Stina hrvatskih pradidova - SHP

Hrvatska nacionalna uzdanica - HNU
Sada je: čet sij 18, 2018 21:14.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]





Započni novu temu Odgovori  [ 48 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: ISTINU O USTAŠAMA UVIJEK TREBA GOVORITI !!!
PostPostano: sub vel 16, 2013 03:20 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
Što mora znati svaki Ustaša

Ustaša je revolucionarni borac, koji se dobrovoljno i sviestno bori za uzvišene ciljeve podpune slobode i samostalnosti Hrvatske. Za ustašu nema mira, nema počinka, nema i ne smije biti nekog promatranja iz prikrajka. Ustaša radi i bori se, uviek djelatno, uviek u prvim redovima. On može ili podpuno pobjediti ili u borbi izginuti. Ustaša ne poznaje nikakve sredine: On traži posvemašnje ostvarenje Poglavnikovih načela u Ustaškoj Hrvatskoj, tj u svojim povijesnim granicama. Za Ustašu postoje iznad svega Bog, Poglavnik i Nezavisna Država Hrvatska. Uzvišena ustaška borba temelji se na ustaškim načelima, koja je postavio Poglavnik 1. lipnja 1933. u Glavnom Ustaškom Stanu. U tim je načelima Poglavnik na najdivniji i najsavršeniji način obuhvatio sve vjekovne težnje i zahtjeve hrvatskoga naroda. Dok su u prošlosti razne političke stranke sastavljale i objavljivale na tucete raznih svojih »programa«, u kojima nije gotovo ništa rečeno, Poglavnik je u 17 točaka ustaških načela ovjekovječio sve misli, sve želje, sva stremljenja hrvatskoga naroda kroz vjekove, obuhvatio je sve ono što hrvatski narod traži i očekuje od svoje države. Ustaška su načela stoga evandjelje, vjerovanje svakog Hrvata, a život po njima znači narodnu potrebu, narodnu sreću, družtvovnu pravdu, narodno poštenje, znači sretnu i čestitu budućnost Hrvatskoj i hrvatskom narodu. Život Ustaše mora se temeljiti na ustaškim načelima, pa tko se njih ne drži u svome javnom i posebničkom životu, nije Ustaša. Država je za nas Hrvate najveće blago što ga možemo imati. Tokom dugih stoljeća hrvatski je narod morao stradavati i podnašati mnoge nedaće samo stoga, što je svojedobno nesrećom i neslogom velikaša izgubio svoju državu. Narod bez države ne znači ništa, pa ako bi svojom nerazboritom politikom ili kojom nesrećom opet izgubili državu, nestalo bi nas brzo i kao naroda. Dužnost je stoga svakog Ustaše, svakog Hrvata, da uvijek i svagdje najodlučnije brani Nezavisnu Državu Hrvatsku, jer braneć državu brani svoj dom, svoj narod, svoje ognjište, svoju djecu, brani i svoju budućnost. Nezavisna Država Hrvatska jest i mora biti svakom Ustaši najveća svetinja, za koju mora uvijek biti spreman voditi borbu, a ako je potrebno i svoj život spremno za nju dati. Poglavnik je jedini vodja hrvatskoga naroda i najveći čovjek naših vremena. On je za Ustašu svetost. Poglavnik Ante Pavelić najveći je Hrvat sviju vremena. On je osloboditelj hrvatske domovine i uskrisitelj starodrevne Nezavisne Države Hrvatske. Njegov rad, njegova borba, njegove patnje, njegova strpljivost, cijeli njegov život najsjajniji je prilog naše povijesti. Njegova je zasluga, da se je hrvatski narod nakon osam stoljeća otresao tudjinskih gospodara i da sada živi opet svoj na svome u uspostavljenoj državi. Pojava Poglavnika ja stoga od najveće povijestne važnosti za hrvatski narod. Poglavnik je jedini vođja, jedini autoritet. Samo on zapovieda, samo on ima pravo voditi državnu politiku. Svi su drugi samo njegovi vojnici, koji mu pomažu u izgradnji hrvatske države. Poglavnik je uvijek do sada imao pravo, on ima pravo sada i imat će pravo i u buduće. Sve što on čini, makar to na čas nekome izgleda i nerazumljivo, sve je to u probitku Hrvatske i naroda, sve što čini — dobro je. Ustaštvo je postalo jedinim i zbiljskim predstavnikom hrvatskog političkog života. Bit je ustaštva duboka ljubav za domovinu i Poglavnika, vječna spremnost: braniti hrvatski dom, hrvatska ognjišta, hrvatske granice i hrvatsku posebnost, te stvaranje i odgajanje zdravog narodnog naraštaja. Težnje hrvatskog naroda mogu se oživotvoriti samo u Ustaškoj Hrvatskoj. Da nije bilo Ustaša ne bi bilo ni Nezavisne Države Hrvatske. I dok bude Ustaša bit će i Hrvatske. Ustaštvo i hrvatstvo jedna je savršena cjelina i ne može se više nikada zamisliti jedno bez drugog. Ustaštvo stvara novog čovjeka u novom poredku. Novi hrvatski čovjek, što znači Ustaša, mora biti čovjek dužnosti, odgovornosti, rada, borbe, poštenja, junačtva, pregaralaštva, mora bit podpun čovjek i Hrvat. Taj novi čovjek, Ustaša, mora u svom radu i u svom javnom i posebničkom životu spojiti sve nove vrline ustaštva s vrlinama starih Hrvata, vječnih boraca i ratnika. U najtežim časovima po Hrvatsku na bojištu su bili samo i jedino Ustaše. Bilo u tudjini, bilo u domovini po zatvorima ili zatočeničtvu Ustaše su nosili luč oslobodilačke borbe i oni su uz najteže patnje i muke, konačno i za sva vremena pobiedili. Da nije bilo mučeničke ustaške krvi, da nije bilo nadčovječnog stradanja ustaških mučenika, da nije bilo mrtvih ustaških glava, nikada ne bi bilo došlo do uspostave Nezavisne Države Hrvatske. Ti Ustaše, koji su uzpostavom N. D. H. završili prvi i najteži dio hrvatske oslobodilačke borbe, ti su Ustaše i danas na bojištu, na svim bojištima Evrope i oni će izvojevati i konačnu hrvatsku pobjedu. Biti Ustašom, znači biti idealnim borcem, koji preko svih izkušenja, preko svih patnja, preko svih nedaća, najvećom strpljivošću mora doći do konačnog uzvišenog cilja. Ustaša mora biti uvijek prvi u borbi, uvijek prvi u opasnim podhvatima. On mora biti strpljiv i mora vjerovati u Poglavnika, koji će sve na najbolji način riješiti. Pa i u časovima, kad netko misli da izvjesne stvari nisu na mjestu, on mora ostati Ustašom na svom mjestu, imajuć na umu, da se sve stvari ne mogu odmah riješiti. Dakle: vjera, stega, strpljenje, ustrajnost, a povrh svega rad i opet rad, temelji su našeg konačnog uspjeha. Ustaša je mali čovjek. On je dijete seljačko i radničke kućice. Stoga Ustaša nikada ne smije zaboraviti na svoj dom i na svoje ukućane. U saobraćaju s malim čovjekom ustaša mora uvijek ostati uljudan i pristupačan i nikada ne smije smetnuti s uma, da su seljak i radnik temelji države, koji svojim radom, svojim žuljevima, drže, a svojim mišicama brane državu. Za Ustašu je jedna od najvažnijih stvari stega. Ona je jedna od najjačih i najglavnijih vrlina, koja mora resiti svakog Ustašu. Vojska bez stege, pokret bez stege, rad bez stege, propast je za narod i državu. Stoga je stega jedan od glavnih preduvjeta uspjeha. Onaj, koji danas sluša, koji danas izvršuje zapoviedi svojih predpostavljenih, taj će sutra izdavati zapoviedi, taj će drugima nalagati. Neka se svaki zapovjednik prenese u stanje onih koji slušaju, a isto tako svaki onaj korak se zapovieda u stanje onih, koji zapoviedaju. Svaki si mora postaviti pitanje: »što bi bilo, kad bi ja bio na njegovom mjestu« ? Ustaški se vojničar, kao i svaki pripadnik Ustaškog pokreta, mora uviek i svagdje ponašati ćudoredno. Ustaša mora služiti kao uzor svakom Hrvatu. Ustaša se mora okaniti svake psovke, jer je ona naša narodna sramota, koja dolikuje samo prostaku. Ustaša ne smije pijančevati, ne smije posjećivati sumnjiva noćna zabavišta, ustaša ne smije zalaziti u sumnjiva ženska društva. Ustaša mora čitav svoj posebnički život temeljiti na obitelji. Ustaša mora biti predstavnik i čuvar svega onoga što je hrvatski narod kroz vjekove stvorio, a što se može jednom ricči nazvati našim narodnim duhovnim blagom. Ustaša ne smije biti laktaš, koji bi se borio za položaje, za čin ili za lagodni život. Za Ustašu je glavna stvar dužnost, pa makar ju on vršio kao obični čarkar ili kao najviši častnik ili dužnostnik. Svaki Ustaša mora biti svijestan toga, da će se njegov marljiv i savjestan rad prije ili kasnije nagraditi sa strane zapovjedničtva, pa stoga ne smije nikada on sam isticati svoje zasluge i tražiti svoje promaknuće ili odlikovanje. Ustaši ne smije nikada biti vojnićki život neugodan. Hrvat je kroz vjekove bio vojnik, bio je junak, bio je ratnik. Stoga za svakog Ustašu mora biti najveća čast ako dodje u vojničke redove i kao vojnik čuvati državu, granice i hrvatska ognjišta. Hrvat je kao vojnik kroz mnoga stoljeća pronio slavu Hrvatskoj na svim bojištima. Hrvat je kao vojnik dao najveće priloge Evropi. Ustaša i vojnik nije rob. Najveći gospodin, najveći čovjek je onaj, koji s puškom na ramenu, pa makar bio i običan čarkar, služi domovini. Stoga je najveća podlost, najveći zločin, ako bi se netko želio izmaknuti vršenju vojničke dužnosti, ili ako za vrieme vršenja svojeg djelatnog razdoblja pokušava izmaknuti redovitom vojničkim poslovima. Dužnost vojnika, ma kakva ona bila, uviek je uzvišena i rad u vojsci mora se smatrati dostojnim i potrebnim.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: DEVEDESTGODIŠNJICA PRVOG PROGLAŠENJA NDH.
PostPostano: sri vel 20, 2013 01:14 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
Povijesno,zanimljivo Otporaš 28.02.2010 13:28 h

Poradi dužine ovog članka, donosim ga ovdje kao komentar za sve one Hrvate koji još u svom srcu imaju ljubavi za Hrvatsku. Nesumnjivo, kada se budu filmovi snimali o onim Hrvatima koji su sebe žrtvovali u borbi za stvaranje i očuvanje Hrvatske Države, mene, Otporaša, za sugurno neće uvrstiti u one Hrvate koji su uvijek i na svakom mjestu blatili Poglavnika, Ustaše i NDH, niti će me ubrojiti u kukavice i izdajnike hrvatskog naroda.

Petak, 31 Listopad 2008

DEVEDESETGODIŠNJICA PRVOG PROGLAŠENJA NDH

Zbog usvojene krivotvorene povijesti propuštena je povijesna šansa !

Općenito je poznato i priznato da je za objektivan prikaz povijesnih događaja nužan vremenski odmak od najmanje dvadeset do trideset godina.



To posebno vrijedi kada se radi o vremenu događanja ratova, ili drugih velikih društvenih promjena.

Osim toga, već i sama činjenica da povijest pišu pobjednici, razlogom je da povjesničari ne mogu, zapravo ne smiju biti objektivni čak i kada to žele.

Bez obzira na polazište svi znademo da je povijest zlosretne NDH potpuno lažna.

Ne samo da je iskrivljena, nego su bitni događaji potpuno zanemareni.

No to možemo smatrati očekivanim sve do kraja trajanja Titove Jugoslavije.

Međutim danas mnogo toga znademo što tada nismo mogli znati, otkriveni su brojni dokumenti i objavljene činjenice, a nema ni okupatora koji bi nam sprječavali otkrivanje povijesnih istina, ali je takva, lažna povijesnica usvojena i u slobodnoj Hrvatskoj.

Zašto?!

Zašto se u našim povijesnicama još uvijek tvrdi da je NDH bila obična fašistička tvorevina – što ni realno, niti formalno-pravno ne odgovara povijesnoj istini, a što je vrlo lako dokazati.

Ovdje ne govorim o režimu, nego o državi.

U ratovima se neke države uspostavljaju, a neke druge nestaju.

Nakon I. svjetskog rata velika se Austro-Ugarska država raspala na niz ranije postojećih država, dok je igrom pobjednika i manipulacijama na ovim našim prostorima uspostavljena Jugoslavija, koja nikada ranije nije postojala.

Tijekom II. svjetskog rata, Njemačkoj je uoči priprema za napad na SSSR odgovarao opstanak Jugoslavije, pa su je naveli da s njima potpiše pristupanje Trojnom paktu.

Međutim, kad su jugoslavenski generali zbog unutarnjih političkih razloga izvršili puč, Hitler je odlučio napasti i razoriti Jugoslaviju.

Brzo su sačinjeni planovi o raspodjeli teritorija, Srbija je trebala ostati okupiranom državom, dok za Hrvatsku, osim što su primorski dijelovi trebali pripasti Italiji, za ostali dio nisu postojali nikakvi planovi, pa je to nudio Madžarskoj – što su oni odbili.

Samo četiri dana nakon početka rata Hrvatska je proglasila neovisnost, a odmah sutradan ju je priznala Madžarska, dok je Njemačka svoje priznavanje uvjetovala prethodnim dogovorom Pavelića s Italijom oko granica između te dvije države.

Učinila je to tek šest dana kasnije - nakon četverodnevnih nametnutih nam „dogovora“ Pavelića s talijanskom delegacijom.

Hrvatsku su priznale sve saveznice Njemačke, kao i mnoge neutralne države – uključujući i daleki Tailand.

Sve je to u skladu s međunarodnim pravom i običajima i NDH nije nikakva Njemačka tvorevina, a Njemačka je samo priznala državu koja je u danim okolnostima sama proglasila svoju neovisnost.

Potpuno je normalno da je u ratnim uvjetima nisu priznale i države suprotne strane ratnog sukoba.

Da je Njemačka pobijedila u ratu, NDH bi opstala, a budući da nije, tu bi državu pobjednici opet priključili Jugoslaviji, sve da uopće nije ni bilo ustanka i „oslobodilačke“ borbe, koja se nije vodila u cilju promjene režima u državi, nego prvenstveno za njezino ponovno priključenje Jugoslaviji – u danim okolnostima komunističkoj.

Međutim, krajem 1944. već je bilo izvjesno da Njemačka gubi rat, pa je pokrenuta inicijativa da se NDH pridruži Saveznicima, što je okončano uhićenjem glavnih inicijatora, ministara Vokića i Lorkovića.

Kasniji su pokušaji bili izrazito naivni.

O tomu se puno pisalo, ali je znakovito da se ništa ne govori o jednoj drugoj, mnogo konkretnijoj inicijativi.

Naime, budući da su se Rumunjska i Bugarska već bile pridružile Sovjetima, Staljin je tada predložio Paveliću da propusti sovjetske trupe preko NDH do krajnje jugozapdne granice, gdje bi se susrele sa zapadnim saveznicima, a SSSR bi zauzvrat priznao NDH.

No, Pavelić je to odbio.

Danas je teško procijeniti što bi bilo da je Pavelić pristao na Staljinovu ponudu.

No sigurno je da ne bi bilo bleiburške tragedije, a ne bi bilo ni ovog obrambenog rata t.zv. „razdruživanja Jugoslavije“ - jer Jugoslavije ne bi bilo.

Pavelić je bio izrazito neelastičan politčar, a to da je još od prije rata bio antikomunist, ničim ga ne opravdava.

Churchil je sigurno bio odlučniji antikomunist, a da bi spasio Englesku stupio je sa Sovjetima u ratno savezništvo.

Režimi prolaze, a država ostaje.

No, to nitko ne uzima u obzir.

Dogodilo se ono što se dogodilo, pa bez obzira što smo svi manje ili više znali da je naša službena povijesnica lažna – morali smo je prihvatiti.

Na žalost, uz izvjesne male izmjene morali smo je prihvatiti i u ponovno oslobođenoj državi i čekati dok se u Hrvatskoj promijeni politička klima, a to može potrajati.

Šezdesetogodišnjom indoktrinacijom u narodu je ostvarena takva paradigma – obrazac poimanja – a tako učvršćena paradigma se ne može promijeniti sve dok ne izumre ova generacija.

Premda znademo da je ova povijest lažna, obzirom na vremensku distancu od devedeset godina, općenito se smatra da je povijest uspostave stare Jugoslavije objektivno prikazana, pa sam se zaista iznenadio kad mi je u ruke dospjela knjiga koju je napisao dr. Rudolf Horvat i u kojoj se navodi da je Hrvatski sabor na svome zasjedanju od 29. listopada 1918. donio odluku o „prijelomu“ s Ugarskom i Austrijom i o uspostavi Nezavisne države Hrvatske.

Ovdje ću navesti izvod iz te knjige u kojemu je tekst o radu i zaključcima Hrvatskog sabora:

LJETOPIS HRVATSKE
1918. - 10. travnja 1941.
Dr. Rudolf Horvat

Nakon uvodnog teksta ...

Raspadanje Austro-Ugarske Hrvatska se proglašuje nezavisnom državom

Za 29. listopada 1918. bio je u Zagrebu sazvan Hrvatski sabor.

Znalo se, da će zastupnici odmah na prvoj sjednici zaključiti prijelom s Ugarskom i s Austrijom.

