Sada je: pon srp 23, 2018 13:54.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]





Započni novu temu Odgovori  [ 49 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: sri stu 21, 2012 17:38 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
HRVATSKA I USTAŠTVO (88)

PROCES PROTIV POGLAVNIKA


Zbog nagomilanih dezinformacija i zbog razvikanih počinjenih zločina na našim područjima za vrijeme WW2, pokreće se proces protiv DRa. Ante Pavelić

P O K R E Ć E S E P R O C E S S T O L J E Ć A.



Jedna zainteresirana skupina GRADJANI NOVINARI s portala javno već duže vremena vodi "žučljivu" polemiku oko počinjenih zločina na području Hrvatske, još bolje rečeno na području Nezavisne Države Hrvatske, poznate u svojoj skraćenici inicijalama NDH. Kada kažemo NDH tim mislimo reći i uključiti BiH kao sastavni dio Nezavisne Države Hrvatske, NDH, što je uistini bila i činjenica.

Zločini su uistinu počinjeni i mnogi nedužni i nevini su stradali zbog sulude i neodgovorne politike, kako Ustaškog Pokreta tako isto partizanskog mokunističkog pokreta pod vodstvom Josipa Broza Tita kao i srpskih četnika koje je vodio general Draža Mihailović u ime jugoslavenske kraljevske vlade sa sjedištem u to doba u Londonu. Najviše su polemike dolazile: tko je manje a tko više zločina počinio? Naravno da su jedni GN (Građani Novinari) branili jedne a drugi branili druge bez da se je moglo doći do zaključka: bilo u prilog jednih ili drugih, pa je izgledalo po onoj: Tko je stariji, ili kokoš ili jaje? Komentirajući često puta o toj te istoj temi od 1945 pa sve do danas, utrošilo se je na milijune sati žučljivih debata i polemika a da se nije pomaklo ni za jotu s mrtve točke.

Za to se je preko komentara i privatni "sandučića" došlo do ideje da se sastavi odbor zrelih, odgovornih i nadasve poštenih i ne obojenih Hrvata prema jednima ili drugima, s jednom svrhom da se pročešljaju/procesuiraju svi počinjeni zločini, kako bi se moglo, iako više simbolično nego pravno, na tu bolnu našu zajedničku stvar staviti konačnu točku, nazovimo ju: TOŽKA HRVATSKOG IZMIRENJA!

U tu svrhu već sam kontaktirao jednog prominantnog odvjetnika koji još nije dao svoj DA ili NE, ali je rekao da je stvar, koliko god da je dobra, još više je poželjna.

Za to pozivam sve zainteresirane Hrvate kojima je stalo da do ovog "stoljetnog" procesa dođe i da se u djelo sprovede, da se preko ovih stranica portala počmu javljati svojim komentarima kako bi se razvila iskrena i poštena suradnja sviju nas za naš zajednički cilj, a taj je: Iznijeti ISTINU, ništa drugo nego ISTINU.

Znam i svjestan sam da sve to neće biti lako. Ali moramo se držati one naše narodne: AKO HOĆU LAKO ĆU, AKO NEĆU KAKO ĆU! Pošto je ovaj proces u našem zajedničkom hrvatskom interesu, onda će ga biti lako i ostvariti.

Ja za sada neću ništa predlagati osim što ću reći da će se morati izabrati: Sud, javni tužitelj, obrana, porota i slično. Uloge sviju njih nama su više manje poznate. Javni tužitelj imperativno mora raditi kako što svrsihodnije sudu podnijeti prijavu težbe s naznačenim detaljima i krivičnim djelima svakog optuženika.

Želio bih da se ova namjera shvati jako ozbiljno, ne toliko poradi nas samih, koliko poradi naših budućih pokoljenja, kako nas ista nebi ismijavali za naše neozbiljne i neodgovorne čine, nego još i gore: Da smo kukavice, jer im nismo ostevili dovoljno povijesnog materijala kako bi oni mogli nastaviti dovršiti ono što mi iz našeg "kukavičluka" nismo ni započeli, ni dovršili, ni njima ništa ostevili.

U to ime Otporaš vas očekuje za ovaj ozbiljni zajednički podhvat, pozdravlja vas sve s našim iskrenim pozdravom: Bog i Hrvati!

Objavljeno: 04.11.2009. u 14:05h

DOMOLJUB 4.11.2009 15:32 h

Otporaš. Dobra ideja ali ti moram reći da je neizvediva. Žalosno ali je to tako. Hrvati kako se danas ponašaju radije spavati u mamurluku - ne znanju - u kojem se vrlo dobro sanja, nego prijeći jednoj ozbiljnoj stvari, kao što je to otvoranje procesa SVIM ZLOČINCIMA, a ne sam takozvanim "ustaškim". Želim ti uspjeh i dobru sreću! Jako intezivno ću taj proces pratiti samo da vidim ozbiljnost Hrvata. Mnogo puta Hrvati su propali na ispitu, kao sada u Švedskoj potpisavši ugovor sa Slovenijom kojim se na pladnju dariva hrvatsko područje.
Kada je Poglavnik pod ratnim pritiskom potpisao rimske ugovore 18 svibnja 1941., prvom prilikom on je te ugovore poništio i izgubljena hrvatska područja povratio Hrvatskoj. Sada se postavlja ozbiljno pitanje: Hoće li i kada će se Jadranka Kosor ugledati na oštrinu i snagu Poglavnika dra. Ante Pavelića i poništiti taj Stokolnski ugovor sa Slovenijom i povratiti izgubljno hrvatsko područje Hrvatskoj.

colonia.tino 4.11.2009 22:27 h

Ideja je dobra, treba iznijeti vjerodostojnu dokumentaciju kako bi mogli baratati sa stvarnim činjenicama. Da bi mogli krenuti.

Domobran 5.11.2009 00:10 h

Domoljub pročitao sam tvoj komentar više puta kako bih ga razumio u onom kontekstu u kojem si ga ti pisao. Došao sam do zaključka da si ti mislio na Hrvatsku Državu koju su Hrvati teškom mukom stekli nakom 839 godina; a koju su odmah u početku neprijatelji napali sa svih strana, tako da, netom stečena Hrvatska Država, nije imala snage se razvijati pa niti održati. Tako je sa svakim idealnim početcima, pa se neću iznenaditi da i ovaj početak nezainteresirani Hrvati - pa i drugi kojih se ovo bude ticalo - počmu omalovažavati kako bi se pažnja skrenula na nešto sasvim sporedno.

Domobran 5.11.2009 00:22 h

colonia.tino. Jest! Ideja je dobra, ali će biti sasvim i kamokud bolja ako ju svi zajednički uspijemo sprovesti u djelo. Ja ne strepim za dokumentaciju, koliko strepim na bojkotiranje iz straha da je to nemoguća nemogućnost. Za svaki pa i najmanji proces ljudi se spreme; a za ovaj biti će interesa za svakoga i svak na svoj način će tražiti način(e) kako što više prikupiti dokumentacije. Treba se raspitati u Beogradu pa tek onda u Zagrebu za svu povijsnu dokumentaciju vezanu za NDH, Ustaše i Poglavnika. I neka se svak pripremi onako kako mu to bude njegovo srce dirigiralo! I sljedbenici ISTINE će sa sa njihove strane pripremiti. I na tebe, tino, mnogo se računa, tim više da si se već javio da bi želio biti BRANITELJ. Dogovoreno!

colonia.tino 5.11.2009 09:34 h

Put od ideje doo realizacije je trnoviti put i uglavnom nedostižan, da biste nešto ostvarili prije svega morate imati ljudi koji će bez fige u džepu, i bez " maskirnih uniformi "raditi. Drugim riječima, treba ići sa konkretnim programom, konkretnim stvarima ili sve ovo tek " lajanje na mjesec ".
Naime, da biste imali " Sabirni centar ", ukoliko se radi po principu na Memorijalni centar iz Domovinskog rata, vi onda prije svega morate imati prostorije, morate imati nešto poput muzeja ( to ne mora biti ništa megalomansko, ništa glamurozno, tek dostupno javnosti ), odnosno arhiva, gdje bi se građa prikupljala, arhivirala, strukturirala, te pohranjivala.
Ukoliko se radi o originalnoj dokumentaciji, vi morate tu dokumentaciju pravovaljano zaštititi od propadanja, treba je uvezati , treba je obložiti i spremiti za postav, odnosno izložiti da bi je i drugi posjetitelji mogli vidjeti.
Uzmimo primjer, ako se radi o originalnim pismima UDBE ili hrvatskih emigranata, vjerodostojnim svjedočanstvima vi to morate pregledati, izložiti i učiniti dostupnim javnosti, radi se o prevrijednoj građi da bi se s njom budzašto razbacivalo. Da biste vi to mogli morate imati sve ono s početka priče ili tu nema vjerodostojnosti ili tu nema budućnosti a time ni razloga raditi nešto što je osuđeno na propast. Da biste sve to imali, morate imati čovjeka, puno je ljudi, ali čovjeka treba tražiti.
I kod braće, nesloga se javlja, a prevare nisu rijetke.
Naravno i prikupljanje same dokumentacije je zahtjevan posao, međutim, kada imate ono prvo i to drugo ide lakše, jer ako nešti institucionalizirate, onda imate i veći legitimitet. Sa institucijom i druge institucije lakše i brže surađuju te im ustupaju lakše i brže dokumentaciju koja se traži, treba raditi, ali ponavljam, ukliko se to misli raditi ozbiljno.

To vam je isto kao i kod novinara, kvazi profesionalci ili marginalci, koji nisu Sljemena ni vidjeli, ali su dva dana kasnije napisali izvještaj sa Sljemena, vrlo loše i kranje nepismeno, su ispred Vas koji ste to isto napisali ranije od svih ostalih u HRVATSKOJ, jer su institucionalizirani, jer imaju zaleđe, odnosno pozadinu koja ih zbog tko zna kakvih interesa gura naprijed gdje im ni u kom slučaju mjesto nije.

Otporaš 5.11.2009 13:14 h

colonia.tino. Vrlo lijepo obrazloženo kroz sve koje poteškoće i probleme se prolazi za ostvariti jednu zamišljenu i plemenitu zamisao, ideju.
Čitao sam negdje kako se je više vremena potrošilo u planiranju gradnje "Notre Dame de Paris", nego sami početak gradnje. General Drinjanin u " PIMO HRVATSKIM ELITAMA" godine 1968 kaže: "...Sve ono što se gogadja oko nas bi trebali donekle smatrati "nemogućim", pa ipak se dogadja i moglo bi se dogoditi mnogo toga, što na oko, izgleda "nemoguće", a to nije, a nama ostaje uvijek da postfactum komentiramo: "izgledalo je nemoguće" i "tko bi to mogao reći". Nakon svega što se nama Hrvatima dogodilo, morali bi ne samo naučiti na pogreškama vlastitim i tudjim, nego i promijeniti dio samog našeg mentaliteta, kako bi pojmovi "moguće" i "nemoguće" dobili i za nas konkretno značenje".
Dragi tino, tako kaže general Drinjanin, da treba "promijeniti i dio samog našeg (hrvatskog) mentaliteta, a vi kažete da treba stviriti zgradu ( biblioteku), ljude od povjerenja, tim za sroktiranje papira, uvezivanje dokumentacije, prilagodjenost publiki itd. To stoji! Kinenska poslovica kaže: " Ako hoćete napraviti deset tisuća koraka hoda, šta najprije morate učiniti"? Odgovor je: Njaprije učiniti prvi korak. Slično i sa ovim, našim, hrvatskim i zajedničkim potezom; moramo početi s prvim korakom: PLANIRANJE.
Ja sam o tome, o mojim nagomilanim knjigama, papirima i sl., pričao s jednom nada sve povjerljivom osobom u Zagrebu, koja poznaje moje selo i moju rodnu kuću, te mi je rekla da mi je kuća velika i da bi najbolje bilo sve "dopeljati" u kontenjeru, police ili stalaže napraviti i sve poredati po redosljedu...Čak je ta osoba povjerenja dala ideju kako bi se ta "Knjžnica" trebala zavati: "KNJIŽNICA FRA. SILVIJE GRUBIŠIĆ". Tino, ako želite nešto više znati o ovom fra. Silvije Grubišić, obratite se na Saborskog zastupnika Boro Grubišić. On će vam moći dalje reći tko je bio fra, S. Grubišić. To je što se tiče tih poteškoća: "moguće" "nemoguće".
Što se tiče PROCESA PROTIV POGLAVNIKA, mišljenja sam da je to nača hrvatska dužnost da mi te ZLOČINE PROČEŠLJAMO, ili ćemo mi to ostaviti našim neprijateljima da to čine za nas, mimo nas i protiv nas. Ugledajmo se u Srbe. Oni bez srama i stida, naprotiv s velikim PONOSOM, sada rade na tome kako Rehabilitirati Dražu Mihailovića, a ne kako dokazati kako je on bio najveći ratni zločinac. Svakome bih preporučio knjigu: ISTINA O DRAŽI MIHAILOVIĆU koju je napisao dr. Ivo Omrčanin prije pola stoljeća i koju je potkrijepio sa svim mogućim dokumentim i u ta vremena živim svjedocima. Tino, vi ste mlad i nada sve prirodnom nadarenošću uporan, pa ćete možda doživjeti vrijeme kada će se velikom žestinom, u sred našeg glavnog grada svih Hrvata Zagreba, raspravljati o PROCESU PROTIV POGLAVNIKA i svega onoga što je bilo vezano za NDH. Jedino tada, poslije svih "ZA" i "PROTIV" dokaza moći će se staviti konačna TOČKA, kako za Poglavnika dra. Antu Pavelića, tako i za sve ostale, i iz dna naših srca i sa velikim usklikom reći im: SLAVA VAM I POČIVALI U MIRU BOŽIJEM!!!

colonia.tino 5.11.2009 17:50 h

treba konkretno odrediti ciljeve, po točkama, što i kako to postići. Da se zna, kako raditi.

Otporaš 5.11.2009 18:44 h

colonia.tino. Vrlo rado ću iznijeti moj cilj(eve) po točkama kako to početi (ili kako vi kažete postići), tako da se zna kako raditi...
Samo moram nadodato to da će to biti jedan "kostur plana" koje mogu svi zainteresirani nadopunjati, popunjati, dodavati i oduzimati sve do one točke ili stupnja kada bi svi zaintereserani potvrdili i rekli da se slažu. Tek onda se prelazi na izvodbu tog "kostur plana". Ja ću taj, nazovimo ga, "moj cilj" iznijetu na mojoj naslovnoj stranici tako da bude pristupačan svim onima koji, za dobru stvar, žele sudjelovati na ovoj drugoj sudskoj parnici u odsustvu optuženika. Prva se je vodila preko slobodnog hrvatskog tiska 1956 godine, kada se je sada pok. Srećka Rovera okrivilo i čak neslužbeno optužilo da je bio agent Ozne i kao vodić predvodio skupinu Božidara Kavrana ravno u ruke Ozne 1947 godine. Prvi koji se je digao u obranu Srećka Rovera, bio je general Drinjanin. Na njegovu u****ost da je dotični nevin i da bi se to moglo dokazati, sastavili su "ČASNI SUD" od neutralnih osoba Hrvata, koji su preko službenih i******ava, pisama, telefonskih razgovora, gdje su i jedna i druga strana imali priliku, u ta vremena, bez današnjih kompjutora i e-maila, ustanoviti što je istina a što nije. Dakle, Tino i svi drugi koji budu ovo čitali i pratili, potrudite se u vašem krugu i medju vašim prijateljima pronadjite istomišljenike i zainteresitane Hrvate, pa čak i Jugoslavene ako ih još ima i Srbe, da iskreno priskoče u pomoć, sa željom i voljom, ne da ruše, nego da priskoče u pomoć za sprovesti u djelo ovu dobru i nadasve plemenitu stvar. Svi oni koji kažu odmah u početku da je to "NEMOGUCE" su za STATUS QUO, to jest da mi Hrvati i dalje patimo od hipoteke grijeha prošlosti, umjesto da kao kulturni ljudi znadnemo se postaviti tako da prave stvari pohvatimo a krive osudimo za vjeke vjekova, tako da poslije ovoga PROCESA UZDIGNUTE GLAVE idemo dočekati novog, demokratskim putem, slijedećeg Predsjednika RH. Pozdrav, Otporas.

colonia.tino 6.11.2009 11:45 h

Dragi kolega Otporaš da li bi se tu radilo o institucionalnom obliku arhiviranja dokumentacije, odnosno o nekoj vrsti Sabirnog ili Memorijalnog centra koji bi onda bio smješten u nekom gradu u RH ili van nje? Ili virtualnom, odnosno iznošenju određenih povijesnih činjenica na webu?

Otporaš 6.11.2009 12:44 h

colonia.tino. Može i jedno i drugo. Istini za volju, Tino, uvjerenja sam da i sada neki koji prate webs i pronađu nešto za njih zanimljivo, to kopiraju i zadrže za nekada buduću potrebu. Uzmimo, na primjer, knjigu Ivana Prcele " HRVATSKI HOLOKAUST II " i početak ili početke kako je došlo do te knjige. Najprije je došla ideja da se počmu sakupljati dokazi od živih svjedoka. Mnogo ih je bilo zainteresiranih dati svoja svjedočanstva, uspomene, sjećanja i zapise partizanskih zločina, ali gdje ih poslati i kako će to sve skupa izići u javnost. Ivan Prcela sa nekim svojim istomišljenicima (vidite, Tino, kažem ovdje "svojim istomišljenicima" je počeo prikupljati sve do čega je mogao doći glede tih dokaza...) je osnovao odbor za istraživanje " BLEJBURŠKE TRAGEDIJE ". Znam da vam je poznato iz ove spomenute knjige kroz sve i kakve poteškoće i teške muke je ovaj ODBOR prošao dok knjiga konačno 1970 godine nije ugledala svijetlo DANA. I mi, Tini, imamo naših istomišljenika za ovu stvar, a ako ih nemama, naša je dužnost ih pronaci. Ideja je tu. Želja nam ne manjka, za rad i trud se kolektivno žrtvujmo, i sve će biti, s pomoću Božijom, dobro. Pozdrav, Otporaš.

Domobran 7.11.2009 00:07 h

Prijatelju Otporaš pojedini komentatori ti indirektno daju naslutiti da ih ne zanima tvoja prošlost. Kakvi su razlogi da ti to tako u****o iznosiš? Meni su tvoji opisi zanimljivi kao kada čovjek čita pisma razni ljudi kroz koja vidi ogledalo ljudi. Što druge zanima ih kao u očenašu: Daj nam ga danas, i to je sve. Ti forsiraš idealizam; ma kakav idealizma? Vidiš da su ljudi ogorčeni, jedvo kraj s krajom vežu. Sada jadnu raju nagone da glasaju za budućeg predsjednika. Nije to loše da svak kroz tajnu kutiju kaže stisnutih očiju za koga je glasao. Svaki kandidat ima neku stranku kojoj se je priključio kako bi ga stranka podržavala i snosila. Ni to nije loše. Ali šta je loše da naš dragi Milan Bandić nema stranke koja bi ga podržavala. Ona stranka kojoj je on bio član br. 2 ga je izbacila. Sada luta kao janje izgubljene matere. Koja god mu dadne podojiti, on je prisvojen, njezin. Možda to nije loše. Zašto? Neki dan je rekao da su mu uzor njegova Majka i Bog. Pa, dragi moji Hrvati, šta drugo i šta još mi hoćemo. Čovjek nam je rekao sve. Da voli sviju Majku i da voli Boga! Hajdete junaci i na demkratski način dignite svoje ruke, i to uvisoko, tko je protiv svoje Majke i protiv nšega Boga? Nadam se da nije nitko. E, onda nam ostaje samo jedna stvar, a ta je: SVI NA IZBORE 27 PROSINCA I GLASUJMO ZA MILANA BANDIĆA.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: sri stu 28, 2012 00:35 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
Otporaš

Složio bih se s Jeronimom i njegovim izlaganjem "lijevo/desno. Neka mi bude dozvoljeno ovdje priložiti nešto vrlo važno šta je hrvatska ljevica napravila hrvatskoj desnici odmah poslije WW2.

Krenimo od pocetka:

U ožujku 1945. godine Tito je uputio svim partijskim komitetima i komesarima vojnih jedinica slijedeću zapovjed: „Ovih dana pružit će se prilika da Komunistička partija Jugoslavije preuzme vlast na teritoriju cijele države. Ta prilika trajat će samo nekoliko dana, a možda i samo nekoliko sati, i ako u to vrijeme ne likvidiramo sve naše neprijatelje ta će se prilika zauvijek izgubiti“.


Dakle, izdaje se zapovijed. Kad se vidi da danas Haški sud sudi za udruženi zločinački pothvat, jer je iz nekakvog transkripta pročitano "Udariti da srbi nestanu", što je čista vojna terminologija i ovo srbi se ne odnosi na narod, nego na srpsku vojsku, kako bi onda danas Titu sudili za njegovu zapovijed.
Naime on jasno kaze: ako ne likvidiramo naše neprijatelje.

Stoga, zanimljivo je da oni koji podržavaju sudenje našim generalima, osporavaju "sudenje" (barem povijesno) Titu.

Naime, ovom zapovijedi i onome šta je slijedilo nakon nje se može pridati samo epitet fašizam.
Povukla se jedna fašistička armija, došla druga i provela čišćenje na tako brutalan način i tako brutalnim metodama da mi nije jasno kako danas neki veliki forumski ljubitelji Pravde i demokratskih vrijednosti mogu slaviti takvog tipa.

Nadalje, vecinu likvidacija nakon kriznog puta, (likvidacija koje su se dogadale po mjestima u kojima se otimala imovina bogatijih ljudi pa ih se proglasavalo ustasama i likvidiralo) je provodila OZNA i to njen dio KNOJ. Pokolje na kriznom putu su pocinile jedinice koje su bile "regularne" (tj. njihovi ubilacki vodovi) pa tu i mozemo pricati o nekakvom neznanju Tita, mada zapovijed o likvidacijama jasno govori odakle potice ubilacki nagon i po kojoj zapovijedi su ubilacki vodovi formirani, ali kod kasnijih likvidacija koje je pocinio KNOJ zapovijedna odgovornost je jasna. KNOJ je DIREKTNO odgovoran Titu.


"Naime, Tito je 15. kolovoza 1944. potpisao Uputstvo o osnivanju vojnih jedinica Korpusa narodne obrane Jugoslavije (KNOJ) kao formacija zaduženih za "borbu s antinarodnim ustanicima i likvidiranje antinarodnih bandi, čišćenje osloboñenih teritorija od ostataka razbijenih neprijateljskih jedinica, špijuna i diverzanata". Knoj je bio podreñen direktno Titu, ali je on njime rukovodio preko načelnika Ozne Aleksandra Rankovića. Prvi komadant Knoja bio je Jovo Vukotić, a njegov zamjenik Nikola Ljubičić. Prvi politkomesar Knoja bio je Vlado Janjić, a prvi obavještajni oficir Mesud Hotić."


Ono sto je usljedilo nakon Titove zapovijedi i nakon formiranja KNOJ-a je pokolj masovnih razmjera. Evo nekih i******ava sudionika tih dogadaja:

Kosta Nađ u beogradskom tjedniku „Reporter“ od 13. siječnja 1985 kaže: „Sto pedeset hiljada protivnika vlasti palo je u naše ruke i „prirodno“ na kraju smo ih likvidirali. Odmah sam izvestio Tita o ovomu „uspehu".“


Milovan Đilas je pak i******avio: „Ti Hrvati su morali umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjeti.“

Zdenko Zavadlav, zamjenik načelnika OZNA-e za područje Maribora, u Jutarnjem listu 25. ožujka 2003. je i******avio:
„Mi iz slovenske OZNA-e i KNOJ-a ubijali smo samo slovenske domobrane, a kada bismo uhvatili Hrvate, predavali smo ih 3. armiji. U rovovima oko dvorca Borl (kod Maribora) oni su ubijali hrvatske domobrane, ustaše i civile, žene, djecu, starce. Naredba za ubijanja je stigla s vrha, a zna se gdje je vrh. Rečeno nam je, neprijatelja ubijati bez suđenja jer revolucija još traje. Rat je prva faza revolucije, a sada je druga faza".

Nakon otkrivanja masovne grobnice u Hudoj Jami, predsjednik Saveza boraca Narodno oslobodilačke vojske Slovenije Janez Stanovnik je priznao: "Pokolji do kojih je došlo nakon Drugog svjetskog rata događali su se po zapovjedi Josipa Broza Tita".

U Hrvatskom kajkavskom kalendaru za 2009. godinu, na stranici 189. možemo čitati:
„Novi šef jugoslavenske države i šef Komunističke partije, Josip Broz Tito, maršal, održao je 20. svibnja 1945. u Varaždinu, na Kapucinskom trgu, pred hrvatskim građanima, natjeranim od tajne policije na trg, genocidni govor u nazočnosti svojih partizanskih generala, Aleksandra Rankovića, šefa tajne policije i Koste Nađa, u kojem je poručio tadašnjim Hrvatima, ali i budućim hrvatskim naraštajima sljedeće: ‘U Varaždin nisam došao službeno, niti da govorim o politici, već da obiđem jedinice Jugoslavenske armije, koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom.’ Nadalje, svim protivnicima svojega režima najavio je ‘da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame’. Vjesnik od 25. svibnja 1945. piše da je Tito rekao ovo: ‘Nikada više nećemo dozvoliti da se pojedinci koriste plodovima džinovske borbe naroda. Mi ćemo našu kuću provjetriti tako da zauvijek nestane onog smrada koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću – slobodnu federativnu Jugoslaviju’.“
Edvard Kardelj je iz Beograda svojim podređenima u Sloveniji poslao izravno pismo upute o masovnim ubojstvima. Tekst brzojava preveden sa slovenskog glasi ovako:
„Broj. 96/48.
Od Predsjedništva centralne vlade.
25.VI.1945. dospjelo u 11 sati.
K i d r i č u - osobno.
Najkasnije u roku od tri tjedna bit će raspušten sud nacionalne časti, vojni sudovi će suditi samo vojnim osobama, sve ostalo preuzet će redoviti sudovi. Proglasit će se nova amnestija. Znači nemate nikakvog razloga bito tako spori u čiščenju kao dosad.

K A R D E L J.“

"Komandovao sam u Kočevskom rogu", i******avio je prvi put za javnost Simo Dubajić u listu Svet, u srpnju 1990. godine. "Učestvovao sam u likvidaciji ljudi po naređenju. To danas govorim, jer sam shvatio da je savest jača od pobede. Kada sam 25. maja 1945. godine došao u Ljubljanu, referisao sam Titu o zarobljavanju ustaša, fon Lera i zapleni zlata. Pre toga sam trinaestoga maja dobio od Tita depešu da niko ne sme dirati nijednog zarobljenika. Mi tada nismo znali da će ti zarobljenici biti pobijeni. Govorilo se da ih treba vratiti u Sloveniju, da bi im se sudilo po međunarodnim konvencijama. Ja sam imao tu Titovu depešu, imali su je i svi ostali komandanti. Onda sam iznenada dobio nalog da se 30.000 tih domaćih izdajnika pobije u Kočevskom rogu. Naređenje su izdali Ivan Matija-Macek, Maks Bace i Jovo Kapičić. Sve Rankovićevi pomoćnici. Takvu odluku niko nije mogao doneti, sem Tito! Samo je on mogao da opozove svoju raniju depešu.“

Prema kazivanjima Koče Popovića, koji je u to vrijeme bio jedan od bližih Titovih suradnika, samo na relaciji Bjelovar - Kovin (u Vojvodini) od 9. svibnja pa nadalje prošlo je 26 ešalona ratnih zarobljenika od kojih je svaki brojio 3.000 – 5.000 zarobljenika koji su pobijeni na području Vojvodine i pobacani u protutenkovske rovove koje su tamo iskopali Nijemci (kao i one u Teznom kod Maribora) u svrhu zaustavljanja Crvene arrnije na Srijemskoj fronti.
Koča Popović je u to vrijeme kao načelnik Generalštaba JNA od Tita dobio tajnu naredbu za uništenje svih pisanih tragova o poslijeratnim pokoljima. U tu operaciju bili su uključeni: XII. odelenje JNA (Služba bezbednosti), personalna služba JNA, Vojnoistorijski arhiv, Savezni zavod za statistiku te UDBA i njene ispostave.

Dakle, Tito je bio koljač, čovjek koji je bez treptaja okom naredio likvidacije ogromnog broja ljudi što ga povijesno svrstava u red sa Hitlerom, Staljnom i Pol Potom. Slaviti danas Tita u vremenu kad je civilizacijski doseg da je zločin zločin, slaviti ovakve akcije kao antifašističke i osloboditeljske mogu samo ljudi koji su i sami skloni zločinu i koje mržnja vodi. poput Mesića i njegove klape.

Tito je najodgovorniji za sve te zločine, a izvršitelje na terenu treba suditi ako su živi i treba tim presudama pokazati ono čemu teži svaka presuda. Naime često sudovi osudujući u obrazloženju presude pišu "presuda je donešena kako bi se poslala poruka javnosti"

E pa ovdje poruka mora biti jasna. Mora sadržavati i tu poruku javnosti kako je Hrvatska zrela civilizirana država u kojoj sudovi donose presudu kojom se šalje poruka kako se zločin ne isplati i kako je država spremna te zločine suditi i nakon toliko vremena.

I civilizacijska je sramota da taj čovjek ima svoj trg u glavnom gradu Lijepe Naše.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: sri stu 28, 2012 03:41 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
Mir u ratu i rat u miru

Hrvatska i Ustaštvo (10)

REVIZIJA USTAŠTVA

Pošto su sada predsjednički izbori,donosim ovaj članak generala
Drinjanina iz 1968.,da se vidi kako je on mislio.

Potrebe radi odlučio sam u cijelosti i doslovno prenijeti na
ove stranice portala javno članak iz novine OBRANA, Glavno Glasilo
Hrvatskog Narodnog Odpora. Molim drage i cijenjene čitatelje da pomno
pročitaju članak, pribroje koliko puta pisac je spomenuo: Hrvatska,
hrvatski narod, hrvatska sloboda, hrvatska nezavisnost, bilo u imenici
bilo u pridjevu. Takodjer želim ovdje naglasiti (da ću dati 100 kuna
onim prvim pet (5) komentatora koji se jave sa točnim brojem
spomenutog imena Hrvatska, hrvatski narod, hrvatska sloboda, hrvatska
nezavisnost itd.) da je pisac ovoga članka Ivo granicar, uistinu
Vjekoslav Maks Luburić, general Drinjanin. Maks Luburic je mnogo pisao
pod raličitim imenima, ne da sebe sakrije, nego da sakrije trag svojih
progonitelja. On je pisao ISTINU onakvu kroz kakvu je on prolazio i
kakvu je proživljavao i doživo. Za to je jako intersantno njega, Maksa
Lubirića, čitati. Bilo bi dobro da oni koji pročitaju ovaj članak
usporede situaciju kada se je ovaj članak pisao pred Božić 1968 godine
sa današnjom situacijom u Hrvatskoj, godine 2009.

