Stina hrvatskih pradidova - SHP

Hrvatska nacionalna uzdanica - HNU
Sada je: ned sij 21, 2018 08:12.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]





Započni novu temu Odgovori  [ 48 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: čet lis 18, 2012 23:36 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
Prenosim ovdje - a ne po redu kako je bilo pisano u originalu - što sam prije više od tri godine pisao na mojoj osobnoj stranici HRVATSKA I USTAŠTVO na portalu jacno.com. donosim sve sa svim komentarima i odgovore na komentare, pa samo zaključite kako je bilo i kako su razni ljudi različito odgovarali. Ja ću iznositi po brojevima kako je prije izlazilo. Pozdrav. Otporaš.


Hrvatska i USTAŠTVO

ZIVOT I RAD VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIC prvi (1) dio) (103)

Donosim ovdje u 2 nastavka zivot i rad Vjekoslava maksa Luburica u borbi za Hrvatsku Drzavu.Ovi opisi su samo dio njegova rada.

Mnogo se je reklo i napisalo o Maksu Luburuci, ali jos nije toliko dovoljno ni receno niti napisano da bi ga se moglo posteno i trijezno okaraktezirati u borbi za Hrvatsku Drzavu. Vjekoslav Maks Luburic, general Drinjanin je svom suradniku dr. Miljenki Dabi Peranic napisao u pismu:

"Kazu da su mnogi protiv mene. Zapamti: samo oni koji su se u bilo cemo ogrijesili o dobro Hrvatske. A i tu ih malo znade sto sam radio. Pitajte to one Partizane koje je Zagreb osudio na smrt, a oni po raspustenoj Lepoglavi u Svibnju 1945 sa zastavama "Lepoglava" marsiraju Zagrebom".


U spomen na Vjekoslava Maksa Luburića (20. travnja 1969.)



Prve godine svojega života proživljavao je kao dijete u biedi, u skučenim i teškim prilikama ratnih godina u prvom svjetskom ratu. Tada je vladala glad u krajevima južne Hrvatske i to posebno u Hercegovini i Dalmaciji. Bilo je to koncem prvoga svjetskog rata. Nakon svršetka rata ostao je Luburić bez oca, kojega je ubio srpski žandar u Trebinju par dana pred Božić. Srpski žandari su haračili i ubijali u to doba, i nisu bili pozivani na odgovornost. Taj dogadjaj, smrt njegovog oca najviše se usjekao u dušu malog Vjekoslava, koji je uz ostale bijedne prilike ostao i bez oca.
Svršivši pučku školu, nastavio je polaziti srednju školu na Širokom Brijegu. U to doba se već znatno razmahao pokret protiv srpske zle uprave i dominacije Srba u svim hrvatskim krajevima, pa tako i u Hercegovini. U školi je mladi Luburić uz ostale djake dijelio letke i sudjelovao u demonstracijama, te je dolazio u sukob sa policijom. U tom poslu sa letacima prilično se usavršio, paje i sam počeo umnožavati letke i dijeliti ih. Bilo je tu čestih progona i zatvora, te je na koncu Vjekoslav Luburić bio istjeran iz škole i bilo mu je zabranjeno polaziti bilo koju srednju školu u kraljevskoj Jugoslaviji. Teškim srcem morali su franjevci na Širokom Brijegu odpustiti iz škole Vjekoslava Luburića, koji je inače bio dobar djak i vrli hrvatski rodoljub. No, oni su bili prisiljeni tako učiniti, jer je to bio nalog okupatorske jugoslavenske vlasti.
Vjekoslav Luburić je tada morao napustiti školu kao i svoj dom, radi neprestanih progona vlasti. Tada se zaputio u Dalmaciju s namjerom da se prebaci u Italiju, jer je doznao da postoji u Italiji hrvatska organizacija, koja radi i bori se za slobodu Hrvatske. Nije bilo uspjeha da se prebaci u Italiju, te se vratio natrag u Ljubuški. Tom prilikom posjetio je grob svojega oca u Trebinju, i tu je odlučio da će učiniti sve moguće da se uključi u redove onih Hrvata, koji rade za oslobodjenje Hrvatske od srbskog robstva. Nakon toga se pokušao prebaciti u Madžarsku, ali nije imao uspjeha. Bio je uhvaćen kod prelaza preko granice, te je bio zatvoren, i nakon toga bio je kao malodobnik vraćen njegovoj majci. Tom prilikom izjavio je mladi Luburić jugoslavenskim vlastima da će se on svejedno prebaciti preko granice prvom prilikom. Tako je bio prisiljen boraviti u Ljubuškom neko vrijeme, a zatim se uputio u Zagreb.
Bilo je teško u to doba održati se u Zagrebu, jer je bila oskudica, kao i velika besposlica, te je bilo teško dobiti zaposlenje. Vjekoslav Luburić se ipak zaposlio na nogometnom igralištu Gradjanskog, gdje je brzo stupio u vezu sa Hrvatima, koji su bili neprijateljski raspoloženi premajugoslavenskim vlastima, koje su provodile velikosrpsku politiku.
Malo poslije toga zaposlio se na imanju Vinovrh, koje je bilo vlasništvo Hrvatskog Radiše. Tu je našao vezu sa Hrvatima, koji su imali vezu sa ustaškom organizacijom. Neko vrijeme je radio na Vinovrhu, a zatim se uputio u Suboticu s namjerom da se tamo prebaci u Madžarsku i da se tamo pridruži ustaškoj organizaciji. Tu nije imao uspjeha, jer je bila prekinuta veza iz njemu nepoznatih razloga. Iz Subotice pošao je Luburić u Baranju i tražio je zaposlenje kod seljaka, i namjeravao je sam riješiti pitanje prelaza preko granice bez ičije pomoći. Našao je zaposlenje kod jednog seljaka blizu same granice i tu je upoznavao sve okolnosti, koje dolaze u obzir za prelaz preko madžarske granice. Granica je bila dobro čuvana od pograničnih stražara.
Ta seljačka kuća, gdje se Luburić zaposlio bila je kuća Hrvata, koji je bio svjestan hrvatski rodoljub, jer je Luburić našao u kući na tavanu starčevičanskih novina, kao i hrvatskih knjiga. Svoje namjere nije Luburić povjeravao nikomu, već je nastojao vladati se tako da ih nitko ne otkrije, što muje i uspjelo. U istom seluje radio takodjer ijedan vlah, mladić iz okolice Nevesinja, pa je Luburić zajedno s njime išao na oružničku postaju, te su zamolili zapovjednika postaje, da im napiše molbe, jer da žele ići u dočasničku (podoficirsku) školu. Ovaj je zatezao, pa im je rekao neka dodju drugi ****, jer da će dobiti pisači stroj, pa će im onda napisati molbu. Došli su i drugi **** i Luburić spominje kako je šaljivo izgledao taj narednik, jer kad je udario koje slovo na pisaćem stroju, obično je isplazio jezik, kao i dijete kad u pučkoj školi uči pisati "i--u", To je mladi Vjekoslav Luburić opazio i to je odmah umanjila ugled državnih službenika u njegovim očima, jer je vidio da su neznalice i da im je brutalnost jedina odlika. Tako je upoznao i dio oružnika kao i pograničnu stražu, te se potajno spremao na odlazak u Madžarsku. Jednog dana je u dogovoru sa svojim poslodavcem, koji nije niti slutio što njegov sluga namjerava, natovario je Luburić jedna kola gnoja, i to je trebao odvesti na oranicu, koja se nalazi blizu granice. Luburić je natovario gnoj, te je ujedno stavio na stanovito mjesto svoj samokres i streljivo, pa je upregnuo konje i otišao sa kolima na spomenutu oranicu.

Tu je istovario gnoj, odvezao konje i pustio ih da pasu, te je pošao u jedan kanal, koji je vodio da same granice. Uzeo je svoj kaput i oružje te je zagazio u vodu obučen i pošao po vodi u kanalu prema granici. Tako je sporo napredovao, ali je kanal bio usječen, pa je tako on bio sakriven i pogranična straža ga nije vidjela. Tada je naišao neki čovjek, koji je stajao na obali kanala i začudjeno gledao kako taj mladić obučen gaca po vodi u kanalu. To je po svoj prilici pobudilo sumnju pogranične straže, pa je stražar na stražarskorn tornju gledao na dalekozor i činilo mu se sumnjivo, te je opalio signalni hitac na uzbunu. Luburić je tada iskočio iz vode, te je potrčao prema granici, koja nije bila daleko. Prema njemu je trčala i granična straža sa psima. Kada su bili već dosta blizu, pretrčao je Luburić preko granične linije, te je pretrčavši oko 20 metara na madžarsku stranu stao, te se spremio za obranu, jer na madžarskoj strani nije bilo nikoga, pa je postojala opasnost, da jugoslavenski graničari pretrče na madžarsko područje i da tamo svladaju Luburića. To su oni i pokušali, ali ih je vatra iz Luburićevog oružja zaustavila, a osim. toga dotrčala je i madžarska pogranična straža, tako da su jugoslavenski graničari morali natrag na jugoslavensko područje. Tu je nastala svadja, jer su jugoslavenski graničari tražili natrag toga mladića, jer da je ubio čovjeka. No, to nije bila istina, jer je jugoslavenski graničar bio samo ranjen. Madžarski zapovjednik pogranične straže se zaprijetio da će otvoriti vatru na njih, ako silom pokušaju oteti mladića, tim više, jer mu je dotrčalo i pojačanje. Tako je mladi Vjekoslav Luburić pošao sa zapovjednikom pogranične straže u zapovjedništvo, gdje je načinjen zapisnik o ilegalnom prelazu preko granice. Luburić je dao pograničnom redarstvu svoje podatke, da je rodom iz Hercegovine, a Madžari su ga odmah oslovili "Bošnjak- šogor", jer su oni vrlo poštovali Bošnjake. Tadaje Luburić predao naredniku i svoj samokres.
Prema madžarskim propisima morao je zapovjednik staviti Luburića u zatvor, dok ne dodje rješenje od viših vlasti. Tako prema izjavi samog Vjekoslava Luburića, on se je u zatvoru tudje zemlje po prvi **** osjetio slobodnim. Nakon par dana pošao je Vjekoslav Luburić iz ovog zatvora u hrvatski prihvatni logor Janka pustu.
Na Janka pusti počeo je za Vjekoslava Luburića novi život. Bio je to život pun napora i samoodricanja i život vrlo težak. Bilo je tamo pedesetak isto takovih izbjeglih ljudi, koje su jugoslavenske vlasti progonile radi njihove borbe protiv velikosrpskog terora. Oni su se morali sami uzdržavati, morali su raditi, orati, sijati, i žeti, jer nisu imali nikakovih drugih prihoda. Janka pusta bio je veliki posjed, koji je bio iznajmljen, te je na tom imanju bio organiziran prihvatni ustaški logor. Osim toga što su morali raditi članovi toga logora, morali su vršiti i vojničke vježbe, kao i posebne gerilske vježbe, te održavati veze sa Domovinom, primati i odpremati izvješća, tiskati i odpremati letke u Domovinu.
Vjekoslav Luburić je na Janka pusti marljivo učio vojničke vježbe, taktičke zadatke, upotrebu oružja, kao i gerilsku borbu, te upotrebu svih sredstava za rušenje tiranske srpske vlasti, koja je zarobila Hrvatsku. Zapovjednik Janka Puste bio je tada Gustav Perčec, a veza sa Poglavnikom bio je pukovnik Servaci. Na Janka Pusti dobio je Luburić ime Maks, i tamo je postao legendarni Maks.
Na Janka pustu je došlo i drugih Hrvata, a medju njima i Jure Francetić, kasniji legendarni osnivač i zapovjednik "Crne legije". Takav život na Janka pusti, kao i takav rad odvijao se do jeseni godine 1934. t.j. do atentata u Marseillesu, gdje je pao žrtvom diktator Aleksandar Karadjordjević.
Poslije atentata u Marseillesu postao je Maks Luburić zapovjednik Janka puste. Radi smrti diktatora Aleksandra Karađjordjevića nastali su progoni Hrvata u cijeloj Europi, pa su madžarske vlasti bile prisiljene likvidirati logor Janka pustu na pritisak tzv. Lige naroda, a zapravo na zahtjev Francuske i EngIeske. Likvidaciju je izvršio Maks Luburić, koji je predao madžarskim vlastima 23 stare puške i nešto streljiva. Time su se madžarske vlasti zadovoljile. Strojno oružje i nove puške, te ostalo streljivo je Maks Luburić dobro sakrio, računajući da će se to opet trebati.
Članovi Janka puste bili su djelomično prebačeni u Italiju, a 18 članova ostalo je u Madžarskoj, te su bili prikriveni kao i Maks, koji je imao vezu s njima. Jedan od njih htio se prebaciti preko Rumunjske u Bugarsku, ali su ga rumunjske vlasti uhvatile i izručile u Jugoslaviju, i on je bio osudjen na smrt i justificiran u Beogradu godine 1935. Bio je to Andrij a Grediček.
Maks Luburić je tada živio kao obični emigrant u Madžarskoj, te se nastanio u Budim Pešti. Tu je bio jadan život iz dana u dan. Zaposlenje bilo je teško dobiti, te je vladala bijeda. Nekoliko Hrvata našlo se u Budim Pešti, koji su doživjeli istu sudbinu kao i Maks Luburić. Oni su često posjećivali dra Ivicu Franka, sina Josipa Franka, koji je bio predsjednik Stranke prava u Zagrebu, a sada je živio u emigraciji u Budim Pešti. On je imao skromno imanje kod Budim Pešte i njemu su ti Hrvati pomagali raditi na imanju, dakako besplatno, jer ih on nije imao čime platiti. Osobito su mu pomagali raditi na dan Svih Svetih, budući da je Frank najviše uzgajao cvijeće, koje je tih dana mogao unovčiti.
Takovo stanje trajalo je oko dvije godine, a onda se je stalo mijenjati na bolje. Jugoslavija je tada vodila prijateljsku politiku sa Njemačkom, te je svaki **** kad je koji jugoslavenski ministar prolazio preko Budim Pešte, madžarska policija zatvarala sve Hrvate, bojeći se da oni ne bi izvršili atentat. Radi toga su bili svi Hrvati oprezni, te često nisu spavali kod kuće jer im se nije dalo svaki **** ići u zatvor.
Preokret toga stanja Maksa Luburića na bolje dogodio se slučajno. Luburić je našao posao kod jednog veletrgovca sijenom kao pomoćni radnik i tamo je radio neko vrij eme. Jedne subote kupio je poslodavac veliku količinu sijena i nagomilao ga na gumnu s namjerom da ga preša i da proda prešano sijeno. Drugi dan u nedjelju na večer spremala se oluja. Luburić je to vidio, pa je brzo sakupio nekoliko svojih prijatelja Hrvata, te su zajedno pošli da zaštite sijeno od kiše. Oni su izvukli cerade iz suše, pošto je Luburić silom otvorio vrata, i pokrili su sijeno prije nego je počela kiša. Oluja je bijesnila i padala je jaka kiša, a Luburićevi pomoćnici su otrčali svojim kućama. Po najvećoj kiši i nevremenu dovezao se gospodar autom sa svojom suprugom sav zdvojan, računajući da mu je kiša uništila sijeno. Kad je stigao vidio je da je sijeno pokriveno ceradama i nije ništa oštećeno. Bio je začudjen. Maks Luburić, koji je ostao kod sijena objasnio je tada, da je on pozvao nekoliko svojih prijatelja, i oni su mu pomogli da spase sijeno od kiše. Gospodar je bio iznenadjen te je zavikao: "To može učiniti samo jedan Hrvat".
Poslodavac je tada pozvao Luburića u svoj dom, kamo su se odvezli samovozom, i Luburić se tamo presvukao, jerje bio pokisnut i poslodavac ga je zadržao na večeri. On je bio pomadžareni Hrvat iz Medjimurja rodom. Luburić je tom prilikom objasnio svomu poslodavcu, da je on politički emigrant, progonjen od jugoslavenskih vlasti, te mu je objasnio politički položaj i stanje u Jugoslaviji. Slijedeći dan preuzeo je Luburić dužnost predradnika, te nije više bio pomoćni radnik. U tom položaju radio je Luburić neko vrijeme, i njegov poslodavac je cijenio njegove savjete i njegov rad.
U to vrijeme godine 1937. nastojala je madžarska vlada koncentrirati pojedine vrste proizvoda, pa je tako ministarstvo za poljoprivredu osnovalo zajednicu za sijeno i slamu. Sve je bilo povoljno riješeno, a jedino bilo je teško riješiti pitanje osobe upravitelja zadruge. Tadaje ustao Luburićev poslodavac, kojije bio važan član te Zajednice, i on je izjavio da ima sposobna čovjeka da preuzme položaj upravitelja Zajednice za sijeno i slamu, i da on jamči za njega. Luburić je bio pozvan na sjednicu madžarskog ministarstva za narodno gospodarstvo i nakon te sjednice izišao je Luburić iz ministarstva za narodno gospodarstvo Madžarske sa dekretom u džepu kao glavni nakupac za Zajednicu za sijeno i slamu, za područje cijele Madžarske.
Tada se pružilo široko polje rada za Maksa Luburića. U prvom redu nije se trebao sakrivati kao prije, slobodno se kretao i mnogo je putovao, jer je to tražila narav njegove djelatnosti, zatim je zaposlio sve Hrvate članove Janka puste i dobro ih je plaćao. Bilo mu je omogućeno da je mogao održavati veze sa Ustaškim Glavnim Stanom, kao i s nama u Domovini.
Godine 1938. javio nam je Maks Luburić vijest, da je Njemačka naručila u Madžarskoj 100 tisuća vagona sijena i slame. On je imao uvida u tu narudžbu, jer ju je on morao izvršiti. Mi u domovini stvorili smo pravilan zaključak. Tako velika količina sijena i slame potrebna je samo za rat. To je ujedno bila potvrda naših predvidjanja, da se doista sprema rat. U domovini je tada postojala organizacija "Uzdanica" i njezina sva djelatnost bila je usmjerena prema tomu izvješću. Nijemci kao i Madžari nisu se brinuli za nikoga već samo za sebe, prema riječima Maksa Luburića: "Nijemci i Madžari mnogo cijene moju slamu i sijeno, ali nimalo ne cijene moju Hrvatsku".

Objavljeno: 23.01.2010. u 12:19h


Delivuk 23.01.2010 13:45h

Domobram, ja ne znan sta na sve to reci. Da je moj dida ziv pita bi ja njega. Kada je on meni prica svoje price o ratu kod nas kada je brat isa na brata, bez da je jedan drugome bija fasista, komunista ili nacista. Oni nisu ni znali sta je to,jer su ispali iz iste p...., a mater jim nija bila niti jedno niti drugo niti trece. Njezin covik jos manje, jer nije zna nizasto osim svoje Rvacke, vinograda, maslina i onog kamenjara po kojem je oda i sa velikom lulom skiju pusija. Kada ga je rvacka vojska pozvala da ide braniti svoju zemlju Rvacku, on je otisa i bija u Domobranima. Sada ja pitan moga pajdu matrixdc da on meni lipo objasni ko se je za koga borija, ko je bija fasista, koje bija antifasista i koja je razlika izmedju njija. Vi skolovani sve znate i nas koji samo citamo sto vi pisete, zbunjivate nas. Ja ocu virovati ono sto je rvacko a sve ostalo zaveziti macku za rep pa neka vuce di god on oce, u fasisticku Italiju, u nacisticku Njemacku ili u kmounisticku Jugoslaviju, to me se ne tice, samo neka pusti moju Rvacku na miru i neka meni moj pajdo matrixdc lipo kaze ko je ko a ko je niko.

Otporas 23.01.2010 16:39 h

Delivuk, želio bih znati sta vas toliko muci? Za sigurno vi ste jedan jako doba covjek i usto jos bilji hrvatski rodoljub. Samo vi plivate izmedju istine i neistine. Vas djed vam je, po vasim pricama, mnoge stvari pricao, ali ih vi niste dobro shvatili niti razumijeli. Sada se drzite kolege - kako ga vi zovete "pajde" - matrixdc da vam neke stvari objasni. Matrixdc vama nista istinito nece objasniti, nego ce vas svojim jugoslavenskim smicalicama i komunistickim zargonima jos vise zbuniti. To je matrixdc!, i nemojte se tome cuditi. Ja njega vrlo dobro poznajem i njegove stavove sto se tice hrvatsko/drzavotvorne ideje. On ce vam lupati po svojem obicaju i nacinu a da vam nece niti na jedno pitanje iskreno i otvoreno odgovoriti. Govorit ce vam o nekom fasizmu/antifasizmu samo da nesto rekne, a u stvari nece vam nista reci, jer on ne poznaje definicije niti fasizam niti antifasiza, a jos manje njihove doktrine.
Kolega delivuk, ja cu vama reci sto vi zelite znati. Titini partizani su se u ime sntifasizma borili protiv vase, moje i nase Hrvatske Drzave, dok Ustase i hrvatska vojska se je borila za Hrvatsku Drzavu, za onu istu Hrvatsku Drzavu za koju su se borili vasa dva strica i vas djed.
Eto, Delivuk, sada cemo vidjeti sta ce vam "vas pajdo" matrixdc odgovoriti. Pozdrav, Otporas.

matrixdc 24.01.2010 11:28 h

Delivuk, toliko o koljaču Max-u, doduše i križ fašističke njemačke mu visi oko vrata a pozerska slika s pisanjem je samo za javnost ondašnje fašističke NDH. Crna kožna jakna jasno govori da mu ni Gestapo nije bio stran. Za sada smo jedina zemlja koja tolerira rasnu i vjersku mržnju koju šire ovi i ovakvi.

Otporas 24.01.2010 12:54 h

Delivuk, prvo, (1) rekao sam ja vama da vam vas "pajdo" matrixdc nece niti na jedno vase pitanje odgovoriti. On za "kriz" kaze da je fasisticki iako ovaj postoji preko dvije (2) tisuce godina. Prelistajte hrvatsku vojnicku povijest iz proslosti i vidjet cete da su hrvatski ratnici na svojim stitovima i macevima imali znak " kriza " kao njihovo vojnicko obiljezje, s jedne strane, a sa druge strane da svojem protivniku ili protivnicima kaze, pokaze i dokaze da su Hrvati katolici i krscani koji vjeruju u Boga i u kriz.
Drugo (2) za Maksa Luburica kaze napamet da je koljac, a na ovim stranicama portala u proslosti matrixdc se je hvalio kako je njegov otac ubijao, dakle klao, fasiste. sada se postavlja matrixdc-u jedno ozbiljno pitanje: Koliko je Talijana kao fasista njegov otac ubio/zaklao kao partizan, kao borac NOB i NOV, a koliko je pobio i zaklao Hrvata??? Delivuk, ni na ovo pitanje matrixdc nece odgovoriti jer ne zna, iako mu je to otac pred njim toliko puta pricao, ispricao i govorio. Ali on na pamet "zna" (po jugoslavenski) koliko ih je pobio/zakla Maks Luburic.

Delivuk 24.01.2010 14:22 h

Otporaš, ne znan koliko ti je godina ali po pisanju izgleda da nisu mlad. Ti gonis svoje i neka. Ja san navika na to. Za sinijon i u kuci di san zivija i odresta bile su take price izmedju moji striceva, cace i dida. Ni jedan nikada nije tija popustiti. Svaki gonija svoje ko i ti.
Ti meni govoris da mene nesto muci. Pa jest. Mucimo da partizni uvik svoje gone i pricaju, borci i prvoborci se uvik fale kako su uvik jurisali i kako su se dobro borili, kako su fasiste i okupatore nagonili i ubijali, kako je njijova socijalisticka revolucija bila dobra. Ustase to pricaju za sebe, kako su oni bili jedini i branili nasu Rvacku, kako je Ustaska revolucija donila slobodu rvackome narodu, a svi drugi da su se borili protiva nase Rvacke. To je preslo sve granice zdravog razuma. Ja porucujem i jednima i drugima da sracunaju koliko su njijove revolucije kostale tako da ji mi mladji isplatimo u TOTALU tako da oni jedan put za vike vikova zavezu, a nas mladje neka puste na miru da moremo mirno ici nasim putem k nasoj sreci.

matrixdc 24.01.2010 16:27 h

Vidiš Delivuk, zbog budalaština kojima ovi neofašisti mentalno povračaju, šljam i bjeda ljudskog roda, dotle mi ostali razmišljamo i borimo se za budućnost u kojoj ovi i njihovi puleni pljačkaju, niti ne razmišljamo o njihovim neofašistićkim budalaštinam. Potpuno se slažem s tvojim razmišljanjima i mislim da ovome što sebe naziva Pragoljubom.

Otporas 25.01.2010 02:01 h

Vidite, prijatelju Delivuk. Ja sam vam rekao da vas "pajdo" matrixdc vam nikada nece odgovoriti ni na jedno pitanje. On samo klevece, po partizanski i po jugoslavenski. On se ISTINE stidi i boji. Za to se on zove matrix, umisljena uloga iz filma...
Sa vasim clankom se i sa vasim misljenjem se i ja slazem, kao i matrixdc. Samo se on sa mnom ne slaze, jer mu ja odbrusim sa dokumentima, sa cinjenicam, sa ISTINOM i uprem prstom gdje je istina a gdje nije.
Prijatelju Delivuk, ako vi hocete mozete mi postaviti pitanje ili pitanja kakva god vi hocete, ja cu vam nastojati odgovoriti do vase potpune zadovoljestine. Samo ista pitanja posaljite i vasem "pajdi" matrixdc tako da se uvjerite da vam on nece odgovoriti. Ne da on ne bi htio vama odgovoriti. daleko od toga. On jednostavno ne zna sta bi i kako bi vam odgovorio. Ons odgovora boji, pa lupeta s brda dola, tako da ispadne kao neka "nocna delija".

matrixdc 25.01.2010 08:32 h

Eto, popraviti ću ti posjet na ovom članku koji je na nivou ulice, no što je tu je. Argumenti koje ti spominješ su tekstovi iz fašističke emigracije i neka "vaša istina" kako se volite hvaliti. Dakle, na takve objede ne treba reagirati jer su same za sebe bezpredmetne. Nema se smisla boriti se argumentima s tobom niti me interesira takvo što. Bolje bi ti bilo da objavljuješ članke o korupciji i pljački u ovoj napaćenoj zemlji umjesto da žuboriš o partizanima i ustašama. To sam ja prepustio povijesti a ne nečijim prosudbama a najmanje tebi koji o tome imaš sasvim subjektivni pogled. Tvoja majorizacija i u****a tvrdnja o argumentima s kojima raspolažeš govori samo o tebi ali ne i o onom što želiš dokazati. Sizifov posao kojega si se latio,ispadaš smiješan sebi i drugima. Sa ovime zatvaram diskusiju o temama koje nikoga ne interesiraju osim vas 4-5 dežurnih skribomana i koje zabludjele ovčice.

Domobran 25.01.2010 11:20 h

Kolega matrixdc shvacam tvoju frustraciju. Sam si se u nju ubacio. Ja pratim pisanje i Delivuka i Otporasa i tvoje. Prvi zeli nesto znati pa na svoj nacin kaze sta ga "muci". Drugi zalazi u proslost i povijest i iznosi cinjenice potkrijepljene dokazima, sto tebe uveliko smata. Mnoge stvari su se desavale na nasim podrucjima da mi nismo ni znali niti u tome kumovali. Ali za sigurno smo zrtva tih mrznja. Za to za tebe donosim nesto da ti ublazim zivce i da vidis kako se lazi mogu iznositi bez ikakove odgovornosti.Da, u Jasenovcu je stradalo sve zajedno oko 2000 ljudi, ali Ivo je ipak židov, tako da nas nimalo ne iznenađuje njegovo obmanjivanje javnosti, jer ipak je laž i varanje ljudi u židovskom mentalitetu. Postoje točni podaci iz NDH o broju stradalih u Jasenovcu, koje prenosimo ovdje:

U radno-popravnom logoru Jasenovac je pobijeno svega 56 neprijatelja hrvatske države, koji su s pravom ubijeni jer su bili kriminalci, te 48 pripadnika Ustaške Obrane, i to zbog zlostavljanja logoraša. Također, logoraši su pobili 26 pratećih stražara Ustaške Obrane, i čak nisu bili kažnjeni zbog toga jer se stražari nisu pridržavali uputstava. Oko 1500 ljudi je umrlo od neke nepoznate bolesti koja je harala logorom. Oko 600 logoraša i 120 Ustaša je poginulo tijekom britanskog bombardiranja logora, a piloti su bili pripadnici jugoslavenskog kraljevskog zrakoplovstva iz Egipta, koji su 1944. nakon amnestije za četnike prešli u partizane. Također valja napomenuti da su logoraši imali mnogo bolju medicinsku njegu od hrvatskih vojnika. Dok su naši vojnici ginuli jer nisu imali bolničara kraj sebe, neprijatelji hrvatske države su ležali u bolnicama i o njima su se brinuli najbolji doktori s najboljom opremom. Vidljivo je kako su zatočenici primili preko Švicarske preko 6.000 pošiljki, kako u lijekovima, tako u odjeći i prehrani. Od kolovoza 1944., svim zatočenicima bio je priznat status "RATNOG ZAROBLJENIKA", što je vlada NDH dala pismeno Međunarodnom Crvenom Križu u Genevi, pa su onda i mnogi pušteni kućama (Milko Riffer). U svakom slučaju, prošli su mnogo bolje od Hrvata na Križnom Putu, nad kojima je počinjen masakr bez suđenja, i to uz blagoslov Zapadnih Saveznika koji su samo zažmirili na to.

Savjetujemo onima koji oplakuju nepostojeće žrtve Jasenovca da pročitaju ovo i neka dobro razmisle o svojim lažima.

Mi Jasenovac smatramo logorom u kojem je stradalo više desetaka tisuća ljudi, bez suđenja. No, mi ovdje ne govorimo o radno-popravnom logoru koji je radio od 1941. do 1945., već o jugoslavenskom logoru smrti, koji je punom parom radio od 1945. do 1948. U njemu je pobijeno, prema nekim izvorima, i do 80 000 Hrvata. No, mi nismo Srbi ili Židovi pa nećemo govoriti o broju žrtava bez dokaza i sramotiti se na taj način. Valja napomenuti da su istraživanja o stradanjima u Jasenovcu prekinuta jer su na žrtvama nađene domobranske uniforme, čizme i odličja. Mi zahtijevamo da napokon ponovno počnu iskapanja u Jasenovcu, kako bi se možda neke od ondje pobijenih Ustaša, domobrana ili hrvatskih civila moglo identificirati, te kako bi ih njihovi najmiliji mogli dostojanstveno pokopati, umjesto da leže u jednoj od preko tisuću masovnih grobnica koje su napunili partizanski "osloboditelji.

DOSTA nam je komunističkih, židovskih i srpskih laži, neka napokon priznaju ISTINU čitavome svijetu!

j.perkovic 25.01.2010 11:40 h

Gospodine Domobran takvim kao šta je ( matrixdc ) ne iplatise njemu objašnjavat o ISTINI jer on nezna drugu istinu nego onu koju je naučio od Partizana i komunista a ota istina bila je uvijek velika LAŽ.
također isto važii za (Delivuka) pušedu zajedno u istu rupu i nepodnose istinu.

Delivuk 25.01.2010 13:56 h

j.perkovic mislija san da si malo bolji covik. Moja dva strica su se borili u partizanima za ovu nasu zemlju Rvacku. Moja dva strica su se borili u HOS za ovu nasu zemlju Rvacku. Moj caca je bio u Domobranima a dida bija Domobranski Tabornik naseg sela. Ja trazin ono sto mnogi oce znati a to je koji je bija na pravoj strani a ko na krivoj. Pajdo matrixdc mi lipo kaze i ja njega volin citati. ja volin citati sto i ti pises, jer iznosis ono sto drugi ne znaju. To je dobro tako da se cuje i druga strana zvona. Sto Otporas donosi za mene je duboka povjest, koja kada je citan odman se znojim.

Delivuk 25.01.2010 13:59 h

matrixdc ti si me sada rastuzija. Kazes da neces vise pisati. Ja san to razumija ovako da ti meni i drugima ne zelis iznositi tvoje misljenje, koje je ipak nase rvacko misljenje. Nemoj se plasit. Poznato je da oni koji se plase bilo cega, brzo odustaju od svoga i svoga misljenja. Tako je meni moj dida govorija.
Gospodine Delivuk ?
j.perkovic 25.01.2010 15:51 h

Gospodine Delivuk? Vi govorite da su se vaši stričevi borili za Hrvatsku,a ko se onda borio za Jugoslaviju i komunizam ako nisu Partizani.

Delivuk 25.01.2010 22:14 h

j.perkovic. Jest, moja dva strica su bili u partizanima, dva u Ustasam a moj otac u Domobranima. Moj dida je uvik vika na svoja dva sina koji su bili u partizanima da su nosili na glavi srpsku sajkacu sa petokrakom i tako se sa Srbima borili za Jugoslaviju. Oni su se uvik branili da su se borili za socijalizam i protiv fasista i okupatora. dida bi na njiha vika i psova da on nije nikaka fasista ni okupator ko ni njegova braca koja su se borila za Rvacku.Ja ko dite i malisan kako su me ukucani zvali, nisan zna nista nego slusati. Kada bi ukuci nastala svadja oko ko je di bija za vrime rata, ja bi samo otisa iz kuce u pojetu na sino ili slamu, izvlaija bi se i samo mislija i mislija.
Tek 1972 godine kada su neki iz Australije dosli se boriti za nasu Rvacku, i posto je to bilo u nasem kraju kroz koji su prolazili, tek tada san neso sazna od dida i cace da nasi dolaze. Ali to se brzo zavrsilo i usutilo. O tomu vise niko ne govori, a bi volija nesto vise o tome znati. Jer kako moj dida kaze, moj sinko mi smo svi nasi samo neki su dobri a neki nisu. To je sto mene boli i sto mi ti i matrixdc morete razjasniti.

j.perkovic 26.01.2010 09:23

Gospodine Delivuk? Vaš dida je bio pametan Čovijek i treba mu se zahvaliti jer je bio kako vi pišete pravi Hrvat i nije hteo da njegovi Sinovi nose Srbsku šajkaču.
Gospodine Delivuk šta se tiče Emigranata iz Australije koji su došli u Hrvatsku ta su bili veliki Rodoljubi i kojima su Partizani poubijali Očeve ili kako vi kažete stričeva i imali su toliku HRABRIST da dođu u Komunistički Raj i ako su znali da će izgubiti Živote,koje su izgubili zato što je TITO naredio da se svi poubijaju ,bio je Sud ali je bila unaprijed stvorena presuda od Druga TITE jeli to bila Demokratcki.