Da se ovaj čas i vanjskim načinom manifestira, sastade se na Markovu trgu silan sviet.

Uz građane i đake dođoše onamo i organizirani radnici.

Na trg dođoše časnici, koji su 28. listopada sa svojih kapa poskidali stare austrougarske rozete, pa ih zamijenili hrvatskim kokardama.

Veliko je oduševljenje zavladalo kada su se pojavile vojničke glazbe 25. domobranske i 53. zajedničke pukovnije, s časnicima i vojnicima.

To bjaše dokaz, da uz hrvatski pokret pristaju general pješaštva Šnjarić i podmaršal Mihaljević (Šnjarić bijaše u Hrvatskoj zapovijednik zajedničke vojske, a Mihaljević zapovijednik domobranstva).

I zaista se Šnjarić i Mihaljević 29. listopada s čitavom oružanom silom staviše na raspolaganje „Narodnom vijeću“.

Oni su dapače s podmaršalom Ištvanovićem i s generalom Josipom Plivelićem unišli u hrvatsku sabornicu, gdje ih narodni zastupnici i narod na galerijama pozdraviše pljeskom i poklicima: „Živjela narodna vojska“.

U 10 sati i 30 časaka otvorio je sjednicu Hrvatskoga sabora predsjednik značajnim govorom, u kojemu je prikazao politički položaj. Sabor je tada jednoglasno proglasio i usvojio odluku koja glasi ovako:

Hrvatski državni sabor - na temelju podpunog prava narodnoga samoodređenja, koje je danas već priznato od svih zaraćenih vlasti stvara ovaj zaključak.

„Svi dosadašnji državnopravni odnošaji i veze izmedju Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s jedne strane te kraljevine Ugarske i carevine Austrije s druge strane – razrješavaju se.

Ukida se dakle i ništetnim proglašavaju svi kasniji njeni dopunci ili revizije tako da od danas Dalmacija, Hrvatska i Slavonija nema s kraljevinom Ugarskom ni upravno ni faktično nikakvih zajedničkih državnih poslova.“.

II.

„Dalmacija, Hrvatska i Slavonija s Rijekom proglašuje se nezavisnom državom prema Ugarskoj i Austriji...“.

Sad zazvoniše zvona u svim crkvama zagrebačkim, da sav narod doznade da se Hrvatska oslobodila veza s Ugarskom i Austrijom.

Na Markovom trgu zavlada neopisiva radost.

Narod je u oduševljenju pjevao rodoljubne pjesme i klicao narodnim zastupnicima, a u mnogom oku vidjela se suza radosnica.

Svatko je osjećao da su raskinuti lanci, kojima su Beč i Pešta okovali nepobijeđene, ali zato izigrane Hrvate.

Karlu IV. trebalo je oduzeti vrhovnu vlast, koju on vrši kao kralj hrvatski.

Zastupnici se sporazumješe o tomu, da od sada ovu vrhovnu vlast mjesto Karla IV. vrši „Narodno vijeće“.

Zato je Saboru predložen ovaj prešni prijedlog: „Sabor kao predstavnik kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije – smatra objavu „Narodnog vijeća“ od 19. listopada 1918. za sebe obvezatnom, te izjavljuje, da „Narodnom vijeću priznaje vrhovnu vlast“.

Pošto je tadanji ban očitovao, da cijelu egzekutivu (izvršnu vlast) stavlja na raspolaganje „Narodnom vijeću“, primljen je taj prijedlog jednoglasno.

Ovim časom prestade u Hrvatskoj vrhovna vlast kralja Karla IV., koga je zamijenilo „Narodno vijeće“.

Predsjednik prekine ovu sjednicu Hrvatskoga sabora, te pođe s narodnim zastupnicima u crkvu sv. Marka, gdje je odslužen „Te Deum“.

Istodobno je narod na Markovu trgu prisezao vjernost neovisnoj državi Hrvatskoj.

Obrazac prisege izgovarao je jedan sabornik, a narod, je riječ po riječ ponavljao ozbiljno i oduševljeno.

Prisegoše i časnici koji izvukoše mačeve iz korica svojih. Iza povratka iz crkve predsjednik sabora reče: „Predlažem da se ova sjednica zaključi, a naredna da se održi u vrijeme, kada to potrebe uzištu“.

Pošto je sabor jednoglasno primio i taj prijedlog, zaključena je u 12 sati i 50 časaka ova sjednica sabora hrvatskog, kojemu je to ujedno bila prva i posljedna sjednica.

Vlada „Narodnog vijeća“

Narodno je vijeće odmah preuzelo vlast, koju je do tada vršio kralj Karlo IV. Još istoga dana (29. listopada) javilo je „Narodno vijeće“ podmaršalu Metzgeru, koji je zapovijedao hrvatskim četama na talijanskoj fronti, da vijeće obustavlja sva neprijateljstva protiv dosadašnjih protivnika.

U svojoj sjednici od 29. listopada 1918. imenovalo je predsjedništvo „Narodnoga vijeća“ novu vladu za t. zv. Hrvatsku i Slavoniju.

Banom postade dosadašnji ban Antun pl. Mihalović.

Njemu uz bok postaviše 11 povjerenika, poimence; Milana Rojca za bogoštovlje i nastavu, dra Aleksandra Badaja za pravosuđe, dra Srđana Budisavljevića za unutarnje poslove, Franju Brauma za financije, Edu Markovića za prehranu, dra Živka Petričića za narodno gospodarstvo, dra Đuru Šurmina za trgovinu, obrt i industriju, Većeslava Wildera za željeznice, Cezara Akačića za poštu, brzojav i brzoglas, dra Matu Drinkovića za narodnu obranu, a Vilima Bukšega za socijalnu skrb, povjerenikom za Istru imenovalo je „Narodno vijeće“ 31. listopada dra Matka Laginju, odvjetnika u Puli.

Vlast pak u Dalmaciji preuzeše odvjetnici: dr. Ivo Krstel i dr Josip Smodlaka.

* * *

Narodno vijeće u Zagrebu na prijedlog glavnog odbora nar. vijeća u Sarajevu 1. studenoga 1918. imenovalo je narodnu vlast za Bosnu i Hercegovinu.

Predsjednikom vlade postade Atanasije Šola, a povjerenicima dr Josip Sunarić za unutarnje poslove, Danilo Dimović za pravosuđe, dr Mehmed Spaho za obrt i trgovinu, poštu i brzojav, Savo Jelić za javne radove i željeznice, Vjekoslav Jelavić za poljoprivredu i rudarstvo, dr Uroš Krulj za zdravstvo, dr Tugomir Alaupović za prosvjetu i bogoštovlje, a Stevo Žakula za prehranu, predsjednikom vrhovnog suda imenovan je dr Halibeg Hrasnica.

PROPUŠTENA PRILIKA

Kad sam ovo pročitao bio sam iznenađen do zaprepaštenja.

Nisam povjesničar, ali znadem sve ono najvažnije što se u to vrijeme događalo, ali za ovo, niti pak za dr. Horvata nikad ništa nisam čuo.

Stoga sam počeo pitati prijatelje, pa i ove mlađe profesore povijesti, ali o tomu nitko ništa nije znao.

Zatim sam otišao u knjižnicu i prelistavao različite povijesnice.

Kad tu nisam mogao pronaći, onda sam na internetu pokušao saznati nešto o onovremenim događanjima, a posebno zaključcima Hrvatskog sabora.

Mnogo je toga napisano, a sve se svodi na to da je osnovano Narodno vijeće s funkcijama izvršne vlasti, sva ona petljanija s izvansaborski osnovanim Jugoslavenskim odborom, te lukave igre ministra vanjskih poslova i predsjednika Vlade Kraljevine Srbije, kao i uloga engleske i francuske diplomacije.

Sve što sam pronašao svodi se na to da nas je Narodno vijeće uvuklo u sastav novoosnovane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca – uz napomenu da to Sabor nije potvrdio.

U našoj službenoj historiografiji sve je to navedeno, sve osim jedne od najvažnijih odluka Hrvatskog sabora: uspostavi Neovisne države Hrvatske. Istina, u enciklopediji Wikipedija sam pronašao mnogo podataka o dr. Rudolfu Horvatu, uključujući i njegovu biografiju, a budući da ona mnogo toga tumači prilažem je na kraju ovog napisa.

Kada se s talijanske bojišnice skupa sa svojom domobranskom vojskom vratio general Borojević, taj potvrđeno najbolji obrambeni strateg austrougarske vojske, vidjevši zbrku u zemlji i shvativši kamo smjeraju političke odluke, odmah se stavio na rasplaganje Stjepanu Radiću i rekao: „Evo mene i moje domobranske vojske.

Hoćeš li ti, Stjepane, da uspostavimo hrvatsku državu?“

Radić mu je odgovorio: „Dragi moj generale, ja ne ću na silu uspostavljati hrvatsku državu. Ja ću je dobiti po točkama američkog predsjednika Wilsona“.

Na tu je Radićevu izjavu general Borojević ostao začuđen, otišao je u Beč i zatražio mirovinu.

Bilo je to burno razdoblje.

Vojnici koji su se vratili s različitih fronti organizirali su se u grupe zelenog kadra, pljačkali i palili kuće.

Dvije najveće političke stranke, Pravaši i Radićevi HPSS-ovci nisu u tim pregovorima igrale nikakvu ulogu.

Kao demokrat i vjerujući Wilsonu, inače sposobni političar, Radić je propustio jedinstvenu šansu za uspostavu neovisne hrvatske države.

No kad je ipak sve krenulo krivim putem, tad je izgovorio onu poznatu: „Idete kao guske u maglu!“.

Na žalost, guske znadu kamo lete kroz maglu, dok oni to nisu znali.

Čak i kada se uzme u obzir samo činjenica da Sabor nije potvrdio odluku o uključivanju Hrvatske u Jugoslaviju, u formalno-pravnom pogledu uspostava te Kraljevine (kasnije nazvanom Jugoslavija) je ništetna, a samim time je ništetna i uspostava njezine slijednice komunističke Jugoslavije. Međutim, kada uzmeno u obzir, da Narodno vijeće nije poštovalo jedan od temeljnih zaključaka Hrvatskog sabora: proglašenje neovisnosti, onda je ta odluka ništetna bez ikakvih ograničenja.

Razumljivo je zašto je su obje Jugoslavije čvrsto skrivale ovaj bitan podatak, ali je potpuno neshvatljivo i neoprostivo zašto su to učinili naši političari prigodom priprema za proglašenje sadašnje neovisnosti.

Kad je krajem osamdesetih bilo jasno da mora doći do raspada Jugoslavije, bilo je logično da hrvatski političari kao temeljno polazište razgraničenja uzmu odluku Hrvatskog sabora od 29. listopada 1918. t.j. granicu između Austro-Ugarske i Kraljevine Srbije, a da se republike lijevo i desno od te granice dogovore o svojim razgraničenjima ili spajanjima.

Genijalan prijedlog, sa zaista vizionarskom idejom o tomu zastupao je Dobroslav Paraga.

On je predlagao da se ustroji Savezna država Hrvatska i Bosna, emisari su obilazili Zagreb i Sarajevo, ali su u Zagrebu nailazili na tvrdo odbijanje.

Bila je to jedinstvena šansa, da nakon države kralja Zvonimira i zlosretnog Petra Svačića ponovno steknemo pravu i potpunu neovisnost. na žalost, propustili smo je.

Predsjednik Tuđman, premda je postao ekstremnim nacionalistom, još je bio pod snažnim utjecajem svoga boljševičkog, jugoslavenskog odgoja pa je za osnovu razgraničenja uzeo avnojske granice.

Kad su već počeli ozbiljni oružani sukobi, hrvatska vojska još nije bila spremna, pa su dobro organizirane snage HOS-a, Paragine stranačke vojske, uspješno primile četničke vojne udare, a isto to su učinile i kasnije u BiH.

Tuđman ga je pozivao da uđe u koaliciju s HDZ-om, a Paraga to pod datim uvjetima nije mogao učiniti, pa su njegove jedinice ratovale kao paravojne oružane snage, stalno osporavane od strane službene politike, a bilo je i ubojstava.

Ogroman je doprinos HOS-a u obrani Hrvatske.

U vrijeme rata, a i nakon njega, odlikovanja su dijeljena u ogromnim količinama, često i potpuno nezaslužnim osobama, dok Paraga nije dobio ni jedno.

To je nastavljeno i poslije rata, pa je nedavno – tko zna na temelju čega - odlikovan čak i Manolić.



Prof. Filip Ćorlukić



Preuzeto iz tjednika Glasnik koji izdaje Hrvatski uljudbeni pokret

Ukoliko želite primati Glasnik zatražite ga na e-mail hrvatska.uljudba@gmail.com


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: sri vel 20, 2013 08:45 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
RE: HRVATSKA I USTAŠTVO (105)‏


FAŠIZAM - Šta je to?

Ponukao me je korisnik ovog portala Delivuk da sažeto napišem nešto o Fašizmu/antifašizmu i komunizmu, "ljevici" i "desnici". Otporaš.
Ideje o Fašizmu su izvadjene iz knjige Giovanni Gentil: DOKTRINA FAŠIZMA, izdanje Ardita Publishers, Rim 1935. strana 7-42.

Drugi materijali su izvadjeni iz raznih hrvatskih izvora kao i knjiga " Jugoslavija Danas " Tisak : Delo, Ljubljana 1978.

Treba uzeti u obzir da su sve ideje izražene u ovom opisu u skraćenom obliku.

( 1 ) Fašizam ja kao i sve druge filozofije jedan politički koncept.

( 2 ) U hrvatskim postojećim, čitaj današnjim, krugovima često nastaju nesporazumi oko uporabe riječi "ljevica i "desnica". Pogrešna uporaba tih riječi olako može dovesti čovjeka kao pojedinca i kao skupine pa i cijeli narod do stvaranja neodgovarajućih, pogriješnih i štetnih djela, a sve to na uštrb hrvatske državotvorne stvari, čitaj hrvatske državne ideje.

( 3 ) Fašizam zahtijeva od čovjeka aktivnost/djelatnost i da se svom snagom uključi u izgradnju zajednice, čitaj države, tj. zahtijeva od čovjeka potpunu stegu, svijest i spremnost suočiti se sa svim poteškoćama koje ga (o)čekaju na putu k ostvarenju konačnog cilja, čitaj Hrvatske Države.

( 4 ) Ako se temeljito ( ali takodjer neovisno od Doktrine Fašizma ) pročitaju USTAŠKA NAČELA iz 1933 god., može se uočiti sličnost u idejama/ciljevima za postignuće (po)željnog cilja, čitaj Hrvatske Države.

( 5 ) Marks i Engels su u njihovu Kapital-u iznijeli temelje komunizma sa parolom: " Proleteri svih zemalja ujedinte se ", dok je Tito na drugom zasjedanju AVNOJ-a rekao: Drugovi i drugarice, u našoj borbi za socijalizam ništa nam ne smije biti na putu, neti nam trebaju ruke (za) drćati da postignemo naš cilj, čitaj državu Jugoslaviju.

( 6 ) Kakova je razlika za postići zacrtani/očekivani cilj izmedju izloženog pod broj (5) i pod broj (4) Ustaških Načela i temeljnih Titinih načela iznešenih u Jajcu na drugom zasjedanju AVNO-a 29-30 studenog 1943 godfine?!

( 7 ) Nikakova! Svak se borio za ostvarenje svojih ideja/ciljeva.

( 8 ) Fašizam se borio da: (a) od pojedinca, (b) političkih grupa i stranaka, (c) kulturnih i gospodarskih udruženja, socijalnih staleža i ostalih, napravi jednu etičku i etničku poslušnu i stegovnu masu unutar Države, čitaj Italije, tj. talijanske države.

( 9 ) Ustaštvo se opet sa svoje strane borilo sasvim za nešto drugo, potpuno različito u svojoj ideji i koncepciji od Fašizma.

( 10 ) Ustaštvo u svojem programu nije imalo nikakovih ideoloških aspiracija za osvajanje internacionalnih masa, kao što su to imali i komunizam i fašizam.

( 11 ) Uzevši u obzir te ideološke aspiracije za osvajanje masa, nepobitno se dolazi do zaključka da su komunizam i fašizam u svojim načelima jako srodni, a ne oprečni. I jedna i druga
politička filozofija je radila na tome kako osvojiti mase i tko će pobijediti

( 12 ) Te dvije srodne ideološko političke koncepcije, iz iskustva se dolazi do nepobitnog zaključka da će se ove dvije ideologije unutar sami sebe sudariti, ne toliko zbog ikakovog političko ideološkog razmimoilaženja u mišljenjima, koliko zbog prevlasti.

( 13 ) U borbi za tu prevlast su se izmislile riječi "ljevica" i "desnica", kako bi se u primjeni mogli odrediti politički smjerovi, na jednu stranu komunizam a na drugu fašizam.

( 14 ) To se najbolje moglo očitovati kod nas Hrvata na prošlim predsjedničkim izborima. Za jedne Hrvate Milan Bandić je predstavljao hrvatsku "desnicu" dok je za druge Hrvate Ivo Josipović predstavljao hrvatsku "ljevicu", čitaj komunizam.

( 15 ) Obe ove riječi "ljevica" i "desnica" (posebno) kod nas Hrvata su značajne: (a) što je naš hrvatski neprijatelj sustavno prišivao etiketu državotvornim Hrvatima da su "desničari" kako bi ih što uže, jače i čvršće povezao s fašizmom, (b) neophodno je bilo potrebno povezati ustašku borbu za odcijepljenje Hrvatske iz kraljevine Jugoslavije kao "desničarsku" i onda si automacki fašista, i (c) u odrazu onog ratnog vremena kada je bilo popularno biti "ljevičar", hrvatske državotvorne "ljevice" nije ni bilo, jer se je stopila i utopila u jugoslavenski i internacionalni komunizam.

