Sada je: pon lis 21, 2019 18:16.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]





Započni novu temu Odgovori  [ 393 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 ... 20  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri lis 24, 2012 12:16 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
DAO BOG POVRATAK U HRVATSKU

general DRINJANIN

Ante Krišinić
4070 Laguna Ave.,
Oacland 2, USA Madrid, 29 siječnja 1963.

Dragi moj Ante !

Evo prilažem Ti potvrde na novce, hvala na pismu, novcu i Božićnoj čestitci! Pišem svima u Californiju, a kada svršim onda ću napraviti jedan pregled i poslati Ti kopije mojih odgovora. Tako ćemo malo napraviti reda. Istina, većina veli ne šalji njemu, ne šalji drugomu i jednom veli šalji, drugi put ne šalji, što je loš znak, jer su ljudi oslabili, ostarili, rastrkani, preumoreni i jedva pokazuju interesa za našu stvar. To je bolno. S druge strane i kada si već izgubio svaku nadu, najedanput ti poneki nakon nekoliko godina pošalje ček i obećanje za pismo, koje nikada ne stiže. Dakle, uz svu apatiju ipak ljudi imaju nešto srdca, barem ona nekolicina, s kojom smo u vezi. Moram Ti reći, da su ipak ti ljudi u Kaliforniji velikodušni i da nas je nekoliko od njih u najtežim časovima pomagalo. Prema tome ja ću napraviti kako tako plan i nastojati slati, a Ti ćeš na osnovu kopija moći malo kontrolirati i od vremena do vremena na najzgodniji način ljude podsjetiti, da imaju jednu misiju.

Tako ću Ti za par dana poslati i o političkim prilikama. Toplo mi pozdravi našega dobroga Martina (Martin Vidić, mo), dao Bog da kraj svojih 70 godina doživi povratak u Hrvatsku. Dobro, njemu neću slati "Drina", a Ti se brini za njega i daj mu "Drinu" i sve što imamo, a on ako može pomoći, neka pomogne, a ako ne - i jest dobro, on je svoje platio.

Poslao sam od "Drina" br. 7-9 na Tebe 50 komada, ali se može dogoditi, da svi paketi nisu stigli, jer se dogodila jedna neugodnost sa eksportacijom radi jednog novog propisa, koji nismo poznavali, ali smo dobili obavjest, da je sve u redu. To ćeš naći i u "Obrani", koju smo Ti poslali avionski. Osim toga poslali smo Jeloviću 10 "Drina", Mariju 10 i Šoli (Filip Šola iz San Jose, mo) 20. Poslali smo Ti 20 značaka Odpora avionski. Te značke nismo nikom drugom poslali u Kaliforniju, pa nam javi, ako treba još. "Obranu" smo poslali Mariju, Jeloviću, Metkoviću i novom izbjeglici Džaferoviću po 10, a tebi 50.

Mate Baćan mi je bio poslao 10 dolara i javio, da ide u Evropu, ali nije mi rekao da se vraća u Domovinu. Njegov brat Ante javlja nam se i poslao nam je 15 dolara. Poslati ću Ti kopiju pisma. Nastojati ću TI dati što jasniji pregled.

Marka Miletića ne poznam po imenu (Osobno sam poznavao Marka Miletića i bili smo godinama dobri prijatelji. Marko je bio Ustaša, dobrovoljac, rođen 1923 godine. Pričao mi je o mnogim borbama i da je bio ranjen nekoliko puta. Nije se predao. Vratio se i borio protiv nove Titine jugoslavenske komunističke vlasti. Na Novu Godinu 1948 je prešao u Italiju. Upoznao sam ga u San Franciscu 1969 godine. Mo ), iako je moguće, da ga osobno poznam i još više, da pozna on mene. Pozdravi ga! Pozdravi g. Kirigina (Nikola Chargin Kirigin, mo), o kojem su mi i drugi dobro pisali.

Za sada toliko i skoro više. Srdačan pozdrav Tebi i svima tamo.

Odani Ti general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri lis 24, 2012 12:18 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
GENERALOVA BRIGA ZA SVAKOG HRVATA

Bratu Luki V. Jelovi'
10196 Adriana Ave.,
Monta Visita, Cupertino
Calif., USA Madrid, 29 siječnja 1963.

Dragi brate !

Primio sam Tvoje pismo, a i novac, na koji Ti prilažem potvrdu. Topla hvala.

Žao nam je, da Ti se dogodila nesreća, ali mi se nadamo, da ćeš Ti i to, s pomoću Boga, prebroditi i nastaviti normalan život.

Poslali smo Ti 10 komada "Drina" od poljednjeg broja i takodjer 10 komada "Obrana", što si sigurno već dobio. Brat Krišinić ima naše značke Odpora, koje smo mu poslali i vjerujem, da si i Ti već koju dobio.

Kako je brat Kršinić promjenio svoju staru adresu, evo Ti šaljem novu: A.K. 4070 Laguna Ave., OAKLAND 2, Calif. Javi nam, da li je to Tebi blizu (Pošto sam upoznat tim krajem, želim objasniti čitateljima ovog pisma da se iz Oaklanda do Cupertina može doći iz dva smjera; preko San Francisca, autoputem broj 101, ili preko San Mateo mosta, što je skoro ista udaljenost od nekih 40 milja, što bi moglo biti nekih 70 km., mo) i da li je moguća suradnja vas dvojice.

Neke su nam pošiljke "Drine" zapele na granici radi jednog novog propisa o eksportiranju knjiga, a kojega mi nismo na vrijeme poznavali. sada smo odklonili zapreku i mislimo, da će sve biti u redu. Ne znamo, tko je sve do sada dobio, a tko ne. Molim Te, javi mi što je kod Tebe po tom pitanju.

Rat u Jemenu nas je spriječio sprovesti mnogo toga što smo namjeravali, ali sada imamo mnogo više mogućnosti za nove podhvate i nadamo se, da će skoro biti vijesti, koje će zasjenuti sve dosadašnje.

Ako si u teškim prilikama radi nesreće koja Ti se dogodila, mi ćemo Ti slati "Drinu" redovno, a Ti ćeš to nadoknaditi kada budeš zdrav. ona ne može izlaziti, ako je se ne pomogne i kamo sreće, da je možemo davati našim vojnicima i rodoljubima besplatno.

Javi nam se opet kada budeš mogao. Mi želimo održati s Tobom redovni kontakt i pomoći se medjusobno prema mogućnostima. Nekada nam nije moguće redovno održavati vezu radi zauzetosti, ali (sa voljom) stigne se na sve.

Srdačan pozdrav Tebi i svima oko tebe.

Odani Ti general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri lis 24, 2012 12:33 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
IZ TRI PISMA GENERALA DRINJANINA

Dragi Ante! (Ante Kršinić, mo) Ja ovo šaljem samo za Tebe za Kaliforniju i Rudija za ostali dio USA. Na diskretan način učini što možeš iako znam, da nije lako. Moramo pohvatati u naše ruke sve konce, jer će stradati ljudi u rukama neodgovornih

Grli Te Tvoj Maks (Ovo je napisano rukom gore na vrh pisma kao jedan dodatak, mo)

Maks, 30 ožujka 1963.

Dragi moji !

Pišem ovo okružno pismo vama nekolicini najužih suradnika da vam za 10. Travanj 1963. dadem, kako sam obećao, jednu sliku naših prilika. Na vama je, da mi u prvom redu svaki od vas dade iskren odgovor, uvjek gledajući sa sveukupnog stanovišta, a zatim da u vašim krugovima postupite shodno potrebama. Kada od vas dobije odgovor, napisati ću okružno pismo za širi krug i javno.

1. Mnogi od vas tražio je obavještenje u pogledu naše suradnje u operaciji "Orient". Nekima od vas nisam odgovorio na ta pitanja ili uopće nisam odgovarao, jer u glavnim pitanjima nisam imao dovoljno elemenata za dati vam pravu sliku. Dr. Muftić bezuvjetno pripada "Braći Muslimanima", a sa drpm. Ramadanom stojimo u vezi, razgovorima i zajednički nastojimo postići nešto za našu stvar. Voljni su s Odporom suradjivati, a učiniti će vjerojatno i dosta usluga hrvatskom narodu na političkom polju. Nastavljamo u tom pravcu, a dr. Ramadan putuje u USA, gdje će se sastati s Erićem, a vjerojatno ćemo organizirati sastanke i na drugim mjestima izmedju naših i njihovih predstavnika. Poneki od braće imao je rezerve u pogledu dra. Muftića, nu ja vjerujem, da ne treba biti bojazni, da bi isti radio za komuniste ili Srbe, pa nam se je ograničiti na to, da suradjujemo na političkom polju do onih mjera, do kojih organizacija "Braća Muslimani" hoće i može učiniti.

Treba imati na umu, da oni svugdje imaju pristaša i mogućnosti, da imaju svoje ljude na mnogim visokim položajima u islamskim zemljama, iako nemaju podpunu vlast nigdje. Njih treba smatrati neke vrsti klerikalcima i desničarima i k tome republikancima, pa u ovoj igri snaga na svjetskoj pozornici, gdje Rusija i Amerika pomažu ljevičarstvo i komunizam, kao i bezvjerstvo, nije njihova situacija najbolja. Time smo vam dali jasnu sliku političkog stanja, koje će ipak doći do izražaja, jer je jedan od naših velikih prijatelja i jedan od vodećih u organizaciji predvidjen za ambasadora u Madridu, koja će prilika biti iskorišćena u svibnju, nakon njegova dolaska. Novine te organizacije u raznim zemljama i nadalje o nama pišu i mi se povezujemo s njihovim prvacima.

Ovu liniju možete smatrati kao jednu od glavnih naših političkih suradnja, pa iako časovito "Braća Muslimani" nisu u ofanzivi, nego je to njihov neprijatelj Naser, (podsjetimo današnji mladi hrvatski naraštaj na to da su Tito i Naser bilo jako usko povezani, kako osobno, tako i prijateljski, diplomatski, državnički i ideološki, mo), imajmo strpljivosti i vjere, kolo sreće okreće se i ta će organizacija uvjek imati, poput katoličke crkve, veze i ljude i uticati će na dogadjaje. Mnogo je istaknutih državnika u muslimanskom svietu na njihovoj strani, pa bi moglo biti ugodnih iznenadjenja u času zaoštrenja odnosa izmedju Amerike i Rusije, kada bi Amerika bila prisiljena tražiti pomoć u konzervativnim, tradicionalnim, vjerskim i desničarskim krugovima. Poduzeti su razni koraci s hrvatskim muslimanima (da li mi Hrvati imamo danas hrvatskih muslimana, i dali imamo hrvatskih pravoslavaca??? Što se osobno mene tiče, a to je moje mišljenje danas, na moj rođendan, 14 kolovoza 2012., da bih prije povjerovao da imamo hrvatskih pravoslavaca nego, recimo, na svu žalost, hrvatskih muslimana, mo) u emigraciji, te je mnogo truda uloženo u tom pravcu. To čete viditi u sliedećim našim publikacijama.

2. Isto tako mogu vam dati jasnu sliku u pogledu pomoći u sredstvima, koje bi mogli očekivati od naših islamskih prijatelja. Rekao sam nekima od Vas u svoje vrieme, kada smo počeli razgovarati sa ljudima org. Braća Muslimani, a to je da su oni htjeli od mene dobiti u prvom redu ljude, kao i moju osobnu kolaboraciju, a za diverzantsku akciju org. Braća Muslimani na izvanhrvatskom području, tj. prema potrebama organizacije, koja se nalazi u stalnom ratu sa ljevičarskim Naserovim i komunističkim agentima muslimanima u svietu. Ja sam to odbio i nastojao svesti suradnju najprije na političko polje, pa me sigurno hrvatski političari, kad bi imali pameti, nebi napadali, jer sam u tom pogledu bio oprezniji, nego mi oni to danas savjetuju. Ja sam htio najprije političku suradnju i javna politička i diplomatska priznanja Hrvatske, dok bi onda kao saveznici mogli razgovarati o vojnotehničkoj suradnji.

U tome smo izgubili dosta vremena, jer kako znate diplomcija je takova, a posebno na Orientu. Oni meni predbacuju, da se ne može bez akcija dobiti pomoć. a ja opet, da se bez pomoći nemože pokrenuti naš borbeni distozitiv.