Delivuk 26.01.2010 13:51 h

j.perkovic. Vala ti sto tako mislis o mome didu. On je zbilja bija dobar covik. Bija je 2 metra i 2 centimietra visok. Kada se idje u crkvu testom od sela pa do crkve, ljudi su govorila za moga dida: lako je gabrica pripoznati kada je za glavu veci od drugi. Ljudi su ga respektirali i nisu se sa njim salili. Zato su i njegova dica ga se bojala. Viruj mi da je jednog puta kad smo u vinogradu radili, oba saina koji su bili u partizanima zgrabija za prsa, jer su oni pivali pisme o Titu i Staljinu, i stresa ji tako da jim je zabranija pred njegovin usima pivati takve pisme. Oni su se protivili i pitali zasto da ne pivamo te pisme. Dida jim je rekao zato sto je pola zena udovice i pola dice u nasem selu su sirocad i brez cace, jer su jim Tito i staljin pobili oceve. Eto za to nikad vise da niste pred menom to zapivali.
Za one iz Australije ti vala sto si mi reka. Mene to vele zanima a o tome malo znan. Neki dan mi je neko reka da je neko o tome pisa ovdeka ali je to ne mogu naci. Lipo te pozdravlan.

j.perkovic 26.01.2010 15:18 h

Gospodine Delivuk uvijek je lijepo se informirat prije nego Čovijek nešto priča šta nije istina,
svaki pametan Čovijek uči dok je živ i niko još nije umra da sve znade tako će biti i sa nama POZDRAV.

Otporas 26.01.2010 20:12 h

matrixdc ja sam se latio posla da iznesem ono sto ja znam o nasoj zajednickoj stvari. Ja ne iznosim nista sto se nije dogodlio. E, bas o tome sto se je dogodilo, ja iznosim i s uzitkom mogu konstatirati da ste vi i mnogo drugi nesto doznali sto niste znali a sto sam ja Sizifovski iznosio na ovim stranicama. Takodjer mogu izjaviti, dragi kolega matrixdc, da ja od vas nisam ama bas nista doznao na ovim stranicama sto bi bilo zanimljivo kopirati i za povijet - nasu hrvatsku povijest - iskoristiti. Ali, naprotiv, sam procitatao mnoge zucljive uvrede i izazovne rijeci.

Delivuk 27.01.2010 01:25 h
Otporas neznan zasto tako napadas covina, ni kriva ni duzna. Covik je samo sreka svoje misljenje. On na to ima pravo i sa Bozije i sa drzavne strane. On se meni dopada ko covik koji zna sto pise. Ako se tebi ne dopada, nemoj ga molimte napadati. On je nas Rvat ko i ti i ja.

j.perkovic 27.01.2010 02:03 h

Delivuk svaki ima svoje mišljenje ali mora da bude istina i nesme se nikoga vrijeđati a to je matrixdc više puta na portalu napravio što od drugi nisam nikada pročitao.

DOMOLJUB 27.01.2010 13:02 h

j.perkovic to je istina sto si rekao da on uvijek druge vrijedja i da na postavljena pitanja nikada ne odgovara.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: sub lis 20, 2012 04:29 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
HRVATSKA I USTAŠTVO (93)

Prenosim sa portala: hrvatskinacionalisti.org,"U spomen Vjekoslava Maksa Luburic 20. travnja 1969." za korisnike portala javno.
Ovo je samo jedan mali dio iz njegova zivota. Nepoznavati zivot, rad i borbu Maksa Vjekoslava Luburica za ostvarenjem Hrvatske Drzave, je uistinu nepoznavati SVU ratnu i borbenu istinu o Maksu Luburiću.

U spomen na Vjekoslava Maksa Luburića (20. travnja 1969.)

Prve godine svojega života proživljavao je kao dijete u biedi, u skučenim i teškim prilikama ratnih godina u prvom svjetskom ratu. Tada je vladala glad u krajevima južne Hrvatske i to posebno u Hercegovini i Dalmaciji. Bilo je to koncem prvoga svjetskog rata. Nakon svršetka rata ostao je Luburić bez oca, kojega je ubio srpski žandar u Trebinju par dana pred Božić. Srpski žandari su haračili i ubijali u to doba, i nisu bili pozivani na odgovornost. Taj dogadjaj, smrt njegovog oca najviše se usjekao u dušu malog Vjekoslava, koji je uz ostale bijedne prilike ostao i bez oca.
Svršivši pučku školu, nastavio je polaziti srednju školu na Širokom Brijegu. U to doba se već znatno razmahao pokret protiv srpske zle uprave i dominacije Srba u svim hrvatskim krajevima, pa tako i u Hercegovini. U školi je mladi Luburić uz ostale djake dijelio letke i sudjelovao u demonstracijama, te je dolazio u sukob sa policijom. U tom poslu sa letacima prilično se usavršio, paje i sam počeo umnožavati letke i dijeliti ih. Bilo je tu čestih progona i zatvora, te je na koncu Vjekoslav Luburić bio istjeran iz škole i bilo mu je zabranjeno polaziti bilo koju srednju školu u kraljevskoj Jugoslaviji. Teškim srcem morali su franjevci na Širokom Brijegu odpustiti iz škole Vjekoslava Luburića, koji je inače bio dobar djak i vrli hrvatski rodoljub. No, oni su bili prisiljeni tako učiniti, jer je to bio nalog okupatorske jugoslavenske vlasti.
Vjekoslav Luburić je tada morao napustiti školu kao i svoj dom, radi neprestanih progona vlasti. Tada se zaputio u Dalmaciju s namjerom da se prebaci u Italiju, jer je doznao da postoji u Italiji hrvatska organizacija, koja radi i bori se za slobodu Hrvatske. Nije bilo uspjeha da se prebaci u Italiju, te se vratio natrag u Ljubuški. Tom prilikom posjetio je grob svojega oca u Trebinju, i tu je odlučio da će učiniti sve moguće da se uključi u redove onih Hrvata, koji rade za oslobodjenje Hrvatske od srbskog robstva. Nakon toga se pokušao prebaciti u Madžarsku, ali nije imao uspjeha. Bio je uhvaćen kod prelaza preko granice, te je bio zatvoren, i nakon toga bio je kao malodobnik vraćen njegovoj majci. Tom prilikom izjavio je mladi Luburić jugoslavenskim vlastima da će se on svejedno prebaciti preko granice prvom prilikom. Tako je bio prisiljen boraviti u Ljubuškom neko vrijeme, a zatim se uputio u Zagreb.
Bilo je teško u to doba održati se u Zagrebu, jer je bila oskudica, kao i velika besposlica, te je bilo teško dobiti zaposlenje. Vjekoslav Luburić se ipak zaposlio na nogometnom igralištu Gradjanskog, gdje je brzo stupio u vezu sa Hrvatima, koji su bili neprijateljski raspoloženi premajugoslavenskim vlastima, koje su provodile velikosrpsku politiku.
Malo poslije toga zaposlio se na imanju Vinovrh, koje je bilo vlasništvo Hrvatskog Radiše. Tu je našao vezu sa Hrvatima, koji su imali vezu sa ustaškom organizacijom. Neko vrijeme je radio na Vinovrhu, a zatim se uputio u Suboticu s namjerom da se tamo prebaci u Madžarsku i da se tamo pridruži ustaškoj organizaciji. Tu nije imao uspjeha, jer je bila prekinuta veza iz njemu nepoznatih razloga. Iz Subotice pošao je Luburić u Baranju i tražio je zaposlenje kod seljaka, i namjeravao je sam riješiti pitanje prelaza preko granice bez ičije pomoći. Našao je zaposlenje kod jednog seljaka blizu same granice i tu je upoznavao sve okolnosti, koje dolaze u obzir za prelaz preko madžarske granice. Granica je bila dobro čuvana od pograničnih stražara.
Ta seljačka kuća, gdje se Luburić zaposlio bila je kuća Hrvata, koji je bio svjestan hrvatski rodoljub, jer je Luburić našao u kući na tavanu starčevičanskih novina, kao i hrvatskih knjiga. Svoje namjere nije Luburić povjeravao nikomu, već je nastojao vladati se tako da ih nitko ne otkrije, što muje i uspjelo. U istom seluje radio takodjer ijedan vlah, mladić iz okolice Nevesinja, pa je Luburić zajedno s njime išao na oružničku postaju, te su zamolili zapovjednika postaje, da im napiše molbe, jer da žele ići u dočasničku (podoficirsku) školu. Ovaj je zatezao, pa im je rekao neka dodju drugi ****, jer da će dobiti pisači stroj, pa će im onda napisati molbu. Došli su i drugi **** i Luburić spominje kako je šaljivo izgledao taj narednik, jer kad je udario koje slovo na pisaćem stroju, obično je isplazio jezik, kao i dijete kad u pučkoj školi uči pisati "i--u", To je mladi Vjekoslav Luburić opazio i to je odmah umanjila ugled državnih službenika u njegovim očima, jer je vidio da su neznalice i da im je brutalnost jedina odlika. Tako je upoznao i dio oružnika kao i pograničnu stražu, te se potajno spremao na odlazak u Madžarsku. Jednog dana je u dogovoru sa svojim poslodavcem, koji nije niti slutio što njegov sluga namjerava, natovario je Luburić jedna kola gnoja, i to je trebao odvesti na oranicu, koja se nalazi blizu granice. Luburić je natovario gnoj, te je ujedno stavio na stanovito mjesto svoj samokres i streljivo, pa je upregnuo konje i otišao sa kolima na spomenutu oranicu.

Tu je istovario gnoj, odvezao konje i pustio ih da pasu, te je pošao u jedan kanal, koji je vodio da same granice. Uzeo je svoj kaput i oružje te je zagazio u vodu obučen i pošao po vodi u kanalu prema granici. Tako je sporo napredovao, ali je kanal bio usječen, pa je tako on bio sakriven i pogranična straža ga nije vidjela. Tada je naišao neki čovjek, koji je stajao na obali kanala i začudjeno gledao kako taj mladić obučen gaca po vodi u kanalu. To je po svoj prilici pobudilo sumnju pogranične straže, pa je stražar na stražarskorn tornju gledao na dalekozor i činilo mu se sumnjivo, te je opalio signalni hitac na uzbunu. Luburić je tada iskočio iz vode, te je potrčao prema granici, koja nije bila daleko. Prema njemu je trčala i granična straža sa psima. Kada su bili već dosta blizu, pretrčao je Luburić preko granične linije, te je pretrčavši oko 20 metara na madžarsku stranu stao, te se spremio za obranu, jer na madžarskoj strani nije bilo nikoga, pa je postojala opasnost, da jugoslavenski graničari pretrče na madžarsko područje i da tamo svladaju Luburića. To su oni i pokušali, ali ih je vatra iz Luburićevog oružja zaustavila, a osim. toga dotrčala je i madžarska pogranična straža, tako da su jugoslavenski graničari morali natrag na jugoslavensko područje. Tu je nastala svadja, jer su jugoslavenski graničari tražili natrag toga mladića, jer da je ubio čovjeka. No, to nije bila istina, jer je jugoslavenski graničar bio samo ranjen. Madžarski zapovjednik pogranične straže se zaprijetio da će otvoriti vatru na njih, ako silom pokušaju oteti mladića, tim više, jer mu je dotrčalo i pojačanje. Tako je mladi Vjekoslav Luburić pošao sa zapovjednikom pogranične straže u zapovjedništvo, gdje je načinjen zapisnik o ilegalnom prelazu preko granice. Luburić je dao pograničnom redarstvu svoje podatke, da je rodom iz Hercegovine, a Madžari su ga odmah oslovili "Bošnjak- šogor", jer su oni vrlo poštovali Bošnjake. Tadaje Luburić predao naredniku i svoj samokres.
Prema madžarskim propisima morao je zapovjednik staviti Luburića u zatvor, dok ne dodje rješenje od viših vlasti. Tako prema izjavi samog Vjekoslava Luburića, on se je u zatvoru tudje zemlje po prvi **** osjetio slobodnim. Nakon par dana pošao je Vjekoslav Luburić iz ovog zatvora u hrvatski prihvatni logor Janka pustu.
Na Janka pusti počeo je za Vjekoslava Luburića novi život. Bio je to život pun napora i samoodricanja i život vrlo težak. Bilo je tamo pedesetak isto takovih izbjeglih ljudi, koje su jugoslavenske vlasti progonile radi njihove borbe protiv velikosrpskog terora. Oni su se morali sami uzdržavati, morali su raditi, orati, sijati, i žeti, jer nisu imali nikakovih drugih prihoda. Janka pusta bio je veliki posjed, koji je bio iznajmljen, te je na tom imanju bio organiziran prihvatni ustaški logor. Osim toga što su morali raditi članovi toga logora, morali su vršiti i vojničke vježbe, kao i posebne gerilske vježbe, te održavati veze sa Domovinom, primati i odpremati izvješća, tiskati i odpremati letke u Domovinu.
Vjekoslav Luburić je na Janka pusti marljivo učio vojničke vježbe, taktičke zadatke, upotrebu oružja, kao i gerilsku borbu, te upotrebu svih sredstava za rušenje tiranske srpske vlasti, koja je zarobila Hrvatsku. Zapovjednik Janka Puste bio je tada Gustav Perčec, a veza sa Poglavnikom bio je pukovnik Servaci. Na Janka Pusti dobio je Luburić ime Maks, i tamo je postao legendarni Maks.

Objavljeno: 30.11.2009. u 19:49h

Zivot Maksa Luburica, drugi (2) dio

Domobran 11.12.2009 23:08 h

Na Janka pustu je došlo i drugih Hrvata, a medju njima i Jure Francetić, kasniji legendarni osnivač i zapovjednik "Crne legije". Takav život na Janka pusti, kao i takav rad odvijao se do jeseni godine 1934. t.j. do atentata u Marseillesu, gdje je pao žrtvom diktator Aleksandar Karadjordjević.
Poslije atentata u Marseillesu postao je Maks Luburić zapovjednik Janka puste. Radi smrti diktatora Aleksandra Karađjordjevića nastali su progoni Hrvata u cijeloj Europi, pa su madžarske vlasti bile prisiljene likvidirati logor Janka pustu na pritisak tzv. Lige naroda, a zapravo na zahtjev Francuske i EngIeske. Likvidaciju je izvršio Maks Luburić, koji je predao madžarskim vlastima 23 stare puške i nešto streljiva. Time su se madžarske vlasti zadovoljile. Strojno oružje i nove puške, te ostalo streljivo je Maks Luburić dobro sakrio, računajući da će se to opet trebati.
Članovi Janka puste bili su djelomično prebačeni u Italiju, a 18 članova ostalo je u Madžarskoj, te su bili prikriveni kao i Maks, koji je imao vezu s njima. Jedan od njih htio se prebaciti preko Rumunjske u Bugarsku, ali su ga rumunjske vlasti uhvatile i izručile u Jugoslaviju, i on je bio osudjen na smrt i justificiran u Beogradu godine 1935. Bio je to Andrij a Grediček.
Maks Luburić je tada živio kao obični emigrant u Madžarskoj, te se nastanio u Budim Pešti. Tu je bio jadan život iz dana u dan. Zaposlenje bilo je teško dobiti, te je vladala bijeda. Nekoliko Hrvata našlo se u Budim Pešti, koji su doživjeli istu sudbinu kao i Maks Luburić. Oni su često posjećivali dra Ivicu Franka, sina Josipa Franka, koji je bio predsjednik Stranke prava u Zagrebu, a sada je živio u emigraciji u Budim Pešti. On je imao skromno imanje kod Budim Pešte i njemu su ti Hrvati pomagali raditi na imanju, dakako besplatno, jer ih on nije imao čime platiti. Osobito su mu pomagali raditi na dan Svih Svetih, budući da je Frank najviše uzgajao cvijeće, koje je tih dana mogao unovčiti.
Takovo stanje trajalo je oko dvije godine, a onda se je stalo mijenjati na bolje. Jugoslavija je tada vodila prijateljsku politiku sa Njemačkom, te je svaki **** kad je koji jugoslavenski ministar prolazio preko Budim Pešte, madžarska policija zatvarala sve Hrvate, bojeći se da oni ne bi izvršili atentat. Radi toga su bili svi Hrvati oprezni, te često nisu spavali kod kuće jer im se nije dalo svaki **** ići u zatvor.
Preokret toga stanja Maksa Luburića na bolje dogodio se slučajno. Luburić je našao posao kod jednog veletrgovca sijenom kao pomoćni radnik i tamo je radio neko vrij eme. Jedne subote kupio je poslodavac veliku količinu sijena i nagomilao ga na gumnu s namjerom da ga preša i da proda prešano sijeno. Drugi dan u nedjelju na večer spremala se oluja. Luburić je to vidio, pa je brzo sakupio nekoliko svojih prijatelja Hrvata, te su zajedno pošli da zaštite sijeno od kiše. Oni su izvukli cerade iz suše, pošto je Luburić silom otvorio vrata, i pokrili su sijeno prije nego je počela kiša. Oluja je bijesnila i padala je jaka kiša, a Luburićevi pomoćnici su otrčali svojim kućama. Po najvećoj kiši i nevremenu dovezao se gospodar autom sa svojom suprugom sav zdvojan, računajući da mu je kiša uništila sijeno. Kad je stigao vidio je da je sijeno pokriveno ceradama i nije ništa oštećeno. Bio je začudjen. Maks Luburić, koji je ostao kod sijena objasnio je tada, da je on pozvao nekoliko svojih prijatelja, i oni su mu pomogli da spase sijeno od kiše. Gospodar je bio iznenadjen te je zavikao: "To može učiniti samo jedan Hrvat".
Poslodavac je tada pozvao Luburića u svoj dom, kamo su se odvezli samovozom, i Luburić se tamo presvukao, jerje bio pokisnut i poslodavac ga je zadržao na večeri. On je bio pomadžareni Hrvat iz Medjimurja rodom. Luburić je tom prilikom objasnio svomu poslodavcu, da je on politički emigrant, progonjen od jugoslavenskih vlasti, te mu je objasnio politički položaj i stanje u Jugoslaviji. Slijedeći dan preuzeo je Luburić dužnost predradnika, te nije više bio pomoćni radnik. U tom položaju radio je Luburić neko vrijeme, i njegov poslodavac je cijenio njegove savjete i njegov rad.
U to vrijeme godine 1937. nastojala je madžarska vlada koncentrirati pojedine vrste proizvoda, pa je tako ministarstvo za poljoprivredu osnovalo zajednicu za sijeno i slamu. Sve je bilo povoljno riješeno, a jedino bilo je teško riješiti pitanje osobe upravitelja zadruge. Tadaje ustao Luburićev poslodavac, kojije bio važan član te Zajednice, i on je izjavio da ima sposobna čovjeka da preuzme položaj upravitelja Zajednice za sijeno i slamu, i da on jamči za njega. Luburić je bio pozvan na sjednicu madžarskog ministarstva za narodno gospodarstvo i nakon te sjednice izišao je Luburić iz ministarstva za narodno gospodarstvo Madžarske sa dekretom u džepu kao glavni nakupac za Zajednicu za sijeno i slamu, za područje cijele Madžarske.
Tada se pružilo široko polje rada za Maksa Luburića. U prvom redu nije se trebao sakrivati kao prije, slobodno se kretao i mnogo je putovao, jer je to tražila narav njegove djelatnosti, zatim je zaposlio sve Hrvate članove Janka puste i dobro ih je plaćao. Bilo mu je omogućeno da je mogao održavati veze sa Ustaškim Glavnim Stanom, kao i s nama u Domovini.
Godine 1938. javio nam je Maks Luburić vijest, da je Njemačka naručila u Madžarskoj 100 tisuća vagona sijena i slame. On je imao uvida u tu narudžbu, jer ju je on morao izvršiti. Mi u domovini stvorili smo pravilan zaključak. Tako velika količina sijena i slame potrebna je samo za rat. To je ujedno bila potvrda naših predvidjanja, da se doista sprema rat. U domovini je tada postojala organizacija "Uzdanica" i njezina sva djelatnost bila je usmjerena prema tomu izvješću. Nijemci kao i Madžari nisu se brinuli za nikoga već samo za sebe, prema riječima Maksa Luburića: "Nijemci i Madžari mnogo cijene moju slamu i sijeno, ali nimalo ne cijene moju Hrvatsku".
Rat se naglo primicao i započeo najprije napadom na Poljsku, a zatim na Francusku. Nakon toga bilo je malo zatišje. Pristupom Jugoslavije osovini Rim-Berlin činilo se, da će ovaj dio Europe ostati izvan sukoba, no državnim udarom u Beogradu 27. ožujka I941. sve se je izmijenilo. Tadaje bilo zabranjeno putovati najug Madžarske i mogla je putovati samo vojska, koja je zaposjela obalu Drave. Maks Luburićje imao dozvolu za putovanje i u tu zonu, te je odputovao u Golu, treći dan rata sa Jugoslavijom. Tu je čekao i tu je slušao na krugovalu proglašenje Nezavisne Države Hrvatske. Nakon toga je obukao ustašku odoru, te je naoružan strojnicom prešao u općinu u Goli. Madžarski narednik htio ga je razoružati i prijetio je oružani sukob. No narednik se nije usudio, već je upitao svojega majora. Ovaj je odgovorio naredniku: Pustite ga u miru, oni su proglasili svoju državu i to je njihov teritorij.

Delivuk 12.12.2009 11:50 h

Evoga opet. Sta ti oces reci sa ovim Luburicem. Mi njega znamo onako kako znamo, a ako zelimo nesto vise o njemu znati, ima biblijoteka i knjizara di se sve o svakome svasta more naci, mi zadjemo tamo i pronadjemo sto na zanima. Citamo sto ocemo i virujemo u ono sto ocemo. Jasno.

Domobran 12.12.2009 14:07 h

Delivuk, da, evo mene. Vi se ne trebate s menom ni u cemu slagati. Sto vi trebati, i oni kao vi, je citati i pratiti sto drugi povijesno pisu, tako da znate. U tu svrhu ja vama pisem i donosim o hrvatskome generalu Maksu Luburicu ono st vi za cijelo ne znate, a sada cete znati. Dakle, citajte.
Zivot Maksa Luburica, (3) dio i KRAJ

Domobran 12.12.2009 14:09 h
.
Luburić je istraživao kako bi mogao prijeći preko Drave u Hrvatsku. Prevoznog sredstva, čamca nije bilo. Nije drugo preostalo, već je Luburić bio prisiljen verati se preko konstrukcije srušenog željezničkog mosta preko Drave. Teškom mukom je to uspjelo i Luburić se uputio u prvo selo, koje je vidio. Tu je sastao jednog seljaka, koji se prestrašio i začudio, jer takove odore nije još vidio. Luburić ga je upitao ima li četnika u selu ili u okolici. Seljak je izjavio da su bili i da su pred dva dana nestali. Nadalje je Luburić upitao seljaka, da li postoji seljačka zaštita. Seljak je odgovorio da postoji, na što je Luburić zatražio od seljaka da ga odvede do zapovjednika mjesne seljačke zaštite, što je seljak i učinio. Tada je Luburić odredio zapovjedniku mjesne zaštite da Zaštita preuzme vlast, da se brine da bude mir i red, dok ne dobije daljnje odredbe. Nakon toga se Luburić uputio u Koprivnicu, gdje su mjesne ustaške postrojbe već preuzele vlast i pazile da bude red i mir. Tako se Vjekoslav Luburić nakon dugog izbivanja vratio na tlo oslobodjene Hrvatske.
Došavši u domovinu nije bilo vremena niti jedan dan za odmor, jer je bilo potrebno organizirati sve iz temelja. Da se održi mir i red bilo je potrebno organizirati upravnu vlast, kao i vojnu vlast, jer je bio opći rat u Europi. Ta dužnost zapala je Vjekoslava Luburića, te je on organizirao ustaške pripremne bojne, koje su odmah poslane na Kordun i u Bosnu gdje su srpske četničke bande vršile pljačke i pokolje.
Već prvih dana nakon kapitulacije Jugoslavije, počela je akcija srpskih četnika u Bosni i Hercegovini. Njemačka vojska je jurila dalje na jug Balkana u Grčku, koju je pregazila, a iza tih snaga ostala je praznina, i tu situaciju su iskoristili srpski četnici za svoje razbojničke podvige.
Hrvatska država nije mogla organizirati svoju vojsku dok nisu okupatorske sile t.j. Njemačka i Italija priznale hrvatsku državu. Tada se tek počela organizirati hrvatska vojska. Tih prvih dana vodile su se borbe sa srpskim četnicima u Bosni i Hercegovini i Luburić je tada kao satnik sudjelovao u tim borbama. Objavom rata Rusiji sa strane Njemačke pridružila se četničkoj gerili i komunistička partizanska gerila, koja je dobila vodstvo iz Srbije, te je koristila sabotažu talijanske okupatorske vojske, koja je bila smještena u Hrvatskom primorju, Dalmaciji i Hercegovini, kao i dijelu Bosne. Za suzbijanje gerile u Hrvatskoj bila je organizirana Crna legija pod vodstvom pukovnika Jure Francetića, te ustaška Obrana, kojuje organizirao Vjekoslav Luburić.
Luburić je tada organizirao logor u Jasenovcu, gdje su bili smješteni svi oni, koji su pomagali četničku i partizansku gerilu. Nakon toga morao je Luburić napusti položaj upravitelja logora, jer je preuzeo zapovjedništvo južnog fronta na Ivan planini, te je zapovijedao vojnim zborom i upravljao djelatnostima na južnom frontu, kojega su stvorili zapadni saveznici zajedno sa komunističkom partizanskom gerilom. Taj front držala je hrvatska vojska pod zapovjedništvom Vjekoslava Luburića do općeg povlačenja hrvatske vojske na koncu rata.
Povlačenjem Crne legije sa Drine u Podravinu u cilju da se Hrvatska zaštiti sa sjevera od napada ruskih snaga, nastala je pukotina na Drini i to su iskoristile srpske četničke snage, te su prodrle u Bosansku Posavinu. Bio je to Drinski korpus pod zapovjedništvom "vojvode" Pavla Djurišića, koji se je namjeravao probiti na Kordun i time razdvojiti hrvatske vojne snage. Srpske snage su doprle do Lijevča polja, te su u selu Doline izvršile pokolj hrvatskog stanovništva, i u tom selu je bilo ubijeno 500 žena i djece. Luburić je sa hrvatskim vojnim snagama zaposjeo cestu Gradiška-Banja Luka i tu je izgradio bunkere, te je čekao navalu Srba. Hrvatske vojne snage brojile su 9 tisuća vojnika ustaške Obrane, kojima su se pridružile mjesne ustaške postrojbe od oko 3 tisuće vojnika. Luburić je imao i motorizaciju tankova, kojom je zapovijedao general Pavlović. Srpski Drinski korpus brojio je 39 tisuća vojnika, a ovima su se pridužile i rulje pljačkaša od više tisuća ljudi. Zapovjed generala Luburića glasila je: "Linija bunkera uz cestu Gradiška Banja Luka ima se držati uz svaku cijenu." Rano u jutro počela je navala Srba, ali je bila zaustavljena. Na nekim mjestima bila je linija probijena, ali su te pukotine bile zatvorene od motoriziranih jedinica. U toku borbe stiglo je pojačanje od 3 pukovnije jurišnika i nakon strašne borbe bile su srpske četničke snage razbijene i uništene. Topništvo hrvatske Obrane branilo je prelaze na rijeci Vrbasu i spriječilo je da nisu partizanske snage mogle doći u pomoć srpskim četnicima. Srpske četničke snage bile su podpuno uništene. To su bile one četničke snage, koje su izvršile pokolj u Posušju i u ostalim dijelovima Hercegovine, pod vodstvom zloglasnog koljača popa Djurišića, koji je bio u ovoj bitci zarobljen. Bilo je to u ožujku godine 1945. u vrijeme kad je rat već bio praktički izgubljen.
General Luburić se vratio nakon te pobjede natrag na Ivan planinu k svojim jedinicama, gdje je bio do općeg povlačenj a hrvatske voj ske. Prije samog povlačenja hrvatske vojske sazvao je Poglavnik vijeće državne vlade i vojnog stožera, gdje se je imalo odlučiti da li da se organizira zadnja bitka kao i na Krbavskom polju godine 1493. ili da se hrvatske vojne snage povuku i predaju zapadnim saveznicima. General Luburić bio je takodjer pozvan, te je doputovao zrakoplovom, koji se spustio u Zagrebu na uzletištu gdje je bilo mnogo rupa od bombardiranja, te je tom prilikom Luburić zadobio potres mozga, i nije mogao prisustvovati toj odlučujućoj sjednici. Poznato je da je Luburić bio protiv povlačenja i zastupao je stanovište da se Hrvatska vojska bori do zadnjega vojnika.
General Luburić je za par dana toliko prizdravio da je mogao organizirati povlačenje vojske, te je u samom povlačenju bio imenovan glavnim zapovjednikom hrvatske vojske u povlačenju. On je zapovijedao skupinom vojske, koja se povlačila iz Zagreba preko Zidanog mosta i Celja na Dravograd. Partizanske snage su nadirale sa strane Ljubljane u namjeri da presijeku odstupnicu hrvatskoj vojsci i onim Hrvatima, koji su se povlačili sa vojskom. Luburić je poslao 9 bojna Obrane da spriječi nadiranje srbokomunističkih partizana. Tih 9 bojna Obrane izginulo j e, ali nij e partizanima uspj elo sprij ečiti povlačenje hrvatske vojske. Na putu izmedju Zidanog Mosta i Celja dao je general Luburić uništiti sve teško oružje, jer se nije moglo dosta brzo povlačiti. Tako se stiglo do Celja. Iz Celja je Luburić odpremio hrvatsku vojsku do austrijske granice i tako izvršio nalog Poglavnika i hrvatske državne vlade. Prije samog povlačenja izjavio je general Luburić Poglavniku, da će on izvršiti nalog i da će vojsku odpremiti do austrijske granice da se preda saveznicima, ali da se sam osobno ne će predati.
Od same austrijske granice vratio se general Luburić natrag u Hrvatsku. Sa ostalim vojnicima, koji se nisu povlačili sastavio je Luburić gerilske jedinice, koje su u Domovini nastavile borbu nakon predaje i izručenja hrvatske vojske srbokomunistima.
Luburić je boravio nakon katastrofe hrvatske države i hrvatskog naroda u domovini Hrvatskoj pune tri godine u borbi protiv okupatora srbokomunista. Borbe su bile sve teže, Jer su srbokomunisti sve više učvrstili svoju vlast. Godine 1947. organizirao je Luburić napad na logor Gradišku s namjerom da oslobodi one Hrvate, koji su tamo bili zatvoreni, ali je tom prilikom bio ranjen, te je borba morala biti prekinuta. Njegovi borci su ga odnijeli sa bojišta, jer je bio ranjen u koljeno. Izliječiti se nije mogao, jer su bili česti progoni i pokreti, te su ga njegovi suborci prebacili u Madžarsku gdje je imao više mira. Pod takovim boljim prilikama izliječio je Luburić ranu. Kad se osjetio prilično dobro, uputio se do svojega prijatelja u Budim Peštu. U stanu toga prijatelja bila je samo njegova supruga, jer je on bio već ubijen od komunista. Komunisti su stavili njoj u stan jednu špijunku, koja je odmah telefonirala policiji, čim je Luburić ušao u kuću. Policija je doskora stigla u samovozu i Luburić je njih dočekao i poubijao, te je sjeo u njihov samovoz i odvezao se na zapad. Tako je stigao do Nižiderskog jezera blizu austrijske granice, te je ostavio samovoz u šikari, i pješke se uputio u Beč. U Beču nije znao kako su razdijeljene okupacione zone, te je zapao u rusku zonu. Na drugoj strani ulice bila je francuska okupaciona zona. Ruskoj policiji bio je Luburić sumnjiv, pa su ga htjeli uhapsiti. Tada se Luburić poklao sa Rusima na ulici, te su mu Rusi u borbi svukli čak i kaput, ali im se on ipak izmaknuo i prebjegao preko ulice u francusku okupacionu zonu. Tu se predao francuskoj policiji i izjavio je da je madžarski časnik i da je pobjegao od komunista.
Francuski časnici su ga pitali da li hoće ići u francusku legiju, a on im je rekao da hoće. Oni su mu rekli da ne mora odmah ići, već kad stigne na tlo Francuske, onda se može odlučiti konačno. Nakon nekog vremena proputovao je Luburić sa još dva madžarska časnika preko engleske okupacione zone iz Beča preko Klagenfurta, i Lienza u Innsbruck u francusku okupacionu zonu, a odatle u Francusku. U Francuskoj je bio u jednom logoru 10 mjeseci, a zatim je pošao na jug s namjerom da se prebaci preko Pirinejskih planina u Španjolsku.
U Pirinejima je bio Luburić uhvaćen od španjolskih vlasti i odpremljen u logor Karabanchel u Madridu. Tu je izjavio da je on hrvatski general Vjekoslav vitez Luburić. To nije mogao dokazati, jer je imao krive isprave, a nitko ga nije tamo poznavao, pa mu španjolske vlasti nisu vjerovale. On je boravio u lom logoru, dok nije došao fra Branko Marić, koji je svjedočio da je to doista general Vjekoslav Luburić. Tada je general Luburić dobio pravo boravka u Španjolskoj i tada smo mi stupili u vezu s njim.
Od tog doba počinje rad Vjekoslava Luburića na okupljanju hrvatskih snaga u emigraciji te organiziranju istih za onaj čas kad bude opet moguće proglasiti hrvatsku državnu samostalnost kao i 10. travnja 1941. To se trebalo postignuti prosvjetnim i političkim radom u emigraciji, te organiziranjem svih hrvatskih snaga u domovini i emigraciji, jer će taj dan osvanuti neminovno u skoroj budućnosti. U tu svrhu osnovao je Vjekoslav Luburić tiskaru Drinapres u Španjolskoj i tiskao je DRINU, časopis za odgoj sa rodoljubnim i povijesnim štivom, te je izdavao i novine OBRANA, koja je izlazila redovito svakog mjeseca. Uz to je povezao sve hrvatske časnike i borce, te je u emigraciji nastavio radom organizacije pod imenom "Hrvatski Narodni Odpor," koja organizacija je osnovana godine 1944, na Ivan planini sa odobrenjem Poglavnika i hrvatske državne vlade.
Taj rad se je razvijao uz mnoge poteškoće podporom hrvatskih rodoljuba, koji su materijalno i moralno podupirali rad svoga zapovjednika. U suradnji i podpori se najviše isticao Rudolf Erić iz U.S.A. i Vlado Šimunec iz Canade, kao i Stipe Brbić iz Australije.
General Luburić bio je poznat kao general Drinjanin, te je u Španjolskoj preveo na hrvatski jezik djelo generala Diaz de Villegas "Politički rat" i "Revolucionarni rat," a napisao je mnogo stručnih kao i povijesnih članaka.
Godine 1968. se počeo raširivati rad, te je Vjekoslav Luburić imenovao koordinatora H. N. Odpora, koji je trebao biti veza izmedju svih skupina Hrvata u emigraciji. U početku razvoja toga rada bio je
izvršen atentat na generala Luburića, organiziran od strane srbokomunističkih vlasti, koje su uspjele infiltrirati ubojicu u blizinu Luburića, te (ga) je ubojica uspio lišiti života..