( 16 ) Zato se nije niti čuditi što su Hrvati u svijetu (posebice u političkom) okarakterizirani kao fašisti i elementima fašizma. To je - za prevlast - u borbama i brigadama NOB, NOV, KPJ i Titi odgovaralo, pa su kanalima internacionale, potpomognuti i hrvatskim glupostima, širili sve najgore o hrvatskoj državotvornoj vojski, HOS, i o Hrvatskoj općenito.

( 17 ) Vlast u NDHrvatskoj, uza sve što joj se je pripisivalo i još uvijek prišiva, nije bila fasištička a još manje nacistička. U NDH fasištička stranka je bilja zakonskom odredbom Poglavnika zabranjena, a tradicionalni Hrvatski Sabor, ne sam da je uščuvan, nego nije bio ni Ustaški Sabor, nego je otvoren 23 veljače 1942 godine kao:HRVATSKI DRŽAVNI SABOR.

( 18 ) Hrvatska je uvijek u proslošti bila meta neprijateljskih napadaja, sve zbog svoje prirodne ljepote i prirodnog bogatstva. Izmišljala su se imena kako što bolje Hrvatsku ocrniti, posebno državotvorne Hrvate.

( 19 ) Jugoslavija je rabila riječ "ustaštvo" kao sinonim za najveća zločinstva kao znak za ocrnjivanje Hrvata, pa i naše Hrvatske.

( 20 ) Bruno Bušić (1939-1978) je u svojoj analizi: HRVATSKE USTAŠE I KOMUNISTI, u glasilu HNO OTPOR 1979 godine napisao i lijepo obrazložio borbu hrvatskih Ustaša i hrvatskih Komunista za HRVATSKU DRŽAVU.

( 21 ) Bruno Bušić u svojoj analizi ne niječe da u to predratno doba hrvatski komunisti nisu bili svijesni hrvatski nacionalisti, nego da oni nisu bili ni partizani. Hrvatskim komunistima ta riječ "partizan(i)" je bila nepoznata sve dok KPJ u lipnju 1941. nije ih nasilno i smišljeno natjerala da se zovu "partizani" po nalogu Staljina. To je učinjeno i za to da ih se, opet po Staljinovu nalogu, prozove "antifašistima", jer su se armije SSSR već borile protiv koncepcije "fašističko nacističke". Tada je Staljin izmislio ratnu parolu "borba protiv antifašizma".

( 22 ) Iz izloženoga, politički i ideološki gledano, olako se može vidjeti kako se je Hrvate podijelilo na "ljevičare" i "desničare", odnosno na FAŠISTE I ANTIFAŠISTE, sve u cilju da se sruši u to doba teškom mukom stvorena poslije 839 godina borbe NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA, NDH.

( 23 ) Hrvatska "ljevica" okupljena oko Ive Josipovića može nam na sav glas i lijepo dokazati sa svojim hrvatsko/državotvornim radom, da su spremni, za razliku od onoga što je bilo prije pola stoljeća, ići sa cijelim hrvatskim narodom, pa i sa hrvatskim komunistima i Ustašama ako ih još na životu ima, u izgradnju bolje i svijetlije hrvatske budućnosti i sve za hrvatski narod i hrvatsko stanovništvo.

( 24 ) Hrvatska "desnica" okupljena oko Milana Bandića ne treba biti potištena zbog izgubljenih prošlih izbora. Za mene je to jedana nevidjena pobjeda, koja je očevidno dokazala da hrvatska "desnica" nije fašistička.

( 25 ) Poštovani i dragi kolega Delivuk smatrajte ovih 25 točaka kao odgovor na vaše želje upućene kolegi matrixdc da vam objasni razliku izmedju fašizma i antifašizma; kao i to da ovih 25 točaka predstavlja 25 polja hrvatskog državnog i nacionalnog GRBA. Otporaš.


Objavljeno: 28.01.2010. u 00:09h


matrixdc 28.01.2010 09:09 h

U ustavu RH stoji da je moja država zasnovana na temeljima antifašizma.

Demokracija je postojala i prije antifašizma. Pa ako se danas smatra samorazumljivim da sve suvremene demokratske države, i njihove zajednice poput Europske unije, antifašizam smatraju svojom neizostavnom vrednotom, onda to nije zato što demokracije ne bi mogle preživjeti bez antifašizma. To je stoga što je antifašizam postao civilizacijski doseg, bez kojega ne nakon totalitarnih kataklizmi u 20. stoljeću nemoguće zamisliti iole ljudski oblikovanu političku zajednicu.

Netom okončani europski izbori podsjetili su i one koji nerazumnom lakoćom bagateliziraju antifašizam da populisti, demagozi i neodesničari i dalje prijete demokraciji oživljavajući duhove prošlosti. Čini se da je ljudsko pamćenje krhko, a sklonost ponavljanja grešaka iz prošlosti jedna od najtrajnijih ljudskih slabosti. Zato stalno treba podsjećati na ono što je bilo i na ono što može biti - ako se ne odupremo.

BREME 20. STOLJEĆA I DALJE NAS PRITIŠĆE

Protiv fašizma se treba boriti održavanjem mentalne higijene. Upravo zato je danas potrebno pisati i objavljivati sve činjenice o fašizmu i djelovati na zasadima antifašizma. Mlade ljude treba educirati


Fašizam je kad se sve ogoli vrlo prosto rečeno, ideologija koja je za cilj imala ustoličenje jedne klase nadljudi "ubermenscha" kojima su svi drugi ljudi trebali biti podložne sluge ili im je bilo namijenjeno da budu izbrisani sa mape svijeta. Njemu je imanentna primjena sile prema svim svojim neistomišljenicima. Fašizam je i antiintelektualan. Dovoljno je da se samo sjetimo >kristalne noći< i lomače knjiga koje su tamo gorjele.
Ako povučemo paralelu sa današnjim događajima u Hrvatskoj, što imamo? Primjerice, u Zagrebu ubijaju mladića iz čiste obijesti, premlaćuju nekoga jer je homoseksualac, cipelare navijača jer navija za pogrešan klub, ili naprosto maltretiraju mladca jer ima dugu kosu. Ili, primjer iz jednih dnevnih novina koji u svome članku opisuju događaj u kojem je skupina skinhedsa premlatila jednu osobu samo zato što je Rom, a u pomoć mu je priskočila osoba NN koja je i sama zbog toga dobila batine. Strašno je već samo po sebi to što netko danas u XXI stoljeću, ovdje u Lijepoj našoj, uopće tuče nekoga zato što je Rom (u prijevodu Rom znači čovjek), ali još je strašnije što čin hrabrosti nepoznate osobe ostaje označen sa nomen nescio (nepoznat netko), a poruka koja se iščitava između redova je: >Tako mu i treba kad se miješa tamo gdje mu nije mjesto. Da je bio na miru ne bi dobio batine.< Umjesto da se čovjek nazove punim imenom i prezimenom i da njegova hrabrost bude objavljena na prvoj stranici istih novina kao primjer kako treba postupati.
Fašizam je svoje ideje htio ostvariti ratom, ali i koncentracijskim logorima. Natpisi nad vratima tih koncentracijskih logora bili su >Rad oslobađa< ili >Red, rad i disciplina

Zatočenik Valter


I opet paralela sa Hrvatskom. Kada danas mladi ljudi na utakmici viču >Za dom spremni< ili >Ajmo ustaše< oni moraju znati da je fašistički ustaški režim odmah po svojoj uspostavi darovao teritorije Hrvatske: Istru, dio Dalmacije sa nekim otocima, dio Međimurja... Oni nadalje moraju znati da je fašistički ustaški režim poslao cvijet hrvatske mladosti da gine po Rusiji za interese svojih fašističkih gospodara. Oni također moraju znati da je svega desetak dana po osnivanju NDH, ta ista tvorevina proglasila rasne zakone. Oni moraju znati da je u cilju ostvarivanja tih rasnih zakona ta ista fašistička vlast osnovala Jasenovac, Gradišku, Slano i mnogo drugih logora smrti. Količina patnje koju su ljudi tamo doživjeli je neizmjerna, a vrhunac cinizma i apsurda vidi se iz sljedećeg primjera odnosno jednog sačuvanog pisma iz Jasenovačkog logora:
>Valter Š., zatočenik Grupe X u logoru Jasenovac - dana 7.02.1945. god. - piše svojoj obitelji: Mili moji! Zdrav. Za kuhanje primio. Staklenice polupane. Priloži kolače, šećer, marmeladu. Med, duhan, limuntus. Sine piši! Slike šaljite.<
Mali papirnati prostor treba racionalno upotrijebiti - izraziti osjećaje prema obitelji i nešto važnije - istaknuti potrebe gladnog, progonjenog čovjeka koji se bori za život. Na dnu dopisnice jedna odštampana rečenica objavljuje: >Pisanje je nagrada za dobar rad i vladanje, i daje pravo na primanje paketa<.
Ovaj formularski iskaz je vrhunski cinizam koji je bitna odrednica duha vlasti koja je u Jasenovcu utamničila i pogubila tisuće ljudi, prvenstveno Židova. Kojom se životnom strukturom taj cinički cerek hrani? U egzistencijalnoj bijedi logora smrti postoji bizarno pravo: pravo na primanje paketa. Ono je za logoraše jednako pravu na život. Dobro vladanje znači slušanje zapovjedi i prohtjeva gospodara života. Paketi donose neophodne kalorije. Bez paketa nemaš dovoljno hrane, pa ti nedostaje snage za naporan rad. Tada ne možeš slušati komande crnokošuljaša. Postaješ neposlušan, nepotreban i smaknut.
Paketi hrane produžuju logorašu život, a njegovoj obitelji daju nadu. Međutim, ako netko pobjeđuje u utrci života i smrti - time negira smisao logora u kojem smrt mora pobjeđivati. Tada moć mijenja pravila. Pobjedniku se ukida nagrada. Valter Š. je likvidiran unatoč dobrom radu i vladanju.

Borba perom

Kada se sve naprijed navedeno zna i spomenuti >domoljubni poklici< u današnje vrijeme traže da se svatko normalan zamisli nad njima i njihovim značenjem. Fašizam je zlo, a zlo proizvodi zločin i zločin je uvijek i jedino samo zločin ma tko ga napravio. Tako se danas sve više otkrivaju i zločini koje su napravili i oni koji su se borili protiv fašizma. Takve zločine kao uostalom i svaki zločin treba istražiti, dokumentirati, procesuirati i sankcionirati individualnog krivca, ako je to ikako moguće. Ne postoji kolektivna odgovornost i kolektivna krivica.
Jan Paul Sartre u svome djelu >Zatočenici iz Altone< kroz usta glavnog junaka progovara i kaže >Uzeo sam stoljeće na svoja pleća i rekao, ja ću biti odgovoran za njega

Otporas 28.01.2010 11:33 h

matrixdc. Kao prvo (1) Domovinski rat nije bio antifašistički rat nego antikomunistički i antijugoslavenski rat.

(2) RH nije zasnovana na antifašizmu nego na antikomunizmu.

(3) Vaš članak nije za odbaciti. Ima u njemu (po)dosta stvari koje se mogu upotrijebiti za raščlanbu izmedju sukoba politiško/ideploških principa i sporova.

(4) Namjerno ste prešutili spomenuti imenom one koju su se borili protiv fašizma a mnoge zločine počinili. Za sigurno kada ste rekli tu riječ da niste mislili na Australce, Francuze Poljake i Skandinavce itd. Vi ste mislili na one na koje i ja mislim i cijeli naš hrvatski narod misli, a to su jugoslavenski komunisti i oni koji su u tu političku strukturu stupili milom ili silom, a medju njima je bio i vaš otac, a ne moj.

(5) Vjekoslav Maks Luburić, general Drinjanin je u svom opisu u mjesečniku GLAS DOMOVINE, kojeg su uredjivali braća Tomići, 1960. " NE NISTE VI KRIVI " kaže za nas mladje: da mi ne smijemo snositi grijehe ustaško/partizanske revolucije i hipoterku grijeha naših očeva. Drugim riječima, isto što i vi kažete:.." Takve zločine kao uostalom i svaki zločin treba istražiti, dokumentirati, procesuirati i sankcionirati individualnog krivca, ako je to ikako moguće. Ne postoji kolektivna odgovornost i kolektivna krivica". Tu smo! To nije TOČNO.
Tito je osobno naredio kao vrhovni zapovjednik i NOB i NOV i KPJ svim svojim podredjenima: kolji i pobij bandu ustašku. Za te njegove naredbe danas postoje dokumenti koji su iznešeni na svijetlo dana. Dakle, to je kolektivna odgovornost.

(6) Sve mi se čini, kolega matrixdc, da ćete malo mo malo shvatiti da Hrvati nikada nisu bili fašisti niti je vlada NDH i Hrvatska Država bila fasištička. Tim ne želim reći da nije bilo pojedinaca koji su simpatizirali sa svim ideologijama svijeta pa tako i sa fasištičkom, nacistiškom, komunističkom i anarhističkom. Ako se uzme u obzir što ste vi rekli da nema kolektivne krivnje samo individualne, moram priznati da se tu sa vama slažem 100%. To je upravo to što sam od prvih dana kada sam počeo pisati na ovim stranicama portala javno htio reći i naglasiti. Ali ste vi taj, kolega matrixdc, koji ste sustavno, po jugoslavenskom kursu i promidžbi protiv Hrvata i Hrvatske, prišivali svim državotvornim Hrvatima pa tako i meni da smo fašisti. To nije pošteno sve u djuture stavljati.

(7) Ovo je jedna tema koju se treba razraditi i objasniti onima, poput Delivuka, koji još uvijek plivaju u mutnoj vodi, te ne znaju još kako do kraja doći. Po gore vašem opisu izgleda da vi znate što hoćete, iako je na pogriješnoj strani, što se tiče hrvatskog državotvornog gibanja. Sada mi je jasno zašto kolega Delivuk voli vas čitati.

(8) Izvolite primiti moje pozdrave u nadi da ćete početi iznositi one stvari koje su nam zajedničke, jer su ove stvari i negativnosti okovale našu Hrvatsku. Otporaš.

Delivuk 28.01.2010 12:31 h

matrixdc. Pajdo, pročita san šta je on napisa i izgleda ko neke letanije. Što si ti napisa je čitljivije i zato te vlin čitati jer te bolje razumin. Njegov odgovor je isto što i pisanje, ništa nova.

j.perkovic 28.01.2010 13:25 h

Domobran i Otporaš. Vi obadva imate pravo na vašim pisanjima ako ovo nekom nije jasno onda mu se nemože pomoći, nastavite tako dalje možda ima nekog u Hrvatskoj da to sve rezumije jer pišete ništa drudo nego istinu.
ZATO VAM VELIKA HVALA LIJEPI POZDRAV.

Otporaš 28.01.2010 14:36 h

j.perković. Hvala i vama i odzdravljam na isti način.
Ja nastojim pisati o onome što znam i kroz što sam prošao, a mnogi drugi Hrvati nisu imali priliku, ponavljam: nisu imali priliku, čuti, čitati niti znati o onome što ja iznosim.
Prijatelju Perković smatram da mi je to sveta hrvatska državotvorna nacionalna dužnost pisati ISTINU, kao što i vi iznosite istinu o zločinama Tita i njegove klape. Iskreni vam pozdrav šaljem. Bog!

j.perkovic 28.01.2010 14:57 h
Gospodine Otporaš. Vi morate znati ima ljudi koji oćedu samo provocirati i istinu okrenut kako njima paše,
Vi znate da je komunizam uvijek trebao neprijetelja; to im je trebalo za njihovu OBSTOJNOST samo sa lažima i tražiti negde neprijetelja da bi imali razloga da i dalje sprovode svoju propagandu. Lijepi pozdrav BOG.

Delivuk 28.01.2010 16:59 h

j.perković. Meni se čini da ti voliš peckati druge ljude. Ja volin tebe čitati jer ti pišeš jako lipo, samo ne znan je li sve onako kako ti pišeš.

j.perkovic 29.01.2010 09:03 h

Gospodine Delivuk. Ako neznaš dali je to istina šta je pišem ,danas makar ima Knjiga i LJudi koji ti to mogu potvrditi, a možeš da vidiš na Televiziji kako skoro svaki Mjesec se pronalaza nove MASOVNE GROBNICE i uvijek se govori da su to napravili Partizani i komunisti.


DOMOLJUB 29.01.2010 13:44 h

Za sve Hrvate...

Petak, 29. siječnja 2010.
Ustavi, lažovi i sluge

Sukladno starom i prokušanom propagandnom receptu koji kaže da djeluju i određene političke-društvene strukture u Hrvatskoj. U posljednjih bezmalo dvadesetak godina tako je ne jedanput u tiskanim i elektronskim medijima ponovljena laž da je . Ta notorna neistina, međutim, ne dolazi samo iz redova srpskih političara, nego ju zastupaju i brojne - kako je takve u SSSR-u okvalificirao Lenjin - iz redova hrvatskih političara, književnika i društvenjaka. Na izjave takvih lažova inače se ne vrijedi pretjerano osvrtati, no ponekad im - čisto iz razloga dekontaminacije političko-medijskog prostora - valja odgovoriti.

Što je, dakle, stvarna istina? Da bi se odgovorilo na to pitanje, potrebno je ukratko podsjetiti na ustavnopravne promjene od kraja Drugoga svjetskog rata pa do danas.