Radilo se najprije o diverzantskim akcijama, nu kasnije je došao rat sa Jemenom, i od mene se zatražilo dobrovoljce, istovjetnost borbe za iste ideale, jer i u Staljingradu smo se borili van terItorija Hrvatske, itd. Bilo je ponuda za tehničare, stručnjake, avijatičare, radiotelegrafiste, škole itd. Predbačeno mi je da raste trava u logorima, gdje smo se trebali vježbati. Nu ja stojim na stanovištu, da je bolje da raste trava u logirima, nego da budemo začeprkani u pijesku za arapske stvari.Ti ciljevi nisu izravni sa ciljevima Hrvatske. Mi jesmo saveznici za ciljeve Islama u našoj Državi (čitaj Hrvatskoj, mo), i ja ću ostati vjeran odnosima i ugovorima, ali nisu još Braća ništa učinila za Hrvatsku, da bi mi morali biti velikodušniji.

(Ova stvar se je rastezala par godina, dok konačno nije potpunama propala. Iako nisam bio izravno upleten u splet tih manevera, preko dra. Miljenka Dabe Peranića sam bio upoznat s ishodom svih tih povuci/potegni poteza. Zato se nije ni čuditi da su mnogi visoki dužnostnici Odpora tražili od generala objašnjenja, kojima je on često puta odgovarao osobnim pismima, koja ja želim sada iznijeti hrvatskom općinstvu kao povijestna zbivanja hrvatske emigrantske političke djelatnosti HRVATSKOH NARODNOG ODPORA, mo).

Tako : Mi hoćemo u svaku kombinaciju, ali oni moraju najprije zadužiti Hrvatsku, pa ćemo onda i mi kao islamska i prijateljska zemlja odgovoriti.

(Kako se je moglo i uočiti iz prijašnjih pisama da je organizacija "Braća Muslimani" isključivo zahtjevala da Hrvatska bude priznata kao islamska a ne katolička zemlja. Kroz generalova pisma će se moći uočiti kako se je on opirao da Hrvatska ne bude priznata kao islamska zemlja. To generalovo opiranje se rastezalo sve dok konačno od toga nije bilo ništa. Zato se je generala napadalo i okrivljivalo za taj neuspjeh, mo).

Stvar se pogoršala, jer je pao Kasem, gdje su Braća imali neke pozicije, kao i u Siriji, dok su novi režimi u rukama Nasera (čitaj Tita, pošto su ona dvojica bili gorljivi suradnici u razbijanju organizacije "Braća Muslimani" i bilo koje suradnje između ove i ODPORA, mo), a taj je protiv Braće, jer hoće da odijeli crkvu od države i provodi socijalne i agrarne reforme, a znate šta to znači za tradicionalne snage "Braće Muslimana". S druge strane snaga Nasera bi mogla biti brana protiv Izraela i to mu pomaže kod malog arapskog svijeta. Sve u svemu ni oni nisu jaki, da nam pomognu, kako smo vidili pod br. 1. prijatelji su na političkom polju. Koliko će to biti? Ne znam!

Stvar kraljeva (ovo je u množini, mo) Huseina i Sauda nije ružičasta i mene ne bi čudilo, da i oni postanu emigranti ili kao Emir El Badr u Jemenu, koji nas je htio priznati i bili smo u vezi sa njima - ode u gverilu. Nu i ta gverila može durati, dok je Saud na vlasti, ali ako Naser počme u Arabiji, a to je moguće, onda će još manje izgleda biti za neku stvarnu oružanu pomoć u našu korist, a mi svakako nećemo spašavati vladarska prestolja, kao nekada Hrvati Abdurahmanu III. u Kordobi. Pa i ako oni izgube prijestolje i zavlada Naser, sigurno je, da će postojati organizacija BRAĆE i ostalo če tada zavisiti o Naseru, koji nam vjerojatno nije neprijatelj, nego je s Titom išao iskoristiti Ameriku i Rusiju. Nismo počinili ni jenu pogrješku u tom pravcu, nismo neiskoristili, a ako nismo što dobili, nismo ni izgubili. I čekati.

3. Pomoć odavde. Imam velikih prijatelja i opće simpatije. Stari su to računi s Titom i internacionlnim kolonijama. Nu ova je zemlja i sama morala voditi bitku za legalnost radi crvenih na jugu Francuske. Danas je to uredu. Francuska je pohvatala španjolske crvene vodje i internirala ih, a ovi ovdje OASovce.

(O.A.S. (ORGANISATION ARMEE SECRETE) koja se je pod vodstvom generala Raoula Salana opirala generalu Charles De Gaulle-u da dadne Alžircima Nezavisnost. De Gaulle je vojnim udarom skršio tu Salanovu tajnu vojničku vojsku. Oni koji nisu bili pohvatani su se razbježali a poneki čak pobjegli i u Španjoslku, koje je Frankova vlast hvatala i sa francuskim vlastima kusure činila, tj. izmjene, mo)

Ima mira na Pirinejima i nitko ga ne želi pomutiti. Oni su morali računati i s medjunarodnim turizmom, jer je ova zemlja u 10 god. podvojstručila životni standard, zahvaljujući turizmu. I onda medjunarodni pritisak i k tome američki. Daleko smo od ove zemlje, naime Hrvatske, te se ovdje ne može praviti operativna baza, ali može ODGOJNA i to privatnim i individualnim naporima. Tu bazu već ovdje imamo i nešto je ljudi prošlo kroz nju i dolaze novi. To je sada već konkretno. Na političkom polju vezali smo njihov jači udjel nakon afirmacije muslimana. Nismo više ni tražili, a oni nam daju slobodne ruke u pogledu Konzulata, kretanja, rada. Ljudi koji ovamo dodju s pasošom kao turisti, mogu biti moji gosti i to ne u domu, tiskari i t.d., nego u - ODGOJNOJ MOJOJ BAZi, odu odavde i nema dokaza ni odgovornosti.

U carstvo glupih želja i priča spadaju vijesti, kako je nama nešto zabranjeno, posebno u pogledu "Drine". Uživamo apsolutno povjerenje, sada više nego ikada, (general Drinjanin i HNO, mo) jer smo uvjek znali braniti interese, (Španjolske, mo) ili ih barem imati pred očima, te smo to povjerenje zaslužili. Politički je rad mogao biti zabranjen Poglavniku, ali meni nikada.

"Odgojna" baza je tu i nijedan Hrvat se ne treba bojati u ovoj zemlji tako dugo, dok stoji pod mojom zaštitom i ne počini djela, za koja ja ne mogu odgovarati. U ovu zemlju dolazi skoro 10 milijuna turista, mogu doći Hrvati, koje ja pozovem, biti sa mnom, otići - bez bojazni. Ostalo je moja briga.

Nije to Jankapusta, jer nemamo granice sa Hrvatskom. Da je imamo, imali bi i Jankapustu. Ali imamo svoj kutić, gdje možemo odgajati ljude. Kakav oblik će to imati? To zasada ovisi o nama. Ja nisam nikada i nigdje tražio materijalne pomoći kod prijatelja u ovoj zemlji, ali ću je dobiti kad zatražim. Nu ja to neću dok ne bude vrijeme. Prema tome stvar je ovakva: ni od katolika ni od muslimana nismo dobili ništa. Mogli bi slati ljude u Španjolsku Stranu Legiju, nu ja to neću. Ni u druge - američke ni islamske. Možemo imati onoliko, koliko mognemo izdržavati.

4. "Akcija Drugog Koraka". Mogu vam reći, da smo isplatili stroj ove i instalacije tiskare. Tiskara je jedan skromni dom za one, koji će ubuduće tu tiskaru voditi, isplaćeni su i dokaz su naše snage. Istini za volju treba reći, da je to bilo omogućeno odkupom većeg broja dionica bojnika Tugomira, pa iako "Drina" duguje dvojici Hrvata po 500 dolara, imamo na zalihi skoro dogotovljenu novu "Drinu" posvećenu fra. Dominiku Mandiću (br. 1. 1963., mo) i ja se nadam, da ćemo s "Obranama", "Drinama" te sa vojničkim priručnikom, koji je takodjer dijelom izradjen i sa knjigama o vojničkom povlačenju "Od Ivan Planine do Bleiburga", koju započimamo za nekoliko dana, moći sami platiti dug i podržavati redovno izlaženje "Obrane" i "Drine" i korespodencije, dok izdržavanje kuće ostaje moja privatna briga i to ću ja urediti i platiti od moje zarade, dok smo skupa i u ovakovim prilikama.

Postigli smo, dakle, u 3 faze kupnju tiskare, ostvarenje veza i početak psihološkog rata. Nema nikakove sumnje, da smo u dosadašnjima fazama uspjeli i da sa ovim aparatom, kojega sada posjedujemo, možemo izdržati ovaj ritam.

"Akcija Drugog Koraka" - psihološkog rata u Domovini ja smatram prvom našom borbenom potrebom. Držanje hrvatskog emigrantskog tiska prema nama u zadnja vremena opravdava moju bojazan, da bi svi ovi, koji su na nas graknuli, to bili učinili, da smo počeli sa domovinskim akcijama bez njih. Dobar dio to čini radi moje osobe, a dobar dio zato, jer "odnesoše im slavu". Emigracija je dokazala, da nije kadra poduzeti ništa. Ja sam vam svima iskreno rekao, da ni mi do sada nismo bili kadri i zato nismo ništa poduzimali, nego smo u tri faze učinili pripreme. Sada raspolažemo s tiskarom, u kojoj možemo braniti sebe, naše akcije i prije svega ideju vojničke izvanstranačke koncetracije i njeno učešće u hrvatskoj revoluciji.

Sada dolazi vrijeme akcije. Ja tu riječ u konkretnom slučaju nisam nikada izgovorio i sada je izgovaram, jer je za to došlo vrijeme. U prvom redu smatram, da je urednik "Drine" Bebek (Željko, mo) sposoban, da vodi publicistički dio naše organizacije, a drugo je - svaki psihološki rat mora imati svoje akcije, a ne samo svoju propagandu. Tako, ja se sada mogu posvetiti akcijama, a to je preduvjet, da se nešto postigne. Ja neću izgubiti živce i neću se dati nadvikati po onima u našim redovima, koji bi htjeli jurišati na Beograd, a neće niti niti malodušnici i piskarala osloboditi i smlatiti. Nakon što sam vam razjasnio dosadašnje korake i stanje naših veza u političkom i tehničkom pogledu s našim islamskim prijateljima, te razlog zašto smo morali uspostaviti svoj tisak na noge, ja vam ovo govorim o akcijama u najkonkretnijem obliku. Time dakle ulazimo unutar "Drugog Koraka" u period "Akcija Drugog Koraka".

5. Uvjeti i preduvjeti za akcije "Drugog Koraka".

Još uvjek se nalazimo u onom stadiju, gdje se moramo ograničiti na vlastite snage prema onoj - uzdaj se u se i u svoje kljuse. Moguće je da sam neke stvari u životu činio dobro ili loše, te da nisam bio dorastao nekim situacijama u stanovitim vremenskim dobima, ali se osjećam sposobnim i pozvanim za organizaciju onih akcija, o kojima vam govorim. Nisu prilike iste, kao nekada, ali i ja sam se odgajao u tom novom ambijentu i znam s čime i s kime se hvatam u koštac.
Mislim reći, da želim osobno te akcije organizirati i osobno za njih odgovarati. Ja sam godinama podnosio stanovite žrtve za očuvanje minimalnih veza, posebno kada sam osobno bio u boljim materijalnim prilikama. Osjećam se dakle sposoban za voditi tu stvar i svima vama velim bez razlike, da kako sam god bio elastičan u političkim i taktičkim potezima, u ovim stvarima sam vojnik i neću dozvoliti (ne želim unaprijed govoriti o scenama u filmu kojeg gledamo, ali, ukratko, ovdje se radi akciji HRB iz 1963 god., mo), da se u moje ime i u ime Odpora dogodi i jedna, (akcija, mo) koja ne bi bila po meni odobrena. Sve bih radije podnio, nego da moje ime i ime Odpora bude vezano uz jedan frakaso poput Kavranove akcije (Akcije Gvardijan, neki ju opet zovu Akcija DESTI TRAVANJ, svakako poznata pod imenom "Akcija Božidara Kavrana" 1974/1948, mo).
Dapače, velim vam iskreno, da bih bio najsretniji, kada bi svu političku i publicističku stvar Odpora preuzeo bilo "Zapovjedni Skup", bilo neki Odbor, ili bilo kakvi forum, kojega bi stvorili mi, koji smo i Odpor stvorili i vodili do sada.