Želim Vam svima Sretan Božić i Veseli Novu 2010 Godinu! Otporaš.


Riječ ima novina OBRANA:

" O B R A N A "

GLASILO HRVATSKOG NARODNOG ODPORA

Zadnje Vijesti Jubilarnog Broja 100

Ive Graničar

MIR U RATU I RAT U MITU

U pradavnini kao i danas tražio je ljudski rod put u cilju
riješavanja mnogih pitanja, koja su se ticala njega, te ih je nastojao
rijšiti. Čovijek se je nastojao uzdignuti iznad svoje okoline, svojih
dnevnih stvari i potreba, te je tražio i nastojao naći smisao i svrhu
života, tražio je polaznu točku odakle je sve to - tražio je Boga.

Primitivni čovjek, koji je živio u špilji, imao je pojam o Bogu,
te ga postivao i prikazivao na svoj način, obožavajući vatru, sunce,
te ostale prirodne sile.

Od svih tih pojava nije bio izuzet niti Hrvatski narod, koji je u
svojem životu u pradavnini, stoljećima prije Krista bio pobožan,
vjerovao u Boga na svoj način, što svjedoče ostaci brojnih hramova
onoga doba.

Hrvatski narod danas slavi Božić na posebno svečan način. To je
dan izmirenja, i taj lijepi običaj živi u hrvatskome narodu koliko je
poznato više od deset stoljeća. Taj lijepi običaj sili nas sve Hrvate,
kako u Domovini, tako i u emigraciji, da se svi mi zamislimo prigodom
ovoga Božića, te da pokušamo uvesti Božićni mir u dušama svojim, zatim
u emigraciji i u Domovini.

Potreba iziskuje od nas i sili nas na taj korak. Ako pogledamo
današnju situaciju u svijetu, mi vidimo, da se svijet približuje
anarhiji i općem rasulu. Ako se podje tim putem dalje, opća katastrofa
je neminovna. Komunističke fraze odviše su otrcane, da bi mogle išta
pozetivno učiniti u pogledu općeg mira, a mi vidimo, da im nije niti
stalo do toga, već jedino do prevlasti u svijetu.

Kršćanstvo se jedino suprostavlja dekadenci našega vremena i
nastoji da putem vjere spasi i preporodi savremeno društvo.

Isus Krist kao Sin Božiji, rodjen u Betlehemskoj štalici, postavši
čovjekom, bio je historijska ličnost što potvrdjuje povijest, bio je
preporoditelj ljudskog roda, koji je utonuo u najteže opačine u
vrijeme Kristova života.

Krist je donio ljudskom rodu puninu i smisao života, vratio je mir
u duše ljudi. Ne postoji Bog radi ljudi, već ljudi postoje radi Boga.
Nije Bogu potrebno, da ljudi vjeruju u njega, već je potrebno samim
ljudima radi njihiva života. Razlika medju ljudima postoji radi toga,
što su neki od njih imali sreću, da Boga upoznaju, dok drugi nisu
imali te sreće, i još uvijek lutaju i tumaraju tražeći Boga i Njegov
mir.

Hrvatski narod je religiozan, kao što je to bio i u davnini, te je
našao mir u duši svojoj i to ispoljava prigodom velike svetkovine
Božića. Neka i ovaj nadolazeći Božić bude prilika, da Hrvati u
Domovini i u emigraciji postignu mir u dušama svojim!

Drugi dio hrvatskog naroda, koji je islamske vjeroispovijesti,
slavi Boga na svoj način prema nauci svoje vjere. Premda je taj dio
Hrvata različite vjeroispovijesti od Hrvata katolika, medju njima
vlada sklad, te se nikada ne dogadja da Hrvati, vjernici jedne vjere
ometaju vršenje vjerskih dužnosti vjernicima druge vjere, premda su
pomiješani i žive zajedno, a često slave svi zajedno vjerske blagdane
jedne i druge vjere. Tako je u krilu Hrvatskog naroda postignuta
ekumenska snošljivost davno prije ekumenskog Koncila koji je zauzeo
stanovište, kakvo već davno postoji u praksi u hrvatskoj Bosni.

Hrvatskom narodu je potreban Božićni mir usred rata!

kada bude taj i takav mir postignut medju Hrvatima, tada se može
pomišljati na uspjeh u borbi za slobodu Hrvatskog naroda. hrvatski
narod se nalazi u borbi, u predvečerje teških i sudbonosnih dogadjaja,
koji će mu bezuvjetno donijeti posljedica. Te posljedice mogu biti
dobre, a mogu biti i zle. To ovisi o volji i spremnosti hrvatskog
naroda na rad i žrtve, koje će mu biti nametnute.

Dogadjaji unutar hrvatskog naroda pokazuju preporod kod hrvatske
mladeži u cilju hrvatske državne nezavisnosti, a ta se pojava najviše
odrazuje kod mladih hrvatskih intelektualaca. Taj pokret mlade
hrvatske generacije stavlja Jugoslaviju u pitanje. Razvitak dogadjaja
izvan tako zvane Jugoslavije a na njezinim granicama, razvijaju se
takodjer u smijeru, koji stavlja Jugoslaviju kao takvu u pitanje.

Hrvatski narod u Domovini budno prati sve dogadjaje, te nastoji
svaki pokret iskoristiti u svoju korist. Sve to upućuje Hrvate u
emigraciji, da zbiju svoje redove bez obzira na razliku u mišljenju,
jer im je isti cilj: Sloboda hrvatskog naroda i uspostava samostalne
Hrvatske Države. To je cilj kojemu ide Hrvatski narod u Domovini i
emigraciji. U toj akciji će sudjelovati čitavi Hrvatski narod u
Domovini i u iseljenoj Hrvatskoj. Netko više, netko manje. O tome
koliko će tko biti spreman u danom času, ovisiti će tok borbe za
slobodu, kao i njezin uspjeh. Neka si nitko ne pravi iluziju, da će
sloboda biti donešena na tanjuru. To je izvan svake sumnje.

Za slobodu i samostalnost svoje Države morati će Hrvatski narod
doprinijeti velike žrtve. No sve te žrtve i sva zla, koja će Hrvatski
narod morati pretrpjeti biti će male, ako ih se usporedi sa robstvom,
u kojem se sada nalazi Hrvatski narod, jer to robstvo priječi Hrvatski
narod njegovom napredku, te ga gospodarski i biološki uništava. Zato
se Hrvatski narod treba spremiti ubrzanim tempom za borbu, čiji ishod
treba osigurati hrvatskom narodu slobodu i bolju budućnost kao
slobodne Hrvatske Države.

U toj borbi ne treba imati mržnje prema nikome. Svaki Hrvat treba
samo izvršiti svoju dužnost prema svojemu narodu i prema svojoj
Domovini. Tu treba slijediti svijetle primijere hrvatski boraca, koji
su pali u borbi za Hrvatsku državu u drevnoj prošlosti kao i za
vrijeme zadnjega rata. Treba slijediti primjere i onih boraca, koji
nisu Hrvati, ali su pali za slobodu svojeg naroda protiv isto takvog
neprijatelja, kojega ima i Hrvatski narod. (Ovdje treba naglasiti da
je general Luburić mislio na one narode pod komunističkom kontrolom,
kao Madjari, Rumunji, Bugari, Slovaci i Cesi, pa i drugi, opaska
Domoljub)

Potrebo je sjetiti se tom prilikom hrabri boraca Alcatraza, koji
je bio svjetionik u borbi španjolskog naroda protiv najazde
internacionalnog komunizma, u kojemu su bili zastupani današnji
gospodari Jugoslavije, tlačitelji Hrvatskog Naroda.

Treba se sjetiti tom zgodom i riječi hrabrog borca Antonia Rivera,
koji je bio teško ranjen u Alcatrazu, a koji je rekao svojim suborcima
: "Pucaj, ali ne mrzi!"

Borba Hrvatskog naroda za svoju slobodu ne proističe iz mržnje,
već iz osjećaja ljubavi i dužnosti prema Hrvatskom narodu i budućim
hrvatskim pokoljenjima, kojima će sloboda biti životno pitanje.

S tim mislima, draga hrvatska braćo, želimo vam svima i to
Hrvatskom narodu u Domovini i emigraciji Sretan Božic i Novu Godinu, a
Hrvatima islamske vjeroispovijesti sretan Kurban Bajram sa napomenom
da je potreban Hrvatskom narodu Božićni mir usred rata.

ČESTIT BOŽIĆ !

BAJRAM MUBAREK OLSUN !

SRETNA NOVA GODINA 1969!

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

NAPOMENA:

Tako je mislio, razmišljao, sanjao i djelovao za slobodu
Hrvatskog naroda hrvatski revolucionarac, Ustaša i vojnik Vjekoslav
Maks Luburić, general DRINJAIN.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO (102)
PostPostano: uto pro 04, 2012 04:11 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
HRVATSKA I USTAŠTVO (102)

USTAŠKI MIR NA GROBU POGLAVNIKA (102)

Prenosim ovdje za čitatelje portala javno iz DRINE br. 2-3 1962. jako zanimljiv ćlanak generala DRINJANINA.

U S T A Š K I M I R N A G R O B U P O G L A V N I K A

Na Tvom je grobu, Poglavniče, održano je mnogo govora, izrečene su mnoge misli. O Tebi je napisano i napisati će se mnogo knjiga. Bit će svakakvih mišljenja. Tako je to sa velikim ljudima. A onda će Poviest reći svoju o Tebi i o onima, koji o Tebi govore i pišu. I onda će Bog suditi svima skupa.

Lako je Tebi, jer si našao svoj mir, ali težko nama, koji smo ostali. Ja Te molim povrati i meni moj mir. Za Tvog života nisam htio sageti šiju pred Tobom, ali pred Tvojim kostima to činim. Ne radi Tebe, ne radi ostalih, nego radi sebe. Potreban mi je taj mir, jer ustašku čašu treba ispiti do kraja, još treba jurišati, još treba ustašovati, (kao što je i Stjepan Mesić ustašovao kada je trebalo i u Osjeku i u Australiji, moja opaska) pa makar se i ne zvalo tim imenom.

Lako je bilo i meni, kao i ostalima iz prvih dana. Nije bilo druge kategorije nego Poglavnik i Ustaše. I s druge strane Srbi i Jugoslavija. Ali onda je došla nesretna politika i nastaše. Mi smo u Tebi gledali Poglavnika, čvrsta, jaka, granitna, revolucionarca, borca. Ti nisi volio ni politiku, ni političare, a mi još manje. Mene su u lance vezali na Janka Pusti, jer nisam htio, kao dijete, položiti prisege Ustaškom "vodstvu". Mi smo htijeli Ustaškog Poglavnika. Zvučilo je to ljepše u ono herojsko doba ustaške romantike. Zato se ni nismo razumijeli s Tvojim ministrima, a kako vidiš, ni danas se ne razumijemo s Tvojim nasljednicima, pomoćnicima i vjećnicima. Nama će opet biti lako tek onda, kada se još šačica preživijeli sastanu s Tobom. Ustaše trebaju Poglavnika, ili nisu Ustaše. A Poglavnika medju nama nema, i neće i ne smije biti. I Otac Domovine je bio samo jedan. Nikada više drugoga. Eto zato se i Tvoji nasljednici i pomoćnici ne razumiju i teško im je, kao i meni.

Mi smo u svoje vrijeme smatrali ustaštvo revolucionarnom hrvatskom vojskom. Ti si bio Vodja. Ali nakon Bleiburga poneka je ustaška glava počela misliti. Nastala je pobuna duhova. Da sam bio rastrgan na komadiće kao moj mali braco, ne bih imao problema, ali sam tu, u 48 godini, snažan, poletan, sa stanovitom životnom školom i obligacijom, da služim Hrvatsku do kraja. Došao je čas, da ustvrdimo, da su Ustaše zaželile Poglavnika, a Poglavnika nema...Ima samo politika, Ujedinjene Nacije, Zapad,Istok, i narod u dvojstrukom robstvu. Ti si nam ostavio ciljeve, naučio si nas kako se treba boriti, možeš u legendi juriti na konju pred hrvatskim vojnicima, ali hrvatski vojnici trebaju efektivno vojničko zapovjedničtvo i efektivnu hrvatsku vladu, da bi ovi uskladili našu borbu sa stanjem u svietu, kako ne bi išli glavom kroz duvar i u drugi Bleiburg. (to je uistinu što je dr. Franjo Tudjman i prakticirao u Domovinskom ratu, proučivši " Poruku Izmirenja" generala Drinjanina, koja je izišla u Istarskoj Drini 1964 godine, moja opaska)

Ostani, Poglavniče, u legendi, pa jurisaj skupa sa novim generacijama, i zaustevi se na Drini. Vitez Pijanic i tako misli, da Ti moras pocivati na Drini, jer se tako nitko ne bi usudio Drine prekoraciti. I moli za nas, Tvoje nesretne ucenike, da nadjemo mir na Tvojem grobu, i da taj mir koristno upotrebimo za stvarnu oslobodilacku borbu za Hrvatsku. Pa da Pjanicevi unuci cuvaju mrtvu strazu s Tobom skupa na Drini.

Znam, Poglavnice, da u svojim zadnjim časovima nisi više htio govoriti o problemima hrvatske politike, jer si osjetio, da Tvoj duh traži druge horizonte. Tvoje umorno tielo nije više moglo podnieti. Osjetio si da se ide na zadnji, veliki put. Pa kada si na isti bio pripremljen, znam, da Ti se povratio Tvoj klasični i dominirajući mir, kojim si uvjek znao impresionirati. Bio si sviestan, da sada drugi moraju nastaviti. Znao si i to, da to neće biti lako. I nije lako. Ja, eto, idem sa Tvoga groba uvjeren, da si razumio svoga "zločastog dečka" koji Te je slijedio kroz svoje djetinstvo, kroz mladenačko i muževno doba i koji od Tebe ne traži ništa osim mira. Povrati mi mir, a Ti u legendi čekaj polazak u novi boj, (što se je i obistinilo u Domovinskom ratu, moja opaska) da se odatle Tebi pridruže i ostali: oni sa Kaptola, sa Jankapuste, sa Lipara. A onda, i za sve vjeke vjekova, uvjek će trebati stvarati nove legije, uvjek ići na grob velikana po snagu. Ovdje, na Tvom grobu, je jedan od izvora.

Za Dom Spremni!

Ustaša Maks.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: SMISAO USTAŠTVA JE DUBOKO KAO I SMISAO BOŽIĆA!
PostPostano: čet pro 13, 2012 01:37 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
SMISAO USTAŠTVA JE DUBOKO KAO I SMISAO BOŽIĆA!

Zapovied-gus

U životu naroda ima mnogo taj­novitoga, što se ne može shvatiti samim razmišljanjem i zaključivanjem,nego jedino osjećanjem i vjerovanjem.Sam pojam naroda, zakoni njegova povijesnog razvoja, to su tajne...

...koje ne ćemo nikada shva titi, ako ih pokušamo raščlanjivati noževima našega mozga. Razumjet ćemo ih samo onda, ako smo s njima organski povezani snagom krvi, tradicije i osjećaja vjernosti.

Pitanje života, i sudbine hrvatskog; naroda — smisao ustaštva! — nisu shvatili oni »umovi i veleumovi«, oni »visoki političari«, oni »realni duho­vi«, koji su imali suviše pameti, da bi mogli pomišljati, da idu glavom kroz zid! — pitanje života i sudbine hrvatskog naroda, shvatili su najbolje mali i sitni, siromašni, neuki ljudi, hrvatska mladost i šačica inteligen­cije, koji su u svojim žilama osjećali snažno šumjeti svoju hrvatsku krv, glas prošlih pokoljenja. Toj njihovoj podsvijesti titrao je velebni lik To­mislava, i nasuprot njemu krv Petra Svačića, Gubca, Zrinskih i Frankopana, Kvaternika i tolikih drugih svje­žih grobova, koje je podigla srpska tiranija i u njihovoj svijesti jasno se izdigao lik Poglavnika, koji je snažno pokazivao put k oslobodjenju i uspostavi Nezavisne Države Hrvatske.

Taj krvavi, ustaški put, taj put Po­glavnika i Njegovih Ustaša, nije razumljiv onima, koji su ga htjeli do­kučiti samim razumom, ali je bio ra­zumljiv onima, koji su u svojim srci­ma osjećali tu magičnu svijest: mi smo Hrvati! — i koje je hrvatska svi­jest i hrvatski ponos, tjerao u bor­bu, da dokrajče dane sramotnog rop­stva, propadanja i umiranja, da po­vrate svojem narodu dostojanstvo i da u ovoj ispaćenoj blagoslovljenoj zemlji zaoru brazdu rada i reda.

Nacionalna svijest, nacionalni po­nos, osjećaj krvi, pripadnosti narodu, osjećaj hrvatske nacionalne časti, vjernost i borbenost, to su značajke, koje dovode pojedince na ustaški put, u ustaške redove, pod Poglavnikovu zastavu, to su značajke, koje su i kod drugih naroda dovele pojedince u nacionalističke redove njihovih naroda i stvorile nove, nacionalističke države, a po njima i preduvjete stva­ranja nove Europe i novog svjetskoga poretka.

Ustaški pokret, isto kao i drugi su­vremeni nacionalistički pokreti u Europi i kao svi veliki narodni pokreti, nošen je snagom podsvijesti, nacionalnog osjećanja i vjere, ali to ne znači, da on nije nošen zato i si­lom jasnih ciljeva i jasnih po­gleda, na narodni i državni život, i na zadatke, koje on ima u narodnom i državnom životu izvršiti. Naprotiv povijesna je istina, da su svi mali politički stranački pokreti, koji su se osnivali u složenim i i****renim po­litičkim programima, koji su bili dje­lo političkih kombinacija i planova, puni zbrke i bez jasnih zasada, što je najbolje dokazao prošli demokratski svijet, djelo takvih stranačkih po­kreta, koji se napokon i ugušio od puste smušenosli svojih stranaka i. strančica. Veliki nacionalistički po­kreti, koliko god izviru iz mutnih ta­loga narodne vjere i volje za ustra­janjem i borbom, toliko su jasni u svoj im povijesnim ciljevima slobode i stvaranja novog reda u narodnom životu.

Smisao ustaštva, veličina ustaštva, snaga ustaštva upravo i leži u krat­koći,jasnoći i osnovnosti njegovih ciljeva. Ustaštvo je hrvatskom na­rodu postavilo ciljeve, koji zadiru u samo pitanje njegovog života i op­stanka i koji su zato kristalno jasni i jednostavni. Zato, je ustaštvo pokret, koji je pristupačan cijelom narodu i u biti kojega leži, da obuhvaća cijeli narod. Kad ustaška načela kažu, da hrvatski narod ne može živjeti bez svoje vlastite nezavisne države, onda je to tako jasno, da se daju i glave, samo da bi oličena krvlju ta istina postala jasnija i shvatljiva cijelom narodu i jednoga dana bila ostvare­na u životu. Kad ustaški pokret pro­pisuje zakone reda i rada, dužnosti (poštenja i odgovornosti, onda su te zasade tako jasne, da je svako zaobi­laženje nemoguće i da se može za njega platiti samo po jasnim ustaš­kim zakonima. Kad ustaški pokret postavlja kao svog vodju, kao svoj putokaz svoga Poglavnika, onda je sve do krajnosti jasno u njegovoj snazi i odlučnosti i put kojim on ide toliko je shvatljivi put uskrsnuća ci­jeloga naroda.

Ustaštvo, Poglavnikovo ustaštvo, nije samo pokret, nije samo put, ne­go jedno sve zajedno i istina i put i život hrvatskoga naroda. Ali nadasve život, ono mora nadasve biti život hrvatskog naroda i kad ustaštvo po­stane život svakog i zadnjeg Hrva­ta, kad ono ne bude samo njegovo »opredjeljenje«, nego kad ono bude sadržaj svake njegove misli, svakog čina, svakog rada, onda će Hrvatska biti doista velika i vječna. Hrvatski narod nalazi se danas na jednoj go­lemoj povijesnoj prekretnici, gdje se radi o tome, da on jednom za uvijek počne živjeti novim životom. Ovu prekretnicu postavlja hrvatskom na­rodu ustaštvo i u tom leži njegov duboki, ne samo privremeni, nego upravo Vječni, povijesni smisao. Smi­sao ustažtva je za hrvatski narod vječan i on je osobno povezan jedino s osobom Poglavnika. Zato kao što niti jedan pojedinac ne može uvećati povijesno značenje Poglavnika i us­taštva, tako ga ne može niti umanji­ti.Ustaštvo mora stvoriti odgovorne i poštene ljude, ono ih ima i ono ih stvara, ali ti ljudi ne mogu nikada biti razlog vjere hrvatskog naroda u ustaški pokret, pa prema tome niti razlog sumnje. Hrvatski narod mora vjerovati samo u Poglavnika i u us­taštvo, koje nakon osam punih kr­vavih stoljeća postavlja rukom svo­ga Prvog Ustaše za daljnja stoljeća i za vječnost temelje jednog novog ži­vota hrvatske nacije.

RADOVAN LATKOVIĆ.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO (10)
PostPostano: čet pro 13, 2012 04:06 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
Mir u ratu i rat u miru

Hrvatska i Ustaštvo (10)

REVIZIJA USTASTVA

Pošto su sada predsjednički izbori,donosim ovaj članak generala
Drinjanina iz 1968.,da se vidi kako je on mislio.

Potrebe radi odlučio sam u cijelosti i doslovno prenijeti na
ove stranice portala javno članak iz novine OBRANA, Glavno Glasilo
Hrvatskog Narodnog Odpora. Molim drage i cijenjene čitatelje da pomno
pročitaju članak, pribroje koliko puta pisac je spomenuo: Hrvatska,
hrvatski narod, hrvatska sloboda, hrvatska nezavisnost, bilo u imenici
bilo u pridjevu. Takodjer želim ovdje naglasiti (da ću dati 100 kuna
onim prvim pet (5) komentatora koji se jave sa točnim brojem
spomenutog imena Hrvatska, hrvatski narod, hrvatska sloboda, hrvatska
nezavisnost itd.) da je pisac ovoga članka Ivo granicar, uistinu
Vjekoslav Maks Luburić, general Drinjanin. Maks Luburic je mnogo pisao
pod raličitim imenima, ne da sebe sakrije, nego da sakrije trag svojih
progonitelja. On je pisao ISTINU onakvu kroz kakvu je on prolazio i
kakvu je proživljavao i doživo. Za to je jako intersantno njega, Maksa
Lubirića, čitati. Bilo bi dobro da oni koji pročitaju ovaj članak
usporede situaciju kada se je ovaj članak pisao pred Božić 1968 godine
sa današnjom situacijom u Hrvatskoj, godine 2009.

Želim Vam svima Sretan Božić i Veseli Novu 2013 Godinu! Otporaš.


Riječ ima novina OBRANA:

" O B R A N A "

GLASILO HRVATSKOG NARODNOG ODPORA

Zadnje Vijesti Jubilarnog Broja 100

Ive Graničar

MIR U RATU I RAT U MITU

U pradavnini kao i danas tražio je ljudski rod put u cilju
riješavanja mnogih pitanja, koja su se ticala njega, te ih je nastojao
rijšiti. Čovijek se je nastojao uzdignuti iznad svoje okoline, svojih
dnevnih stvari i potreba, te je tražio i nastojao naći smisao i svrhu
života, tražio je polaznu točku odakle je sve to - tražio je Boga.

Primitivni čovjek, koji je živio u špilji, imao je pojam o Bogu,
te ga postivao i prikazivao na svoj način, obožavajući vatru, sunce,
te ostale prirodne sile.

Od svih tih pojava nije bio izuzet niti Hrvatski narod, koji je u
svojem životu u pradavnini, stoljećima prije Krista bio pobožan,
vjerovao u Boga na svoj način, što svjedoče ostaci brojnih hramova
onoga doba.

Hrvatski narod danas slavi Božić na posebno svečan način. To je
dan izmirenja, i taj lijepi običaj živi u hrvatskome narodu koliko je
poznato više od deset stoljeća. Taj lijepi običaj sili nas sve Hrvate,
kako u Domovini, tako i u emigraciji, da se svi mi zamislimo prigodom
ovoga Božića, te da pokušamo uvesti Božićni mir u dušama svojim, zatim
u emigraciji i u Domovini.

Potreba iziskuje od nas i sili nas na taj korak. Ako pogledamo
današnju situaciju u svijetu, mi vidimo, da se svijet približuje
anarhiji i općem rasulu. Ako se podje tim putem dalje, opća katastrofa
je neminovna. Komunističke fraze odviše su otrcane, da bi mogle išta
pozetivno učiniti u pogledu općeg mira, a mi vidimo, da im nije niti
stalo do toga, već jedino do prevlasti u svijetu.

Kršćanstvo se jedino suprostavlja dekadenci našega vremena i
nastoji da putem vjere spasi i preporodi savremeno društvo.

Isus Krist kao Sin Božiji, rodjen u Betlehemskoj štalici, postavši
čovjekom, bio je historijska ličnost što potvrdjuje povijest, bio je
preporoditelj ljudskog roda, koji je utonuo u najteže opačine u
vrijeme Kristova života.

Krist je donio ljudskom rodu puninu i smisao života, vratio je mir
u duše ljudi. Ne postoji Bog radi ljudi, već ljudi postoje radi Boga.
Nije Bogu potrebno, da ljudi vjeruju u njega, već je potrebno samim
ljudima radi njihiva života. Razlika medju ljudima postoji radi toga,
što su neki od njih imali sreću, da Boga upoznaju, dok drugi nisu
imali te sreće, i još uvijek lutaju i tumaraju tražeći Boga i Njegov
mir.

Hrvatski narod je religiozan, kao što je to bio i u davnini, te je
našao mir u duši svojoj i to ispoljava prigodom velike svetkovine
Božića. Neka i ovaj nadolazeći Božić bude prilika, da Hrvati u
Domovini i u emigraciji postignu mir u dušama svojim!

Drugi dio hrvatskog naroda, koji je islamske vjeroispovijesti,
slavi Boga na svoj način prema nauci svoje vjere. Premda je taj dio
Hrvata različite vjeroispovijesti od Hrvata katolika, medju njima
vlada sklad, te se nikada ne dogadja da Hrvati, vjernici jedne vjere
ometaju vršenje vjerskih dužnosti vjernicima druge vjere, premda su
pomiješani i žive zajedno, a često slave svi zajedno vjerske blagdane
jedne i druge vjere. Tako je u krilu Hrvatskog naroda postignuta
ekumenska snošljivost davno prije ekumenskog Koncila koji je zauzeo
stanovište, kakvo već davno postoji u praksi u hrvatskoj Bosni.

Hrvatskom narodu je potreban Božićni mir usred rata!

kada bude taj i takav mir postignut medju Hrvatima, tada se može
pomišljati na uspjeh u borbi za slobodu Hrvatskog naroda. hrvatski
narod se nalazi u borbi, u predvečerje teških i sudbonosnih dogadjaja,
koji će mu bezuvjetno donijeti posljedica. Te posljedice mogu biti
dobre, a mogu biti i zle. To ovisi o volji i spremnosti hrvatskog
naroda na rad i žrtve, koje će mu biti nametnute.

Dogadjaji unutar hrvatskog naroda pokazuju preporod kod hrvatske
mladeži u cilju hrvatske državne nezavisnosti, a ta se pojava najviše
odrazuje kod mladih hrvatskih intelektualaca. Taj pokret mlade
hrvatske generacije stavlja Jugoslaviju u pitanje. Razvitak dogadjaja
izvan tako zvane Jugoslavije a na njezinim granicama, razvijaju se
takodjer u smijeru, koji stavlja Jugoslaviju kao takvu u pitanje.

Hrvatski narod u Domovini budno prati sve dogadjaje, te nastoji
svaki pokret iskoristiti u svoju korist. Sve to upućuje Hrvate u
emigraciji, da zbiju svoje redove bez obzira na razliku u mišljenju,
jer im je isti cilj: Sloboda hrvatskog naroda i uspostava samostalne
Hrvatske Države. To je cilj kojemu ide Hrvatski narod u Domovini i
emigraciji. U toj akciji će sudjelovati čitavi Hrvatski narod u
Domovini i u iseljenoj Hrvatskoj. Netko više, netko manje. O tome
koliko će tko biti spreman u danom času, ovisiti će tok borbe za
slobodu, kao i njezin uspjeh. Neka si nitko ne pravi iluziju, da će
sloboda biti donešena na tanjuru. To je izvan svake sumnje.

Za slobodu i samostalnost svoje Države morati će Hrvatski narod
doprinijeti velike žrtve. No sve te žrtve i sva zla, koja će Hrvatski
narod morati pretrpjeti biti će male, ako ih se usporedi sa robstvom,
u kojem se sada nalazi Hrvatski narod, jer to robstvo priječi Hrvatski
narod njegovom napredku, te ga gospodarski i biološki uništava. Zato
se Hrvatski narod treba spremiti ubrzanim tempom za borbu, čiji ishod
treba osigurati hrvatskom narodu slobodu i bolju budućnost kao
slobodne Hrvatske Države.

U toj borbi ne treba imati mržnje prema nikome. Svaki Hrvat treba
samo izvršiti svoju dužnost prema svojemu narodu i prema svojoj
Domovini. Tu treba slijediti svijetle primijere hrvatski boraca, koji
su pali u borbi za Hrvatsku državu u drevnoj prošlosti kao i za
vrijeme zadnjega rata. Treba slijediti primjere i onih boraca, koji
nisu Hrvati, ali su pali za slobodu svojeg naroda protiv isto takvog
neprijatelja, kojega ima i Hrvatski narod. (Ovdje treba naglasiti da
je general Luburić mislio na one narode pod komunističkom kontrolom,
kao Madjari, Rumunji, Bugari, Slovaci i Cesi, pa i drugi, opaska
Domoljub)

Potrebo je sjetiti se tom prilikom hrabri boraca Alcatraza, koji
je bio svjetionik u borbi španjolskog naroda protiv najazde
internacionalnog komunizma, u kojemu su bili zastupani današnji
gospodari Jugoslavije, tlačitelji Hrvatskog Naroda.