Slava Generalu Drinjaninu

Delivuk 13.12.2009 13:04 h

Jeli to taj Maks Luburić o kojem su moji strici uvik pricali svasta. Jedni su pricali da je bio dobar i borio se za nasu Rvacku, a drugi da je bio Bic Boziji i svakoga ubija. Ja o njemu neznan puno, ali san cuo da nije bijo dobar, da je bija zlikovac. Ovo sto san procita je potpuno drukcije nego san ja zna. Samo Bog zna di je istina.

Otporas 14.12.2009 00:20 h

Delivuk, dobro ste rekli: "Samo Bog zna gdje je istina". pametno receno. ali vama treba toga mnogo za procitati i saznati za to za vas i za sve one koji nikada nisu umali priliku saznati za ove dvije povijesne izreke koje su izrekli dr. Ante Starcevic, Otac domovine i Poglavnik dr. Ante Pavelic. Ove izreke su tako hrvatski i drzavotvorno snazne da su u zadnjih 150 godina vodile hrvatsku politiku prema Hrvatskoj Drzavi.

„Sretni oni, kojima je suđeno doživjeti zoru našeg narodnog jedinstva, naše državne samosvojnosti. Nu sretniji oni, koji svojom samosvjesti, svojim otačbeničtvom, svojim požrtvovanjem, svojim veleumom, svojim imetkom, pripravljaju veličanstveni taj dan.“ - Otac Domovine Ante Starčević



„Mi i naše pokoljenje postigli smo najveće i najviše dobro, za kojim je Hrvatski Narod tolika stoljeća težio... Postigli smo Hrvatsku, postigli smo Nezavisnu Državu Hrvatsku, koja je izraz svega onog, što jedan narod za svoju sreću i za svoju budućnost i za svoju sigurnost i za svoj život može samo željeti.“ - Poglavnik i obnovitelj Hrvatske dr. Ante Pavelić


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: sub lis 20, 2012 09:31 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
HRVATSKA I USTASTVO (16)

Darovati zivot nije mala stvar, to je umijece ljubavi; ali darovati zivot u jednom casu manja je zrtva nego darovati ga cijeli svoj zivot.

Jos o Velebitskom Ustanku. Iako se ubrzo navrsava osamdeset (80) godina od tog ustanka, moram ovdje glasno i jasno reci da se o njmu jos nitko nije osvrnuo s perspektive povijeti. Jest, o njemu se je mnogo pisalo ali vrlo malo istinito. Ovaj Licki Ustanak nije toliko interesantan ni vazan za strance da bi (po)trosili svoje vrijeme pisati o tome. Dok ovo pisem okruzem sam novinskim pisanim informacijama triju strana: (1) srpsko/kraljvsko/cetnicke strane, (2) srbokomunisticko/jugoslavenske strane i (3) nase, ako hocete, hrvatsko/ustaske strane. Prilistavajuci i citajuce sve te izvore je za poluditi. Kada kazem za "poluditi" tim mislim reci da se je jako tesko snaci onima koji nemaju izgradjeni svoj nacionalisticki identitet. Prvi i drugi za sigurno su imali i te kako izgradjen svoj nacionalisticki identitet, jer su pisali i izrazavali se istim rjecnikom, istim jalom, istom mrznjom, istim klevetama, istim lazima protiv svakog izrazenog hrvatstva. Sto je zapanjujuce je to da se pisci br. (1) i (2)koriste utjecajnim i poznatim povjesnicarima kao Bogdan Krizman i drigi, spomenu njihovo ime, neku neznacajnu njihovu sitnicu, a ostalo je da te Bog sacuva! Posto sam ja odgojom mojih roditelja, moje vjere i crkve, imao moj izgradjeni nacionalno/hrvatski identitet, klevete (1) i (2) me nisu ni najmanje zbunjivale. Naprotiv, one su me CELICILE.

Vec sam spomenuo u proslim opisima hrvatskog pukovnika Crne Legije Milu Barisica; ovoga puta cu samo nadodati nesto sto mi je Mile pricao u nasem trodnevnom razgovoru u Parizu 1962 godine.

Poslije sahrane Ustase Stipe Devcica, preko velebitshih suma i kuda su znali, vracali su se u Zadar. U probijanju do Zadra naisli su na neke lovce. Prica Mile Barisic da on jos uvijek ne vjeruje da su to bili lovci. To su po svoj prilici bili srpski zandari preobuceni kao lovci. tko su da su bili, puskaranje je zapocelo. Nas su nase bombe spasile. Jedni su bacali bombe i tako stvarali veliki dim i galamu, dok su drugi pucali iz parabela. Lovci/zandari su pobjegli/nestai. Mi smo imali jednog lakise ranjena. Ono malo sanitetskog materijala sto smo imali, nije bilo dovoljno. Snalazili smo se kako smo znali. Nasli smo neko vrlo dobro skroviste. Tu smo ostali nekoliko dana. Ranjeniku se rana pozlijedila. Sve gore i gore. Morali smo biti vrlo oprezni. Velebitski cobani nam donose vijesti da je zandarmerija sve blokirala i pregledava. Jednog cobana smo zamolili da ode u grad i donese nam sanitetskog materijala. Listu mu nismo smjeli dati radi kontrole. Sve je zapamtio. Rekli smo mu kada sve nabavi, da sanitetski materijal sakrije ovci ispod trbuha, dolje gdje je ovcije vime. Mali je poslusao, otisao, uspio i sve donio. Lijekovi su vrlo dobro pomogli i za dan dva vec smo bili na putu za Zadar.

Pukovnice, pa kako ste to sve mogi izdrzati, pitam ga ja? Vrlo kratak odgovor: Za Hrvatsku nista nije tesko! Za Hrvatsku sve se moze izdrzati! Zato sam bio Ustasa.

U S T A V

" USTASE " - Hrvatskog Oslobodilackog Pokreta.

lV. PRISEGA.

Tocka 11. - Prisega, koju ustase polazu, glasi:

" Zaklinjem se Bogom svemogucim i svime sto mi je sveto, da cu se drzati Ustaski Nacela i pokoravati propisima, te bezuvjetno izvrsavati sve naloge Poglavnika, da cu svaku povjerenu mi tajnu najstroze cuvati i nikome nikada nista odati.

Zaklinjem se, da cu u ustaskim redovima - na kopnu, moru i zraku - izvojevanu hrvatsku drzavnu samostalnost i hrvatsku narodnu slobodu cuvati i braniti.

Ako se ogriesim o ovu prisegu, sviestan sam svoje odgovornosti za svaki svoj cin i propust i prozet osvjedocenjem duznosti, ima me po ustaskim propisima stici kazna smrti.

Tako mi Bog pomogao! Amen."



Eto, to je Ustaska prisega u koju su prave Ustase vjerovale koliko god se vjeruje u Boga. Zato je medju Ustasam vladalo pravilo da Ustasa Ustasu nista ne pita, jer ti ne smije reci. A kada Ustasa kaze: ustaske mi rijeci, to jednako najvecoj prisegi. Sve izneseno se je radilo poradi i za Hrvatsku.

Nastavlja se.


Objavljeno: 03.05.2009. u 13:41h

Gracena13 4.05.2009 20:10 h
citat:

Darovati život nije mala stvar, to je umiječe ljubavi; ali darovati život u jednom času manja je žrtva nego darovati ga cijeli svoj život.
_____________________________
Lijepo rečeno.

No, ja bih nadodala da je zaista umijeće ljubavi , biti spreman donijeti odluku da ako zatreba u trenutku daruješ vlastiti život za Domovinu.

Domobran 5.05.2009 01:41 h

Gracena13 potpuno se slazem sto ste rekli. Ja sam mislio da sve muke prestanu onda kada covjek umre, sto je i istina. Kada covjek posveti svoj zivot svojoj domovini i za nju pogine, tada muka/zrtva prestaje biti zrtva. Kada covjek cijeli svoj zivot zrtvuje za domovinu, po mom skromnom misljenju, to je veca zrtva, jwer je dulja. Hvala vam na primjedbi koja je zlata vrijedna. Pozdrav.

meterizanka 5.05.2009 12:11 h

Vas ustaša i fašista ima ko korova.

Domobran 5.05.2009 13:31 h

meterizanka iz dana u dan biti ce nas sve vise i vise. I kada vi uvidite da ste osamljeni, onda cete nam se prikljuciti. Tada cemo mi vas uzeti onako kao sto je otac uzeo svojeg izgubljenog sina i ispekao mu vola za dobrodoslicu i povratak u obiteljsko gnjijezdo, citaj u hrvatsko/drzavotvornu ideju.

matrixdc 5.05.2009 15:55 h

meterizanka oni su ti kao krpelji, piju krv i množe se. Eto to ti je "zdravo" tkivo ovog naroda, koje je 50 godina biježalo po svijetu a sad nam govori što nam je mislit.

Gracena13 5.05.2009 17:33 h

G.Otporaš, svaka čast!
Smireno , na vrlo kulturan i obziran način ste odgovorili na očito svjesno i vješto osmišljenu provokaciju kako bi se izazvala neprimjerena protureakcija kod sugovornika , nakon koje bi uslijedila pritužba uredništvu sa zahtjevom da se Vaša stranica ukloni s portala.

Nije sramota pisati i razgovarati o događanjima iz proteklog vremena naše povjesti, sramotno je i za svaku osudu, činiti svjesno zlo spram bližnjeg svog , kako ranije, tako i danas.

Nakon što pročitah krajnje nesuvisle komentare pojedine , kao odgovor prilažem prekrasnu izreku pokojnog blaženika Alojzija Stepinca:

Neka vas od ljubavi prema neprijateljima ne odvraća njihova zloća, jer jedno je čovjek, a drugo je njegova zloća.

Lijepi pozdravi i ugodan dan, Gospođi i Gospodi !

Domobran 5.05.2009 20:28 h

gracana13 najljepsa hvala na upozorenju. Drzati cu se mojeg nacela kojeg sam stavio prilikom otvoranja ove stranice, tj. prvog opisa " Ustasa " da cu se vladati uljudno i ne dati izazvati. Ali, ne zaboravimo da uvijek: "I dva losa svalise milosa" kaze nasa stara hrvatska izrecica. Opet vam zahvaljujem i iskreni pozdrav. Bog!

Gracena13 5.05.2009 23:09 h
Otporaš@
citat:
Bog !

Sreća da niste upisali : Bok ! Book! ili Bookić ! jer se tada ne bih javila više nikada na Vašoj stranici.

Ne pitajte poradi čega, je vojna tajna. :))

( Moram se malo našaliti, jer mi je ona odurna usporedba i zlonamjerni epitet : Fašist, na trenutak podigao tlak na najvišu moguću skalu.

No, uvijek se u ovakovim prilikama prisjetim predivne plemenite izreke pokojnog blaženika Stepinca, koja me isti tren razvedri i utješi unatoč svoj zlobi i zlu koje se odašilje spram sugovornika poradi različitosti u promišljanju, ne isključivo i jedino ovdje, nego nažalost gotovo na većini stranica diljem Net-a.


colonia.tino 5.05.2009 23:51 h

Prijatelju Otporas, imate moju podršku, ako Vam to nešto znači. Nedajte se isprovocirati, nas ipak ima znatno više, uvijek je bilo, uvijek nas, i uvijek će nas biti.

Domobran 6.05.2009 00:26 h

colonia.tino naravno da objerucke prihvacam vasu podrsku i svi onih koji iz zelje da saznaju nesto vise nego sto znaju o ustaskoj borbi za oslobodjenje hrvatske, te prate i citaju opise " Hrvatska i USTASTVO ". Svima se iskreno zahvaljujem. Pozdrav.

sponzoras 6.05.2009 14:40 h

Hm da... ispada po ovom opsežnom subjektivnom osvrtu na ustaštvo da su skoro pa bili pokret "Majki Terezi"

Genocidni, nacistički, rasistički pokret ne mogu i neću priznati kao državotvorni, koliko god on bio lijep i krasan u svojoj ideji. Realizacija ga je izdala...

Iskreno, nadao sam se objektivnijem osvrtu, no on je izostao..šteta.

Domobran 6.05.2009 21:38 h

Kolega sponzaros drago mi je da pratite moje opise o Ustastvu. Sto se tice objektivnosti, tek smo sada u pocetku godine 1933, dakle, prije svih onih dogadjaja koje ste vi ocekivali a oni jkos nisu dosli. Doci ce. Samo se strpite! Osudu Bog daje tek tada kada covjek umre. S postovanjem i iskrenim pozdravima, Otporas.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: sub lis 20, 2012 10:00 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
HRVATSKA I USTASTVO (53) ( Posebi prilog o Poglavniku)

Mi,nase pokoljenje,postigli smo najvece i najvise dobro za kojim je hrvatski narod toliko stoljeca tezio. Postigli smo Hrvatsku. Poglavnik.

Ukazala se potreba da u ovom broju opisem kako je Poglavnik dr. Ante Pavelic umro u Madridu 28 prosinca 1959 godine.

Trazio sam neke dokumente i pronasao nesto sto je za mene vrlo interesantno znati, te mislim da bi i vas moglo zanimati, tim vise da je Ante Pavelic bio poglavar za ceteri godine Hrvatske Drzave, tj. bio je hrvatski drzavnik, a drzavnicima se uvijek ukazuje velika pocast prilikom njihove smrti i pogreba. Prolistati svjetsko javno pisanje povodom smrti dra. Ante Pavelica, nista necemo naci pozetivna, sve najgore, osim sto je sve najbolje o Poglavnikovoj smrti pisao hrvatski drzavotvorni tisak u emigraciji. Zato mislim - s jedne strane - da zasluzuje da mu se na ovim stranicama na hrvatskom portalu javno.com za Hrvate donese, prevedeno sa spanjolskog na hrvatski, zapis spanjolskog svecenika Fray Miguel Oltra Hernandez, ofm., koji je bio uz Poglavnika kada je umirao, i - s druge strane - zasluzuje da se ovo donese upravo sada kada se spremamo osnovati CASNU SUD, na kojem bi se ustanovila njegova krivicna djela, te ga okrvili ili oslobodili istih. Zao mi je da ovaj zapis nemam u originalu na spanjolskom jeziku.

P R I V I L E G I J V E L I K I H L J U D I

Jednoga dana prije dosta godina, jedan novodosli Hrvat me prozvao "svojim konzulom" i prema obicaju, pola u zbilji, pola u sali, nazvao me advokatom izgubljnih parnica...Kao vojnici nacija koje imaju toliko toga slicnoga u svojem zicu i svojim problemima, razgovarali smo o problemima iskreno i sa duhom franciskanske jednostavnosti, pa i sa veseljem. Problemi Hrvata, i Nijemaca i ostalih narodnosti, koji su dolazili u Spanjolsku bili su identicni. Obicno se kaze, da se naslo "drugu domovinu". Pa ipak, unatoc svemu, naslo se je samo "drugu domovinu", nego se je ovdje naslo nesto i prave Domovine, jedne, autenticne i citave domovine. Hrvati, Nijemci i ostali narodi, ili vecina njih, nasli su nesto vise nego pravo na azil, slobodu, zivot i sigurnost. nesto vise nego i samo milosrdje. Nasla su se braca duha.

Vrsio sam duznost "konzula" najbolje kako sam znao i mogao, i u tom vrsenju duznosti "izgubljenih parnica" susreo sam se sa mnogo Hrvata najraznije precedencije. Bilo je radnika, studenata, svecenika, vojnika, intelektualaca, a medju svima dva zaista velika covjeka: sarajevski nadbiskup ( dr. Ivan Saric, evangelist i nadbiskup vrhbosanski,moja opaska) i Poglavnik.

Nadbiskup Sarajeva i mucenicki kardinal Stepinac, jedan osobno prisutan (misli se na dra. Ivana Saric,moja opaska), drugi u duhu, (Misli se na kardinala Stepinca, jer je bio u zatvoru, moja opaska), dostojno su predstavljali mucenicku Hrvatsku pred 30 milijuna spanjolskih katolika.

A onda je Poglavnik imao velikih poteskoca u Argentini. Tada je vec, moralno i politicki, nasa duznost bila pomoci Poglavniku. Mi nismo zaboravili, da su se u nasem gradjanskom ratu, ovdje u Spanjolskoj, borili oni isti komunisticki sefovi, protiv kojih ste se i Vi, Hrvati, na celu sa Poglavnikom borili. Mi smo znali da ste se herojski borili za svoju nezavisnost i svoju slobodu. Cienili smo vase zrtve i napore, cienili hrabrost i vrline. Znali smo i za progone Kristove Crkve. Bilo je logicno, da se povoljno riesi problem vaseg sefa, Poglavnika. (To je bilo poslije atentata na Poglavnika 10 travnja 1957 godine u Argentini, nedaleko Buines Aires, kada je Poglavnik imao poteskoca za ostati u Argentini,moja opaska) I mi smo taj problem riesili i Poglavnik je dosao u Spanjolsku, gdje je nasao sigurnost, mir, - i prijatelje!

Spanjolska nije nikome zaniekala svoje pomoci. Odmah nakon rata sa hrvatskim i njemackim prijateljima stvorili smo list "ADELANTADOS DE SANTIAGO" ( Vitezovi Svetoga Jakova). Pomoglo se mnogim Nijemcimai Hrvatima, kako u Njemackoj, tako i ovdje, u Spanjolskoj, i svugdje, gdje je potrebno bilo. da, bilo je vremena kada nije ni Spanjolskoj bilo lako. Takova je bila politika i Spanjolska nije mogla riesiti mnoge probleme, koje bi rada bila (po svoj prilici "htijela", moja opaska) riesiti. Ali su Spanjolsci, osobno, naprema politici zauzeli pravi stav, i uvijek pomogli i u slucajevima, kada to nije bilo lako...

Tako smo doali do casa, koji za sve Vas predstavlja prekretnicu: smrt Poglavnika. Tako se je i moje konzulstvo pretvorilo u "apostolsko konzulstvo", jer sam Vasem Poglavniku dao Zadnju Pomast (Viatico).

I ako je bio u zivotu gorostas, bio je jos vise u svojim casovima. Umro je jedan veliki covjek, veliki borac, obnovitelj Hrvatske Drzave (zamislimo se ovdje malo, samo na trenutak, i sami sebi predpostavimo da je Poglavnik bio neke druge narodnosti, Kinez, Afrikanac, Rus, Spanjolac ili netko drugi osim Hrvata, koliko smo mi Hrvati plemeniti i zagvalni, ne bih se zacudio vidjeti nazive ulica, naselja, spomenika i sl. imenom Ante Pavelica. Ali, kada se radi o Hrvatu, zgnjeci ga, satari ga, moja opaska), sef jedne organizacije, - i umro je krscanski! Umro je cestito!

Poglavnik je zaista znao, da se priblizuje kraj. Htio je umrieti cestito, kako se i dolikuje veliko covjeku. Znao je umrieti cestito i to neka sluzi na cast Hrvatskoj i Hrvatima! Imali ste sefa, koji je bio za zivota jak, borac, koji se predao Bogu ponizno, kao se se dolikuje zaista velikmi i jakim borcima. dao sam Poglavniku Svetu Pricest i zadnju pomast (Viatico) u drustvu jednog hrvatskog svecenika. (o svemu sudeci to bi morao biti fra. Branko Maric, Hercegovacki franjevac od Sirokog Brijega,moja opaska) I malo iza toga dusa se rastala od tiela, koje je bilo umorno od tolike borbe, tolikih progona, tolikih nesreca, toliko nezahvalnosti.

Ali Poglavnik je oprastao i molio, da mu se oprosti. Taj cin je bio najveci od svih u Njegovom dugom i na****om radu i zivotu. U casu kada se dusa rastavljala od umornog tiela, Poglavnik nije imao protivnika, nije imao neprijatelj. On je bio u miru sa svima: sa Bogom i sa ljudima.

Bio je velik u borbi, u zivotu, i bio je velik u casu smrti. To je privilegij velikih ljudi.

Veliki narodi znaju cieniti svoje mrtve (da, cijeniti svoje mrtve ako se zelimo svrstati u velike narode, ne velike po pucanstvu, nego velki po duhu, moja opaska) velikane, znaju cieniti zasluge svojih velikana i znaju oprastati i zaboravljati male stvari. Poglavnik je zaista velikan. Ali je bio covjek, pa je logicno, da je imao i svojih slabosti, kao i svi jludi, ali su vrline Poglavnika daleko nadmsile Njegove pogreske. Pred njegovim grobom valja misliti domovinski, ljudski i krscanski.

Poglavnik oprastao trazeci Mir Boziji. Bog i Povijest, suditi ce svima nama. Pustimo hrvatskom narodu i u skrajnjoj instanci Bogu, da kazu zadnju riec. I tako dugo budimo razborni, pravedni i milosrdni sa svojim velikim ljudima, sa herojima.

Nemojte napustiti veliki put vjecnosti, zaboravite sitnice.

Ako budete radili tako, vjerni svojoj vlastitoj velicini, imati cete mnogo prijatelja u nasoj zemlji. A vas "Konzul" biti ce sretan kad se priblize casovi ospobodjenja Vase Domovine,

Slava Poglavniku!

Zivila Hrvatska!

xxxxxx

Ovo je izislo u DRINI br. 2-3 1962 godine.

Nastavlja se.

Objavljeno: 17.06.2009. u 14:51h

sponzoras 17.06.2009 15:05 h

Kolega Otporaš cijenim vaš trud, no vaši citati su uzeti iz lista koji je tumačio ustaški pokret kao izrazito pozitivan događaj u hrvatskoj povijesti... dakle mogu primijetiti da je sam list "Drina" priično jednostran.
Naime, u procesu dokazivanja krivnje Paveliću mogli bi koristiti i izvore sa suprotne strane, a to svakako želimo izbjeći , jer težimo ka nekakvom objektivizmu, koliko god je to moguče..
Moramo prvo svi zajedno prihvatiti činjenicu da ni među ustašama ni među partizanima nisu svi od reda bili ubojice, monstrumi i što ja znam... generaliziranje je jako loš temelj rasprave o nekoj temi. Eto još jednom mogu navesti primjer svog pokojong djeda koji se borio na strani nacista a zapravo on to nije nikada ni bio u njegovoj glavi.
Poslije rata nije bio ni komunist, niti zagovaratelj samostalnosti Hrvatske, niti je išao u crkvu ( dok baka je)
Živio je svoj život mirno lišen takvih dilema, radeći i baveći se drvodjelstvom ( bio je stolar i umjetnik). Kako njega svrstati onda, u koji kalup? Ima li potebe ga svrstavati u bilo kakav kalup?

Želim reči da je teško govoriti u ime onih kojih nema, a koji su u grob odnijeli priče, svjedočanstva i iskustva.
Bilo da su bili ustaše, domobrani, komunisti, partizani.. puno tih ljudi bili su LJUDI, koje ne možemo i ne smijemo stavljati u žrvanj povijesti jer su se našli tamo u to vrijeme.

Ipak, ovdje govorimo o ljudima koji su ostavili trag u povijesti, o Paveliću, Titu... i ostalim vođama. Oni su ipak nosili veliki dio odgovornosti, ne samo za sebe već cijele narode.

Domobran 17.06.2009 16:21 h

Sponzaroš bez obzira koliko vi cijenili moj trud, moji citati su uzeti iz knjiga onih koji su ih ili pisali ili sudjelovali u opisima, ili jedno ili drugo. Dakle, kako vi kazete, nisu jednostrani.
Nastojte se prisjetiti da sam ja prije par dana rekao da se ne moze usporedjiva samo jugoslavenska gradja. Treba se usporedjivati i hrvatska iz diaspore. mislim da sam tako nesto rekao.
Moj dragi kolega sponzoras izgleda meni da ste vi jako dobro potkovani da u ovom nadolazecem procesu Pavelicu budete javni tuzioac. Sve kada bi se i dogovorili da nista ne donosime ni sa jedne ni sa druge strane, mislim da bi bas tada taj proces bio jednostran. Jer nezaboravimo jednu stvar. U 90% slucajeva Hrvati su jos uvijek zarazeni idejam protiv svega sto se odnosi na ideje NDH. To se je moglo vidjeti neki dan kada je ovaj na odlasku predsjednik polagao vjenac Jadovniku ili slicno, zrtvama ustastva. Dakle, njemu nije potrebno nista citati niti donositi. On i onakovi su oprana mozga, koji na svu zalost jos uvijek svojim antihrvatstvom mnogo na mnoge utjecu. Ako je jedan svecenik, i to stranac, Spanjolac, na kojega bi mi svi Hrvati trebali biti ponosni sto je imao priliku biti jedan od svecenika koji je bio nazocan na umoru jednog hrvatskog vladara/drzavnika, i o tome napisati svoje misljenje svojim sugradjanima Spanjolcima, zasto bi se to meni osporavalo prinijeti za one Hrvate koji nisu imali nikakova pojma o tome, da ipak nesto znaju o tome.
Sponzoras, od danas za nekoliko nadolazecih hrvatskih narastaje, oni ce bez sumnje zeliti znati za ovo i bez ikakove sumnje dati kamokud pozetivnije misljene o dr. Anti Pavelicu, njegovu radu, njegovoj zrtvi za uspostavu Hrvatske Drzave, nego vi ili ja i mnogi drugi. Zato se ja zelim pozuriti da budem medju onima koji ce dra. Antu Pavelica ocijeniti kao jednog drzavotvornog Hrvata, medju koje iz dna duse zelim i ja biti. Na svu zalost sto to ne mogu reci za Tita i njemu slicne, iako su i oni bili Hrvati bez drzavotvornih hrvatskih ideja. Samo, predpostavke radi, zamislimo se da se nisu bili rodili ni Pavelic ni Tito, sta bi danas bilo od hrvatskog naroda. Usudjujem se reci da di bili pravoslavni katolici, i tu i tamo negdje folklorni Hrvati. Za sigurno znam da to nije to sto vi hocete, postovani kolega sponzoras.
Državotvornost da!

sponzoras 18.06.2009 12:19 h

Ali po koju cijenu? Da li prinošenje ljudskih žrtava možemo opravdati kao nužnost u stvaranju države?? Možda, no ne govorimo samo o palim borcima, vojskama koje su u tom procesu stvaranja države ginuli za svoju stvar, već o nevinim civilnim žrtvama ...
Kako staviti poklanu židovsku,cigansku,srpsku i "nepodobnu" hrvatsku djecu u okvir "nužnih" žrtava državotvornosti? Kako uopče opravdati totalitarni sistem koji je nasiljem postizao državotvornost?
Čak i ako idemo tako daleko da opravdamo to kao sastavni dio rata, ustupke i prisilnu politiku nametnutu od strane Hitlera, kako bi se ostvarila državotvornost u ratnim uvjetima... gdje je onda ta ista spremnost na kompromis Ante Pavelića bila kada je trebao zaštiti narod
krajem rata, kada su zapadne snage nudile savezništvo..
Možemo li slobodno reči da je u tom trenutku sam Pavelić svoj hrvatski narod predao u ruke onih koji su mu sudili, a znamo na koji način. A imao je izbora.
Nije li to tada bila izdaja svojeg naroda i prepuštanje milosti i nemilosti neprijatelja? Ali neprijatelja kojeg je sam Pavelić izabrao da mu bude neprijatelj? gdje je onda bila ta njegova čuvena spremnost na kompromis.
Znamo da Pavelić nije završio na sudu za ratni zločin, dok je hrvatski narod itekako patio radi njegove rasističke politike.
Još jednom je narod postao žrtva loših vladara i njihove loše politike. Stoga Ante Pavelić nikako ne može biti hrvatski vitez, heroj i junak... več obični oportunist koji je u ključnom trenutku žrtvovao svoj narod a on sam dao petama vjetra. Tužno.

Domobran 18.06.2009 13:42 h

Sponzaroš kada bih ja mogao povratiti kotac povijesti unatrag, recimo, tamo negdje u pocetak rujna 1943 godine, kada je Poglavnik povratio sve silom date hrvatske pokrajine Italiji, ja bih bio najsretniji Hrvat na svijetu. Zasto bih ja bio najsretniji Hrvat na svijetu? Zato sto se ne bih u mojem preko pola stoljeca emigrantskog zivota prepirao sa drugim Hrvatima koji, kao i ja ako ne i vise, vole nasu Hrvatsku. Prepirke su uvijek bile i ostale iste, evo, ovako, kao i mi danas: Zasto nije bilo ovako, zasto nije bilo onako, bolje bi bilo da je bilo ovako nego onako, itd. I, dragi kolega sponzoras, tih prepirka ce biti sve dotle dok se na ta jos uvijek ziva pitanja (donekle) ne stavi tocka. Tu tocku do danas jos nitko nije stavio, zato sto se svak bioji, iz nekog (neopravdanog) straha stalozeno raspravljati o tome sto nam je zajednicko, pri tome ne upirati pristom u one koji drugacije prilaze toj temi.
Sponzoras, iz veseg gore opisa mogla bi se donekle sastaviti optuznica protiv dra. Pavelica, jer u vasem opisu ima podrobinjak dobrih ideja. Nastojmo ih zajednicki prosiriti do tog stupnja, gdje bi nasi buduci hrvatski narastaji mogli pronaci, vise-manje, odgovore na sva ta postavljena pitanja, buduci da ih mi nismo imali, zato je na nama dupla duznost da to ucinimo. Pozdravlja vas Otporas.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: sub lis 20, 2012 19:08 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
HRVATSKA I USTASTVO (1)

Posto je nasa Hrvatska patila preko sedamdestet godina da dodje do nase HRVATSKE ISTINE, Otporas je odlucio otvoriti osobnu stranicu i ...

Zelim otvoriti osobnu stranicu pod imenom USTASTVO. Odmah zelim naglasiti da ova " kontroverzna " tema nije tema za ikakove provokacije, vec za ozbiljne polemike pa koliko god one kriticne bile.

Sa moje, Otporaseve strane, ja cu - ne samo nastojati - nego biti toliko tolerantan da se necu dati izazvati/provocirati. Zato, uljudno i hrvatski, molim sve one Gradjane Novinare i ostale koji iz bilo kojih zelja i motiva zele pisati, odgovarati, razglabati, ili ako to oni hoce nazvati " bistrenje pojmova " o ovoj temi " Ustastvo ", neka to bude na visini dostojanstva, na visine zelje za saznati istinu o ovoj temi koja nam je toliko crnila nanijela na nase lijepo hrvatsko ime u zadnjih 65-70 godina. Otporas ce nastojati, strucno i uljudno, odgovarati na sva postavljena pitanja u svim svojim najboljim mogucnostima njegova znanja. Ipak, Otporas si zadrzava svako pravo ne odgovarati na bilo koje osobne i ine uvrijede, kao niti biti odgovoran za necije opise i ideje izrazene o spomenutoj temi.

Svi su pozvani na DIALOG O USTASTVU. Nitko nije iskljucen. Ima prostora za svakoga a najvise za one koji budu trazili dlaku u jajetu. Ova tema o Ustastvu je otvorena samo i jedinu zbog i poradi nase Hrvatske. Otporas vas sportski ocekuje na dijalog o Hrvatskoj.

Objavljeno: 15.04.2009. u 18:04h

Ajoj... sponzoras 15.04.2009 19:19 h

kolega Otporašu koliko mi je drago da si postao GN, toliko mi nije draga ova tema... ali to je tvoj izbor i takvog ga poštujem.
Kad bude neka druga malo vedrija i ljepša tema budem ti dao i dobru ocjenu ali sada ću se od toga suzdržati
Pozdrav!