Ja bih najsretniji bio, kada bi emigrantski dio Odpora, sa općepolitičkim i publicističkim radom, bio u rukama osobe, koju se ne bi moglo napadati radi Jasenovca.

(Nama Hrvatima ne treba veća ispovijed i iskrenost od ove koju je upravo ovdje, u ovom pismu, rekao čovjek kojeg se sustavno napada i kleveće za sve ratne žrtve na području NDH od DESETOG TRAVNJA 1941 PA DO 8 SVIBNJA 1945. Ja ovdje otvoreno govorim, bez da govorim koliko je ili koliko nije kriv, da će ime Maksa Luburića živijeti dokle god bude živijelo i ime HRVATSKA. Kada se budu filmovi snimali o Maksu Luburiću, nesumnjivo će biti spominjano i naše ime HRVATSKA. Svakako treba uzeti u obzir da je Maks Luburić naša HRVATSKA POVIJEST, bez obzira kako su ga naši hrvatski neprijatelji prikazivali ili kako će ga prikazivati. Mo)

Vidili ste u Nevistićevom članku (Dr. Franjo Nevistić (1913-1984) novinar, pisac, jedan od urednika Studia Croatica u Buenos Airesu itd., mo), da kada je ostao posramljen i smlavljen Erićevom logikom, uhvatio se za jednu riječ (Jasenovac, mo) i soli nam pamet o tome, kako se ne može ubijati nedužne ljude.

Još se ne može govoriti o jačim zahvatima na hrvatskom području, ali da o akcijama "Drugog Koraka" i u Domovini i u emigraciji. Došlo je vrijeme tome i nakon što imamo svoj tisak, koji već može i bez mene funkcionirati, ja sam voljan početi(s akcijama, mo). Postoje potrebni uvjeti za to.

Možda da će biti pripadnika Odpora, koji će se dati zavesti na korake izvan moje kontrole. Ja takove akcije neću smatrati štetnim za Hrvatsku, ali ću se od njih ogradjivati, jer koliko god mogu biti koristne, mogu dati povoda za jednu novu Kavranovu tragediju. Stanje sigurnosti, koje ja imam u ovoj zemlji, dozvoljavaju mi sigurniji kontrol, a to je jedan od preduvjeta za jednu akciju. Druga je stvar polazna točka za akcije, kao i svi tehnički problemi sprovodjenja istih ali svi ti moraju biti izvedeni samo i jedino pod mojom kontrolom. Tu nema elastičnosti i tu ćemo se igrati i svojim i tudjim glavama.

6. Naše veze s drugim organizacijama.

Eto, upravo smo poslali naše ljude na sastanak s jednom stanovitom domovinskom organizacijom, koja nam se javila preko svog povjerenika u Evropi. Može biti stvar UDB-e, a i stvar hrvatskog naroda, što se ja nadam, da i jeste. U isto vrijeme mogu vam reći, da smo se na jedan ili drugi način povezali s nekim ili svim grupama, koje o revoluciji, vojsci i borbi govore ili pišu. Neke grupe traže suradnju, neke se stavljaju pod zapovjedništvo, a neke nude razgovore.

(Koliko god danas, poslije 49 godina od kada je ovo pismo pisano, ovo moglo izgledati "zeleno", uvjeravam današnji hrvatski naraštaj da je kontakta bilo, i da se je intezivno radilo na povezivanju domovinskih i iseljenih Hrvata. U tome su uveliko odigrali ulogu hrvatski "pasošari". Evo istinitog slučaja. K meni je je došao u posjetu u Pariz sin mojeg brata. On je bio student na zagrebačkom fakultetu. Bio je kod mene više od jednog tjedna. Bojao se sastati s mojim prijateljima, što je i razumljivo. Ja sam radio u poduzeću LIBRAIRIE HACHETTE gdje sam imao pristup mašinama za kopiranje. Kopirao sam mnoge vrlo važne stvari za koje se u ex YU nije znalo niti se je smjelo znati, ponajviše partizanskih i komunističkih zločina, Udbinih zločina u emigraciji itd. Sve sam to pokazao mojem bratiću i rekao da on to sa sobom ponese. Opirao se je. Pripremao sam ga. Sebe sam stavio kao Udbaša koji će ga u Petrinjskoj po povratku ispitivati. Galamio sam na bratića, ono po Udbaški i paretizanski, te mu rekao: Znaš šta, kada dođeš s vlakom Express Paris/Istanbul u Zagreb, odmah se uputi na udbu u Petrinjskoj, zatraži odgovornog Udbaša i ovu cijelu kutiju mu podaj i reci: Druže upravo sam došao iz Pariza i bio sam kod strica. Prisilio me da ja ovo donesem ovdje i dijelim medju mojim kolega studentima. Ja to neću činiti, jer se s tim ne slažem. Ja druže vama ovo dajem. Tako je to bilo i time mojeg bratića pustili na miru. Poslije Konvencije HDZ u Zagrebu 26 veljače 1990 godine, nekoliko Udbaša iz Petrinjske su posjetili mojeg bratića i tražili od njega da ih on upozna s menom kada se ja vratim..., mo).

Ja sam voljan u tom pogledu diti elastičan i taktičan, jer ne želim podrezati krila mladjima, koji su te organizacije mimo nas stvarali, jer bih onda i ja bio svrstan u istu grupu naših staraca, koji su izgubili kontrol nad našom mladom generacijom. Pokazalo se, da su neke vojničke grupe, koje su u zadnja vremena pod uticajem bilo protiv nas upotrebljavane shvatile, da bez nas nema riješenja i putem pisama, sastanaka i posjeta spremno se izgladiti sve razlike. Time bi psihološki i potencijalno Odpor zaista bio ono, što treba biti, ako je centar Odpora raznih centara pod kontrolom vojske i jednog generala koji nešto o svemu tome mora znati i daje garancije, da nije u službi tudjina.

To je točno, gdje se sastaju predstavnici malih grupa, koje nastaju kao gljive iza kiše, bilo jer ih stvaraju agenti UDB-e, bilo jer su plod pobune hrvatskog duha radi srbokomunističkog terora, radi izdaje ideala predstavnika svjetske demokracije, bilo radi impotencije hrvatske politike.

Ja ću radi opreza svakome od vas najprije pisati o vezama na vašem području, a onda ćemo u sastancima ili vrlo skrupuloznoj vezi reći ostalo. Svakako se nadam, da nas neće predriblati UDB-a ni prestrašiti vikači, ni navesti na tanak led nestrpljivi. Na nas gleda hrvatski narod i eto sada polažemo ispit zrelosti. Ne zaboravite, da se Amerika odlučila pomagati Tita tek nakon Kavranove tragedije.

I još uvjek vam velim: radi se o akcijama drugog koraka, t.j. početka psihološkog rata. Koliko će u tome sudjelovati nama nametnuti ili ukopčani elementi, to je druga stvar i stvar vremena, opreza i dogovora. Voljan sam primiti pomoć, kolaborirati, ali ne dati se navući anonimnim grupama. Biti ćemo načelno širokogrudni, ali oprezni u provodjenju zajedničkog. Neka nam dokažu svoju dobru volju! Kada to bude, onda možemo govoriti o kakvim daljnim akcijama pa i organiziranim strukturama. U tome je naša krvava budućnost, a ne u čekanju ni istrkivanju pred rudo. Budite strpljivi, javiti ću se svima u pogledu veza sa grupama, sa kojima imate veze na vašem području.

Ne treba biti ni pesimista ni optimista. Jedan poznati gospodin, kojemu nitko nije dobar, koji u riječima potami slavu svih i svakoga, govorio je, da šta radi Luburić i - da mu treba dati 5.000 dolara i da vidimo, što će napraviti. Poduzeo sam preko 6 veza korake, da pozovem tog gospodina, da vodi jedan odsjek akcije i, ako je sposoban, neka preuzme vodstvo operacije, ako je istina da hoće, da je povjerljiv i t.d. I dobio sam od jedne veze poruku, da je voljan iz Amerike doći k meni u društvu drugog gospodina, ALI DA JA MORAM PLATITI PUT!?
Da vam ne govorim o drugim "velikim ljudima", koji govore o tisućama, akcijama, traže akcije i traže, kako ne, za sebe obzire - da na kraju nisu ni svoju "Drinu" platili. To je većina. Mislim onih "velikih".
Nu ima "malih" ljudi, koji nude svoju uštedjevinu za kupiti oružje. I kada sam trebao sredstva i od njih tražio, za par dana sam dobio ček bez ijedne popratne riječi. Ima dakle svašta: "velikih Ljudi", koji su se pokazali vrlo sićušnima u danom času, i ima "malih ljudi", koji su znali biti veliki. (slučaj danas s hrvatskim BRANITELJIMA I GENERALIMA koje se blati i napada samo zato što su sve od sebe dali da nam Hrvatska bude DRŽAVA SLOBODNIH HRVATA, mo). Tako će biti u pogledu suradnje s našim revolucionarnim i vojničkim saveznicima. Ni jednu ruku nećemo odbiti, bez obzira na riječi, koje su nas nekada rastavile.

7. Sada ili nikada -

Poručujem vam svima, svima, kojima ovo pismo šaljem. Tražili ste od mene akcije, nudili ste neka vas pozovem u tom pravcu i evo to činim. Do sada smo tražili za tiskaru, novine, putovanja, političke akcije. To neka (i dalje, mo) ide svojim putem. Neka to bude posebno, vodite to sa Bebekom, jer aparat propagande, odgoja, politike, vanjskih organizacija i t.d. neka ide svojim putem. Tražimo najbolje forme za taj dio rada, kao i do sada. I počnimo s novim, tajnim radom. Ja sam dao što sam imao za stvar tiskare, života, puta i mojih ljudi, koje sam iza sebe ostavio. danas "Drina" ima svoj dom i svoju tiskaru, urednika, veze, organizacije. Idemo dalje! Nitko od vas neće moći ni smjeti reći, da nisam bio voljan u dani čas izvršiti svoju dužnost. Ni ja vama ni povjesti neću moći reći, da nisam imao s kim. Nu ja sredstva za to dobio nisam, jer nisam htio dati ni jednog čovjeka, niti ću to učiniti, osim za Hrvatsku i pod mojim vodstvom. Ako skrahiramo, skrahirali smo svi skupa. Ja vas ovlašćujem, da upotrebite te moje riječi pred onima za koje mislite, da su voljni dati svoj obol za akcije i za oružje. Ima vas, koji mi godinama tražite ovlasti u tom pravcu i ja ih nisam dao. Na vama je reći mi, da vam potvrdim ove riječi, vama osobama ili institucijama.

Mogu vam poslati magnetofonsku vrpcu s riječima, koje ću snimiti, mogu vam dati pismeno izravno ili neizravno, jedino za ovaj čas ne možemo o tome javno govoriti u našem tisku iako možemo, recimo, stvoriti fond, kojega možemo zvati "Fond Drugog Koraka" i onda u "Obrani" objaviti pod pravim imenima ili pesudonimom, po želji onoga, koji doprinese. Jedna je iznad sveake sumnje: bez dovoljno sredstava za sigurnosne mjere i za kupnju oružja i opreme ljudi

(poput Bugojanske Akcije poznate FINEX 1972., gdje su oni sami između sebe se POĆESALI - ovo je stara hrvatska riječ koja se je upotrebljavala kada su ljudi u "ćesama" držali svoj novac iz kojih su vadili dobrovoljne priloge za uzdržavanje zajednice u kojoj su živjeli, mo),

Ja akcija poduzeti neću. Poduzeti ću ih do one mjere, do koje budu dozvoljavala sredstva. Voljan sam prihvatiti svaku sugestiju najužih suradnika, kao i izravni kontroil svakoga od vas, od kojih se više nudilo, da prenesu svoje uštedjevine i organiziraju asistenciju blizu mene. Prema tome, prvi od vas, koji dodje ili još prije, može biti blagajnik "Drugog Koraka", dok Bebek ostaje u onoj poziciji, u kojoj je danas u pogledu tiskare i naših publikacija. Eto, to je na znanje i vladanje svima vama, kao i svima onima, koji su se nudili za kolaboraciju u tome u raznim forumima.