Treba se sjetiti tom zgodom i riječi hrabrog borca Antonia Rivera,
koji je bio teško ranjen u Alcatrazu, a koji je rekao svojim suborcima
: "Pucaj, ali ne mrzi!"

Borba Hrvatskog naroda za svoju slobodu ne proističe iz mržnje,
već iz osjećaja ljubavi i dužnosti prema Hrvatskom narodu i budućim
hrvatskim pokoljenjima, kojima će sloboda biti životno pitanje.

S tim mislima, draga hrvatska braćo, želimo vam svima i to
Hrvatskom narodu u Domovini i emigraciji Sretan Božic i Novu Godinu, a
Hrvatima islamske vjeroispovijesti sretan Kurban Bajram sa napomenom
da je potreban Hrvatskom narodu Božićni mir usred rata.

ČESTIT BOŽIĆ !

BAJRAM MUBAREK OLSUN !

SRETNA NOVA GODINA 1969!

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

NAPOMENA:

Tako je mislio, razmišljao, sanjao i djelovao za slobodu
Hrvatskog naroda hrvatski revolucionarac, Ustaša i vojnik Vjekoslav
Maks Luburić, general DRINJAIN.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: čet pro 20, 2012 04:23 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
HRVATSKA U BORBI PROTIV ZLA (14)

Ovdje prenosim sa portala: hrvatskinacionalisti.org NOVA ZORA HRVATSKOG NACIONALIZMA,što nužno ne znači da se ja s tim slažem ili ne slažem.

Da nije bilo hrvatskog nacionalizma u prošlosti, danas za sigurno ne bi imali što imamo, a to je Neovisna Republika Hrvatska, skraćeno: RH. Prije šesdeset (60) godina za naziv iste zemlje - samo što bi bila duplo, dvojstruko, veća - bi se reklo Nezavisna Država Hrvatska, skraćeno: NDH.

Nova zora hrvatskog nacionalizma

Hrvatska je zemlja nevjerojatnih prirodnih ljepota, slavne i burne povijesti, Hrvati su oduvijek bili narod poznat po poštenju i junaštvu. Jedan mostarski fratar je rekao: „svega što vrijedi, Bog je stvorio malo, kako zlata- tako i Hrvata“! No nažalost, posljednjih smo godina svjedoci općeg pada domoljublja i nacionalnog ponosa u Hrvatskoj, narod se sve više povodi za „europskim trendovima“, liberalizmom, globalizmom, kapitalizmom... Nekada su Hrvatima tri najvažnije vrijednosti u životu bile Bog, Obitelj i Domovina, a danas su to zadnje tri stvari o kojima razmišljaju, tradicionalne vrijednosti im više ništa ne znače, žive ispraznim životima i novac im je najbitnija stvar u životu.

Ali još uvijek ima Hrvata u čijim srcima živi prkos i smionost starih Neretljana i Kačića, slava i plemenitost Trpimirovića i Kotromanića, moć i snaga Šubića i Hrvatinića, hrabrost i požrtvovnost Zrinskih i Frankopana, te sve ostale vrline svih hrvatskih junaka u čitavoj povijesti. Još uvijek ima Hrvata koji su spremni položiti svoje živote na oltar Domovine, koji su spremni učiniti sve za boljitak Hrvatske i hrvatskog naroda. Još uvijek ima Hrvata koji ne mare za regionalne podjele i kojima su svi Hrvati jednako dragi. Ali te Hrvate, tj. hrvatske nacionaliste muči jedan problem, vjekovni problem Hrvata kroz čitavu našu povijest - razjedinjenost. Hrvati su bili razjedinjeni još za vrijeme Borne i Ljudevita, za vrijeme vladavine kralja Zvonimira, za vrijeme borbi za bosansko prijestolje između Kotromanića i Šubića, za vrijeme turskog prodora u Bosnu, a o 19. i 20. stoljeću nije ni potrebno govoriti. Hrvatski nacionalisti su podijeljeni u razne skupine, stranke, udruge i pokrete, svi imaju jednake ciljeve, ali svejedno su razjedinjeni iako se njihova mišljenja se razilaze samo u nevažnim sitnicama. Apsolutno svi hrvatski nacionalisti imaju jedan zajednički cilj, a to je potpuno nezavisna hrvatska država, koja ne ovisi o strancima i koja je sposobna sama se pobrinuti za svoj narod. Hrvatski nacionalizam je nešto više od domoljublja. Hrvatski domoljub može (i treba) biti svaki Hrvat, ali hrvatski nacionalisti mogu biti samo oni koji su spremni učiniti sve za svoju Domovinu. Hrvatski nacionalizam je vrlo ozbiljna stvar, to je put pun odricanja, požrtvovnosti, borbe i muke, ali hrvatskim nacionalistima ništa nije teško kad se sjete svoga cilja- slobodne i nezavisne hrvatske države „u kojoj vladaju samo Bog i Hrvati“, kako bi rekao otac hrvatskog nacionalizma- dr. Ante Starčević. Često imamo prilike vidjeti razne televizijske emisije ili novinske članke koji prikazuju hrvatske nacionaliste kao skupinu primitivnih i nekulturnih seljačina, a velik dio Hrvata vjeruje takvoj propagandi, tako da je nacionalizam postao nepoželjan u Hrvatskoj. Istina je upravo suprotna, hrvatski nacionalisti su kulturni i inteligentni ljudi, izvrsno su upućeni u hrvatsku povijest i uvijek su spremni časno braniti ugled Hrvatske i hrvatskog naroda od svih napada. Staleži ne igraju veliku ulogu u hrvatskom nacionalizmu. Hrvatski nacionalist može biti seljak, radnik ili intelektualac. Sva tri staleža su jednako važna za hrvatsku državu, niti jedan nije manje ili više vrijedan. Krajnje je vrijeme da se svi hrvatski nacionalisti ujedine u jedan snažni pokret koji će pokazati hrvatskome narodu da je došlo vrijeme za promjene.

Truli kapitalizam i neprirodni globalizam/multikulturalizam već neko vrijeme uništavaju europske nacije, ljudi gube ponos i čast, obiteljske tvrtke propadaju i postaju sluge velikim međunarodnim korporacijama, imigranti iz azijskih i afričkih zemalja preplavljuju Europu, europski narodi postaju stranci u svojim državama... To su samo neki od problema koji čekaju Hrvatsku kada postane članica Europske Unije. Otac Domovine dr. Ante Starčević je rekao: „ni pod Beč, ni pod Peštu, ni pod Beograd, nego za slobodnu samostalnu Hrvatsku“, a nauka dr. Starčevića je svetinja za hrvatske nacionaliste. Prije stvaranja i nakon propasti Nezavisne Države Hrvatske, hrvatski nacionalisti su bili progonjeni, zatvarani, mučeni, ubijani, ali nisu se predali, nego su nastavili svoju borbu. Naši očevi, djedovi i pradjedovi nisu uzalud ginuli, ginuli su zbog nas, kako bismo mi imali uvjete da nastavimo njihovu borbu, da hrvatski narod jednoga dana živi u sreći i blagostanju. Vrijeme je da opet svi budemo kao jedan, vrijeme je da napokon ispunimo svoj san, koji je ispunjen 1941., ali nažalost nije dugo trajao. Ovoga puta, taj san će biti ispunjen za vječnost! Vrijeme je da Hrvati prestanu tražiti novoga gospodara, vrijeme je da budemo gospodari sebi samima te da se borimo da stranci više nikada ne zagospodare Hrvatskom.

Hrvatski nacionalizam se ponovno budi, sada imamo priliku da ispunimo san naših pradjedova, da njihove duše napokon mogu mirno počivati, znajući da je ispunjeno sve što su željeli. Vrijeme je da se da se hrvatski nacionalisti ujedine i napokon zajedničim snagama prekinu „kletvu kralja Zvonimira“ zbog koje su Hrvati stoljećima robovali strancima!

Bog i Hrvati!

Za Dom spremni!


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: 25 TOČAKA KOJE PREDSTAVLJAJU 25 POLJA HRVATSKOG GRBA
PostPostano: čet sij 03, 2013 13:16 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
RE: 25 TOČAKA KOJE PREDSTAVLJAJU 25 POLJA HRVATSKOG GRBA

Dragi Franjo,
Samo da te pozdravim i kažem da sam vrlo dobro i zdravo sa svom obitelji. Ovo što ti prilažem, kako ćeš i vidjeti, je odgovor jednom korisniku imenom DUH koji se je s menom zakačio na ovom Forumu oko zloćina. Naravno on je sa svoje strane sve dokaze donosio koje su Beograd i svi naši hrvatski neprijatelji fabricirali protiv Hrvata preko sedamdeset godina. Javi se. Bog! Otporaš mb.


Originalni autor citata je Otporaš
Poštovanome DUHU,

Poštovani ja i mislim na WW2. Svi oni koje misle da su Hrvati krivi za početak rata na području Hrvatske 1941 godine, su nemilosrdno u krivu. Neću ih kriviti za njihovo mišljenje kojeg oni u svojim mislima nose već godinama. Krivi su oni koji su im naturili svoja kriva mišljenja o zbivanjima prije, za vrijeme i poslije rata.

Da bi se moglo trijezno i iz povijestnih pogleda o tome razgovarati, potrebno je početi iz početka.


(1) Prvi početak je bio Krfska deklaracija iz godine 1917 koju su potpisali kneževina Srbija i jugoslavenski odbor kojeg je, hoćeš/nećeš, predvodio Hrvat dr. Ante Trumbić.

(2) Ta deklaracija se je potpisala da u zajednici takozvanih "slavenskih" naroda, u ovom slučaju i u to doba su bili dominantni Hrvati i Srbi, radimo i borimo se protiv austrohugarske monarhije. Hrvati kao i pošteni Srbi su mislili da ćemo u zajednici biti jači otresti se austrohugarske monarhije, te kasnije, svaki za sebe imati svoju vlastitu državu, Hrvati Hrvatsku a Srbi Srpsku državu.

(3) Kada je završio WW1 1918 i na Versaillskoj konferencija za MIR u lipnju 1919 godine ta zajednička zemlja je priznata kao kraljevina SHS, tj. Srba, Hrvata i Slovenaca.

(4) Srbi opijeni pobjedama balkanskim ratovima iz 1912-1913 su odmah pomislili da je i Hrvatska njihova zemlja, koju da su im je Velika antenta darovala.

(5) Srbi su odmah počeli svim državnim aparatima i dekretima uskraćivati, isticati i zabranjivati Hrvatima svako nacionalno obilježje do te mjere, da svako isticanje hrvatstva i hrvatske nacionalne zastave bilo je ugušeno u krvi i žrtvama.

(6) Hrvati su počeli otvoreno govoriti da se mirno raziđemo, svak sebi i svak za sebe. Sazvana je skupština u Beogradu da se o tome raspravlja. Srpska nacionalistička stranka je potajno radila po direktiva kralja Aleksandra te izvršila najbrutalniji pokolj Hrvata u sred parlamenta i u sred Beograda 20 lipnja 1928 god.

(7) Taj zločinački srpski način obračunavanja s Hrvatima je Hrvatima dozlogrdio do te mjere da su se Hrvati počeli mobilizirati za vlastitu obranu.

(8) Tada je kralj Aleksandar uvidio opasnost za državu kojoj je on bio "njegovo visočanstvo", te je raspustio stranke i konstitucije te uspostavio diktaturu 6 sijčnja 1929 godine. Tek tada počimaju svi gori jadi nad Hrvatima i Hrvatskom, sve u ime naroda i države.

(9) Dr. Ante Pavelić u svojoj ljubavi za Hrvatsku nije vidio drugog izlaza osim osnutka jedne revolucionarne organizacije sa svrhom da se svim raspoloživim sredstvima suprostavi srpskom nasilju, pa i uz potrebu oružja, s lozinkom: LJUTA TRAVA NA LJUTU RANU. Dao je toj organizaciji ime USTAŠA, što je jedna stara hrvatska izreka koju su Hrvati u prošlosti koristili protiv svakoga tirana kada su se Hrvati trebali USTATI na obranu svojih Domova i svoje države Hrvatske.

(10) Hrvatski revolucionarni ustaški pokret je osvetio hrvatske zastupnike HSS koje je Puniša Račić poubijao 20 lipnja 1928 god. usred parlamenta, ubivši srpskog kralja u Marseilleu 9 listopada 1934 godine.

(11) Poslije tog atentata srpska kraljevska Jugosklavija postaje sve više i više nepopularna u međunarodnim činbenicima. Njegovo "visočanstvo" princ knez Pavle sa svojim ministrima pristupa 25 ožujka 1941. Trojnom Paktu u najvećoj nadi da mu se kraljevina SHS sačuva.

(12) Srpski nacionalistički krugovi oko mladoga princa Petra drugoga su bili nezadovoljni političkim ishodom koji je vodio do jedne minimalne olakšice Hrvatima sa njihovom Banovinom Hrvatskom na čelu dra. Vladka Mačeka i njegove HSS.

(13) Srpski general Simović sa svim svojim vojničkim kadrom u suglasnosti pukovnika Draže Mihailovića pripremaju puč 27 marta (hrvatski ožujka) s lozinkom: Bolje rat nego pakt. Svrgnili su kneza Pavla što je razljutilo Hitlera te je napao srpsku kraljevinu Jugoslaviju.

(14) Hrvati ne samo da koriste nego su iskoristili međunarodnu političku situaciju i Proglasili Svoju Nezavisnu Državu Hrvatsku DESETOGA TRAVNJA 1941 godine.

(15) Srbima to nije bilo po volji te su svim silama i vojničkim potencijalom udarili na Hrvatsku koja uopćee još nije imala ni vojske niti vojničkog kadra.

(16) Srbi, bolje rečeno srpski četnici Draže Mihailovića su nemilosrdno počeli ubijati Hrvate bez ikakvoga biranje. Njihova, četnička, lozinka je bila ubijati sve što je hrvatsko, tako: DA OD ZLA RODA NEMA NI PORODA.

(17) Kada su nenaoružani Hrvati to vidjeli, počeli su se organizirati u vojničke skupine, vojničke redove, u ustaške postrojbe, ne da "kolju i ubijaju" kako su naši hrvatski neprijatelji to drugima govorili, pa i vama poštovani kolega DUH, nego da se brane.

(18) U toj isključivo nacionalnoj obrani Hrvati su imali svako Božije, ljudsko i međunarodno pravo da se brane i da se obrane. u toj borbi za obranu nacionalnih hrvatskih života, glupo bi bilo reći da nije bilo i nevini i nedužni žrtava.

(19) Trebamo uvijek imati na umu i pred očima činjenicu da svaki rat za sobom nosi više nedužnih i nevinih žrtava nego, recimo, vojničkih žrtava.

(20) To se je najviše moglo vidjeti i osjetiti na području Hrvatsk za vrijeme WW2. Zašto? Jednostavno zato što nam je sličan jezik, što smo izmješani, što u mnogim slučajevima poznajemo jedni druge, te, uz sve to, srpski četnici u zajednici sa partizanima su iz taktičkih i strateških razloga napadali pravoslavna sela u odori hrvatskih vojnika, kako bi dali do znanja srpskom pučanstvu da su to bili ustaše. Nedugo iza toga dolaze četnici i partizani da im "pomognu" i da ih spase od "ustaškog noža", te ih nagovaraju da im se priključe/pridruže i da sa njima pođu u šumu.

(21) Iz šume zna se šta se je radilo. Diverzije. Protiv koga? Protiv Hrvata i Hrvatske Države. S kim; četnici i partizani zajedno.

(22) Hrvatska Država kao i svaka druga država na svijetu je tražila te "diverzante", hapsila ih i privodila hrvatskom narodnom sudu. (Vidi knjižicu DRINU 1956 i tu se može pronaći mnoge stavri što se tiče suda NDH)

(23) Tako je nastala fama o ustaškim zločinima koji uobće, u smislu zločina, nisu ni postojali. Ekseca dakako je bilo. To je što svaki rat za sobom nosi.

(24) Da smo mi Hrvati dobili rat u drugom svjetskome ratu, povijest bi se drugačije pisala. Hrvati bi tada bili najbolji na svijetu. Svakako da smo mi i danas najbolji zahvaljujući našoj uljudnosti.

(25) Nadam se prijatelju DUHU da sam odgovorio na sva vaša mogu ća pitanja i želje. Uz iskrene pozdrave. Otporaš.
Odgovori Citiraj


Saznajte više: Partizansko antifašistički zločini nad hrvatskim narodom.


Ono što je Otporaš napisao meni otvoriše oči... (najozbiljnije)


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: ČESTITKA DESETOM TRAVNJU
PostPostano: čet sij 10, 2013 13:36 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
ČESTITKA DESETOM TRAVNJU!!! HRVATSKA I USTAŠTVO (35)

Iz povijesne perspektive, ne bi danas bilo Hrvata koji ne bi htio govoriti s očevidcem delirija PROGLAŠELNJA NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE.

Danas je 69 godišnjica PROGLAŠENJA NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE. Kako bi bilo lijepo da se nađe živi svjedok i iznese nama mlađima svoje dojmove kako se je osjećao hrvatski narod kada je čuo vijest da smo konačno SLOBODNI!

U tu svrhu i za to zadovoljstov vam donosim veselje dvojice Ustaša koji su svoje dojmove zapisali u vlaku vozeći se prema Domovini Hrvatsko.

ČESTITAM SVIM HRVATIMA DESETI TRAVANJ!!!


Najradosniji trenuci obnovitelja Hrvatske


Najradosniji trenuci obnovitelja hrvatske slobode i nezavisnosti-

Zagreb, 9. listopada

Vedro talijansko nebo, vedrije i jasnije od djetinjeg oka. Proljetno sunce nekako veselije grije, sve pupa i oživljuje, u duše naših ustaša uvlači se neka tiha i skrovita radost, predosjećaj o velikoj bliskoj budućnosti, koja je na pomolu. Pokrajina Avellino, najdivniji kutak Italije: sunce, pjesma, cvijeće i dražest. Izgleda da se priroda natjecalo s ljudskim duhom, u obogaćivanju toga kraja i u tom natjecanju stvorila ono, što joj gotovo nigdje na kori zemaljskoj nije u potpunosti uspjelo. Bujno zelenilo okružuje sam gradić Avellino, a tamo prema jugozapadu vide se obronci tamnomrkog i jezivog Vezuva, kojemu se sučelice usidrio Napulj, jedan od najljepših svjetskih gradova.

U skromnom stanu u Avellinu sjede dvojica ustaških časnika i šute. Od vremena na vrijeme šutke se pogledaju i ništa više.

- Marko, što naši u domovini rade? Hoće li ona biti ubrzo oslobodjena?
- Nadajmo se. Ja čekam svakim danom brzojavku od Poglavnika.
- Ne strahuj, brzojavka će pravovremeno stići, uzdajmo se u njega i Providnost.

Opet zašutiše. Lagani proljetni povjetarac leluja cvatuće jorgovane, koji neobično opojno mirišu, kakvi samo u Avellinu cvjetaju. U to se na vratima pojavi listonoša s brzojavkom. Srce naših boraca življe zaigra. Danas je utorak, 8. travnja, treba da se nadju još danas s ostalim drugovima u Napulju, a u četvrtak sa svima u Pistoji, gradiću sjeverne Italije.
Brzo uzmu najnužnije stvari, kojih nije bilo Bogzna kako mnogo, i upute se na avellinski kolodvor. Na putu do Napulja pridruži im se još desetak drugova. Svi su razdragani, jer znaju, da se Jugoslavija uplela u rat s osovinskim silama i tako sebi potpisala smrtnu osudu, znaju da će iz te borbe izići pobjednicom i njihova sveta majka Hrvatska, za dobrobit koje im se nikakva žrtva ne čini preteškom.

Iz Napulja krenuše vlakom kroz srednju Italiju prema Pistoji, gdje su se imali svi sakupiti. Putovanje je bilo veoma ugodno, kakvo samo može biti u prvo proljetno doba u tom kraju Italije. Govori se veoma malo i to ono najnužnije, najpreče. Ta kako bi i govorili, kad je srce prepuno osjećaja, a duša i mašta već brode oranicama i poljima, šumama i vrletima oslobodjene domovine Hrvatske? Tako im je meko pri duši. Znaju, da ne će naći sve uredjeno i stišano, znaju da će morati prolijevati more krvi i žrtvovati mnoštvo života dok potpunoma ne oslobode okovanu domovinu i osiguraju joj mirniju i sretniju budućnost Sve to oni znaju i razmišljaju o tome, ali to ne može narušiti njihovo veselje, već ga naprotiv umnožava i uzveličava.

Na Veliki Četvrtak, oko pola dana, stigne njihov vlak na kolodvor u Pistoji. Na kolodvoru ih dočekaše neki ustaški častnici, stari borci, te dočastnici i ustaše. Tu se izrukovaše i izgrliše sa starim drugovima i istomišljenicima, a zatim se uputiše u logor. Nije bilo vremena, a nisu imali ni volje za razonodu, već se stali savjetovati što da se čini. Odmah im bi podijeljeno ustaško odijelo, kojega do tada nisu imali, te oružje i streljivo, kao i cjelokupna ratna oprema. Stvaraju se nacrti o možebitnom napadaju na Jugoslaviju, ako to ustreba, o pomoći braći, koja su najvećma ugrožena od neprijatelja.

Onda zapadoše u maštanja o onoj, koju već godinama nisu vidjeli, o onoj iz koje su bili protjerani i bačeni u daleku tudjinu da medju stranim svijetom, koji ne pozna ni jedne riječi njihova slatkog jezika traže utočište i zaštitu. Je li se išta promjenilo? Jesu li one male, bijele kuće još uvijek iste? Jesu li prostrane livade još uvijek cvjetne; muču li goveda i bleje li ovce po pašnjacima? Čuje li se svugdje meka i živa hrvatska popijevka? Odzvanjaju li sure litice brda onim živim uzvicima i dozivanjem? Gori li još na očinskom ognjištu sveti kućni oganj? Njihova srca udaraju mahnitom radošću, a blaženi smiješak talasa se njihovim opaljenim licem. U to ih iz slatkog sanjarenja prene vijest: - Poglavnik dolazi! Poglavnik dolazi! Svi se ubrzo okupiše, da dočekaju svoga Poglavnika. Već su bili pridošli svi ustaše iz brojnih pokrajina Italije. Ukupan broj časnika, dočasnika i ustaša iznosio je 340 ljudi.

Poglavnik je došao kao uvijek ozbiljna i zamišljena čela, srdačno se rukovao sa svima i sa svakim prozborio dvije tri ljubazne riječi, osvrnuvši se na ove povjesne dane, koje upravo proživljavamo. Svi su pogledi bili uprti u njega, u njima se ljeskala ljubav i privrženost, a ujedno i strahopočitanje. Svima je bilo lagodno pri duši, ostvaruje se njihov san; njihov trud, izgnanstvo, žrtve i samoprijegor krune se uspjehom.

Uvečer se svi okupiše oko krugovalnika, da čuju razvoj dogadjaja u domovini. Najednom suspregoše dah, srce im življe i mahnitije stane udarati, nadimlju se grudi, a u grlu ih nešto draži, rekao bi, na,
sad će ti okorjeli borci, ti divovi proplakati. Bežični brzojav donosi do ušiju izgnanika najveseliju vijest: >Maršal Slavko Kvaternik proglasio je Hrvatsku Slobodnom i Nezavisnom Državom.<

Jedan je čas zavladala mrtva tišina, i kucaj se srca nije mogao čuti, a onda odahnuše duboko ustaške grudi i nutarnje uzbudjenje trebalo je dijeliti da se lakše snosi ona snažna bujica čuvstva. Svi se rukuju i ljube, svima suze radosnice titraju u očima, no brzo ih uguši junačko ustaško srce, koje ne plače ni onda, kad je presretno.

Nije se smjelo dugočasiti. Odmah se spremi sve za polazak. Upute se na pistojsku postaju, gdje ih je već čekalo nebrojeno mnoštvo pistojskog prijateljskog pučanstva. Posebni vlak za njih već stoji na kolodvoru i pisti. Naši ulaze u vagone. Razdragani i iskreni živalj onoga kraja kliče i plješće našim junacima; djevojke ih posiplju cvijećem, a starice ih blagosivlju i šapću tihu i predanu molitvu za njih, za brzo i konačno oslobodjenje njihove vjekovima sputane i izrabljivane domovine.

Vlak kreće vrlo polagano. Ustaše se nagnuli na prozore, a narod maše rukama, maramicama, svime do čega u tome času velikog u****a može doći. A ustaška srca gore, plamte, uzvraćaju im pozdrave uzdignutom desnicom. Kad je vlak izišao iz stanice iz stotine ustaških grla prolomila se poput oluje slobodna "Lijepa Naša". Vlak juri kroz sjevernu Italiju, prelazi Padsku ravnicu i primiče se Trstu. U Trst stigoše 11. ožujka pod večer. Na kolodvoru ih je čekalo mnoštvo svijeta, većinom Hrvata, koji su jamačno znali za njihov dolazak. Bura oduševljenja i poklika prolomila se zrakom. Kliče se Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Poglavniku, hrabrim ustaškim mučenicima i borcima. Predstavnici talijanskih vlasti u Trstu predali su u ime prijateljskog talijanskog naroda divan vijenac Poglavniku.

Prije nego sjedoše u autobuse, koji su ih čekali, Poglavnik im održa kratak govor, upozoravajući ih da budu kao i uvijek spremni za svaki eventualni napadaj četničkih banda na putu u domovinu..

>Ako dodje do čega. rekao je dostojanstveno POGLAVNIK, ja pred vama stupam u borbu!<

Poglavnikove su se riječi jako dojmile ustaških srdaca, kojima život i ne predstavlja ništa drugo nego predano žrtvovanje za dobrobit domovine.
Zabrujaše motori, zazviždaše sirene i samovozi krenuše prema Rijeci.
Usprkos na****oga putovanja I neprospavane noći nije sada nitko mislio na odmor i počinak, već svi iz svih samovoza počeše punim grlom >Lijepu našuPuška puca< i druge hrvatske ustaške popijevke i koračnice. Sto se više noć primicala jutru postajalo je sve hladnije i hladnije, brije ledeni sniježni vjetar. No taj vjetar ne rashladjuje, već naprotiv grije, taj je vjetar prvi vijesnik slobode, koji im je izišao u susret da im izruči pozdrave radosne
majke, da ih u njezino ime poljubi i blagoslovi. Taj vjetar razblažuje i mekša čvrsta ustaška srca i raznježuje tvrde i opore njihove grudi, privijajući slatki
melem na njihove boli.

- Marko, reci mi je li ti ugodno pri duši?
- Pitaš?!

I iz ustaških grudi ote se burnija i jača, vedrija i proćućenija nego ikada od svoga opstanka >Lijepa, naša domovino...<

U tri i pol sata poslije pola noći predje posljednji samovoz riječko-sušački most i krene prema Delnicama. Po zapovjedništvu Poglavnika (odmah u Sušaku), jedan odred Ustaša, na čelu sa satnikom Ivanom Devčićem, odvoji se od cjeline i krene u Liku da pomogne našima ugušiti mjestimične pobune vlaha. Kako put kroz bivše Srpske Moravice nije bio baš najsigurniji, naredi Poglavnik da se istraži teren i osigura nesmetan prolaz.
Usprkos noći i snijegu, koji je još uvijek padao, izidje na cestu svo delničko pučanstvo da izrazi svoju zahvalnost i odanost Poglavniku i ustaškim odjelima. Poglavnik je odredio da svi samovozi stanu, a sam je izišao i kratkim, ali toplim govorom pozdravio pučanstvo, koje je oduševljeno klicalo Poglavniku i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Uz cestu, od Delnica do Ogulina, kao i dalje do Zagreba, stajalo je staro i mlado, muško i žensko i samovoze posipalo cvijećem. U Ogulin je ušao posljednji samovoz 13. travnja u 3 i pol sata poslije podne. I tu je Poglavnik održao mali govor, u kojemu je u kratkim crtama i jezgrovito, kako mu je prirodjeno, upozorio narod na ove povjesne časove, koje upravo proživljavamo. Pljesak, poklici, pjesma, uzdignute desnice, bio je vidljivi znak nutarnjeg uzbudjenja i neopisive sreće ogulinskog hrvatskog pučanstva.

Na tome na****om i dugotrajnom putovanju Poglavnik se malo jače nahladio pa se moralo ostati u Karlovcu do prvih sati 15. travnja. U Karlovcu je bio neopisivo oduševljen doček. Na karlovačkom kolodvoru dočekao je Poglavnika i ustaše Doglavnik Vojskovodja maršal Slavko Kvaternik i srdačno se rukovao s Poglavnikom, zahvalivši mu u kratkom govoru na svemu što je učinio za hrvatski narod, za napaćenu majku Hrvatsku.

U 5 sati jutro 15. travnja izašao je Poglavnik sa svojim vjernim ustašama na povijesni Markov trg.Pogledao je ustaše i ustaše njega; u očima im sjale
suze. Baciše pogled u maglovitu daljinu i vidješe,što nisu nikada do tada vidjeli s Markova trga; u travanjskoj magli ljeska se uzvišen i velik lik slobodne i okrunjene Hrvatske Domovine.



(I. R.)


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO (39)
PostPostano: sri sij 30, 2013 19:38 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
HRVATSKA I USTASTVO (39)

KaŽu da su mnogi protiv mene. Zapamti: Samo oni koji su se o bilo čemu ogrijesili o dobro Hrvatske.general DRINJANIN u pismu Dru. Miljenki Dabi Peraniću.

Piše: general DRINJANIN


" OBRANA " br. 27 1965 godine


NEZAHVALNA ULOGA ČUVARA DR. MAČEKA


Dosada sam iznio nekoliko misli ne radi toga, jer bi one imale neku posebnu važnost za tok dogadjaja, još manje za dra. V. Mačeka. Ali imale su presudnu važnost za mene osobno, kao i za one drugove, koji su samnom bili na Janka Pusti. Mnogo toga se je dogodilo radi dra. V. Mačeka, pa kako je to imalo odsudna značenja za tok dogadjaja na Janka Pusti, i za mene osobno - valjalo je o tome govoriti i onda, kada ni sam dr. V. Maček eventualno nije htio uticati na te dofadjaje.