Ustavotvorna skupština 31. siječnja 1946 g. donijela je Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Ustav je donijet po uzoru na Ustav SSSR-a iz 1936 g., a osnovni mu je cilj bio stvaranje podloge za učvršćenje vlasti s komunističkom partijom kao vladajućim tijelom. Federativna Narodna Republika Jugoslavija određena je kao . Na prijedlog Vlade Hrvatske, Ustavotvorni sabor donio je 18. siječnja 1947 g. Ustav Narodne Republike Hrvatske. Ustav je Narodnu Republiku Hrvatsku definirao kao . U članku dva toga Ustava navedeno je da se u oslobodilačkoj borbi i u bratskom jedinstvu sa Srbima u Hrvatskoj . Ustav je Srbima u Hrvatskoj jamčio ravnopravnost sa Hrvatima.

Godine 1953. donijet je Ustavni zakon Federativne Narodne Republike Jugoslavije, a potom i Ustavni zakon Narodne Republike Hrvatske. No, glavna zadaća ovih promjena bila je institucionalizirati samoupravljanje na zakonskoj razini, tako da se za potrebe ovoga teksta nije nužno osvrtati na te promjene.

Sljedeće promjene uslijedile su 1963 g. Donesen je Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Njime je izmjenjen naziv države koji je sada uključivao ideološku odrednicu , čime se htjelo ukazati da je riječ o društvu koje putem samoupravljanja izgrađuje sustav koji je prvi stadij komunizma. Ustavom je poboljšan položaj Kosova i Metohije, jer je u Ustavu utvrđeno da u Socijalističkoj Republici Srbiji postoje autonomne pokrajine Vojvodina te Kosovo i Metohija; čime je autonomija obje pokrajine zaštićena na saveznoj razini. Iako je grb savezne države od tada činilo šest buktinja - što je simbolički ukazivalo na šest republika, a ne više na pet naroda - u Ustavu republike nisu bile navedene kao konstitutivni element federacije.

Iste godine donesen je i Ustav Socijalističke Republike Hrvatske, s jednakom strukturom kao i savezni Ustav. Ustav SRH u Osnovnim načelima govorio je o udruživanju hrvatskog naroda u saveznu republiku na temelju prava hrvatskog naroda na samoopredjeljenje, uključujući i pravo na odcjepljenje. SRH definirana je kao .

Rankovićeve brutalne metode obračunavanja s protivnicima režima, demonstracije studenata na Kosovu i u dijelovima Makedonije 1968., kao i demonstracije lijevo orijentiranih studenata u Beogradu, Ljubljani i Zagrebu - koje su bile potaknute studentskim gibanjima u tadašnjoj Europi - dijelom su otvorile put novim ustavnopravnim promjenama. No, najbitnija su bila tadašnja nacionalna strujanja u Hrvatskoj s Maticom hrvatskom kao žarištem nacionalnog pokreta. Matica Hrvatska donijela je 1967. g. poznatu Deklaraciju o položaju i nazivu hrvatskog jezika, kojom se htjelo ukazati na neravnopravan položaj hrvatskog jezika prema srpskom. Drugo središte tadašnjeg pokreta bio je Centralni Komitet SKH s Mikom Tripalom i Savkom Dabčević Kučar kao najpoznatijim protagonistima. CKSKH kritizirao je centralističke i unitarističke tendencije u Jugoslaviji te se zalagao za smanjivanje ovlasti federacije i jačanje tržišne privrede. Vodstvo CKSKH nije, dakle, - kako se to kasnije pokušavalo falsificirati - istupalo s programom stvaranje neovisne Hrvatske, već se zalagalo za reforme u Jugoslaviji, koje bi osigurale njezinu konsolidaciju i održanje. Nezadovoljstvo je izražavalo i tadašnje slovensko komunističko vodstvo koje je isticalo da je Slovenija diskriminirana prilikom raspodjele saveznih sredstava.

Sve su ove tendencije otvorile put novim promjenama na saveznoj i republičkoj razini. Uslijedilo je donošenje ustavnih amandmana 1967., 1968. i 1971 g. Najvažnije mjesto imali su amandmani iz 1971. Ovim ustavnim amandmanima SFRJ definirana je kao . Tom su promjenom kao konstitutivni elementi federacije prvi put označeni ne samo narodi, nego i njihove republike. Ove su promjene ojačale federalno načelo i - premda su bile dopune Ustava iz 1963 g. - de facto su predstavljale temelje za novo ustavno uređenje inaugurirano Ustavom iz 1974.

Ustav SFRJ iz 1974. zadržao je određenje Jugoslavije iz ustavnih amandmana iz 1971. kao . Ustavom je uvedeno tzv. načelo pariteta tj. ravnopravna zastupljenost republika i odgovarajuća zastupljenosti pokrajina u svim kolektivnim tijelima federacije. Josip Broz Tito izabran je za doživotnog predsjednika SFRJ i SKJ, dok je Predsjedništvo Republike (sastavljeno od devet članova - jedan iz svake republike i pokrajine te po položaju predsjednik SKJ) kao kolektivni šef države svoje funkcije trebalo preuzeti nakon Titove smrti.

Iste 1974. g. donesen je i Ustav Socijalističke Republike Hrvatske, s jednakom strukturom kao i Ustav SFRJ. U osnovnim načelima stajalo je da je te se dobrovoljno ujedinio u SFRJ temeljem prava na samoodređene, koje uključuje i pravo na odcjepljenje. SRH je određena kao . Iako je ovim Ustavom Hrvatska prvi put određena kao , spominjanje srpskog naroda u definiranju Hrvatske kao države, dovelo je do ustavno-političkih rasprava o njihovom konstitutivnom značenju. Odnosno, postavilo se pitanje imaju li Srbi u Hrvatskoj legitimaciju na korištenje prava na samoopredjeljenje i odcjepljenje.

Međutim, ustavnopravno gledano, Hrvatska je već odlukama ZAVNOH-a konstituirana i kao država srpskoga naroda, što je kasnije bilo osnovom srpske dominacije u Hrvatskoj i ugnjetavanja većinskoga hrvatskog naroda. O tome prof. Zdravko Tomac kaže sljedeće:> Ustavnopravno Hrvatska je odlukama ZAVNOH-a konstituirana kao država ne samo hrvatskog naroda nego i država srpskog naroda. U praksi je ta formulacija o ravnopravnosti hrvatskog i srpskog naroda, kao dva konstitutivna naroda Republike Hrvatske, ostvarivana na štetu hrvatskog većinskog naroda, ne samo zbog dominacije Srba u federalnim organima, vojsci, policiji, diplomaciji i Partiji u Jugoslaviji, nego i zbog njihove dominacije u Hrvatskoj> (Zdravko Tomac, Predsjednik-protiv krivotvorina i zaborava, 2004.). Tomac dalje navodi: .

Gledano dalje u povijest, prvi korak u priznavanju Srba kao konstitutivnog naroda u Hrvatskoj poduzela je Narodna stranka predvođena Strossmayerom, Račkim i Mažuranićem. Hrvatski Sabor, sastavljen mahom od zastupnika zadojenih jugoslavenskim magluštinama (a upravo je jugoslavenstvo, a ne srpstvo - kako su ispravno pisali Šufflay i Oršanić - glavni protivnik hrvatstva), donio je 11. svibnja 1867. sljedeći zaključak: (Josip Horvat, Politička povijest Hrvatske, I., 1990. ). Težnje da se Srbima u Hrvatskoj prizna konstitutivnost kasnije će se posebno intenzivirati prilikom stvaranja Hrvatsko-srpske koalicije početkom dvadesetog stoljeća; kad su Srbi svoju potporu da se Dalmacija ujedini s Hrvatskom uvjetovali priznanjem njihove konstitutivnosti u Hrvatskoj.

Ustav Republike Hrvatske donesen je 22. prosinca 1990 g. Republika Hrvatska određena je kao . Jedina promjena koju je Ustav iz 1990. u vidu Srba u Hrvatskoj učinio u odnosu prema Ustavu iz 1974. je ta da Srbi u Hrvatskoj više nisu konstitutivni narod, već nacionalna manjina, jer Srbi svoju matičnu zemlju imaju u Republici Srbiji, gdje je jedini konstitutivan narod srpski narod. Hrvatska je, dakle, i dalje država Srba u Hrvatskoj, ali više ne kao naroda. U Kotarevima Knin i Glina Srbima je posebnim Ustavnim zakonom zagarantirana politička i kulturna autonomija te ravnopravno sudjelovanje u svim oblicima vlasti recipročno prema udjelu u ukupnom stanovništvu.

Srbi, dakle, nisu - kao što se laže - , već im je priznat status nacionalne manjine, kao i svim drugim manjinama u RH. Nedugo nakon toga donijeta je i Povelja o pravima Srba i drugih nacionalnosti u Hrvatskoj. Komparirano s drugim europskim zemljama, srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj dobila je veća prava nego manjine u bilo kojoj drugoj europskoj zemlji. S druge pak strane, Hrvati u Srbiji dobili su kulturnu autonomiju tek nakon što je Milošević sišao s političke pozornice. Teza da je Tuđman Srbe izbacio iz Ustava, pubunjenim je Srbima poslužila kao opravdanje da se pobune protiv hrvatske države, jer, kao što je pisao Milovan Đilas -
Uostalom, laž kao dio srpske strategije najbolje je opisao srpski književnik Dobrica Ćosić (kojega, uzgred budi rečeno, hvali Igor Mandić - jedan od zagovornika teze da u Srbi izbačeni iz ustava):
Tendencije posljednjih godina čini se da sve više idu smjeru da se Srbima u Hrvatskoj vrati status konstitutivnog naroda. Predsjednik Rade Čubrilo prošle je godine, kad se u Hrvatskoj slavila obljetnica vojno-redarstvene akcije Oluja, poručio hrvatskim vlastima . Predsjednik Rade Ležajić istom je prilikom istaknuo da je uvjet rješavanja u Hrvatskoj (Novi List, 4. kolovoza 2009.). U redovima hrvatskih prijedlog da se Srbima vrati status konstitutivnog naroda iznio je notorni Josip Boljkovac. Komentirajući taj prijedlog Boljkovca, predsjednik SDSS-a i donedavni saborski zastupnik Vojislav Stanimirović u intervjuu za Blic rekao je da (Blic, 5. svibnja 2005.).

Na posljednjoj skupštini Srpskog narodnog vijeća, u prosincu prošle godine, usvojen je - kako pišu Novosti - . Tom prijedlogu, kao i ostalim usvojenim prijedlozima, cilj je da se srpska zajednica izdigne iz (Novosti, Samostalni srpski tjednik, 25. prosinca 2009.).

Iz svega je rečenog posve razumljivo da je samo pitanje dana kada će Srbi u Hrvatskoj zatražiti status konstitutivnog naroda. Nije isključeno da će do toga doći možda već i prilikom sljedeće ustavne promjene. Ako pak Haaška (ne)pravda potvrdi da je Oluja bila , tada nije uopće isključeno da će Srbi - osim statusa konstitutivnosti - zatražiti i ponovno razmatranje plana Z4. Šef srpske paraobavještajne ekspoziture Veritas, Savo Štrbac - koji blisko surađuje s tužiteljstvom Haaškog suda - i sam jasno potvrđuje da ako se u Haagu ospori legitimitet Oluje, da će plan Z4 ponovno doći na razmatranje: .

Reaktiviranje plana Z4, razumije se, značilo bi i ponovni pokušaj razbijanja Hrvatske. Srbima se pritom nema što prigovoriti. Oni samo štite svoje interese. Krivce treba tražiti u odnarođenoj i sluganskoj hrvatskoj zavnohaaškoj upravljačkoj klasi, u - kako bi ih da je živ zvao Ante Starčević - herđavim slugama herđava gospodara.

Davor Dijanović

Delivuk
Domobran
29.01.2010 17:36 h
Ovo je za tebe koji se pitasš zašto su te neki u Austriji pitali da li govoriš (po)naški.
Mozda ti ja mogu malo pojasniti. Naime stvar ti stoji u slijedećem:

Odmah poslije prvvog svijetskog rata Hrvatska je prijevarom i političkom igrom postala dio SHS, tj. kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Iako je ta novonazvana država SHS, u svojim granicama je imala i Macedoniju, Crnu Goru i BiH, ali konstituivni narodi te države su bili samo Srbi, Slovenci i Hrvati.
Kako su Srbi od prvog dana "zajašili" na čelo te države, odma su htjeli ugušiti i zabraniti spominjanje u bilo kojoj formi hrvatsko nacionalno ime i sva hrvatska obilježja.

Pošto je u to doba, i prije i kasnije tih doba, mnogo Hrvata se iseljavalo, išao trbuh za kruhom, u Ameriku i druge drzave. Odmah se je srpsko/kraljevska diplomacija potrudila kako nametnuti tom silom prilika razbacanom hrvatskom narodu ideju da oni nisu došli iz HRVATSKE nego iz starog KRAJA, engleski: OLD COUNTRY. Tako, sve malo po malo, pritiskom i navikom, naš iseljeni hrvatski narod je počeo govoriti: došao sam "iz starog kraja". Ovdje treba takodjer spomenuti da je tu i u tome uveliko pomogla Hrvatska Bratska Zajednica u Ameriki i Canadi sa svojim razgranatim "Odsjecima", koji su masovno bili projugoslavenski orijentirani. Ta ista metoda se je upotrebljavala i za jezek. Da se ne spomene da naši Hrvati iz Hrvatske govore hrvatskim jezikom, nametnulo im se da govore "naški", pod svim motivacijama da smo mi svi "naši". Da bi me se što bolje razumijelo u ovom gore spomenutom slučaju, isto tako naša današnja službena vlada RH to smišljeno radi i hrvatski narod priprema da od svog časnog i lijepog nacionalnog imena "hrvatski narod" postane i bude: " hrvatski gradjanin". Tako da u (ne)dogledno vrijeme kada netko bude pitao Hrvata tko je i što je, da ovaj odgovori: ja sam "hrvatski gradjanin", tako da tu nema više neke i nikakve izraženosti hrvatske narodnosti.
Nadam se, kolega Delivuk, da sam ti malo pojasnio ono što si ti želio znati a nisi znao.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: ned svi 26, 2013 12:54 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
APOLOGIJA NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE

T e z e (Protiv kolajućih predrasuda i laži)

1. Nezavisna Država Hrvatska (1941-1945) nastala je kao rezultat povijesne težnje i naravne potrebe hrvatskoga naroda da brani svoju samosvojnost (egzistenciju, suverenitet) i samobitnost (esenciju, identitet). Bez vlastite države narodi na dulje staze propadaju.

2. NDH nije bila sila Osovine. Ove su rado surađivale s kraljevskom J. Hitler se priklonio hrvatskoj varijanti tek kada je bio stavljen pred svršen čin. Ali, tada je za NDH došlo u obzir samo savezništvo s Osovinom: demokratske sile i SSSR podupirale su obnovu J.

3. Poglavnik nije imao kud nego potpisati Rimske ugovore i pro forma priznati talijanskog princa za kralja. Da to nije učinio, Talijani bi ga zamijenili potpunim poslušnikom. Osim toga, već Rapalskim ugovorom kraljevska se J. odrekla Cresa, Lošinja, Lastova i Zadra. A Poglavnik je već 10. rujna 1943, dan nakon kapitulacije Italije, Hrvatskoj pripojio čitavu Dalmaciju, pa i Istru, koja nikada nije bila u sastavu hrvatske države.

4. Premda je Ustaštvo izvorno nastalo kao nefašistički osloboditeljski pokret, u duhu vremena, NDH je uspostavila određeni oblik fašističkog poretka. To ne može biti razlog za njezino osuđivanje, niti oportunističko odricanje od fašizma (i Ustaštva) može išta popraviti ugled hrvatskih nacionalista u očima njihovih neprijatelja. NDH je, u najtežim uvjetima, njegovala začudnu razinu sloboština, uljudba je cvjetala, i postizan je napredak na svim poljima javnog života.

5. Ustaški pokret i vojska predstavljali su prirodno sredstvo samoobrane hrvatskog naroda, u kojoj su počinili neviđena junaštva. Mogući ispadi, koji su poslužili za kriminalizaciju hrvatske države i naroda, bili su razumljiva popratna pojava rata protiv četničkih koljača. - Danas se, s kriminalizacijom Domovinskoga rata, ponavlja ista povijest, s istovjetnim ciljem.

6. Sabirno-radni logori u NDH nastali su iz potrebe da se privremeno drže pod nadzorom stvarni ili mogući državni neprijatelji. Srbi su protiv NDH odmah pokrenuli rat, nešto kasnije i komunisti, Židovi je velikim dijelom nisu priznali (lojalni pak Židovi, kao i Srbi-pravoslavci, sudjelovali su u vlasti, vojsci i Ustaškom pokretu), Cigani su predstavljali asocijalni element. Ispadi do kojih bi gdjegdje došlo shvatljivi su iz povijesne situacije, a neprijateljska ih je propaganda mnogostruko umnožila i uvećala.

7. Najveći je promašaj NDH, zacijelo, bio onaj koji je doveo do Bleiburga. Trebalo je voditi rat do kraja (što je mjestimice i činjeno) te ginuti junački, a ne kao razoružana i prijevarom izručena vojska. Ipak, Poglavnik je računao da će na taj način spasiti živote, a odlaskom u emigraciju nastaviti borbu. Bleiburški zločin, pak, počinili su Englezi i titovci, a ne Ustaše.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma dida Vidurine
PostPostano: sub lip 08, 2013 18:59 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
HRVATSKA I USTAŠTVO (1)‏

webmaster javno.com

HRVATSKA I USTAŠTVO (1)

Pošto je naša Hrvatska patila preko sedamdestet godina da dodje do naše HRVATSKE ISTINE, Otporaš je odlučio otvoriti osobnu stranicu i ...

Želim otvoriti osobnu stranicu pod imenom USTAŠTVO. Odmah želim naglasiti da ova " kontroverzna " tema nije tema za ikakove provokacije, već za ozbiljne polemike pa koliko god one kritične bile.