Molim još jednom, da bi se svaki prinos za ovaj fond vodio kao takav i tamo i ovdje, te da se ne mješalo s prilozima i predplatama na publikacije. Može biti u istim pismima i na istu adresu, a to ćemo voditi Bebek i ja kao i dosada, ali uvjek posebno. Mislim da sam u ovom pogledu bio apsolutno jasan. Želim vam još napomenuti, da svi prilozi za fond "Grugog Koraka" budu na ime Luis Luburić. tako će se ovdje voditi taj fond. Za ovu stvar uvjek slati u čekovima i preporučenom zračnom poštom.

Znam, da će mnogi od vas postaviti pitanje kako i odakle će se smoći sredstva, posebno sada, kada su se mnogi žrtvovali za druge stvari, obranu u Njemačkoj i drugo. Ja ću vam na to odgovoriti, kako odgovaram i sam sebi: ako nismo kadri tu stvar pokrenuti, onda nismo zreli ni pozvani i malo će hrvatski narod izgubiti, ako nas vrag odnese sve skupa.

Velim vam iskreno, da ako zataji ova naša akcija u ovaj čas, incijativu preuzimaju mladi bez nas, mimo nas, a možda i protiv nas.

(Sve što za sada, dovle, do ovog pisanja, želim reći onima koji prate ova PISMA MAKSA LUBURIĆA, posebice ova tri (3) pisma, da dobro pamte i zapamte što su pročitali i sami, iz izloženog, stvore zaključke i razloge uspjeha/neuspjeha ove AKCIJE "DRUGI KORAK", mo).

Borba će biti duga i krvava, ali će trebati dokazati svijetu, da nismo zadovoljni s Jugoslavijom i komunizmom i da ne prihvaćamo ni 1. ni 2. pa to Kennediju, demokratima, katolicima i drugima bilo po volji ili ne. Ja ulazim u taj dio borbe hrvatskog naroda s najboljim nadama, sredjenim živcima i ustaljenim mislima. Dao Bog i bilo na korist Hrvatske! Ostalo znajte, da ovisi o vama, a ne o meni.

8. Svaki od vas, kojemu je ovo pismo upućeno, ovlašćen je poduzeti konkretne korake u pogledu fonda "Drugog Koraka". Ova incijativa treba biti najhitnije sprovedena. Svaki prilog treba pismeno sprovesti i odavle će biti posebno potvrdjeno. Od sviju vas očekujem odgovor po točkama na pitanja, koja sam iznio. Ne ljutite se, ako svima na vrijeme ne odgovorim. Znam, da vam nije lako, ali je meni gore, nego svima vama.

U pogledu Vijeća rekli smo u zadnjoj "Obrani" kako stvar stoji. Mi stojimo uz Vijeće. Vidjeti ćemo, tko je bacio kamen na nas. A radnim činima će se dokazati, što je to što Vijeće radi. Na nama je da dokažemo, da znamo što hoćemo. U pogledu predplata za "Drinu" i "Obranu" Bebek će vam svima poslati jedno okružno pismo i potvrditi primitke. Ja ću isto svima odgovoriti, čim mognem. "Drina" posvećena fra. Mandiću je najbolje što smo mi i sva emigracija do sada napisali, s mnoštvom stručnog štiva za 250 stranica. Stavljam vam na srdce, da pomognete širenje našega lista "La Croatie" i da predplate i .t.d. pošaljete izravno Peraniću. To je naš ulazak u evropsku misao, kojoj na čelu stoji Francuska. Očekujem od vas hitne odgovore.

Grli vas odani vam Maks, general Drinjanin.

Napomena:

Tu i tamo, kako sam već rekao nekoliko puta, da će nadodati neka moja zapažanja kako bih popunio prazninu sadržaja ovih PISAMA. Osobno sam u Parizu bio zadužen prikupljati sredstva za "Drugi Korak"....Slučajno sam susreo jednog Hrvata u San Franciscu 1973 godine, koji je skupa s menom prikupljao sredstva za "Drugi Korak". Naravno da smo o sveme razgovarali pa i o tome. Moj prijatelj mi je tada rekao oko prilike ovako: Revolucija jede svoje ljude...Gledajući danas kako smo radili, moglo bi se reći da smo glupo radili ali da smo opet lijepo glavu sačuvali...


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri lis 24, 2012 14:30 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
IZ TRI PISMA GENERALA DRINJANINA (drugo pismo)


general DRINJANIN 12. rujna 1963.

(Donosim ovdje drugo pismo generala Drinjanina. Datum poštanskog žiga na omotnici je 12 rujna 1963. U ovoj omitnici/kuverti ima pet (5) tipkanih stranica isječaka iz raznih novina o slučaju devetorice (9) Hrvata koji su došli iz Australije u Jugoslaviju s namjerom dizanja ustanka. Akcija je bila poznata TOLIĆ, OBLAK, OSTOJIĆ. Papir je identičan papiru kojeg general koristi u koraspodenciji s svojim suradnicima. Karakter slova je isti što bi se moglo zaključiti da je sve pisano na istom pisaćem stroju. Prijevodi su iz australskih novina, pa mi nije poznato dali je general govorio engleski ili ne. Sve ponovno stavljam u iste originalne omotnice/kuverte kako bi se originalna identičnost istih sačuvala. Mo).

Draga braćo !

Pišem ovo skupno pismo vama nekolicin i prilažem vam nekoliko isječaka iz raznih novina, koji su nam ovih dana došli u ruke. Ostali komentari isu potrebni, jer nedonašaju ništa novoga. Šaljem vam ovo, kako bi imali točno orjentaciju i kako ne bi dolazilo do nepotrebne panike u našim redovima. Mogu vam sam napomenuti, da se ne zna još za sudbinu šefa te organizacije Geze Pasty-a, koji je isto navodno napustio Australiju sa drugim skupinama ljudi i o kojem još nemamo sigurni vijesti, da li je dignut negdje s broda, da li je stigao u Italiju ili Njemačku, te da li je eventualno stigao u domovinu ili se nalazi nakon obavljena posla negdje u Beogradu.

(Ovo je jako interesantno. Ako pratimo piskaranje Ruže Andrić, supruge Ambrozija Andrić, ona stalno i sustavno govori da je HRB osnovala i vodila Udba, a da je njen suprug bio žrtva udbaških spletkih ili tome slično. Osobno ne sumnjam u iskrene hrvatske ideale članova HRBstva, niti u njihovu ljubav kao ni žrtve za Hrvatsku. Kako još i danas, poslije preko pola stoljeća, neki sumnjaju u iskrenost ideala članova HRB, tako je bilo i prije, tj. u vrijeme kada se je ovo pismo pisalo. Ja sam preko izvještaja Bože Bagarića, viskog Udbaša za BiH, kojeg se može (pro)naći na računalu, pronašao da je Meho Palikuća, operativno ime jednog agenta Udbe, a njegovo pravo ime je Tajib Ćordić, koji danas živi u Torontu, Canada, s njim nekoliko puta preko telefona razgovarao u zadnjih 20 mjeseci. On zan tko sam ja, ja znam tko je on i na toj bazi smo razgovarali. rekao mi je da je bio čan HRB. Rekao mi je da je njegovo konspirativno ime bilo "Meho Palikuća". Za sve ostalo što sam ga pitao, nije htio priznati. Zanijekao je sve, ali ipak se je ili izdao ili prevario kada sam ga zapitao za ime Joze Dedića. rekao je da ga pozna i da su skupa bili u HRB. kada sam mu rekao da je on, Meho Palikuća, predao Jozu Dedića i druge u ruke Udbe u Hotelu u Rijeki ljeta 1967., samo se je iznenadio i mene zapitao: Odkud ja to znam. Prije par tjedana sam ga ponovno nazvao s namjerom da nešto doznam; samo je rekao da je jako bolestan i da o svemu više ne želi razgovarati. Sada se postavlja jedno ozbiljno pitanje: dali je uistinu Udba bila infiltrirana u HRB i dali je uistinu Udba vodila tu hrvatsku revolucionarnu organizaciju. To ja ne znam. Ali ako postoji bilo kakova sumnja, onda je general Drinjanin bio u pravu kada je sumnjao u vodstvo te organizacije HRB. Mo)

U pogledu tog "Revolucionarnog Bratstva" ja sam vam već nešto javio. Većina ljudi su idealisti, a sam Geza Pasty je nepoznanica. Za njega se je reklo, da je došao van u doba loma komirformovaca, da je bio član partije i da je vani postao nacionalista. U svoje vrijeme meni se javio i pozivao se na puk. Štira, koji da mu je navodno rodjak, nu taj ga ne pozna, iako dozvoljava. Geza je suradjivao u našim društvima, ali prema njemu naši su uvjek bili slabi i kad smo mi raskrstili sa Poglavnikom, on je ostao u HOP-u, iako nas nije napadao, iako je uredjivao "Spremnost" (glasilo HOP-a za Australiju, mo) i napadao općenito sve protivnike HOP-a. Kasnije je unutar HOP-a organizirao mnoge mlade ljude i skupa sa ostalima organizirao Bratstvo (1961., mo) Mi smo već u početku imali uvid u stvar i Rover držao s njime kontakt, a i neki drugi naši.

Ljudi su se obraćali nama i mi nismo pobijali organizaciju, jer smo stajali, stojimo i stajat ćemo načelno na stanovištu, da nitko od nas ni osoba organizacije nema monopol, i još manje ima pravo nijekati nekome rodoljublje i pravo na borbu. Imamo sigurne podatke, da su se mnogi od njegovih stalnih članova služili autoritetima ministra Artukovića i generala Drinjanina, posebno kada se je radilo o mladim Hercegovcima. Stvar je bila neozbiljna i u zadnja vremena javna tajna. Oni su se vezali u ćelije uz mnogo mistike i kako su jezgru Bratstva u lokalnim prilikama predstavljali idealisti, pristupilo je oko 200 ljudi i stalnim mjesečnim obolom doprinašali za kupnju oružja i slanja ljudi u Evropu. Geza je na kraju pisao i meni osobno i ja sam rekao, da mi ni u kojem slučaju ne želimo apsorbirati nešto, što nije po nama postrojeno i da ne želim preuzeti ponudjeno mi zapovjedništvo nečega što ne poznam, a tražio sam i podpune garancije - popis članova i td., jer sam znao o toj organizaciji mnogo više, nego su mi oni rekli i bio uvjeren, da nisu bili korektni. Oni su se uglavnom služili našim imenima, da bi mogli imati obranu prema ljudima, nu mi smo ih i na to upozoravali.

Moram vam spomenuti, da su u isto vrijeme dok su govorili o Artukoviću, Drinjaninu i Reveru prema vani davali izjave, da ne žele suradjivati s nikim od starih, te da će oni sami udariti sa svojim ljudima, sprovesti revoluciju i preuzeti vlast. Posebno dvoličnu ulogu odigrali su Niko Kovačić i Branko Orlović koji su Bratstvu služili za petljanje tobožnje veze sa domovinom, te za mistifikaciju, kako sve dolazi iz Evrope i domovine. To mi je priznao sam Geza u pismu. Dok se je Bratstvo iz Australije bacilo na prikupljanje materijalnih sredstava i povezivanje u Australiji, dotle su Kovačić i Orlović bili oni, koji su trebali u Evropi ljude prihvatiti, izobraziti i svojim vezama prebaciti u domovinu. Niko Kovačić je u zadnja vremena naglo postao bogat trgovac, vrtio se u svim grupama, mnogo putovao, a mi imamo preko dvadesetak obavjesti od naših mladih ljudi, koji su nam govorili o čudnom držanju tog čovjeka, a istina je i to, da je meni Bebek pred godinu dana bez sustezanja rekao svoje mišljenje da on i naši, koji su iz domovine došli, vjeruju da bi mogao biti agent UDB-e. To su mišljenje dijelili i neki naši stariji. Za Orlovića odavno znate, da je odavno na njega hajka da je bio kao student u partiji. Odatle ona bezobrazna pisanja Gladića i Orlovića u jednom od uvodnika njihove (novine, mo) "Mlade Hrvatske", gdje je Gladić preuzeo 90% teksta iz jednog Bebekova članka, koji je prije toga izišao u "Obrani" i na kraju samo zabiverio nama, iako nas nije imenom spomenuo. Iz tih izvora je poslan memorandum generalu De Gaulle-u protiv Odpora, nakon što je predstavnik Odpora prof. Dabo Peranić uputio bio jedan memorandum De Gaulle-u i bio pozvan od predstavnika vlasti i nakon što smo izdali 3 broja "La Croatie" sasma na francuskom jeziku. Gezi Pastiju nisu vjerovali ni najbliži syradnici, ali su ipak nadjeli i provodili organizaciju. Možda će mi koji od vas postaviti pitanje zašto nismo spriječili sve to.