Odatle moj "kompleks Maček", koji me je pratio do onda, kada sam došao do uvjerenja, da dr. V. Maček neće više uticati na razvoj dogadjaja i da je naša sudbina u rukama Poglavnika Dra. A. Pavelića. Mi nismo vjerovali u Banovinu, niti u evoluciju kraljevske Jugoslavije, kao što ni danas - u 1965-oj - ne vjerujem u evoluciju komunističke Jugoslavije, (Koliko proročanstava u svojim opisima je izrekao general DRINJANIN, to je ne shvatljivo za mnoge, ali svakako nije ne shvatljivo za one koji su svojim životima trasirali put do državotvorne Države Hrvatske, a medju tima je bio i legendarni general Maks Luburić, moja opaska) i u neke mogućnosti sa tobožnjom današnjom hrvatskom Republikom. Svaku je Jugoslaviju trebalo rušiti i treba rušiti ovu današnju. Pitanje dra. V. Mačeka bilo je za mene već čisto političko, i bio sam voljan slijediti dra. A. Pavelića, ne samo protiv Jugoslavije, kralja i Srba, nego i protiv dra. V. Mačeka.


Zatvaranje hrvatskih rodoljuba u logor Kruščica, u Vitezu kraj Travnika, kao i prebijanje nekih omladinaca po oružnicima, redarstvu i "Zaštitarima" - oslobodila me je svih predrasuda, i ja sam u dru. V. Mačeku, pri dolasu u Hrvatsku, gledao neprijatelja hrvatske države. (Na svu žalost, što su sve "Zaštitari" radili i kako su se stvari razvijale tijekom rata, ne samo da su šurovali sa komunistima i partizanima, nego su im u svoj hrvatskoj vojničkoj omremi prilazili i rame uz rame se borili protiv naše Hrvatske Države, to se punim jezikom zove u prvom redu: IZDAJA te onda LJUBOMORA, moja opaska).


Kada sam pak saznao i detalje o pokušaju dra. V. Mačeka, da spasi Jugoslaviju i u zadnji čas, kada u nju već ni sami Srbi nisu više vjerovali, uvjerilo me je, da su sve mjere, koje bi bile poduzete protiv njega i njegovih pristaša, bile podpuno opravdane.


Znam, da je nepopularno danas tako govoriti. Svijestan sam, da je to donekle i u suprotnosti s mojim današnjim djelovanjem. Medjutim, ne bih bio iskren čovjek, kada bih danas nastojao prikazati moje osjećaje drugačijim, nego su u stvarnosti bili. (Ovdje je potrebno istaknuti da je general Drinjanin jedini od svih hrvatskih vojničkih zapovjednika drugog svjetskog rata da je nešto napisao i ostevio povijesničarima da mogu nešto napisati i s naše hrvatske strane o hrvatskoj vojničkoj povijesti. Doduše i puk. Ivan Babić je nešto pisao kao feljtoni u "Novoj Hrvatskoj" iz Londona, što svakako treba uzeti u obzir. Sada se postavlja jedno ozbiljno pitanje: Zašto drugi hrvatski časnici nisu pisali o svojim uspomenama u stvaranju i obrani Hrvatske Države?! Odgovor je jednostavan: Pobili ih Titini partizani, moja opaska) Moglo bi izgledati i kao da se opravdavam ili možda ulagujem nasljednicima dra. V. Mačeka u vodstvu HSS-e. Moglo bi čak izgledati, kao da perem sebe od odgovornosti i svaljujem krivnju na druge, t.j. starije. Ne, ja sam bio sporazuman s uhićenjem dra. V. Mačeka, i bio sam sporazuman s razoružanjem jednog dijela "Zaštite", koji je bio infiltriran komunističkim utjecajem.


Kada su pojedine grupe "Zaštite" u Zagrebu, pod utjecajem vina i unutarnjeg gnjeva, i vjerojatno komunističkog huškanja, počele po zagrebačkim ulicama praviti izgrede - kličući dru. V. Mašeku i vrijedjajući Poglavnika, intervenirali smo, i ja sam osobno intervenirao. Skupa sa pok. Mijom Babićem očistili smo najprije zagrebačke ulice od bučnih grupa "Zaštitara", tako da smo ih jednostavno pobacali u kamione, a da ih nismo ni razoružali; a nakon te operacije, pred zoru slijedećeg dana, upali smo s malim grupama povratnika u privremene vojarne "Zaštite". Tada smo bili doveli s nama stručnjake antikomunističkog odjela zagrebačkog redarstva i, prema kartoteci, odstranili sve one, koji su bili poznati kao komunisti i iste internirali. (Eto, sada se može jasno vidjeti do koje mjere HSS-a je bila infiltrirana komunistima, a zna se da su ovi bili i ostali poznati kao rušitelji Hrvatske Države, moja opaska) Ostalima smo dali mogućnost, da obavjeste svoje, posebno one na Trešnjevski, da im donesu gradjanska odjela, nakon čega su bili odpušteni svojim domovima. Sam službujući časnik konjaničke čete "Zaštite" preko telefona pozvao je sve časnike, i oni su u glavnom sami izvršili selekciju. Jedan dio se odmah prijavio u ustaške postrojbe i bili su upućeni u l. Ustašku Dobrovoljačku Pukovniju u Zagrebački Zbor i Obrtnu Školu, gdje je pukovnija imala svoje nastambe, urede i skladišta.


........................................


Možda će se mnogi znojiti od muke kada budu ovo čitali. Potpuno ću ih razumijeti. Zašto? Zato što do sada njihove oči nisu imale priliku ovako nešto vidjeti, niti njihove uši nisu se navikli ovako nešto čitati. Do sada sve što je pisano i o šemu se slobodno smije govoriri i pisati je to, što su drugi o nama pisali, te na to su se naše oči i naše uši navikle.


Nastavlja se.

Objavljeno: 27.05.2009. u 14:42h

Gracena13 27.05.2009 20:37 h citat:

Do sada sve sto je pisano i o cemu se slobodno smije govoriri i pisati je to, sto su drugi o nama pisali, te na to su se nase oci i usi navikle.

_____________________________________

Pravo velite.
No, nadam se da će ipak prispjeti vrijeme u kojem će se konačno poštivati istinski demokratski pristup o pravu i slobodi pisanja i govora bez nametanja pravila o tabu temama.
Jer, sve dok exzistira dekretom vlasti propisano pravilo o tabu temama, teško ćemo smoći mogućnost prateći isključivo jednu stranu procijeniti i donijeti ispravan sud o bilo kom povjesnom događanju iz proteklih vremena.

Evo, npr. kada bih pratila isključivo vaše priloge stekla bih dojam budući da ste vrlo vješt narator da su svi koji su
učestvovali u vojnim formacijama jedinica NDH bili svetci.

Budući da zdravorazumnom umu ovakova konstantacija ne može biti objeručke prihvatljiva kao vjerodostojna činjenica, ja ću upisati dodatno primjedbu ipak, iako se možda vama neće dopasti.

Uzrok osnivanju ustaških vojnih formacija, pojavu težnje o osnutku i uspostavi NDH , te nadasve tužne i nesagledive posljedice po hrvatski narod u cjelini u vidu velikog broja broja stradalnika u jamam a diljem Lijepe Naše, i van nje su jedno pitanje, a ružni čini počinjeni nad nedužnim ljudskim bićima od strane hrvatske vlasti u vrijeme trajanja države NDH su drugo pitanje, i također nezamariva činjenica.
Osobno identičnom ocjenom osuđujem izvršeni zločin nad nedužnim čovjekom bez obzira o kojoj se sukobljenoj strani radilo.

Eto, tako ja osobno sagledavam na temelju priloga koje sam propratila s obje strane.

P.S.

Ne smijem se javljati prečesto na vašim temama. :)))
Već su mi šest puta izvršili napad na komp, a npr. sinoć su mi u roku od 20 min pokušali šest puta provaliti vatrozid.

Čim pojedini ugledaju da se javila na vašoj temi, napadi će iznova uslijediti .

Lako je vama pisati. Vi se javljate van teritorija RH, a ja sam bolesnicima, opsjednutim psihopatima dostupnija za razliku od vas.



Otporaš: 27.05.2009 22:00 h

Poštovana gračena13. Razumijem vašu frustraciju. Prije, u nekadašnja vremena, za vrijeme Tita i drugih diktatora, netko - do zubi naoružan - bi vam pokucao na vrata, odveo vas u Petrinjsku ili negdje još gore, i to je tada bio službeni terorizam. Danas se takav terorizam prakticira preko računala, što je ista stvar. terorizam je jednak terorizmu.

Što se tiče iznošenja stvari i sa jedne i sa druge strane, u tome i jest snaga objektivnosti, naravno za one koji staloženo i mirno mogu čitati i jedno i drugo. Kako sam već gore rekao da su drugi o nama mnogo i čak previše pisali, bez nas i više puta i protiv nas, došlo je vrijeme da netko počme pisati o nama onako kako su se stvari odigravale i zašto su se morale odigravati, a ne zataškavati bilo koje i bilo kakve zločine. Ne možemo mi Hrvati samo reći: bilo je zločina i na jednoj i na drugoj strani, daj osudimo ih, i idemo dalje. Ja se slažem s tim samo nada kada mi Hrvati budemo imali podjednako vrijeme utrošeno u iskazivanju svih zločina, to jest FIFTY-FIFTY 50/50. Jugoslaveni svih boja i svih tendencija su imali preko 70 godina i preko 1000 i više dobrih pisaca, novinara, povjesničara, vojnih analitičara i stručnjaka, Djilasa i Vladimira Dedjera, raznih diplomatskih predstavništava, itd., pisati i izlagati o nama Hrvatima ono što su oni htjeli. Mi Hrvati nismo imali tu sreću. Naša inteligencija je jednim dijelom pobijena na Bleiburgu i na drugim stratištima, jedan dio rastjeran po svijetu, jedna dio mučen, jedan dio zatvoren, jedan dio ustrašen, jednom dijelu hrvatske inteligencije se zabranilo slobodno pisati i slobodno se intelektualno razvijati, itd. Poštovana kolegice gračena13 sve je to iz službenog i nametnutog straha i te kako djelovalo na normalno razvijanje i normalno prosudjivanje kod Hrvata. Velika je šteta da nema više onih Hrvata koji su nešto značili za vrijeme NDH i iza sebe ostevili barem nešto napisano za nas mladje, kako bi mogli usporedjivati, kako vi kažete i jedno i drugo. Na svu sreću, ovdje javno ističem, da posjedujem skoro sve "DRINE" i "OBRANE" pa dobar dio i "HRVATSKA REVIJA" i "NOVA HRVATSKA" kao i mnogo drugih hrvatskih emigrantskih publikacija, koje su, svaka u okviru svojih ideoloških opredjeljenja, uvijek pisali o Hrvatskoj i hrvatstvu. I kada se bude sve ovo proštudiralo i usporedjivalo sa onim što su drugi u prošlosti o nama pisali, tek onda, mislim, tek onda, možemo reći da imamo FIFTY - FIFTY 50/50 utrošena vremena. Tako se na svakome sudu radi. Tako se mora i kod nas i našeg Hrvatskog Suda raditi.

Gracena13 27.05.2009 22:26 h

No, dobro, zadovoljna sam odgovorom, jer poželjno je da svaka rasprava vezano uz sadržaj teme proteče u miru i u skladu sa civilizacijskim normama.

Nismo bliznaci jednojajčani, niti u obvezi da identično promišljamo o bilo kom pitanju.

Osobno kada mi nije jasan dio upisa, uputim zamolbu ako je moguće da mi se dodatno pojasni, uslijed nedovoljnog poznavanja materije ili možebitne ograničene sposobnosti umne shvaćanja biti poruje upisa. :)

Već sam se bila unaprijed prepala budući da nosite naziv nicka Otporaš, (moj grijeh , moj grijeh , moj grijeh) da ćete mi kada pročitate komentar u zahvalu sročiti pjesmicu poput meterizanki " Anki "-nosim kapu sa tri roga, a borim se protiv Boga. :))))

P.S.
Evo, dok pišem vam odgovor, zaštita očitava napad novi 21:18:24 NetBIOS Sesion .....
Siroto stvorenje , nemir mu silni vlada u duši.
Pomozi mu Bože, pruži mu potrebnu utjehu, tko god da je !



Otporaš: 27.05.2009 22:42 h

Gračena 13. Molim lijepo, bez ustručavanja, slobodno i iskreno javite se, pišite, iznositi vaše misli, ne toliko za mene ili za vas osobno, koliko će to biti za druge, koji i te kako prate šta tko piše i kako piše. Meni je osobno vrlo drago čitati šta vi pišete. Vaše pjesmice mi se vrlo dopadaju. Neke sam kopirao i čuvam za prikladnu priliku. Opet vas molim, samo pišite, jer spas je u onima koji nešto rade i nešto pišu, a propast je u onima koji ništa ne rade i ništa ne pišu. Pozdrav. Otporaš.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO (73)
PostPostano: sub vel 02, 2013 22:19 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
HRVATSKA I USTASTVO (73)

Uvijek je bilo Hrvata kojima je sve bilo teško započeti. Zato nikada ništa nisu ni započeli.Bugojancima nije bilo teško započeti ustanak.

NEPOZNATA STRANA BUGOJANSKE OPERACIJE (16)


UBOJSTVO MILIČEVIĆA I OSTALIH


Poznato je da su neki od njih bili zatvoreni, i čak likvidirani. Slučaj Ante Miličevića iz Radišića, kod Ljubuškog, jedan je od najtragičnijih. Njegovi nikada nisu saznali što se zapravo s njim dogodilo. Antu su otjerali u Mostar, a ženu s djecom protjerali u Australiju. Ondašnji šef SUP-a u Ljubuškom, Dedić, izjevio je: "Znam da je ubijen, ali ne znam gdje". Iz Mostara su ga otjerali u Sarajevo, odatle u Beograd, gdje mu se izgubio trag. Kasnije se ustanovilo da je ubijen 14.Vll.1972., a rodbina mu je nosila hranu i rublje sve do kraja te godine. (Kakva banda!, i to hrvatska/doušnička, upregnuta u neprijateljske redove protiv svojeg vlastitog naroda, moja opaska, Otporaš)


Miličevićev odvjetnik zatražio je razjašnjenje. U Mostaru su mu rekli da "nemaju pojma". Iz Beograda su cinično odgovorili: "Za informacije se obratite na SUP opštine Ljubuski". A ni to nije jedini takav slučaj. U isto vrijeme u mostarskoj Ćelovini misteriozno je umoren neki Raspudić od Čitluka. U Doboju je ubijen Franjo Tomić iz okolice Tuzle. Za mnoge druge nikad se više nije čulo.


Broj osudjenih takodjer nije točno poznat. Zna se za 11 slučajeva, a sigurno ih ima više. K tome treba dodati naknadno osudjene u Jajcu, Tuzli, Bugojnu, Bihaću i Mostaru, koji su optuženi da su imali veze s gerilcima.


Tu se posebno ističe tragedija Miljenka Pehara iz Graca kod Širokog Brijega, bivšeg socijalnog radnika u Offenburgu u Njemačkoj, koji je stradao poslije podmukle prevare. Pehar je naime poznavao Vegara i Andriće, ali ništa nije znao o njihovom planu. Udba je za to poznanstvo doznala, i zbog toga Pehar nije smio kući. (O ovakvom postupku Udbe i njenih doušnika u Njemačkoj, koji su uhodili naše poštene hrvatske radnike, poznati kao "Pasošari", mogao bi nešto reći - ako hoće, danas je slobodno o tome govoriti - otac GN jole11, jer i on je bio tamo u Njemačkoj i radio kao "pasošar", moja opaska, Otporaš). Preko Ivana Lasića (kojega danas Interpol traži za naredjenje ubojstava nekih hrvatskih političkih emigranata u Njemačkoj, poimenice Stjepana Djurekovica kolovoza 1983.,moja opaska) i Tadije Lončara, Miljenkova susjeda, Udba je započela perfidnu igru. Ova dvojica sastali su se s Peharom u Zuerichu i dali mu na pismeno garanciju da mu se neće ništa dogoditi "ako dodje kući". Nasjeo je. Čim je 1973., u srpnju, stigao kući, Udba ga je otjerala u Mostar. Krajem kolovoza 1973. osudjen je od Okružnog suda u Mostaru na 13 godina strogog zatvora. Danas čami u Zenici. ( Da bi se bolje razumijelo, ovo je pisano 1978. Ovdje u tekstu NH ima slika Miljenka Pehara koju, na žalost, ne znam kako ju staviti ovdje za uvid, moja opaska).


Beogradska centrala nije ispustila iz vida ni svoje suradnike i agente. "Zapanjila nas je nebudnost naših konzulata. Zakazali su", progovorio je Srećko Žulj, jedan od glavnih funcionara republičke Udbe u Sarajevu. Medju ostalima, strogo je ukoren jugo-ambasador u Australiji, Uroš Slijepčević. Posebno je prigovoreno Marijanu Jurjeviću iz Melbournea, koji je ujesen 1972. misteriozno umro u Jugoslaviji. (Bivši australski ministar u laborističkoj vladi i državni rizničar Dr. Jim Cairns - koji nije bio naklonjen Hrvatima - dao je izjavu ljevičarskom studenskom listu "Fargo" iz Meloubrnea, 14.Vll.1978., da je Marijan Jurjević - inače medju Hrvatima dobro poznat kao jugoslavenski denuncijant - za vrijeme svog putovanaja u Jugoslaviju 1972. bio "ubijen". Medjutim, dr. Crains ne navodi kako je Jurjević ubijen i od koga.)


Uz udbinog šefa spijunaže u Francuskoj, Djogovića, rečeno je da nije bio u "toku zbivanja"; "taj se zaplićao u sporedne stvari".


Nedugo iza Bugojanske afere pričalo se kako je profesor Stanko Kraljević, šef za prosvjetna pitanja pri jugoslavenskoj ambasadi u Parizu "nešto čuo o pripremanom upadu", ali ništa nije prijavio. Žena ga je jednog dana našla u kući obješenog.


Šefovi "bezbednosti" u Njemačkoj - Šime Jelić za Bavarsku, Vojislav Djukić i Aco Olujić za Baden-Wurttemberg (Olujić je teško teretio Miljenka Pehara), Vaso Radić i drugi - prekasno su stupili u akciju.


Posebno je zatajio Vinko Sindačić (to je taj udbaški egzekutor hrvatskih političkih emigranata, ponajviše članova Hrvatskog Revoluvionarnog Bratstva, HRB. Posjedujem listu svih umorenih Hrvata koje je Udba likvidirala od 1945 do posljednog atentata 20 listopada 1989. na Nukolu Štedula u Škotskoj. Listu je pripremio publicist i prijatelj Hrvata Hans Petar-Rullman, moja opaska), zadužen "za veze s ekstremnom emigracijom", kako ga je označio njegov udbaški šef Žika Stojanović. Sindačić je naime pratio Stipu Ševu, kod kojeg se namjestio kao konobar. Od Ševe, medjutim, nije ništa saznao, iako je ovaj bio upućen u bugojanske planove. Zbog toga mu se Sindačić na kraju krvavo osvećuje: 24.Vlll.72., ubio je Ševu, njegovu ženu i kćerku (od 9 godina, moja opaska). Potom je pobjegao u Rijeku, gdje danas radi kao direktor hotela "Kontinental".....


U srpnju 1972., u Salzburgu (Austrija), netragom iščezava Stjepan Crnogorac, studen teologije, rodom iz Pošuskog Čitluka (ispravka. Stjepan Crnogorac je moj rodjeni rodijak. Njegova i moja maka su dvije sestre. On je rodjen u selu Sovicima, blizu Imotskog. Nekada u prošlosti Posušje je bio Općina selu Sovićima, sve do 1956. Od tada selo Sovići pripadaju Općini Grude. Po svim indicijam, ako im je vjerovati, Stjepan Crnogorac je nestao u Salzburgu isti ili istih dana kada su bugojanci napustili Austriju 21 lipnja 1972. Djordje Ličina je napiso knjigu "Dvadeseti Čovjek", za kojim se još uvijek traga. Neki krugovi su mišljenja da bi to mogao biti upravo taj "dvadeseti covjek" Stjepan Crnogorac, moja opaska). Crnogorac se sreo s gerilcima prije polaska u jugoslaviju. To je dovjavljeno Udbi i jednoga dana (u srpnju 1972.) sjeo je u automobili s dvojicom ljudi i nikada se više nije vratio niti ga je itko igdje vidio. Likvidiran je sigurno u jednom od jugoslavenskih zatvora. Crnogorčeva starica majka (Janja 1909-1998,moja opaska) oplakuje ga i danas: "Nigda ga moje oči vidit neće, neće doći ko ni naši potlje rata". Udba dotle, da zamaskira svoj zločin, širi glasine u zelji i inozemstvu: Živ je i radi za Udbu".


xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx


HRVATSKIM BUGOJANSKIM VITEZOVIMA (9)


Dug u krvi hrvatskom narodu


Kojemu su zgazili slobodu.


Čekali smo stotinu godina


Da Krbavsko osveti Petrinju.


Osvećen će Blajburg jednom biti!


Dušmani še hrvatski platiti!


Sve zločine našeg križnog puta


Osveta će bit pravedno kruta!


Makar poslije stotine godina


Hrvati će pokazat Srbima;


Kad su Blajburg nama priuštili,


Kad su cijeli naraštaj pobili.


Poslije Drugog svjetskog rata


Tragedija najveća Hrvata,


Kad hrvatska vojska zarobljena


Od Engleza biše izručena...


Goloruke stotine tisuća


Mučile su horde do smaknuća


Razbojnici Tite krvavoga


Nisu htijeli poštediti nikoga.


Pod komandom Koće Popovića,


Koste Nadja, Peke Dapčevića


Tisuće su skupno strijeljali,


Hrvatice žene silovali,


Malu djecu u rijeke bacali,


Staru čeljad sa kamam klali.


Nastavlj se








Gracena13 4.08.2009 01:06 h

G.Otporaš@

"Posjedujem listu svih umorenih Hrvata koje je Udba likvidirala od 1945 do posljednog atentata 20 listopada 1989."

Molim lijepo, da ju priložite ovdje, ako nije problem.

Gracena13 4.08.2009 01:16 h

Zbog toga mu se Sindačić na kraju krvavo osvećuje: 24.Vlll.72., ubio je Ševu, njegovu ženu i kćerku (od 9 godina, moja opaska). Potom je pobjegao u Rijeku, gdje danas radi kao direktor hotela "Kontinental".....

Bože sačuvaj!

Stravična zla su počinili nad Hrvatima . Počinitelji šetkaju slobodno po RH, a nitko nije krivično odgovarao do dana današnjeg za počinjena zla djela.

Kažu i uvjeravaju nas da zakon vrijedi jednako za sve.




Domobran 4.08.2009 02:33 h

Gracena13. Obećajem da ću to učiniti kada se konca o.m. vratim na Ranch. Stavit ću tu listu na jednu od stranica USTAŠTVO. Tu će se vidjeti sva krvnička metoda jugoslavenske Udbe i njeni pomagača. Vjerujte mi da sam se sam pitao preko pola stoljeća: Kako to da su Hrvati mogli biti tako ćoravi - da ne kažem okrutni - pa nisu mogli uočiti da nikakvo jugoslavenstvo ne ide u korist Hrvatske. Ja nisam ovdje rekao komunizam niti išta o komunizmu. To je tada bila jedna socijalisticka medjunarodna filozofija, kojom su bili zaraženi mnogi "tvornicki radnici" preko pola kugle zemaljske. Da ovdje uzmemo jednu nama najbližu susjednu zemlju Madjarsku, kao primjer. Bio sam dobar prijatelj u Parizu sa madjarskim emigrantima koji su emigrirali poslije njihova ustanka 1956. Sami su se izjašnjavali antikomunisti, ali nikako antimadjaronima. Podjednako su svoju zemlju Madjarsku voljeli i madjarski antikomunisti i madjarski komunisti. Naprotiv! Kod nas Hrvata to nije bio slučaj. Ne samo da je Hrvat trebao biti komunista, to nije bilo dovoljno. Hrvat je trebao biti Jugoslaven i to onaj "žestoki". To si morao svakodnevno dokazivati tako da špijuniraš svoju vlastitu kuću, obitelj, rodbinu, prijatelja, selo, župljane, župu; ne ići u crkvu, ne moliti se Bogu, ne vječavati se u crkvi, ne krstiti djecu po našem katoličkom i kršćanskom običaju, jest meso u dane posta, jednom riječu: biti doušnik u pravom pravcatom smislu. Biti takav sva vrata komunističkog "carstva" su ti otvorena. Postao si imun /neosjetljiv/ na sve što odiše ljudstvom. Proleterski se je mislilo, govorilo, postupalo, novi izrazi razgovora su se izmislili i po tim proleterskim izrazima si bio prepoznat. Ako imalo skreneš ili kažeš riječ koja je hrvatska, a to se je dešavalo toliko puta i mnogi Hrvati su završili na Golom Otoku, jer su rekli "mirovina" umjesto "penzija", pribili su ti kosti u mišinu, optužujući dotičnoga da govori "ustaški" i da ima veze sa Ustašama. Fala Bogu bilo i prošlo!

Domobran 4.08.2009 05:03 h

Otporaš. Par puta dnevno otvoram računalo tražeći imali išta novijega. Bez tvoje privole sve čitam i komiram. Sve što ti možeš učiniti jest, naljutiti se, i to je sve. To činim kako bih prijteljima pokazao o čemu ti pišeš. Mi smo se naučili čitati dnevne vijesti a ne šta se je dešavalo u proslošti. Ti i još neki, posebice Gracena13, donosite mnogo zanimljivi stvari. Sve mi se to dopada.
Ono o Bugojancima me šokira. Neznam kako se je to sve moglo zbiti tako da je sve išlo protiv nas. Dali smo mi takve sreće da uvijek gubimo! Domovinski rat neki kažu da smo ga dobili. U redu. Slažem se dijelomično. A ostalo, trebamo sjesti i proračunati. Srbi su prešli Drinu po prvi puta u povijesti. Čak i 395 godine, kada se je razdjeljivalo Rimsko Carstvo, podjela: Granica na Drini. Čak i konferencija na Yalti iz veljače 1945 god. odredila je FIFTY/FIFTY= 50%50. To se nije medjunarodno poštivalo. Dakle, sve protivu interesa Hrvatske. U ovom prolšlom ratu dobili smo ime, identitet, to je sve. Granice naše su se suzile. Nemožemo više pjevati: Evo zore, evo dana, Evo Jure i Bobana! Boban gazi Drinu vodu i bori se za slobodu! Hoćemo li se mi Hrvati pomiriti s time ili ne? Po svoj prilici mi nemamo sanše nikada više poslati "Bijele Andjele čuvare" na granicu Drinu sa hrvatskom puškom na hrvatskom ramenu. Što mi danas imademo je minimalizam minilamizma. To je možda ono što je u svoje vrijem Otac Domovine dr. Ante Starčević rekao: Uru duga, uru široka, neka u njoj živi pet Hrvata, i neka su ti pet Hrvata sretni i slobodni u svojoj Hrvatskoj. Ako je to tako, onda se moramo zadovoljiti s onim što imamo.

Gracena13 4.08.2009 13:21 h "

Što mi danas imademo je minimalizam minilamizma. To je možda ono što je u svoje vrijem Otac Domovine dr. Ante Staršević rekao: Uru duga, uru široka, neka u njoj živi pet Hrvata, i neka su ti pet Hrvata sretni i slobodni u svojoj Hrvatskoj. Ako je to tako, onda se moramo zadovoljiti s onim što imamo."

Tako je , kako je. Zadovoljna sam.

"Imamo Hrvatsku !"

DR. FRANJO TUĐMAN

UTEMELJITELJ I PRVI PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE

( Da se ne zaboravi!)

Lijepo se podsjetiti na protekla zbivanja iz prošlosti, nužno podučiti, te, napose pamtiti vlastitu prošlost.

Svakako, nastojati s razumijevanjem prihvatiti objektivan sud , odati štovanje svemu što zaslužuje, i iskazati osudu svega što ne zaslužuje.

( ponenkad i zapjevati pokoju, :))))) da se podsjetimo, kako je nekada bilo, jer, tko pjeva, zlo ne misli, osim što ponaosob daje duši si oduška)

Smatram da nema potrebe za izražavanjem bojnih pokliča i vraćanja u prošla vremena, napose ne ,iznova bez prijeke potrebe voditi ratove.

Danas, u slobodi i miru, nužnije je poraditi na spasu i očuvanju hrvatskog identiteta.

To ćemo uspjeti ostvariti, (a na radost svih državotvornih Hrvata) zajedničkim udruženim snagama, jedinim mogućim ispravnim putem . Slijedeći postupcima u praktičnom smislu model demokraatkih načela, te pri slijedećem reizboru za budućeg predsjednika RH, pažljivo i staloženi, bez poveza na očima, promisliti na vrijeme komu ćemo glas povjeriti, a slijedom toga i na slijedećim parlamentanim izborima.


Domobran 4.08.2009 15:58 h

gracena13 što sam ja reka je samo moje mišljenje, pa mi je drago da se i ti sa njim slažeš. Svaki iole državotvoran Hrvat mora biti svijesan da nas je jugokomunistička doktrina najprijae opila, zatim zarazila, do te mjere da još uvijek poneki plivaju u tom mutilo i sljepilu jugoslavenstva. Koliko naraštaja će još trebati da se Hrvati potpuno izfiltriraju te ubitačne prošlosti, ne znam. Sve što znam je to da sve one još uvijek postojeće političke strukture u Hrvatskoj, koje u sebi nemaju ni trunka hrvatskog državotvorstva, je SDP. Zato ne glasujmo za taj ostatak ostataka jugoslavenstva.

Gracena13 5.08.2009 11:48 h "Uvijek je bilo Hrvata kojima je sve bilo teško započeti.Zato nikada ništa nisu ni započeli."

_____________________________________________

Je, ali , ipak nisu takovi primjerci u većini .

Prisjetimo se na današnji Dan ponosa i slave, i svih bojovnika koji su pali također u ime ostvarenja stoljetnog sna, a kosti im i nadalje trunu u jamama .



