Stina hrvatskih pradidova - SHP

Hrvatska nacionalna uzdanica - HNU
Sada je: pon sij 22, 2018 00:17.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]





Započni novu temu Odgovori  [ 3 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: HRVATSKO AMERIČKO VJENČANJE U BOBANOVOJ DRAGI
PostPostano: uto sij 01, 2013 22:05 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
slika


28.05.07
AMERIČKO VJENČANJE: Kako su se Stjepan i Robin Boban tradicionalno vjenčali u Bobanovoj Dragi

robin_stjepan Čovjeka nitko i ništa ne može više razveseliti kao njegovo dijete. Niti ga može učiniti ponosnijim. Tako je i Stjepan Boban obradovao svoga oca došavši iz Amerike sa svojom zaručnicom Robin, kako bi se vjenčao u Bobanovoj Dragi, rodnom mjestu svoga oca Milana Bobana - Gabrića, koji je otišao u iz svog kraja prije 49 godina. Dobro sam ih odgojio
- Presretan sam što smo se ovdje vjenčali. Ovo je puno više od onoga što sam očekivao i želio u svom životu. Čast nam je biti ovdje i vjenčati se u rodnom kraju moga oca, i ne mogu naći riječi kojima bi opisao našu sreću što smo ovdje - kazao je Stjepan, koji je samo jednom posjetio Bobanovu Dragu, i to dok je još bio dijete. Vjenčanje koje će se dugo pamtiti u Bobanovoj Dragi održano je na pravi hercegovački način.
Plesalo se, pjevalo, guslilo, diplilo i gangalo, a po pravom hercegovačkom svadbenom običaju, mlada je, preko kuće, bacala i jabuku.
- Bacanje jabuke mi je bilo zanimljivo. Malo sam se bojala da je neću prebaciti, ali uspjela sam. Ako smo već odlučili vjenčati se u Hercegovini, onda moram poštivati i ovakve običaje kojih nema u Americi, ali su jako zanimljivi. Posebno sam sretna što smo se ovdje vjenčali - kazala je Robin.
Jabuku je prebacila i Milanova žena Annie, koja je Francuskinja.
- Mi smo se vjenčali u Parizu tako da nije bilo prigode da Annie baca jabuku, pa smo odlučili da to napravi sada - kazao je Milan.
Stjepan i Robin vjenčali su se u crkvi sv. Stjepana Prvomučenika u Gorici, a vjenčao ih je fra Jozo Grubišić koji je na župi u Montrealu, Kanada, ali je došao samo za ovu prigodu.
Zlatni pir Teksašana
- Moj sin Stjepan, koji živi u Americi, kao i ostatak moje obitelji, odlučio se oženiti ovdje na stotu godišnjicu rođenja moga oca Petra Bobana Gabrića. Njegova zaručnica Robin, koja je prava Amerikanka, iz Clevelanda, ništa nije imala protiv toga, dapače. Kad su mi tu vijest priopćili, nije bilo sretnijeg i ponosnijeg čovjeka od mene, jer znao sam tada da sam svoju djecu dobro odgojio, tako da nikada ne zaborave odakle su. Uvijek sam im pričao o ovom kraju, o Bobanovoj Dragi, o ljepotama Hercegovine, o razlozima zašto sam otišao i izgleda da nije bilo uzalud - kazao je Milan.
Na američko - hrvatskom vjenčanju, među dvjesto uzvanika bilo je i tridesetak Amerikanaca i Francuza koji su uživali u svakoj sekundi njima neobičnim običajima.
- Nikada nismo doživjeli ovakvo nešto kao ovdje. Ceremonija je bila prekrasna i sva bi vjenčanja trebala biti ovakva. Posebno nam se sviđa ganga i pjesme, kao i narodna nošnja - kazali su Joe i Lily Foster, Milanovi prijatelji iz Texasa, koji su na dan vjenčanja Stjepana i Robin proslavili 50 godina braka.
Sve kćeri dobro govore hrvatski, ali sinovi slabo
Milan je otišao od kuće 1958. godine, malo je radio u Sloveniji, a onda je otišao u Francusku, gdje je naučio savršeno francuski jezik, jer kako kaže, nije htio biti slijep pored zdravih očiju.
U Parizu je upoznao svoju ženu, francuskinju Annie, koja mu je u Parizu rodila dvije kćerke Sofiju i Katarinu.
- 1968. godine, sa svojom obitelji i tri kovčega otišao sam u San Francisco, gdje su mi bile dvije sestre i brat. Nakon toga rodilo mi se još četvero djece, kći Iva Drina, te sinovi, blizanci Rafael i Stjepan i sin Milan Junior - prisjeća se Milan. Milan sada sa svojom obitelji živi u
Austinu, Texas, a do mirovine bavio se građevinom, i kako kaže, ni sam ne zna koliko je kuća napravio. Sagradio je ranč u Texasu - Croatia ranch, gdje trenutno i živi. - U mojoj kući govori se francuskim jezikom. Kćerke dobro govore i hrvatski, ali sinovi slabo. Možda sam tu zakazao, ali i ne kaže se - govorim ćaćinskim jezikom, već materinjim, šali se šezdesetosmogodišnji Milan.
Ovo ćemo zauvjek pamtiti
Iako ne znaju hrvatski jezik, Stjepan i Robin su bili jako zadovoljni vjenčanjem.- Nije bitno kojim jezikom govoriš, nego kako razmišljaš. Oni nisu morali doći u Hercegovinu, ali na sreću svojih roditelja došli su i to će se pamtiti - kazao je Vlado Boban, Stjepanov vjenčani kum, koji je inače i načelnik općine Velika pored Požegi. - Ovo je zaista rijetkost, i ne mogu vam ni reći koliko sam sretan. Ovog događaja sjećat će se i budući naraštaji, koji neće ovo vidjeti, ali će im se zasigurno pričati.
Sin me učinio jako ponosnim što je predložio vjenčanje ovdje. To je plod moga pričanja o Hrvatima, jer ovako nešto se događa samo kod nas.
Njihova djeca će znati da su im se roditelji vjenčali u selu njihova djeda i na taj način nikada neće zaboraviti odakle potječu. Da sam cijeli život klečao i Bogu se molio, ovoliku sreću nisam zaslužio - zaključio je Milan.
Pogledajte foto galeriju s vjenčanja
Download PDF