Moram vam reći, da smo i na to pomišljali, ali smo se uvjerili i to baš mladju ljudi iz Odpora, da se to ne smije i ne može iz više razloga. 1. nemamo pravo, 2. pridavali bi organizaciji veću važnost, 3. pali bi na kategoriju HOP-a koji denuncira druge organizacije, 4. bili bi predstavljeni bremzerima (kočničarima, mo), koji ne damo maldjima predase iz zavisti, i k tome dali bi njima mogućnost, da nas pred hrvatskim narodom optuže, da nisu mogli polučiti uspjeh (poput Bugojanske Akcije iz godine 1972., mo), jer ih je Maks u tome spriječio. Nitko one mlade ljude fanatike nije mogao odvratiti. Sve su to poljedice potpune zataje starih hrvatskih emigrantskih struktura i posebno stanje u HOP-u čiji su članovi ti ljudi bili. Da smo ih još i mi pritisnuli, onda bi nam točno HOP naviestio rat, i to krvavi, i tada bi na nas bacili krivnju, da smo uzročnici bratoubalačkog rata medju nama. Meni je u tome savjest čista i osjećam se zadovoljan, da sam vas ispravno i na vrijeme o svemu obavjestio, kako nikada medju nama ne bi bilo sumnje ni u kojem pogledu.

Mi smo dakle svjesno pustili te ljude, da dokažu šta znaju i mogu. Ne znam kako će sve to svršiti. Onoga časa, kada sam dobio obavjest, da je Jugoslavija povukla svog predstavnika Waisa (Weissa, mo) u optužbi na naše u Mahlemu, pisao sam nekima od vas i rekao prisutnim prijateljima, da sam siguran, da ćemo brzo imati proces u Zagrebu, kako bi se neutralizirao proces u Mehlemu,
(Njemačka, tada 1963., nije priznavala Jugoslaviju niti je imala s njom diplomatske odnose. Jugoslavija je preko Švicerske otvorila jednu trgovačku misiju u Mehlemu. Kasnije se ispostavilo da je ta jugoslavenska misija bila GNJIJEZDO UDBINIH AGENATA koji su špijunirali jednako hrvatske političke emigrante kao i hrvatske pasošare. Jedna skupina od tridesetak Hrvata je napala tu jugoslavensku špijunsku misiju. Bilo je tu svašta! Proces je trajao dugo..., mo)
koji se je počeo okretati protiv Jugoslavije radi inteligentnog i hrabrog držanja nekolicine naših ljudi u Njemačkoj, koji su preko njemačkog vojničkog lista Nazional Zeitung znali okrenuti njemačko javno mnijenje i posebno njemačke generale protiv Tita. Bio sam siguran, da će se inscenirati proces i da će izići na površinu opet nacisti, fašisti, popovi, fratri, koljači i td. Sada će izkrsnuti na površinu razni "akcionisti" (djelatnici, mo), koji su vodjeni neodgovorno iz Njemačke i sada iz Australije i koji su svi po nekom magičnom zakonu hvatani na granici ili u blizini granice.

Vi se kao Hrvati možete samo ponositi nad mnogim žrtvama i nad strahovito velikim učinkom, kojega ćemo imati pred stranim svijetom, ali nato moramo biti i žalostni. Ja sam ljudima savjetovao, da budu skromniji u ciljevima, da se ispitaju podatci o šefovima onih organizacija, koje su pokrenute i da se ljude stručno pripreme. Bio sam ispunjen (ne znam šta bi ova riječ "ispunjen" mogla u ovom smislu značiti, ako ne "ispljuvan", mo) od nekih, pa je bilo čak i pripadnika Odpora, koji su se oduševili za akciju Bratstva prema onoj, da je žabu lako u vodu otjerati. Mogu vam dati garancije, da nije nastao nigdje prodor u redove Odpora, iako je za predviditi, da će svugdje i u Australiji biti dreke na Rovera radi njegovih veza sa Pasty-om. Dobio sam nekoliko pisama, nakon dofadjaja i svi oni odmah instiktivno spominju Rovera, jer znaju, da je on u Australiji. HOP, UDB-a i mnogobrojni osobni prijatelji Rovera učinit će ostalo.

Nitko od nas ne može predvidjeti ovaj čas kakvog će odjeka imati sve to na naše i druge organizacije u emigraciji, ali vas mogu uvjeriti, da će na kraju Odpor izići pojačan i da će ljudi prihvatiti moj sistem rada po koracima, upotrabljavajući mlade za ono, zašto trebaju mladi, a stare tamo, gdje trebaju stari. Dolaze teški dani za nas, ali nemojte gubiti živce radi onoga, što dreči ulica i ne gubite živce, kao što su neki izgubili. Ovoga časa je glavno, da budete iz prve ruke informirani i da djelujete na svoju okolinu u duhu gornjih vijesti. Mi ćemo u novoj "Obrani" postaviti stvar načelno na svoje mjesto i vjerujem, da će taj broj "Obrane" ostati kao trajna vrijednost.

(Evo šta se o tome kaže u "Obrani" br. 11/12 ožujak-travanj 1964. Kako ste mogli saznati iz prijašnjih pisama koje sam ovdje iznio, da je fra. Pio Fržop radio na tome da se kupi tiskara ALOJZIJE STEPINAC sa sjedištem u Parizu u kojoj će se tiskati jedna sveopćehrvatska novina, tim de druge postojeće hrvatske novine se obustave. General Drinjanin je na to pristao i "Obrana" nije izlazila za slijedeća 4 mjeseca.

"Vrlo važna obavjest.

DR. ANDRIJA ARTUKOVIĆ I HRVATSKO REVOLUCIONARNO BRATSTVO.

Obavješteni smo iz više apsolutno sigurnih, provjernih i vjerodostojnih vrela, da su se predstavnici i organizatori HRB. služili pri verbovanju članova sa imenom hrvatskog ministra Dra Andrije Artukovića. I ne smao to, nego još i sada to ime upotrebljavaju, te dapače pokazuju neka pisama, koja da potiču od gore spomenutoga.

Ovlašteni smo najenergičnije demantirati bilo kakvu vezu Dra. Artukovića sa ljudima HRB., koji ne samo, da iste nije ovlastio, ni pisao im, i još manje ovlastio da govore u Njegovo ime, nego nije uopće niti znao da HRB postoji.

Tko makar i prosječno poznaje život i rad Dra. Andrije Artukovića, te njegovo sadanje stanje, (dru. Artukoviću je zakonski bilo zabranjeno svako političko i hrvatsko/nacionalno javno djelovanje, mo), taj će odmah shvatiti, da su samo nesavjestni ljudi ili agenti Udbe mogli učiniti takva šta. Zato osudjujemo sve one koji su se služili nedozvoljeno imenom Dra. Artukovića, a hrvatskim patriotima u svietu stavljamo na srdce, da se kane društva onih, koji su to činili.

Nakon Marselja (atentat u francuskom gradu Marseille-u na srpskog kralja Aleksandra Karađorđevića 9 listopada 1934., mo) Beograd je bio dospio dobiti u ruke Dra. Artukovića, ali je sudjenje izvršeno pod kontrolom diplomatskih predstavnika Londona i Pariza i pod uvjetom, da mu se sudi samo radi tobožnjeg učestovanja u atentatu. Bio je oslobodjen i povraćen na zapad (u Belgiju odakle je bio izručen Beogradu, mo). odonda je Beograd nastojao dočepati se istoga, jer je Njegovo ime bilo vezano sa legendarnim velebitskim ustankom. (koji je počeo 7 rujna 1932., mo).

Dr. Artuković, ministar NDH., uspio je 1945.g. spasiti se od sudbine ostalih hrvatskih ministara, koji su obješeni skupa sa predsj. Vlade Mandićem i podpr. Osmanbegom Kulenovićem. Živi sada u Usa. u Californiji, ali je stalno pod procesima. Beograd je mobilizirao (interesantno kako smo u prošlosti uvijek bili protiv Pešte, Beča i Carigrada, eto donedavno i protiv Beograda. Sada se postavlja pitanje dali će doći vrijeme da Hrvati u buduće budu protiv Strasbourga, glavnog grada EU, mo) najbolje advokate, novinare, agente, miljune dolara, - ali američka pravda nije u rukama komunista i dosad se je Dr. Artuković odbranio. Sebe i Hrvatsku! Zato je Udba i dosada pokušala sve da kompromitira Dra. Artukovića i svjetski tisak je pun podvala i optužba protiv istoga. Vjerujemo da je UDBA podvalila na direktan ili indirektan način i ovu optužbu kako bi mogla izvesti novi proces i optužiti Dra. Artukovića da organizira revolucionarne i terorističke organizacije, iako je istome prema zakonima Amerike zabranjen svaki politički rad."

Ukoliko bi do vas doprlo, a to je vrlo vjerojatno, vijest, da su poslati i neki ljudi Odpora iz Australije u Evropu, onda ću vam reći, da to stoji s tom razlikom, da se taj čovjek ili ti ljudi nalaze samnom ovoga časa u ovoj sobi ili su otišli na način, da to ulica i UDB-a ne zna, a ako sazna, mogu vam dati garanciju, da će biti ispaljen barem počasni naboj i da će se sa manje ljudi postići veći efekt.

Ostaje nam sada više nego ikada ostvariti naš plan "Drugog Koraka", tj. "D.K.", a o revoluciji i "preuzimanju vlasti" mogu govoriti sam neodgovorni ljudi i oni koji sanjaju otvorenih očiju i onda provode u djela zatvorenih očiju. Mi pod revolucijom mislimo nešto drugo i to sprovodimo u djelo. Dogodilo se što bilo, mi se niti povlačimo niti raspršavamo, nego ćemo nastojati upotrebiti ovaj stav u ozbiljne i konstruktivne svrhe. Nema uskrsnuća bez Velikog Petka i mi ćemo kroz njega morati proći.

Koristim ovu zgodu, da vas podsjetimo u pogledu poslova "Drine", "Obrane" i td. o čemu će vam Bebek poslati posebno okružno pismo.

Molimo vas sve, da pazite na vaš tisak ili na tisak hrvatski i srpski pa nam pošaljite sve ono, što bi nam moglo služiti, a ja ću onda to upotrebiti u novoj "Obrani" ili jednim novim okružnim pismom obavjestiti o glavnim momentima.

Javi te nam se. Grli vas odani vam general Drinjanin.

Dodano i pisano rukom:

Dragi Ante! (Kršinić, mo)

Odavno nema od Tebe viesti. Nadam se da nisi bolestan ni u kakvoj nevolji. Javi se i što imaš novca za nas pošalji nam, jer nam treba. Obavijesti ljude ako i gdje treba ovo samo Tebi šaljemo za Californiju i nikom više.

Pozdravlja Te Tvoj Maks.

Kraj drugog pisma generala Drinjanina. Sada ću u nastavcima iznijeti izrezke iz raznih australskih novina koje su pisale o hrvatskoj devetorki koja je 1963 godine iz Australije došla u Jugoslaviju da digne ustanak. Ja nemam original iz australskih novina na engleskom jeziku. Ja ima prijevod s engleskog na hrvatski na pet gusto tipkanih stranica. Sve je ovo bilo u istoj omotnici/kuverti koju sam označio broj pisma dva (2).