Bijeli golubovi

Bijeli križ opomenu šalje
putniče stani, ni koraka dalje
ovdje je palo golubova jato
a bili su za dom, bili samo za to

Pomoli se, onda dalje kreni
na ovom su mjestu pali golubovi bijeli
s ognjem pakla tu su se sreli
ostala su polomljena krila
a bili su za dom spremni

S ognjem pakla tu su se sreli
ostala su polomljena krila
a bili su za dom spremni

MPT

Domobran 5.08.2009 17:35 h

Gracena13. U pravu ste. Trebamo se sjetiti svih onih - znanih i ne znanih - čije kosti trnu u masovnim grobnicama, nepoznatim jamama i raznim jarcima i šumama. To su ONI koji su nam priuštili i pripremili put do jučerašnje slave u kraljevskom Kninu i diljem cijele naše Hrvatske. Kako ih zaboraviti! Nikako! To bi bio nacionalni i smrtni grijeh!
Gracena13, kako opisivam na stranicama USTAŠTVA o borbama za Hrvatsku iz proslošti ustaškog pokreta, mnogi to prate i čitaju, te jedan čitatelj mi je nedavno poslao knjigu "Zasto sam branio Ustase" koju je napisao odvjetnik/ branitelj Ustaša Marseilleskog atentata, dr. Georges Desbons, kako bih imao pri ruci izvorne podatke sa suda o tom slučaju i dogadjaju. Čitajući tu knjigu, naprosto nisam dovoljno dorastao za razumijeti: ljubav, požrtvovanost i ustrajnost tih hrvatskih boraca u borbi za Hrvatskom Državom. Nekako mi pri duši teško što se nisam ranije rodio da bih mogao pripadati tom Ustaškom Pokretu za Oslobodjenje Hrvatske, kako bih i ja spadao i pripadao u tu PLEJADU najdržavotvornijih Hrvata koje je Hrvatska ikada prije imala. Ali, ja ne mogu za to kriviti moju majku što me je kasno rodila. Branitelji domovinskog rata sebe s pravom zovu BRANITELJIMA, ne mislići da je jedan Francuz davno prije njih bio BRANITELJ Hrvatske, a taj Francuz je Dr. Georges Desbons.

Gracena13 7.08.2009 11:02 h

G. Otporaš. Najsretniji bih bio kada bih mogao "isprazniti" moju vreću povijesnih dogodovština koja su kroz zadnja pet-šest desetljeća bila zabranjivana, a toliko su vitalna za naš hrvatski identitet u pojašnjavanju mnogih iskrivljenih činjenica na štetu našeg hrvatskog naroda.

Tako je , kako je, nažalost.

Da se riješite bar na trenutak ožalošćenosti , i jer ste me
na uranak razveselili riječima upisanim na Domobranovoj temi, prilažem Vam jednu zanimljivu izjavu .

Akademik Josip Pečarić zna na svojim promocijama reći :

«Svatko u sebi ima jednog malog crvenog, i ja ga ponekad vidim kod sebe, a onda odem pred ogledalo i pljunem u njega.»



Gracena13 9.08.2009 10:11 h citat:-Otporaš:

"Ima Hrvata koji misle da bi najbolje bilo izbrisati svu nasu proslost i poceti sve iznova.Postivajmo proslost i uzivajmo u buducnosti."

Prilažem članak u cijelosti, da se podsjetimo , i ne dopustimo da zaborav prekrije stravičnu patnju nedužnih hrvatskih žrtava. Unatoč, svima onima koji budno paze da istina ostane i nadalje skrivena pod tepihom.

*********************************************************************

BLAGDAN SV. ANE I ČETNIČKA POBUNA 27. SRPNJA 1941.
**********************************************************************
Ubijena majka i njezino osmero djeco
_________________________________
Što se to slavilo od 1945. do 1990., kao Dan ustanka naroda Hrvatske i Dan ustanka naroda BiH, a "slavlje" obnavlja i posljednjih nekoliko godina uz pokroviteljstvo i sudioništvo osoba iz javnog i političkog života današnje RH? Što se zapravo tada dogodilo na području Like i jugozapadne Bosne rasvjetljava nam, služeći se podatcima iz različitih povijesnih izvora i svjedočanstava, Ante Beljo

O ovim događajima časopis Drina je 1955. objavio je članak na temelju iskaza jednog od svjedoka.

Članak je zanimljiv jer navodi način stradanja ovih grahovskih Hrvata:

Hrvatsko je pučanstvo gornjih sela toga dana Šarići, Špiranovići, Čuline i Kardumi (27. srpnja - o.p. A.B.) kao i inače mirno i marljivo obavljalo svoje dnevne poslove, kad iznenada upadnu u ta sela do zubiju oboružani četnici, pod vodstvom svojih vojvoda popa Đujića, Zlovođe i Bogunovića i počnu odmah sa hvatanjem hrvatskih ljudi. Tko nije uspio pobjeći, stavljen je pod nož. Među ostalim ubijene su toga dana po četnicima sljedeće osobe: Sarić Ante, Čulina Niko, Bilandžija Jozo, sva trojica dočekani na putu u mlin, zaklani i konji im odvedeni; Sarić Frano , odveden u šumu i ubijen; Sarić Stanko , zaklan; Sarić Martin , ranjen pobjegao i dvadeseti dan u šumi umro; Sarić None , strahovito mučen i na posljedku nabijen na ražanj i izpečen; Župnik , kojemu se ne sjećam imena, nabijen na ražanj i izpečen; Sarić Juko , odveden sa svoje njive i ubijen: Sarić Niko , priklan i bačen u jamu, odakle se je devet dana javljao i molio pomoć, ali se nitko nije usudio vaditi ga i tako je u jami završio svoj život; Sarić Ive, odveden i za njega se ne zna; Sarić Marko, ubijen; Sarić Jandre Markov , zaklan; Špiranović Niko, odveden u šumu i ubijen; Kardum Ive, odveden u šumu i ubijen; Sarić Tadija, ubijen, četnici mu živom izvadili srdce; Sarić Periša, sin Tadije, ubijen; Sarić Ante Tadijin, otac hrvatske junakinje Anđelike, odveden u šumu i ubijen; Sarić Ive, ubijen; Sarić Janko, zaklan; Dujić Niko , odveden i za njega se ništa ne zna; Sarić Stana, probodena nožem kroz trbuh; Sarić Ive Jandrin, ubijen, Kardum Željko, odveden; Kardum Niko , zaklan; Mrđa Pero, zaklan; Mrđa Ivan, zaklan; Mrđa Marko, odveden u šumu i ubijen, Kardum Željko, odveden; Kardum Nine, bolničar, bačen kroz prozor i ubijen; Špiranović Marko i Drvarski župnik, kojemu se ne sjećam imena, skinuti s vlaka i odvedeni; Bilandžija Marko, zvani Malenica, ubijen; Kardum Ive, Bočin, pobjegao ispod noža sa narezanim vratom i šesti dan umro u šumi; Čulina Mate i žena mu, zatvoreni u kuću i zapaljeni izgorili; Sarić Nine, odveden; Barać, lugar, i ciela mu obitelj: žena i sedmero djece (s majkom Anicom Barač bilo je osmero djece koja su tada tu stradala) poklano u župnikovu stanu.

Najprije je zaklan otac (otac Stjepan Barač bio je s još četvoricom vojnika u lugarnici (bio je lugar o.p. A. B.) u Borovači gdje je stradao pri napadu pobunjenika 27.VII.1941. godine), iza toga dvojici od godinu dana, a nakon toga ostali jedan po jedan.

Majci su prorezali dojke i stavili u njih ruke dvojaka, a dojke poklanoj djeci u usta. Sve ovo je gledala Stana Sarić. Stana je pokušala pobjeći svojoj kući. Međutim bijeg joj nije uspio, jer su četnici bojeći se, da Stana ne izpriča čitavu stvar poslali za njom jednoga od svojih, koji ju je dostigao i udario bajunetom. Stana međutim nije odmah umrla, nego je još 8 dana živjela i izpričala slučaj Barićeve obitelji.

Kad je kasnije u ova sela došla talijanska vojska, preživjele su žene i djeca izmolile talijanskog zapovjednika, da smiju tražiti svoje mrtve. Našle su ih u raznim jamama, ali tako izmrcvarene i iznakažene, da ih nisu mogle prepoznati po licu, već samo po odielima.
(Drina o.c., V., broj 1-3., 1955., str. 51-54.)

Navedeni Hrvati većinom su ubijeni 27. srpnja 1941. ili u nekoliko sljedećih dana. Tako se npr. kao dan ubojstva Anice Barač i njezine osmero djece navodi 31. srpnja. Uz ubijene kod njihovih kuća, u poljima ili okolici sela, većinu uhićenih Hrvata u Grahovu i okolici četnici su odveli u sela Kamenicu i u Risanovce (Srbi ga zovu Resanovci) gdje su ih poubijali i bacili u tamošnje jame.

Jedan broj uhićenih Hrvata četnici su odveli u selo Tiškovac gdje su ih smjestili u željeznički tunel te okrutno mučili. Dio su ubili, a drugi dio odveli u Kamenicu kod Drvara i tamo pobili i bacili u jame.

O tom zločinu Ante Mile Krvavica svjedoči:

"Genocid nad ovim nedužnim Hrvatima, fizičko istrebljenje počelo je točno dana 27.VII. 1941. (Dan ustanka).

Toga dana u 10 sati ujutro četnički ustanici pod vodstvom Brane Bogunovića (1944. godine izvršio samoubojstvo) uhitili su tamošnjeg katoličkog župnika Gospodnetića, rodom s Brača. Sazvali su zbor Srba ispred katoličke crkve sv. Ilije. Nabili mu na leđa magareći samar i jašili na župniku i to ispred njegove majke. Naložili veliku vatru. Nabili ga na ražanj i pekli, te između ostaloga uz silnu kriku i viku pjevali. Svi uhvaćeni Hrvati - djeca, žene i starci - koji nisu uspjeli pobjeći - morali su gledati ovaj stravični čin kako se peče njihov župnik (na obližnjoj visoravni koja se zove Jelića polje na istoj vatri - s logornikom Tomislavom Sarićem - o.p. A. B.)

Nakon ovih seansi pokupili su sve gledatelje ( Hrvate o.p. A. B.), natovarili ih na konjske zaprege i odvezli u selo Tiškovac. Smjestili ih u željeznički tunel gdje su vršili stravična mučenja. Jedan dio odvezli su u Kamenicu kraj Drvara i također žive pobacali u jame."

(Ante Mile Krvavica, Svjedok sam četničkih zločina u Grahovu., Nedjeljna Dalmacija, 10.08.1995. str.15).

Vrhunac tragedije koncem srpnja i početkom kolovoza 1941. bio je pokolj i ubijanje Hrvata katolika diljem grahovskog područja, paljenje katoličke crkve i župnog stana u Grahovu i paljenje hrvatskih kuća po selima. Hrvati koji su uspjeli izbjeći našli su utočište u Livnu i Kninu, a kasnije su se raselili diljem Hrvatske i svijeta.
Crkva u Grahovu i župni stan su obnovljeni 1969-70. (zapravo na ruševinama starih napravljeni su novi objekti), crkva u Grahovu i župni stan, a banjalučki biskup Alfred Pichler ih je otvorio i blagoslovio 5. kolovoza 1970.
Obnovljenu crkvu su domaći Srbi ponovno porušili u srpskoj agresiji 1992. godine .

U to vrijeme na području župe B. Grahovo bio je smješten veliki broj hrvatskih prognanika iz više od 50 župa iz BiH.
Od mučeničke smrti župnika don Jurja Gospodnetića župa B. Grahovo nije imala svećenika sa stalnim boravkom. Brigu o tamošnjim malobrojnim vjernicima vodili su svećenici iz susjednih župa Livanjskog dekanata.

Sudbina župe Krnjeuša
_________________________
Pobunjeni Srbi su 2. kolovoza 1941. godine upali u selo Vrtoče, uhitili Josu Matijevića, trgovca i krčmara i njegovu ženu Mariju i oboje ubili, a njihove odsječene glave nabili na kolce na ogradu.

U Vrtoči su u to vrijeme živjele hrvatske obitelji sa prezimena: Marić, Matijević, Bužonja. U zaseoku Teočak - Dugopolje bilo je pet kuća hrvatskih Bićana. Nekolicina Vrtočana bili su pobjegli u obližnji Bjelaj.

U idućim je danima uslijedila pljačka, paljenje hrvatskih kuća i hvatanje i ubijanje Hrvata. Tako je u jednoj kući živ zapaljen slijepi starac Ivan Maričić. Ubijena je također i Anica Drobac vlasnica kavane koja je bila udana za Srbina.

Napad na susjednu Krnjeušu dogodio se u subotu, 9. kolovoza 1941. Sav hrvatski živalj iz okolnih zaselaka: Zelinovca, Lastava, Vranovine, Selišta, Rustine, Risovca, Brda, Zapoljka, Cerovače, te određeni broj iz Vođeničkog kraja i ponetko iz već od četnika osvojene Vrtoče, valjda zbog lakše obrane, a što se prilikom četničkog napada pokazalo kobnim. U krnjeuškom kraju bilo je u to vrijeme 18 zaselaka u kojima su živjeli Hrvati - katolici.

Župa Krnjeuša je 1938. godine imala 1268 vjernika, uglavnom Hrvata.

U subotu u ranim dopodnevnim satima nakon oštrog puškaranje oglasila se i zarobljena haubica koju su pobunjenici oteli domobranima kada su domobrani prolazili kroz zaseok Teočak - Dugopolje 4. kolovoza. Jedna je granata pala kraj škole, a druga je udarila na uski prostor između Matijevićeve i Ćeranićeve kuće, u središnji dio mjesta.

Razarajuća moć granata stvorila je neviđenu paniku među mnoštvo Hrvata okupljenih na tako malom prostoru što je uzrokovalo brzi pad mjesta u četničke ruke.

Dio tamo smještenih Hrvata dao se u paničan bijeg. Jedna skupina je pošla u pravcu 20 kilometara udaljenog Bos. Petrovca. Među njima i nekoliko domobrana. Bježeći takozvanom donjom cestom kod vrta trgovca Ivana Dudeka, naišli su na teško ranjenog župnika Krešimira Barišića. On se, poduprt malo, uputio s njima, ali nije mogao dalje. Bio je prilično jak čovjek a da bi ga se moglo ponijeti ili povući sobom.

Pobunjenici su ga se dohvatili onako ranjenog i odvukli su ga do katoličke crkve, gdje su ga mučili, rezali mu lice, prste, iskopali oči i najzad ga ubacili živog u vatru goruće crkve. Trgovcu Dudeku su odrezali ruku, a onda ga brutalno ubili.

Ante BELJO, HIC Gracena13 9.08.2009 10:40 h IN MEMORIAM

General BLAŽ KRALJEVIĆ

Lisice kraj Ljubuškog, 17. rujna 1947.
- Kruševo, 9. kolovoza 1992.

Neka mu je laka hrvatska gruda!
Počivao u miru Božjem !

Domobran 9.08.2009 16:27 h

Gracena13. Fala ti na ovin pisanjima. Kopirao sam ih i pokazivo i čitao pred mojim susjedima u selu. Oni sa šćapom u ruci su bilo do suza dirnuti, jer kažu da se mnogo ti komunističko četnički zlošina sjećaju, i što im je drago je to da neka naši ljudi koji o tome pišu da se zna, odnosno da se ne zaboravi. Trebali bi i drugi tako pisati. Ili im fali znanje ili želja za pisanjem. A, možda i ne žele da se zna i sazna istina.

Domobran 10.08.2009 20:55 h

Gracena13. S ponosom mogu reći da me "šijete' u mnogim stvarima povijesne naravi. Svaka vam čast! Mnoge stvri kopiram, ne da ih nemam nego jednostavno mi je zgodnije ne prebirati HRPU I GOMILU mojih knjiga, novina, pisama i papira, i tome slično. Samo tako! To će mnogima osviježiti njihovo znanje, popuniti šupljinu njihovih praznina o pravoj hrvatskoj ISTINI. Moglo se je i može se primijetiti kako je sve manje i manje onih koji su veličali Tita i o njegovim zločinima šutijeli kao zaliveni, zahvaljujući vama i takovima.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: čet vel 07, 2013 03:12 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
HRVATSKA I USTAŠTVO (23)

Oni koji bi htjeli svoj biv/i ustaško partizanski rat prosljediti medju našim hrvatskim sinovima,su izdajnici hrvatske stvari.Gen. Drinjanin.

Pis+še: general DRINJANIN


" OBRANA " br. 15,16,17 1964.


CROATIAN GANDI - STJEPAN RADIĆ


RADIĆ NIJE RAZUMIO PROBLEMA B. i H.


Djelatna politika za mene je počela u mojoj jedanaestoj godini kada sam stigao u Mostar "na škole". Mostarska gimnazija odgojila je mnogo ustaških pukovnika, partizanskih komesara i četničkih vojvoda.


Nekoliko maldih djaka (koji su bili u sjevernoj Hrvatskoj, kako smo mi zvali krajeve preko Save) i to od onih, koje je fra Didak Buntić odveo u Slavoniju i Zagreb, da u Hercegovini ne umru od gladi nakon rata, govorili su nam već o idejama Oca Domovine Dra. Ante Starčevića. Oni su bili s nama u Napredkovu konviktu. Istina, mi smo bili smatrani "klerikalcima", jer smo bili u katoličkim organizacijama Domagoj, (Za vjerovati je da je svojem prvom sinu Domagoju, rođen 23 listopada 1953., general Drinjanin gao ime Domagoj, mo) Orao i kasnije Križari. Bilo je i sokola, i njih se smatralo pristašama Radića. Klerikalci su bili pristaše fra. Dominika Mandića. Zvali su nas "popovskom strankom" a ne fratarskom, iako je fra Dominik Mandić bio fratar. Nisu se slagali ni Domagojci sa Orlašima, ali to je bila stvar "seniora" u Zagrebu, dok smo mi u Mostaru bili u isto vrijeme članovi i Orla i Domagoja. Mi smo osjećali Orjunu, Jugosokol, Skaute, batine istih i policije, pritisak srpskih profesora i svega onoga, što smo nazivali "gačani" tj. duh Gacka i Nevesinja. Zato medju nama Hrvatima i nije bilo velikih razlika i jednako smo se osjećali. Mi smo već bili u bojnom rovu, hrvatskom, naprama onom srpskom. Čekali smo samo da narastemo, da možemo uzeti oružje u ruke. I onda je cilj bio jasan : Hrvatska Država. Sve drugo je bilo sporedno.


U tim prilikama je došao u Mostar pokojni Radić. Mi smo bili valjda u drugom-trećem razredu, kada iznenada začusmo gromki glas : živio Radić, živila Republika, živila sloboda.....


Hrvatska Glazba iz Mostara svirala je još Hrvatska nij' propala...Sava Prnjat, šuster iz Nevesinja, koji se je dao zvati "gospodin profesor Prnjatović" bio je "profesor gimnastike". Bjesnio je kao lud, pjesna (po svoj prilici pjena, moja opaska) mu je na usta navaljivala i bacao sline na metar, psujući nas što smo sa prozora poćeli mahati i uzvraćati : živio Radić, živila Hrvatska. Nastala je gužva, i u toj gužvi nas smo trojica "napredkovaca" i mislim sin trgovca Jurkovića, vanjski djak, skočili kroz prozor i uhvatismo ogromnu povorku, koja se kretala prema Rondou, Korzu, širokom ulicom, koja se tada zvala Šetalište Vojvode Mišića, a danas se zove, valjda, šetalištem kojega druga komesara.


Izgled Rondoa, kako se zvao centar čitavog šetališta i gdje su se održavali zborovi, svirale muzike i mladež šetala i "kahvenisala", bio je veličanstven. Sve puno naroda, barjaka, veselja. Govoriti će Radić.


Dok smo se mi gurali kroz ogromne mase naroda prema govornici opazismo najdnom jednu veliku grupu "mostarskih begova" kako živo komentira nešto i ostavlja mjesto zborovanja. Čuju se komentari : bruka brate, bruka golema...Zar nama ovako po Bogu braćo...."valaj i bilaj" neće mene više viditi....Vidimo popularnog Dervu Hadžiomana, kako odvraća ljude, da ne idu. Pristižu braća Smoljani, to jest Bariša i brat mu, ali "begovi" odoše.


Kasnije smo saznali da je Radić otvorio zbor sa riečima : Hvaljen Isus hrvatski narode. Tada se je ta velika grupa mostarskih muslimana, sigurno najistaknutiji dio trgovaca, zanatlija, činovnika i uopće gradjana, u krasnim nošnjama u čakširama, prslucima, svilenim košuljama i fesovima, osjetila pogodjena, jer da nisu bili smatrani dijelom hrvatskog naroda, kao što su bili smatrani katolici. To je bila strašna pljuska za sve "naše". ( Pošto Tito nije bio vjernik, niti je vjerovao u Boga niti u Alaha. Sve je djuture zvao "druže", moja opaska). Naši su bili, kako se zna katolici i muslimani, dok se je sve bez razlike pravoslavce smatralo Srbima i nazivalo "vlasima".


Ja sam se sjetio mojeg Ljubuškog, mahale Žabljaka i Gožulja, gdje smo stoljećima živili Hrvati katolici i muslimani, kao "naši". Od onoga časa sam rekao : mene neće viditi Stipica....


U NEDJELJU SVETU, U KUTIJU PETU


Nemogu se sjetiti da li smo išli na uskrsne praznike ili na ferije. Ali kada smo drndajući na ogromnim teretnim kolima ulazili u Ljubuški, vidio sam plakate : "u nedjelju svetu, u kutiju petu". Jasno je bilo, da je to Radićeva stranka. Istina postajala je na papiru i žestoka srpska stranka, za koju su glasali Srbi braća Vitkovići i nekoliko drugih uljeza činovnika i žandara, te i neke druge stranke, ali je cijeli Ljubuški, grad i kotar, bio za Radića. Biti Radićevac značilo je biti Hrvat i obratno. Hercegovina je bila takova za Radića, Mačeka i za Poglavnika. Ona je i danas takova, pogotovu na selu.


Nastavlja se.

Napomena: Ovo je pisano na portalu javno.com početkom 2009 god., mo.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: pet vel 08, 2013 02:32 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
HRVATSKA I USTAŠTVO (29)

Kako su nam tada rekli-da je dr. V.Maček vodja hrvatskog naroda, a Poglavnik vodja naše vojno-revolucionarne organizacije u bori za NDH. general Drinjanin.

( ovo je rakao general DRINJNIN u svojim opisima u "Obrani" br. 21 1965 godine. On je rekao i više, što će se vidijeti u sljedećim nastavcima. Samo pratite, moja opaska, Otporaš.)


Piše: general DRINJANIN


"OBRANA" br. 22 1965 godine.


- Prati me lik Maceka na Janka Pustu -


Neće biti teško vjerovati, da sam već u najranijem djetinstvu znao što hoću, i da sam strastveno tražio moju sudbinu, kao što su druga djeca-mladići sa strašću študirali, igrali nogomet, igrali se, ili, kao što su ljudi sa strašću tražili hazard, vino ili žene. Tko u onim danima nije bio voljan boriti se za Hrvatsku? Bio je to svatko bez razlike, iako, možda, na različit način. Stariji su vjerovali u političku (a ne oružanu, moja opaska) borbu, u medjunarodno pravo, i u političku pamet dra. V. Mačeka, a mladost je mislila na oružje. To je tako bilo kod nas, i to je vjerojatno bilo i kod drugih naroda u sličnim prilikama. Jedni su posegli za oružjem i ostali pristaše Radića i H.S.S-e, a drugi smo upravo sa strašću tražili programe i vodje, koji su propovijedali otvorenu oružanu borbu sa Srbima i stvaranje hrvatske države. Nu u ona doba, kada je Maček uzeo na sebe vodstvo hrvatskog naroda, svi smo bili - Mačekovci. Naravno, svatko na svoj način.


Prilaz, ulica u Zagrebu, gdje je Maček imao svoju uredovnicu, bio je nedvojbeno politički centar svih Hrvata. Zgrada je izgledala kao vojarna ili tvrdjava za vrijeme rata. Dolazili tamo gosloda i seljaci - kako bi se to reklo - dolazili pojedinci i delegacije, dolazilo je i Srba svake vrste, stranaca, novinara. Naravna stvar, i veliko srpski agenti, i hrvatski izdajnici u službi ovih, obilazili su oko Prilaza, da njuškaju ili teroriziraju.


Opasnost je mistično privlačila sve one, koji su želili borbu, tražili smrt u borbi sa Srbima. Kao što su momci i djevojke sanjali o ljubavi, ili bogataši o vreći dukata. ili kao što je gladan mogao sanjati o komadu kruha, ili žedan o gutalju vode, tako sam ja sanjao o tome, kako bi četnici, žandari i srpski teroristi napali Mačeka, a ja ga branio i pri tome poginuo. To bi bila lijepa smrt, o kojoj sam uvije sanjao i sanjam, naravno , u drugoj formi i na drugom mjestu. (Ovdje je interesantno spomenuti kako je general Drinjanin, od prvih dana svoje mladosti, uvijek sanjao i tražio puteve kako bi poginuo u borbi za Hrvatsku, ne znajući kada je ove redke pisao ni pune četiri (4) godine prije svoje mučenicke smrti, da će u toj borbi i poginuti 20 travnja 1969 god. u Španjolskoj,moja opaska) Kako mene, tako i mnoge druge, posebno studente, ova misao je privlačila na prilaz.


Dosta posla imala je Mačekova službena straža sa nama amaterskim, dobrovoljnim čuvarima, jer smo se više motali tamo i više smetali nego li korisitli.


Preko puta Mačekove kuće bila je jedna gostionica, koja je zapravo bila neke vrsti glavnog stožera tih Mačekovih čuvara, raznih delegacija, glasnika i.t.d. - "Ajd, mali, biži ća!" - znao mi je doviknuti jedan visoki, koštunjavi Dalmatinac, sa debelom štapinom, koji je bio nešto kao šef straže. Jedan od tih stražara bio je jedan od kasnijih ustaških generala - Ante Moškov, a bio je neke vrsti šefa sigurnostne straže - puk. K.(Kruno,Krunoslav,moja opaska) Batušić - kasniji zapovjednik Gradjanske Zaštite, a svima je poznato kakvu su ulogu odigrali u životu hrvatske države ta dva muža.


Ali ja ne bih bio tvrdi Ero, kada bi se dao uvjeriti, da Maček ima mnogo posla. Ja sam se sa njima svadjao i govorio, da je isto tako važno što ja imam reći Mačeku. Na kraju me je jedan od tih stražara uzeo za ruku i odveo na prvi kat u pretsoblje, gdje sam za jednu minutu, bez ikakvog ceremonijala, našao se u sobi, gdje je bilo mnogo ljudi i jedna gospodjica za stolom. Kad su se otvorila jedna vrata, onda su se gospoda pomakla desno i lijevo, a ja sam ugledao Mačeka gdje sjedi na stolici frčući cigaru. Toga časa neću nikada u životu zaboraviti. - "Kaj je, dečec?" - to ili nešto slično mi je rekao, a ja sam buljio čas u njega, pa onda u sva ona lica oko njega. Mnoga ta lica poznavao sam iz novina, knjiga i raznih brošura, pa kao da sam nastojao impregnjirati ih za cijeli život. Tko bi tada moga misliti, da ću jednom biti sudbonosan u životu tih ljdi?


Maček je, izgleda, bio informiran, valjda od svojih tjelesnih stražara, da tu ima jedan mladi Ljubušak, nasrtljiv kao sršljen, koji je zaintačio da vidi Mačeka, jer je vidio Radića i druge velike Hrvate, i koji da ne će...


.........................


Osobno sam upoznao puk. Batušića u Njemačkoj. O njemu će još biti govora.


Nastavlja se. Ovo je izišlo na portalu javno.com u prolkeće 2009.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: ISTINU O USTAŠAMA UVIJEK TREBA GOVORITI !!!
PostPostano: pet vel 08, 2013 20:09 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
ISTINU O USTAŠAMA UVIJEK TREBA GOVORITI!!!‏

Bog! dragi moj Moji,

Samo da te opet pozdravim iz ovog grada hladnog Pacifica San Francisca. Nadam se da si vrlo dobro. Idući tjedan ću se sastati s mojim skoro pola stoljaća prijateljom i dobrim Hrvatom N. M. Onu sliku što sam ti poslao s kartom NDH, na vrh te karte NDH se nalazi lijepa slika u odori hrvatskog vojnika NDH, Ustaša Jakov Miličević, (1922-1962) To je Nedjeljkov Brat. Ja tu sliku ne mogu pronaći na mojem e-mail-u. Vjerojatno ju nisam sačuvao. Ako ju ti imaš, bilo bih mi dragu da ju pronadješ i pošalješ našem zajedničkom prijatelju Nedjeljku Miličević. Hvala na tom trudu.

Kako sam ti u početku rekao da se vraćam kući koncem veljače. Tada ćemo nastaviti gdje smo stali, a čvrsto se nadam da si već započeo s poslom oko knjige/a POSMA MAKSA LUBURIĆA.

Ovo što ti prilažem je pisao mojo dugogodišnji prijatelj Mladen Schwartz. Meni se dopalo, jer je velika istina. Može se iskoristiti za svaku zgodu i priliku.

Pozdrav. Bog! Mile.


ISTINU O USTAŠAMA!

(Proslov knjizi Srećka Rovera )



Svatko ima pravo na dobar glas. I Ustaše. Ne smije se nikoga klevetati. Ni Ustaše. Treba sa svakoga skidati klevete. I s Ustaša. O svakom pokretu treba istinu kazati. I o Ustaškom. Svaki pokret ima uzroke svoga nastanka, svoja djela i posljedice svoga djelovanja. I Ustaški.

I taj je dakle pokret imao uzroke svoga nastanka, kao i program svoga djelovanja. A djelovanje mu ne bijaše odvojeno od predbježnih dogođaja, niti od budućih posljedica. Kao što je nemoguće govoriti o listu, cvijetu i plodu bez govora o grančicama, granama, ograncima, stablu i korijenu, tako je nemoguće govoriti i o Ustaškom pokretu ne spominjući prijašnje dogođaje i njihovo djelovanje, te posljedice toga djelovanja i ponašanja kroz četiri godine hrvatskoga državnog života.

Govor o Ustaškom pokretu bio je jednostran. Treba doći kraj svakoj jednostranosti, pa i toj. Vrijeme je! Treba govoriti o Ustašama bez namjere da se zadovolje nečiji prohtjevi i zahtjevi. Ograđivanje od Ustaša i od Ustaškoga pokreta nije moralno. Ono ne samo da ne koristi, nego i šteti hrvatskom narodu. Neznanstveno je i nepošteno da se Hrvati ograđuju od Ustaša. Jer, svakomu je jasno da upravo oni - Ustaše - bijahu tome narodu stožer, osovina, državni predstavnici i branitelji željno očekivane, tek stvorene države. Treba zato doći istina na stol: o njihovu nastanku, radu i okrutnom nestanku.