Domobran 15.04.2009 19:59 h

sponzoras najiskrenija hvala na pozdravima. Ako ste pomno procitali cijeli clanak i shvatili tezinu, dojam i svrhu otvaranja ove teme, onda cete razumijeti SVE. Ova tema se tice sviju nas, Hrvata, jer smo jedni bili zrtve ove teme Ustastva na jedan nacin a drugi na drugi nacin. Zato je neophodno potrebno cuti glas i drugog zvona. Dosta smo ga se naslusali u zadnjih preko sesdeset godina.
Molim, kolega sponzoras, primite moje postovanje i pozdrave, s iskrenom molbom da se ne ustrucavate iznositi vase dojmove i misljenja o ovoj temi Ustastvo. Ona je uistinu za to i otvorena.

sponzoras 15.04.2009 20:19 h

OK kolega..ja ću svoje iznjeti i to je mišljenje koje imam već dugo vremena.
Kao hrvatski nacionali pokret, ustaštvo je između 1929. i 1941. bilo na tragu da zaista postane težnja hrvatskog naroda za samostalnost i da je kojim slučajem pokret ostao doslijedan, možda bi se i izrodio u nešto više.
No, samim koketiranjem sa nacistima, otvaranjem konc. logora, ubijanjem Srba, Roma, Židova, djece i staraca, ustaše su postale sve drugo samo ne pokret za stvaranje jedne normalne civilizirane države. Vjerujem da je bilo pojedinaca koji nisu odobravali barbarske metode u njihovim redovima.. no u globalu su od pokreta postali zločinci.
Kolega Otporaš, već sam nedavno to rekao ovdje, u mojoj široj obitelji bilo je predaka koji su zaklani ustaškim nožem bez razloga, a nisu bili ni Srbi,ni Židovi ni Romi, čak nisu bili ni naoružani i dovoljno sam toga čuo od starijih o tim "borcima" za Hrvatsku...
Da je kojim slučajem bilo drugačije i da su umjesto komunista u ratu pobijedile ustaše, bojim se da bi od 45. nadalje bilo istih takvih jama i masovnih grobnica kao danas ..samo sa kostima drugih ljudi.
Ne mogu prihvatiti ni crne ni crvene kao ponosnu povijest mojeg naroda, već kao jednu veliku sramotu i povijesnu mrlju, do koje nije trebalo doći... možda, ne znam. No povijest ne možemo mijenjati.

Za mene je Hrvatska bila okupirana do 90tih. Sve prije je tužna povijest koja se nadam neće ponoviti... i slobodu Hrvatske ja ću uvijek računati od kraja Domovinskog rata. Isto tako i moja djeca.

Domobran 15.04.2009 21:07 h
sponzoras. Drago mi je da ste iskreno i nada sve odvazno iznijeli vase misljenje. Najprije mi je uistinu zao sta se je dogodilo u vasoj uzoj ili siroj rodbini. S jedne strane, ako ce vam moja isprika donijeti imalo olaksica, onda se u ime Ustaskih zlocina nanesenih vasoj obitelji, ispricavam. S druge pak strane, vi kolega sponzoras, cete razumijeti da ce meni biti skoro nemoguce povijesno odgovoriti na sva vasa postavljena pitanja u ovome clanku i opisu, jer bi se oduljilo, a kada je nesto dugo citati, ljudi jednostvno priskoce preko toga i pridju na nesto drugo.Ja cu ipak nastojati, a vama kao i drugima preporucujem da napravite kopije mojih opisa u kojim cu nastojati iznositi ono sto ja o tome znam.
U prvom redu Hrvatska nije nastala poradi Ustastva, vec obratno. Ustastvo je nastalo zbog Hrvatske koja je bila pod cizmom srpskog kraljestva i srpskom dinastijom. Osnutkom Ustaskog pokreta 1929 godine poceo se je dizati hrvatski bunt protv kraljevine Jugoslavije. U Ustaskim pravilima iz 1932 godine nista ne stoji o nekim osvetama, ubijenjima, koncetracionskim logorima, i sl. Sve sto tu stoji, u tim Ustaskim pravilima, je borba za ostvarenje Nezavisne (netko je danas i protiv ove rijeci) Drzave Hrv atske, NDH. I vjerute mi da bi ona, NDH, bila Nezavisna da nije bilo KUKE I MOTIKE protiv nase Hr vatske, ne toliko sa sastrane talijanskih fasista i njemackih nacista, koliko od strane komunisticko/jugoslavensko nahuskanih domacih NOB boraca, i to odmah u pocetku, prije svih konc. logora, prije svih zrtava, itd. Ovdje se uvijek treba postaviti jrdno ozbiljno pitanje: Sta bi bilo da nije bilo srpskih cetnika i jugoslavenskih partizana??? Odgovor je JASAN I JEDNOSTAVAN: Nebi bilo rata. Hrvatska drzava bi se razvijala kao sto se sve druge drzave razvijaju kada se ropstva oslobode, i tada bi uistinu bila NEZAVISNA DRZAVA HRVATSKA, NDH.

colonia.tino 15.04.2009 22:29 h

ovo od sponzorasa
"Za mene je Hrvatska bila okupirana do 90tih. Sve prije je tužna povijest koja se nadam neće ponoviti... i slobodu Hrvatske ja ću uvijek računati od kraja Domovinskog rata. Isto tako i moja djeca"

..odlična je konstatacija, kada čovjek odbacuje svako zlo, bez predrasuda, tog čovjeka vrijedi saslušati i cijeniti njegovo razmišljanje...svaku čast kolegi...

Dragi kolega Otporas, drago mi je što si sa nama, samo nastavi, ja bih dodala, mi moramo istražiti našu povijest od 1941-1945 bez ikakvih ideoloških predrasuda i crvenih, komunističkih podvala...

sponzoras 15.04.2009 23:29 h

Otporaš. Znam zašto je došlo do ustaškog pokreta, no znam i zašto je došlo do partizankog pokreta. Mislim da je s današnjeg stajališta nepravedno osuđivati bilo koga tko se našao na bilo kojoj strani u bunilu tog rata pred skoro 70 godina. Informacija nije bilo kao danas, edukacija je bila na nižem nivou a ljudi su se snalazili kako su znali. Jedan moj djed bio je u mađarskoj vojsci pod prisilom, drugi u njemačkoj isto tako.. kako bi sačuvali živou glavu išli su tamo gdje su znali i umjeli, a momci od 19 godina i nisu baš u to doba mogli znati što je najbolje i najmoralnije itd... mislim budimo realni, nama je lakše danas u doba informatike i Intereneta donositi neke sudove nego njima tada..

Bio bih najsretniji da je i tada, u doba tog rata postojala frakcija koja se borila za Hrvatsku, ali ne način na koji su to Pavelić i njegovi radili sprovodeći rasističke zakone i ubijajući ne-Hrvate, a po nalozima nacista s kojima su šurovali. Ako su to i radili pod hrvatskim stijegom i imenom ja ih se sramim.. ne Hrvatske, ne stijega i grba jer su oni stariji i od Pavelića i od Broza, već onih koji su mržnjom i ubojstvom propagirali neke svoje ideje, pa makar to bile i državotvorne ideje o samostalnoj Hrvatskoj.
Kasnije, nakon sloma NDH, u ime nekih drugih režima opet su patili ono koji se nisu uklapali u određene kalupe... i to je najporaznije u cijeloj priči.
Ponosan sam na mnoge heroje iz naše povijesti, na Jelačića, Zrinske, Gupca,.. jer svi su oni imali donekle u sebi, manje ili više ideju o slobodi... sad ovisno o epohi i stremljenju, načinima i idejama kako do nje doći..
no u novijoj povijesti, krvavi komunistički režim i ustaški rasizam su dvije sramote koje se nisu trebale desiti... a opet, desile su se.

Po meni nije se sramota posramiti takvih stvari, već odlika velikog naroda. Pogreške treba ponekada priznati i jasno reči da nije sve bilo u redu u povijesti. A nije. Htjeli mi to priznati ili ne.

Iskreno, više volim gledati u budučnost i raditi na sadašnjosti nego se stalno vračati u prošlost. Ovo sada i ono sutra mogu mijenjati na bolje, a ono od jučer ne mogu. Znam da je nekim ljudima teško potisnuti prošlost u zaborav, no u ime sebe i svoje djece ponekad taj trud donosi jako velike rezultate... štoviše iznenađujuće.
Ja sam, kolega kao i vi u dijaspori već neko vrijeme i cijelo to vrijeme sam se trudio biti ambasador Hrvatske na najbolji način na koji znam i umijem. I mislim da sam u 9 godina to dobro radio i da sam uspio. Ali sam i realan i uvijek ću ukazivati na stvari koje mislim da nisu u redu.
Nije me briga o kome se radi, kako se zove, koje je vjere, nacionalnosti, političkog uvjerenja, spola, boje kože... to je ono što su mi moji roditelji usadili i na čemu sam im iskreno zahvalan. Ako ću radi toga trpiti žrtvu, neka.. i to je sastavni dio života. Isto tako ne radi podjele među ljudima po navedenim kategorijama, jer to nije ono u što vjerujem.

No da ne duljim i da ne ispadne ovo kao esej o meni, ukratko, želim samo reči da kod ljudi gledam neke druge kvalitete, a do toga se ne može uvijek lako doći, jer ponekad i trebamo zaslužiti da bi nam ljudi dali ono najbolje iz sebe. Na žalost, te su vrijednosti danas jako zanemarene.

Eto, nadam se da neće biti zamjerke na ovoj "salati" misli, uhvatila me inspiracija i rekao sam sve što mislim.
Ugodnu večer želim i pozdrav

Domobran 15.04.2009 23:42 h

Ne zelim ici u osobnost. Ona razžaloscuje svakoga pa tako i mene, jer sam od krvi i mesa. Sve sto zelim reci je to da mi je majka imala petnaesterto (15) djece i meni rekla jedne zgode: Moj sinko, ja sam breme nosila (bila noseca) 10 godina. Roditelji mi nisu znali ni citati ni pisati. Kao takovi su i umrli. Za volju mojih roditelja i odgoj koji su mi dali, iznosit cu sto znam o temi Ustastvo, a sto vi za sigurno ne znate, bez ikakvog farbanja. Bio sam zrtva Ustastva kao djete Ustase, i ako moj otac nije bio Ustasa. Bio je Domobran. Bio sam zrtva i komunizma i jugoslavenstva. Zato sam demografski izgubljen za Hrvatsku, a zna se zasto. Dozivio sam svasta, da ne kazem mnogo. Zato pozdravljam sponzorasa, broken i druge koji ce me razumijeti. Dozvolite mi spomenuti sta je nedavno rekao Ivan Zvonimir Cicak: Samo me metak moze zausteviti.
Molim, samo se vi javljajte. Ja cu nastojati odgovoriti i pomoci ISPRAVITI KRIVU DRINU koliko god mogao.

Domobran 15.04.2009 23:59 h

sponzoras najiskrenija hvala na lijepu opisu. Sve je onako kako ste napisali. Potpisujemod rijeci do rijeci! Smao ovako se moze doci do ISTINE. Sponsoras, ja ovo vama pisem i placem. Mojih sestero djece koja nisu imala priliku se roditi u mojoj dragoj i voljenoj Hrvatskoj, me uvijek pitaju: Tata, zasto ti nama ne pricas zasti si ti kao maloljetnik morao napustiti Hrvatsku. Mnogo sam im pricao i, rekao bih da im nisam uspio "utuviti" u glavu sve ono sto ni danasnji mnogi Hrvati ne mogu razumijeti. Zato, i samo zato, sam otvorio ovu stranicu Ustastvo kroz koje da osvijetlimo ono sto je bilo ne osvjetljeno, a ne da Ustastvo branim Ustastvom, naprotiv, da Ustastvom branim Hrvatsku.

east zagreb 16.04.2009 00:01 h

Slažem se i sa Otporaševim i sa Sponzoraševim ocjenama ustaškog pokreta i razdoblja u kojem je postojao.
Samo za razliku od Sponzoraša mislim da je itekako potrebno "vratiti" se u prošlost. Ne zato da bi u njoj ostali, već upravo suprotno, da bi je se oslobodili i krenuli naprijed. Prošlost treba temeljito pretresti i rasčistiti, povesti javnu raspravu, iznijeti sve činjenice, uzeti u obzir okolnosti, dopustiti kritički pristup bilo kojem razdoblju i bilo kojoj ideologiji, imati jednake kriterije itd.
Nema na svijetu naroda ni države koja je prosperirala, a da nema rasčišćenu prošlost i konsenzus oko nje.
Mi nemamo raščišćenu prošlost i zato imamo tako duboko podijeljeno i shizofreno društvo.
Kako riba uvijek smrdi od glave, tako je i u našem slučaju jedan od glavnih remetilačkih i destabilizirajućih faktora, predsjednik Mesić. Upravo nas on stalno vraća u prošlost, ali ne radi raščišćavanja i smirivanja, već upravo radi stvaranja novih napetosti i podjela.
On nas vraća u prošlost tako da reciklira stare laži, otvara stare rane i ne dopušta da završi 2. svj. rat među Hrvatima.
Ja se nadam da će nas slijedeći predsjednik "vratiti" u prošlost i povesti pravednu javnu raspravu nakon koje u budućnosti više ne će biti podjela i napetosti među Hrvatima.

colonia.tino 16.04.2009 00:10 h

Apsolutno podržavam sve tri kolege koje su pisale ovdje, s time da je sponzoras odlično opisao u dugom komentaru svoje osjećaje prema režimima te nabrajajući hrvatske velikane, svi oni stoje, ja bih još dodala i pokojnog predsjednika Tuđmana, neka se nitko ne naljuti, ali mislim da je on uz Starčevića i Radića najveći..

A east je ispravno, barem po meni, detektirao pogrešnu, sramotnu politiku trenutnog predsjednika Stjepana Mesića..

sponzoras 16.04.2009 00:18 h

East to je jedan dugi i na****i proces, a mi, generacije s kraja 20 i početka 21. stoljeća budemo li ga počinjali među nama, nećemo puno postiči... previše smo zaglibili da bi smo na silu to pokušali ispraviti. Velika konfuzija vlada u glavama Hrvata, a to je razumljivo, s obzirom na sve što se dešavalo u zadnjih stotinjak godina, i još se dešava.
Ne vjerujem da ijedan novi vođa ovih generacija može išta napraviti, ma koliko karizmatičan bio, koliko objektivno pristupio problemu.

Ali stvari mogu ispraviti... naša djeca. Oni koji dolaze, oni koji će na neki novi način, nadam se neopterečeni duhovima prošlosti sagledati stvari. Opet, na nama je da im dopustimo da budu neopterečeni, jer ako to ne učinimo, opet ćemo učiniti istu grešku.
Za nas je možda kasno za takve velike zahvate, za njih nikako nije...a vrijeme će učiniti svoje, jer ono je ovdje najpotrebnije.

sponzoras 16.04.2009 00:29 h

Otporaš shvaćam poruku, jasno mi je, kao što mi je jasno bilo kad sam slušao djedove priče o sibirskim zimama i borbi sa Rusima. To nije bio njegov rat, ali ga je uvukao u sebe kao crna rupa. Srećom, preživio je i smrzavanje, jer da nije, ne bih ni ja sada bio ovdje.

Zapravo, svatko od nas uvučen je u neke ratove, da li krvave, verbalne, moralne... to svi prolazimo u nekom periodu života. Ntko iz njih izađe, netko ostane zauvijek a nekoga ubiju, fizički ili mentalno.
Iskustva su individualna, samo nama znana,.. i ako naučimo jedni druge prihvatiti znajući da naša iskustva nikada neće biti kao ona drugih ljudi, a opet ih kao takve prihvatimo... mislim da smo na dobrom putu.
Ali to je moje mišljenje, možda me jednog dana netko razuvjeri, ne znam...

east zagreb 16.04.2009 00:41 h

Sponzoraš vidiš ja sam inače pesimističan u vezi nas Hrvata, kad vidim kakvi smo sami prema sebi, koliko sami sebe ne poštujemo, kako lako gutamo laži, kako slabo pamtimo, kako stalno tražimo strane gazde itd.
Međutim, što se raščišćavanja prošlosti tiče mislim da bi se to dalo relativno lako i bezbolno provesti. Samo treba povesti otvorenu i ničim ograničenu javnu raspravu.
Naravno, nisam mislio da će jedan čovjek, neki budući vođa to sam riješiti. Još manje mislim da bi bilo što trebalo nametati ili na silu pokušavati. Jer upravo je ovakvo stanje koje sad imamo rezultat silom nametnutih "istina".
Politika je ta koja određuje sve i od koje ovisi bilo koji segment društva. U tom smislu sam mislio na nekog budućeg predsjednika. Ne da će on ili bilo koji političar donijeti smirenje i završiti 2. svj. rat. To je u prvom redu zadaća povjesničara, a onda i svih ostalih. Ali politika odnosno političari su ti koji moraju omogućiti da profesionalci mogu raditi svoj posao, da se rasprava povede i da se dođe do konsenzusa.

Domobran 16.04.2009 00:56 h

Uživam citati vasa misljenja, koja su hrvatska misljenja. Najradije bih zelio sa vama biti negdje u kaficu i platiti vam pice da se pipricamo i ispricamo. Imam vise molaba a jedna od njih je ta da nastojite po vasim vremenskim mogucnostima sve kopirati o cemu budem pisao, jer cu iznositi onaka kako ja to znam sve ono sto su drugi pisali o nasoj zajednickoj stvari, zgodama, nezgodama, ratu i zbivanjima, a danas ih medju nama zivima vise nema.
Nadodajem: Na mladjima svijet ostaje!

matrixdc 16.04.2009 08:18 h

Stjepan Mesić, NDH nostalgičari ne pitaju koliko su nevinih ljudi likvidirale grupe koje su harale do 1951.
• Prilično žestoko reagirate na priče o pronađenim grobištima, za koje mnogi pretpostavljaju da su posljedica obračuna komunističkih vlasti s nevinim ljudima nakon rata.
– Kad se raspala NDH i kapitulirala Njemačka, mnogi su se pripadnici raznih kvislinških formacija – četnici, nedićevci, ustaše, Rupelovi domobrani – razmiljeli po cijeloj Jugoslaviji. Bili su naoružani i opasni. Ozna je imala zadatak razoružati te formacije. Nisu to bili pojedinci, nego grupacije. Ja sam, primjerice, bio u vlaku, nakon rata, kada je šezdesetak naoružanih ustaša na konjima zaustavilo vlak i izvuklo neke od ljudi i znam što se sve događalo. Do 1951. razne su grupe s oružjem hodale i mnogi su ljudi likvidirani u njihovim napadima i obračunima. Meni je zanimljivo da se ovi NDH nostalgičari ne pitaju koliko je takvih ljudi stradalo. 
Jesam za to da svatko odgovara za svoj zločin i da se ratni zločini procesuiraju, ali ne može odgovarati onaj tko je dobio zadatak da neutralizira grupu koja ubija odbornike, predstavnike vlasti, civile i na kraju pljačka i pali državnu imovinu. Ali kada sada slušate NDH nostalgičare, ispada da su to sve bili nevini ljudi, a onda su došli neki komunisti koji su ih likvidirali.

east zagreb 16.04.2009 10:13 h

Evo upravo naš dežurni udbaš Matrix potvrđuje ono što sam rekao o destabilizirajućem faktoru Mesiću.

A mene čudi kako se jugonostalgičari ne pitaju otkud tim hrvatskim borcima tolika podrška stanovništva kada su oni kako Mesić i Matrix lažu, eto bez razloga ubijali ljude?
Neka se zapitaju otkuda je tolika podrška križarima bila u inače mirnim i pitomim krajevima Podravine i Bilogore gdje se godinama borio Rafael Boban sa svojim "crncima"?
Odgovor bi im mogao dati zločinac Josip Manolić koji je u to vrijeme bio gospodar života i smrti i odgovoran za mnoga komunistička zvjerstva.
Za područje zapadne Slavonije pojašnjenje bi mogao dati sam Mesić, čiji je otac na tom području bio jedan od glavnih krvnika.

colonia.tino 16.04.2009 10:39 h

Stipe Mesić: "...evo zore, evo dana ..."
Nekoć mu je to omiljena pjesma bila..

colonia.tino 16.04.2009 10:43 h

east točno, pogotovo u znamenitoj bitci za Koprivnicu 1944. godine, to je bio najbveći sukob između hrvatske i partizanske vojske.. Od tuda je ostala legenda u narodu i od tuda podrška križarima, sam je Šibl zapisao u svojim dnevnicima nešto o tome i to veoma objektvno...

Domobran 16.04.2009 11:19 h

Crvena krpa. Koliko god spanjolski bik je alergican na crvenu krpi, rekao bih da su jugonostalgicari jos alergicniji na Ustastvo i na sve ono za sto se je Ustastvo borilo, a to je bila Hrvatska. Ne, nista drugo nego Hrvatska. I oni hrvatski borci koji se na Bleiburgu nisu predali i odlozili oruzje i nisu otisli na KLAONICU, nego u hrvatske sume boriti se, opet, ZA STO ??? ZA HRVATSKU. Sta bi matrix i kompanija govorili da su to bili Kinezi Mao Tso-tong-a koji su toliko (za)voljeli Hrvatsku i borili se za nju. Vjerujem da bi im matrix i kompanija i spomenik digli. To ti je tako kada se svojega i svoje mrzi.

Janica 16.04.2009 12:07 h

Otporas drago mi je da si otvorio svoju stranicu. Žao mi je što si ostao zarobljen u jednom teškom prošlom vremenu. Zašto stalno čeprkati po prošlosti i čupati njene duhove? Jel nešto mijenja DANAS u našoj zemlji saznanje- čiji je nož bio krvaviji, jednog ustaše ili partizana?

colonia.tino 16.04.2009 12:12 h

Ja se s Janicom bi i mogla složiti, međutim o tome treba govoriti dok se odgovorni za nedjela ne kazne, "crni" su uglavnom svi odgovarali, "crveni" nisu..i to je žalosno..kad svi budu kažnjeni za svoje zločine, tek tada pustimo povjesnicarima da daju neometano od politike svoje povjesne sudove..

..kako STJEPAN MESIĆ , bivši "fašista" i sadašnji "komunista" kaže:

"... mi smo dva puta pobjedili, prvi puta kada su nam sile osovine priznale državu, a drugi puta... "

sponzoras 16.04.2009 12:13 h

janice nož koji je klao nevinu djecu, starce, majke, očeve, mlade ljude... sve one koji nisu bili po volji koljačima, je isti. Dok se percepcija zločina ne svede na razumljivu razinu većini. onda nemamo što tražiti u ovakvim temama, odnosno vrtit ćemo se ukrug zauvijek.

Mogu danas postati Majka Tereza i boriti se za najpravedniju i najmoralniju stvar na svijetu, usrećiti time milijune ljudi, a ubijem li u ime te ideje ijednog nevinog čovjeka, postajem najobičnji ubojica i koljač.
I točka.

east zagreb 16.04.2009 12:35 h

Apsolutno se slažem sa Sponzorašem.

Ali bi se čak i sa Janicom složio, ali pod uvjetom da postoji jednaki kriterij u ocijenjivanju ustaštva i komunizma.
Međutim, upravo na kriterijima sve staje i pada u vodu.
Kada netko kao Otporaš iznese svoje stavove tada je to vračanje i čeprkanje po prošlosti, ali kada netko kao Mesić iznese svoje stavove ili kad Lokica objavi Titinu bistu i hvali se njome, tada to nije vračanje u prošlost već nešto samo po sebi razumljivo.
Upravo nas ta dvostruka mjerila u pristupu prošlosti sprečavaju da završimo 2. svj. rat.
Dok god se o prošlosti ne progovori otvoreno, bez zadrške i uz jednaka mjerila ne ćemo imati mira.
Bez obzira jeli od rata prošlo 10 ili 1000 godina.
Koliko god nešto prikrivali i potiskivali uvijek će nas stizati duhovi te neraščišćene prošlosti.
O tome se i radi.

Domobran 16.04.2009 13:11 h

Meni uopce nije stalo "ceprkati i brckati" po proslosti. Sto je meni stalo - to sam ovdje iznio mnogo puta - je to da iznesem sto vise podataka o toj i iz te proslosti o kojoj se najvise zna sto su drugi o nama pisali. Navest cu jedan primijer. Imao sam priliku susresti jednog Francuza po imenu Eugen 12 kolpvoza 2008 godine. Nikada tog covjeka nisam prije vidio, niti mislim da cu ikada imati priliku ga opet sresti. Cim smo se upoznali i pozdravili, rekli jedan drugome odakle smo, nasto sam ja rekao da sam Hrvat, on se strese, zacudi i kaze da nisam slucajno iz Jasenovca. Na moje zacudjenje pitam ga kako i od kuda on to zna. Nasto on kao iz rukava. Nedavno je umro vas Dink Sakic, koji je svaku vrstu zlocina cinio u Jasenovcu. Pitam ga dgje je on to saznao. Kaze na interneru, nasto sam mu rekao da se na internet moze staviti, i to nekontrolirano, svasta i svacega. Pricali smo nekoliko sati. Kada sam mu poceo nabrajati njegove francuske zlocine koje su oni cinili nad Alzircima od 1954-1962 godine, zacudjeno me gledao i pitao; kako to da ja znam vise o tome nego on. Kada sam mu rekao izvore, zapanjio se i usutio. Eto dokle moze stici neprijateljska promidzba, i kao sto je Lenjin rekao da je propadanda najjace oruzje. Ja cu samo nadodato: Gdje PRAVDA SUTI, ZLI DUHOVI CARUJU !

gustirna 16.04.2009 21:25 h

otporašu cijenim vasu neizmjernu brigu za neovisnom drzavom hrvatskom.predpostavljam da ste dobar i iskren covijek koji nikom nebi napravio zlo ali vam moram reci da gradjenje neke hrvatske 21.stoljeca ne mozemo bazirati ni na crvenom fasisti titu ni na crnom fasisti pavelicu.nova hrvatska trebala bi se bazirati na krunici i krvi dragovoljaca domovinskog rata.

Domobran 16.04.2009 22:02 h

gustrina...Potpuno se slazem sa vasom izjavom i sa svim onima koji tako misel, a njih ima na milijune i ja sa njima. O cemo se ovdje radi je to da se izvuku one cinjenice iz proslosti o kojima vi niste smijeli znati niti cuti. Na srecu ja sam imao priliku toga mnogo cuti od svjedoka (koji danas nisu vise zivi) koji su bili u mnogim dogadjajima o kojima se treba znati a koje je jugoslavensko/beogradska carsija, ne samo da je krila od vas, nego vam prikazala kako je ona to htijela. Dok ovo pisem, imam pred sobom feljtone VUS-a koje je pisao Oznas Mato Rajkovic " Povijest na optuznickoj Klupi (6)" od 18 ozujka 1970 godine. Moj dragi kolega gustrina i svi ostali koje ovo zanima, da vam je to vidjeti i procitati, tek tada bi znali kako se je sa Udbasko/partijske linije pisalo i serviralo nasem Hrvatskom Narodu. najveca glupost koja bi se mogla desiti Hrvatskoj je da joj se proslost povrati. Koliko god to nije moguce, jos vise to nam nije ni potrebno. Sta je danas potrebno, dok se masovne grobnice pronalaze i otkrivaju, OTKRITI ISTINU, nasu Hrvatsku ISTINI. To je sve, dragi kolege.

colonia.tino 16.04.2009 22:21 h
Slažem se sa razmišljanjem i gustirne i otporasa, Hrvatska je utemeljena u Domovinskom ratu, ali zbog budućnosti moramo saznati potpunu istinu što se događalo u našoj prošlosti, kako bi se eventualni krivci kaznili i kako se zlo nikada nebi ponovilo.

matrixdc 16.04.2009 22:58 h

Otporaš ovdje vidim gomilu balavaca koji nemaju pojma o čemu govore, to su čuli iz druge ruke ili treće.Cijenim tvoje mišljenje ali ne da nisi u pravu već pišeš povijest kakvu bi ti htio da jest, na tvoju žalost a moju sreću upravo je suprotna. Ova mlađarija ne da se nije rodila nego se nije ni učinila u očevim jajima a ovdje pričaju kao vrsni povjesničari. Dobro, opće poznato društvo malograđana frustriranih ali opsesivno kompulzivnih.

east zagreb 16.04.2009 23:21 h

Matrix kada mi balavci ne znamo, daj onda ti kao stara kljusina koja je tada valjda odavno bila rođena i sudjelovala u 2. svj. ratu, reci iz prve ruke kako je bilo.

Ti toliko imaš pojma o čemu govoriš da kada bi bilo po tvom, ukinuo bi se studij povijesti, povjesničari kao struka bi nestali, a sve knjige koje se tiču povijesti starije od 50 godina bi bile odbačene kao beskorisne.
Jer tko može pisati o npr. srednjem vijeku? Pa tko je tada bio rođen? Ili bar u očevim jajima?

Domobran 17.04.2009 12:48 h

matrix. Zato covjek ima dva oka. Nekada se dogadja da jednim vidi jednu a drugim drugu stvar u potpuno drugacijem smislu i obliku. Kao u kinu, na primjer. Isti film gledam skoro puna dva sata, kada izidjemo iz kina, svaki ide svojoj kuci, prica dogadjaje iz filma na onaj nacin kako je on to uocio, zapamtio...Tada se sastanu druga dvojica/trojica, pripricavaju o tom filmu kojeg nisu uopce vidjeli, ali svaki, opet, onako kako su im ova prva dvojica ispricala.
Tako nekako se moze razumijeti i matrixa sto misli onako kako je rekao: da na njegovu srecu je upravo suprotno...misleci sto Otporas iznosi i pise, kao sto se na isti nacin moze razumijeti i Otporasa i njegovo iznasanje povijesnih cinjenica.

sponzoras 17.04.2009 15:44 h

ako već imamo dva oka, znači li to da jednim širom gledamo u ono što želimo vidjeti a drugo zatvaramo pred stvarima koje ne želimo vidjeti?
Možemo godinama vrtjeti temu koliko su temelji ustaštva bili pošteni,moralni,domoljubni,kad je na kraju ispalo je Pavelić rasističkim zakonima i ubojstvima sprovodio to
"domoljublje." Ista stvar vrijedi i za komuniste koji su promicali idealizam koji je u osnovi bio vrlo dobar, teoretski, no praktično se pokazao kao veliko zlo.
Ne bih se ponavaljao što sam gore pisao... ali ukratko, ubojice NE podržavam,taman da se radi
o mojim najmilijima, NE idoliziram one koji sprovode realizaciju svojih ideja metkom ili nožem
protiv neistomišljenika,i SVAKI nevini život je vrijedniji od bilo koje ideologije.

Po kojem je onda načelu Pavelič veliki domoljub i krščanin ako su mu ruke bile krvave u ime
njegovih ideja? Ja takva načela, etiku i vjeru ne poznajem... barem me nitko tome nije učio

Domobran 17.04.2009 16:50 h

sponzoras opet ponavljam da se slazem sto ste rekli i na pisali. Tu nema nikakove dvojbe. Jos manje u mojim opisima ima ikakovih zelja za prilijevanje necijih misljenja na moju stranu. To nije potrebno niti je to ikakova svrha mojih opisa. Svrha mojih opisa je ta da po mogucnosti redosljedom, kronoloskim putem, iznesem one cinjenice za koje sam cuo, o kojima sam mnogo procitao, koje sam prikupio i sa jedne i sa druge strane, mnogo puta nastojao usporediti i jedno i drugo kako bih lakise dosao do osobnog zakljucka: Zasto je to moralo sve tako biti???
Casa hrvatskog GNJEVA se je pocela puniti 5 prosinca 1918 godine kada su srpski vojnici na plocniku Jelacicevog trga poubijali 14 hrvatskih vojnika i mnostvo ranili. Ta casa GNJEVA se iz dana u dan sve malo po malo punila dok se nije napunila....
Sponsoras, moje misljenje koliko god ono bilo identicno vasemu, ili cak oprecno, nece zaustaviti kotac povijesti. Naprotiv, svi mi trebamo, zajednicki, pomoci nadopunjati da nasa hrvatska povijest konacno bude pisana po nama Hrvatima, a ne strancima koji ce nam servirati ono sto oni hoce, bez nas i protivu nas, kako je to bilo u zadnjih stotinjak godina.

sponzoras 17.04.2009 17:24 h

Kolega Otporaš a jeste li sigurni da su svi Hrvati, ili barem većina spremni prihvatiti istinu, kakva da je ona god? Bila ugodna ili neugodna... mislite da je većina spremna prihvatiti da su neki njihovi preci bili ubojice, na ovoj ili onoj strani?
Osobno smatram da nismo još na tom nivou, niti kao narod niti kao pojedinci.. govorim i u svoje ime, jer istina koju znam o svojim precima nije takva da bi me sada mučila, no i to se može promijeniti i ne znam koliko sam spreman s time se suočiti ako bi se neke stvari pokazale drugačijima nego jesu.
Zato sam već rekao, da će to lakše podnijeti neke buduće, poviješću neopterečene generacije... i zato ponavljam da mlade koji dolaze ne trebamo opterečivati time, već im pomoći da grade bolju sadašnjost i budučnost. Eto, to je moje mišljenje o svemu.

Domobran 17.04.2009 18:42 h

Dragi kolega sponzoras i sa tim se slazem. Treba svakako racunati i na to da svi Hrvati jos nisu sazrijeli saslusati zivi istinu, kao, na primijwer, kada doktur pacijent kaze da je prognoza otkrila da on ima zlocudni rak. Svakako da to nitko ne zeli cuti niti imati. Ali, ISTINA ostaje ISTINA, kao sto i u svakom stablu ima kipova/likova koje samo dobar kipar/umijetnik moze otkriti/isklesati, iako smo mi kao cijelina tuda prolazili toliko puta i nismo nista uocili. Nece biti lako, ali, nemojte mi zamjeriti, ja cu poceti, ako treba biti i prvi. Dokle cu stici, ne znam.

Domobran 6.08.2009 18:00 h
Otporaš nema tome dugo da sam na ovom portalu. Procitao sam nekoliko tvojih opisa. Sve sto mogu reci je to da se u sveme, potpuno u sveme, slaze. Sto (po)neki komentatori iznose svaja negodovanja o tvojem opisivanju, to je njihovo pravo koje je odaje da su razocaranu u hrvatstvu.

colonia.tino 7.08.2009 02:30 h
Puno smo toga naučili kroz tvoje opise kolega Otporas, i puno vremena je proslo od prvog teksta, a tema je opet aktualna. Kao i uvijek.Hvala...