"THE SUN", Sydney, Australija, No. 1030 special, 5. rujna 1963., str. 1,

TERORISTI IZOBRAŽENI U SUDNEY-u (podučavani, trenirani, vježbani, vršili vojničku obuku itd., mo)

Devet ljudi, navodno izobraženi za terorističke akcije u sydney-skom pregradju Woollahra, uhvaćeni su u Jugoslaviji. Jugoslavensko ministarstvo unutrašnjih poslova je izjavilo, da su ljudi poslani natrag u Jugoslaviju iz Australije, da vrše terorističke akcije. Članovi su bili pripravljeni (izvježbani, mo) za razne buduće terorističke akcije na predavanjima, održanim u zgradi Queen Street, Woollahra. Sigurnosna policija (redarstvo sigurnosti, mo) u Sydney-u danas je izjavila, da joj nije poznat nikakav hrvatski klub u Woollahra. Izjavili su, da vjeruju, da je izobrazba Hrvata, koji su se vratili u Jugoslaviju, napravljena u njihovoj domovini. (u Australiji, mo)

CRKVENI KLUB

Sigurnosna policija drži mogućim, da je plan povratka u Jugoslaviju bio organiziran u Queen Street-Klubu. "THE SUN" je danas upoznao taj Club koji je vlasništvo Rimokatoličke Crkve i služi uglavnom za sastanke sydney-skih Hrvata. Club je kontroliran po svećeniku O. Romcu, jednom hrvatskom franjevcu.O. Romac je danas izjavio, da je osobno poznavao jednog od uhićenih ljudi - Josipa Oblaka, ali druge ljude nije dobro poznavao. on je kazao, da mu nije bilo poznato da su ljudi bili kontaktirani (povezani, mo) s terorističkom organizacijom "Ustaša", koja je, po njegovu mišljenju, prestala postojati svršetkom II. svjetskog rata. O. Romac je rekao - ako su uhićeni hrvati upotrebili ime i adresu Cluba - a da su to učinili vjerovatno radi pokrića.

(Spreman sam povjerovati da je ovo general Drinjanin prevodio. To kažem zato, jer ima već do sada riječi kojima se general služi u svojim pismima, mo)

Jugoslavenska službena izjava veli, da su ovi ljudi uhićeni u predjelima Kopra, Rieke i karlovca izmedju 19 i 22 lipnja.

SMRTNA LISTA

Uhičenje je izvršeno 14 dana kasnije, nego su ovi u pola noći prešli granicu. Policija je našla kod njih 33 kg. TNT eksploziva, 100 upaljača, 4 tranzistor-radia, pet revolvera, 2 bodeža i 3 zemljovidne karte. Izjava govori da su ova devetorica imali emigrantske putne izkaznice, izdane u Australiji a dvojica australske putnice.

Prva zadaća ove grupe bila je koncentrirati se u glavnim mjestima sjevernih jugoslavenskih provincija, zatim ubijati istaknute osobe, razarati institucije i vršiti proturežimsku propagandu. Nije izjavljeno tko je bio na njihovoj smrtnoj listi.

Navedena devetorica uhićenih ljudi su slijedeći: (1) Josip Oblak, (2) Ilija Tokić, (3) Rade Stojić, (4) Vladimir Leko, (5) Branko Podrug, (6) Dražen tapšanji, (7) Krešimir Perković, (8) Stanko Ždrilić i (9) Mika Fumić.

Svi su mobilizirani od jedne ustaške emigrantske terorističke organizacije, zvane "Hrvatsko Revolucionarno Bratstvo", kada su poslije jednog izvjestnog vremena traženja zaposljenja po talijanskim i austrijanskim logorima došli u Australiju.

ZAKLETVA

Svi su se trebali zakleti na bodežu i puški, kad su stupali u organizaciju. (Ustaše su bili pro-nacističke snage, (vojska, mo) koji su suradjivali s njemačkim okupaconim snagama na području Jugoslavije za vrijeme II, svjetskog rata). Vodje organizacije odlučili su formirati (osnovati, mo) jednu terorističku grupu i poslati je u Jugoslaviju.

"ARRIBA", petak 5 rujna 1963., str. 9 ("Arriba" je španjolska riječ, koja više/manje znači "Zdravo", "Kako si",. Da li je ovo iz španjolskih novina?, mo)

DEVET JUGOSLAVENSKIH EMIGRANATA UHVAĆENI PO POVRATKU U DOMOVINU

Obtuženi su za pripremanje čina (djela, mo) sabotaže i atentate protiv komunističke vlasti.

Utamničenici su došli iz Australije, gdje su emigrirali po završetku II. svjetskog rata.

Beograd. - Devt Jugoslavena, koji su se povratili u svoju domovinu poslije izvjestnog prebivanja u Australiji, utamničeni su. Policijska služba unutrašnjih poslova kaže, da su utamničeni priznali svoje učešće u namjeravanoj terorističkoj akciji. Policijska izjave dalje veli, da su ovi dobili instrukcije u Australiji, Zapadnoj Njemačkoj i Italiji.Komunistička jugoslavenska vlada se boji, da bi ova devetorica poubijala obćinske i župske komunističke dužnostnike na području Hrvatske i Slovenije, dizali u zrak tvornice, mostove i javne ustanove, te širili protivrežimsku propagandu.

Znade se , da su utamničenici imali australske ispravr, pošto su emigrirali u tu zemlju nakon II. svjetskog rata i poslije življenja (prebivanja, mo) u austrijskim i talijanskim izbjegličkim logorima. (Efe.) (ova riječ "Efe" je po svoj prilici ime novinske agencije, mo)


JUGOSLAVENSKI KONZULAT U SYDNEY-u - CENTAR ŠPIJUNAŽE

Melbourne. - Jugoslavenski komunistički konzulat u Sydney-u je centar špijunaže, kako je istakao O. Josip Kasić, svećenik hrvatske kolonije u Melbourne-u, kojoj su pripadali i ovih devet Jugoslavena., koji su po povratku u svoju domovinu bili utamničeni.

(Interesantno da su svi novinari svijeta tada tako mislili da je Jugoslavija "domovina" Hrvata. Tako je sin srpskog kralja Petra drugog, koji je rodjen u Engleskoj poslije WW2, kada je 1989 godine sletio na ljubljansko uzletište, od radosti uskliknuo: Evo me po prvi puta u zemlji mojih djedova, prenosi američka novinska agencija UPI, i tako svojim čitateljima i svijetu prenosi da je Slovenija srpska zemlja, jer je on srpski princ i budući srpski kralj. Velika je i jaka bila jugoslavenska primidžba protiv Hrvata i Hrvatske! Mo, )

Sva kretanja utamničenika, nadodao je O. Kasić, morala su biti poznata Titovoj vladi još prije, nego su izišli iz Australije; dokaz je tome, da su bili uhvaćeni čim su ušli u Jugoslaviju. On je konstatirao, da jugoslavenski špijuni dolaze u Australiju odmah, čim su njihovi predšasnici prepoznati od hrvatske kolonije u Australiji. (ja u ovoj zadnjoj rečenici podrazumjevam: da su "odmah došli novi špijuni"...čim su stare špijune Hrvti prepoznali...,mo)

Po njegovoj izjavi, jedan nacionalizirani Jugoslaven u Australiji je omogućio jednoj grupi ljudi, da se 250 kilometara na sjeveru u jednom logoru spremaju za oslobodjenje Hrvatske. Njima zapovjeda bivši ministar unutrašnjih poslova Hrvatske, (Imali ste priliku pročitati unatrag nekoliko opisa kako je general Drinjanin upozorio i javno rekao kako su se članovi HRB služili imenom ministra unutarnjih poslova NDH dra. Andrije Artukovića. Za svijetsko mnijenje je dovoljno da novinari povežu NDH s fašizmom i nacizmom i svako nastojanje Hrvata da se oslobode jugoslavenske diktature i obnove svoju Hrvatsku Državu će biti povezano s nacizmom i fašizmom. Ruku na srce, danas nam ne smetaju ti svjetski novinari i oni nas, DRŽAVOTVORNE HRVATE, takovima ne smatraju, niti nas takovima više prozivaju. Nas danas, naš hrvatski OLOŠ pod plaštem hrvatskog antifašizma, takovima smatraju i još uvijek prozivaju. To će tako biti sve dok budemo imali sinove bivših boraca NOR, NOB, NOV, KPJ, AVNOJ-a i drugih krilatica su krasile "narodnu vlast", mo), koji je vršio tu dužnost u godinama, dok je trajala nezavisnost njegove države u II. svjetskom ratu.

Radi toga došli su u vezu s ustaškom fašističkom organizacijom, zvanom "Hrvatski Demokratski Odbor" (Ovu organizacija "Hrvatski Narodni Odbor" su osnovali Miroslav Varoš, Udbin agent, i Krunoslav Draganović. Draganović je bio poznat hrvatskoj emigraciji kao jedan veliki dobročinitelj, u to nema sumnje. Kasnije je pao pod utjecaj ovog ubačenog - među Hrvate - Udbinig agenta prof. Miroslava Maroša, koji je uz blagoslov Udbe osnovao spomenuti "Hrvatski Demokratski Odbor" kod kojeg su se, na svu hrvatsku žalost, ovih devet hrvatskih revolucionaraca smjestili i odatle je s njima Udba raspolagala i dirigirala, kako je general Drinjanin rekao "da nisu uspjeli ni simbolički naboj opaliti", mo) u Munsteru, Zapadna Njemačka. Grupa je poslana u Zap. Njemačku i odvedena u jedno mjesto pokraj Štuttgarda, gdje su ih nstruktori 10 dana poučavali u rukovanju oružjem i eksplozivom. Onda su otišli u Milano, Italija, gdje su bili 30 dana. Isti instruktori pripremili su ih za prelaz preko granice i za izvršenje njihova zadatka u Jugoslaviji.

Jugoslavenska službena izjava ne govori ništa kako i gdje je grupa prečla granicu, ta kako gdje su odkriveni i uhićeni. Izjavljeno je samo, da su kupovali hranu po selima i ponašali se kao stranci, koji idu na izlet. Kada su uhićeni, nisu pružali nikakav odopr.

Posjedovali su 24.716 jugoslavenskih dinara, (skoro 15 funti), 51.350 talijanskih lira, 50 zapadnonjemačkih maraka i više nego 15 australskij funti. Krivični postupak protiv ove devetorice nalazi se u toku.

Kopar, jedan mali lučki grad u sjevernom jadranu, posjetili su u prošli četvrtak sovjetski predsjednik Kruščev i jugoslavenski maršal Tito, poslije razgovora na Brionskim Otocima, rezidenciji jugoslavenskog vodje. Izjava, koja je dana jučer i koja govori, da se sovjetski premjer g. Kruščev nakon provedenih praznika od 14 dana u Jugoslaviji vraća kući, ne dovodi ovaj slučaj hapšenja u vezi s g. Kruščevom.

Jugoslavenski konzul u Sydney-u g. Franjo Bruz izjavio je, da on ne može dati nikakve informacije o nacionalističkim grupama u Australiji i da on ne zna ništa o javljenim hapšenjima.

Odjel za emigrante u Camberi danas je izjavio, da Australija priznaje vojno-nacionalni odnos s Jugoslavijom.. To znači, da je jedan jugoslavenski emigrant - nacionaliziran ovdje - priznat kao australski gradjanin, dok je ovdje, ali kad se povrati u Jugoslaviju, on postaje ponovno jugoslavenski gradjanin.

(Više nego smješno. Sve se je radilo kako što bolje zadovoljiti jugoslavenske zahtjeve, što bi se moglo svesti na to da se Hrvatima daje australsko državljanstvo kako bi ih se moglo što jače prikovati za anglo/saksonske zakone, ili po onoj: Bit ćeš mi kum dijetetu ako ne mognem nikog drugoga pronaći, mo).

Btitanska ambasada u Beogradu, koja zastupa interese Australije, iznenadjena je s izjavom o uhićenima. Britanski konzul Mr. E.W. Cook je rekao, da će on tu stvar provjeriti.


Ps. Opaske pošiljatelja odrezaka novina iz Australije:

"Momentalno Vam šaljem samo ovo, jer nemam vremena da Vam što napišem, jer mi telefon zvrči sa svih strana i svi smo strašno uzbudjeni katastrofom uhićenih u Jugoslaviji....