Tko Hrvatima predbacuje i od njih traži kajanje za ustaška zla djela, neka taj isti potakne Hrvate i na hrabro iznošenje dobrih djela, koja Ustaše nedvojbeno rese. Tko traži da se iznesu ustaška zla djela, neka taj isti zatraži i da se iznesu zla djela učinjena Ustašama i nad Ustašama. I, napokon, tko traži razumijevanje za poratna divljanja, neka to isto razumijevanje zatraži i za Ustaše, koje velikosrpski zločinci u inozemstvo otjeraše, ovamo im dolazak omogućiše i nakon toga ih na zlo izazvaše. (Nepoznat mi je ustaški zločin nad Srbima prije četničkoga zločina nad Hrvatima.) Jednaku, molim, mjeru. Svuda i svakome. Zato ovu knjigu čitaj i do kraja pročitaj. Vidjet ćeš ustaške idealne visine i neizmjerive visine. Ali, na žalost, i nizine i plićine. Knjiga će ti pomoći da Ustaški pokret upoznaš, istinu o njemu prihvatiš, i svaku laž, na nj natovarenu, daleko odbaciš! (Iz sv. Augustina) - bijaše glas što potaknu Aurelija Augustina da Bibliju otvori i pročita ono što ga je iz zabluda trebalo izvući te ga k istini odvesti, k njoj ga privući, dovesti, i s njom ga sjediniti. Neka taj isti glas privuče i tebe što tražiš istinu o Ustaškom pokretu, te ovu knjigu u ruke uzmeš, ustrajno čitaš i... do kraja pročitaš!



SVJETLOVID:ZAPOVJEDNICI CRNE LEGIJE NA DRINI.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: sub vel 09, 2013 00:24 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
HRVATSKA I USTAŠTVO (43)

Obećali smo hrvatskim povjesničarima da ćemo iznijeti ono što znamo. Našim iskazima pomoći ćemo rasvjetliti hrvatske misterije.Gen Drinjanin.

Piše: general DRINJANIN


" OBRANA " br. 28 1965 godine


Njemačko odlikovanje i po Hitleru poklonjeni revolver na noćnom ormariću dra. V. Mačeka.


Nastavak iz proslog broja.


Sjetio sam se, uza svu ozbiljnost i odgovornost onoga časa, na "pobočnika Sinišu" i Poglavnikovu definiciju normalnih i abnormalnih stvari i ljudi. I jedva sam se moga suzdržati, da se ne nasmijem i upitam dra. V. Mačeka nešto o svemu tome, ali je čas bio za mene i tegoban i neugodan, a vjerujem, da ni dru. V. mačeku nije bilo najugodnije. Svakako, imao sam onoga časa dojam, da sam se osjećao potištenijim nego li on sam.


Dok su agenti UNS (Ustaška Nadzorna Sluzba), pod zapovjednistvom Viktora Tomića, pretraživali kuću i gospodarske zgrade, ja sam bio uz V. Mačeka i pokušao s njim razgovarati. Zamolio sam ga, da bi on sam stavio na raspolaganje papire, koje bi mogao imati u obiteljskoj i spavaćoj sobi; da bi meni učinio uslugu i da me ne izlaže neugodnostima premetanja po osobnim stvarima, i on je to rado obavio. Tada mi je bilo još žalije toga čovjeka. Stoga do zadnjega dana, kad je u pratnji posebne straže, koju mu je dao general Ante Moškov, na povlačenju na Zapad, nastojao sam što sam mogao osobno učiniti, da olakšam život u internaciji čovjeku, koga sam nekada smatrao vodjom hrvatskoga naroda.


Da se vratimo na odlikovanje i na revolver. Naravna stvar, odnijeli smo te predmete i bili su s drugim spisima i dokumentima dra. V. Mačeka predani politickoj sekciji Nadzorne Službe. Jedno vrijeme zadržao sam revolver, kao jedan kuriozitet, s nakanom da bi ga pohranili u Ustaški Muzej, ali sam ga kasnije predao na čuvanje uz druge njegove stvari. Vjerujem, da ni jedan od ova dva predmeta dr. V. Maček nije ponio sa sobom u emigraciju. (Na znanje, mnoge i mnoge vrijedne i povijesne stvari iz Zagreba i iz cijele Hrvatske komunistički lopovi su odnijeli u Beograd pod motivacijom "ratne odštete". U to doba, odmah iza rata, koji Hrvat je mogao prosjedovati protiv Beograda. Nitko, pa ni SKH nije ništa učinio, jer bi im se moglo desiti kao i Andriji Hebrangu,moja opaska, Otporaš.)


Kada cujem govoriti ili vidim neku knjigu ili clanak o dru. V. Maceku, - a nastojao sam procitati sve, sto se o njemu pisalo, bilo na hrvatskom ili stranim jezicima, - tada se sjetim Hitlerova odlikovanja i Goeringova revolvera, i Poglavnikovih definicija.


U jednom od mnogobrojnih naših dialiga, koje ću nastojati vjerno prikazati, pitao sam jednom zgodom dra. V. Mačeka - kako bi on meni mogao sve to nekako rastumačiti. Na primjer, kako on, kao uvjereni pacifist i Tolstojevskih ideja, prima na dar jedan revolver? Kako on, kao vodja hrvatskog naroda i prvoborac za njegovu slobodu, u zadnji čas pokušava spašavati Jugoslaviju? Kako on zapovjeda svojoj "Zaštiti", da ide ugušiti pobunu hrvatske 106 Pješačke Pukovnije u Bjelovar, koja se je digla protiv Jugoslavije, a za hrvatsku DRŽAVU? ( Potrebno je ovdje nadodati da je narednik Petar Cvek već 7 Travnja proglasio Hrvatsku Državu u Bjelovaru, dakle, prije 10 Travnja i neovisno od Ustaškog Pokreta i Poglavnika i ulazka njemačke vojske u Zagreb. Ne spominjem to zato da se umanji povijesna vrijednost i važnost Desetog Travnja, koliko to spominjem zato da se sjetimo jednog prešućenog hrvatskog heroja i da mu odamo počast kao jednom državotvornom Hrvatu,moja opaska, Otporaš) Kako to da on, kao demokrat i zapadno orijentirani političar, prima odlikovanje od nacističkog vodje?


On je na ove i ovakove upite znao malo odmahnuti rukom i reći: "Je, dragec moj, to je politika!"


Kada sam kasnije iz ruku generala Panwitz-a, zapovjednika Kozačkog Korpusa, dobio neko njemačko odlikovanje, prigodom zajedničkih operacija prema Banjaluci, i jer sam osobnim zahvatom spasio jedan veći odjel Nijemaca, pričao sam generalu Panwitz-u slučaj s Mačekovim odlikovanjem i pokušao praviti usporedbu s mojim slučajem. Kozaci su, naime, mene imenovali počasnim kozačkim pukovnikom, dali mi kapu, kabanicu, nekakvu dolamu i kozačku košulju sa svim činovima, i dapače nekim odlikovanjima i znaškama s ruskog fronta, pitao sam ga da li ja to sve mogu primiti, kao hrvatski časnik, koji nije bio u Rusiji s tim Korpusom. Dogovorili smo se i otišli skupa do Poglavnika i on je to odobrio. Tada su me okitili kao kozačkog pukovnika, a general Panwitz, kojeg su kasnije srbokomunisti objesili, reče mi: "Eto, dragi pukovniče, to je - politika!" Mi smo se, naime, sa Kozacima često tukli i u više navrata pobili više njih, zbog nasilja nad hrvatskim pučanstvom. (Neznam točno o kojim Kozacima se ovdje radi, ako to nisu bili oni koji su bili u njemačkim postrojbama i koji su nekontrolirano vršili razna nasilja i silovanja, moja opaska) Samo drastičnim protumjerama, koje sam ja, kako je poznato, proveo u više navrata protiv Kozaka, uspjeli su se uvjeriti, da valja poštivati hrvatsku Državu. Kozaci su bili neograničeno hrabri i uspješni u borbi protiv partizana i čak se je general Panwitz usudio sudjelovati u jednom zahvatu protiv četnika; njima je bilo sasvim jednako povesti akciju na partizane, četnike ustaše ili bilo koga drugoga. I Kozaci volili su piti, pa bi general Panwitz, čim je raspoloženje bilo malo jače, vraćao se na zgodu dra. V. Mačeka, a slao k vragu i Hrvate i Nijemce i Hitlera, a prije svega POLITIKU!


Nastojao sam zato, u mnogobrojnim razgovorima s drom V. Mačekom, razgovarati o - POLITICI! Pričao sam mu, što je mislio general Panwitz, kad bi se malo napio, i od tada sam si stvorio, uz pomoć dra. v. Mačeka, jasne ideje o vojsci i politici.


(Slijedi: DR. MAČEK U ODORI USTAŠKOG PUKOVNIKA)


Nastavlja se.




Objavljeno: 03.06.2009. u 04:13h portal javno.com.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: sub vel 09, 2013 01:00 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
HRVATSKA I USTAŠTVO (48)

Bez sumnje država Hrvatska je tu. A šta će i kako će biti kasnije, to nitko ne može predvidjeti. Engleski konzul Rapp Ivanu Meštroviću 12.4. 1941.

piše: general DRINJANIN


" OBRANA " br. 32-33 1966 godine


Razgovor s Mačekom o njegovoj vojsci: "Zaštiti"


Sve ono što danas činimo mora biti s pogledima na budućnost, ali uvijek bacajući pogled unatrag, da naše misli i planovi za budućnost usporedimo s onim , što smo jednom proživljavali, pa da onda sve to skupa uskladimo sa stanjem u svijetu i potrebama hrvatskog naroda. Samo tako možemo stvoriti jedan ispravan radni plan, koji bi Hrvatskoj mogao dati mir u slobodi.


Pametni jludi uvijek su nastojali učiti na pogreškama drugih, nastojali su proučavati primjere u svojoj vlastitoj prošlosti, a samo kreteni i zakržljali mozgovi nisu učili ni iz vlastitih pogrešaka. To se odnosi na sva polja narodnog života, pa tako, naravno, i na vojničko polje.


Mi hrvatski vojnici, i u domovini i u emigraciji, razmišljamo o načinu kako bi mogli stvoriti temelje nove hrvatske vojske, ( ruku na srce i sami sebi priznajmo da se je to i ostvarilo u zadnjem Domovinskom raru, u kojem je bilo mnogo povratnika, medju kojima i ministar Obrane Gojko Sušak, moja opaska) koja bi izvršila svoju misiju i u predrevolucionarno doba pripremanja duhova i u revolucionarno doba rušenja Jugoslavije, kao i u postrevolucionarno doba izgradnje i zaštite svoje vlastite države.


Bilo bi glupo, kada nebi kritički analizirali tri posebna pokušaja stvaranja naše hrvatske vojske, pod tri posebne političke ideologije. (Molim cijenjne čitatelje da pomno pročitaju i študiraju ove tri posebne ideologije u sluzbi hrvatske politike i hrvatske sudbine, moja opaska) Nema nikakove sumnje, da je USTAŠA HRVATSKA REVOLUCIONARNA ORGANIZACIJA - U.H.R.O. - prva stvorila vojnicčke jedinice, vojničke logor, vojničku školu, vojnička zapovjedništva i stožer, ustrojstvo jedne nove vojske, kojoj je cilj bio izvršiti rušenje Jugoslavije i onda biti baza za izgradnju nove hrvatske vojske, što se uostalom i dogodilo.


Drugi pokušaj bio je stvaranje hrvatske gradjanske i seljačke Zaštite, koju je na teretoriju hrvatske Banovine stvorio dr. V. Maček, predsjednik stranke i nasljednik S. Radića. Kako znademo i ta je vojska dostojno odigrala datu joj ulogu, jer je uz lokalne male zadaće, kao što je bila obrana hrvatskog življa i hrvatskih interesa, te kao psihološki čimbenik za pritisak na Srbe, u danom času ista je prešla na stranu državotvornog ustaštva i zapravo bila prva hrvatska formirana vojska na teretoriju N.D.H., još prije dolaska ustaških vojničkih jedinica iz Italije.


Treći pokušaj je bio stvaranje partizanskih hrvatskih jedinica u Dalmaciji i Istri, koje su teoretski i juridički bile jedinice hrvatske vojske, u službi Centralnog komiteta komunističke partije Hrvatske. Druga je stvar ono, što se je dogodilo iza kulisa, te kako su izvanhrvatski partijski i vojnički elementi te jedinice pretvorili zapravo u jugoslavensku vojsku, kojoj su na kraju simbolički nabili i srpsku šajkaču na glavu. (Ovdje se svaki iole pošteni Hrvat treba vrlo dobro zamisliti i sam u sebi zaključiti dali je to istina ili ne, što hrvatski general Drinjanin ovdje kaže. Mi Hrvati u našoj vojničkoj prošlosti nikada nismo imali "šajkače" kao vojničke kape, moja opaska) Ali, i opet misleći na budućnost, hrvatski ljudi u emigraciji i domovini, komunisti i antikomunisti, bivši ustaše ili bivši Zaštitari misle na taj dio partizanske vojske, kao jednu od više mogućnosti, da se hrvatski čovjek u danom času nadje sa puškom u ruci i u organiziranim vojničkim formacijama, u službi hrvatske državotvorne politike. ( ovdje treba istaknuti kako je kolegica lokica i kolega matrix i mnogi drugi koji misle slično kao i oni, bili u prošlom Domovinskom ratu sastavni dio tih "vojničkih formacija, u službi hrvatske državotvorne politike", o kojoj general Drinjanin piše, moja opaska, Otporaš).


Prvom zgodom opisat ću moje razgovore s Andrijom Hebrang, ( Mene su neki pitali dali ću išta pisati o A. Hebrangu. Jest, pisat ću čim za to dodje vrijeme, moja opaska) kojega sam spasio od sigurne smrti, jer sam bio uvjeren da bi se on borio za hrvatsku državu, pa makar ona bila, kako je Hebrang znao reći, " crvena kao kukurik ". On je bio u mojim rukama i kasnije smo ga predali partizanima u zamjenu za pokojnog Vutuca i Vagnera, koji su bili u komunističkim rukama. Logično je da sam sa Hebrangom razgovarao o mogućnostima stvaranja hrvatske vojske u bilo kojim okolnostima. Isto tako sam razgovarao sa drom. V. Mačekom, ne samo o stvaranju Zaštite, njenim ciljevima, ustrojstvu i možebitnoj upotrebi, nego smo razgovarali mnogo puta i o tome, što bi se moglo zavati - filozofija rata.


Bilo bi vrlo jednostrano proglasiti Mačeka jednim pacifistom, koji je mrzio rat i oružje. Maček je i sam bio pričuvni časnik i služio u starom Hrvatskom Domobranstvu kod "Vražije Divizije". Logična je stvar, kao intelektualac i pravnik, političar i vojnik, da je svijestan da ni jedan narod nema prava da ga se zove narodom i svijesnom nacijom, ako nije kadar stvoriti svoju državu, i tu državu braniti oružjem i žrtvom svojih sinova. Medjutim, kako na razvoj cijekle hrvatske politike, tako i na ovaj osebujni aspekt Maček je uvijek gledao kritički, sa nekih posebnih stanovišta filozofske prirode, koji su ga vodili kroz cijeli život, pa sve do groba.


Maček se je rodio u Sloveniji, od slovenskih roditelja, (kao Hitler Austrijanac,moja opaska) pa iako je, kad bi se naljtio na Slovence i na slovensku politiku, znao reći : "Vrag im mater kranjsku", on je uvijek u sebi, u krvi i podsvjesti nosio taj slovenski i kranjski biljeg, koji je često kod njega dolazio do izražaja. Zato on nije nikada mogao biti žarki hrvatski nacionalista, premda je hrvatski osjećao i ljubio Hrvatsku. Zato je on, kao političar, morao i razvijati jednu politiku, gdje bi mogao uskladiti svoje osjećaje i dužnosti sa svojim porijeklom i sa svojom filozofijom. Maček je bio eminentno politički čovjek. Osim toga, bliža okolina Zagreba sa Slovenijom tvorila je neke vrsti jezične, demografske, vjerske i sudbinske povezanosti za vrijeme borba protiv turske najazde, kao i borba protiv Austrije i Madjarske.


Mi ne možemo danas gledati na ilirski pokret ili, recimo, na slavenstvo i panslavenstvo, ili na socijalne borbe jednog Matije Gubca protiv vlastele i feudalstva, sa današnjeg stanovišta, nego se valja prenijeti u ono doba, kada ideje, pokreti i ljudi nisu značili isto što i danas. (Ovo važi za svako povjesno rezoniranje, moja opaska) Politika je čista dinamika i ne možemo si praviti usporedbe i iz njih izvlačiti zaključke, ako nismo ispitali prilike, ambijent i potrebe onoga doba. (Bravo, Drinjanine!,moja opaska) Maček je tu slijedio svoga vodju Radića, koji je derao i spaljivao madjarske zastave, dobivao austrijske kundeke i školovao se u Masarykovoj školi u Pragu, gdje se je udisao slavenski i panslavenski duh. Dio tog duha sačinjavala je bogata ruska književnost. I u njoj, kao najmarkantnije Tolstojevo djelo i njegovi filozofski nazori. Maček je bio stopostotni obožavatelj Tolstoja.


Tu dolazi sada obični čimbenik za formaciju dra. V. Mačeka, kao političara, i odatle njegovi nazori o vojsci.


Kao jedna od najugodnijih mojih uspomena na dra. V. Mačeka bili su razgovori o filozofiji rata, koja je imala i svoje konkretno ime: general Kutuzov.


Nastavlja se.

by Otporaš:

Objavljeno: 10.06.2009. u 14:05h

colonia.tino 10.06.2009 17:08 h

Slažem se, zanimljivo bi bilo vidjeti i pročitati o čemu su konkretno razgovarali Hebrang stariji i Luburić, jer to sigurno nigdje nije zabilježno. Isto tako se slažem, da prvobitno antifašizam u Dalmaciji nije bio pod komunističkim nadzorom, već su se prije svega ljudi pobunili protiv talijanske okupacije, s vremenom su prevladali komunisti nad tim pokretom i stavili svoja znakovlja.

Poslije bitke lako je biti general, takav zaključak bi se mogao izvući iz ovog teksta, ako uzmemo citat iz teksta: "...nego se valja prenijeti u ono doba kada ideje, pokreti i ljudi nisu znali isto što i danas. Politika je čista dinamika..."

Domobran 10.06.2009 18:31 h

Drago mi je da se slažete sa gore iznešenim. Što se tiče Hebranga i Luburića, iznijeti ću ono što znam i što imam kada za to dodje vrijeme. Naravno da će sve biti sažeto i u kratkim crticama opisano. Ne poradi pomanjkanja volje za to iznijeti, da se sve zna i sa naše hrvatske, za neke, možda, i ustaške strane, koliko popmanjkanja vremena cijenjenim čitateljima, koji najprije moraju raditi kako bi mogli zaraditi svoj svakodnevni život.
Vi znate, broken, da nema tog opisa, knjige, koji bi mogli sve opisati i uz to svakoga zadovoljiti.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: sub vel 09, 2013 03:57 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
HRVATSKA I USTAŠTVO (32)

Šta je fašizam? Fašizam je koncepcija koja se bori protiv osjećaja i želja vlastitog naroda. Zato je komunizam sličan fašizmu. USTAŠTVO je čisti nacionalizam, koji se je borio i koji se bori za sreću svojeg vlastitog naroda
.
Piše: general DRINJANIN


" OBRANA " br. 23 1965 godine.


( NA ZNANJE - HRVATSKA I USTAŠTVO BR. 165 JE UDBIN FALCIFICAT - NIJE MOJ. Neki odgovorni i zlonamjerni korisnik ovog portala je istiskao, bez mojeg znanja, a na moje ime i na moju stranicu HRVATSKA I USTAŠTVO br. 165, i u tom broju nabacao svakih kleveta na hrabru hrvatsku vojsku NDH Ustaše. Zamolio sam Administratore da to uklone, što su i učinili. Hvala im. Otporaš.)


Trebalo je nadljudskim naporima izdržati bez micanja na jednom mjestu, nekada do glave u vodi, ili mjestima punih komaraca, da bi imali jasnu sliku o kretanju oružničkih, graničarskih i vojničkih jedinica s jedne i druge strane, a onda provlačiti se izmedju njih, prelaziti, vraćati se, dobivati vijesti i poštu, prihvaćati ljude i slati nove natrag u domovinu na zadatke. Madjari su odvodili i zatvarali uhićene, plijenili materijal, a Srbi su ubijali, sudili i tako dalje. Naš je Edo Premec bio sudjen na 15 god. robije u Madjarskoj, jer je vlast imala dokaza, da je isti predao našim željezničarima jednu paklenu mašinu. I da je odao ostale, što nije, svi bi bili sudjeni. I kraj toga smo se vježbali, učili, spremali, vršili danje i noćne vježbe.


I sada - izdaja medju nama, svadje, intrige, sabotaže, bjegstva i sudjenja! Mi smo sa najpovjerljivijim ljudima već bili iznajmili jedno drugo imanje: BAZA PUSTU, s druge strane Kanjiže, i prije samog Marselja smjestili se u Velikoj Kanjiži, gdje smo nastojali urediti jednu mehaničku radionicu iz više razloga: radi akcija, koje smo mislili poduzeti, radi sveopće navale na Jankapustu. Tjerali su nas Madjarski oružnici, srbijanski četnici, novinari okolnih i prema Madjarskoj i nama neprijateljski raspoloženih država. I sada smo imali neprijatelja medju nama: imali smo i srbijanske agente i komunističke konspirativce. Oni su medju nas stigli kanalima HSS-a. Nastala je "čistka", a ta je dovela skoro do rasula. JANKAPUSTA NIJE BILA ONA, koju smo donijeli u svom idealizmu iz domovine. Podijelili smo se svi. Rekao bih svak sa svakim. Ali uglavnom podijelili smo se na USTAŠE, a zvali su nas "Frankovci" (možda (da) danas ne bi bilo protuzakonito zvati državotvorne Hrvate "FRANKOVCI", moja opaska) i na MAČEKOVCI, koje smo mi posprdno zvali "ŠKRLAKI", valjda radi šešira (škrlaka), koje su nosili Zaštitari, ili valjda u Zagorju, odakle su nam uglavnom stigli - učenici Pavleka Miškine.


Mi USTAŠE htjeli smo pod svaku cijenu izdržati, boriti se, ginuti, i stići na Drinu i Markov Trg. Naš je nedvojbeni i jedini vodja bio Poglavnik.


Oni DRUGI htjeli su tražiti od Beograda AMNESTIJU. Propovjedali su, da treba pobjeći sa Janka Puste, otići u Hrvatsku, u šume, i od tamo tražiti - amnestiju. To je bio -- politički program grupe HSS - a na JANKA PUSTI i oni su ga vjerno sprovodili. Šef je bio oblasni zastupnik Petar Cvok, ( taj isti Petar Cvok, narednik jugoslavenske kraljevske vojske u Bjelovaru, je SEDMI TRAVNJA proglasio HRVATSKU DRŽAVU, prije nego su njemačke jedinice "umaršlrale" u Zagreb, prije nego je Slavko Kvaternik proglasio DESETI TRAVNJA NDH u ime Ustaškog Pokreta i Poglavnika dr. Ante Pavelića, moja opaska) a izvršitelji braća Pasaričeki, Miček, Grediček, Feliks, Štef Petrović, itd.


Najprije su odbili da drze stražu. Nisu išli na rad. Izgovarali su se, da su bolesni, umorni, stari, itd. Uništavali su stegu, rugali se iz nastojanja, vježba, načela, akcija i DRŽAVE. Oni neće države. Oni hoće -- svoju REPUBLIKU.


Ta je REPUBLIKA bila rak rana JANKA PUSTE i da nije bilo MARSELJA, ta bi rak rana bila uništila ne samo samu Pustu, nego i njen DUH. Taj duh su spasili Marseljci: Rajić, Pospišil, Kralj, a tom su duhu dali kasnije svoj konačni pečat generali Francetić, ("Janka Pusta je usavršila Juru, Jure je usavršio Janka Pustu", piše u svojim osvrtima na Francetića Maks Luburic, moja opaska) Moškov, Perčević, Balenović, Metzger i mnogo drugih manjih i većih, poznatijih ili nepoznatijih, ali uvijek slavnih zapovjednika kasnijih Hrvatskih Oružanih Snaga.


Oni DRUGI, tj. Republika, postali su dijelom plijen i žrtva komunista, jer se je REPUBLIKA JANKA PUSTE utopila u anarhiji, izdajstvu, krvi i sramu.


/Slijedi: REPUBLIKA I U NJOJ IZDAJNICI HRVATSKE/


.......................


Ovi opisi generala DRINJANINA su popraćeni mnogim prikladnim slikama onoga vremena, koje ja nisam mogao prenijeti na ove stranice iz novine OBRANA. Osobno poznam mnoge stvari iz Ustaških logora iz Italije a posebice sa Janka Puste. Mnoge te stvari sam čuo od drugih, pročitao što su drugi pisali o tim logorima, onako kako se je kome svidjalo. Rekao bih da je ovo prvi put da nešto čitam o Ustaškom logoru iz janka Puste od jednog od prvih sudionika Janka Puste, od jednog sudionika koji ne prepisiva što su drugi rekli ili pisali. General DRINJANIN piše i opisiju onako kako je bilo, gdje je on bio i u čemu je sudjelovao, šta je sve vidio i proživio. Zato je jako važno ovo temeljito (pro)čitati, proštudirati i na temelju zdravog, logičnog i ne logičnog, stvoriti osobni zaključak, SUD, te tek onda udarati kukom i motikom na one Hrvate koji su se nesebično borili da ostvare vlastitu Hrvatsku Državu poslije Pakta Convenkte - Nagodbe - od 1102 god., dakle punih 839 godina.

.....................................................

meterizanka 19.05.2009 16:56 h

Znaš li kada je završio Drugi svjetski rat?

sponzoras 19.05.2009 18:14 h

Materizanka, pusti čovjeka nek piše. On je naš dijasporaški Otporaš na tragu nekakvih istina... a takvih imamo doma koliko hočeš, na svim stranama istine :)
Ako mu je milo nek piše, meni ne smeta... a druga je stvar da li se slažem s njim i koliko je sve to objektivno.

Inače, ja sam mislio da se djeca obično prestanu igrati partizana i švaba, ustaša i četnika, kauboja i indijanaca tamo negdje oko 11, 12 godine života.
No u krivu sam.. neki se tek užive u kasnijoj životnoj dobi. :)

meterizanka Domobran 19.05.2009 20:11 h

materizanka. Po vašem komentaru reklo bi se da se vama žuri; a ja tek u mojim opisima negdje oko Marseilleskog atentata, dakle u 1934 godini. Vidim da pratite, to je dobar znak. Malo više strpljenja i doći ćemo i do drugog svjetskog rata kojeg Hrvati nikome nisu nametnuli, a kojeg su svi drugi nametnuli Hrvatima, u kojem, ratu, Hrvati su se opredijelili za dva zla: Hitlerov i Staljinov. Kada smo kod njih dvojice, preko pedest i više godina sam se interesirao dali je politika NDH bila ta da se je moralo službeno držati u službenim uredima obje slike usporedo, Hitlerova i Poglavnikova. Znam, i to sam vidio i iskusio, da se je morala uz Titovu sliku vidjeti i Staljinova. Ovo sam stavio razmišljanja radi.

east zagreb 20.05.2009 00:26 h

Sponzaroš bilo bi dobro da na to dječje igranje podsjetiš koji put i drugove Matrixa, Starog, Lokicu i ostale kada krenu sa epopejama o Titi, partizanima, NOB-u...
Ili jugokomunisti imaju ekskluzivno pravo na igranje do duboke starosti?

Bar u Hrvatskoj ne fali dvostrukih kriterija...

east zagreb 20.05.2009 00:30 h Ne, ne smeta ti... :)

Sponzaroš. A je li objektivno, ne brini.
Za objektivnost se obrati drugovima sa portala.

sponzoras 20.05.2009 14:01 h

East, epopeja se piše upravo iznad ovih komentara... :)
Ak čovjeka veseli, nek piše, ne vidim u čemu je tu problem.

A da ima i zanimljivije literature u ovom cybetspaceu, ima!

Otporaš 20.05.2009 19:04 h

Zašto se ne bi javili sa konkretnim pitanjima tako da mogu odgovoriti, umjesto negodovanja. Pa zar nije bilo dovoljno preko pedeset godina slušati razne Mate Rajkoviće, Djordje Ličine i mnoge druge. Jutros je netko na ovom portalu stavio govor predsjednika Tudjmana i kaže da je on kompetetan govoriti o Titi, Jugoslaviji, jer je bio njegov, Titin, general. Ako je to tako, onda je general Luburić i te kako kompetentan govoriti o Ustaškom Pokretu, NDH i o svim onim stvarima u kojima je sudjelovao i za koje ga se okrivljuje.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: RE: FAŠIZAM/ANTIFAŠIZAM (prvi (1) dio)
PostPostano: uto vel 12, 2013 19:44 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
RE: Fašizam/antifašizam (prvi (1) dio)‏

Fašizam/antifašizam (1)
delivuk.prkos.com
(Autor: Milan Gabric) NASLOVNICA .


FASIZAM/ANTIFASIZAM ( 1 dio )

Nisan nikad mislija da ću za moje mišljenje pitat druge da li san u pravu ili ne.Ovo zbog izmine misli sa colonija.tino to sada činim da se..
Meni je moj dida uvik govorija da je najpoštenije kako se dva čovika dogovore. Ja se tog držnim.


Ja san reka ovdeka da su moja dva strica bila u antifašističkim i partizanskim odredima. Dva strica su mi bila u rvackoj vojski. Vala Bogu sva četiri su ostala živa i došli živi kući. Dida mi je bija seoski Tabornik. Poslija rata nigdi nije bilo lipo pa ni kod nas, u našoj kući. Prošli bi sto puta gore da ta dva strica nisu bila u narodnoslobodilačkoj borbi pa nas malo štitili. Ko malom klipanu, kada bi krave i ovce čuva, svašta su mi seljani govorili. To nije bilo lako.


Neki dana korisnik colonia.tino je ovdeka reka" Ne treba hrvatske fašiste ubijati, (tino ovdeka ne govori ubiti nego ubijati, što u produženom obliku znaši: uvik i stalno ji triba ubijati), treba ih, ili je trebalo, kada ih je bilo, zatvoriti u kavez i baciti kljuševe".


Mene je to naljutilo jer san se odma sitija oni izazova i pritnja u selu kada su nam naši domaći antifašisti govorili da bi najradije od nas oputu krojili pa da imaju od čega opanke napravit.