Sa moje, Otporaševe strane, ja ću - ne samo nastojati - nego biti toliko tolerantan da se neću dati izazvati/provocirati. Zato, uljudno i hrvatski, molim sve one Gradjane Novinare i ostale koji iz bilo kojih želja i motiva žele pisati, odgovarati, razglabati, ili ako to oni hoće nazvati " bistrenje pojmova " o ovoj temi " Ustaštvo ", neka to bude na visini dostojanstva, na visine želje za saznati istinu o ovoj temi koja nam je toliko crnila nanijela na naše lijepo hrvatsko ime u zadnjih 65-70 godina. Otporaš će nastojati, stručno i uljudno, odgovarati na sva postavljena pitanja u svim svojim najboljim mogućnostima njegova znanja. Ipak, Otporaš si zadržava svako pravo ne odgovarati na bilo koje osobne i ine uvrijede, kao niti biti odgovoran za nečije opise i ideje izražene o spomenutoj temi.

Svi su pozvani na DIALOG O USTAŠTVU. Nitko nije isključen. Ima prostora za svakoga a najviše za one koji budu tržili dlaku u jajetu. Ova tema o Ustaštvu je otvorena samo i jedinu zbog i poradi naše Hrvatske. Otporaš vas športski očekuje na dijalog o Hrvatskoj.


Objavljeno: 15.04.2009. u 18:04h
Broj jedinstvenih otvaranja (prvih 24h): 160
Prosječna ocjena: 1
Broj bodova: 160

Broj otvaranja uratka - Prvih 24h: 1477
Ukupno: 1709
Priprema za ispis uratka
Pošalji na mail:

A joj..
sponzoras
15.04.2009 19:19 h
kolega Otporašu koliko mi je drago da si postao GN, toliko mi nije draga ova tema... ali to je tvoj izbor i takvog ga poštujem.
Kad bude neka druga malo vedrija i ljepša tema budem ti dao i dobru ocjenu ali sada ću se od toga suzdržati
Pozdrav!
sponzoros...
Domobran, (je uistinu Otporaš, mo)
15.04.2009 19:59 h
Najiskrenija hvala na pozdravima. Ako ste pomno pročitali cijeli članak i shvatili težinu, dojam i svrhu otvaranja ove teme, onda ćete razumijeti SVE. Ova tema se tiče sviju nas, nas Hrvata, jer smo jedni bili žrtve ove teme Ustaštva na jedan način a drugi na drugi način. Zato je neophodno potrebno čuti glas i drugog zvona. Dosta smo ga se naslušali u zadnjih preko šesdeset godina.
Molim, kolega sponzoraš, primite moje poštovanje i pozdrave, s iskrenom molbom da se ne ustručavate iznositi vaše dojmove i vaša mišljenja o ovoj temi Ustaštvo. Ona je uistinu za to i otvorena.

sponzoras
15.04.2009 20:19 h
OK kolega. Ja ću svoje iznjeti i to je mišljenje koje imam već dugo vremena.
Kao hrvatski nacionali pokret, ustaštvo je između 1929. i 1941. bilo na tragu da zaista postane težnja hrvatskog naroda za samostalnost i da je kojim slučajem pokret ostao doslijedan, možda bi se i izrodio u nešto više.
No, samim koketiranjem sa nacistima, otvaranjem konc. logora, ubijanjem Srba, Roma, Židova, djece i staraca, ustaše su postale sve drugo samo ne pokret za stvaranje jedne normalne civilizirane države. Vjerujem da je bilo pojedinaca koji nisu odobravali barbarske metode u njihovim redovima.. no u globalu su od pokreta postali zločinci.
Kolega Otporaš, već sam nedavno to rekao ovdje, u mojoj široj obitelji bilo je predaka koji su zaklani ustaškim nožem bez razloga, a nisu bili ni Srbi,ni Židovi ni Romi, čak nisu bili ni naoružani i dovoljno sam toga čuo od starijih o tim "borcima" za Hrvatsku...
Da je kojim slučajem bilo drugačije i da su umjesto komunista u ratu pobijedile ustaše, bojim se da bi od 45. nadalje bilo istih takvih jama i masovnih grobnica kao danas ..samo sa kostima drugih ljudi.
Ne mogu prihvatiti ni crne ni crvene kao ponosnu povijest mojeg naroda, već kao jednu veliku sramotu i povijesnu mrlju, do koje nije trebalo doći... možda, ne znam. No povijest ne možemo mijenjati.

Za mene je Hrvatska bila okupirana do 90tih. Sve prije je tužna povijest koja se nadam neće ponoviti... i slobodu Hrvatske ja ću uvijek računati od kraja Domovinskog rata. Isto tako i moja djeca.

Domobran , (je uistinu Otporaš, mo)
15.04.2009 21:07 h
sponzorašDrago mi je da ste iskreno i nada sve odvažno iznijeli vaše mišljenje. Najprije mi je uistinu žao šta se je dogodilo u vašoj užoj ili široj rodbini. S jedne strane, ako će vam moja isprika donijeti imalo olakšica, onda se u ime Ustaških zločina nanešenih vašoj obitelji, ispričavam. S druge pak strane, vi kolega sponzoraš, ćete razumijeti da će meni biti skoro nemoguće povijesno odgovoriti na sva vaša postavljena pitanja u ovome članku i opisu, jer bi se oduljilo, a kada je nešto dugo čitati, ljudi jednostvno priskoče preko toga i pridju na nešto drugo. Ja ću ipak nastojati, a vama kao i drugima preporučujem da napravite kopije mojih opisa u kojima ću nastojati iznositi ono što ja o tome znam.

U prvom redu Hrvatska nije nastala poradi Ustaštva, već obratno. Ustaštvo je nastalo zbog Hrvatske koja je bila pod čizmom srpskog kraljestva i srpskom dinastijom. Osnutkom Ustaškog pokreta 1929 godine počeo se je dizati hrvatski bunt protv kraljevine Jugoslavije. U Ustaškim pravilima (Načelima) iz 1932 godine ništa ne stoji o nekim osvetama, ubijenjima, koncetracionim logorima, i sl. Sve što tu stoji, u tim Ustaškim pravilima, je borba za ostvarenje Nezavisne (netko je danas i protiv ove riječi) Države Hrvatske, NDH. I vjerute mi da bi ona, NDH, bila Nezavisna da nije bilo KUKE I MOTIKE protiv naše Hrvatske, ne toliko sa sastrane talijanskih fašista i njemačkih nacista, koliko od strane četnička i komunističko/jugoslavensko nahuškanih domaćih NOB boraca, i to odmah u početku, prije svih sabirnih logora, prije svih žrtava, itd. Ovdje se uvijek treba postaviti jrdno ozbiljno pitanje: Šta bi bilo da nije bilo srpskih četnika i jugoslavenskih partizana??? Odgovor je JASAN I JEDNOSTAVAN: Nebi bilo rata. Hrvatska Država bi se razvijala kao što se sve druge države svijeta razvijaju kada se ropstva oslobode, i tada bi uistinu bila NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA, NDH.

ovo od sponzorasa
colonia.tino
15.04.2009 22:29 h
Ovo od sponzoraša. "Za mene je Hrvatska bila okupirana do 90tih. Sve prije je tužna povijest koja se nadam neće ponoviti... i slobodu Hrvatske ja ću uvijek računati od kraja Domovinskog rata. Isto tako i moja djeca"

..odlična je konstatacija, kada čovjek odbacuje svako zlo, bez predrasuda, tog čovjeka vrijedi saslušati i cijeniti njegovo razmišljanje...svaku čast kolegi...

Dragi kolega Otporas, drago mi je što si sa nama, samo nastavi, ja bih dodala, mi moramo istražiti našu povijest od 1941-1945 bez ikakvih ideoloških predrasuda i crvenih, komunističkih podvala...

sponzoras
15.04.2009 23:29 h
Optporaš. Znam zašto je došlo do ustaškog pokreta, no znam i zašto je došlo do partizankog pokreta. Mislim da je s današnjeg stajališta nepravedno osuđivati bilo koga tko se našao na bilo kojoj strani u bunilu tog rata pred skoro 70 godina. Informacija nije bilo kao danas, edukacija je bila na nižem nivou a ljudi su se snalazili kako su znali. Jedan moj djed bio je u mađarskoj vojsci pod prisilom, drugi u njemačkoj isto tako.. kako bi sačuvali živou glavu išli su tamo gdje su znali i umjeli, a momci od 19 godina i nisu baš u to doba mogli znati što je najbolje i najmoralnije itd... mislim budimo realni, nama je lakše danas u doba informatike i Intereneta donositi neke sudove nego njima tada..

Bio bih najsretniji da je i tada, u doba tog rata postojala frakcija koja se borila za Hrvatsku, ali ne način na koji su to Pavelić i njegovi radili sprovodeći rasističke zakone i ubijajući ne-Hrvate, a po nalozima nacista s kojima su šurovali. Ako su to i radili pod hrvatskim stijegom i imenom ja ih se sramim.. ne Hrvatske, ne stijega i grba jer su oni stariji i od Pavelića i od Broza, već onih koji su mržnjom i ubojstvom propagirali neke svoje ideje, pa makar to bile i državotvorne ideje o samostalnoj Hrvatskoj.
Kasnije, nakon sloma NDH, u ime nekih drugih režima opet su patili ono koji se nisu uklapali u određene kalupe... i to je najporaznije u cijeloj priči.
Ponosan sam na mnoge heroje iz naše povijesti, na Jelačića, Zrinske, Gupca,.. jer svi su oni imali donekle u sebi, manje ili više ideju o slobodi... sad ovisno o epohi i stremljenju, načinima i idejama kako do nje doći..
no u novijoj povijesti, krvavi komunistički režim i ustaški rasizam su dvije sramote koje se nisu trebale desiti... a opet, desile su se.

Po meni nije se sramota posramiti takvih stvari, već odlika velikog naroda. Pogreške treba ponekada priznati i jasno reči da nije sve bilo u redu u povijesti. A nije. Htjeli mi to priznati ili ne.

Iskreno, više volim gledati u budučnost i raditi na sadašnjosti nego se stalno vračati u prošlost. Ovo sada i ono sutra mogu mijenjati na bolje, a ono od jučer ne mogu. Znam da je nekim ljudima teško potisnuti prošlost u zaborav, no u ime sebe i svoje djece ponekad taj trud donosi jako velike rezultate... štoviše iznenađujuće.
Ja sam, kolega kao i vi u dijaspori već neko vrijeme i cijelo to vrijeme sam se trudio biti ambasador Hrvatske na najbolji način na koji znam i umijem. I mislim da sam u 9 godina to dobro radio i da sam uspio. Ali sam i realan i uvijek ću ukazivati na stvari koje mislim da nisu u redu.
Nije me briga o kome se radi, kako se zove, koje je vjere, nacionalnosti, političkog uvjerenja, spola, boje kože... to je ono što su mi moji roditelji usadili i na čemu sam im iskreno zahvalan. Ako ću radi toga trpiti žrtvu, neka.. i to je sastavni dio života. Isto tako ne radi podjele među ljudima po navedenim kategorijama, jer to nije ono u što vjerujem.

No da ne duljim i da ne ispadne ovo kao esej o meni, ukratko, želim samo reči da kod ljudi gledam neke druge kvalitete, a do toga se ne može uvijek lako doći, jer ponekad i trebamo zaslužiti da bi nam ljudi dali ono najbolje iz sebe. Na žalost, te su vrijednosti danas jako zanemarene.

Eto, nadam se da neće biti zamjerke na ovoj "salati" misli, uhvatila me inspiracija i rekao sam sve što mislim.
Ugodnu večer želim i pozdrav

Domobran, (je uistinu Otporaš, mo)
15.04.2009 23:42 h
Ne želim ići u osobnost. Ona razžalošćuje svakoga pa tako i mene, jer sam od krvi i mesa. Sve što želim reći je to da mi je majka imala petnaesterto (15) djece i meni rekla jedne zgode: Moj sinko, ja sam breme nosila (bila noseća) 10 godina. Roditelji mi nisu znali ni čitati ni pisati. Kao takovi su i umrli. Za volju mojih roditelja i odgoj koji su mi dali, iznosit ću što znam o temi Ustaštvo, a što vi za sigurno ne znate, bez ikakvog farbanja. Bio sam žrtva Ustaštva kao djete Ustaše, i ako moj otac nije bio Ustaša. Bio je Domobran. Bio sam žrtva i komunizma i jugoslavenstva. Zato sam demografski izgubljen za Hrvatsku, a zna se zašto. Doživio sam svašta, da ne kažem mnogo. Zato pozdravljam sponzoraša, broken i druge koji će me razumijeti. Dozvolite mi spomenuti šta je nedavno rekao Ivan Zvonimir Čičak: Samo me metak može zausteviti.
Molim, samo se vi javljajte. Ja ću nastojati odgovoriti i pomoći ISPRAVITI KRIVU DRINU koliko god mogao.

Domobran, (je uistinu Otporaš, mo)
15.04.2009 23:59 h
sponzoraš. Najiskrenija hvala na lijepu opisu. Sve je onako kako ste napisali. Potpisujem od riječi do riječi! Smao ovako se može doći do ISTINE. Sponsoraž, ja ovo vama pišem i plačem. Mojih šestero djece koja nisu imala priliku se roditi u mojoj dragoj i voljenoj Hrvatskoj, me uvijek pitaju: Tata, zašto ti nama ne pričaš zašto si ti kao maloljetnik morao napustiti Hrvatsku. Mnogo sam im pričao i, rekao bih da im nisam uspio "utuviti" u glavu sve ono što ni današnji mnogi Hrvati ne mogu razumijeti. Zato, i samo zato, sam otvorio ovu stranicu Ustaštvo kroz koje da osvijetlimo ono što je bilo ne osvjetljeno, a ne da Ustaštvo branim Ustaštvom, naprotiv, da Ustaštvom branim Hrvatsku.

east zagreb
16.04.2009 00:01 h
Slažem se i sa Otporaševim i sa Sponzoraševim ocjenama ustaškog pokreta i razdoblja u kojem je postojao.
Samo za razliku od Sponzoraša mislim da je itekako potrebno "vratiti" se u prošlost. Ne zato da bi u njoj ostali, već upravo suprotno, da bi je se oslobodili i krenuli naprijed. Prošlost treba temeljito pretresti i rasčistiti, povesti javnu raspravu, iznijeti sve činjenice, uzeti u obzir okolnosti, dopustiti kritički pristup bilo kojem razdoblju i bilo kojoj ideologiji, imati jednake kriterije itd.
Nema na svijetu naroda ni države koja je prosperirala, a da nema rasčišćenu prošlost i konsenzus oko nje.
Mi nemamo raščišćenu prošlost i zato imamo tako duboko podijeljeno i shizofreno društvo.
Kako riba uvijek smrdi od glave, tako je i u našem slučaju jedan od glavnih remetilačkih i destabilizirajućih faktora, predsjednik Mesić. Upravo nas on stalno vraća u prošlost, ali ne radi raščišćavanja i smirivanja, već upravo radi stvaranja novih napetosti i podjela.
On nas vraća u prošlost tako da reciklira stare laži, otvara stare rane i ne dopušta da završi 2. svj. rat među Hrvatima.
Ja se nadam da će nas slijedeći predsjednik "vratiti" u prošlost i povesti pravednu javnu raspravu nakon koje u budućnosti više ne će biti podjela i napetosti među Hrvatima.

colonia.tino
16.04.2009 00:10 h
Apsolutno podržavam sve tri kolege koje su pisale ovdje, s time da je sponzoras odlično opisao u dugom komentaru svoje osjećaje prema režimima te nabrajajući hrvatske velikane, svi oni stoje, ja bih još dodala i pokojnog predsjednika Tuđmana, neka se nitko ne naljuti, ali mislim da je on uz Starčevića i Radića najveći..

A east je ispravno, barem po meni, detektirao pogrešnu, sramotnu politiku trenutnog predsjednika Stjepana Mesića..

sponzoras
16.04.2009 00:18 h
East to je jedan dugi i na****i proces, a mi, generacije s kraja 20 i početka 21. stoljeća budemo li ga počinjali među nama, nećemo puno postiči... previše smo zaglibili da bi smo na silu to pokušali ispraviti. Velika konfuzija vlada u glavama Hrvata, a to je razumljivo, s obzirom na sve što se dešavalo u zadnjih stotinjak godina, i još se dešava.
Ne vjerujem da ijedan novi vođa ovih generacija može išta napraviti, ma koliko karizmatičan bio, koliko objektivno pristupio problemu.

Ali stvari mogu ispraviti... naša djeca. Oni koji dolaze, oni koji će na neki novi način, nadam se neopterečeni duhovima prošlosti sagledati stvari. Opet, na nama je da im dopustimo da budu neopterečeni, jer ako to ne učinimo, opet ćemo učiniti istu grešku.
Za nas je možda kasno za takve velike zahvate, za njih nikako nije...a vrijeme će učiniti svoje, jer ono je ovdje najpotrebnije.

sponzoras
16.04.2009 00:29 h
Otporaš shvaćam tvoju poruku, jasno mi je, kao što mi je jasno bilo kad sam slušao djedove priče o sibirskim zimama i borbi sa Rusima. To nije bio njegov rat, ali ga je uvukao u sebe kao crna rupa. Srećom, preživio je i smrzavanje, jer da nije, ne bih ni ja sada bio ovdje.