kliknite na sliku s lijeve strane za preuzimanje PDF verzije članka iz Večernjeg Lista





Piše: Ivana Mikulić
Foto: Velimir Begić


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKO AMERIČKO VJENČANJE U BOBANOVOJ DRAGI
PostPostano: uto ožu 25, 2014 22:02 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250

by: Otporaš


KALEMLJENJE HRVATA IZ JUGOSLAVENSTVA U HRVATSTVO


Milan . prije 14 dana Jedne zgode, davno je to bilo, u doba hrvatske političke emigracije, za razliku današnje imigrantske imigracije, pozvao me jedan poznanik u svatove. Rekao sam "pozvanik", jer nismo bili politički, u ona doba, blitski. On je bio - ne pro/jugoslavenski nego - jugoslavenski orijentiran a ja ortodoksno hrvatski, dva različita pola. U svatovima je bilo jako lijepo, puno naroda, puna punceta dvorana, ali sa malo Hrvata. To je tako bilo u ona (ne)blažena vremena. Do mene je sjedio jedan dobar poznanik i reče mi: kako se ti nađe ovdje? Vidiš ovo šareno društvo. Meni su rekli da se danas ovdje ne može govoriti o politiki. Rekoh mu: tko ti je to rekao. Upro mi je na njega prstom. Poznat mi je. Viđao sam ga pred našom hrvatskom Crkvom, kadkada, sezonski. Nikada nije nikakovih hrvatskih novina, knjiga i sl. htio kupiti. Po običaju izgovor bi bio da je "jučer" kupio. Odmah mi je sinula ideja i rekao dotičnome: Ako počmu pjevati partizanske pjesme i veličati Tita, hoš' mi napraviti jednu uslugu, našto je dotični pristao bez oklijevanja. Ja sam mu rekao da on kaže, jer se je njemu reklo da nema danas politike ovdje. Tako je i bilo.


Kada se je veselo društvo i svatovski gosti dobro pogostili, najeli, dobro se nakitili raznim pićima, za čudo, počele su se pjevati partizanske pjesme, njihove sedam ofanziva, veličanje Tita i slčno. Tada sam laktom gurnuo mojeg poznanika da je sada njegovo vrijeme da ih opemene da se danas ništa ne smije o politiki govoriti niti političke pjesme pjevati. On je uzeo tanjur i kašikom počeo po njemu lupati, digao galamu do te mjere da su svi gosti uprli oči i poglede u dotičnoga, misleći da će ovaj nešto reći o mladencima, pa je na osnovu toga vladala grobna tišina.