Domobran 7.08.2009 02:56 h
broken. Najsretniji bih bio kada bih mogao "isprazniti" moju vrecu povijesnih dogodovstina koja su kroz zadnja pet-sest desetljeca bila zabranjivana, a toliko su vitalna za nas hrvatski identitet u pojasnjavanju mnogih iskrivljenih cinjenica na stetu naseg hrvatskog naroda.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: sub lis 20, 2012 22:44 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
HRVATSKA I USTAŠTVO (2)

Nastojat Ću u kratkim crticama navesti Predzorje i Povode UstaŠtva od 1918 pa do atentata na Stjepana RadiĆa.

Godina 1918.

1. prosinca - Izaslanstvo Narodnog vijeĆa " Hrvata, Srba i Slovenaca " predaje regentu Srbije Alexandru Karađorđeviću u Beogradu zaključak Vijeća o stupanju u zajedničku državu Srba, Hrvata i Slovenaca. Povijesno je poznato da je najveći utjecaj za to ujedinjenje ima prečanski Srbin Svetozar Pribičević. Takodjer je povijseno poznato da je upravo zbog te "žurbe za ujedinjenje" Stjepan Radić i******avio: "Ne srljajte kao guske u maglu".

3. prosinca - Predsjedništvo Hrvatske Stranke Prava izdaje proglas u glasilu "Hrvatsko Pravo" u kome u ime HSP prosvjeduje proti zaključku Narodnog Vijeća i stapanje Hrvatske se Srbijom pod vlas srpskog kralja.

5. prosinca Hrvatski vojnici u Zagrebu uskratili su položiti prisegu srbijanskom kralju Petru Karađorđeviću, te napustili vojarne stupajući kroz grad. Na Jelačićevom trgu je došlo do napadaja iz zasjede na njih, te je ovom prilikom poginulo 14 vojnika, (naravno Hrvatskih, moja opaska).

Godina 1919.

25 ožujka - Zatvoren je predsjednik Hrvatske Seljačke Republikanske Stranke Stjepan Radić i zadržan u zatvoru jedanaest (11) mjeseci.

28. lipnja na Konferenciji za Mir u Versaille-u Hrvate i Hrvatsku je predstavljao srpski kraljeski ministar Vesnić i kao delegat na Konferenciji je govorio o "Oslobođenim krajevima Srbije" da ni jedinom riječi nije spomenio Hrvatsku. Pa i zašto bi!? Treba slijediti Ilije Garašanina "Načrtanije": gdje je Srbin, tu je Srbija.

Godina 1920.

Dr. Ante Pavelić sa šestoricom radnika osniva - Hrvatski Radnički Savez -, koji je u kretko vrijeme postao najjača radnička organizacija.

Godina 1927.

23 siječnja - Izabran je na izborima Dr. Ante Pavelić oblasnim zastupnikom . Na prvom nastupu dao je i******avu, u kojoj je tražio da se svi zastupnici izabrani u hrvatskim zemljama pozovu u Hrvatski Sabor i proglase podpunu samostalnost Drzave Hrvatske. (Tako je učinio i postupio dr Franjo Tudđman u lipnju 1991 godine kada je kroz Hrvatski Sabor i iz Njega odcijepio od Jugoslavije Hrvatsku i proglasio ju Neovisnom Drzavom Hrvatskom, NDH, mo).

11. rujna - Dr. Ante Pavelić izabran je za narodnog zastupnika za Glavni Grad Zagreb.

28. listopada - Pročitao je narodni zastupnik Dr. Ante Pavelić u beogradskom parlamentu i******avu, potpisanu po dru. Anti Trumbiću ( dr. Ante Trumbić, Ivan Meštrović i Frano Supilo su bili prvi pokretači osnivanja jugoslavenskog odbora u Parizu 1915 god. moja opaska) i njmu, u kojoj u ime Krvatskog Bloka i******avljuju, da njihovo prisuće (tj. njihova nazočnost, moja opaska) u Beogradskoj Skupštini ne znači priznanje države - Srba, Hrvata i Slovenaca -, te da će Hrvatski Blok raditi za uspostavu Nezavisne Države Hrvatske. ( Dr. Ante Trumbić je bio prvi predsjednik Jugoslavenskog Odbora i potpisnik poznate Krfske Deklaracije, minostar prve kraljevske vlade i prvi koji se je razočarao u koncepciju Jugoslavije. kao razočarani Jugoslaven, 1936 god. piše dr. Ante Trumbić dr. Anti Paveliću: Dr. Pavelicu, dajem vam ključe kojima sam ja stvarao Jugoslaviju, da ju vi sada rušite, moja opaska).

7. prosinca - Dr. Ante Pavelić brani u Skoplju na sudu makedonske rodoljube proti kojima je bio poveden po srbijanskim zakonima kazneni postupak radi pripadnosti makedonskoj oslobodilackoj organizaciji.

Iz gore navedenog se mogu uočiti dvije stvari: (1) Da se spominje Nezavisna Država Hrvatska = NDH i (2) da je dr. Ante Trumbić kao stvaratelj Jugoslavije postao prvi razočarani Jugoslaven.

Objavljeno: 16.04.2009. u 12:32h

colonia.tino 16.04.2009 20:23 h

Dragi kolega otporaš Makedonci koje je Pavelić branio, jesu li oni imali veze sa VMRO?
Ta politika, gdje je jedan Srbin, tu je i Srbija, opstala je nažalost sve do ovog stoljeća, u nekim glavama takva ideja nažalost živi i danas..

Domobran 16.04.2009 22:16 h
brkoen, jest. Osobno sam poznavao njih nekoliko, naravno mladje. Atentator na kralja Aleksandra u Marseille-u 9 listopada 1934 godine je bio jedan iz te organizacije, po imenu Veličko Georgijev Kerin, poznat kao Vlado Černozemski, bio je poznat i kao Vlado Šofer. Mislim o tome pisati kada dodje vrijeme.

colonia.tino 16.04.2009 22:24 h

Da, poznato je kako su u akciji atentata na srpskog kralja sudjelovali i VMRO i ustaše zajedno, barem tako govori službena povijest..Mislim da svako preispitivanje prošlosti, donosi do kvalitetnije istine i nudi bolji zalog za budućnost..

east zagreb 16.04.2009 23:44 h

Vezano za pokolj Hrvata na Jelačićevom trgu 1918 g. treba reći da je srpskim ubojicama zapovijedao Grga Anđelinović, djed Zorana i Vesne Pusić.

Mnogo je još poveznica raznih počinitelja zločina nad hrvatskim narodom u prošlosti sa današnjim vlastodršcima i kreatorima javnog mišljenja.
To treba naglašavati, tako da se ne bi zavaravali kako imamo državu. Imaju ju oni.

Domobran 17.04.2009 00:10 h

east zagreb nisam znao da je Grga Andđelinović, djed Zorana i Vesne Pusić, bio zapovjednik srpskih vojnika koji su nemilosrdno pucali na hrvatske vojnike 5 prosinca 1918 godine na Jelačićevom Trgu. Kolega east zagreb možeteli vi to provjeriti tako da to stavim u moju kartoteku. Naravno da Zoran i Vesna Pusić nemaju blage veze s tim.

east zagreb 17.04.2009 00:55 h

Otporaš, mala ispravka. Grga Anđelinović je brat Zoranovog i Vesninog djeda Danka. Kao šef redarstva u Zagrebu zapovijedio je pokolj na Jelačićevom trgu.
Koliko je bio odan Beogradu govori činjenica da 1928 g. nakon ubojstva Stjepana Radića postao ministar građevinarstva u jugoslavenskoj vladi, a kasnije je bio veleposlanik u Pragu i Beču u vrijeme najkrvavije šestosiječanjske diktature. 1941 g. bježi u inozemstvo i priključuje se četničkim političkim krugovima. Zabilježeni su podaci da je tijekom ratnih godina 1942. i 1943. pisao tekstove u kanadskom Srpskom glasniku i četnickom listu 'Novosti'.

Nedavno se pojavilo još jedno ime iz obitelji Z. i V. Pusić.
Radi se o Vuku Anđelinoviću koji se nalazi na popisu medicinskog osoblja 11. dalmatinske brigade koja je vršila poslijeratne pokolje na Kočevskom Rogu. Vuk Anđelinović je ujak V. i Z. Pusić, sin Danka, Vesninog djeda.
Za njega se pretpostavlja da je liječio partizanske ubojice koji su doživjeli psihički slom nakon silnih ubijanja.

Naravno da Z. i V. Pusić nemaju direktne veze sa nedjelima svojih predaka, ali je njihova obiteljska povijest važna za razumijevanje njihovog današnjeg djelovanja.

Domobran 6.08.2009 21:19 h

Otporaš procita sam sve tvoje opise koje si do sada napisao ukupno br. 73. Samo se pitam odkud tebi sve to znanje? Zanam da si rodđen u prošlom stoljeću, pa nisi valjda stotinjak godina star!? Odlučio sam ponovno pročitati sve i gdje nadjem prikladno, komentirat ću.

Otporaš 13.08.2009 05:34 h

Domobran, meni je drago da vi čitate i da uživate što ste pročitali. Što se tiče mojeg znanje, ono je minimalno. Ono što vi smatrate da je moje znanje, to je samo životno iskustvo. Prošao sam toga mnogo, skoro bi se moglo reći da nema "pekare iz koje kruh nisam jeo'. Mnogo sam proživio, još više čitao i zapamtio što sam čitao. Najviše od onih koji danas nisu više na životu. Posebno mi je to drago što sam cčtao ono što su oni proživjeli i doživjeli i na papir stavili, tako da se zna i ne zaboravi. Eto, dragi prijatelju Domobran, zato i ja pišem prije nego zatvorim moje umorne oči. Pozdrav od Otporaša.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: ned lis 21, 2012 02:17 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
21 lis 2012 02:03:47
Zmoje prijatelje na ovon Forumu Slobodne Dalmacije donosim ovaj opis sa svim komentarima, a po datumu se može ustanoviti kada je pisano. Pozdrav. otporaš.


HRVATSKA I USTASTVO (3)

Nastojat ću u kratkim crtama ići redodljedom dogadjaja od svršetka WW1 koji su vezani za Antu Pavelića i za uzroke osnutka USTAŠKE organizacije

Godina 1928.

20. lipnja - U Beogradskoj parlamentu srbijanac Puniša Račić (danas bi on bio Crnogorac, mo) puca na hrvatske narodne zastupnike ranivši vođu hrvatskog naroda Stjepana Radića. Tom zgodom su poginuli narodni zastupnici Pavle Radić i Djuro Basariček. ( Dr. Ante Pavelić je bio tu u dvorani, nasloljen na zid kod ulaznih vrata. Tada je on, dr. Pavelić, rekao jednom Hrvatu koji je bio uz Pavelića: Mi nemamo šta više raditi ovdje u Beogradu. Moja opaska). Novinar i dopisnik VUS-a Mato Rajkovic ( alijas Mile Sertić, kapetan Udbe, odnosno Ozne, koji živi u Zagreba i djeluje kao novinar, Ivan Prusac Tragedija Božidara Kavrana...) je o toj temi (zločinu) rekao u svojim feljtonima "Povijest na Optužničkoj Klupi (6)" od 18 ožujka 1970 godine:..."Odlučio sam se za inostranstvo (dr. Pavelić je znao bolje hrvatski nego što ga Rajković citira, inozemsto bi se reklo hrvatski, moja opaska) i upotrebu sile..." "tek onda kada je Puniša Racic pucao u skupštini u Beogradu na Stjepana Radića i druge hrvatske zastupnike."

8. kolovoza - Umro je vođa hrvatskog naroda, predsjednik Hrvatske Seljačke Republikanske Stranke Stjepan Radić od zadobivenih rana prigodom atentata izvršenog u beogradskom parlamentu.

Sve ove podatke ako netko želi može pronaći preko interneta ili u knjižnicama, ali nije zgorega kadkada poredati ove dogodovštine jednu do druge, kako bi se imao što bolji pregled istih. Što više i točnije poznajemo činjenice, lakiše ćemo doći do uzroka zašto je došlo do Ustaškog Revolucionarnog Pokreta. Opisane činjenice su se događale. Nacionalna napetost je iz dana u dan sve više rasla. U toj tada, 1928 godini, nacionalnoj napetosti, poslije smrti Stjepana Radića, šta su Hrvati tada trebali poduzeti?! Otići u SKJ i pristupiti Titi koji je od nas Hrvata htio stvoriti Jugoslavene ?! Otići u SKH kod Andrije Hebranga koji je tada bio nepoznanica, kako na nacionalnoj ljestvici tako i na političkoj. Prigrliti status Quo i pomiriti se činjenicom da su nas Srbi oslobodili, kako je to i******avio srpski ministar Vesić 28 lipnja 1919 godine na konferenciji mira u Versaille-u i postati katolički Srbi?! To je upravo to što su neprijatelji Hrvatske Državotvorne Ideje htijeli tada, a i danas ih ima koji tako misle. Na svu sreću bilo je vatreni Hrvata okupljeni u HPRO = Hrvatska Pravaška Revolucionarna Omladina na čelu sa dr. Branimirom Jelić koji su potpuno drugačije mislili: mislili su Hrvatski.


Objavljeno: 16.04.2009. u 18:39h

Gracena13 17.04.2009 19:29 h
citat:

Što više i točnije poznajemo činjenice, lakše ćemo doći do uzroka zašto je došlo do Ustaškog Revolucionarnog Pokreta.

Slažem se. Poželjno je prije svega pojasniti istinita činjenična događanja prije osnutka Ustaškog Revolucionarnog pokreta, kako bi se što realnije moglo sagledati ili razumjeti pravilno što je prouzročilo nužnost osnutka obrambenog štita od nemilog srpskog hegemonističkog nasrtaja s ciljem krajnjim da se hrvatski identitet satre do temelja, bez obzira na pojedine nerazumne i za svaku osudu čine , koji su zbili
nakon osnutka države NDH.

Domobran 17.04.2009 21:13 h

gračana13. Vrlo, vrlo, jos jednom, vrlo dobro pitanje. Vjerojatno cete se sloziti - a i ne morate - ako vam kazem da je nemoguce to sve kronoloski navesti i opisati ovdje, iako mnogo od tih stvari imam. Treba se mnoge knjige izvuci, za mene to nije proble, i staviti na stol i poceti od tajnog ugovora u Londonu iz 1915 godine, na kojem, bez nas Hrvata i nasega znanja, su se "darovali" Italiji Istra i dio Dalmacije, samo i jedino da ova pridje na stranu sila velike antente, to jest na stranu Engleske, Franciske, Rusije itd.
Gracena13 ja sam se odlucio, malo po malo, iznositi sto ja znam, a sa vase strane i sviju vas, pratite, citajte, nekada nece biti zanimljivo, kopirajte, sacuvajte, te stavite u jednu fioku. Nekada ce netko to pronaci i za njega(nju) moze i te kako biti zanimljivo i od velike vaznosti. Pozdrav. Otporas.

Domobran 14.08.2009 15:20 h

Mene zanima zašto je moralo doći do te neke NDH i kakva je uloga i korist te države bila hrvatskome narodu?

Otporaš 15.08.2009 18:56 h

Poštovani kolega Domobran čvrsto vjerujem da je vaše pitanje više nego iskreno, na koje se može odgovoriti s više uglova, čak i studije napisati. To je meni nemoguce, ne da nebih htio, već naprosto nesam dorastao tom velikom i delikatnom pitanju. Sve što mogu reći je to, što znam iz povijestnih činjenica, da je naš Hrvatski Narod se doselio negdje s Karpata na današnje granice Hrvatske, još tamo daleke 626 godine. Od tada pa sve do 1102 imali smo svoju uspostavljenu hrvatsku državotvornost. Te godine smo izgubili nasu "kraljevsku" hrvatsku državotvornost, silom tadasnjih prilika smo stupili u zajedničku Uniju s Madjarima, PAKTA CONVENTA i, to je tako klapalo sve do 1918 godine. Opet silom prilika i silom jačih, Hrvatska je bila strpana u zajednicu sa Slovencima i Srbima. Srbi su imali prijatelje na Zapadu više nego mi Hrvati te se naš glas nije ni čuo. Srbi su to koristili i iskoristili do te mjere da su nas Hrvate smatrali, ne narodom, nego jednim plemenom koje su oni - Srbi - htijeli prikalemiti u katoličke Srbe. Da pistignu taj velikosrpski cilj i ostvare Ilije Garašanina plan "Načrtanije", ubili su Stjepana Radića i druge hrvatske zastupnike u beogradskom parlamentu 20 lipnja 1928 god. Tada se je prelila čaša hrvatskog GNJEVA i Hrvati se počeli buniti i dizati. Medju njima je bio jedan GOROSTAS po imenu dr. Ante Pavelić, koji osniva u siječnju 1929 . Ustaški Pokret s lozinkom: "Ljutu Travu na Ljutu Ranu".
Taj Ustaški Pokret se je toliko nacionalno i državotvorno hrvatski proširio da je 10 travnja Proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku, NDH, kojom se je htijelo kazati cijelome svijetu da, ne samo da smo mi jedan narod HRVTASKI, nego sada imamo i svoju Hrvatsku DRŽAVU. To se neprijatelju Hrvatske Države nije svidjelo, te su se počeli okupljati, najprije oko Draže Mihailovića a potom Tita i "dizati takozvane ustanke" protiv naše Hrvatske Države. Državotvorni Hrvati i hrvatska vojska je grčevito branila našu Hrvatsku Državu tijekom cijeloga četverogodišnjega rata. Ali prilikom i stijecajem međunarodnih političkih okolnosti, Hrvatska je naišla na nerazumijevanje kod međunarodnih čimbenika, izgubila podršku, kao što su Hrvati BiH izgubili podršku na pregovorima u Daytonu 1995., te u svibnju 1945 godine izgubili svoju nacionalnu državnost; ne priznavši opstojnost Hrvatske Države, priznavši Tita i njegovu Jugoslaviju sa svim komunističkim terorom. Eto, dragi kolega Domobran, nadam se da sam donekle odgovorio na vaše pitanje i vašu želju, zašto su se Hrvati borili za vrijeme NDH. Pozdrav. Otporaš.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: ned lis 21, 2012 12:48 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
21 lis 2012 12:38:31
Iz prošlosti u Povijest za prijatelje Forumaše Slobodne Dalmacije. Pozdrav. Otporaš.


HRVATSKA I USTAŠTVO (4)

Poslije krvoproliĆa 5 prosinca 1918 godine,srpski kralj A. Korađorđvic je dao Hrvatima veliku praznu šasu u koju se gomila hrvatski GNJEV.

Poslije ubojstva Stjepana Radića i drugih hrvatskih zastupnika u beogradskoj skupštini, dr. Ante Pavelić je i******avio da sa borbom nastavlja za otcijepljenje Hrvatske od srpske dinastije i dominacije. Čaša se puni hrvatskog gnjeva; kako je rekao za odlučne ljude francuski pisac Cyrano de Bergerac (1619-1655): " On n'abdique pas l'honneur d'etre une cyble "..." Ne odustajem od časti da postanem meta ". Ova izreka bi se mogla primijeniti na svakog u****og i uspijelog čovjeka u svojim idejama.

Za dr. Antu Pavelića se može rerći da je on imao svoju uspavanu ideju, koja se je počela u njemu buditi i razvijati prilikom svih srpskih napada na sve što je Hrvatsko i Hrvatima sveto. Tako on, dr. Ante Pavelić, 3 rujna 1928 godine, ni puni mjesec dana poslije ukopa Hrvatskog Vodje Stjepana Radića, osniva u Zagrebu sa svojim istomišljenicima " Hrvatski Domobran". To ime, kasnije, za vrijeme drugog svjetskog rata, bilo je službeno ime Hrvatske regularne vojske, Domobran(i), kojom je u početku rata zapovjedao, najprije časnik austrohugarske vojske, zatim pukovnik jugoslavensko/kraljevske vojske Slavko Kvaternik, da bi kao opunomoćnik dr. Ante Pavelića proglasio Nezavisnu Drzavu Hrvatsku, NDH, 10 Travnja 1941 godine i, kao povjerljiva Poglavnikova osoba, postao zapovjednik Hrvatskih Oružani Snaga, HOS, s naslovom "Vojskovođa" kojega, u svom feljtonu u VUS-u od 18 ožujka 1970 god. Mato Rajković nazivlje "...vrlo teškim ratnim zločincem..."

Prošlo je deset (10) godina od ujedinjenja sa Srbijom. Hrvati su nevoljno stupili u taj savez; i uvijek gajili ideju o ravnopravnosti i nadu da smo mi svoji na svome, što se nikada nije ostvarilo. Srbi su sa druge strane mislili kako su nas Hrvate oni "oslobodili" i da smo mi katolički Srbi. Kako se ta srpska želja nije olako i nikako ostvarivala, pa čak ni likvidacijom hrvatskih zastupnika u njihovoj skupštini 20 lipnja 1928 godine, srpski kralj Aleksandar Karadjorđević je 6 siječnja uništio ustavno stanje i proglasio Diktaturu. Najbolje tu odluku ukidanja ustava i uvođenje Diktature objašnjava u svojoj knjigi na francuskom jeziku Svetozar Pribičević: La Dictature du Roi Alexandre, Diktatura Kralja Aleksandra. To je upravo taj Svetozar Pribičević koji je, kao prečanski Srbin, u ime Narodnog vijeća, na pladnju 1 prosinca 1918 godine, "darovao" Hrvatsku srpskoj dinastije. Zbog svojih prijateljkih veza sa Stjepanom Radić i drugim hrvatskim zastupnicima, poslije proglašenja Diktature on pada u nemilost kod kralja Aleksandra, te biježi i spašava svoju glavu u Francusku, gdje i umire 1936 godine.

Već sutra, 7 siječnja dr. Ante Pavelić osniva Hrvatsku Revolucionarnu Organizaciju Ustaša, HROU, koju se je kasnije promijenilo u " HRUO " sa geslom: "Ljuta trava na ljutu ranu".

Objavljeno: 17.04.2009. u 20:57h


colonia.tino 18.04.2009 02:34 h
Otporas, ne samo gnjev, već i fristraciju i brojna stradanja Hrvata ali drugih ljudi ovih prostora izazvalo je stvaranje Kraljevine SHS, kad govoriš o Pribičeviću, ti za sigurno znaš tko je ovo rekao za Svetozara Pribičevića: " On je stvarao Jugoslaviju, ali je uveo i batinanje i bio najveći batinaš u toj istoj Jugpslaviji ".

Domobran 18.04.2009 03:54 h

colonia.tino. To je jedna poznata krilatica koja je kolala medju Hrvatima. Čuo sam je toliko puta, ali momentalno ju se ne mogu sjetiti. Kada se sjetim ili tražeći po mijim knjigama, papirima i dokumentima i kada ju pronađem ću je staviti u jedan od mojih opisa/nastavaka. Momentalno Svetozara Prebičevića knjiga " Diktatura kralja Aleksandra " mi nije pri ruci. U njoj pisac je iznio mnoge stvari koji nisu baš najpogodnije za kraljev dvor i za Srbe. Ali, Srbi ostaju Srbi, bez obzira šta su oni drugima radili i kolike su zločine napravili i prouzrokovali, i šta se o njima piše i govori. Što njih briga, kao što je rekao Radovan Karadžić kada se je vratio iz Amerike 1992-93 godine: Nije važno što se o meni priča. Mi Srbi nikada u prošlosti nismo uspijeli preći Drinu. Sada smo je prešli i tu ćemo ostati. Kada mi Hrvati budemo tako mislili, onda će nam kamokud manje smetati Ustaštvo.

colonia.tino 18.04.2009 10:23 h

Otporaš nisam 100% siguran, ali mislim da je to rekao Pera Živković.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: pon lis 22, 2012 13:14 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
domobran.prkos.com
Ovo je redni br. (163) HRVATSKA I USTAŠTVO kojeg sam pronašao (47) opis partizanskih zločina. Motto ovih opisa je bio: NEVOLIM USTAŠE, ALI ZBOG USTAŠA VOLIM HRVATSKU. Neki su prigovorili na ovaj Motto dok drugi su odgovorili da je Motto više nego dobar, jer daje do znanja dvije stvari: (1) da je bilo Ustaša koji nisu bili dobri, (2) da je Ustaška ideja kao hrvatska državotvorna ideja dobra.


HRVATSKA I USTAŠTVO (163)

PARTIZANSKI ZLOČINI četrdesetsedmi dio (47)

Zamolio bih cijenjene čitatelje da pročitaju ovaj opis o predaji hrvatske vojske i hrvatskih generala...

Donosim ovdje četrdeset sedmi dio (47) opisa partizanskih zloćina počenjenih nad hrvatskim vojnicima, starcima ženama i djeci.

Časopis DRINA br. 2-3 Madrid, Španjolska 1962. godine donosi listu od 33 hrvatska generala kojima se je sudilo pred vojničkim sudom u Beogradu od 13-19 rujna 1945. godine. Pred sobom imam taj časopis i usporedjujem imene tih hrvatskih generala. Ima ih nekoliko na ovom sudu u Beogradu koji se nalaze na ovoj gore listi.

Sve što možemo sada izreći ovim hrvatskim generalima:

S L A V A H R V A T S K I M G E N E R A I M A !!!

16. maja 1945.
Nastavlja se sa razoružavanjem i mestimično sa uništenjem razbijenih neprijateljskih grupica u šumama i u području južno od Dravograda i Blajburga. Zarobljenici se sprovode u Maribor i Celje, gde se vrši njihovo grupisanje i dalji transport za Zagreb.
Pod današnjim danom naša Armija potpala je u operativnom pogledu pod komandu III Ukrajinskog fronta i dobila naređenje da do 18. o.m. sa tri divizije smeni jedinice I Bugarske armije na okupiranom delu Austrije /Štajerske/ u prostoru sjeverno od granice Maribor - Dravograd do u visinu Landsberga, a sa ostalim snagama da stacionira u Sloveniji.
Toga dana prema odluci Vrhovnog Komandanta ulazi u sastav naše Armije 45. divizija iz sastava II Armije. Ona je pred mrak stigla i rasporedila se u području sjeverno od Maribora.
12. i 40. divizija /ranije VI Korpus/ u prikupljanju u Mariboru odakle po djelovima sprovode ratne zarobljenike: 40. za Zagreb, a 12. za Osijek, da bi potom ušle u sastav i to: 40. divizija u sastav II, a 12. divizija u sastav I Armije.

17. maja 1945.
U vezi naređenja štaba III Ukrajinskog fronta, po okupaciji jednog dela Austrije i smenjivanju jedinica I Bugarske armije, ovaj štab je izdao zapovjest O. broj 340 od 17.o.m. u 01.30 č. u kojoj zapovjesti je izvršena dislokacija potčinjenih jedinica na ovaj način:
- 36. divizija na prostoriji: Landsberg - Grossankt - Krajdorf - Valjfelj - Švanberg - Sanktvolfgang. Sa te prostorije istura jednu četu na liniju k. 2131 - k. 1763.
- 51. divizija na prostoriju: Marenberg - Vis - Koglja - Hajerning - Muta. sa isturenom četom kod Sankt Vincenc i k. 1521.
- 45. divizija na područje Glajhštetena.
- 17. divizija na prostiju Labud - Dravograd - Sl. Gradec.
- 12. divizija preuzima sprovođenje zarobljenika za Maribor, a potom za Osijek.
- 40. divizija sprovodi zarobljenike iz Maribora za Zagreb.
- 16. divizija na prostoriju između Kranja i Drave.
Prema ovoj zapovjesti potčinjene divizije nalaze se u pokretu ka novo dodeljenim prostorijama.

18. maja 1945.
U toku prošle noći jedinice 36., 45. i 51. divizije izvršile su smenu bugarskih jedinica i zaposjele područje koje im je označeno u zapovjesti O. broj 340 od 17. o.m.
16. i 17. divizija završile su pokret i zaposjele područje određeno po prednoj zapovjesti i to: 16. divizija između Kranja i reke Drave, a 17. divizija prostoriju Labud - Dravograd - Sl. Gradec.
Operativno odelenje ovog štaba premešta se iz Maribora u Lajbnic.

19. maja 1945.
Jedinice 36., 45. i 51. divizije na okupiranom delu Štajerske odmaraju se, sređuju i vrše vojnu obuku.
Toga dana ulazi u sastav naše Armije 14. slovenačka divizija, koja se prema naređenju Vrhovnog Komandanta Jug. Armije povlači sa teritorije Koruške i prema priloženoj zapovjesti Pov. broj 267 od 19. o.m. postavlja na prostoriju: Dravograd - Poljana - Crna - Šoštanj - Marenberg sa zadatkom intenzivnog čišćenja čitave prostorije od neprijateljskih grupica koje se sakrivaju po šumama u namjeri da se u povoljnom momentu prebace preko granice.
17. diviziji menja se raspored u toliko, što se po prednjoj zapovjesti postavlja na prostoriju Celje - Latkova Vas - Velenje - Slov. Bistrica, sa zadatkom sređivanja jedinica i čišćenja pomenute prostorije od razbijenih neprijateljskih grupica, a jednu brigadu najhitnije upućuje u Maribor za kontrolisanje zarobljenika.

20. maja 1945.
Kod 36, 45. i 51. divizije bez promene. Jedan dio snaga vrši pretres zemljišta i prikupljanje plena, dok se drugi dio odmara i sređuje.
14. divizija u pokretu ka Dravogradu, a 17. divizija ka Celju.

21. maja 1945.
Kod 36, 45. i 51. divizije bez promene. Jedan dio snaga vrši pretres zemljišta i prikupljanje plena, a sa drugim jedinicama se izvodi zanimanje.
14. i 17. divizija razmjestile se na prostorije određene zapovješću Pov. br. 247 od 19. o.m.
Pod današnjim danom ulazi u sastav naše Armije 15. i 18. slovenačka divizija. /Divizije VII. Slovenačkog Korpusa, koji se rasformira/.
Vrhovni Komandant Jug. Armije izdaje naređenje po kome naša Armija dobija kao osnovni zadatak, da sa tri divizije drži prostoriju Štajerske do u visini Landsberga, a sa ostalih 5 divizija da zaposjedne bivšu jug. granicu od Dravograda pa zapadno do Tromeđe i dio bivše jug. talijanske granice do u visini Triglava.
U duhu prednjeg, ovaj štab izdaje zapovjest Str. pov. broj 348 od 21.V. u 22.30 č. kojom se određuje nov raspored jedinica naše Armije u sledećem:
36., 45. i 14. divizija ulaze u sastav štajerskog sektora pod komandom general-majora Glige Mandića.
- 36. divizija ostaje na dosadašnjoj prostoriji.
- 45. divizija ostaje na dosadašnjoj prostoriji s tim, što jednu brigadu pomera na prostoriju Lajbnica.
- 51. diviziju sa dosadašnje prostorije smenjuje i prima njen zadatak 14. divizija.
Po izvršenoj smeni 51. divizija postavlja se na prostoriju: Dravograd - Slovengradec - Poljana.
- 15. divizija postavlja se na prostoriju Kamnik - Ljubno - Solčava.
- 18. divizija sa jednom brigadom postavlja se na prostoriju Kranja i sjeverno, a sa ostalim snagama garnizonira u Ljubljani.
- 16. divizija postavlja se u gornjem izvornom delu Save na prostoriji Radovljica - Jasenice - Potkoreni.
- 17. divizija kao armijska rezerva garnizonira u Mariboru.
U prilogu dostavlja se skica rasporeda jedinica ove Armije prema prednjoj zapovjesti.

22. maja 1945.
Jedinice vrše pokret prema prednjoj zapovjesti Str. Pov. broj 348.

23. maja 1945.
Jedinice naše Armije završile pokret i zaposjele određene prostorije prema zapovjesti ove Armije Str. Pov. broj 348/45.

GUBITCI U BORBAMA

A/ VLASTITI:
Poginulo 142
Ranjeno 374
Nestalo 55

B/ NEPRIJATELJSKI
Poginulo 25.000
Ranjeno 4.000
Zarobljeno preko 105.000 Nijemaca, ustaša i četnika .

Prema tome djelomično su uništene i pale u naše zarobljeništvo sledeće neprijateljske jedinice:
- Njemačke jedinice: 181., 11., 22., 369., 392., 393. i 7. SS divizija, Kampfgrupa Štefan, Kampfgrupe Fišer, korpusni djelovi 91. armijskog korpusa, te 104. divizija. Ima zarobljenika i iz 297. divizije.
- Pavlićeve jedinice: 1., 2., 3., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11., 12., 13., 15., 16. i 18. Pavelićeva divizija.
Od napred navedenog broja zarobljenika ima oko 40.000 Nijemaca, a oko 60.000 ustaša i domobrana i oko 5.000 četnika

C/ PLEN
Topova raznog kalibra 110
Bacača raznih 500
Automatskog oruđa 4.700
Pušaka raznih 40.000
Pištolja 2.500
Tenkova raznih 40
Kamiona ispravnih oko 650
Kamiona neispravnih oko 150
Osobnih kola ispravnih oko 150
Osobnih kola neispravnih oko 120
Motorcikla raznih 320
Benzinskih cisterna 4
Automobilskih radionica 6
Automobilskih guma vagona 2
Automobilskih delova i alata vag. 3
Šinjela 3.000
Odjela, pari 1.500
Ćebadi 2.500
Ranaca raznih 3.500
Raznih artikala hrane oko 22 vagona

Podatci o plenu su još nepotpuni pošto se još uvek plen prikuplja na terenu i prebrojava. Samo na stanici u Mariboru prispelo je oko 200 vagona sa oružjem, municijom i drugim zaplenjenim ratnim materijalom.