Zapravo, svatko od nas uvučen je u neke ratove, da li krvave, verbalne, moralne... to svi prolazimo u nekom periodu života. Ntko iz njih izađe, netko ostane zauvijek a nekoga ubiju, fizički ili mentalno.
Iskustva su individualna, samo nama znana,.. i ako naučimo jedni druge prihvatiti znajući da naša iskustva nikada neće biti kao ona drugih ljudi, a opet ih kao takve prihvatimo... mislim da smo na dobrom putu.
Ali to je moje mišljenje, možda me jednog dana netko razuvjeri, ne znam...

east zagreb
16.04.2009 00:41 h
Sponzoraš vidiš ja sam inače pesimističan u vezi nas Hrvata, kad vidim kakvi smo sami prema sebi, koliko sami sebe ne poštujemo, kako lako gutamo laži, kako slabo pamtimo, kako stalno tražimo strane gazde itd.
Međutim, što se raščišćavanja prošlosti tiče mislim da bi se to dalo relativno lako i bezbolno provesti. Samo treba povesti otvorenu i ničim ograničenu javnu raspravu.
Naravno, nisam mislio da će jedan čovjek, neki budući vođa to sam riješiti. Još manje mislim da bi bilo što trebalo nametati ili na silu pokušavati. Jer upravo je ovakvo stanje koje sad imamo rezultat silom nametnutih "istina".
Politika je ta koja određuje sve i od koje ovisi bilo koji segment društva. U tom smislu sam mislio na nekog budućeg predsjednika. Ne da će on ili bilo koji političar donijeti smirenje i završiti 2. svj. rat. To je u prvom redu zadaća povjesničara, a onda i svih ostalih. Ali politika odnosno političari su ti koji moraju omogućiti da profesionalci mogu raditi svoj posao, da se rasprava povede i da se dođe do konsenzusa.

Domobran, ( je uistinu Otporaš, mo)
16.04.2009 00:56 h
Uživam čitati vaša mišljenja, koja su hrvatska mišljenja. Najradije bih želio sa vama biti negdje u kafiću i platiti vam piće da se pipričamo i ispričamo. Imam više molaba a jedna od njih je ta da nastojite po vašim vremenskim mogućnostima sve kopirati o čemu budem pisao, jer ću iznositi onaka kako ja to znam i sve ono što su drugi pisali o našoj zajedničkoj stvari, zgodama, nezgodama, ratu i zbivanjima, a danas ih medju nama živima više nema.
Nadodajem: Na mladjima svijet ostaje!

matrixdc
16.04.2009 08:18 h
Stjepan Mesić NDH nostalgičari ne pitaju koliko su nevinih ljudi likvidirale grupe koje su harale do 1951.
• Prilično žestoko reagirate na priče o pronađenim grobištima, za koje mnogi pretpostavljaju da su posljedica obračuna komunističkih vlasti s nevinim ljudima nakon rata.
– Kad se raspala NDH i kapitulirala Njemačka, mnogi su se pripadnici raznih kvislinških formacija – četnici, nedićevci, ustaše, Rupelovi domobrani – razmiljeli po cijeloj Jugoslaviji. Bili su naoružani i opasni. Ozna je imala zadatak razoružati te formacije. Nisu to bili pojedinci, nego grupacije. Ja sam, primjerice, bio u vlaku, nakon rata, kada je šezdesetak naoružanih ustaša na konjima zaustavilo vlak i izvuklo neke od ljudi i znam što se sve događalo. Do 1951. razne su grupe s oružjem hodale i mnogi su ljudi likvidirani u njihovim napadima i obračunima. Meni je zanimljivo da se ovi NDH nostalgičari ne pitaju koliko je takvih ljudi stradalo. 
Jesam za to da svatko odgovara za svoj zločin i da se ratni zločini procesuiraju, ali ne može odgovarati onaj tko je dobio zadatak da neutralizira grupu koja ubija odbornike, predstavnike vlasti, civile i na kraju pljačka i pali državnu imovinu. Ali kada sada slušate NDH nostalgičare, ispada da su to sve bili nevini ljudi, a onda su došli neki komunisti koji su ih likvidirali.

east zagreb
16.04.2009 10:13 h
Evo upravo naš dežurni udbaš Matrix potvrđuje ono što sam rekao o destabilizirajućem faktoru Mesiću.

A mene čudi kako se jugonostalgičari ne pitaju otkud tim hrvatskim borcima tolika podrška stanovništva kada su oni kako Mesić i Matrix lažu, eto bez razloga ubijali ljude?
Neka se zapitaju otkuda je tolika podrška križarima bila u inače mirnim i pitomim krajevima Podravine i Bilogore gdje se godinama borio Rafael Boban sa svojim "crncima"?
Odgovor bi im mogao dati zločinac Josip Manolić koji je u to vrijeme bio gospodar života i smrti i odgovoran za mnoga komunistička zvjerstva.
Za područje zapadne Slavonije pojašnjenje bi mogao dati sam Mesić, čiji je otac na tom području bio jedan od glavnih krvnika.

colonia.tino
16.04.2009 10:39 h
Stjepan Mersić: "...evo zore, evo dana ..."
Nekoć mu je to omiljena pjesma bila..

colonia.tino
16.04.2009 10:43 h
east točno, pogotovo u znamenitoj bitci za Koprivnicu 1944. godine, to je bio najbveći sukob između hrvatske i partizanske vojske.. Od tuda je ostala legenda u narodu i od tuda podrška križarima, sam je Šibl zapisao u svojim dnevnicima nešto o tome i to veoma objektvno...

Domobran, ( je uistinu Otporaš, mo)
16.04.2009 11:19 h
Crvena krpa. Koliko god španjolski bik je alergičan na crvenu krpi, rekao bih da su jugonostalgičari još više alergičniji na Ustaštvo i na sve ono za što se je Ustaštvo borilo, a to je bila Hrvatska. Ne, ništa drugo nego Hrvatska! I oni hrvatski borci koji se na Bleiburgu nisu predali i odložili oružje i nisu otišli na KLAONICU, nego u hrvatske šume boriti se, opet, ZA ŠTO ??? ZA HRVATSKU. Šta bi matrix i kompanija govorili da su to bili Kinezi Mao Tso-tong-a koji su toliko (za)voljeli Hrvatsku i borili se za nju. Vjerujem da bi im matrix i kompanija i spomenik digli. To ti je tako kada se svojega i svoje mrzi.

Janica
16.04.2009 12:07 h
Otporaš. Drago mi je da si otvorio svoju stranicu. Žao mi je što si ostao zarobljen u jednom teškom prošlom vremenu. Zašto stalno čeprkati po prošlosti i čupati njene duhove? Jel nešto mijenja DANAS u našoj zemlji saznanje- čiji je nož bio krvaviji, jednog ustaše ili partizana?

colonia.tino
16.04.2009 12:12 h
Janica. Ja se s Janicom bi i mogla složiti, međutim o tome treba govoriti dok se odgovorni za nedjela ne kazne, "crni" su uglavnom svi odgovarali, "crveni" nisu..i to je žalosno..kad svi budu kažnjeni za svoje zločine, tek tada pustimo povjesničarima da daju neometano od politike svoje povjesne sudove..

..kako STJEPAN MESIĆ , bivši "fašista" i sadašnji "komunista" kaže:

"... mi smo dva puta pobjedili, prvi puta kada su nam sile osovine priznale državu, a drugi puta... "

sponzoras
16.04.2009 12:13 h
Janice...nož koji je klao nevinu djecu, starce, majke, očeve, mlade ljude... sve one koji nisu bili po volji koljačima, je isti. Dok se percepcija zločina ne svede na razumljivu razinu većini. Onda nemamo što tražiti u ovakvim temama, odnosno vrtit ćemo se ukrug zauvijek.

Mogu danas postati Majka Tereza i boriti se za najpravedniju i najmoralniju stvar na svijetu, usrećiti time milijune ljudi, a ubijem li u ime te ideje ijednog nevinog čovjeka, postajem najobičnji ubojica i koljač.
I točka.

east zagreb
16.04.2009 12:35 h
Apsolutno se slažem sa Sponzorašem.

Ali bi se čak i sa Janicom složio, ali pod uvjetom da postoji jednaki kriterij u ocijenjivanju ustaštva i komunizma.
Međutim, upravo na kriterijima sve staje i pada u vodu.
Kada netko kao Otporaš iznese svoje stavove tada je to vračanje i čeprkanje po prošlosti, ali kada netko kao Mesić iznese svoje stavove ili kad Lokica objavi Titinu bistu i hvali se njome, tada to nije vračanje u prošlost već nešto samo po sebi razumljivo.
Upravo nas ta dvostruka mjerila u pristupu prošlosti sprečavaju da završimo 2. svj. rat.
Dok god se o prošlosti ne progovori otvoreno, bez zadrške i uz jednaka mjerila ne ćemo imati mira.
Bez obzira jeli od rata prošlo 10 ili 1000 godina.
Koliko god nešto prikrivali i potiskivali uvijek će nas stizati duhovi te neraščišćene prošlosti.

Domobran
16.04.2009 13:11 h
O tome se i radi. Meni uopće nije stali "čeprkati i brčkati" po prošlosti. Što je meni stali - to sam ovdje iznio mnogo puta - je to da iznesem što više podataka o toj i iz te prošlosti o kojoj se najviše zna što su drugi o nama pisali. Navest ću jedan primijer. Imao sam priliku susresti jednog Francuza po imenu Eugen 12 kolpvoza 2008 godine. Nikada tog čovjeka nisam prije vidio, niti mislim da ću ikada imati priliku ga opet sresti. Čim smo se upoznali i pozdravili, rekli jedan drugome odakle smo, našto sam ja rekao da sam Hrvat, on se strese, začudi i kaže da nisam slučajno iz Jasenovca. Na moje začudjenje pitam ga kako i od kuda on to zna, našto on kao iz rukava. Nedavno je umro vas Dinko Šakić, koji je svaku vrstu zločina činio u Jasenovcu. Pitam ga dgje je on to saznao. Kaže na interneru, našto sam mu rekao da se na internet može staviti, i to nekontrolirano, svašta i svačega. Pričali smo nekoliko sati. Kada sam mu počeo nabrajati njegove francuske zločine koje su oni činili nad Alžircima od 1954-1962 godine, začudjeno me gledao i pitao me; kako to da ja znam više o tome nego on. Kada sam mu rekao izvore, zapanjio se i ušutio. Eto dokle može stići neprijateljska promidžba, i kao što je Lenjin rekao da je propadanda najjače oružje. Ja ću samo nadodato: Gdje PRAVDA ŠUTI, ZLI DUHOVI CARUJU !

gustirna
16.04.2009 21:25 h
otporašu cijenim vašu neizmjernu brigu za neovisnom državom hrvatskom. Predpostavljam da ste dobar i iskren čovijek koji nikom nebi napravio zlo ali vam moram reći da gradjenje neke hrvatske 21.stoljeća ne možemo bazirati ni na crvenom fašisti Titu ni na crnom fašisti Paveliću. Nova Hrvatska trebala bi se bazirati na krunici i krvi dragovoljaca domovinskog rata.

Domobran, (je uistinu Otporaš, mo)
16.04.2009 22:02 h
guštrina. Potpuno se slažem sa vašom izjavom i sa svim onima koji tako misle, a njih ima na milijune i ja sam sa njima. O čemo se ovdje radi je to da se izvuku one činjenice iz prošlosti o kojima vi niste smijeli znati niti čuti. Na sreću ja sam imao priliku toga mnogo čuti od svjedoka (koji danas nisu više živi) koji su bili u mnogim dogadjajima o kojima se treba znati a koje je jugoslavensko/beogradska čaršija, ne samo da je krila od vas, nego vam je to prikazala onako kako je ona to htijela. Dok ovo pišem, imam pred sobom feljtone VUS-a kojeg je pisao Oznaš Mato Rajkovic " Povijest na optužničkoj Klupi (6)" od 18 ožujka 1970 godine. Moj dragi kolega guštrina i svi ostali koje ovo zanima, da vam je to vidjeti i pročitati, tek tada bi znali kako se je sa Udbaško/partijske linije pisalo i serviralo našem Hrvatskom Narodu. Najveća glupost koja bi se mogla desiti Hrvatskoj je da joj se prošlost povrati. Koliko god to nije moguće, još više to nam nije ni potrebno. Šta je danas potrebno, dok se masovne grobnice pronalaze i otkrivaju, OTKRITI ISTINU, našu Hrvatsku ISTINI. To je sve, dragi kolege.

colonia.tino
16.04.2009 22:21 h
Slažem se sa razmišljanjem i guštirne i Otporaša, Hrvatska je utemeljena u Domovinskom ratu, ali zbog budućnosti moramo saznati potpunu istinu što se događalo u našoj prošlosti, kako bi se eventualni krivci kaznili i kako se zlo nikada nebi ponovilo.
Otporas
matrixdc
16.04.2009 22:58 h
Otporaš. Ovdje vidim gomilu balavaca koji nemaju pojma o čemu govore, to su čuli iz druge ruke ili treće.Cijenim tvoje mišljenje ali ne da nisi u pravu već pišeš povijest kakvu bi ti htio da jest, na tvoju žalost a moju sreću upravo je suprotna. Ova mlađarija ne da se nije rodila nego se nije ni učinila u očevim jajima a ovdje pričaju kao vrsni povjesničari. Dobro, opće poznato društvo malograđana frustriranih ali opsesivno kompulzivnih.

east zagreb
16.04.2009 23:21 h
Matrix kada mi balavci ne znamo, daj onda ti kao stara kljusina koja je tada valjda odavno bila rođena i sudjelovala u 2. svj. ratu, reci iz prve ruke kako je bilo.

Ti toliko imaš pojma o čemu govoriš da kada bi bilo po tvom, ukinuo bi se studij povijesti, povjesničari kao struka bi nestali, a sve knjige koje se tiču povijesti starije od 50 godina bi bile odbačene kao beskorisne.
Jer tko može pisati o npr. srednjem vijeku? Pa tko je tada bio rođen? Ili bar u očevim jajima?

Domobran
17.04.2009 12:48 h
matrix. Zato čovjek ima dva oka. Nekada se dogadja da jednim vidi jednu a drugim drugu stvar u potpuno drugačijem smislu i obliku. Kao u kinu, na primjer. Isti film gledamo skoro puna dva sata, kada izidjemo iz kina, svaki ide svojoj kući, priča dogadjaje iz filma na onaj način kako je on to uočio, zapamtio...Tada se sastanu druga dvojica/trojica, pripričavaju o tom filmu kojeg nisu uopće vidjeli, ali svaki, opet, onako kako su im ova prva dvojica ispričala.
Tako nekako se može razumijeti i matrixa što misli onako kako je rekao: "...da na njegovu sreću je upravo suprotno..." misleći što Otporaš iznosi i piše, kao što se na isti način može razumijeti i Otporaša i njegovo iznašanje povijesnih činjenica.

sponzoras
17.04.2009 15:44 h
Ako već imamo dva oka, znači li to da jednim širom gledamo u ono što želimo vidjeti a drugo zatvaramo pred stvarima koje ne želimo vidjeti?
Možemo godinama vrtjeti temu koliko su temelji ustaštva bili pošteni,moralni,domoljubni,kad je na kraju ispalo je Pavelić rasističkim zakonima i ubojstvima sprovodio to
"domoljublje." Ista stvar vrijedi i za komuniste koji su promicali idealizam koji je u osnovi bio vrlo dobar, teoretski, no praktično se pokazao kao veliko zlo.
Ne bih se ponavaljao što sam gore pisao... ali ukratko, ubojice NE podržavam,taman da se radi
o mojim najmilijima, NE idoliziram one koji sprovode realizaciju svojih ideja metkom ili nožem
protiv neistomišljenika,i SVAKI nevini život je vrijedniji od bilo koje ideologije.

Po kojem je onda načelu Pavelič veliki domoljub i krščanin ako su mu ruke bile krvave u ime
njegovih ideja? Ja takva načela, etiku i vjeru ne poznajem... barem me nitko tome nije učio

Domobran
17.04.2009 16:50 h
Sponzoraš. Opet ponavljam da se slažem što ste rekli i napisali. Tu nema nikakove dvojbe. Još manje u mojim opisima ima ikakovih želja za prilijevanje nečijih mišljenja na moju stranu. To nije potrebno niti je to ikakova svrha mojih opisa. Svrha mojih opisa je ta da po mogućnosti redosljedom, kronološkim putem, iznesem one činjenice za koje sam čuo, o kojima sam mnogo pročitao, koje sam prikupio i sa jedne i sa druge strane, mnogo puta nastojao usporediti i jedno i drugo kako bih lakiše došao do osobnog zaključka: Zašto je to moralo sve tako biti???

Časa hrvatskog GNJEVA se je počela puniti 5 prosinca 1918 godine kada su srpski vojnici na pločniku Jelačićevog trga poubijali 14 hrvatskih vojnika i mnoštvo ranili. Ta časa hrvatskog GNJEVA se iz dana u dan sve malo po malo punila dok se nije napunila....
Sponsoraš, moje mišljenje koliko god ono bilo identično vašemu, ili čak oprečno, neće zaustaviti kotač povijesti. Naprotiv, svi mi trebamo, zajednički, pomoći nadopunjati da naša hrvatska povijest konačno bude pisana po nama Hrvatima, a ne strancima koji će nam servirati ono što oni hoće, bez nas i protivu nas, kako je to bilo u zadnjih stotinjak godina.

sponzoras
17.04.2009 17:24 h
Kolega Otporaš a jeste li sigurni da su svi Hrvati, ili barem većina spremni prihvatiti istinu, kakva da je ona god? Bila ugodna ili neugodna... mislite da je većina spremna prihvatiti da su neki njihovi preci bili ubojice, na ovoj ili onoj strani?
Osobno smatram da nismo još na tom nivou, niti kao narod niti kao pojedinci.. govorim i u svoje ime, jer istina koju znam o svojim precima nije takva da bi me sada mučila, no i to se može promijeniti i ne znam koliko sam spreman s time se suočiti ako bi se neke stvari pokazale drugačijima nego jesu.
Zato sam već rekao, da će to lakše podnijeti neke buduće, poviješću neopterečene generacije... i zato ponavljam da mlade koji dolaze ne trebamo opterečivati time, već im pomoći da grade bolju sadašnjost i budučnost. Eto, to je moje mišljenje o svemu.