Dotični je rekao da su mu pri dolazku u svatove rekli da se ovdje u svatovima danas ne smije pričati o politiki, što je u stvari bilo da se ne smije pričati o hrvatstvu. Vi pjevate Titine i partizanske pjesme, što je isto kao pričanje i veličanje jugoslavenstva, a svako jugoslavenstvo je čista politika. Najprije mukac, tišina, da bi iza toga nastala graja, vika, polemika i sl. Priđe jedan k nama i sav uzrujan poče nam kruničati svoje jade: da mu je njegov nano bija u partizanima i nosija pravu pravcetu srpsku šajkaču sa petokrakom na glavi. On se je sa četnicima i sa partizanima skupa borija protiv okupatora. Pitam ga: pa tko su bili ti okupatori, našto on ko' iz rukava da su to bili Ustaše. Tada sam mu sve lijepo pojasnio, a čovjek je od Sinja, jer se je uvijek kleo "Sinjske mi Gospe" da su Ustaše Hrvati kao što je i njegov nano bio i ostao Hrvat, samo u službi srpekog četništva i jugoslavenskog partizanstva.


Vjerovali ili ne, čovjek je razumio razliku, a pošto je bio jedan od svojete od mladoženja, stavr se je zadovoljavajući izgladila do te mjere da se je odmah počelo pjevati hrvatske pjesme: Marijane, Marijane što barjak ne viješ... i druge hrvatske pjesme.


Ovaj gore opis me je natjerao da ovo ovdje priložim za današnje hrvatske naraštaje da znaju kako se je prije manipuliralo s nama Hrvtima. Imali smo priliku i danas čuti premjera Milanovića u Australiji kako govori da on nije kriv za sudbinu milijune Hrvata koje je Titin, jugoslavenski režim razselio po cijelom svijetu. Mene osobno veseli da on, Milanović, tako danas govori, da se kiti sa hrvatskom zastavom, da predstavlja onu istu Hrvatsku od osam (8) slova koju je predstavljao i Poglavnik dr. Ante Pavelić, s razlikom tom, da mi državotvorni Hrvati nismo nikada se kitili niti nosili jugoslavensku zastavu, dok premjer Milanović, Vesna Pusić, predsjednik RH Ivo Josipović, šarlatan Mesić i sva ta jugoslavenska antifašistička garnitura se kite i nose NAŠU DRŽAVOTVORNU HRVATSKU ZASTAVU. Eto zato su se USTAŠE BORILE. Otporaš.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: HRVATSKO AMERIČKO VJENČANJE U BOBANOVOJ DRAGI
PostPostano: sub svi 13, 2017 13:08 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
---------
H E R C E G O V A Č K I H R V A T F R A N J O C I G I Ć U B O R B I Z A H R V A T S K U DR Ž A V U

Franjo Cigić je rođen 1928 godine u selu Proboju kod Ljubuškog. Otišao je u vojsku HOS-a u listopadu 1944. Bio jr zarobljen kod Dravograda u svibnju 1956. Prošao je Križni Put i fala dragome Bogu ostao je živ. Životario je u propaloj titovj Jugoslavio sve do 1957. Da bi se spasio sviju muka i poteškoća koje su mu titove vlasti zadavala, 1957 godine odlučio je emigrirati. Pravilno sam rekao: "Emigrirati", jer Franjo Cigić nije napustio Hrvatsku koju je voljeo više nego sama sebe. Franjo Cigić je napustio titovu Jugoslaviju jer u njoj nije mogao više podnositi pritiske, poniženja i političke nazore KPJ. Došao je u Njemačku, bio tu i radio godinu/dvije, zatim imigrirao u Kanadu. Pravilno sam rekao "Imigrirao", jer za nas hrvatske političke emigrante ima velika razlika između "Emigrirati" i "Imigrirati". Emigrant je politički pojam, dok Imigrant je gospodarski pojam.

Franjo Cigić već dugo godina živi u gradu Vancouveru, British Colombia, Kanada. Ova gore slika krasi kući Franje Cigića. Povijestni likovi slike su sami po sebi razumljivi. Franjo Cigić se je bavio ribolovom i tim vrlo teškim radom zarađivao onoliko koliko mu je bilo potrebno za odgojiti i uzdržavati svoju obitelj.