Ja sam tini lipo odgovorija. On meni i tako se diskusija razvila. Sad ja ovdeka donosim moje zadnje pismu tini i njegov odgovor meni, tako da poštovani čitatelji uvide kako se dva Rvata svadjaju oko prošlosti.


Sutra ću doniti drugi dio.

Delivuk 25.02.2010 01:06 h

Ko sa vragom tikve sadi do poden, od podne mu se o glavu razbijaju, reka bi moj dida.
Tino, ti mene pitaš da ti na nešto odgovorin. Oću brate. Sve ću reći što te zanima a to je što si ti pisa, iako ti nisi nikad odgovorija na moja pitanje.

Ti si pisa da su talijanski fašisti sa našin rvackin zlikovcima u Jasenovcu ubijali ljude, dicu i žena. Slažen se sa tobon, i ako ovi nisu bili bačeni u tvoj kavez i ključe bacili da ovi jadni pocrkaju od gladi i žedji ko stoka.

Ti si pisa da su u Aušvicu fašisti, samo nisi reka jesuli tu bili i rvaci fašisti, i Njemci ubijali ljude, žene i dicu. Slažen se sa tobon kad ti to kažeš. Samo nisi reka jesu li ji stavili u kavez i ključe bacil, tako da pocrkaju od gladi i žedju.

Ti si pisa da su u Dahau isto tako fašisti, ali nisi spomenija rvaceke fašiste, ili ji štitiš ko što tvoj Mesić štiti antifašiste koji su ubijali Rvate, dicu, žene i ljude, sa Njemcima ubijali dicu, žene ljude. I ovdeka se slažen sa tobon, i ako ni si reka dali su ji stavili u kavez i kljuše bacil tako da pocrkaju od gladi i žedju u što većin mukama.

Ti pišeš o Bleiburgu di su rvacki antifašisti pobili preko pola milijuna Rvata, dice, staraca, žena i vojnika, u tunele ji zatvorili, cimenat na ulaz i na izlaz stavili, tako ji ugušili, košto bi ti sa tvojin kavezon ugušija sve one koji ti nisu po ćudi.

Tino, mislin da san odgovorija na tvoje pitanje. Sad ćemo vidit oćeš li ti imati poštenja i odgovorit meni:

Kakav si ti antifašista? Dobar ili loš? Bolji ili slabiji? Titin, Mesićev ili Staljinov? Čerčilov ili Trumanov? Udbin ili Oznin? AVNOJSKI ili partizanski? Jugoslavenski ili komunistički? Ili možda sve ovo gore podrobljeno zajedno.

Tino, ja znan što san ja. Ja sam Rvat od pete do glave. Ako ti ne znaš što si, onda si "beda".

colonia.tino
25.02.2010 09:36 h

" Sve ću reći što te zanima a to je što si ti pisa, iako ti nisi nikad odgovorija na moja pitanje. "

Kada ovo tvrdiš mora dasi pijan ili ne znaš čitati.

Naime, sve sam ti odgobvorio, na svako pitanje.

Gubim strpljenje s tobom pa ću te zamoliti da ne blebećeš gluposti i ne positovjećuš narod sa fašistima.-

JA NIKADA NISAM NAPISAO DA BI HRVATE TREBALO ZAVORITI U KAVEZ I BACITI KLJUČEVE, VEĆ PROTAGONISTE REŽIMA I TO DOBRO ZNAŠ.

Dakle Pavelića i ubojice oko njega. To je 20 posto od ukupnih pripadnika OS NDH, dakle Pavelić nije isto što i Francetić, kao što i Hitler nije isto što i Rommel.
Romela su poštvali i saveznički časnici, od Montogomerya do Eisenhaovera.
Dakle ne piši gluposti to nema veze sa običnim vojnicima, prestani me vređati i podmetati mi da ja uvijek govorim o režimu i vlasti, nikada o narodu i vojsci..DAKLE, TO NEMA VEZE SA TVOJIM DIDOM, BABOM, NJENOM BABOM, BABOM OD BABE, NI STRČEVIMA NI STRIČEVIMA OD STRICA NI STRINAMA NI TETKAMA.Već samo o kolovođama.

Ja znam da si ti kao emigrant dosta proša, da te progonila Titova UDB-a, da su komunisi dosta zla učinili tebi i tvojoj obitelji, da komunističke zvijeri su desetljećima vrebala na hrvatske emigrante, da su ih ubijali. Da su se na UDBINIM lista NALAZILI LJUDI ZA LIKVIDACIJU..DA NESUMNJIVO VOLIŠ hRVATSKU, ALI VOLIŠ JE NA STAROMODAN NAČIN, na krivi način iz neznanja a ne iz loše namjere,

Naime ti svojim stavovima upravo daješ za pravo Titovim koljačima, potkreplljuješ Mesićeve tvrdnje o fašistima. Ti braniš ustaški režim, doslovno ga braniš, a to je ono što Mesić želi podmetnuti javnosti da još postoje fašisti i ustašoidi, to isto je htio podmetnuti i Tito kada je govorio da su na životu oni koji su podupirali Hitlera.

Moraš znati, da Hrvati nisu isto što i ustaški režim, Hrvati nisu fašisti, nisu nikad bili, Hrvati nisu bili za logore, ni za Jasenovac ni za Gradišku Staru. Onaj tko brani ustaški režim i Titov komunistički režim direktno šteti Hrvatskoj. Dakle, kada pogledamo čitav ustroj OS NDH, onda znamo da je režim bio fašistički ali vojska nije, Francetić, koliko god bio kontroverzan, nema veze nikakve sa Jasenovcem, kao što Rommel nema veze sa Auscwitzom.

U Jasenovcu nisu ljudi umirali samo od gladi i žeđi, već na sto drugih načina, između ostaloga i u plinskim komorama.

Stalno govoriš, tisućama kilometara udaljen od mene, o mom Mesiću, Mesić je moj, kao što je Obama tvoj. Mesić je napravio puno štete Hrvatskoj, on je najgori hrvatski predsjednik ali on je opet bio hrvatski predsjednik. TAKVA JE DEMOKRACIJA, narod bira i to je tako.

Hrvatska država nije isto što i NDH, svojim stavovima ti potkrepljuješ velikosrpske stavove kako je moderna Hrvatska nastala kao sljednica NDH, nije i točka.

Hrvatska država, kako je Tuđman rekao,. " nastala je na programu hrvatske desnice, Radićevštine, Starčevićanstva, te moderne ljevice ", dakle sve obuhavaćeno u jedno. To je ono što je Tuđman zvao POMIRBOM, ne pomirbom IDEOLOGIJA, već pomirbom ljudi sasmih sa sobom, kako bi se napokon završio drugi svjetski rat. To nažalost nakon njega mnogi nisu shvatili, pa sada ustašuju ili se bave PARTIZANIJOM.

Mi smo u Domovinskom rau, po prvi puta svi bili na istoj strani i sinovi ustaša i partizana i zato smo pobijedili, jer da je bilo drugačije Milošević bi dobio rat.

Ti mene doslovno maltretiraš i vrijeđaš ovdje. JA NISAM REKAO I ZADNJI PUT TI PONAVLJAM, DA BI U KAVEZ STAVIO ONE KOJI MI NISU PO ČUDI, VEĆ PAVELIĆEVU KLIKU I TITOVU KLIKU, DAKLE PROTAGONISTE REŽIMA. NALOGODAVCE. UKOLIKO IMAŠ ZDRAVOG RAZUMA ONDA MI NE PODMEĆI VIŠE.

Antifašist? Kakav sam ja? Niti jedno od navedenog, mislim da sam ti već sto puta odgovorio.

Ali ću ponovo, iako ti umanjuješ žrtve svih nabrojanih logora.

Kada je antifašizam u pitanju onda sam ja prije svega antifašista nevezano uz politiku, drugim riječima antifašista sam u smislu da sam protiv istrebljenja drugih i drugačijih, da sam antifašista koji ne dijeli ljude na ovakve ili onakve, već na dobre ili loše. To nema veze sa politikom, bez obzira što to jeste politika ako doslovno slijedimo definiciju antifašizma, ali normalan čovjek to neće raditi zato jer antifašizam znači antizlo, dakle, PROTIV FAŠIZMA, PROTIV ZLA.

Titov i Staljinov antifašista sigurno nisam, jer ONI NISU BILI ANTIFAŠISTI, ONI SU BILI LAŽNI ANTIFAŠISTI, UOSTALOM STALJIN JE BIO HITLEROV SAVEZNIK U KOMADANJU POLJSKE I FINSKE.

Churchill, to je već prihvatljivo.

Zato te molim da mi ne podmećeš " mog Titu ", ili nešto drugo, ja sam veoma jasan u svojim stavovima.

Tvoji stavovi su apsolutno štetni za Hrvatsku i idu na ruku, kako komunistima tako i velikosrpskoj politici, koja tvrdi upravo to što ti govoriš, ali ponajviše štete Hrvatskoj dijaspori. Objavljeno: 26.02.2010. u 03:43h

matrixdc 26.02.2010 08:49 h

Najgore ti je moj pajdo, što oni sami sebe lažu, pa su se ubjedli kako je to istina, njihova ludila su dotle otišla da već slažu neku svoju "novu" povijest ubjeđujući nas kako je to istina. Taj vid ludila, uočen je i u EU,pa nas zbog tih odpadaka i danas tretiraju kao fašiste. Dok je narod gladan i na rubu gladi, kad smo pred slomom ovi isti govore o nekim temama koje više nemaju veze s realnim životom. Vode se onom ajmo na Partizane i Ustaše da narod ne misli o neimaštini i bijedi u kojoj živi.

ivana.josipovic 26.02.2010 10:40 h Damire, tko to koga laže, reci ti meni?

Delivuk, zatvoriti u kavez, znači zatvoriti u zatvor, baciti ključ, znači zatvorti doživotno, ne izmoriti glađu i žeđu. Demokracija ne poznaje barbarsko mučenje.

Mislim da to nije bila svađa, više normalna rasprava. Takva rasprava u komunizmu ne bi bila moguća.Delivuk DOMOLJUB 26.02.2010 13:06 h Prenosim za tebe nesto iz dragovoljca sto nesumnjivo moze pomoci.

Geza
Utorak, 23 Veljača 2010
HRVATICA

Hrvatica je u svom tekstu PREDSJEDNIKOV ANALITIČAR - KRALJ JUGONOSTALGIJE, napisala:

Za mene ( Jovića ) je raspad Jugoslavije bio rezultat nasilnog nacionalizma, a ne nikakva prirodna pojava.

Raspad Jugoslavije bio je umjetna tvorevina.

Ne, ovo nisu riječi Slobodana Miloševića, a nije ni izjava Ratka Mladića. Ovo je izjava Dejana Jovića, glavnog analitičara Ive Josipovića.

A kako Jović doživljava Hrvatsku, te zbivanja koja su dovela do stvaranja samostalne hrvatske države, odnosno, Domovinski rat, možete pročitati u tekstu Hrvatice

Draga Hrvatice doista mi nije jasno, zašto ti to smeta?

Prisjeti se samo Hrvatske od početka 1990. do 1995. i do smrti predsjednika Tuđmana, te nakon njegove smrti do danas?

Najveći problem postduđmanovskog vremena u Hrvatskoj je u tome što su Hrvati dozvolili da se fekali prvi hrvatski predsjednik i Hrvatska država od onih koji su od prvog dana bili protiv Hrvatske države.

U prijašnjim tekstovima, a time i u mojoj knjizi STOLJEĆE LJEVIČARSKIH LAŽI HRVATSKOM NARODU, pokušao sam svima u Hrvatskoj, a naročito mlađim naraštajima, a među njima, naročito mladim dragovoljcima i braniteljima reći, da u Hrvatskoj 100 godina djeluju dvije ljevičarske ideologije - politike.

Jedna je koju su predvodili hrvatski intelektualci ljevičari poput Krleže, Cesareca i drugi - ljubitelji crvene boljševičke Rusije, da zajedno s Titom i komunističkom zadaćom nakon završetka 2. Svjetskog rata stvore komunističku Jugoslaviju umjesto Kraljevine Jugoslavije.

Druga ideologija i politika je bila ljevičarski koncept koji su predvodili hrvatski ljevičari nacionalisti na čelu s Hebrangom, koji su također bili komunisti s crvenom petokrakom na kapi, ali su bili bitno drugačije orijentirani u odnosu na Jugoslavenske komuniste koje je predvodio Tito.

Samo, da podsjetimo Hebrang je bio jedan od autora Hrvatskog Ustava za ZAVNOH 1943. godine, radi kojeg je Tito " poludio " i poslao svog ideološkog egzekutora Kardelja da napravi red među Hrvatskim komunistima, jer to što radi Hebrang je čisti revizionizam, a Hebrang je samo htio ( komunističku ) demokratsku, poduzetničku i katoličku Hrvatsku kao obnovljenu državu, a ne republiku, nakon ratnog poraza NDH.

Dakle, već od tada se Hrvati dijele na dvije vrste komunista: na Hrvate Titove jugo - internacionalnste ( Španjolci ) i na komuniste Hrvate nacionaliste.

Ta podjela uz sve dotadašnje progone Hrvata nacionalista " eksplodirala " je 1971. godine kada Hrvati komunisti postaju ne više samo revizionisti, već i neprijatelji Jugoslavije s atribucijama kao što su: revizionist, nacionalist i ustaša.

U toj tadašnjoj hajci protiv Hrvata, naročito u Matici Hrvatskoj, glavnu riječ vodi Titov Hrvatski SUBNOR.

Oni cinkaju, podmeću i optužuju na tisuće Hrvata koji bivaju progonjeni, ili zatvarani.

S takvom nacionalistički poraženom Hrvatskom od strane pro - titovskih i Jugoslavenskih Hrvata s asistencijom i dominacijom komunista Srba vrši se rekonstrukcija Hrvatske onako kakva je bila od 1971 - 1991. godine, dakle punih 20. godina.

O tome mladi ljudi uglavnom nemaju pojma, nemaju pojma što se sve događalo u tom vremenu, i takvi " neznalice " uzimaju pušku u ruke i BRANE TEK STVORENU HRVATSKU od najezde jugoslavenskih komunista u odorama JNA i srpskih paravojnih formacija.

Kažem, BRANE HRVATSKU, jer je Hrvatska već stvorena političkim sredstvima ( Skupština SRH, referendum, proglašenje države, te međunarodno priznanje ).

Na tom poslu političkog stvaranja dominantno rade bivši hrvatski komunisti nacionalisti , stradalnici iz 1971. godine, na čelu s Franjom Tuđmanom, i drugi, uz podršku hrvatske emigracije.

Dakle, tada kad je već stvorena Hrvatska država dolazi do vojnog napada JNA s paravojnim srpskim jedinicama iz Hrvatske, na Hrvatsku, s ugrozom da ju se uništi.

I što se tada događalo unutar Hrvatske?

Sve hrvatske domaće nacionalističke snage i iz inozemstva bez obzira tko su bili i što su bili ( ustaše, domobrani, partizani, hrvatski komunisti, politički neutralni građani Hrvati, drugi građani Hrvati i od svih i sinovi i kćeri , uzimaju pušku u ruke i brane napadnutu tek stvorenu državu.

Kako je taj rat završio svima nam je poznato, ali nam nije poznato ( tek se sada počinje otkrivati ) koje su sve međunarodne i projugoslavenske snage iz Srbije, zatim veliki dio Srba iz Hrvatske i ne beznačajni dio Hrvata iz Hrvatske ustao protiv Tuđmana, protiv Hrvatske države, protiv svega što je Hrvatsko.

Po završetku rata sve te snage bile su i ostale su u Hrvatskoj i do smrti Tuđmana nisu mogle " ni pisnuti ".

Tek pojavom bolesnog Tuđmana i nakon njegove smrti počinje neviđena politička i svaka druga hajka protiv Hrvata koji su stvarali hrvatsku državu pod skupnim nazivom DETUĐMANIZACIJA Hrvatske, što predvodi Račan i SDP uz asistenciju svih hrvatskih ljevičara, naročito novinara.

Sjetimo se što je tu svega bilo!!?

Tko je pokrenuo i vodio detuđmanizaciju Hrvatske?

Sve je to opisao Miroslav Tuđman, Zdravko Tomac, i mnogi drugi, ali nitko, čini mi se nije jasno rekao i napisao da su to činili i čine pro- titoistički komunisti Hrvati, koji su vodili " rat " protiv Hrvata nacionalista od 1971. - 1990. godine uz veliku pratnju poraženih i izgubljenih profesora marksista, ljevičara svih vrsta, uz podršku armije novinara koji su završili marksističke fakultete političkih znanosti, filozofije i sociologije, te uz armije bivših sekretara komiteta, oficira JNA, udbaša, raznih drugih vlastodržaca i njihovih sinova.

Sve su to odreda bili Hrvati, a ne Srbi.

( Bilo je u tu i nešto Židova i Srba ) koji su se uključili u antituđamnovsku kamapanju i proskribiranje učesnika Domovinskog rata.

Svi su ti odreda mrzili Tuđmana i HDZ do kosti, a mrze i danas, što je vidljivo u Saboru, medijima i hrvatskim ljevičarskim strankama,a i među građanima.

To su sve činjenice, koje su manje-više poznate i jasne, ali je ostalo potpuno nejasno da su se u tom hrvatskom političkom košmaru ljevičari malo po malo umrežavali i svi oni koji su od 1971. do danas bili veliki Hrvati jugoslavenski komunisti titoisti i marksisti postali su glasogovornici Hrvatske i hrvatskih interesa, u politici, medijima, sindikatima i nekim fakultetima.

Budući su njihovi vođe odreda bili dobro obučeni i trenirani ljudi koji su znali kako se vodi politika, malo po malo, s tipičnom ljevičarskom ideološkom retorikom podmetali su i obmanjivali nepolitičke Hrvate s neviđenom propagandom da je Tuđman, HDZ i sve što je uz HDZ novovjekovno zlo Hrvata, jer su sve to probisvijeti, egoisti - nacionalisti, ustaše, kriminalci, lopovi i t.d. dok je jedinio dobro, valjano i pošteno samo ono što je hrvatska ljevica koju predvodi SDP i HNS uz asistenciju nekoliko manji stranaka.

Tome doprinosi političko neiskustvo HDZ-a i drugih hrvatskih nacionalističkih stranaka, koje su se u međuvremenu sve raspale, ili su otišle na političku marginu.

HDZ tome daje " kapitalni " doprinos unutrašnjom svađom s kojom vrlo uspješno upravlja Mesić s " drugovima " ( sjetimo se samo svađe Sanader - Pašalić ).

Nešto slično dogodilo se nedavno, a za cijelo to vrijeme traje unutrašnje previranje na desnici.

U takvim okolnostima hrvatska ljevica jača sve svoje unutrašnje i vanjske potencijale.

Rezultat je : predsjednik Hrvatske države i dalje je ljevičar, Ivo Josipović.

To je posljedica velikog hrvatskog ljevičarskog miksanja nakon 2.000 - te godine u kojem učestvuju svi od Titovih crvenih komunista, hrvatskih komunista iz 1971. godine, HDZ-ovih i SDP-ovih komunista, antifašista sve do HSP-ovaca, dakle učestvuju političari i ljudi svih boja koji pod krinkom hrvatske demokracije Hrvate i Hrvatsku polako ,ali sigurno okreću ponovno u najveću ljevičarski državu bivše Jugoslavije, Balkana , a možda i Europe.

Pod takvim okolnostima, nije nikakvo čudo da novi predsjednik Hrvatske države za savjetnika uzima Dejana Jovića, koji je, prema citatu Hrvatice po svemu sudeći teški jugofil pro-titoistočkoh nazora.

Umjesto da se čudimo nad takvim pojavama, bilo bi puno pametnije odgovoriti na pitanje: Tko je tomu " kriv " ?

Nije to Josipović, niti je to ni Jović, niti ljevičarski drekavci u Hrvatskom Saboru, niti su za to krivi 800.000 građana Hrvatske koji već standardno glasaju za ujedinjeni ljevicu , već je za to krivi hrvatski nacionalisti svih boja, a ponajviše je kriv HDZ zato što nema političkih aritkulatora i oratora ( govornika ).

Nakon smrti Tuđmana nitko se više ne obraća Hrvatskom narodu, nitko više ne drži državničke i prohrvatske govore.

Hrvatska tzv. desnica je politički slaba, nema više uporište među narodom, jer je narod zatrovan više godišnjom negativnom propagandom SDP-a.

Dovoljno je samo prisjetiti se ljevičarskih govora u Saboru, na Hrvatskoj televiziji i antihrvatskim tiskovinama.

Kako je to izgledalo i kako još uvijek izgleda, najbolje govori ovi citati:

Jedan antituđmanovski novinar piše:

" Nije ostalo ni traga bivšem komunističkom generalu Tuđmanu , diktatoru čiji je režim najviše ličio na huntu. "

Pišući, jedan drugi Hrvat novinar kaže o vremenu apsurda u kojem živimo.

" Doživio sam kraljevski apsurd - nisu kažnjeni, nisu stradali, nizu izopćeni i osramoćeni oni koji do apsurda uništavaju temelje krvavo stečene hrvatske države, nego sam, umjesto njih, prognan ja, zato jer sam ih apsurde pobrojao. "

" Osjećam se kao progonjena zvijer.. samo zato jer sam se usudio problematizirati Račanove i Mesićeve poteze. "

" Taj neostaljinizam u Hrvatskoj, ta moć politike, ta moć da nečiji telefonski poziv, čak i u novinama ima istu onu snagu koju su imali telefoni Titovih partijskih tekliča, to je samo po sebi jezivo. "

" Činjenica da se u toj predstavi svi prave blesavi, to tek iritira. " ( I mene! )

" Bijes i mržnja s kojom smo protjerani sve više me uvjerava da sam bio posve u pravu kad sam napisao: da je 45-ta, strijeljali bi nas, da je 71., uhitili bi nas, ovako nas "samo" bacaju na cestu. "

Gotovo desetak godina prošlo je od neoboljševičkih čistki golemih razmjera izvršenih u doba vladavine račanovske trećesiječanjske koalicije, ali sve do danas o razmjerima toga " pogroma " u biti vlada šutnja.

Nema ceha gdje nisu upali račanovci, kaže novinar, a u medijima su to radili upravo sadistički.

Naši dragi antifašisti!

S HTV-a su protjerali cijelu galeriju ljudi da bi pod upravljačkom palicom Mirka Galića otvorili prostor ljevičarskom medijskom teroru.

Demokrat sam življenjem i uvjerenjem, i ne mislim da trebamo govoriti korijenskim pravopisom, niti da nam je granica na Drini, ali plačem dok čitam knjigu Florence Hartmann i vidim kako se Zagreb tu ponašao, okrećem glavu i osjećam se frustrirano kad me mediji uvjeravaju da zapravo trebam ići na koncert Lepe Brene i Zdravka Čolića, a da ni za živu glavu ne smijem slušati ( ustašu ) Thompsona. "

U mom tekstu iz 2008. pisao sam:

Događaji oko izbora 2007. godine jasno ukazuje da ljevica ima za cilj dugoročno zauzeti ljevičarsku vlast, naročito putem mladih ljevičarskih naraštaja koji nemaju pojma što je ljevica od 1941 - 1990. godine bila u Hrvatskoj i za Hrvatsku.

Podmeću se kojekakve laži umjesto istina o prošlosti uz stalno dijeljenje Hrvata na ljevičare i desničare gdje su desničari crni vragovi a ljevičari dobročinitelji anđeli koji ponovno spašavaju Hrvatsku od nacionalizma, Tuđmana, HDZ-a, tajkuna i kapitalista koji uništavaju siromašni hrvatski narod.

Da to sve skupa nije beznačajno u svojim tekstovima upozorava Dr. Tomac, a imamo i tekstove Dušana Dragosavca u kojima kaže, da su Tuđman i njegove ustaše 1990. godine izveli KONTRAREVOLUCIJU.

Prema tome, jasan je politički trend u hrvatskoj da postupno cjelokupni vlast preuzme udružena ljevica. Slijedeći parlamentarni izbori će to, prema mojoj procjeni, i pokazati , a Jović je na tom puti samo logična " mrvica " i epizoda.

Hrvatska kraj ovakve desnice, je bila i ostat će ljevičarska, ma koliko se netko " pjenio " i ljutio.

Tko su savjetnici predsjednici Vlade? Prije nego su se konstituirali već su se posvađali.

Tako se ne vodi Hrvatska politika!

Smeće se prvo čisti u svom dvorištu, a tek zatim u tuđem, ako je potrebno.

To bi Hrvatice i Hrvati konačno trebali znati.

Izbori su za to dobra prilika , ali smetlari su vrlo, vrlo loši.

Čak nemaju ni metle!

Ljevičari imaju. Čiste precizno i nemilosrdno.

A što rade Hrvatice i Hrvati? Nemaju ni svojih dnevnih novina ni svoje televizije, a ginuli su za Hrvatsku!?

Nešto tu debelo nije u redu!



Geza

matrixdc Delivuk 26.02.2010 13:16 h

Moj pajdo, ne muči mene kad neko sam sebe laže pa i slaže. Za takve moj dida bi reka: Ja reka ja poreka, imaju debelu kožu. Mene muči što se to tiče moje kože, moje mišine. Mogu se riči mišati i izvrćati ko žito uvrići, ali riči ostaju onake kako su rečene. Moj dida bi uvik zna reći: Moj sinko uvik pazi što ćeš reći, jer od riči više bili nego od degeneka. Mislin pajdo da si me baren ti razumija.

Delivuk 26.02.2010 13:28 h

ivana.josipović. Cinjena divojko ja tebe čitan i ti lipo pišeš za razliku mnogi drugi. Ti si sad lipo rekla da to nije svadja nego normalna rasprava. Evala ti zatu! Lipo divaniš samo kad bi svak tako divanija.

Opet ti kažeš zatvoriti u kavez znači zatvoriti u zatvor. Nije isto mislit i govorit. Tino je moga mislit šta on oće a ja nisan moga njegove misli ni vidit ni čitat. Sve što san vidija je ono što san pročita, a što san pročita je ono što je tino napisa a to je da bi on u kavez stavija sve rvacke fašiste i ključe bacija. Tako je on reka a ne ja. Ajde, cinjena divojko, ti stavi tvoju kokoš lugu u kavez i ključe baci pa ćeš vidit koliko će se ta jadna kokoš mučit i patit dok crkne od gladi i žedji. Kokoš je samo jedna životinja. Ovdeka se radi o ljudima Rvatima. To je što boli.

lokica 26.02.2010 13:52 h

Dejan Jović po meni, pravi čovjek na pravom mjestu. Bravo predsjedniče, izabrao si čovjeka, ne samo jako obrazovanog, već i čovjeka koji puno, puno zna, a ma što god tko mislio o njemu, on je pravi Hrvat, bez obzira na ime i prezime. Znam ga od rođenja, kao i roditelje, obitelj, a i njega samoga... Pričekajte, vidjet ćete što pametni, mladi i školovani ljudi mogu učiniti za našu domovinu... Napokon nisu "jedini" pravi Hrvati, koji su nosili pušku, trebalo bi imati i mozak, a ne samo oružje...

Delivuk 26.02.2010 14:23 h

lokica. Moj dida bi reka da ni Bog čovika ne sudi dok on ne umre. Tek ga Bog punda sudi. Zašto bi mi čovika Dejana Jovića osudili prije nego on nama iskaže i pokaže što zna i što će sve dobra ili loša učinit za našu zemlj Rvacku. Mi Rvati trebamo svakom Rvatu dati priliku da dokaže svojin radon šta će i kako će radit za Rvacku. Mi Rvati smo skloni odma tabačit po svakon Rvatu ako nije skrojen po našem aršinu.
Lokice ti imaš puno pravo na tvoje mišljenje. Ja ga cinin.

Delivuk 26.02.2010 20:26 h

AVNOJ. Jedan moj prijatelj mi posla ovo što ću sad stavit doli da ovdeka stavin.
Kaže da ga je priveja sa ćelirice na srpski te punda sa srpskog na rvacki. Kaže da je važno a ju tu važnost ne vidin. More bit oni koji budu ovo čitali da će bolje znat od mene. Mene politika ne zanima. Mene zanima moj Bog i moja zemlja i moja obitelj.

"ANTIFAŠISTIČKO VIJEĆE
NARODNOG OSLOBODJENJA
JUGOSLAVIJE
Broj Odluke 3

O D L U K A
Drugog zasjedanja Antifašističkog Vijeća Narodnog Oslobodjenja Jugoslavije o Izgradnji Jugoslavije na Federativnom Principu.

Na osnovu prava svakog naroda na samoodredjenje, uključujići pravo na otcijepljenje ili na ujedinjenje sa drugim narodima, i u skladu sa istinskom voljom svih naroda Jugoslavije, osvjedočenom u toku trogodišnje zajedničke antifasištičke narodno-oslobodilačke borbe koja je skovala nerazdruživo bratstvo naroda Jugoslavije, Antifašističko Vijeće Narodnog Oslobodjenja Jugoslavije = AVNOJ donosi slijedeću

O D L U K U:

1. Narodi Jugoslavije nikada nisu priznali i ne priznaju raskomadanje Jugoslavije sa strane fašističkih imperialista i dokazali su u zajedničkoj oružanoj borbi svoju čvrstu volju da ostanu i dalje ujedinjeni u Jugoslaviji.
2. Da bi se ostvario princip suvereniteta naroda Jugoslavije, da bi Jugoslavija predstavljala istinsku domovinu svih svojih naroda i da nikad više ne bi postala domenom bilo koje hegemonističke klike, Jugoslavija se izgradjuje i izgradit će se na federativnom principu, koji će osigurati punu ravnopravnost Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca, odnosno naroda Srbije, Hrvatske, Slovenačke, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine.

3. U skladu sa takvom Federativnom Izgradnjom Jugoslavije, koja se temelji na najpunijim demokratskim pravima, jeste činjenica da već sada, u vrijeme narodno-oslobodilačkog rata, osnovne organe (tijela) narodne vlasti kod pojedinih naroda Jugoslavije predstavljaju narodno-oslobodilački odbori i zemaljska antifašistička vijeća narodnog oslobodjenja ( glavni narodno-oslobodilački odbor Srbije, Zemaljsko Antifašističko Vijeće Narodnog Oslobodjenja Hrvatske, Slovenski Narodno oslobodilački odbor, Zemaljsko antifasištičko vijeće Narodnog oslobodjenja Bosne i Hercegovine, Zemaljsko antifasištičko vijeće narodnog oslobodjenja Crne Gore i Boke, Zemaljsko antifasištičko vijeće narodnog oslobodjenja Sandžaka, inicijativni odbor za Zemaljsko antifasištičko vijeće narodnog oslobodjenja Makedonije), i da je Antifašističko Vijeće Narodnog Oslobodjenja Jugoslavije AVNOJ vrhovno (glavno) zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo naroda Jugoslavije i vrhovni (glavni) suvereniteta naroda i države Jugoslavije kao cijeline".