Domobran
17.04.2009 18:42 h
Dragi kolega sponzoraš i sa tim se slazem. Treba svakako računati i na to da svi Hrvati još nisu sazrijeli saslušati živi istinu, kao, na primjer, kada doktur pacijentu kaže da je prognoza otkrila da on ima zloćudni rak. Svakako da to nitko ne želi čuti niti imati. Ali, ISTINA ostaje ISTINA, kao što i u svakom stablu ima kipova/likova koje samo dobar kipar/umijetnik može otkriti/isklesati, iako smo mi kao cijelina tuda prolazili toliko puta i nismo ništa uočili. Neće biti lako, ali, nemojte mi zamjeriti, ja ću početi, ako treba biti i prvi. Dokle ću stići, ne znam.

Domobran
6.08.2009 18:00 h
Nema tome dugo da sam na ovom portalu. Pročitao sam nekoliko tvojih opisa. Sve što mogu reći je to da se u sveme, potpuno u sveme, slažem. Što (po)neki komentatori iznose svaja negodovanja o tvojem opisivanju, to je njihovo pravo koje ih odaje da su razočarani u hrvatstvu.

colonia.tino
7.08.2009 02:30 h
Puno smo toga naučili kroz tvoje opise kolega Otporaš, i puno vremena je prošlo od prvog teksta, a tema je opet aktualna. Kao i uvijek.

Domobran
7.08.2009 02:56 h
Hvala broken. Najsretniji bih bio kada bih mogao "isprazniti" moju vreću povijesnih dogodovština koja su kroz zadnja pet-šest desetljeća bila zabranjivana, a toliko su vitalna za naš hrvatski identitet u pojašnjavanju mnogih iskrivljenih činjenica na štetu našeg hrvatskog naroda.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: uto lip 25, 2013 12:59 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
POVIJESNA RAZBIBRIGA ZA SVAKOGA.

Otporaš 5.06.2009 22:55 h

Poštovana kolegice Gračena13 nema problema. Svrha stranice " HRVATSKA
I USTAŠTVO " je informativne naravi, i vi ste više nego dobro došli sa
vašim hrvatskim najavama. Meni je samo jako žao što ja nisam u
mogućnosti biti nazočan tu i tako, sa svim drugim nazočnim Hrvatima,
se pomoliti svim onim Hrvatima koji su bili žrtve
partizansko/komunističke mržnje na tom KRIŽNOM PUTU.

Usput nadodajem potpunu listu ministara hrvatske državne Vlade - NDH -
od travnja 1941. do svibnja 1945 godine, tako, da oni Hrvati koje ovo
bude zanimalo, mogu imati pri ruci za svaku prikladnu priliku.

NDH je imala ukopno 40 ministara, uključivši u taj broj i Poglavnika
dra. Antu Pavrlića. Dva ministra su umrla prirodnom smrću za vrijeme
rata: Dr. ljudevir Šolc, ministar postrojnik, umro 12 rujna 1943. i
dr. Ante Filipančić, ministar državne riznice, umro 13 travnja 1944. -
druga dva dr. Mladen Lorković i Ante Vokić nasilnom smrću u svibnju
1945.
Sudbina Marijana Šimića, prvog našeg ministra Obrta, Veleobrta i
trgovine, do danas je nepoznato.

Dr. Sava Besarović, pravoslavni Hrvat, nije se povlačio iz Zagreba, pa
su ga Srbijanci ubili. (Za ovaj slučaj sam čuo toliko puta i pričalo
se je da su ga iz osvete što je bio ministar NDH, ubili srpski a ne
hrvatski, makodenski, slovenski partizani, moja opaska)
Ostalih 34 uspijeli su se spasiti i izmaknuti sigurnoj smrti
povlačenjem 1945. Od tih je 12 izručeno Jugoslaviji: Dr. Mehmed
Alajbegović, dr. Mile Budak, dr. Pavao Canki, dr. Vladimir Košek, dr.
Osman Kulenović, Živan Kuvedžić, Vojskovodja Slavko Kvaternik, dr.
Julije Makanec, dr. Nikola Mandić, general Miroslav Navratil, dr.
Mirko Puk i doadmiral Nikola Šteinfl. I njih su sve poubijali.

Umrli u inozemstvu, emigraciji:
Dr. Milan Žanić - Fermo, Italija, 1.8. 1946.
Dr. Mile Starčević - Buenos Aires, 9.3. 1953.
Dr. Stipe Perić - Buenos Aires, 12. 6. 1954.
Dr. Dzfer Kulenović - Damask, 3. 1o. 1956.
Dr. Ante Nikšić - Buenos Aires, 28. 1. 1962.
Janko Tortić - Los Angeles (SAD), 30. 9. 1962.
Dr. Jozip balen - Tukman (Arg), 25. 10. 1963.
Dr. Meho Mehičić - Salzburg (AUSTRIJA), 17.10. 1967.
Dr. Ivo Petrić - Buenos Aires, 29.5. 1968.
Prof. St. Ratković - Varma (Italija), 1.11. 1968.
Dr. Dragutin Toth - Kordoba (Arg) 12.2. 1971.
Dr. Lovro Sušić - Karakas (Ven) 8.1. 1972.
Dr. Stjepan Hefer - Buenos Aires, 31.7. 1973.
Dr. Jozo Dumandžić - Buenos Aires, 8.9. 1977.
Ing. Himilija Bešlagić - Buenos Aires, 1.12. 1977.
Dr. Josip Cabaš - Buenos Aires, 24.12. 1980.
Ing. Ivica Frković - Buenos Aires, 21.11. 1980.

Od posljedica srbokomunističkog atentata (Buenos Aires 10.4.1957.)
umro je i Poglavnik dr. Ante Paveliž u Madridu, 28.12.1959.

Kako se može iz gornjeg popisa vidjeti da je vlada NDH imala dva
ministra ing., jednog ministra prof. dva ministra bez doktorske
titule, jednog generala. Svi ostali su bili sa dokturskom titulom,
dakle školovani ljudi, i kao takovi žrtve jugoslavenske mržnje i
terora, koji zaslužuju da ih se sjetimo u ovoj svetoj Misi zaducnici
žrtava Križnog Puta.


Otporaš 5.06.2009 23:07 h

Gračena13. zaboravio sam staviti izvor gore navedenih informacije. To
se nalazi u knjigi Pere Tutavac, Bilić, "Vitez Ivica Frković", Buenos
Aires 1982.
Takodjer sam ispustio staviti tada još uvijek zivuća tri (3) ministra:
Dr. Andrija Artuković,
Dr. Edo Bulat,
Dr. Mate Frković,
Molim da se uvaži kao i to, za sada nemam pri ruci podataka o njhovoj smrti.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: čet ruj 12, 2013 22:43 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
Otporaš.prkos.com
(Autor: Mile Boban) NASLOVNICA
.

HRVATSKA U BORBI PROTIV ZLA (12)

Donosim ovdje pismo Kristine Kolić, kćerke Mate Kolić kojeg je Udba ubila u Parizu 18 listopada 1981. Pismo je vrlo VAžNO!

PISMO KRSTINE KOLIć HRVATIMA U EMIGRACIJI (1)

(Samo ukratko o Kristini Kolić. Poznavao sam njenog otca Matu Kolić. Bili smo skupa u istoj hrvatskoj rodoljubnoj organizaciji. Žena mu je iz Gruda, Branka Ćorluka, kuća odmah gore iznad Duvanjeske Stanice. Udala se za Matu kolić 1966. U prošlom opisu TKO JE ANTE GRANIĆ? pisac pisma Andrija Takač je spomenio Matu Kolić na listi jugoslavenske Ambasade u Parizu za kidnapiranje. Što nije tada uspijelo, uspijelo je 14 godina kasnije, moja opaska, Otporaš)

VRIJEME JE ZA PROMISLITI - RADI SE O NAMA!

Vrijeme leti! Božić je prošao: ušli smo u novu godinu. Manje - više smo već svi predvidjeli što ćemo ove godine činiti. Napravili smo neke planove. Medjutim, ne bi bilo loše vratiti se malo natrag, te baciti kratak pogled na prošlost, na sve što smo učinili u staroj godini 1986. i malo promisliti: je li tu bilo više dobra ili zla? Jesmo li napredovali? Postigli neke uspjehe? Je li 86. bila naprednija od 85. ili je pak obratno!?...Na ova pitanja bi svak od nas trebao, morao naći odgovor.

Dapače, vjerujem da bi nekima od nas bilo mnogo teže odgovoriti na preciznija pitanja, poput slijedećih na primjer: jesam li u prošloj godini učinio više dobra nego zla bratu Hrvatu? Jesam li pomogao da hrvatska oslobodilačka borba napreduje? Jesam li pomogao da naša borba postigne neke uspjehe? Jesam li više radio i dao za Hrvatsku nego prijašnje godine ili ne? Neki medju nama bi se zacrvenili kada bi samo čuli za ovakva pitanja - ako uopće imaju obraza - a kamo li da ih se upita:

Šta, ne, nema, jarane? Zašto si se odrekao Hrvatske, hrvatskog naroda i hrvatske oslobodilačke borbe? Čega se bojiš, jarane? Zar se više ne osječaš Hrvatom? Zar ti srce više ne kuca za Hrvatsku? Veliš da nemaš više vremena za to! Zar si mogao zaboraviti od kuda si došao? Ma kako tako možeš samo živjeti? Ti si nekada bio netko i nešto. Znao si i jedino u to vjerovao da hrvatski narod mora biti slobodan i da moramo ponovno uspostaviti našu Nezavisnu Državu Hrvatsku.

Nekada si živio za Hrvatsku. Ta reci mi, što te muči, jarane? Veliš da ima dovoljno hrvatskih organizacija s dovoljno članova pa nek se bore dok se ti odmoriš. Veliš da si već dao svoje. Zar ne vidiš da hrvatska borba traži svako hrvatsko biće, pa i tebe. Zar ne znaš da je pusta izdaja odreći se Hrvatske. Nisi, veliš, odrekao se Hrvatske! Kako nisi, kad više ne pomažeš hrvatsku oslobodilačku borbu, kad više ne pomažeš brata Hrvata u nevolji.

Što se s tobom dogadja, jarane? Ponavljaš da si dao svoje, da o tome ne želiš više ni čuti jer želiš konačno živjeti i uživati. Veliš da nema smisla o tome više govoriti i da sa nekim ljudima jednostavno ne želiš više imati posla, bez obzira na to što se rdai o "starim" prijateljima, jer da ne želiš sam pasti u ne prilike.

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Želim ovim putem pozvati sve one koji budu ovo pismo čitali a osobno poznavali Kristinu Kolić, da se jave svojim komentarima i iznesu svoje dojmove ove mlade Hrvatice od svojih dvadeset godina, koja je proputovala i posjetila skore sve hrvatske zajednice u slobodnom svijetu, predavanja i govore održavala medju Hrvatima, upoznavala ih sa metodama jugoslavenskih podzemnih i tajnih služba koje su tragale za djelatvornim Hrvatima. Kristina Kolić je rodjena u Francuskoj 1967. godine. Od svojih roditelja je jako lijepo naučila hrvatski jezik.

Na ovo Kristine Kolić pismo/poruka Hrvatima, jugoslavenska Ambasada ili Konzulat iz Australije je odgovorio, vjerovali ili ne, na 119 stranica. Iako je odgovor pisan "prijateljski" i u smislu dviju žena Hrvatica koje neprekidno nazivaju Kristinu Kolić svojom "sestrom", ipak se prikriveno i više očito otvoreno primjećuje "žargon" jugoslavensko/udbaških krilatica, kao: klerofašisti, fašisti, nacisti, koljači/ustaše, ostatci ostataka, lopovi, kurvari, pijanice, teroristi, kvislinzi, petokolonaši i ostale otrcane udbaške smicalice. Odgovor je takodjer "popunjen povijesnim činjenicama" kako bi što uvjerljivije uvjrili Kristinu Kolić da se mane ćorava posla.




Objavljeno: 15.11.2009. u 14:11h
Broj jedinstvenih otvaranja (prvih 24h): 32
Prosječna ocjena: 1
Broj bodova: 32

Broj otvaranja uratka - Prvih 24h: 1315
Ukupno: 1315

Pozdrav... Otporašu

Sanjar47 15.11.2009 19:05 h
Kratak koment na ovaj zapis..moram ti čestitati na opširnom opisu činjenica i samih događaja,..a i potvrđujem da je istina..koliko je nevinih ljudi,koji su samo željeli dobro hrvatskome narodu, dali svoje živote iz ljubavi prema domovini Hrvatskoj.

Pozdrav još jednom...


Otporaš 16.11.2009 02:47 h

Sanjar47. Dragi i poštovani kolega hvala na pozdravu a u isto vrijeme najiskrenije odzdravljam i ja vama. Drago mi je da ste pročitali prvi dio pisma, tada mlade Hrvatice, Kristine Kolić. U slijedećih par nastavaka ću opisati tu žalošnu tragediju koja je zadesila obitelj Mate Kolić na ulicama Pariza tog kobnog dana u Nedjelju 18 listopada 1981 godine.

Ja ću nastaviti, dragi kolega, iznositi onaj dio požrtvovanosti i borbe za oslobodjenje hrvatskog naroda i za Uspostavu Hrvatske Države, onaj dio kroz koji sam osobno prošao i onaj dio kojeg poznajem kroz koji su mnogi i tisuće drugih Hrvata prošli u hrvatskoj: političkoj, socijalnoj, gospodarskoj, športskoj, vjerskoj i inoj Emigraciji. Posebno bih mi bilo drago i tek tada bih spoznao da moje iznošenje pismenih iskaza o Hrvatima iz Emigracije u borbi za očuvanje hrvatskog nacionalnog imena ima svrhe i nije uzaludno, kada bi pojedini ili čak svi koji su zainteresirani i čitaju moje opise, kopirali i pohranili za buduće nadolazeće prilike u kojima će se morati - i to pošteno - pisati povijest Emigracija/Domovina ili obratno. Uzmimo na primjer mene. Ja sam od mojih prvih dana Emigracije, koja je preko pedest godina, sakupljao i (sa)čuvao sve do čega sam mogao doći, ne znajući tada da će mi jednog dana to moći zatrebati. Pri tome ne treba zaboraviti da u ta vremena nije bilo kao danas na svakom uglu mašine za kopiranje. Tada se je sve prepisivalo preko "indiga" tj. papira za kopiranje, što je veoma uzimalo mnogo vremena...Sve se je to radilo sa ljbavlju i za ljubav prema našoj Hrvatskoj. Iako su nama svima dan i noć bili, jesu i ostaju 24 sata, nama državotvornim Hrvatima koji smo sve "džabe" i bezplatno radili za Hrvatsku, nama su naš "dan" i naša "noć" bili radno vrijeme, tako da smo po danu morali radit u poduzećima kako bi preživjeli, a po noći smo se sastjali, diskutirali, planirali kako što bolje pomoći našoj Hrvatskoj...

Dragi kolega, odgovor na pismo Kristine Kolić, kako sam već rekao, je 119 stranica. Kada bi ga se svega iznijelo na stranice ovog portala, tek tada bi se, donekle, mogla uočiti jugoslavensko/udbaška metoda ili metode kojima su se služili medju nama Hrvatima, da nas posvade, podjele i odnarode prema rodnoj grudi Hrvatskoj. Evo samo jedan mali dio iz tog odgovora što kažu Kristini Kolić: " ...Cilj te nepoštene i neodgovorne rabote, sastoji se u prikrivanju ...stvari ...kruga samozvanih lidera i zastupnika jednog propalog vremena i aktera sramne prošlosti..." Po mom mišljenju i svakog poštenog Hrvata mi nemamo "jednog propalog vremena i...sramne prošlosti". To za nas Hrvate kažu naši narodni neprijatelji protiv kojih su se Hrvati uvijek borili. Zato sam i dao mojoj stranici na ovom portalu ime ili naslov: HRVATSKA U BORBI PROTIV ZLA. Pod tim naslovom ću iznositi, sa voljom i sa mojom nacionalnom dužnošću, ona pisma koja budem smatrao da su bila PRETEČA U STVARANJU DRŽAVE HRVATSKE koju danas svi znamo sa dva inicijala RH.


j.perkovic 16.11.2009 08:37 h

Zašto zločinci dobivaju odlikovanja!? Oni koji su Ubojstva zapovijedili otim Mesić dijeli Odlikovanja i koji su bili uvijek protiv Hrvatske Države,
ja mislim tako nešto nije Hrvatski Narod zaslužio.
Sve bi se moglo promjeniti za dobrobit Hrvatskog Naroda, još nije kasno da se zločinci dovedu pravdi ako to neće Hrvatske Vlasti onda će to napraviti druge Države kao šta već radi NJemačka zločin nikada nemože da sastari.
Samo to može u Hrvatskoj.


matrixdc 16.11.2009 11:06 h

HOP se temelji se na ideji Ante Pavelića, ali legalno djeluje u Hrvatskoj
Pavelićeva stranka punih 18 godina otvoreno veliča ustaštvo
Postojanje HOP-a osuđuju politolozi i predstavnici civilnog društva koji tvrde da stranka nije smjela biti registrirana
HOP i u Kanadi i Australiji

Među temeljnim načelima HOP-a je zalaganje za uspostavu hrvatske države na njenom cjelokupnom povijesnom i etničkom prostoru između Mure, Drave, Dunava, Drine i Jadranskog mora. Osim u Hrvatskoj, HOP danas djeluje u Kanadi i Australiji, stranka je član Svjetske lige za slobodu i demokraciju, a u službenim podacima HIDRE stoji i da je glasilo Hrvatskog oslobodilačkog pokreta u Hrvatskoj i svijetu – »Nezavisna država Hrvatska«. Skraćeno, HOP-NDH.