OPŠTI ZAKLJUČAK I ZAPAŽANJA

U završnoj fazi ofanzive Jugoslovenske Armije za konačno oslobođenje naše zemlje, naša Armija ostvarila je sa uspehom određeni joj zadatak od strane Vrhovnog Komandanta. Pri tom je do naročitog izražaja došlo brzo gonjenje potučenog neprijatelja, koji se posle oslobođenja Zagreba, povlačio kroz Sloveniju u namjeri da se prebaci preko biv. jug. austrijske granice i preda saveznicima. Iako je neprijatelj u to vreme već bio primakao se blizu same granice, naše jedinice svojim desnim obuhvatom uspele su ne samo da ga stignu već i zaobiđu - obuhvate pri čemu su korišćena kao brza prevozna sredstva: trofejna motorizacija i željeznica koja je od Maribora do Dravograda tek bila osposobljena. Ta činjenica brzog prebacivanja jedinica, bila je odlučujuća.
Situacija kod neprijatelja nije nam potpuno bila poznata, naime u početku gonjenja nismo tačno znali da se pred frontom naše Armije nalazi tako velika neprijateljska grupa njemačkih a naročito kvislinških snaga, i saznavši za to mi smo maksimalno ubrzali pokrete naših jedinica. Svi naši borci, a naročito rukovodioci koji su učestvovali u zaokružavanju-opkoljavanju neprijateljske grupacije, pokazali su sjajno požrtvovanje i pregalaštvo da se postavljeni zadatak najpravilnije izvrši.
Bitka za uništenje i zarobljavanje neprijateljske grupacije jačine preko 130.000 vojnika u gornjem toku Drave u prostoru između Karavanki i Pohorja, trajala je od 12. do 16. maja sa žarištem na sektoru Dravograd - Blajburg - Slovengradec. Ustaše, a i četnici borili su se na život i smrt da se probiju iz našeg obruča ali im to nije uspelo. Borbe su s vremena na vreme bile vrlo žestoke no u njihovoj odbrani nije bilo dovoljno organizovanosti i povezanosti. Kritičan položaj za neprijatelja sve se je više povećavao, neprijatelj nije imao nikakve mogućnosti za snabdevanje i poslednjih dana demoralizacija kod neprijateljske vojske, sa kojom je bilo nekoliko desetina hiljada civilnog stanovništva, bila je očita.
Ova pobjeda ima veliki vojnički i politički značaj: uništena je sva živa sila ustaško-domobranske Pavelićeve vojske, jer je glavnina iste zarobljena a znatan deo ubijen u borbi. Pored toga uništena je i grupacija četnika koja se borila rame uz rame sa ustašama i koja je kao i oni pokušavala da izbjegne našem zarobljavanju. Tako je domaćim izdajnicima četnicima, naročito ustašama, zadan odlučujući smrtni udarac i tako im onemogućeno da izbjegnu zasluženu narodnu kaznu za sva zločinstva i nedjela koja su ti izrodi počinili nad našim narodima. Pošto su već bili opkoljeni sa svih strana, našim kategoričkim i energičnim stavom pred engleskim pretstavnicima u Blajburgu, onemogućeno je bilo da nekoliko ustaških generala vode sa njima dalje pregovore o predaji. Na taj način i posljednja grupa ustaša bila je prisiljena da se preda našim jedinicama. Izjalovila se i posljednja njihova nada da će se poslužiti trikom i obmanuti saveznike: da oni imaju sa sobom veliki broj naroda, koji se povlači zajedno sa njima, koji su narod u stvari oni prisilno sa sobom vodili.
Pored velikog broja ustaških oficira, zarobljeni su i mnogi ustaški funkcioneri i veliki broj lica iz činovničkog aparata Pavelićeve uprave.
Od ustaških generala zarobljeni su: Gustović , Metzger , Majetić , Dolački , Nardeli , Štancer , Gregorić Mirko, Tomašević Ivan, Vjekoslav Servaci, Slavko Skoliber, Metikoš Vladimir, Sertić , M. Vučković i dr. Zarobljen poznati ustaški zlikovac Sudar , i načelnik štaba zloglasnog Bobana .
Od njemačkih generala zarobljeni su: komandant za jugoistok feldmaršal Leer , general-lajtnant fon Ludviger , komandant 21. njem. korpusa. I niz drugih ustaških i četničkih vodećih ličnosti. Svega 18 generala između ostalih.

Smrt fašizmu - Sloboda narodu!

Politkomesar Načelnik štaba Komandant,
S.O. pukovnik, general-lajtnant,
V. Subotić [v.r. ] Kosta Nađ [v.r.]


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: uto lis 23, 2012 10:22 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
domobran.prkos.com
(Autor: Annie Boban)
.
HRVATSKA I USTAŠTVO (5)

Dok narod hoće da bude narod, dotle će biti i za svoju državnu samostalnost i nezavisnost, rekao je Otac Domovine, dr. Ante Starčević.

Po svim poznatim nacionalno hrvatskim postupcima i nastupima dr. Ante Pavelića, moglo be se reći da je on doslovno u svoj rad uzeo gore navedenu izreku Otca Domovine dr. Ante Starčevića. Kako se je pričalo po Zagrebu u ono doba, i kako je to opisivao dr. Branko Jelić u svojoj novini "Hrvatska Država" koju je uređivao i izdavao u Njemačkoj sve do svoje smrti 1972., da je dr. Ante Pavelić bio potpuno opsjednut idejom za Državom Hrvatskom. Poslije prvog svjetskog rata političke prilike nisu bile povoljene za Hrvate niti su išle u ikakav prilog Hrvatske. Sa svojim dizanjem ruku u znak predaje sa poznatom izrekom "Mama mija" Italija je dobila Londonskim tajnim ugovorom iz 1915 god. Istru i dio Dalmacije, što je Dra. Antu Pavelića najviše smetalo. Evo šta o tome kaže Mato Rajković u svojim feljtonima u VUS-u od 18 ožujka 1970 god. "Povijest na Optužnickoj Klupi (6)": ..."Doktor Pavelić je skupa s dokturom Skruljom bio izaslan u Pariz 1927 godine na kongres gradova. Na putu za Pariz zaustevio se u Beču gdje se sastao sa generalom Sarkotićem, pukovnikom Dujićem i (Gustav,moja opaska) Perčevićem...U Petričevićevoj arhivi, na primjer, U jednoj promemoriji te grupe, u aktu od 2 Vlll 1928, govori se o borbi za uspostavu nezavisne države Hrvatske, koja će obuhvaćati sva svoja etnička i povijesna područja. Ali glede Dalmacije, zaključuje ovako:

" Dalmacija svakako imade NAROČITI POLOŽAJ (podvukao pisac, Mato Rajković) te bi u svakom pogledu bila zajamčena jednaka prava Talijana i Hrvata, to jest tome mora biti glavna misao vodilja, da se nađe sretno riješenje, na obostrano zadovoljstvo, kako dalmatinskih Hrvata, tako i dalmatinskih Talijana".

Ako se sadržaj ove izreke uzme u analizu, doći ćemo do zaključka da se je vlada Domovinskog rata predsjednika Franje Tuđmana također zalagala ovakovim načinom da dođe "da se nađe sretno riješenje, na obostrano zadovoljstvo, kako Kninskih Hrvata, tako i Kninskih Srba. Otporaš osobno ne vidi ništa loše u gore navedenoj izreki, dapače, jedan veliki demokratski izražaj dr. Ante Pavelića i još jednu veću brigu za hrvatske krajeve koja je Italija zaposjela kao svoje. Mate Rajković to tako ne analizira. On to vidi i analizira stavom KPJ koja je u svojem programu imala cilj kako naturiti fašizam na dr. Antu Pavelića i na USTAŠTVO preko kojeg i na cijeli Hrvatski Narod, uzimajući ovu izreku kao podlogu hrvatskog fašizma.

Dr. Ante Pavelić odlazi u Emigraciju 17 siječnja 1929 godine, a vec 22 travnja u Sofiji podpisuje sa makedonskim predstavnicima u ime Ustaške Organizacije "Sofijsku Deklaraciju". Nastavlja se.

Objavljeno: 18.04.2009. u 13:50h

Gracena13 19.04.2009 11:11 h
Ovaj članak sam kopirala s Net-a, pa ga prilažem uz temu, jer jasno obznanjuje osobna promišljanja dr. Ante Pavelića.

DR. ANTE PAVELIĆ: NEKA SVATKO ZNADE!

Borba hrvatskog naroda, što ju vodi proti beogradskim nametnicima ima potpuno određene ciljeve. Do danas je već svakome postalo jasno, da hrvatski narod ne će ovoga stanja u kome se sada nalazi, te da upire sve svoje snage, da ga promijeni. Ne samo hrvatski narod, nego i svi drugi narodi, cijela svjetska javnost, znade danas posve dobro, da će ta borba biti povedena do kraja, a dokaz tome su već do sada pružili hrvatski borci- osvjedočavaju svakako da će ta borba donijeti pobjedu i rezultate, koje hrvatski narod želi.

Tkogod se je malo interesirao za hrvatsku narodnu stvar, te ju pregleda ma i površno, mogao se osvjedočiti, da cilj hrvatske narodne borbe nije tek rušenje i promjena momentalnog beogradskog režima, nije borba tek za rušenje i mijenjanje sadanjeg unutarnjeg državnog centralističkog uređenja tako-zvane ¨Jugoslavije, nije borba tek za neku autonomiju, federaciju ili konfederaciju nego je to borba za podpuno prekinuće i razrješenje bilo kakovog državopravnog veza sa Beogradom, i Srbijom, a za uzpostavu potpuno samostane i nezavisne Hrvatske.

SAMOSTALNA I NEZAVISNA HRVATSKA DRŽAVA IMA SE USPOSTAVITI NA CIJELOM HRVATSKOM POVJESTNOM I NARODNOM PODRUČJU, TO JEST U SVIM POKRAJINAMA HRVATSKE, KOJE SU U PROŠLOST OBITAVALI I SADA OBITAVAJU HRVATI, ONA IMA BITI TAKO SAMOSTALNA I NEZAVISNA, DA BUDE IMALA SVE ATRIBUTE DRŽAVNOSTI, KAO I SVAKA DRUGA SLOBODNA DRŽAVA.

Boreći se za slobodu, hrvatski narod ne će da uspostavljena Hrvatska država, nakon što razriješi veze sa Srbijom, dođe opet u bilo kakovu državopravnu vezu bilo s kojom drugom državom.

Slobodna i nezavisna država Hrvatska živjet će u prijateljstvu i u dobrim gospodarskim odnošajima sa susjednim državama, naročito onima, na koje je upućena prirodnim putem i posebnim prijateljstvom, nu ona ne će niti ne smije doći u bilo kakovu političu ovisnost, o kojoj drugoj državi ili o kom drugom narodu.

NITI SE SMIJE POVRATITI ONO ŠTO JE NEKADA BILO; NITI SE SMIJU PRAVITI KAKOVI NOVI ODNOŠAJI PA BILO S KIME, ŠTO BI ZNAČILO OPET NEKU ZAJEDNICU I VEZ S DRUGIMA, PA MAKAR I TAJ VEZ BIO I NAJMANJI I NAJNEZNATNIJI.

Ovo što je ovdje rečeno, nije tek želja ili misao pojedinca, nego je to sigurno misao, želja i čvrsta odluka cijelokupnog hrvatskog naroda.

To je tako i prirodno, jer je hrvatski narod u svojoj davnoj i nedavnoj prošlosti a i u sadašnjici gorko izkusio svu težinu i nesreću svojih veza bilo s kime, to je izkustvo skupo platio svojom krvlju, svojim mukama i svojim bolovima, pa je i odatle naučio, da je uvjet njegove sreće i blagostanja njegova podpuna državna nezavisnost, te se danas i bori samo za nju i nikakovu drugu kombinaciju.

Ovo je prirodno i jasno, te o tome nebi trebalo potrošiti niti jedne riječi, kada se od vremena do vremena nebi pojavljivale neke aluzije na to, kao da hrvatski narod želi, da Hrvatska, kada se oslobodi, bude opet sačinjavala neku zajednicu sa kojom drugom državom, ili kako se je to bilo pisalo s Austrijom.

NE, TOGA HRVATSKI NAROD NE ĆE I NE ŽELI, NI S AUSTRIJOM NITI IKOJOM DRUGOM DRŽAVOM, BAŠ TAKO KAO NI SA SRBIJOM. TOGA HRVATSKI NAROD NE ĆE I NE ŽELI, NITI ĆEMO TOGA IKADA DOZVOLITI, PA I POD CIJENU SVOJIH ŽIVOTA.

Ne ćemo dopustiti, da se ikada više povrati godina 1918., kada su zvani i nezvani, ili bolje rekuć baš nezvani izručivali hrvatske zemlje tuđinu u ruke pod vidom tobožnjeg nekakvog bratstva, i zajednice.

Pravi prijatelji naše slobode i uzpostave naše nezavisne hrvatske države to od nas ni ne traže. Proti neprijateljima, koji bi nam takova šta nametnuti htjeli, znati ćemo se boriti baš tako kao i proti beogradskim uzurpatorima, a može biti o tom na čistu i siguran da ćemo svakom onom, tko bi o tom odlučnom času pokušao obnoviti godinu 1918. stati najodlučnije na put, sa svim sredstvima to zapriečiti i u samom zametku bezobzirno ugušiti.

BORBU, KOJU SMO POVELI, NE VODIMO ZA NIKAKOVE POLITIČKE KOMBINACIJE, NEGO ZA UZPOSTAVU SAMOSTALNE I NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE TO TREBA SVATKO ZNATI!


Dr. Ante Pavelić

(Nezavisna Hrvatska Država, Glavno glasilo Hrvatskog Domobrana, Siječanj, 1935.)


Gracena1319.04.2009 13:18 h
citat:

Dok narod hoće da bude narod, dotle će biti i za svoju državnu samostalnost i nezavisnost, rekao je Otac Domovine, dr. Ante Starčević.

Kada bi se danas pojavio lik poput dr.Ante Starčevića , i obznanio jasno i glasno narodu postupcima koju idejnu misao da slijedi, pritom ne glumeći frazeološkim mislima i rječima jedino i isključivo za vrijeme dok traje promidžbena kampanja s krajnjim ciljem da bi pod svaku cijenu zadržao i nadalje primat čuvanja i nadziranja ključeva vlasti u šaci, tada vjerujem da bi se poanta ovih riječi obistinila .

Bojim se da će narod i nadalje lutati poput guski u magli .
Tek kada izgubimo iznova sve što smo stekli i platili stravičnom cijenom patnjom silnih hratskih žrtva, sjetiti ćemo se iznova da smo počinili neoprostiv grijeh .

Nadam se, da će nam, kada se ovo obznani , a upravo koračamo tim putem , sirote hrvatske žrtve i mučenici oprostiti našu bezgraničnu bešćutnost spram njihove parnje i sveg truda koji su ulagali polažući vlastite živote da se spasi od propasti konačne hrvatski identitet.

Domobran 19.04.2009 15:30 h

gračena13 Bog! vas pozivio i sve one koji svojim naporima, razmisljanjima, pisanjima o ovoj temi koja nam je zajednicka, popunjaju prazninu proslosti koja nam je falila. Upravo zbog te praznine stranica USTASTVO je otvorena, te molim sve ljude dobre volje da se javljaju sa svojim misljenjima kako bi ova stranica USTASTVO mogla ispuniti svoju svrhu i popuniti prazninu koja nam manjka.

colonia.tino19.04.2009 23:58 h

Da, bila su to teška vremena, koliko je bilo potrebno nedužnih žrtava da bi Hrvatska živjela i zato sada ne bismo smjeli je sada tako olako izgubiti prodavajući svoj teritorij, svoju suverenost za nešto, što ne znamo što nam u konačnici donosi.

Domobran 19.08.2009 16:03 h

colonia.tino istina je da su to bila teška vremena. Prilistavajući naću hrvatsku prošlost i povijest, doći ćemo do zaključka da su nama Hrvatima uvijek bila "teška vremena". I drugi narodi su u svojoj pročlosti imali svoja "teška vremena", ali mislim da su kamokud bili sudbinom manje kažnjeni nego mi Hrvati. Ako se složimo da smo na neki način bili sudbinom kažnjeni, onda se sada postavlja pitanje: zašto smo bili kažnjeni???!!!


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: uto lis 23, 2012 13:49 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
domobran.prkos.com


HRVATSKA I USTAŠTVO (6)

Dr.Ante Pavelić osniva sa svojim istomišljenicima Ustaški Pokret sa lozinkmo: "Ljutu travu na ljutu ranu".

U to nezadovoljno doba za Hrvate nitko nije mogao predvidjeti domet ovih riječi, šta će se kasnije, tj. poslije 12 i više godina dogoditi. Uzevši ovo razdoblje od 12 godina u razmatranje, korak po korak, doći ćemo do zaključka da se je srpski kralj Aleksandar Karađorđević sa svojom svitom u kraljevskom dvoru, počeo pripremati kako će do temelja obračunati sa Hvatima i iskorijeniti kljicu svakog HRVATSTVA.

Diktatura je tu, osnovana i na noge postavljena. Sada ju treba srpskom diktaturom okrutno sprovoditi u djelo sa svim državnim aparatom. Počimaju zabrane hrvatskih obilježja, znakova,itd. Svi znakovi hrvatstva se službeno brišu; jezik, zastave, folklor i slično. Ime bivše države SHS ne postoji, iako se je kroz to ime moglo malo naslućivati sa onim "H" da još Hrvati postoje. Od uspostave srpske diktature i promijene imena države sa SHS u kraljevina Jugoslavija, za "zaštitu države" hravtsko ime je izvan zakona i zabranjeno je. Do ove diktatute i promijene imena državi, za sigurno nije došlo zbog srpstva i zbog Srba, nego isključivo zbog Hrvata i njihovi težnja za slobodnom i nezavisnom državom Hrvatskom.

Da se narodu dadne do znanja da diktatura funcionira jako dobro, već 17 srpnja 1929 godine srpski kralj Aleksandar po zakonu "za zaštitu" države osudjuju u Beogradu dr. Antu Pavelića i Gustava Perečca na smrt u odsutnosti. Smrtne kazne su dobivali i neki makedonski rodoljubi iz organizacije VMRO,poimenice Vanča Mihailev je po istom postupku kao i Pavelić, osudjen "za zaštitu" države na smrt. Ante Pavelić neumorno traži istomišljenike državotvorne Hrvate u borbi za Oslobodjenje Hrvatske od srpske dominacije. Zadržava se jedno vrijeme u Austriji, Beču, sve dok mu bečka policija nije pokucala na vrata i rekla: " Uskraćujemo vam azil ", bez ikakovog daljnjeg obrazloženja. Dakle, po ovome se može vidjeti da diplomacija diktature srpskog kralja Aleksandra "funcionira". Od tada Ante Pavelić najviše sprovodi svoje vrijeme u Italiji, organizira logor vojničke naravi, u kojima se treniraju Hrvati Ustaše za osloboditi Hrvatsku.

Već u pocčtku 1930 godine osnovan je prvi Ustaški logor u emigraciji u mjestu BOVEGNO, u provinciji Brescia. To nije izmaklo oku srpskom kraljevskom policijskom doušniku Vladi Miličeviću, koji je sa svim državnim vezama progonio i uhodao kretanje Hrvatskih Ustaša. Ali, i sa druge strane, naše hrvatske, ili ako hocete, Pavelićeve strane, skoro svaki pokret ovog Vlade Miličevića je bio Paveliću više-manje poznat, tako da bi se Ustaše mogli na vrijeme prebaciti na drugo još Vladi Miličeviću nepoznato mjesto. Tako, u tom cik-caku, moglo bi se reći, da je Ante Pavelić proživljavao godinu 1930 tu. Nastavlja se.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: uto lis 23, 2012 14:17 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
HRVATSKA I USTAŠTVO (169)

NOVA ZORA HRVATSKOG NACIONALIZMA (11)

Prenosim ovdje iz portala hrvatskinacionalisti.org nešto što nam je svima zajedničko, a to je HRVATSKA.

Svakog puta kada čovjek se želi Bogu pomoliti, najprije se treba prkrstiti. To su pravila molitve! Pravila državotvornog nacionalizma su da se Hrvat uvijek i na svakom mjestu najprije nacionalon/hrvatski i******ašnjava, onda će on olako postati: Domoljub, Rodoljub, Branitelj, Dragovoljac, što sve skupa čini DRŽAVOTVORNOG HRVATA.

Nova zora hrvatskog nacionalizma

Hrvatska je zemlja nevjerojatnih prirodnih ljepota, slavne i burne povijesti, Hrvati su oduvijek bili narod poznat po poštenju i junaštvu. Jedan mostarski fratar je rekao: "svega što vrijedi, Bog je stvorio malo, kako zlata- tako i Hrvata"! No nažalost, posljednjih smo godina svjedoci općeg pada domoljublja i nacionalnog ponosa u Hrvatskoj, narod se sve više povodi za "europskim trendovima", liberalizmom, globalizmom, kapitalizmom... Nekada su Hrvatima tri najvažnije vrijednosti u životu bile Bog, Obitelj i Domovina, a danas su to zadnje tri stvari o kojima razmišljaju, tradicionalne vrijednosti im više ništa ne znače, žive ispraznim životima i novac im je najbitnija stvar u životu.

Ali još uvijek ima Hrvata u čijim srcima živi prkos i smionost starih Neretljana i Kačića, slava i plemenitost Trpimirovića i Kotromanića, moć i snaga Šubića i Hrvatinića, hrabrost i požrtvovnost Zrinskih i Frankopana, te sve ostale vrline svih hrvatskih junaka u čitavoj povijesti. Još uvijek ima Hrvata koji su spremni položiti svoje živote na oltar Domovine, koji su spremni učiniti sve za boljitak Hrvatske i hrvatskog naroda. Još uvijek ima Hrvata koji ne mare za regionalne podjele i kojima su svi Hrvati jednako dragi. Ali te Hrvate, tj. hrvatske nacionaliste muči jedan problem, vjekovni problem Hrvata kroz čitavu našu povijest - razjedinjenost. Hrvati su bili razjedinjeni još za vrijeme Borne i Ljudevita, za vrijeme vladavine kralja Zvonimira, za vrijeme borbi za bosansko prijestolje između Kotromanića i Šubića, za vrijeme turskog prodora u Bosnu, a o 19. i 20. stoljeću nije ni potrebno govoriti. Hrvatski nacionalisti su podijeljeni u razne skupine, stranke, udruge i pokrete, svi imaju jednake ciljeve, ali svejedno su razjedinjeni iako se njihova mišljenja se razilaze samo u nevažnim sitnicama. Apsolutno svi hrvatski nacionalisti imaju jedan zajednički cilj, a to je potpuno nezavisna hrvatska država, koja ne ovisi o strancima i koja je sposobna sama se pobrinuti za svoj narod. Hrvatski nacionalizam je nešto više od domoljublja. Hrvatski domoljub može (i treba) biti svaki Hrvat, ali hrvatski nacionalisti mogu biti samo oni koji su spremni učiniti sve za svoju Domovinu. Hrvatski nacionalizam je vrlo ozbiljna stvar, to je put pun odricanja, požrtvovnosti, borbe i muke, ali hrvatskim nacionalistima ništa nije teško kad se sjete svoga cilja- slobodne i nezavisne hrvatske države "u kojoj vladaju samo Bog i Hrvati", kako bi rekao otac hrvatskog nacionalizma- dr. Ante Starčević. Često imamo prilike vidjeti razne televizijske emisije ili novinske članke koji prikazuju hrvatske nacionaliste kao skupinu primitivnih i nekulturnih seljačina, a velik dio Hrvata vjeruje takvoj propagandi, tako da je nacionalizam postao nepoželjan u Hrvatskoj. Istina je upravo suprotna, hrvatski nacionalisti su kulturni i inteligentni ljudi, izvrsno su upućeni u hrvatsku povijest i uvijek su spremni časno braniti ugled Hrvatske i hrvatskog naroda od svih napada. Staleži ne igraju veliku ulogu u hrvatskom nacionalizmu. Hrvatski nacionalist može biti seljak, radnik ili intelektualac. Sva tri staleža su jednako važna za hrvatsku državu, niti jedan nije manje ili više vrijedan. Krajnje je vrijeme da se svi hrvatski nacionalisti ujedine u jedan snažni pokret koji će pokazati hrvatskome narodu da je došlo vrijeme za promjene.

Truli kapitalizam i neprirodni globalizam/multikulturalizam već neko vrijeme uništavaju europske nacije, ljudi gube ponos i čast, obiteljske tvrtke propadaju i postaju sluge velikim međunarodnim korporacijama, imigranti iz azijskih i afričkih zemalja preplavljuju Europu, europski narodi postaju stranci u svojim državama... To su samo neki od problema koji čekaju Hrvatsku kada postane članica Europske Unije. Otac Domovine dr. Ante Starčević je rekao: "ni pod Beč, ni pod Peštu, ni pod Beograd, nego za slobodnu samostalnu Hrvatsku", a nauka dr. Starčevića je svetinja za hrvatske nacionaliste. Prije stvaranja i nakon propasti Nezavisne Države Hrvatske, hrvatski nacionalisti su bili progonjeni, zatvarani, mučeni, ubijani, ali nisu se predali, nego su nastavili svoju borbu. Naši očevi, djedovi i pradjedovi nisu uzalud ginuli, ginuli su zbog nas, kako bismo mi imali uvjete da nastavimo njihovu borbu, da hrvatski narod jednoga dana živi u sreći i blagostanju. Vrijeme je da opet svi budemo kao jedan, vrijeme je da napokon ispunimo svoj san, koji je ispunjen 1941., ali nažalost nije dugo trajao. Ovoga puta, taj san će biti ispunjen za vječnost! Vrijeme je da Hrvati prestanu tražiti novoga gospodara, vrijeme je da budemo gospodari sebi samima te da se borimo da stranci više nikada ne zagospodare Hrvatskom.


Hrvatski nacionalizam se ponovno budi, sada imamo priliku da ispunimo san naših pradjedova, da njihove duše napokon mogu mirno počivati, znajući da je ispunjeno sve što su željeli. Vrijeme je da se da se hrvatski nacionalisti ujedine i napokon zajedničim snagama prekinu "kletvu kralja Zvonimira" zbog koje su Hrvati stoljećima robovali strancima!


Objavljeno: 01.02.2010. u 14:09h

Delivuk 2.02.2010 00:42 h

Domoljub bilo mi je milo čitat šta si napisa. Kako si ti govorija ko da si slušam moga dida. Tako bi on nama mališanima u selu uvik priča neke priče kakvi su Rvati bili prije i kakvi su dans. Nikad ne mogu zaboraviti jedun priču koju nam je govorija, a to je kako su prije cure gledale u momke koji ima ožuljke na licu, jer da je taj momak odvažan i da se je borija i u ratu sa neprijateljom bija ranjen. Da je tada bilo momaka koji bi se vraćali iz rata a nisu bili ranjeni pa nemaju na lucu oznaka da su se borili i da su bili ranjeni. Tada bi oni sami sebe izrezali po licu da cure mogu vidit da je se on borija i bija ranjen, tako da ga cura smatra da je odvažan i da nije plašljiv tako da se more oženiti. Mi mališani bi uvik pitali moga dida da nam ispriča još poneku priču tako da se i u nas cure zagledaju. Viruj mi da san dva puta to pročita.

Otporas 2.02.2010 12:36 h

Delivuk obožavam čitati vaše komentare. Ponekada čak rabim i rječnik kako bih vas u potpunosti razumio. Izgleda meni da je vas djed "dida" poznavao mnoge naše priče iz prošlosti. Ova priča o hrvatskim ratnicima koji su sami sebe izrezavali kako bi mogli curama ožuljcima po tijelu dokazati da su bili ranjeni za vrijeme borbi, je istinita, jer sam ja to čitao u hrvatskim knjigama davno i davno.
Divim se vašem pamćenju koje ovdje iznosite. A za riječi koje vi ne razumijete, nemojte se nervirati. Za to postoje rječnici koji se upotrebljavaju kako bi se razumio pravi smisao riječi. Pozdrav.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: uto lis 23, 2012 16:22 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
MOTTO:
Krvatska mi se zalijepila za tabane i kuda god koracam, tragovi hrvatstva ostaju. Petar Boban, Gabrić svome sinu Milanu na Novu Godinu 1973.

HRVATSKA I USTAŠTVO (7)

Dr. Anti Paveliću je bilo nepunih četrdeset godina kada se je odlučio boriti za Hrvatsku iz emigracije.Bilo je teško ići njegovim stazama.
Da, bilo je teško ići njegovim stazama. Staze Ante Pavelića i u to doba uski krug njegovih istomišljenika su bile staze revolucionarnog puta i revolucionarnog karaktera za oslobodjenje Hrvatske. Mnogi su pisali o Anti Paveliću, o Ustašama i o svemu onome što je proizašlo iz Ustaške ideologije, ali rijetki su oni koji su pisali o tim teškim stazama, još manje koliko je u to doba bilo dobri/loši staza za osloboditi Hrvatsku od monarhističko/srpske Jugoslavije. Svakako da je bilo "linija lakišeg otpora" koje su čekale da im netko drugi, sa strane, na srebrenom pladnju, donese Slobodnu i Neovisnu Državu Hrvatsku. Te linije su išle linijom srpskog zakona " za zaštitu države " gdje je bilo protizakonito isticati hrvatska obilježja bilo koje vrsti, osobito naš dragi barjak: CRVEN, BIJELI, PLAVI, TO JE HRVAT PRAVI.

Borba za oslobodljenje Hrvatske se ne može voditi bez barjaka. Barjak smo već imali,mnogi u svojim skrovištima i ladicama, ali bez vojske. Dakle, sada je trebalo stvarati vojsku koja će taj naš sveti barjak hrabro i visoko nositi, kao i sve druge vojske svijeta. Da bi se to postiglo, trebalo je ići korak po korak. Prvi korak je već napravljen osnutkom Hrvatskog Ustaškog Revolucionarnog Pokreta u siječnju 1929 godine. Sada se treba stvarati i u djelo sprovesti drugi korak Pokreta koji je prikupljanje Hrvata Dobrovoljaca u tu našu hrvatsku vojsku izvan Hrvatske. Evo šta o tome kaže Oznaško/Udbaški novinar Mato Rajković u svojim VUS-u feljtonima od 18 0žujka 1970 godine: " Doktor Pavelić je tražio i trebao osobno roblje, ljude bez vlastitog ja, pristaše koji ne misle svojom glavom i koji nemaju dar prosudjivanja..."..." Ustaški pokret u Italiji je 95 posto sastavljen od priprostog svijeta,većinom iz naših pasivnih krajeva Dalmacije i Hercegovine. Iz jugozapadne Bosne i Like bio je broj podjednak, ali ne velik...Broj Ustaša iz Hrvatskog zagorja, Slavonije, Srema, Gorskog kotora i Korduna, bio je neznatan."

Gledajući danas poslije 70-80 godina,u ovu karakteristiku koju nam je predočio Mato Rajković, može se nedvojbene reći da su tada Hrvati bili Hrvati i žrtve srbiokraljevske diktature bilo u kojoj pokrajini Hrvatske. Nije ih se pitalo niti prozivalo po provinciji, već po državotvornom hrvatskom osjećaju. Sada bi se, i to sa velikim pravom, mogle velike pohvale pripisati dr. Anti Paveliću, koji je u svojim državotvornim vizijama imao na umu isključivo Hrvate bez ikakovih provincijalnih prozivki.

Ustaški pokret u emigraciji još nije "propupio" niti se je još dovoljno razgranao, beogradsko/kraljevske vlasti vrše svoj teror i pritisak nad Hrvatima. Žrtve se povećavaju. 18 veljače 1931 godine u Zagrebu je ubijen hrvatski političar i učenjak dr. Milan Šuflay. To ubojstvo je počelo otvorati oči Hrvatima (ponekim)koji još nisu uopće znali za postojanje Ustaškog Pokreta, ali su zato uvidjeli kuda ide srpska kraljevska diktatura. U idućem opisu izlaze Ustaška Načela.

Objavljeno: 21.04.2009. u 20:17h

colonia.tino 22.04.2009 02:31 h

Bilo je teško biti Hrvat u to vrijeme dragi kolega i prijatelju, bila su to olovna vremena, nažalost takva vremea ostala su sve do konačnog oslobođenja Hrvatske, 1990. godine. Zaista je trebalo mnogo vremena i strpljenja da dobijemo svoju domovinu, svoju Hrvatsku.

Domobran 22.04.2009 04:32 h

colonia.tino. Jest. Bila su teška vremena, izdržalo se. Ovo što pišem ne pišem za sebe i poradi sebe. Pišem za one koji ovo ne znaju a trebaju to znati, ne da se ponovi, već da se ne zaboravi.

Gracena13 22.04.2009 17:05 h

Tko ne poznaje i ne pamti vlastitu povijest, osuđen ju je iznova ponoviti.

G.Otporaš nastavite pisati rado pratim priloge, jer imam priliku doći do izvornih spoznaja koje mi nisu bile poznate ili jasne .

Komu ne pašu prilozi nije prisiljen da čita, neka ih zaobiđe.

Lijepi pozdravi!

Domobran 22.04.2009 17:33 h

gracana13 hvala na podršci, koju, rekao bih i trebam. Svi smo mi od krvi i mesa i svi smo mi pozvani da od sebe dadnemo ono što znamo za zajedničku stvar, a ta je Hrvatska.
Iako sam se okružio mnogim kutijama u kojima mi stoje pohranjene stvari: pisma, odgovori, raznih članci, i******ave, dokumenti i tome slično, u kojima tražim ono najvažnije kako bih što u kraćim crtama iznio kronološkim redom uzroke postanka i nestanka Ustaškog Pokreta, nemoguće je to sve skupa samo staviti na portal kao pregršt, hrpu različitih dogodovština, pa neka se čitatelji snalaze. Šta je ovdje moguće je to da ću nastojati dati putokaz koji može nekima (iako ne svima) uveliko pomoći u poznavanju činjenica, iako to neće biti potpune činjenice s jednog mjesta, jer tih činjenica ima i na drugim mjestima, koje se ovim putem mogu izvući iz zaborava.

colonia.tino 22.04.2009 23:40 h

Apsolutno se slažem sa Gracenom13, ona uvijek ima izuzetan smisiao pogoditi pravu stvar i staviti je na svoje mjesto, ako netko može veličati, slaviti manijaka iz Kaumrovca, ne vidim nikakvih problema da onda svi iznesu svoje viđenje zbivanja iz naše, kakve takve, ali ponavljam, naše povijesti.