To mi je posla jedan pajdo i kaže da će mi još poslati ako me zanima.
Mene zbilja ovo ne zanima. Sve što me sad zanima, kad san ovo pročita je to da kažen colonia.tino da li će i dalje on bit antifasista i sam sebe lagati.

Meni je moj dida vele puta priča kako je rat počeja, šta je sve bilo u ratu i kak je rat završija. Ja nisan bija gluv pa san sve sluša i nešta zapamtija.

Ja san reka tini da fašizam ostaje fašizam i da antifašizam ostaje antifašizam. On kaže da ima dobra i loša antifašizma, te da on ostaje kod dobrog antifašizma. Ja njemu kažen da nema dobra i loša vraga. Vragovi su vragovi i ostaju vragovi jer su zli pa su za to prokleti od Boga.


Saznajte više: Hrvatska i Fašizam/Antifašizam (2)


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: POTOMCI DESETOG TRAVNJA
PostPostano: uto vel 12, 2013 21:50 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
HRVATSKA I USTAŠTVO (33)

POTOMCI DESETOG TRAVNJA

Koliko bi trebalo injekcija dati nekim Hrvatima da bi konačno shvatili da je Deseti Travanja prvi hrvatski državni praznik poslije 839 godina.



P O T O M C I 10 T R A V N J A

Svi smo mi potomci Adama i Eve. Kada je to taka, a tako je, onda smo mi Hrvati svi potomci 10 Travnja., kao što su Branitelji domovinskog rata potomci desetotravanjskih Ustaša, jer su nastavili undje gdje su Ustađe stale 1945. i ponovno oslobodili i Obnovili Hrvatsku Državu za koju su se Ustaše borile.

Prilažem ovdje desetotravanjsku poruku Šime Letine.


Hrvati, Sretan vam 10. Travnja!


U životu državotvornih Hrvata, a posebno onih koji su živjeli u slobodnom svijetu prije uspostave današnje hrvatske države,10. travnja je uvijek imao važno značenje. Bio je to dan hrvatskih okupljanja i zahvale onima koji su se kroz povijest zalagali i žrtvovali za hrvatsku slobodu i državnu nezavisnost, dan sjećanja na proglašenje Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine, na herojsku borbu njezinih branitelja i dan molitve za sve Hrvate koje su srpski četnici i jugoslavenski komunisti pobili za vrijeme i poslije Drugoga svjetskog rata, jer su bili za hrvatsku državu. Na temelju životnog iskustva i povijesnih činjenica koje otkrivaju i potvrđuju jugokomunističke zločine, sljedbenici Desetotravanjske ideje otvoreno i javno su bili protiv svake Jugoslavije i pobornici uspostave slobodne i demokratske hrvatske države. Deseti travnja za njih je simbol hrvatske državnosti, a Nezavisna Država Hrvatska (NDH) most koji je povezivao stoljetnu hrvatsku borbu, vapaje i čežnju za slobodom sa uspostavom nove hrvatske države u kojoj je jedino moguće realizirati hrvatsku narodnu i individualnu slobodu. U njihovim očima Hrvatska i Jugoslavija, hrvatstvo i jugoslavenstvo, bile su dvije suprotnosti, od kojih je jedna morala nestati da bi druga mogla opstati. Za većinu državotvornih Hrvata slavljenje 10. travnja nije bio povratak u prošlost, već pogled u novu budućnost. Iako su pripadali različitim organizacijama i imali različita mišljenja o Ustaškom pokretu i dr. Anti Paveliću, svi su vjerovali da je NDH bila izraz želja hrvatskoga naroda i kao takva nužna i opravdana. Nitko od njih nije mogao zamisliti narod koji ne bi želio vlastitu državu. "Narod koji ne bi htio svoju nacionalnu državu ne bi bio narod", napisao je prof. Vinko Nikolić. Zašto bi hrvatski narod u tome bio drukčiji od svih ostalih naroda, postavljali su pitanje sljedbenici Desetotravanjske ideje. Prof. Ivan Oršanić, učesnik Desetotravanjskih zbivanja i osnivač Hrvatske republikanske stranke, koja danas u domovini djeluje pod imenom Hrvatska republikanska zajednica,1951. godine s pravom je napisao: "Mi se možemo staviti politički u red ostalih država jedino po tome što smo htjeli hrvatsku državu, i što smo je ostvarili. Samo po tome i ni po čemu više".


Deseti travanj nije pripadao samo hrvatskim desničarima, kako su to isticali pristaše Jugoslavije, već je to bio nacionalni blagdan svih onih koji su vjerovali u ostvarenje i moralnu opravdanost hrvatske države, bez obzira na njihova ideološka i politička opredjeljenja. I zato je na Desetotravanjskim proslavama bilo normalno vidjeti Hrvate iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ljude lijeve i desne političke orijentacije, ali ne i Jugoslavene, bilo ljevičare ili desničare. Srbi i Jugoslaveni nisu ustali protiv NDH "zbog Pavelićeva režima", već zato jer nisu prihvaćali nikakvu, pa ni najdemokratskiju hrvatsku državu. Odmah, nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, srpski četnici, na čelu sa svojim vođom Dražom Mihajlovićem, ustali su protiv nje. Od Talijana s kojima su bili sklopili savez dobivali su oružje, kojim su izvodili terorističke napade na nedužne hrvatske civile. Već u travnju 1941. godine prva ubojstva i pljačku četnici su izveli u Kninu, Sinju i Grahovu, a 5. svibnja u Blagaju, blizu Slunja, zajedno s domaćim Srbima, opljačkali su i pobili sve hrvatske seljake. Nekoliko mjeseci kasnije, kad je Hitler napao Sovjetski savez (22. 6. 1941.), a Staljin pozvao sve svoje sljedbenike na otpor Hitleru, jugoslavenski partizani su se pridružili četnicima u rušenju hrvatske države. Pod izlikom da se bore protiv "ustaškog režima", komunisti su, na čelu s Josipom Brozom Titom, rušili hrvatsku državu. Mađarski, bugarski, francuski, i svi drugi komunisti nisu rušili svoju državu zbog ideoloških neslaganja s onima koji su joj za vrijeme rata bili čelu. Toj izdajničkoj i zločinačkoj ideji rušenja vlastite države bili su privrženi i odani jedino tzv. hrvatski komunisti i partizani. Oni su time počinili zločin protiv vlastitoga naroda i zbog toga zaslužuju prezir i osudu svih časnih i poštenih ljudi. Odvratno zvuče svi oni koji nas danas u Hrvatskoj, svojim komunističkim besmislicama, pokušavaju uvjeriti da se današnja hrvatska država temelji na partizansko-komunističkoj borbi, koju je predvodio najveći ubojica Hrvata, Josip Broz Tito. Već u početku svoga prvog predsjedničkog mandata, Stjepan Mesić je u velikom zanosu, bez oslanjanja na povijesne činjenice, javno rekao: "Mora nam biti jasno, da se nijedna država ne stvara preko noći, već su zato potrebna i desetljeća. Samostalna se Hrvatska počela stvarati 1942. godine". Kao odgovor na Mesićevo povijesno gatanje u Hrvatskom slovu, od 29. studenoga 2002., prof Julije Derossi napisao je: "U navedenoj izjavi predsjednika Republike točno je samo to da se ni jedna država ne stvara preko noći ... Godine 1941. stvorena je Nezavisna Država Hrvatska koja je formalno pravno bila samostalna država i značila je u tom smislu 'ostvarenje težnji hrvatskoga naroda' (Tuđman), ali je u biti bila ovisna o silama Osovine Njemačke i Italije. Bez obzira na tu ovisnost, tisuće Hrvata (domobrana i ustaša) dalo je u toj državi svoje živote u iskrenoj vjeri da ih daju u borbi za svoju samostalnu državu, a ne za nekakvu ideologiju ili politiku, posebno ne za politiku talijanskog fašizma. Protiv Nezavisne Države Hrvatske digli su se jugoslavenski komunisti među njima dakako i hrvatski komunisti (Srbi i Hrvati), ali ne zato da stvore samostalnu komunističku Hrvatsku nego da stvore (socijalističku) Jugoslaviju u kojoj će Hrvatska biti samo jedan od dijelova s nekim autonomnim odrednicama. U Komunističkoj partiji nikad nije bilo ni struje ni frakcije koja bi kao svoju svrhu imala stvaranje samostalne komunističke Hrvatske. Naprotiv, čak i pokušaji da se unutar buduće Jugoslavije za Hrvatsku predvidi stupanj autonomije veći od već "službeno" utvrđenog, bili su osuđeni i drastično kažnjeni (Andrija Hebrang!). Desetci tisuća Hrvata ubijeni su samo zato što su se borili za samostalnu Hrvatsku, a protiv Jugoslavije, i to nije imalo nikakve sveze ni s fašizmom ni s antifašizmom. Prema jugokomunističkom stajalištu Hrvati nisu smjeli imati samostalnu državu, pa ni komunističku. Jedino je to povijesna činjenica u svezi sa samostalnošću hrvatske države."


Bez sjećanja na 10. travnja 1941. godine, hrvatska državotvorna ideja u četrdesetpet godišnjem nasilju velikosrpstva i jugoslavenstva bila bi potpuno nestala. Zahvaljujući njemu i onima koji su NDH smatrali moralno i legitimno opravdanom, kroz više od četrdesetpet godina komunističkog nasilja, u hrvatskom narodu tinjala je i opstala hrvatska nacionalna i državotvorna svijest iz koje je početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, zahvaljujući jedinstvu svih Hrvata, rođena nova današnja hrvatska država. To znači da bez 10. travnja i uspomene na NDH koja je toga dana bila proglašena, ne bi bilo ni današnje hrvatske države. "Bez proglašenja hrvatske državne nezavisnosti 1941.godine nikada ne bi došlo do odluke Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943. godine), niti do Ustava Narodne Republike Hrvatske (1947. godine) i Ustava Socijalističke Republike Hrvatske (30. svibnja 1990. godine) nego bi svi ti događaji ostali samo ono što su stvarno bili: pokusi i pokušaji izgrađivanja vrlo ograničene upravne, a ne državnopravne autonomije Hrvatske unutar totalitarne, jednostranačke, svemoguće i međunarodno priznate Jugoslavije. Samo uspomena na postojanje Nezavisne Države Hrvatske i njezina četverogodišnja obrana od napada njezinih tadašnjih službenih saveznika, kao i od njezinih službenih neprijatelja, održala je u duši hrvatskog naroda vjeru da će kad - tad, u novoj međunarodnoj krizi, hrvatski narod imati priliku osloboditi i ujediniti svoju zemlju i dati Hrvatskoj suvremeni značaj normalne nacionalne države. Bez povijesne epizode Nezavisne Države Hrvatske pad svjetskog komunizma koji je započeo u Poljskoj a završio raspadanjem Sovjetskog Saveza, na hrvatskom bi području bio doveo do promjene vladavine, ali ne i do uspostave hrvatske nezavisnosti... Osloboditeljski proces i obrambeni (Domovinski) rat bili su uspješni samo zato što je narod vjerovao u mogućnost oslobođenja, jer su hrvatsku državu, bar na kratko vrijeme, ostvarili njihovi očevi i djedovi, a ne zato što je znao da je Hrvatska kraljevina bila nezavisna sve do 1102 godine. Tako daleko ne ide djelotvorna svijest nijednog naroda". (Dr. Ivo Korsky).


Ne samo zbog povijesne istine, već još više zbog uloge i važnosti10. travnja u ostvarenju današnje slobodne i demokratske hrvatske države, potrebno je izbjegavati sve ideološke natruhe, oblike i simbole koje su stranci bili nametnuli hrvatskom narodu u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. "Dizanje desne ruke na pozdrav nije nikakav hrvatski pozdrav, nego su ga sile osovine nemetnule tek stvorenoj hrvatskoj državi"(dr. Ivo Korsky), i zato ga treba odbaciti. Svi oni koji se u svom zanosu ili prkosu danas služe tim tuđim podzravom kaljaju čistoću Desetotravanjske ideje i umanjuju ugled i važnost svih onih koji su se borili za hrvatsku slobodu i državnu nezavisnost.



USKRSNA ZVONA DESETOG TRAVNJA

Kroz tešku tamu probi se sunce, Na drvu križa umro je Onaj
Rastjera na čas oblake tek, Koji je došao spasiti nas,
Al'kratko bijaše veselje naše, Iza dugog i teškog Velikog Petka
Ropskih lanaca šuo se zvek. Uskrsne zore već sjaji kras.

Mrak opet pokri Domaju moju, Slobodna Hrvatska uskrsnut će opet,
I bura strašna širi svoj bjes, S Pobjednikom smrti slaviti pir,
Gle-u daljini vidi se svijetlo, Koji iz tamnog ustavši groba
Čuje se podmuklih gromova tres. Donio je ponovno na zemlju mir.

Hrvatska vila kroz vihor kliče: Livade naše cvijećem se kite,
"Ne boj se, hrabri Rode moj, Uskrsnih zvona čuje se glas:
Iz prolivene krvi sloboda niče, Nemoj klonuti, Hrvatski Rode,
DESETI TRAVANJ blizu je tvoj. Naskoro opet doći će Spas!"

Objavljeno: 06.04.2010. u 21:05h

Gospodine Otporaš j.perkovic 7.04.2010 11:48 h

Dragi prijetelju ja vam čestitam na ovom članku jer je jako dobar i Povijestan koji dokazuje da se Hrvati mogu složiti samo kad imamo dabrog VOĐU a to je bilo za vrijeme NDH, i za vrijeme Predsjednika TUĐMANA on je mogao da ujedini sve Hrvate u našoj Domovini i u Emigraciji šta su bivši Drugovi opet sve upropastili.

Delivuk 7.04.2010 23:56 h

Ja san pročita taj gori članak i vire mi nije loš. Ima u njemu riči koje san puno puta čija od moji stričeva koji su bili u Ustašama. Kada se oni posvade sa onom drugom dvojicon braće koji su bili u partizanima, da ji ražeste oni zapivaju: Ja Ustaša i ćaća mi bija, ćaća sinu zanat ostavija. A ona druga dva strica se naljute i odvrate njima ovako: Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvog puta neskrećemo. Eto kao san ja doživija i proživija moje ditinstvo u mojoj kući.

Otporas 8.04.2010 16:57 h

j.perković. Točno je što ste rekli da su Hrvati složni samo onda kada imaju dobrog vodju. To je bilo za vrijeme NDH i za vrijeme dr. Franje Tudjmana. Ja vas uvjeravam da će ubrzo doći vrijeme da ćemo mi Hrvati opet imati dobrog vodju i da ćemo biti opet složni.

Delivuk 9.04.2010 00:09 h

Dobra pjesma. Pročita san i sve je lipo. Samo šteta da se ta pisma ne more uz gusle pivati. Ja volin gusle slušat. Ganga, gusle i šijavica to su naše škutorske razonode. Divojke su nas zanimale samo kat se napijemo. Punda nam ni dragi Bog nije do kolina. Mi sve znamo i mi smo najjači, kamena sramena.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: ČESTITKA DESETOM TRAVNJU!
PostPostano: čet vel 14, 2013 03:16 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
---------
HRVATSKA I USTAŠTVO (35)

ČESTITKA DESETOM TRAVNJU!!!

Iz povijesne perspektive, ne bi danas bilo Hrvata koji ne bi htio govoriti s očevidcem povijesnog događaja: PROGLAŠENJE NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE.

Danas je 69 godišnjica PROGLAŠENJA NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE. Kako bi bilo lijepo da se danas nadje živi svjedok i iznese nama mladjima svoje dojmove kako se je osjećao hrvatski narod kada je čuo vijest da smo konačno SLOBODNI!


U tu svrhu i za to zadovoljstov vam donosim veselje dvojice Ustaša koji su svoje dojmove zapisali u vlaku vozeći se prema Domovini Hrvatskoj.


ČESTITAM SVIM HRVATIMA DESETI TRAVANJA!!!



Najradosniji trenuci obnovitelja Hrvatske


Najradosniji trenuci obnovitelja hrvatske slobode i nezavisnosti-

Zagreb, 9. listopada

Vedro talijansko nebo, vedrije i jasnije od djetinjeg oka. Proljetno sunce nekako veselije grije, sve pupa i oživljuje, u duše naših ustaša uvlači se neka tiha i skrovita radost, predosjećaj o velikoj bliskoj budućnosti, koja je na pomolu. Pokrajina Avellino, najdivniji kutak Italije: sunce, pjesma, cvijeće i dražest. Izgleda da se priroda natjecalo s ljudskim duhom, u obogaćivanju toga kraja i u tom natjecanju stvorila ono, što joj gotovo nigdje na kori zemaljskoj nije u potpunosti uspjelo. Bujno zelenilo okružuje sam gradić Avellino, a tamo prema jugozapadu vide se obronci tamnomrkog i jezivog Vezuva, kojemu se sučelice usidrio Napulj, jedan od najljepših svjetskih gradova.

U skromnom stanu u Avellinu sjede dvojica ustaških časnika i šute. Od vremena na vrijeme šutke se pogledaju i ništa više.

- Marko, što naši u domovini rade? Hoće li ona biti ubrzo oslobodjena?
- Nadajmo se. Ja čekam svakim danom brzojavku od Poglavnika.
- Ne strahuj, brzojavka će pravovremeno stići, uzdajmo se u njega i Providnost.

Opet zašutiše. Lagani proljetni povjetarac leluja cvatuće jorgovane, koji neobično opojno mirišu, kakvi samo u Avellinu cvjetaju. U to se na vratima pojavi listonoša s brzojavkom. Srce naših boraca življe zaigra. Danas je utorak, 8. travnja, treba da se nadju još danas s ostalim drugovima u Napulju, a u četvrtak sa svima u Pistoji, gradiću sjeverne Italije.
Brzo uzmu najnužnije stvari, kojih nije bilo Bogzna kako mnogo, i upute se na avellinski kolodvor. Na putu do Napulja pridruži im se još desetak drugova. Svi su razdragani, jer znaju, da se Jugoslavija uplela u rat s osovinskim silama i tako sebi potpisala smrtnu osudu, znaju da će iz te borbe izići pobjednicom i njihova sveta majka Hrvatska, za dobrobit koje im se nikakva žrtva ne čini preteškom.

Iz Napulja krenuše vlakom kroz srednju Italiju prema Pistoji, gdje su se imali svi sakupiti. Putovanje je bilo veoma ugodno, kakvo samo može biti u prvo proljetno doba u tom kraju Italije. Govori se veoma malo i to ono najnužnije, najpreče. Ta kako bi i govorili, kad je srce prepuno osjećaja, a duša i mašta već brode oranicama i poljima, šumama i vrletima oslobodjene domovine Hrvatske? Tako im je meko pri duši. Znaju, da ne će naći sve uredjeno i stišano, znaju da će morati prolijevati more krvi i žrtvovati mnoštvo života dok potpunoma ne oslobode okovanu domovinu i osiguraju joj mirniju i sretniju budućnost Sve to oni znaju i razmišljaju o tome, ali to ne može narušiti njihovo veselje, već ga naprotiv umnožava i uzveličava.

Na Veliki Četvrtak, oko pola dana, stigne njihov vlak na kolodvor u Pistoji. Na kolodvoru ih dočekaše neki ustaški častnici, stari borci, te dočastnici i ustaše. Tu se izrukovaše i izgrliše sa starim drugovima i istomišljenicima, a zatim se uputiše u logor. Nije bilo vremena, a nisu imali ni volje za razonodu, već se stali savjetovati što da se čini. Odmah im bi podijeljeno ustaško odijelo, kojega do tada nisu imali, te oružje i streljivo, kao i cjelokupna ratna oprema. Stvaraju se nacrti o možebitnom napadaju na Jugoslaviju, ako to ustreba, o pomoći braći, koja su najvećma ugrožena od neprijatelja.

Onda zapadoše u maštanja o onoj, koju već godinama nisu vidjeli, o onoj iz koje su bili protjerani i bačeni u daleku tudjinu da medju stranim svijetom, koji ne pozna ni jedne riječi njihova slatkog jezika traže utočište i zaštitu. Je li se išta promjenilo? Jesu li one male, bijele kuće još uvijek iste? Jesu li prostrane livade još uvijek cvjetne; muču li goveda i bleje li ovce po pašnjacima? Čuje li se svugdje meka i živa hrvatska popijevka? Odzvanjaju li sure litice brda onim živim uzvicima i dozivanjem? Gori li još na očinskom ognjištu sveti kućni oganj? Njihova srca udaraju mahnitom radošću, a blaženi smiješak talasa se njihovim opaljenim licem. U to ih iz slatkog sanjarenja prene vijest: - Poglavnik dolazi! Poglavnik dolazi! Svi se ubrzo okupiše, da dočekaju svoga Poglavnika. Već su bili pridošli svi ustaše iz brojnih pokrajina Italije. Ukupan broj časnika, dočasnika i ustaša iznosio je 340 ljudi.

Poglavnik je došao kao uvijek ozbiljna i zamišljena čela, srdačno se rukovao sa svima i sa svakim prozborio dvije tri ljubazne riječi, osvrnuvši se na ove povjesne dane, koje upravo proživljavamo. Svi su pogledi bili uprti u njega, u njima se ljeskala ljubav i privrženost, a ujedno i strahopočitanje. Svima je bilo lagodno pri duši, ostvaruje se njihov san; njihov trud, izgnanstvo, žrtve i samoprijegor krune se uspjehom.

Uvečer se svi okupiše oko krugovalnika, da čuju razvoj dogadjaja u domovini. Najednom suspregoše dah, srce im življe i mahnitije stane udarati, nadimlju se grudi, a u grlu ih nešto draži, rekao bi, na,
sad će ti okorjeli borci, ti divovi proplakati. Bežični brzojav donosi do ušiju izgnanika najveseliju vijest: >Maršal Slavko Kvaternik proglasio je Hrvatsku Slobodnom i Nezavisnom Državom.<

Jedan je čas zavladala mrtva tišina, i kucaj se srca nije mogao čuti, a onda odahnuše duboko ustaške grudi i nutarnje uzbudjenje trebalo je dijeliti da se lakše snosi ona snažna bujica čuvstva. Svi se rukuju i ljube, svima suze radosnice titraju u očima, no brzo ih uguši junačko ustaško srce, koje ne plače ni onda, kad je presretno.

Nije se smjelo dugočasiti. Odmah se spremi sve za polazak. Upute se na pistojsku postaju, gdje ih je već čekalo nebrojeno mnoštvo pistojskog prijateljskog pučanstva. Posebni vlak za njih već stoji na kolodvoru i pisti. Naši ulaze u vagone. Razdragani i iskreni živalj onoga kraja kliče i plješće našim junacima; djevojke ih posiplju cvijećem, a starice ih blagosivlju i šapću tihu i predanu molitvu za njih, za brzo i konačno oslobodjenje njihove vjekovima sputane i izrabljivane domovine.

Vlak kreće vrlo polagano. Ustaše se nagnuli na prozore, a narod maše rukama, maramicama, svime do čega u tome času velikog u****a može doći. A ustaška srca gore, plamte, uzvraćaju im pozdrave uzdignutom desnicom. Kad je vlak izišao iz stanice iz stotine ustaških grla prolomila se poput oluje slobodna >Lijepa našaVlak juri kroz sjevernu Italiju, prelazi Padsku ravnicu i primiče se Trstu. U Trst stigoše 11. ožujka pod večer. Na kolodvoru ih je čekalo mnoštvo svijeta, većinom Hrvata, koji su jamačno znali za njihov dolazak. Bura oduševljenja i poklika prolomila se zrakom. Kliče se Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Poglavniku, hrabrim ustaškim mučenicima i borcima. Predstavnici talijanskih vlasti u Trstu predali su u ime prijateljskog talijanskog naroda divan vijenac Poglavniku.

Prije nego sjedoše u autobuse, koji su ih čekali, Poglavnik im održa kratak govor, upozoravajući ih da budu kao i uvijek spremni za svaki eventualni napadaj četničkih banda na putu u domovinu..

>Ako dodje do čega. rekao je dostojanstveno POGLAVNIK, ja pred vama stupam u borbu!<

Poglavnikove su se riječi jako dojmile ustaških srdaca, kojima život i ne predstavlja ništa drugo nego predano žrtvovanje za dobrobit domovine.
Zabrujaše motori, zazviždaše sirene i samovozi krenuše prema Rijeci.
Usprkos na****oga putovanja I neprospavane noći nije sada nitko mislio na odmor i počinak, već svi iz svih samovoza počeše punim grlom >Lijepu našuPuška puca< i druge hrvatske ustaške popijevke i koračnice. Sto se više noć primicala jutru postajalo je sve hladnije i hladnije, brije ledeni sniježni vjetar. No taj vjetar ne rashladjuje, već naprotiv grije, taj je vjetar prvi vijesnik slobode, koji im je izišao u susret da im izruči pozdrave radosne
majke, da ih u njezino ime poljubi i blagoslovi. Taj vjetar razblažuje i mekša čvrsta ustaška srca i raznježuje tvrde i opore njihove grudi, privijajući slatki
melem na njihove boli.

- Marko, reci mi je li ti ugodno pri duši?
- Pitaš?!

I iz ustaških grudi ote se burnija i jača, vedrija i proćućenija nego ikada od svoga opstanka >Lijepa, naša domovino...<

U tri i pol sata poslije pola noći predje posljednji samovoz riječko-sušački most i krene prema Delnicama. Po zapovjedništvu Poglavnika (odmah u Sušaku), jedan odred Ustaša, na čelu sa satnikom Ivanom Devčićem, odvoji se od cjeline i krene u Liku da pomogne našima ugušiti mjestimične pobune vlaha. Kako put kroz bivše Srpske Moravice nije bio baš najsigurniji, naredi Poglavnik da se istraži teren i osigura nesmetan prolaz.

Usprkos noći i snijegu, koji je još uvijek padao, izidje na cestu svo delničko pučanstvo da izrazi svoju zahvalnost i odanost Poglavniku i ustaškim odjelima. Poglavnik je odredio da svi samovozi stanu, a sam je izišao i kratkim, ali toplim govorom pozdravio pučanstvo, koje je oduševljeno klicalo Poglavniku i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Uz cestu, od Delnica do Ogulina, kao i dalje do Zagreba, stajalo je staro i mlado, muško i žensko i samovoze posipalo cvijećem. U Ogulin je ušao posljednji samovoz 13. travnja u 3 i pol sata poslije podne. I tu je Poglavnik održao mali govor, u kojemu je u kratkim crtama i jezgrovito, kako mu je prirodjeno, upozorio narod na ove povjesne časove, koje upravo proživljavamo. Pljesak, poklici, pjesma, uzdignute desnice, bio je vidljivi znak nutarnjeg uzbudjenja i neopisive sreće ogulinskog hrvatskog pučanstva.

Na tome na****om i dugotrajnom putovanju Poglavnik se malo jače nahladio pa se moralo ostati u Karlovcu do prvih sati 15. travnja. U Karlovcu je bio neopisivo oduševljen doček. Na karlovačkom kolodvoru dočekao je Poglavnika i ustaše Doglavnik Vojskovodja maršal Slavko Kvaternik i srdačno se rukovao s Poglavnikom, zahvalivši mu u kratkom govoru na svemu što je učinio za hrvatski narod, za napaćenu majku Hrvatsku.

U 5 sati jutro 15. travnja izašao je Poglavnik sa svojim vjernim ustašama na povijesni Markov trg.Pogledao je ustaše i ustaše njega; u očima im sjale suze. Baciše pogled u maglovitu daljinu i vidješe,što nisu nikada do tada vidjeli s Markova trga; u travanjskoj magli ljeska se uzvišen i velik lik slobodne i okrunjene Hrvatske Domovine.

(I. R.)

Objavljeno: 10.04.2010. u 01:02h

j.perkovic 10.04.2010 10:00 h

Otporaš, jako dobro.I još danas ima Hrvata koji se diče otim vremenima kad smo postigli našu SLOBODU, u dugoj borbi i opet smo sve izgubili dali je sudbina Hrvatata ili je bila uvijek IZDAJA kao šta je bilo za vrijeme 2 Svijetckog rata.

Čestitka Desetom Travnju!
Domobran 10.04.2010 14:25 h

Pisati hrvatsku povijest, osobito hrvatsku povijest iz drugog svijetskog rata i priskakati a ne spominjati važnost DESETOG TRAVNJA, bio bi jedan očiti PRKOS, MRŽNJA, ZAVIST, NACIONALNA IZDAJA prema svim onim žrtvama i Hrvatima koji su stoljećima čekali taj dan oslobodjenja Hrvatske.

Ovo gore što su dvojica Hrvata razgovarali onda, onaj dan kada se je radjao DAN SLAVE, DAN VESELJA, DAN PROGLAŠENJA HRVATSKE DRŽAVE je jedan živi odraz onoga travanjskog vremena 1941. godine!

Dali Hrvati danas, DESETOG TRAVNJA 2010. godine, 69 godina kasnije, mogu suosjećati onako kao ova dvojica Hrvata onda, je pojedinačni odgovor svakog Hrvata sam za sebe.

Prešutijeti danas to veselje Hrvatima tog slavnog i blaženog travanjskog vremena 1941.godine, bila bi - ne samo sramota - nego neprijateljska pljuska na grobovima svim PALIM HRVATIMA za tu ideju stvaranja Hrvatske države.

Sve što mi pošteni i državotvorni Hrvati možemo danas učiniti za tu palu braću i sestre u čast čuvanja Hrvatske Države, je reći im: SLAVA SVIM PALIM HRVATIMA !!! i ČESTITAMO DESETI TRAVANJA SVIM ŽIVIM HRVATIMA!

Delivuk 15.04.2010 15:35 h

Zašto ti ne bih čestitao današnji dan Rvacke Države, zašto ići u prošli vik i tražiti nešto ko da mi Rvati nemamo danas nešta novijega.

Ja ću početi. ŽIVIJA DAN NEZAVISNOSTI DRŽAVE RVACKE!


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 49 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Možeš započinjati nove teme.
Možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži:
Forum(o)Bir:  
cron

Izradi moj besplatni forum! · php-BB© · Internationalization Project · Prijavi zloporabu · Uvjeti Korištenja/Zaštita Privatnosti
© Forums-Free.com 2009