"....Oprostite, moram ići, jer me zovu u demonstracije, pravit ćemo čudo i osvetiti našu braću...."

"Borba", četvrtak 5. rujna 1963.

Saopćenje Sekreterijata unutrašnjih poslova SFRJ.

UHAPŠENA DIVERZNATSKO-TERORISTIČKA GRUPA OD 9 EMIGRANATA

Prilikom hapčenja kod njih je nadjeno 15 kilograma eksploziva i veće količine drugog materijala za diverzije - Teroristi su pripadali ustaškoj organizaciji "Hrvatsko Revolucionarno Bratstvo" iz Australije i obučavani su u blizini Štutgarta.

Beograd, 4 septembra,

U vremenu od 19. do 22 jula o.g. na području kotara Kopra, Rijeka i Karlovac pohapšen je od strane organa unutrašnjih poslova grupa od 9 emigranata koji su diverzantsko-terorističkim zadatcima 7, jula o.g. u 00.35 sati ubačeni u zemlju.

(kakova vremenska točnost, zahvaljujući Udbinu agentu Miroslavu Varošu, koji je preko svojih Udbinih filijala, dostavljao svaki, pa i najmanji pokret ove hrvatske devetorke. Naravno da su ih Operativci Udbe čekali na određenom mjestu, mo).

Svi su posjedovali emigrantske putne isprave izdane u Australiji, a dvojica od njih čak i pašoše državljana Komenvelta - Australije.

Svi ubačeni su pohapšeni, i to:

1. Oblak Josip "Pepo", sin Alberta i majke Rozalija Marinić, rodjen u Španovici - Daruvar.

2. Tolić Ilija, sin Joze i Matije Lekić, rodjen u Ljupljanici - Derventa.

3. Stojić Rade, sin Jure i majke Luce Raspudić, rodjen u selu Dragićina, Mostar.

4. Leko Vladimir, sin Jure i majke Stane Bebek, rodjen u selu Vojnići - Mostar.

5. Podrug Branko, sin Jakova i majke Stane Bura, rodjen u Piramatovcima, Šibenik.

6. Tapšanji Dražen, sin pok. Stjepana i majke pok. Ane Ćutuk, rodje u selu Seona - Našice.

7. Perković Krešimir, sin Ivana i pok. Marije Bičanić, rodjen u selu Letinac - Brnje.

8. Zdrilić Stanko, sin Ante i majke Božica Sušić, rodjen u selu Rupelj - Zadar.

9. Fumić Mika, sin Stipe i majke Marije Krznarić, rodjen u selu Letinac - Brnje.

Naprijed navedeni boravili su u raznim emigrantskim logorima Austrije i Italije, dok nisu kao radna snaga upućeni na rad u Australiju.

Po dolasku u Australiju njima su pristupili tamošnji ustaški emigranti, nudili im zapošljenje i neke druge usluge i pogodnosti, pod uvjetom da pristupe njihovoj organizaciji, što su imenovani i prihvatili.

U okviru i pod firmom navodno dobotvornih i humanitarnih institucija kao što su "Hrvatski Dom" i "Australsko-hrvatsko društvo" u Sydney-u, djeluje u stvari teroristička organizacija "Hrvatsko Revolucionarno Bratstvo", u koju su i navedeni emigranti pojedinačno učlenjeni, uz polaganja zakletva nad kamom i puškom, što posebno svjedoći o karakteru te organizacije. Članovi ove organizacije su spremni i obučavani za buduću diverzantsko-terorističku aktivnost na diverzantsko-terorističkim tečajevima koji su održani u zgradi 121 Svin strit vulara - Sidnej (ovako je u izvornom opisu, mo), gdje se nalazi katolički ured koji vodi emigrantski svećenik.

Poticani od istih krugova, rukovodeći se istim motivima kao zločinci iz Bad Godesberga i dr..,
(Bad Gogesberg je grad u Njemčakoj u kojem je bila vrlo dobro razgranata mreža Udbaških doušnika. Kako su ovi doušnici u korak pratili svakog pasošara, slučaj je htio da su se baš tu u tome gradu potukli doučnici i pasošari, što je, naravno, jugoslavenska promidžba odmah to svalila na ustašku djelatnost. tako je to mjesto postalo poznato, mo)
rukovodioci spomenute ustaške organizacije u Australiji odlućoli su da formiraju diverzantsko-terorističku grupu i da je pošalju u SFRJ. U tom cilju oni su se povezali u poznatom ustaško-fašističkom organizacijom "Hrvatski demokratski odbor"
(Varoš/Draganović. Naravno da se tada, kada se je ovo zbilo 1963., nije znalo da je Miroslav Varoš agent Udbe a Krunoslav Draganović agent mnogih stranih služba, danas, kada se sve to zna, je kamo/kud bolje znati tko je tko bio tada i tko je sve Udbi dojavljivao, mo)
u Minsteru - Savezna Republika Njemačka.

Pošto se cijela grupa prikupila u Saveznoj Republici Njemačkoj, prebačena je u jedmo mjesto blizu Štuttgarta, gdje su u trajanju od 10 dana obučavani od posebnih instruktora u rukovodenju oružjem i eksplozivom.

Danas 1. juna o.g. prebacili su se u Milano - Italija, gdje su se smjestili u pansion "Vila Viktorija" u ulici Vitruvio br. 18. Za vrijeme od 30 dana, koliko su se zadržali u ovom pansionu, izntruktori iz Štuttgarta, koji su ih dopratili, vršili su posljednje pripreme za prijelaz granice i za izvršenje zadataka u SFRJ.

Pp prelasku granice uputili su se u unutrašnjost zemlje. Usput su navraćali u sela radi kupovine namirnica i lažno se predstavljali kao šumski radnici, izletnici i sl.

Prilikom hapšenja kod njih je pronadjeno: 15 kilograma eksploziva, - trintrotoluola, 100 detonatora, 100 metara štapina, 4 tranzistora, 5 pištolja marke "bareta" sa 450 metaka, 2 dvogleda, 2 kame, 3 geografske karte, 24.716 dinara, 51.350 talijanskih lira, 50 njemačkih maraka, 15 australskih funti i 3 penija.

Prilikom hapšenja navedene osobe nisu pružale nikakav odpor.

Protiv navedenih pokrenut je krivičan postupak i naredjen istražni zatvor.

Iz Sekreterijata za unutrašnje poslove SFRJ (Tanjug)

Beograd, 4.IX.1963.

Kraj drugog (2) pisma.

Napomena:

Sve ovo čini jednu naču hrvatsku povijest. kakova bi bila nača Hrvatska da u njoj nije bilo istaknutih Hrvata!? Bez obzira tko je upravlja/rukovodio sa ovim hrvatskim idealistima, oni za sigurno nisu znali za bilo kakovu Udbačku spletku oko njih. zato njih treba ubrajati u PLEJADU HRVATSKIH REVOLUCIONARACA.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri lis 24, 2012 14:38 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
IZ TRI PISMA GENERALA DRINJANINA (treće pismo)

Donosim ovdje iz treće omotnice/kuverte ili pisma nekoliko isječaka iz australskih novina, prevedeno na hrvatski. Neka nemaju datuma i godina iako se novina spominje. Molim cijenjene čitatelje da to uzmu u obzir, kao i to da sve donosim u originalu, naravno gdje smatram potrebnim nadodam moje opaske, kako bi se čitatelji mogli bolje snalaziti. Davno je to bilo kada se je ovo zbivalo, a sve se je zbivalo: RADI HRVATSKE, ZBOG HRVATSKE I IZ VELIKE LJUBAVI ZA HRVATSKU! mo, ili Otporaš.


"The Sun", Melbourne. (ime novine, mo)

HRVATI OVDJE ZNALI SU ZA UHIĆENJE JEDAN MJESAEC PRIJE

Vodje je rekao (ja bih to protumačio u množini:"da su vodje rekli", mo) da su Hrvati u Melbourne-u znali četeri tjedna ranije, da su devetorica mladih Hrvata uhićeni u Jugoslaviji, kao teroristi.

Tvrdnja je izjavljena sinoć po g. I. Kokiću, predsjedniku Australsko Hrvatskog Društva u Melbourne-u. On je rekao, da su viesti došle u jednom pismu ljudi iz jednog jugoslavenskog sela, gdje su dvojica od tih ljudi bili sakriveni - jedan od njih, Stanko Ždrilić, je iz Melbourne-a. Ždrilić i taj drugi australski Hrvat su tražili pokriće i cipele. Oni su ostavili to mjesto dva dana poslije i bili su skoro odmah uhvaćeni sa drugom sedmoricom, koji su bili u različitim selima. G. Kokić je rekao, da je njegovo društvo prvi put čulo za Revolucionarno Bratstvo o prošlom Božiću, ali nije znao, da su ova devetorica članovi dok nije došlo pismo.

VRLO NERAZBORITI

"Bratstvo" je jedna vrlo nerazborita organizacija, napravljena od uglavnom par mladih i tvrdoglavih, kojih je samo par. " - rekao je Kokić. "Oni nemaju izgleda za uspjeh. Uzmimo na primjer madjarsku revoluciju od 1956, koja je bila puno bolje organizirana i vodjena, a pogledajte šta se je dogodilo."

G. Kokić opovrgava, da (je,mo) internacionalni HOP, u kojem je on zastupnik, profašistički i da je u bilo kojoj vezi sa "Bratstvom".

(U strahu su velike oči, kaže hrvatska poslovica. Nikada neću zaboraviti slučaja Mire Barešića, Brajkovića i drugih kada su 1971. kao članovi HRVATSKOG NARODNOG ODPORA, HNO, u Stockholm-u, Švedska, na opravdan način, u samoobrani, usmrtili jugoslavenskog ambasadora Rolovića...Tada su se mnogi politički Hrvati ograđivali od HNO, što automatski znači da su se ograđivali i od Mire barešića, mo).

On je rekao, da je cilj Pokreta, (HOP-a, mo) dobiti pomoć od zapadnih sila, kao Australije, da predstave hrvatsku borbu za nezavisnost kod Ujedinjenih Naroda. "Ako postoji mogućnost za revoluciju, mi ćemo je prihvatiti, ali poslati devetero djece je preglupo", - nadodao je Kokić.

G. Kokić je rekao, da su navodi netočni, da ministar unutrašnjih poslova u hrvatskoj ratnoj kolaboracionoj vladi, živi u Geelongu pod krivim imenom. U stvari, Jugoslavija je pokušala s neuspjehom 1959., da se izruči čovjek dr. Andrija Artuković, iz Kalifornije, gdje on i sada živi.

VLADINA IZTRAGA (pisanje riječi IZTRAGA nam daje naslutiti da je to rječnik generala Drinjanina, te mogućnosti da je on ovo prevodio. mo)

Odjel za emigrante i častnici iztražuju, da li HOP i pojedinci bijahu izobražavani (trenirani, obučavani, mo) kao gerilci ovdje. Ministar za emigraciju g. Downer dao je nalog za iztragu. Iztraga je napravljena žurno, jer je potvrdjeno, da je dvjesto ljudi bilo izibražavano (trenirano, mo) u jednom tajnom logoru pokraj Wodonge. U sadašnjim iztraživanjima se potvrdjuje obavjesti o gerilskoj izibrazbi. Očekuje se, da će vodje organizacije biti opomenuti. Ali ako hrvatske vodje hrvatske vodje su postali naturalizirani Australci, ne može se napraviti taj postupak protiv njih.

Vodja federalne opozicije g. Calwell, rekao je jučer, da vlada mora poduzeti energične mjere, ako su hrvatski nacionalisti bili vježbani kao gerilci. "Ovdje nema mjesta u ovoj državi za borce, evoropskih kontinentalnih ratova", - rekao je on. Po svemu izgleda, po dokazima, da je australsko tlo bilo upotrebljavano po Hrvatima za istu stvar, kao što je tlo Ujedinjenih Država bilo upotrebljavano po kubanskim emigrantima.