Domobran 22.08.2009 00:27 h

colonia.tino. Tako je! Izvući zbivanja iz naše povijesti. Samo Hrvati mogu suditi i osuditi hrvatsku povijest. međjunarodni sudovi mogu osuditi pojedince pa i pojedine Hrvate. Obe Jugoslavije su nastojale ubijati Hrvate, a hrvatsku povijest osuditi i prikazati strancima tako kao da mi kao narod uopće ne postojimo. I Jeftić i Stojadinović su poslije atentata na kralja Aleksandra jugoslavenskog i posljednjeg, rekli da sada vjeruju da su Hrvati narod. Sve do sada su Srbi smatrali Hrvate kao jedno srpsko pleme.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: sri lis 24, 2012 03:11 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
Otporaš važan Korisnik

HRVATSKA I USTAŠTVO (8)

kako sam rekao u prošlom opisu da ći iznijeti USTAŠKA NAČELA, što sada to i činim.


Mnogo koješta se može pregovoriti Poglavniku Dru. Anti Paveliću, ali za sigurno mu ne ne može ama baš niđta pregovoriti glede ovih Ustaških Načela. Donosim ih ovdje za sve Hrvatice i Hrvate da pročitaju, razmisle i stave kakova bi oni pravila stavili godine 1933 kada su se Hrvati borili da se oslobode srpsko/jugoslavenskog jarma. Hajde, točku po točku, analizirajte i stavite onako kako vi mislite da bi najbolje bilo tada, i dali ova Ustaška Načela govore o ikakvome fašizmu ili nacizmu. To je vrlo važno da se to obradi i razjasni, danas, nakon punih više 80 godina. Otporaš.

Načela Hrvatskog ustaškog pokreta

§ 1.

Hrvatski narod je samosvojna narodna (etnička) jedinica; on je narod sam po sebi, te u narodnostnom pogledu nije istovjetan s ni jednim drugim narodom, niti je dio pleme bilo kojega drugoga naroda.

§ 2.

Hrvatski narod ima svoje izvorno poviestno ime HRVAT, pod kojim se je pojavio u davno poviestno doba, pod kojim je prije 1.400 godina došao u današnju svoju postobinu, te pod kojim živi sve do danas. To ime ne može i ne smije zamieniti ni jedno drugo ime.

§ 3.

Svoju današnju postojbinu učinio je hrvatski narod već u pradavna vremena svojom DOMOVINOM, u njoj se trajno nastanio, s njome srastao i dao joj izvorno i naravno ime HRVATSKA. To se ime ne može i ne smije zamieniti ni jednim drugim imenom.

§ 4.

ZEMLJA, koju je u pradavno doba hrvatski narod zaposjeo, te koja je postala njegovom domovinom, prostire se na više pokrajina, koje su imale svoja posebna pokrajinska imena dielom još prije dolazka Hrvata, dok su druga pokrajinska imena nastala poslije, nu sve te pokrajine sačinjavaju jednu JEDINSTVENU DOMOVINU HRVATSKU, te nitko nema prava, da ikoju od tih pokrajina svojata za sebe.

§ 5.

Hrvatski je narod došao u svoju domovinu Hrvatsku kao podpuno SLOBODAN NAROD i to u vrieme seobe naroda VLASTITOM POBUDOM, te je tu zemlju osvojio i svojom za uviek učinio.

§ 6.

Hrvatski je narod u svoju domovinu Hrvatsku došao podpuno IZGRADJEN (organiziran) ne samo obiteljski, nego i vojnički, te je odmah po dolazku osnovao svoju vlastitu DRŽAVU sa svima obilježjima državnosti.

§ 7.

Svoju vlastitu državu Hrvatsku, osnovanu već onda, kada su mnogi drugi narodi živjeli još podpuno nesredjeno (neorganizirano), hrvatski je narod održao kroz sve vjekove pa do konca svjetskog rata, a nije je se, kao ni prava na nju nikada a ni koncem svjetskog rata bilo kojim činom bilo kojom zakonitom odlukom odrekao ni to svoje pravo na koga drugoga prenio. Tek mu je koncem svjetskog rata tudjinska sila spriečila, da dalje vrši svoja VRHOVNIČKA (suverena) prava u vlastitoj svojoj državi u Hrvatskoj.

§ 8.

Odstranivši putem ustanka tudjinsku silu sa svog narodnog i poviestnog područja, hrvatski je narod oživotvorio svoje pravo vrhovničke (suverene) vlasti podpuno samostalnu i NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU. On imade pravo tu svoju vrhovničku vlast proširiti na cielo svoje neprekinuto narodno i poviestno područje. Hrvatski narod ne vežu nikakve medjunarodne niti državopravne obveze iz prošlosti, koje nisu u podpunoj suglasnosti s ovim načelima pa se na njih u svojoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj niti ne obazire.

§ 9.

Hrvatski narod ima pravo na sreću i blagostanje kao cjelina, a isto takvo pravo ima i svaki pojedini Hrvat kao član te cjeline. Ta sreća i to blagostanje mogu se oživotvoriti i ostvariti za narod kao cjelinu i za pojedince kao članove cjeline jedino u posve samostalnoj i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, pa stoga ona ne smije i ne može biti sastavnim dielom u ni jednom obliku ni jedne druge države niti ikakve druge državne tvorevine.

§ 10.

Hrvatski narod ima svoje vrhovničko pravo (suverenitet), po kome on jedini ima vladati u svojoj državi upravljati sa svim svojim državnim i narodnim poslovima.

§ 11.

U hrvatskim državnim i narodnim poslovima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ne smije odlučivati nitko, tko nije po koljenima i po krvi član hrvatskog naroda. Isto tako ne smije o sudbini hrvatskoga naroda i hrvatske države odlučivati ni jedan strani narod ni država.

§ 12.

SELJAČTVO JE TEMELJ I IZVOR SVAKOGA ŽIVOTA, PA JE KAO TAKAV PRVI NOSILAC SVAKE DRŽAVNE VLASTI U HRVATSKOJ DRŽAVI. I kraj toga svi staleži hrvatskoga naroda sačinjavaju jednu narodnu cjelinu, budući i ostali staleži u hrvatskom narodu, čiji su članovi pripadnici hrvatske krvi, imaju ne samo svoj korijen i porijeklo, nego i trajnu obiteljsku vezu sa selom. Tko u Hrvatskoj ne potječe iz seljačke obitelji, taj u devetdeset slučajeva od stotine nije hrvatskoga porijekla ni krvi, već je doseljeni stranac.

§ 13.

Sva tvarna (materijalna) i duhovna dobra u hrvatskoj državi vlasničtvo su naroda, te je on jedini vlastan njima razpolagati i njima se koristiti. Prirodna bogatstva hrvatske domovine, napose njezine šume i rude ne mogu biti predmetom privatne trgovine. ZEMLJA MOŽE BITI VLASTNIČTVO SAMO ONOGA, KOJI JE OBRADJUJE SAM SA SVOJOM OBITELJI, TO JEST SELJAKA.

§ 14.

Temelj svake vriednosti jest samo rad, a temelj svakog prava jest dužnost. Stoga u hrvatskoj državi rad označuje stupanj vriednosti svakoga pojedinca i ima predstavljati temelj cjelokupnosti narodnog blagostanja. Nitko ne može imati nikakvih posebnih prava, nego svakom samo dužnosti prema narodu i državi daju pravo na zaštićen život.

§ 15.

Vršenje svih javnih dužnosti (funkcija) vezano je za odgovornost. Svatko, tko u ime naroda države vrši javne poslove bilo kakve vrste, odgovara sa svojim dobrom i sa svojim životom za sva djela propuste. Nu dužnost i odgovornost prema cjelini imadu biti temeljem i svakoj djelatnosti u posebničkom (privatnom) životu svakog pojedinog člana hrvatskoga naroda.

§ 16.

Težište ćudoredne (moralne) snage hrvatskoga naroda leži u urednom i vjerskom obiteljskom životu, njegova gospodarska snaga u seljačkom gospodarstvu, zadružnom životu i prirodnom bogatstvu hrvatske zemlje, obranbena snaga u sredbotvornim (organizatornim) i prokušanim vojnim vrlinama. Prosvjetni kulturni napredak hrvatskoga naroda temelji se na prirodnoj narodnoj darovitosti i prokušanoj sposobnosti na polju znanosti, prosvjete i umjetnosti. Industrija, obrt, kućno rukotvorstvo i trgovina imaju biti ruka pomoćnica sveukupnom seljačkom i obćem narodnom gospodarstvu. Te grane života imaju biti polje častnoga rada i vrelo dostojnoga života radnika, a ne sredstvo gomilanja narodne imovine u rukama glavničara (kapitalista).

§ 17.

Skladno gojenje, promicanje i usavršivanje svih narodnih vrlina i grana narodnoga života zadaća je svih pregnuća javnoga rada i državne vlasti kao takve, jer one daju podpuno jarnstvo obstanka, vjekovnog bivstvovanja i blagostanja sadašnjih i budućih pokoljenja i cjelokupnog hrvatskog naroda, te obstojnosti i sigurnosti Nezavisne Države Hrvatske.

Dano u Glavnom Ustaškom Stanu dne 1. 1933. i dne 16. travnja 1941.

Poglavnik: DR. ANTE PAVELIĆ, v. r.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: sri lis 24, 2012 14:15 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
HRVATSKA I USTAŠTVO ( 10 )

Dr. Ante Pavelić je uvidio da je u politiki važna dinamika dogadjaja, koja je smisao povijesnog razvitka, a ne nikakovih zasluga.

Kako smo već rekli da je dr. Ante Pavelić imao ustaške kogore/ poligone za treniranje Ustaša u Italiji i u Madjarskoj. Najpoznatiji od svijuh je bio Janka Pusta u Madjarskoj. Jugoslavenske vlasti su vršile svake moguće pritiske na ove dvije zemlje da zabrane svako djelovanje "ustaških terorista". Pavelić je imao razgranate Ustaške ćelije po svoj Hrvatskoj, i već početkom 1932 godine on se titularno podpisije: Poglavnik dr. Ante Pavelić. Ustaška Hrvatska Revolucionarna Organizacija UHRO i pod tim imenom 1932 godine slžbeno imenuje dr. Andriju Artukovića "urpavnim i nadzornim zapovjednikom" svih Ustaških organizacija na području Hrvatske. Dr. Artuković je bio odvjetnik i imao svoj ured u Gospiću. Tu je on sa Jozom Dumandžićem i Markom Došen razgranao vrlo uspješnu rodoljubno hrvatsku djelatnost. Ante Brkan je djelovao u Zadru. Ovdje je potrebno istaknuti da je Zadar u to vrijeme pripadao Italiji tako da putovanje hrvatskih djelatnika po Italiji u Zadar i dalje nije bilo u pitanju niti problematično. Dr. Andrija Artuković i Ante Brkan iz Zadra su usko suradjivali i usklađivali sve Ustaške veze zajedno.

Srpsko/kraljevska šestosiječanjska diktatura ne miruje. U Beogradu je obješen 21 travnja Ustaša Franjo Zrinski. 7 lipnja je izvršen atentat na hrvatskog političara dr. Milu Budaka, kojom prilikom je bio jako teško ranjen. Hrvatska Časa GNJEVA se puni. Kraljevska srpska vlada ponovno vrši pritiske na Italiju da dru. Anti Paveliću i Ustašama zabrane svaku djelatnost protiv Jugoslavije. Mussolini je kroz duple naočale pregledao sve Ustaške aktivnosi u Italiji i u Madjarskoj, te došao do zaključka da je to jedna ultra nacionalno/revolucionarna a ne ideološka organizacija koja bi njemu, Mussoliniju, mogla u bilo čemu naškoditi u fašističkom smislu, jer Ustaški pokret za Mussolinija nije u sebi imao fašističkih zasada. Zato Mussolinijova vlada nije mnogo obraćala pažnje jugoslavenskim prijetnjama/molbama a niti Ustaškom treniranju u Italiji. Ne bar za sada.

Poglavnik dr. Ante Pavelić se odlučuje na akciju te se sastaje u gradu Rijeci 2 rujna 1932 godine sa Vjekoslavom Servatzyjem i Andrijom Artukovićem. I ovdje je potrebno spomenuti da je u to vrijeme grad Rijeka bio pod talijanskom vlašću, pa su se Hrvati mogli slobodno šetati. Takodjer je ovdje važno istaknuti da te hrvatske gradove nije Poglavnik dr. Ante Pavelić "prodao, poklonio, darovao" 18 svibnja 1941 godine Mussoliniju. To je Italija dobila tajnim Londonskim ugovorom iz 1915 godune. Na tom sastanku se je odlučilo da se kraljevsku Jugoslaviju pod svaku cijenu uzdrma puškom i bombom. Poglavnik šalje dvije grupe Ustaša, jednu iz Belgije: Rafu, Ranka Boban, Antu Pejakovića, Milu Barišića,( Mislim, nisam siguran, da je ovaj Mile Barišić stric Mire Barišića koji je 1972 godine u Švedskoj ubio jugoslavenskog poslanika, Oznaša/Udbaša Rolovića. Osobno sam upoznao pukovnika Crne Legije Milu Barišića u Parizu prilikom sprovoda hrvatskog prijatelja, Francuza George Desbona, odvjetnika koji je branio hrvatske atentatore na kralja Aleksandra 9 listopada 1934 godine. Tom prilikom smo bili par dana i imali priliku o sveme pričati.


Oprostite ako se je malo oduljilo. U iducem opisu cu nastojati malo opsirnije opisati Licki Ustanak iz 1932 godine.


Gracena13 25.04.2009 08:23 h
citat:
Oprostite ako se je malo oduljilo. U idućem opisu ću nastojati malo opširnije opisati Lički Ustanak iz 1932 godine.

Što da oprostimo?
Ne sjećam se da smo se osobno zamjerili ))

Pratim ja redovito.
S obzirom da sam rođena nakon svih događanja o kojima pišete, a nisam imala priliku čuti osim naličja u vidu podmetnutih činjenica i istinu , s nestrpljenjem očekujem nastavak.

Napose čekam nestpljivo da objavite prilog o meni osobno dragom pokojnom VITEZU KRILNIKU JURI FRANCETIĆU.

Gracena13 25.04.2009 08:30 h

Osim ovog što sam navela iznad zanima me da li imate spoznaju da su vjerodostojni navodi ili ne ?

Urota Lorković-Vokić je urota ministra Mladena Lorkovića i ustaškog krilnika Ante Vokića s ciljem da NDH ostavi Njemačku i prijeđe na stranu Anglo-američkih ...
hr.wikipedia.org/wiki/Urota_Lorković-Vokić

colonia.tino 25.04.2009 12:23 h
Ovaj podatak, o tajnim " Londonskim ugovorima " iz 1915. godine, baca sasvim drugačije svijetlo na takozvane " Rimske ugovore ". To je podatak koji mnogi nisu znali, a vrijedi ga istaknuti, stoga ovaj tekst hvale vrijedan.

Domobran 25.04.2009 14:05 h

gracena/broken. Što god ovdje iznosim su pisani izvori s jedene i s druge strane. S druge strane je jugoslavenska strana što je UŽAS. Oni uzmu poznato ime jednog istaknutog povjesničara ili pisca čija imena iskoriste kao uvod, ostalo je samo klapanje po partijskoj liniji u blaćenju i klevetanju Hrvata i Hrvatske. Koliko Hrvata je, na primjer, vjerovalo Titi i njegovoj partiji da je Kardinal Stepinac nacistički kolaborator i slično, dok GLAS KONCILA od 24 veljače 1985 godine donosi i******avu jugoslavenskog javnog tužitelja Jakova Blaževića, koji je u tjedniku Saveza socijalističke omladine Hrvatske "Poletu" od 8 i 15 veljače ove godine dao i******avu: "Da je Stepinac bio imalo elastičnij, nije trebalo procesa". Sve je sa ovim rečeno! Koliko vjerno se je moralo ići zacrtanom partijskom linijom.
Što se tiče tajnog Londonskog ugovora i to je istina i kada dodje vrijeme iznijeti ću u kratkim crticama ono šta ja znam o tome. Sama činjenica da je Italija posjedovala dio Dalmacije i otoka, tj. dio Hrvatske, sve do pada Mussolinija 8 rujna 1943 godine, govori da je netko te krajeve dao, poklonio Italiji; a taj netko je bila Velika Antenta, saveznici, kao što je i u Domovinskom ratu sudbinu naše Domovine i naših područja krojili saveznici. Zato sada imamo tako zavnu sr u srcu povijesne Hrvatske.

Domobran 25.04.2009 16:51 h

gracena13 S velikim ponosom i******avljujem da sam bio vrlo emocionalan vašom ljubavi prema legendarnom hrvatskom borcu, Krilniku Juri Francetiću. Naravno da ću se osvrnuti na mojeg miljenika Juru Francetića i u kratkim crticama ga prikazati i okititi kao "Božićno drvce". Samo vi pratite i po vašem ugodnom vremenu se javite sa idejom,tako da se potpuno zatrpam i okružim u Hrpe i Hrpe papira tražeći ono što Hrvati trebaju znati a nisu imali prilike to prije znati.
Hvala vam na podrsci. Pozdrav.

Gracena13 26.04.2009 10:49 h

Da mogu ispravno prosuditi poželjno je da imam mogućnost čuti i drugu stranu. Žalosno je da se i dan danas nastoji spriječiti objava istine.
Kakova god bila, to je hrvatska povijest, pasalo nekom ili ne.

Ako nemam mogućnost saznati istinu, a slušati samo jednu stranu, kako onda mogu razlučiti što je ispravan čin, a što neprilično.

Zar se zemlja ubiti može
o moj Bože
zar se zemlja ubiti može (...)
ja nisam putnik
putnik bez karte
ja imam svoj brod
svog Boga
svoj svod
i svoj rod
ja nisam putnik bez karte
Hrvatska brode moj!

Josip Slavić, Zgb.1993.


Domobran 26.04.2009 13:05 h

Bravo! gracena13
Kako svako stablo u sebi ima neki lik kojeg samo umjetnik može otkriti i isklesati, tako isto i svaki Hrvat u sebi ima i nosi likove hrvatstva. Samo svi Hrvati nemaju tog hrvatskog osjećaja da bi ga mogli izraziti kao gore Josip Slavić.
Gracena13, što se tiče istine koju i dandanas se zataškava i sprečava objelodaniti je pitanje vremena; kao na primjer i noseća žena koja bi htjela zataškati trudnoću i porod dijeteta, ali vrijeme "gura" svoje i donosi ISTINU.
Prekopavajući i tražeći po mojim papirima dokaze o kijima pišem u temi USTAŠTVO, na sve one i******ave iz jugoslavenskog tiska vrlo prozirno se vidi MRŽNJA na hrvatstvo i sve što je vezano za Hrvatsku. Pitam se: dali su ti novinari tako bijedni rođeni i puni gorčine na sve što se razvija za hrvatstvo, ili su prigrilili onu Djilasovu iz 1945 godine: Da bi Jugoslavija mogla živijeti, treba Hrvate iskorijeniti, ne znam.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: čet lis 25, 2012 14:25 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
HRVATSKA I USTAŠTVO (11)

Iako sam nastojao u kraćim crtama ići kronološkim redom prikazati razloge i uzroke osnivanja Ustaškog Pokreta, ukazuje se potreba...

da kadkada popunim moj opis o kojem pišem onim osobama koje su jako značajne a koje sam sreo mnogo godina kasnije u Emigraciji i imao priliku sa njima pričati. Oni su ti koji su dio naše hrvatske borbene povijesti rata NDH. Molim da se ovo uzme u obzir!

Kurt Adelfels kaže:

"Svaki je zdravi idealizam realističan: idealan je u cillju,realističan u sredstvima. Ne valja se dakle nikada rugati idealistima, kao da su svi samo pusti sanjari, koji love varave utopije". Iz knjige : Dometi Duha,tisak "Iskra" Vinkovci, 1969.

Nedvojbeno da je dr. Ante Pavelic ove izreke ima u svojem planu kada je osnivao Ustaški Pokret. On, Poglavnik, ne samo da je tražio Hrvate da se učlane u Ustaški Pokret. On je tražio nešto više. On je tražio IDEALNE HRVATE kojima neće biti žao poginuti za Hrvatsku. On, Poglavnik, ih je i našao, dao im ime Ustaša, kao što je i Eugen Kvaternik (1825-1871) Rakovački dao svojim borcima ime Ustanici. Ta riječ Uskok, Ustanik ili Ustaša je riječ od glagola ustati. Dakle, da bi se bilo koja radnja ostvarila, potrebno se je ustati. radnja ili radnje se ne mogu izvršiti ležeći ili sjedeći. Neophodno potrebno se je USTATI. Mislim da je ovo kristalno jasno. Jasno je bilo i Poglavniku. Zato je imao Janka Pustu u Madjarskoj i logore u Italiji za treniranje Ustaša. U tim logorima su se trenirali oni idealni Hrvati kojima je bila glavica kupusa skuplja od njihove glave. I baš upravo te idealne Hrvate Poglavnik šalje na Velebit, u Liku, da dignu ustanak. U kratkim crticam iznijeti ću ono što sam osobno čuo od dvojice sudionika Velebitskog Ustanka. Najprije ću iznijeti što mi je o tome pričao pukovnik Mile Barišić.

Godine 1962 u Parizu je umro hrvatski prijatelj, francuz George Desbons, branitelj hrvatskih Ustaša u atentatu na kralja Aleksandra Karađorđevića u Marseille-u 9 listopada 1934 godine; Pospišila, Kralja i Rajića. Pošto sam osobno poznavao gospodju Desbons i znao sam da joj je muž bolestan i bio u bolinici, javila mi je da je umro i da bi željela da budem na sprovodu. Bio sam i tu sam upoznao mnoge istaknute Hrvate. Fra. Branko Marić iz Madrida je vodio pogrebnu službu. Mene je zapala dužnost da nosim i položim hrvatska odlikovanja (ukupno četeri (4) mala jastučića) na kovčeg prije spuštanja u raku. Tu sam upoznao pukovnika Crne Legije Milu Barišića, pukovnika Crne Legije Jozu Mamića, Iliju Bagarića iz PTS i mnoge druge. Osobno je htio Mile Barišić biti sa mnom, jer je jedan sudionik velebitskog ustanka bio moj prvi susjed a njegov vjerni prijatelj i kasniji zapovjednik Crne Legije, Vitez Rafajel, Ranko Boban. U idućem nastavku priče koje sam čuo od Mile Barišića.

Teror beogradske čarsije ne prestaje. Batinjanje Hrvata se pojačava. Zagrebački nadbiskup Antun Bauer piše memorandum kralju Aleksandru u kojem opisuje batinjanje Hrvata njegovih žendara. Sve to skupa puni času hrvatskog GNJEVA.


Nastavlja se.


Objavljeno: 29.04.2009. u 15:17h

Janica 29.04.2009 15:55 h

" U tim logorima su se trenirali oni idealni Hrvati kojima je bila glavica kupusa skuplja od njihove glave."----Možete li mi ovo pojasniti?

matrixdc 29.04.2009 17:12 h

Ne može jer još ima kupusovu glavicu na ramenima.

Domobran 29.04.2009 17:34 h

Vrlo rado, Janice.
Možda ste čuli a možda i ne, da su hrvatski vojnici za vrijeme drugog svjetskog rata, koji se nisu plašili i bojali ići u rat, pjevali uz galamu pušaka i topova: "Glavo moja nisam kopo' zate, da'bogda' te raznile granate" Iz te hrabrosti proističe nesebičnost hrvatskog dobrovoljnog vojnika za dati svoj život na Oltar Domovine. Iz te Hrabrosti je ispjevana vrlo poznata hrvatska vojnička koračnica, pjesma:

Puška puca, a top riče,
Grmi kao grom,
Sad Ustaša bojak bije,
Za hrvatski dom.

Puška puca, krv se lije,
Dušman bježi klet,
A Ustaška hrabra vojska,
Vrši zavjet svet.

Tjera smjelo dušmanina,
Spraga djedovskog,
I podiže staru slavu,
Roda hrvatskog.

Puška puca, a top riče,
Barut miriše,
Mlad Ustaša na bojištu,
Ranjen izdiše.

Ne plaši ga prom pušaka,
Ni topova jek:
Dom, sloboda, vjerna ljuba,
Rani su mu lijek.

Oj Hrvatska zemljo mila,
Sviće danak tvoj:
Sad Ustaška hrabra vojska,
Za te bije boj.

Janice, nadam se da sam donekle pojasnio značenje i smisao cijene izmedju "glavice kupusa" i ljudske glave. Ova pjesma je pjevana u rovovima u borbi za Hrvatsku Državu. Zašto nekim ili ponekim Hrvatima danas smeta junaštvo ovih Hrvata koji su svoje živote dali u borbi za obranu časti i imena hrvatskoga. Pozdrav.


matrixdc 29.04.2009 20:13 h

En ti miša, pa ovo je kao partizanske pjesme :--)))

Janica 29.04.2009 21:37 h

- "Glavo moja nisam kopo' zate, da'bogda' te raznile granate"- prestrašno!!!! Pa zar ti ljudi nisu baš ništa vrijedili? Ni sebi ni drugima? Ajmeeeeeeeeeeee:-(((((((((

east zagreb 29.04.2009 23:02 h
Janice kad te razočaravaju pjesme hrvatskih dragovoljaca, evo onda za tebe jednog stiha jugoslavenskih partizana.
Stih dočarava koliko su vrijedili i sebi i drugima:
"Druže Tito samo reci, letit ćemo kao meci"

Domobran 30.04.2009 03:01 h

Janice potpuno razumijem "prestrašenost" nečiju ove pjesme. Ova pjesma je za idealiste koji imaju svoj odabrani i zacrtani cilj, MISIJU. Navest ću vam jedan primjer. Bili smo na demonstracijama protiv Jugoslavije. Sve je bilo lijepo i mirno dok nisu došli neki Srbi provokatori i počeli izgrede praviti, izazivati. Policija je došla i nastojala stvar smiriti. Ali Srbi ko' Srbi, bahati. Jedan Hrvat iziđe iz reda pred te Srbe i kaže: Mi demonstriramo mirno ovdje protiv Jugoslavije a ne protiv Srbije, našto je dotični odgovorio: Ja nisam niti Srbin niti Hrvat. Ja sam Jugoslaven. Razjarani Hrvat mu oštro reče: Onda, kada si ti Jugoslaven, ja ti j.... mater Jugoslavensku. A ti ako imaš m..da opsuj ti meni Hrvatsku mater i gotov si. Srbin se uplašio i reče: pa ti bi se bre tuka. Kako policija ništa nije razumijela, tako se je to sve "mirno" završilo. Hrvat je postupao iz ideala prema svojoj, Janice, vašoj i našoj Hrvatskoj. U ovakovim slučajevima se zapjeva: "Glavo moja nisam kopo' zate, da'bogda' te raznile granate". I tada je jednom idealisti njegova glava jeftinija od jedne glavice kupusa.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: čet lis 25, 2012 19:32 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
HRVATSKA I USTAŠTVO (14)

Ovdje ću sažeto iznijeti što mi je rekao dr. Artuković o Velebitskom ustanku, zašto je Poglavnik odlučio ustanak u Dalmaciji.

Andrija Artuković je imao svoje poglede o Hrvatskoj kao i o svojoj sudbini glede izručenja Jugoslaviji. On nije vjerovao da će ga Amerika ikada moći izručiti Jugoslaviji za optužbe koje se ne samo ne mogu dokazati, nego jednostavno zato što se ta (zla)djela nikada nisu niti dogodila na području NDH, za koja koja se mene optužuje. Ali nikada ne zna šta nosi dan a šta nosi noć, kaže dr. Artuković. Amerika ima svoje račune i kada njoj bude to odgovaralo, ona će to i učiniti bez grižnje savjesti.

Dok smo sami u jednoj Hotelskoj sobi razgovarali, sigurnosna služba na hodniku čuvala, ljubezna poslužavka nas dvorila kavom i prikladnim doručkom, obadvojica smo ljubomorno jedan drugoga pitali za mnoge stvari koje su se ticale naše Hrvatske, Ustaškog Pokreta, Ličkog Ustanka, NDH, rata, njgovih dužnosti u redovima hrvatske vlade, itd.

Velebitski Ustanak, priča dr. Artuković, Poglavnik je odlučio imati u Dalmaciji kako bi dokazao URBI ET ORBI cijelom svijetu da tu žive Hrvati, da su područja koja Italija sada posjeduje hrvatska područja i da su to Hrvati koji dižu ustanak a ne neki Talijani. To je bio razlog za Talijane i razlog za Jugoslaviju da Hrvati hoće svoju hrvatsku državu odvojenu od Srbije. Tu je dr. Andrija Artuković usporedio Bugojanski Ustanak kojeg su u lipnju 1972 godine organizirali braća Adolf i Ambroz Andrić sa drugim svojim suborcima, i da će taj ustanak imati dublji i veci povijesni domet nego velebitski ustanak. Ti momci su svojim ustankom povratili Hrvatskoj ono što je Tito povratio svojim istarskim i dalmatinskim partizanima.

Skoro sam bio siguran da nikada više neću imati priliku vidjeti i popričati sa dr. Andrijom Artukovićem. Tako se i dogodilo. Nikada više ga nisam vido niti pričao sa njim. Zato sam sa sobom ponio "hrpu" papira, ne da ga provociram sa istim, nego da raspravljamo o razlozima i uzrocima koji sustavno govore protiv nas i bez nas, kako bi se mogli braniti. Dr. Artuković je bio naslonjen na stolicu na kojoj je sjedio, prigurnuo ju bliže uz zid, gleda mene direktno, prodorno u oči, i kaže: Otporašu, mi Ustaše nismo crni! Nije Poglavnik crn! Nas su drugi ocrnili a medju te "druge" spadaju neki prvaci HSS, koji su iz ljubomore nabacivali i drvlje i kamenje na Ustaše i Poglavnika, Bobana, Luburića, mene i druge i sve one koji su nešto značili u borbi za spas Hrvatske Države.

Kako sam već rekao, Poglavnik je htio dignuti ustanak u Dalmaciji koji je Italija uvijek svojetala za sebe, tako da Ligi Naroda dokaže da područja pripadaju onome narodu koji se tu pobuni. Za taj Lički Ustanak Italija nam se je kasnije grdno osvetila, svalivši sav fasižam na nas.


Nastavlja se.

colonia.tino 1.05.2009 00:35 h

Dragi kolga otporaš nije italija nagurala "fašizam" na Hrvate, nego naš antifašisti tipa Mesića i kompanije.
Ti si živa enciklopedija znanja i svjedok jednog vremena, teško se netko sa tobom može mjeriti obzirom koliko dokumentaposjeduješ i koliko povijesnih priča možeš ispričati. Velebitski ustanak, imao je povijesno ali i simbolično značenje, bezobzira na valorizaciju tih događaja, to je neupitno.
O-hooooo

bonni 1.05.2009 13:22 h

Neću te komentirati da ti ne narušim koncepciju svojim (polu) znanjem...
Čim ti kažeš: "Razgovarao s Artukovićem...." ja ustuknem pred njegovim imenom iz mnoštošta...ali i pred činjenicom, da sam relativno mlada i apsolutno nezainteresirana za činjenice koje ti navodiš.....Znam samo, da su 4 brata moje majke osvanula jedno jutro na 4 bandere jer su bili skloni partizanima i pomagali im .....

Nemoj me naopako shvatiti; dozvoli, da neke činenice iz obitelji zadržim u sjećanju

Diablo 1.05.2009 14:38 h

bonni Ja isto ustuknem na Titino ime,jer znam koliko je Hrvata pobio.Sijećam se kada je on ( Tito) umro i tada sam zatekao jednu susjedku kojoj je suprug,dva dvjevera s obiteljima završili na križnom putu kako plače. Pitam je zašto plače? Ona mi je odgovorila da se boji da nebi zavšila kao i njena obitelj. Toliki je strah bio u narodu da su plakali i oni koji ga nisu voljeli. To je isto kada je umro bivši presjednik S. Koreje kada su svi građani morali plakati tri dana nakon njegove smrti,jer tko ne plače za njim taj se tome veseli tj. taj je državni neprijatelj. Kada sam to pričao svojoj djeci i naveo slučaj susjedke ,djeca su ostala šokirana jer nisu mogli vjerovati i pitala me:kako kada je umro Tuđman pa su neke novine i neki ljudi govorili protiv njega i niko ništa. Ja sam im objasnio da je Tuđman nakon 60 godina donio demokraciju i da sada nema u zatvor ako drugačije misliš, ali da su još ostale strukture koje veličaju zločinca Tita.

Domobran 1.05.2009 16:24 h

bonni razumijem vaš bol. Kada bih mogao povratiti povijest unatrag, vjerujte mi da bih to učino. Tada bi, ili vaša obitelj ostala živa, ili bi počinitelje priveo sudu, pa neka ih sud sudi za njihova nedjelja. To je nemoguće. Zato se držimo onog mogućeg, a to je iznositi ISTINU na dan svijetla, onu ISTINU koja se je zataškaval i krila kao zmija noge hrvatskome narodu preko pola stoljeća. Uzmite primjer diablo što je rekao. Koliko je takovih slučajeva bilo i osobno sam bio žrtva tih i takovih slučajeva; koji su se u najvišim slučajevima događala u " MIRU " tj. poslije rata.
NDH je postojala i o tome ja pišem i pružam priliku svakome da kaže svoje mišljenje, trijezno, hladno, svijesno i odgovorno, tako da bi ovim otvorenim DIALOGOM svi zainteresirani mogli reći što oni misle i tako rasteretiti svoje jade i tuge, koliko god one bile velike, bolne i teške, kada se oko isplače, čovjeku je kamokud lakiše. S tom idejom vas pozdravljam i želim vam sve najbolje. Opet se javite!