Hrvatski oslobodilački pokret, stranka koju je utemeljio ustaški poglavnik Ante Pavelić, suprotno Ustavu i zakonima već punih 18 godina legalno djeluje mada u svom programu niti ne pokušavaju skriti zločinačku ideologiju koju veličaju.

– HOP je utemeljio dr. Ante Pavelić 1956. godine u Buenos Airesu u Argentini s ciljem rušenja Jugoslavije, borbe protiv komunizma i za uspostavu slobodne, nezavisne i suverene države Hrvatske. Od tada neprekidno djeluje po svijetu. U Hrvatskoj djeluje ilegalno do 1991. godine, uz ljudske žrtve, suđenja i progone – stoji u programu HOP-a objavljenom u publikaciji »Političke stranke u RH« koju je upravo izdala Hrvatska informacijsko-dokumentacijska referalna agencija (HIDRA) vodeći se podacima prikupljenima iz Ministarstva uprave, Sabora i DIP-a. Nakon raspada Jugoslavije, HOP je središnjicu stranke preselio u Hrvatsku te je službeno registrirana 9. listopada 1991. godine.

Prilikom registracije HOP-a 1991. godine, nikome u nadležnim državnim institucijama očito nije bilo bitno što se radi o stranci koja direktno veliča ustaški pokret i hvali se svojim osnivačem, ratnim zločincem i vođom kvislinške tvorevine NDH, Antom Pavelićem. No, na službeno postojanje i djelovanje HOP-a, odvjetništvo i policija koji su zaduženi za provođenje zakona kojim je zabranjeno veličanje ustaštva ne trzaju ni danas. HOP u međuvremenu pojačava svoje aktivnosti, pa je prije 20-ak dana održana izvanredna skupština u zagrebačkom hotelu Dubrovnik na kojoj se okupilo stotinjak članova stranke. Nezadovoljni vodstvom koje ih je bacilo na margine, izabrali su nove predstavnike i donijeli zaključak »da će HOP zaživjeti još snažnije kao državotvorna, nacionalistička stranka sa tendencijom da postane vodeća među hrvatskim nacionalnim gibanjima.«

Postojanje HOP-a, ipak, osuđuju politolozi i predstavnici civilnog društva koji tvrde da je riječ o stranci koja nije niti smjela biti registrirana.

– Stranke u suprotnosti sa ustavnim poretkom i zakonima treba zabraniti, veli profesor sa Fakulteta političkih znanosti, Nenad Zakošek dodajući da društvo mora sazrijeti i početi provoditi ustavni zakon.

Predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, Zoran Pusić, smatra da je riječ o stranci koja spada u domenu Državnog odvjetništva.

– Ja sam svojevremeno, još za vrijeme rata, protestirao protiv HOP-a, čiji je pripadnik bio i ratni zločinac Tihomir Orešković. No to je bilo u doba kada je sada bivši predsjednik HSP-a Đapić mjerio kukuruz i kada su se neke hrvatske vojne jedinice zvale, primjerice po Rafaelu Bobanu. Nitko nije reagirao. To da takva stranka postoji je samo po sebi zastrašujuće. U Europi su takve nacističke stranke zabranjene. To je stranka koja je po svom programu i onome na što se pozivaju nacistička stranka koja se oslanja na najmračnije ideje koje su se u 20. stoljeću pojavile. Oni tvrde da su patrioti. No, nije patriotizam teroriziranje drugih samo na osnovi drugačije vjere, nacionalnosti ili političkih protivnika, a to je sve njihov temelj te i sami ponosno ističu da ih je osnovao ratni zločinac Ante Pavelić. To pozivanje na nasljedstvo Ante Pavelića je nešto što ih svrstava u područje interesa državnog odvjetništva, veli Pusić. Predsjednik GOLJP-a poručuje državnom odvjetništvu da počnu raditi svoj posao i provoditi zakone te ističe da Hrvatski oslobodilački pokret zbog javnog propagiranja ustaštva treba zakonski sankcionirati i zabraniti.


Otporas 16.11.2009 14:11 h

matrixdc. Bolan kolega matrixdc, rekli bi bošnjaci, a Srbi bi rekli: Bre kolega matrizdc, vidiš da i u hrvatskoj policiji i državnom odvjetništvu ima dobrih ljudi i Hrvata s demokratskim sluhom i demokratskom idejom. Kada se mogu dijeliti prokomunističko/jugoslavenskim zlikovcima odlokovanja, otvoreno isticati i slaviti borbe: NOB i NOV i NOR protiv davno očekivane Hrvatske Države, još uvijek podržavati spomenik(e) najvećem ratnom zlošincu Titi po gradovima Hrvatske, zašto se ne bi smijelo imati danas u "slobodnoj i demokratskoj" Hrvatskoj i oporbenu organizaciju vladi pod punim hrvatskim državotvornim imenom i smislom HOP-a. Pri tome ne trebamo nikada zaboraviti da se svi osjećaji naroda u svijetu danas okreću prema MATIČNOM JEZGRU. HOP je - hoćeš nećeš - JEZGRA HRVATSKOG DRŽAVOTVORNOG KORIJENA te prema tome ima legalno pravo biti na onome matičnome mjestu gdje jest, a to je Hrvatska. Prijatelju matrixdc to je činjenica, kao što je šinjenica da najdržavotvorniji SIN HRVATSKE Poglavnik dr. Ante Pavelić nikada nije bio sudjen niti osudjen po niti jednome medjunarodnome sudu kao ratni zločinac. Uzevši to medjunarodno pravilo u obzir, nikoga se ne može zvati niti prozivati "ratnim zločincem" sve dotle dok ovaj ne bude sudom osudjen. Što se tiče monarhističko srpskih sudova ili jugoslavensko/komunističko/beogradskih sudova, ne treba nikada skinuti s UMA da su ovi njihovi sudovi svakog poštenog i državotvornog Hrvata osudjivali i osudili pod lozinkom KOLABORATOR(I) na smrt.

Živjela hrvatska sloboda i demokracija za koju je vrijedno se boriti i umrijeti! Smrt totalitarizmu!
Živio kolega matrixdc koji je počeo konačno pobjedjivati sam sebe i počeo čitati izvorno matično hrvatsko štivo HOP-a! Osvješćuju se oni koji čitaju hrvatski državotvorni tisak! Ostaju zaglupljeni oni koji ne čitaju ništa pa tako lutaju iz mraka u mrak!


matrixdc 16.11.2009 15:15 h
Drago mi je otporaš da si u zadnjoj rečenici definirao i sebe. Pozdrav.


Domobran 16.11.2009 17:53 h

Sanjar47. Slažem se što si rekao..."moram ti čestitati na opširnom opisu činjenica i samih dogadjaja,...a i potvrdjujem da je istina.." Ja to njegovo pisanje, otporaševo redovito pratim, i ne samo to, nego uživam u raznolikostima samog sadržaja izražavanja pojedinih autora pisama. Nadajmo se da će Otporaš nastaviti iznositi tu nama nepoznatu a u isto vrijeme i tako zanimljivo izražavanje naših ljudi u tudjim zemljama, pod tudjim nebom i zvijezdama, poštivajući tudje običaje i zakone, ali još uvijek u njihovim mislima i osjećajima prema rodnoj grudi Hrvatskoj.


Domobran 16.11.2009 18:04 h

matrixdc. Meni se čini da tebe nešto strašno muči! To je naša hrvatska prošlost koja te muči. Opusti se malo! Jedna lasta proljeća ne čini, tako ni ti sam nećeš uspijeti prošlost izmijeniti, a najmanje izbrisati. Kada dobrog vjernika nešto stalno muči, on ode kod svećenika pa se lijepo ispovidi. Ta ispovijed ga olakša tako da od crkve pa do kuće pjevajući idje. I ti bi se trebao nekome povjeriti, da ne kažem ispovjediti, što bi te uveliko opustilo i pomoglo.

Prije nekoliko mjeseci na ovom portalu sam pročitao kako si ti i neki drugi korisnici ovog portala htjeli pokrenuti proces protiv Poglavnika dra. Ante Pavelića. To je bila dobra ideja. Šta je sa tim sada! Da li si se uplašio i odustao pa te to toliko muči i gnjavi?! Ti znaš lijepo i dobro pisati, pa zašto ti ne bi potencirao nešto a ne uvijek čekati da to netko drugo za druge počme. Ako trebaš moju pomoć, samo se javi i tu sam.


DOMOLJUB 17.11.2009 10:49 h

Kristina Kolić. Znala si u svoje vrijeme davati dobre savjete onim Hrvatima koji nisu znali tko su i što su. Mnogima si otvorila oči koji su progledali i saznali istinu i od Jugoslavena postali dobri Hrvati. Ima ih još koji ne znaju tko su i što su i da nije istina ono što ih je njihov Tito učio.

Istina je i to smo mogli pročitati nedavno na ovim stranicama, da su Amerikanci i Englezi štitili Poglavnika dra. Antu Pavelića dok je boravio u Austriji i Italiji odmah iza WW ll rata. Iako se zna da su to oni činili za svoje više političke interese, onda bi se trebalo znati da bi i mi Hrvati za naše više političke i nacionalne interese trebali štititi svakog Hrvata a ne samo Poglavnika.

Približiva se skoro pola stoljeća mojeg života na zapadu, a još nisam primijetio, a naročito ovdje u Ameriki, da oni vode toliku brigu o NDH itd. Oni vrlo dobro znaju da se je hrvatski narod borio za svoju slobodu, svoju Državu Hrvatsku i da se nisu borili protiv Amerike i protiv zapada.

Mi Hrvati ovdje u Ameriki svake godine slavimo Dan Hrvatske Državnosti 10 Travnja, što Amerikancima ni malo ne smeta, niti im pada na pamet da nam to zabrane, a još manje da nas prozivaju kojekakvim imenima, kao što se to u Hrvatskoj dešava. Pa čak ni Izrael ne vodi toliku brigu o tome, o NDH.

To sve čine hrvatski izrodi, anti Hrvati i neki židovi u Hrvtskoj, koji su za to plaćeni i na taj način dobivaju pomoć od židovskih lobija i organizacija, koje nisu najbolje upućene u ANTI HRVATSKE LAŽI!

Ovi isti hrvatski izrodi sustavno prozivaju hrvatske Domoljube Domovinskog rata zločincima. Čudno da ti isti hrvatski izrodi ne prozivaju četnike kao stvarne začetnike svih zločina i nazvati njih ratnim zlocincima. Ovo je kristalno jasno svakom dobronamjernom Hrvatu i Hrvatici, samo nije jasno hrvatskim izrodima. Nadati se je poslije nadolazećih izbora da će se politička klima u Hrvatskoj promijeniti!


Otporaš 17.11.2009 15:40 h

Mojem prijatelji matrixdc. Na kraju svih krajeva približili smo se jedan drugome, i, rekao bih da smo povezani onom vašom rečenicom: " Drago mi je Otporaš ...da si u zadnjoj rečenici definirao i sebe. Pozdrav ".

Pošto je zadnja rečenica glasila..."Živjela hrvatska sloboda i demokracija za koju je vrijedno se boriti i umrijeti!", svakome tko iole to pročita, primijetit će da je akcent, težina i važnost tih riječi na: "ŽIVJELA HRVATSKA SLOBODA I DEMOKRACIJA" za koju sam se ja borio i zalagao skoro pola stoljeća. Kako ste se vi osobno na ovim stranicama izjasnili da ste se u Domovinskom ratu borili za ista načela i ciljeve za koja sam se i ja borio, to jest za Slobodnu i Demokratsku Hrvatsku, drugim riječima da ste se borili pod mojom HRVATSKOM ZASTAVOM, to je za mene dovoljan znak i pečat da ste se borili protiv SVAKE JUGOSLAVIJE i svega onoga što je ova predstavljala i kod kuće i vani, tj. da ste se borili protiv jugoslavenskih laži svake vrsti...

Eto, poštovani kolega matrixdc, zato sam rekao da smo se nas dvojica na kraju svih krajeva i natezanja približili jedan drugome, ne poradi mene za vas niti poradi vas za mene, nego jednostavno smo se priblizili jedan drugome poradi naše drage nam HRVATSKE!
Iskreni vam pozdrav šaljem, Otporaš.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKA I USTAŠTVO
PostPostano: ned pro 01, 2013 14:12 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
---------
POVIJESNA RAZBIBRIGA ZA SVAKOGA.

Otporaš 5.06.2009 22:55 h

Poštovana kolegice Gračena13 nema problema. Svrha stranice " HRVATSKA
I USTAŠTVO " je informativne naravi, i vi ste više nego dobro došli sa
vašim hrvatskim najavama. Meni je samo jako žao što ja nisam u
mogućnosti biti nazočan tu i tako, sa svim drugim nazočnim Hrvatima,
se pomoliti svim onim Hrvatima koji su bili žrtve
partizansko/komunističke mržnje na tom KRIŽNOM PUTU.

Usput nadodajem potpunu listu ministara hrvatske državne Vlade - NDH -
od travnja 1941. do svibnja 1945 godine, tako, da oni Hrvati koje ovo
bude zanimalo, mogu imati pri ruci za svaku prikladnu priliku.

NDH je imala ukopno 40 ministara, uključivši u taj broj i Poglavnika
dra. Antu Pavrlića. Dva ministra su umrla prirodnom smrću za vrijeme
rata: Dr. ljudevir Šolc, ministar postrojnik, umro 12 rujna 1943. i
dr. Ante Filipančić, ministar državne riznice, umro 13 travnja 1944. -
druga dva dr. Mladen Lorković i Ante Vokić nasilnom smrću u svibnju
1945.
Sudbina Marijana Šimića, prvog našeg ministra Obrta, Veleobrta i
trgovine, do danas je nepoznato.

Dr. Sava Besarović, pravoslavni Hrvat, nije se povlačio iz Zagreba, pa
su ga Srbijanci ubili. (Za ovaj slučaj sam čuo toliko puta i pričalo
se je da su ga iz osvete što je bio ministar NDH, ubili srpski a ne
hrvatski, makodenski, slovenski partizani, moja opaska)
Ostalih 34 uspijeli su se spasiti i izmaknuti sigurnoj smrti
povlačenjem 1945. Od tih je 12 izručeno Jugoslaviji: Dr. Mehmed
Alajbegović, dr. Mile Budak, dr. Pavao Canki, dr. Vladimir Košek, dr.
Osman Kulenović, Živan Kuvedžić, Vojskovodja Slavko Kvaternik, dr.
Julije Makanec, dr. Nikola Mandić, general Miroslav Navratil, dr.
Mirko Puk i doadmiral Nikola Šteinfl. I njih su sve poubijali.

Umrli u inozemstvu, emigraciji:
Dr. Milan Žanić - Fermo, Italija, 1.8. 1946.
Dr. Mile Starčević - Buenos Aires, 9.3. 1953.
Dr. Stipe Perić - Buenos Aires, 12. 6. 1954.
Dr. Dzfer Kulenović - Damask, 3. 1o. 1956.
Dr. Ante Nikšić - Buenos Aires, 28. 1. 1962.
Janko Tortić - Los Angeles (SAD), 30. 9. 1962.
Dr. Jozip balen - Tukman (Arg), 25. 10. 1963.
Dr. Meho Mehičić - Salzburg (AUSTRIJA), 17.10. 1967.
Dr. Ivo Petrić - Buenos Aires, 29.5. 1968.
Prof. St. Ratković - Varma (Italija), 1.11. 1968.
Dr. Dragutin Toth - Kordoba (Arg) 12.2. 1971.
Dr. Lovro Sušić - Karakas (Ven) 8.1. 1972.
Dr. Stjepan Hefer - Buenos Aires, 31.7. 1973.
Dr. Jozo Dumandžić - Buenos Aires, 8.9. 1977.
Ing. Himilija Bešlagić - Buenos Aires, 1.12. 1977.
Dr. Josip Cabaš - Buenos Aires, 24.12. 1980.
Ing. Ivica Frković - Buenos Aires, 21.11. 1980.

Od posljedica srbokomunističkog atentata (Buenos Aires 10.4.1957.)
umro je i Poglavnik dr. Ante Paveliž u Madridu, 28.12.1959.

Kako se može iz gornjeg popisa vidjeti da je vlada NDH imala dva
ministra ing., jednog ministra prof. dva ministra bez doktorske
titule, jednog generala. Svi ostali su bili sa dokturskom titulom,
dakle školovani ljudi, i kao takovi žrtve jugoslavenske mržnje i
terora, koji zaslužuju da ih se sjetimo u ovoj svetoj Misi zaducnici
žrtava Križnog Puta.


Otporaš 5.06.2009 23:07 h

Gračena13. zaboravio sam staviti izvor gore navedenih informacije. To
se nalazi u knjigi Pere Tutavac, Bilić, "Vitez Ivica Frković", Buenos
Aires 1982.
Takodjer sam ispustio staviti tada još uvijek zivuća tri (3) ministra:
Dr. Andrija Artuković,
Dr. Edo Bulat,
Dr. Mate Frković,
Molim da se uvaži kao i to, za sada nemam pri ruci podataka o njhovoj smrti.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 48 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Možeš započinjati nove teme.
Možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži:
Forum(o)Bir:  
cron

Izradi moj besplatni forum! · php-BB© · Internationalization Project · Prijavi zloporabu · Uvjeti Korištenja/Zaštita Privatnosti
© Forums-Free.com 2009