- Slika na lijevo pri dnu je njegov brod kojeg je stavio za prodaju 2006. godine, jer više nije mogao baviti se ribolovom.
- Slika na desno do brod je posjeta Bleiburgu 2007. godine. Franjo sjedi pred spomenikom žrtava jugoslavenske mržnje, pobijene hrvatske vojske i civila.
- Treća i četvrta slika su osamnaestogodišnjak Franjo Cigić u odori HOS-a NDH.
- Slijedeći dvije slike su njegov brod za ribolov.
- Iznad ovih slika se vidi zemljovidna karta NDH za koju se je borio Franjo Cigić, Hercegovački Hrvat.
- Sami izgled ovih slika su držale Franju Cigića uvijek uspravna, uzdignute glave, ponosna i ot****a na sve nedaće i tegobe.
. To je bio i ostao Franjo Cigić kojeg nisu mogle lomiti ni bure ni oluje.

Ova slika prikazuje Franju Cigića u njegovim odmaklim godinama, 89 godini. Ta razdoblja od 72 godine njegovog zarobljeništva u svibnju 1945. godine pa do danas su imali svoje vremenske potrebe i vremenske odraze, ali je Franjo Cigić kroz sva ta razdoblja ostao vjeran svojem HRVATSKOM DUHU kojeg je poprimio od svojih roditelja. Sve tegobe kroz koje je prolazio Franjo Cigić, lomio ih je i gazio zahvaljujući čvrstoj vjeri i ljubavi prema Hrvatskoj. Zapreke nije bilo koju Franjo Cigić u svojem životu nije znao i uspio svaldati.

Svi ti njegovi napori u životu su ga obogatili jednim velikim životnim iskustvom. Pošto poznajem Franju Cigića preko četiri desetljeća, poznajem ga vrlo čvrsta, odvažna, nesebična i vrlo darežljiva u pomaganju hrvatskih potreba. kako nesebičan Hrvat, sve što ga danas zanima je to da svoje životno iskustvo napiše na papir i ostavi nadolazećim hrvatskim naraštajima onaj dio njegovih uspomena iz kojih bi mladi hrvatski naraštaj mogao crpiti izvor snage, kako se hrvatska baština iz Hercegovine i hrvatski identitet iz Hercegovine nebi ugasio, nego kako bi se BAKLJA HRVATSTVA PRENOSILA IZ KOLJENA NA KOLJENO. To je danas jedina ideja Franje Ciguća da nešto ostavi zapisano. Već je napisao dvije teke svojih uspomena u kojima opisuje svoj život od najmlađih dana i što je najzanimljivije je to da on opisuje i razlog zašto je kao maloljetnik se dobrovoljno prijavio u Hrvatsku Vojnicu kako bi kao Hercegovački Hrvat mogao biti sudionik u borbi i obrani Hrvatske Drževe.

Dobro pogledajte ovaj divan na kojem sjedi Franjo Cigić. On je skoro nepokretan, ali gori kao LUČ da svoje hrvatsko/životno iskustvo ostavi nadolazećim hrvatskim naraštajima. Ne razumije se skor ništa u današnju kompjutorsku tehniku. Sve piše svojom ostarijelom i staračkom rukom, jer se - kako mi je preko telefona neki dan rekao - osjeća dužnim Hrvatskoj dati ona što njoj pripada, a to su njegove uspomene koje je on iz ljubavi radio i sačuvao za Hrvatsku a nona će te uspomne prenijeti na nadolazeća hrvatska naraštaja. To je nastavak posla i rada naših predhodnika počevši sve od prvog hrvatskog kralja Tomislava pa sve do predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović. Što nije moglo jedno pokoljenje istvariti, za sigurno će ostvariti drugo, treće i slijedeća pokoljenja. Zato Franjo Cigić piše i treću teku i moli drago Boga da doživi to sve napisati i zapisano srediti i ostaviti mlađima da čitaju. Jer ako nisi ništa napisao, nećeš ništa ni pročitati. Ako ništa ne pročitaš, ništa nećeš ni znati, ako niša ne znaš, onda si tuđi rob i sluga tuđina.

Ovo sam napisao za mojeg dobrog i vrlo dragog prijatelja Franju Cigića iz Vancouvera.

Mile Boban, Otporaš.

Mile Boban HERCEGOVAČKI HRVAT FRANJO CIGIĆ U BORBI ZA HRVATSKU.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 3 post(ov)a ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Možeš započinjati nove teme.
Možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži:
Forum(o)Bir:  
cron

Izradi moj besplatni forum! · php-BB© · Internationalization Project · Prijavi zloporabu · Uvjeti Korištenja/Zaštita Privatnosti
© Forums-Free.com 2009