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: pet lis 26, 2012 03:11 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
HRVATSKA I REVIZIJA USTASTVA (8)

Prenosim sa portala wwwhrvatskinacionalisti za čitatelje portala javno šta je "GRČ" pisao poslije velebitskog ustanka 1932.

USTAŠE, NAMA JE SUDBA DOSUDILA!!!

Ustaško glasilo „Grič“ donielo je članak „Ustaše, nama je sudba dosudila“ iz autorskog pera dr. Ante Pavelića, u kojem se dr. Pavelić razračunava s jugoslavenskom idejom te iztiče program Ustaškog Pokreta. Sadržaj članka je sljedeći:

USTAŠE, NAMA JE SUDBA DOSUDILA

Na ustašku navalu, smišljenu, proračunanu, te po planu i nalogu izvedenu, ciknuo je Beograd, zajaukali su vlastodržci, a zadrhtali i zacvilili domaći izdajnici, jer su svi osjetili, da se je počelo približavati ono, što hrvatski narod željno očekuje, što ustaška organizacija strpljivo već kroz godine sprema i pred čim dušmani strepe,a to je obća i odlučna bitka za oslobođenje hrvatskog naroda izpod krvničke tiranske ruke i za uzpostavu nezavisne samostalne države Hrvatske. Prvi pokušaj, kojim je učinjen prielaz od priprema na izvršenje djela, izveden je odlično i iznad svakog neprijateljskog očekivanja. Hrabri ustaški velebitski tabor ponio se tako, da je svakog zadivio, a neprijaelja zaprepastio. Svaki pojedini Ustaša u tome taboru dao je dokaz velike ljubavi za rođenu grudu,k ao i dokaz vanredne sposobnosti, te bezprimjerenog junačtva. O karakteru te akcije kušao je Beograd širiti razne i izmišljene neistinite viesti. Glavni Ustaški Stan radi medjutim sve po starom i izrađenom planu pa svaki Ustaša kao i svaki drugi hrvatski rodoljub mirno i sa podpunim pouzdanjem gleda u susret budućnosti, koju nose događaji, što ih sprema i izvađa ustaška organizacija i hrabra ustaška vojska. Akcija je započela, započela je po planu i po planu se dalje izvađa. Ustaška vojska znade zašto se bori. Hrvatski su sinovi kroz viekove hodili po raznim bojištima i razbojištima, glasoviti s velike vojničke spremnosti i hrabrosti, svuda uviek pobjedonosni, nu prolievali su svoju krv za drugoga i sijali junačke kosti po dalekim krajevima za tuđe interese. Danas je došao čas, kada se junačka hrvatska vojska ne bori za nikoga, nego za sebe, za svoj hrvatski narod i za svoju vlastitu hrvatsku domovinu. Ona se ne bori za ničije tuđe osvajanje, nego zato, da sa svoje rođene grude iztjera dušmanina, koji ju je zaposjeo i po njoj hara i tamani. Ona se bori, da svoju vlastitu hrvatsku domovinu, da sve hrvatske zemlje oslobodi izpod tuđinskoga gospodstva i da uzpostavi samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu. Ona se zato bori, da osigura hrvatskom narodu i njegovome potomstvu ona dobra, što ih u sebi krije plemenito i plodno tlo. Ona se bori za svoje sinje Jadransko more, što oplakuje kršne obale Hrvatskog Primorja i hrvatske Dalmacije. Ona se bori za krševite hrvatske visove, po kojima su se viekovima odgajali hrvatski sokolovi. Ona se bori za hrvatske šume i proplanke po hrvatskim gorama, za plodne ravnice hrvatske Slavonije i Srijema, te za starodrevnu Herceg-Bosnu. Ona se bori za glavni grad Zagreb, što je sve zahvatila tuđinska neprijateljska ruka i po čemu sve gazi dušmanska noga. Ona se bori zato da u Hrvatskoj osigura kruh i miran život hrvatskim pokoljenjima, i zato da iz nje iztriebi nametnike šičardžije, koji u slasti i lasti, bez truda i bez znoja na hrvatskom dobru žive i tove se na biedu hrvatskog naroda. Za te i takove ciljeve ni jednome ustaškome vojniku nije težko pograbiti strojnu pušku, bombu i oštri bodež, jer svatko u kome hrvatska krv vrije, gori od želje da čim prije iziđe na bojno polje da izvrši zavjet, da izvrši zavjet otaca. Ustaše! Nama je sudba dosudila, da taj zavjet izvršimo. Mi smo ga izvršavati počeli, mi čemo ga i kraju privesti. Sve što na put stane ima pasti, a Hrvatska će biti

slobodna i nezavisna država.

Za Dom Spremni! Poglavnik dr. Ante Pavelić

Objavljeno: 08.12.2009. u 14:17h


Delivuk 8.12.2009 22:05 h

Domoljub ako je Ustašama (bilo je i moji bližnji koji su bili u Ustašama) sudba dosudila da stvore Nezavisnu Državu Hrvatsku NDH, zaboravio si reći da jim je opet sudba dosudila da tu našu NDH krvavo izgube.

Domobran 9.12.2009 13:15 h

Delivuk. Na prvi pogled to tako izgleda kako si ti rekao da..."jim je opet sudba dosudila da tu našu NDH krvavo izgube". Najprije drago mi je da si sam sebe svrstao u "našu" i tako NDH nazvao "tvojom". Drugo, sudba je (politička) mogla dosuditi da Hrvati izgube svoju Državu Hrvatsku, ali nije ta politička "sudba" smijela dosuditi Hrvatima da tako "KRVAVO" izgube svoju Hrvatsku Državu. Da je ta "sudba" o kojoj ti kolega Delivuk govoriš dosudila da Hrvatsku okupiraju Saveznici, Amerika i ostali, za sigurno Hrvati bi izgubili NDH ali ju ne bi nikako tako KRVAVO izgubili. Hrvati su KRVAVO izgubili svoju Hrvatsku Državu zbog Tita i njegovih NOB, NOV, KPJ, AVNOJA iz kojeg proistječu TEMELJI SVIH ZALA koji su svoju mržnju prema Hrvatskoj i Hrvatima iskalili na Blejburgu, kolonama smrti i masovnim grobnicama. To su činjenice, kolega Delivuk.

Otporas 9.12.2009 15:17h

Kolega Delivuk ti tvrdiš da su tvoja dva strica bili u hrvatskoj vojski i nosili hrvatsku odoru a da su ti druga dva strica bila u partizanima i nosili srpsku partizansku šajkaču. Znaš li ti kako je do toga došlo? I u mome selu je bilo braće koji su bili na suprotnim barikadama. Bilo je slučajeva kada bi se prigodom sastali u kući, došlo bi do tolike svađe između njih da ih je selo moralo izmirivati. Kao dečkić sam to osobno doživio i vidio. kako je bilo sa tvojim stricma, opiši nam malo. Pozdrav. Otporaš.

Delivuk 9.12.2009 19:38h

Otporaš, pitaš me reć ću ti. moj dida je bija strog, nije bilo mrdanja. Dica su ga se bojala, plašila. Baba je uvik bila u stravu da se nebi kavga zametnula, pa evo ruga u selu. jednog puta za sinijon dok smo večeravala, posvadiše se. Ona dva strica koja su bila u rvackoj vojski su govorili da su se borili za rvacu državu, dok ona druga dva koji su bili i partizanima su isto govorili da su se borili za ravcku zemlju, našto stariji strc zagalami na njega i reče boriti se za zemlju je jedna stvar, a druga je stvar boriti se za državu rvacku. Ti si se borija za državu jugoslaviju i nosija si srpsku šajkaču na glavi. tada se did diže i dade po zidarski plesku i jednom i drugom. Eto Otporaš kako je u mojoj kući bilo.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: pet lis 26, 2012 16:16 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
HRVATSKA U BORBI PROTIV ZLA (7)

Hrvatski narod ima pravo na sreću i blagostanje kao cjelina.Isto takovo pravo ima svaki pojedini Hrvat kao član te cjeline.Ustaška načela #9

PISMO U DOMOVINU (7)

(Nastavak iz prošlog opisa)

Jugoslavija ima neriješeno nacionalno, stambeno i gospodarsko pitanje, ima nerazvijenu industriju zbog neizgrađenih i loših puteva. Jugoslavija ima najviše prometnih nesreća i žrtava na svijetu, po procentu pučanstva, ima najrazvijenije mito u svijetu, najviše političkih hapšenika i zatvorenika u postotku na stanovništvo, najviše radnih sati utrošenih na sastanke bez svrhe i cilja, najpotlačenije činoništvo na svijetu, najnepismeniju i najnesposobniju vladu u svijetu.

Jugoslavija kao država nema svojeg jezika, svoje himne. "Hej Slaveni" je poljska pjesma . Jugoslavija nema svoju pravu originalnu zastavu, nema svog glavnog grada; Beograd je glavni grad Srbije, nema jugoslavenske narodnosti, nema jugoslavenske kulture niti književnosti, nema jugoslavenske povijesti. Jugoslavija je sama po sebi ZLO protiv kojeg se bore svi oni koji su za MIR U SVIJETU.

Nasuprot Jugoslaviji Hrvatska ima svoju himnu, svoju vlastitu zastavu - barjak - svoju dvije i pol tisuće staru povijest, svoj povijesni narodni novac Kuna, svoj jezik hrvatski, svoj hrvatsko/državotvorni Sabor, svoju katoličku, muslimansku i pravoslavnu vjeru, svoj glavni grad Zagreb. Hrvatska danas nema svoju vlastitu drzavu, ali za to nema ni duga preko dvadeset osam milijardi dolara, nema inflaciju koja narod goni u očaj i nema rotacionu vladu, itd.

Najidealniji izlaz za Jugoslaviju danas bi bio atomski rat. Svi bankari u svijetu bi izginuli i Jugoslavija ne bi morala vraćati dugove niti otplaćivati kamote, na taj način - možda - bi se riješila gospodarska kriza u Jugoslaviji. Riješilo bi se i nacionalno pitanje Šiptara na Kosovi i nikad zadovoljnih Hrvata. I dok god Jugoslavija bude živjela, živjet će i DUH njenih DUGOVA, živjet će korupcija, očaj i siromađtvo.

U konteksu ovog prijateljskog pisma može se zaključiti koji svi zli gnjeve gradjane naše zemlje. Gradjanska dužnost je sviju nas boriti se protiv ZLA, za dobrobit naroda i za socijalnu ravnopravnost.

Dragi kolega i prijatelju, smatrao sam potrebnim ovo Ti reći i usput nabaciti neke primjere u svijetu kako bi bolje razumio ono što sam Ti napisao. Kao prijatelj ja sam se osjećao slobodnim Tebi napisati ovo pismo. Nadam se da ćeš se i Ti osjećati također slobodnim kada ga budeš citati.

Samo pravi i istiniti socijalizam moze donijeti gradjanima Hrvatske zeljni MIR. Sve drugo su obmane.

Neka zivi DUH prave socijalisticke demokracije za koju je vrijedno zivjeti i umrijeti!!!

Tebi i svim Tvojima zelim sve najbolje u zivotu. S postovanjem, Tvoj kolega, Mile Boban.

xxxxxxxxxxxxxxx

Ovo pismo je pisano okorjelom udbašu Miroslavu Šimić u Mostar. Bit će još pisama koja ću iznositi a koja su pisana Udbi kako bi se probijao led zamrzlosti izmedju iseljenih i porobljenih Hrvata u domovini. Tko bude pomno čitao i pratio ova pisma, moći će iz njihovih sadržaja uočiti kako se je pripremao uzajmni teren za zajedničku borbu protiv Jugoslavije i njene JNA, a sa jasnim ciljem za oslobođenje i uspostavu Nezavisne Republike Hrvatske.

Nastavlja se.

Objavljeno: 20.10.2009. u 03:57h

Domobran 20.10.2009 17:02 h

Otporaš. Sam sa sobom se borim da ne čitam ta iz prošlog stoljeća pisma koja ti iznosiš. Ali ipak ne mogu odoljeti da ne pogledam. Kada počmem čitati onda čitam do kraja. Tek tada počmem spajati šta je Udba sve radila našem jadnom i ispaćenom narodu. Imao sam nekoliko uže rodbine koji su išli "trbuhom za kruvom" u Njemačku na privremeni rad. Neki su taj "privremeni" rad pretvorili u stalni, tj. doživotni rad u Njemačkoj. Ali, kada dođu kući u posjetu, s ukućanima i povjerljivim prijateljima su pričali priče koje su čuli od " ekstremne ustaške terorističke emigracije". Svakog puta, i to bez izuzetka, morali su se prijaviti Udbi ili bi ova došla s "Maricom" po njih. Za to smatram da su ta pisma važna za pročitati, jer iznose mišljenja pojedinaca onoga vremena kako se je mislilo i kako bi se trebalo raditi iz daljine za oslobodjenje Hrvatske. Koliko je "ustaška emigracija" pomogla u pripremanju terena HDZ za oslobodjenje Hrvatske, činjenice i povijest će to dokazati. Za sada ostaje samo na tome da se iznese što više podataka. Ostevimo majstorima zanata da to srede onako, redosljedom, kako treba.

DOMOLJUB 21.10.2009 00:20 h

Domobran, zgleda meni da ti imaš glavobolju čitajući hrvatsko mišljenje pojedinih Hrvata izraženi u pismima koje Otporaš iznosi. Ako je to tako, tek onda se možemo zamisliti kako je bilo skoro milijunskoj hrvatskoj emigraciji, koja je od čežnje za domovinom hrvatskom gorila kao luč. Uvijek sanjala kada će se kući povratiti. Tada nije bilo lako; a danas mozemo reći: DA NAM SE JE SAN OSTVARIO!

ivana.josipovic 21.10.2009 00:51

Kolega Otporaš pitanje je, što je na to pismo, u interesu hrvatskoga naroda, odgovorio batinaš, Simić iz Mostara? Njega nije zanimala Hrvatska, jer da ga je zanimala, ne bi se bavio ovim " poslom ", drugim riječima, tijekom komunističkog režima, glas hrvatskog naroda, bio je glas žednog u pustnji:::

Otporas 21.10.2009 04:55 h

ivana josipović. Uistinu dobro pitanje. On, taj Miroslav Šimić, je iz susjednog sela. Roditelje sam njegove poznavao. Njega osobno nikada nisam vidio. Kažu da je bio "strah i trepet" kod nas i u cijeloj mostarskoj regiji.
Vaše pitanje glasi:... "šta je na to pismo, u interesu hrvatskog naroda, odgovorio batinaš, Šimić iz Mostara"?
Meni je moja majka Iva-Vićeka (1914-1998) preko preporuka javila da se hitno sastanemo u Parizu. Sastali smo se za Božić 1985 godine. Tada mi je majka mnoge stvari ispričala. Najviše ju je smetalo i boljelo to što je majka tog Miroslava Šimić bila prijateljica moje majke i kojoj je takđjer bilo ime Iva. Ona, majka tog Šimića, je pred crkvom napala moju majku svim pogrdnim riječima, proklinjući mene i moju Hrvatsku, i zaprijetivši mojoj majki da mi naredi da smjesta prestanem pisati njezinu sinu u Mostar, jer da on ima neugodnosti i problema sa svojim 'drugovima' zbog mojih pisama. Ukoliko ona, moja majka, to ne učini, onda će ona vidjeti šta se sve može dogoditi. Moja majka njoj odgovara da sam ja ponoljetan, školovan, da nekoliko stranih jezika govorim i da on zna šta radi. Ako njoj ili njenom sinu to smeta, neka izvole otići sami mu to reći. A ti ženska glavo, pusti ti mene na miru da mirno đjem u crkvi i Bogu se molim.
Ivana.josipović neki su mi se javili i nukaju me da nastavim s pismima tako da se zna kako se je led probijao. Ja ću nastaviti, a koga to bude zanimalo, imati će šta čitati. Pozdrav.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: sub lis 27, 2012 03:08 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
---------
domobran.prkos.com
(Autor: Otporaš) NASLOVNICA
.
HRVATSKA I USTAŠTVO (145)

PARTIZANSKI ZLOCINI (145) dvadesetdeveti dio (29)

Ova lista partizanskih zločina počinjenih nad Hrvatima,nadmašuje Staljinovu listu zločina o kojima je Solženjicin pisao u svojem GUKAG-u.

Donosim ovdje dvadesetdeveti dio (29) opisa partizanskih zločina počinjenih nad hrvatskim narodom odmah poslije rata, u mirno doba, bez ratnih operacija i ratnih zbivanja.

Naslov: Odg: Dokumenti o partizanskim zločinima


OVDJE MOŽETE NA OVOJ LISTI MOŽDA PRONAĆI NEKOGA IZ VAŠE OBITELJI. ŽALOSTNO ALI ISTINITO.

1219. Prebeg Mijo, Gračanka, 8.VII.1945. smrt, rješenje V.S. 5 g. i 5 g. pom. 5.
1220. Posavec Ivan, Čurlovac, 14.VII.1945. smrt, rješenje V.S. 20 g. i 5 g.
1221. Spoloder Dominik, Čurlovac, 9.VII.1945. 15 g. i 10 g. pom. 5.
1222. Kovač Franjo, Čurlovac, 13.VII.1945. 15 g. i 10 g. pom. 5.
1223. Benković Stevo, Čurlovac, 8.VII.1945. smrt, streljan
1224. Kovač Gjuro, Čurlovac, 15.VII.1945. 15 g. i 10 g. pom. 5.
1225. Kovačić Melkior, Virje, 15.VII.1945. 10 g. i 10 g. pom. 5.
1226. Radotović Josip, Novi Bršljani, 9.VII.1945. 2 g. i 5 g. pom. 5.
1227. Kristijan Vinko, St. Pavljani, 8.VII.1945. smrt, streljan
1228. Budrovčan Josip, Vel. Pisanica, 9.VII.1945. 2 g. i 3 g. pom. 5.
1229. Zadravec Nikola, Nova Raća, 9.VII.1945. 2 g. i 3 g. pom. 5.
1230. Pintarić Ivan, Garešnica, 13.VII.1945. 20 g. i 10 g. rješenje V.S. 15 g. i 5 g.
1231. Dr. Lugomer Vladimir, Križevci, 9.VII.1945. 15 g. i 20 g.
1232. Vuger Antun, Popovača, 13.VII.1945. 10 g. i 10 g..
1233. Sajdl Marijan, Koprivnica, 9.VII.1945. 2 g. i 1 g.
1234. Gloženić Ivan, Vel. Mučna, 8.VII.1945. smrt, streljan
1235. Kučić Stjepan, Novigrad, 9.VII.1945. 15 g. i 20 g. rješenje V.S. 8 g. i 8 g.
1236. Ledinski Franjo, Novigrad, 9.VII.1945. smrt, streljan
1237. Vučinić Ivan, Lurčani, 13.VII.1945. smrt, rješenje V.S. 20 g. i 5 g.
1238. Lončar Valent, Koprivnica, 9.VII.1945. 1 g. i 2 g. pom. 5.
1239. Culjak Adolf, Ilova, 13.VII.1945. smrt, rješenje V.S. 15 g. i 10 g.
1240. Poljak Martin, Jerešin, 9.VII.1945. 5 g. i 5 g.
1241. Dolenc Pavle, Kopr. Bregi, 13.VII.1945. smrt, streljan
1242. Martinis Ferco, Pitomača, 13.VII.1945. 10 g. i 10 g. pom. 5.
1243. Šimunčić Franjo, Podlugar, 8.VII.1945. smrt, streljan
1244. Čižmešinkin Martin, Virje, 8.VII.1945. 10 g. i 10 g. rješenje V.S. 2 g. i 2 g.
1245. Međimorec Florijan, Trepče, 8.VII.1945. 5 g. i 10 g. rješenje V.S. 3 g. i 3 g. pom. 5.
1246. Šostarec Luka, Đurđevac, 8.VII.1945. 7 g. i 10 g. rješenje V.S. 2 g. i 3 g.
1247. Fuček Franjo, Đurđevac, 8.VII.1945. 10 g. i 20 g. rješenje V.S. 3 g. i 3 g. pom. 5.
1248. Gjurišević Ignac, Đurđevac, 9.VII.1945. 7 g. i 10 g. rješenje V.S. 4 g. i 5 g.
1249. Varga Mijo, Ogorl. Polja, 8.VII.1945. 20 g. i trajno. rješenje V.S. 10 g. i 10 g.
1250. Bratec Martin, Molve, 13.VII.1945. smrt, rješenje V.S. 10 g. i 3 g. pom. 5.
1251. Mihaljev Ignac, Đurđevac, 10.VII.1945. smrt, streljan
1252. Ferenčić Ivan, Đurđevac, 9.VII.1945. 10 g. i 15 g. rješenje V.S. 5 g. i 5 g.
1253. Henc Stjepan, Šemovci, 13.VII.1945. smrt, streljan
1254. Šutija Martin, Udbine, 15.VII.1945. smrt, rješenje V.S. 20 g. i 10 g.
1255. Vunak Ivan, Bjelovar, 9.VII.1945. smrt, rješenje V.S. 15 g. i 5 g.
1256. Lacković Stjepan, M. Sredice, 9.VII.1945. smrt, streljan
1257. Živko Mato, Kokinac, 4.VII.1945. 3 g. i 3 g. pom. 5.
1258. Mihoković Mato, Čurlovac, 8.VII.1945. smrt, streljan
1259. Lovrić Mile, Plavnice, 9.VII.1945. smrt, streljan
1260. Solar Josip, St. Pavljani, 8.VII.1945. smrt, streljan
1261. Mioci Anka, Kolarevo selo, 15.VII.1945. 10 g. i 10 g. rješenje V.S. 5 g. i 3 g.
1262. Vlahović Slavko, Lipovobrdo, 9.VII.1945. smrt, rješenje V.S. 5 g. i 5 g.
1263. Hrestak Franjo, Bjelovar, 9.VII.1945. 10 g. i 10 g.
1264. Vilhen Veljko, Bjelovar, 14.VII.1945. 10 g. i 10 g. pom. 5.
1265. Kolonić Darko, Bjelovar, 9.VII.1945. smrt, rješenje V.S. 3 g. i 3 g.
1266. Margetanić Mato, Dautan, 28.VII.1945. 6 mjes. i pom. 5.
1267. Sokač Rok, Pavlović Mato i Sušec Franjo, 22.VII.1945. obustavljen postupak
1268. Samec Stjepan, Babotok, 28.VII.1945. 6 mjes. i 1 g. pom. 5.
1269. Požega Katica, Bjelovar, 16.VII.1945. 15 g. i 10 g. pom. 5.
1270. Pavlović Eduard, Bjelovar, 16.VII.1945. smrt, rješenje V.S. 20 g. i 5 g.
1271. Nikšić Josip, Ferdinandovac, 20.VII.1945. smrt, streljan
1272. Vrabac Jozo, Ždralovi, 14.VII.1945. smrt, streljan
1273. Zebec Franjo, Velike Sredice, 14.VII.1945. 10 g. i 10 g.
1274. Pavelić Vladimir, Bjelovar, 16.VII.1945. smrt, pomilovan po Priv. N.Sk. 20 g. i 5 g.
1275. Nikolčević Franjo, Bjelovar, 14.VII.1945. 20 g. i 10 g.
1276. Supančić Leopold, Ivanjska, 14.VII.1945. 10 g. i 10 g.
1277. Holer Oskar, Bjelovar, 14.VII.1945. 5 g. i 10 g.
1278. Frize Dragutin, Bjelovar, 14.VII.1945. 5 g. i 5 g. pom. 5.
1279. Erhat Mijo, Štefanje, 14.VII.1945. 1 g. i pom. 5.
1280. Forijan Miško, G. Petrička, 15.VII.1945. smrt. rješenje V.S. 20 g. i 5 g.
1281. Majcen Mato, G. Petrička, 14.VII.1945. 1 g. pom. 5.
1282. Jantolić Jakop, 15.VII.1945. smrt. rješenje V.S. 10 g. i 3 g.
1283. Tučan Vinko, G. Petrička, 15.VII.1945. 10 g. i 10 g. pom. 5.
1284. Majcan Ivan, G. Petrička, 14.VII.1945. 5 g. i 10 g. pom. 5.
1285. Gjurić Stevo, G. Petrička, 14.VII.1945. 5 g. i 5 g. pom. 5.
1286. Majcan Franjo, G. Petrička, 15.VII.1945. 2 g. i 5 g. pom. 5.
1287. Korjanić Dragica, Lipnica i Srebračić Josip 12.VII.1945. obustavljen postupak
1288. Turković Zlatko, Čemernica, 18.VII.1945. 3 g. pom. 5.
1289. Jambrečina Franjo, Šumećani, 15.VII.1945. smrt, streljan 24.X.1945.
1290. Kovač Dragutin, Bunjani, 15.VII.1945. smrt, streljan 24.X. 1945.
1291. Bajc Leon, Trešnjevka, 18.VII.1945. 10 g. i 5 g. pom. 5.
1292. Filip Josip, Otočka, 14.VII.1945. 10 g. i 10 g.
1293. Tomašegović Nikola, Dubrava, 18.VII.1945. 15 g. i 10 g.
1294. Vitela Ivan, Gola, 15.VII.1945. 20 g. i 10 g.
1295. Medven Antun, Križ, 15.VII.1945. 20 g. i 10 g. pom. 5.
1296. Paša Mato, Molve, 18.VII.1945. smrt. rješenje V.S. 10 g. i 10 g.
1297. Paša Martin, Molve, 19.VII.1945. 5 g. i 5 g.
1298. Friščić Mirko, Pustakovac, 20.VII.1945. 3 g. i 5 g.
1299. Židovec Stjepan, N. Virje, 5 g. i 10 g. pom. 5.
1300. Galeković Mirko, Carevdar, 19.VII.1945. 6 g. i 5 g. pom. 5.
1301. Piškorić Pavao, Križ, 12.VII.1945. 10 g. i 10 g.
1302. Diajneš Mirko, Kuščerovci, 16.VII.1945. 5 g. i 10 g. pom. 5.
1303. Smetiško Mikro, Križevci, 19.VII.1945. 15 g. i 10 g. rješenje V.S. 20 g. i 10 g. pom. 5.
1304. Jandroković Gjuro, Velika Ciglena, 16.VII.1945. smrt. rješenje V.S. 20 g. i 10 g.
1305. Torbarac Kata, Bjelovar, ustupljena Okružnom Narodnom sudu.
1306. Smiljanić Marko, Skucani, 18.VII.1945. 6 mjeseci i 1 g. pom. 5.
1307. Skukan Mijo, Bjelovar, 15.VII.1945. 10 g. i 10 g. pom. 5.
1308. Rešetar Ivan, Bjelovar, 15.VII.1945. 8 g. i 10 g. rješenje V.S. 1 g. i 3 g.
1309. Planinc Ivan, Bjelovar, 15.VII.1945. 20 g. i 10 g. pom. 5.
1310. Popović Anka, Bjelovar, 15.VII.1945. 1 g. pom. 5.
1311. Dr. Laksar Marijan, Bjelovar, 29.VII.1945. smrt. Preinačeno na 20 g. i 5 g.
1312. Petričević Vlado, Gola, 16.VII.1945. 5 g. i 5 g. pom. 5.
1313. Mađerić Franjo, Peščenik, 16.VII.1945. smrt. Rješenje V.S. 20 g. i 5 g.
1314. Belec Mijo, Hlebine, 16.VII.1945. 20 g. i 10 g.
1315. Vrabec Matija, Hlebin, 16.VII.1945. 15 g. i 10 g. pom. 5.
1316. Posezi Milka, Gola, 18.VII.1945. 7 g. i 10 g. pom. 5.
1317. Sabo Mijo, Koprivnica, 16.VII.1945. 20 g. i 10 g.
1318. Tiljak Ivan, Koprivnica, 16.VII.1945. 20 g. i 10 g. rješenje V.S. 5 g. i 3 g.
1319. Lukačić Valent, Koprivnica, 16.VII.1945. 20 g. i 10 g. rješenje V.S. 5 g. i 5 g.
1320. Šalavarda Valent, Sigetec, 20.VII.1945. smrt, streljan 24.X.1945.
1321. Vitelić Stjepan, Ždala, 21.VII.1945. 5 g. i 10 g.
1322. Ehmer Vilim, Borovljani, 16.VII.1945. 15 g. i 10 g.
1323. Trdak Josip, Koprivnica, 18.VII.1945. 15 g. i 10 g.
1324. Kedmenec Mijo, Hlebine, 18.VII.1945. smrt. rješenje V.S. 15 g. i 10 g.
1325. Premec Nikola, Gola, 16.VII.1945. 3 g. i 5 g. pom. 5.
1326. Jilk Ddragutin, Gola, 16.VII.1945. 20 g. i 10 g. pom. 5.
1327. Široki Tomo, Gola, 20.VII.1945. 2 g. i 5 g. pom. 5.
1328. Puškarić Ivan, Koprivnica, 16.VII.1945. 7 g. i 10 g. pom. 5.
1329. Šović Stjepan, M. Otok, 19.VII.1945. 2 g. i 5 g. pom. 5.
1330. Ormuš Ivan, Novigrad, 19.VII.1945. 5 g. i 5 g. pom. 5.
1331. Jelak Ivan, Srem, 16.VII.1945. 3 g. i 10 g. pom. 5.
1332. Betlehem Andro, Gabajeva Greda, 20.VII.1945. smrt. rješenje V.S. 10 g. i 10 g.
1333. Pakasin Josip, Hlebine, 16.VII.1945. 10 g. i 10 g. pom. 5.
1334. Biondić Stanko, Koprivnica, 16.VII.1945. 10 g. i 10 g. pom. 5.
1335. Varga Grga, Starigrad, 16.VII.1945. 20 g. i 10 g.
1336. Mraz Franjo, Hlebine, 16.VII.1945. 7 g. i 10 g. pom. 5.
1337. Štrkalj Mijo, Koprivnica, 16.VII.1945. 5 g. i 10 g. pom. 5.
1338. Pobi Stjepan, Gola, 16.VII.1945. 5 g. i 10 g. pom. 5.
1339. Kašić Ivan, Gola, 16.VII.1945. 5 g. i 10 g. pom. 5.
1340. Parag Rok, Gola, 15.VII.1945. 8 g. i 10 g. pom. 5.
1341. Gal Tomo, Hlebine, 16.VII.1945. 5 g. i 10 g. pom. 5.
1342. Vidačec Josip, Hlebine, 15.VII.1945. smrt, streljan 24.X.1945.
1343. Mihaljević Jurijan, Ždala, 15.VII.1945. 15 g. i 10 g.
1344. Cesar Slavko, Glogovac, 16.VII.1945. smrt. Rješenje V.S. 10 g. i 3 g.
1345. Gjurišević Simo, Bjelovar, 15.VII.1945. 5 g. i 10 g. pom. 5.
1346. Mlinarić Franjo, Kolarevo Selo, 15.VII.1945. 3 g. i 3 g. pom. 5.
1347. Martinčić Gjuro, Koprivnica, 15.VII.1945. 1 g. i pom. 5.
1348. Vučinić Bara, Šumećani, 15.VII.1945. 5 g. i 5 g.
1349. Horvat Stevo, Jasenik, 15.VII.1945. 5 g. i 10 g.
1350. Meštrović Josip, Cazinac, 24.VII.1945. 20 g. i 10 g. Rješenje V.S. 3 g. i 3 g.
1351. Dr. Stahuljak Ivo, Zagreb,15.VII.1945. smrt, streljan 4.XI.1945.
1352. Drvenkar Kata, Podr. Sesvete, 13.VII.1945. 7 g. i 10 g. pom. 5.
1353. Drvenkar Mijo, Podr. Sesvete, 13.VII.1945. 5 g. i 10 g. pom. 5.
1354. Jušta Milan, Podr. Sesvete, 15.VII.1945. 2 godine.
1355. Bela Zdravko, Bjelovar, 28.VII.1945. 10 g. i 5 g. pom. 5.
1356. Vibiral Vladimir, Bjelovar, 19.VII.1945. smrt. Rješenje V.S. 20 g. i 10 g.
1357. Popović Vladimir, Bjelovar, 19.VII.1945. 10 g. i 10 g. pom. 5.
1358. Vlahović Josip, Bjelovar, 21.VII.1945. 12 g. i 10 g. pom. 5.
1359. Zelčić Vinko, Podgorci, 21.VII.1945. smrt, streljan 24.X.1945.
1360. Margetić Marko, Tomaš, 18.VII.1945. smrt. rješenje V.S. 20 g. i 10 g.
1361. Marek Josip, Klokočevac, 18.VII.1945. 2 g. i 1 g.
1362. Pocrnić Kata, Vel. Pisanica, 19.VII.1945. 5 g. i 5 g. pom. 5.
1363. Knez Vjekoslav, Bjelovar, 19.VII.1945. 1 g. i 5 g. pom. 5.
1364. Rojčević Antun, Paul. Kloštar, 18.VII.1945. smrt. Rješenje V.S. 20 g. i 10 g.
1365. Mišir Jana, Orlovac, 19.VII.1945. 5 g. i 1 g. pom. 5.
1366. Hršak Ivan, Prespa, 24.VII.1945. 20 g. i 10 g.
1367. Lukčić Josip, Ravneš, 26.VII.1945. smrt. Rješenje V.S. 10 g. i 20 g.



Objavljeno: 03.04.2010. u 12:35h


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 48 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Možeš započinjati nove teme.
Možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži:
Forum(o)Bir:  
cron

Izradi moj besplatni forum! · php-BB© · Internationalization Project · Prijavi zloporabu · Uvjeti Korištenja/Zaštita Privatnosti
© Forums-Free.com 2009