Teroristička veza opovrgavana po Hrvatima

"Devetorica uhvaćeni Hrvata u Jugoslaviji bili su vrlo miroljubivi", - odbornici od hrvatskih društava kazali su jučer. Odbornici su rekli, da oni vjeruju, da se se devetorica povraćenih Hrvata u Jugoslaviju povratili radi njihovih obiteljskih interesa. "Nama nije ništa poznato o izobražavanju terorističkih grupa, o terorističkim pokretima."

Gospodin Ivica Roso, predsjednik Australsko-Hrvatskog društva u Geelongu i g. Jure Jakovljević, tajnik, kazali su, da oni osobno poznaju dvojicu od uhvaćeni ljudi: "Rade Ostojić (28) i Dražen Taphani (oko 25) su vrlo miroljubivi ljudi, kada su bili u Geelongu" - izjavili su ova dvojica. Ni jedan od nijh nije posjedovao nikakove vrsti oružja, dok su živili u Geelongu. Bilo bi preglupo, da se njih obtuži kao teroriste", - kazali su hrvatski dužnostnici. U zajedničkim izjavama
(poznato mi je to, jer sam i sam sudjelovao mnogo puta u sličnim slučajevima, da bi mi, politički i hrvatsko/nacionalno djelatni i aktivni Hrvati, sazvali sastanak za sve hrvatske postojeće organizacije u zajednici u kojoj bi živjeli, između sebe izabrali glasnogovornika ili govornike, pozvali novinare i medijske predstavnike, te tako bi imali jednu vrst PRESS RELEASE, kako za hrvatsko općinstvo tako i za svjetsko, mo) dva odbornika su kazali, da 170 članova u Geelongu su ogorčeni na obavjesti, da su devet ljudi bili uhvaćeni.

Nema ništa zajedničkog sa teroristima.

Izjave govore, da nisu fašisti ili nacisti ni komunisti. "Mi nismo u nikakvoj vezi sa bilo kojom yerorističkom organizacijom".

"Mi smo poštivali sami sebe, a ako bi bila potreba, u svako vrieme uzeti oružje u obrani Australije".

"U isto vrieme mi bi (bili, mo) vrlo zahvalni za datu nam pomoć u borbi za oslobodjenje naše ljubljene Hrvatske izpod komunizma".

Izjava je takodjer opovrgla, da logorovanje u Wodongi u mjescu siečnju je bilo dulje od 4 dana.

"Logorovanje je održano radi tjelovježbe i sastanka starih prijatelja." - nadodano je ovoj izjavi.
(mnogo puta razne hrvatske skupine, ili u okviru crkvenih, športskih, izletničkih, lovačkih i inih raspoloženja, bi organizirali skupne izlete preko vikenda, osobito ako je prilikom diljih praznika. U ovom slučaju, jugoslavenske vlasti preko svojih konzunarnih predstavništava, su koristile ovaj slučaj kako bi australskoj vladi dali do znanja da, svakog puta kada Hrvati organizirano i skupno iđu na izlet, da iđu na "terorističko vježbanje protiv njihove države Jugoslavije". Zato se je vođa opozicije federalne vlade g. Calwell rakao jučer u svojoj izjavi da su Hrvati koristili australsko tlo, kao Kubanci što su koristili tlo Sjedinjenih Država Amerike, mo).

"Bilo ni nepravedno da se krivi Rimokaloličku Crkvu za hrvatski terorizam", rekao je Re. J.P. Stevenson iz North Balwyn-a, od anglikanske crkve.

"Nije za nas da osudjujemo one vjerdnosti, za koje je ove značajne ljude religija bila tradicionalna obrana protiv lopovstva i silovanja" - rekao je on.

"Daily Telegraph", 7. rujna 1963.

NA TERENU SA ORUŽJEM

Članovi od jedne hrvatske izletničke grupe nose puške i automatsko oružje, sliedeći TMF ljude kroz jedan teren u Wodongi u siečnju ove godine.

GOSP. KRAMER JE REKAO: "IZTRAGE NISU POTREBNE"

Ministar vojske (Mr. Kramer) je rekao jučer, da on neće iztraživati tvrdnju, da su Hrvati bili izobražavani (trenirani, mo) s australskom gradjanskom vojničkom snagom.

Tvrdnje, da su Hrvati bili izobražavani sa pripadnicima TMF u siečnju o.g. u Wodongi.

G. Kramer je rekao, da je ciela stvar bila razjašnjena u Parlamentu 23. maja prošle godine. On je rekao, da je on obećao pogledat tu stvar, kada su tvrdnje bili napravljene, da nova evidencija (dokaz, mo) je otkrila vježbanje Hrvata sa vojničkim jedinicama Australije.

Ali on je kazao kasnije, da je nova evidencija vrlo stara, jer je to razčišćeno u Parlamentu u mjeseci maju.

Zastupnik Ormonde (laburista NSW), koji je podugao pitanje u Parlamentu u maju, rekao je jučer: Da on stoji još u uvjerenju, da su se strane trupe izobražavale u Australiji.

On je rekao, da ministar za emigraciju g. Downer je priznao, da se Jugoslaveni igraju vojnika ovdje.

"Članovi od te hrvatske grupe rastjerali su jedan službeni sastanak predstavnika jugoslavenske vlade u Paddimgton Sowen Hall, prije nekog vremena" - kazao je zastupnik Ormonde. "Oni su takodjer raztrgali (porazbijali, mo) namještaj te su morali biti uhvaćeni i kasnije oglobljeni".

Zastupnik Ormonde je kazao, da on vjeruje, da samo hrvatski borci za oslobodjenje (Hrvatske, mo) imaju glavni stan u Melbourne-u.

"Referente na Queen Street Woolahra je smetao, da se prava istraga krene na pravi put" - rekao je on. Većina ovih sa vojskom iz Wodonge su iz Melbourne-a.

POVIEST HRVATSKOG LOGOROVANJA Opovrgnuta

"Vojničke vježbe nisu bili pravljene u logoru HOP-a kazao je jušer fabijan Lovković. G. Lovković, tajnik HOP-a za Australiju, je rekao, da je logorovanje u Wodongi u siečnju o.g. učinjeno samo, da se stari prijatelji sastanu.

ZAŠTITA

U Melbourne-u jučer Hugo Tavain, koji je tvrdio, u četvrtak, da hrvatske nacionalističke grupe su održavale terorističke tečajeve u Wodongi za vrieme od dvije godine, kaže, da traži polisijsku zaštitu.

"Ja sam bio prebijen po nacionalistima (čijim i koje narodnosti, naravno da to ovaje "prebijeni" nije rekao; ali će to nadopuniti jugoslavenska antihrvatska promidžba i prstom uprijeti na Hrvate, mo) u Sydney-u u siečnju" - on je rekao.

U Geelongu g. Ivan Janković, vodja od jake hrvatske kolonije od 1000 ljudi, je kazao, da dvojica od australskih Hrvata, koji su se povratili u Jugoslaviju i bili uhvaćeni, su pošli natrag iz jednog od dva razloga. On je rekao, razlozi su sljedeći: "Da vide što se dogadja sa njihovim obiteljima ili, da se osvete onima, koji su pobili njihove roditelje, braću, sestre i rodbinu."

"The Sydney Morning Herald", 6. rujna 1963.

Medju inim stvarima u listu od ovoga dana bila je i izjava Jure Vlahe, vlasnika restauranta "Drina" i predsjednika nogometnog kluba "Croatia":

G. Jure Vlaho je rekao, da on pozna Oblaka i Tolića. "Oni su mladi, možda i tvrdoglavi. Oni nisu mogli dobit svoju rodbinu i djevojke ovamo od kuće" - on je rekao. On je rekao, da su mnogo Hrvati u bojazni da govore zato, jer bi mogao biti pritisak na njihovu rodbinu u Jugoslaviji.

Možda su se zato oni povratili u domovinu, da oprobaju nešto učiniti.

Grupa mladih Hrvata iz Sydney-a kazali su jučer, da se oni boje, da će jugoslavenska vlada činiti pritisak na njih preko njihove rodbine, da se (i oni, mo) povrate u Jugoslaviju ili da se povuku iz djelovanja medju hrvatskim aktivistima u Australiji.

(Ovo je velika istina. Ja sam tada živio u Parizu i preko prijateljskih veza dobio sam poruku mojih roditelja, da ako volim svoje roditelje da se okanem svake politike, jer da ih skoro svakodnevno Udba i udbaši kući dolaze smetati. Jedna poruka je glasila: Moj sinko, u srid bila dana oni sa fićom dođu k meni u polje di radim. Brez ikakva uvoda mi kažu ti ćeš druže sa nama u Mostar. Moraćemo nešto važno govoriti. Tako se je to ponavljalo puno puta, a jadna stara, (moja majka, mo) samasamceta ko udovica radi težačke poslove na njivi i u polju. Molim te sinko okani se svake politike. Poslušaj ti svoga ćaću da se prije zore ne more svaniti. Ti znaš šta to znači. Nezaboravi da san ja stariji Rvat od tebe, ali nemerš glavom kroz zid..., mo)

Oni su kazali, da neki Hrvati su bili zatraženi da špijuniraju hrvatsku djelatnost u Australiji.

- - -


ZAVRŠNA RIJEČ GENERALA DRINJANINA

general Drinjanin
18.IX.1963.

Dragi moji !

ovo šaljem Rudiju za njega, Icu i Crnog,- zatim Vladi za njega, Marijana i uže prijatelje, Tugomira za njegove uže i Dinka (Dinko Šakić je oženio Maksa Luburića polu sestru Nadu, mo) za prijatelje u Argentini,- kako nebi morao pretipkavati više primjeraka.

Poslao sam Vam već dvije pošiljke i jedno pisamce, s molbom da nam pomognete materijalno ako i gdje možete, radi ljudi koje moram povući iz Trsta i Austrije, prije nego padnu u čistki, do koje znam da će doći.

Jučer mi je moj veliki prijatelj iz Madrida javio vijest, koja neka ostane u najintimnijem krugu. Radi se o toj nesretnoj novoj koegzistenciji (u ta "blažena" vremena tog vremena, svijet je bio poplavljen tom "koegzistencijom MIRA" do te mjere, da se je samo o tome govorilo i pisalo. Tko bi bio u bilo kojem slučaju protiv te "koegzistencije", bio bi suočen zakonima zemalja u kojima je živio, kao danas, na primjer, tko bi se usudio bio šta pozetivna reći o AL Quadi ili o Omama bin Ladenu, mo), i na pritisak predstavnika Amerike i sličnih, poduzet će INTERPOL korake protiv tajnih i glavnih ljudi kako bi onemogućili rušenje Jugoslavije. To mi je saopćeno kao ipovjedna tajna i dobro pazite da ne izadje iz intimnog kruga. nesumnjajte ni momenta u to.

Budući da Interpol i razne službe imaju agente svugdje moglo bi se dogoditi, da nam cinkaju i one skrivene i da ih pronadju. Bio je kod mene i otac Pio fržop, i pričao mi je nevjerovatne stvari iz Italije i - Rima!

Imam ljude sa pasaportom i državljanstvom jedne nam vrlo, vrlo prijateljske zemlje. Dobio sam mig, da ih povučem i dovedem ovamo, dok se ne svrši fortuma (fortuna je riječ s više značenja, a najvažnija su: nesreće, usud, udesi, nepogodno vrijeme, kob, vihor, oluja i sl., mo), do koje će doći bezuvjetno i bez ikakve sumnje. Samo ne kako misle javnim progonima, nego će nam pohvatati i onemogućiti najopasnije ljude.
Nu nas to ne smije smesti. Ovdje imamo sigurnu bazu. Ljude treba izobraziti, i tiho na mjesta postavljati i ja to činim. Ne brinite ako izidje da se govori i o Stjepanu Kocijanu, jer je on ovdje već i dolaze i drugi.
Ja Vas molim dakle najhitnije, da nas pomognete materijalno, bilo od Drina, bilo od pomoći najbližih, koji mogu, bilo od prodaje dionica, koje sam vam poslao definitivno, svjedno, pa čak ako nam posude. prije ili poslije vratiti ću. Moram spasiti ljude i obraniti povjerenje ljudi, koji ga u nas imaju. Doći će i naše vrieme, hrvatsko i ono Odpra, jer nismo zatajili, a pravit ćemo VELIKE DOGADJAJE I TO SKORO. Ja se u Vas uzdam, nismo se nikada ostavljali na cjedilu, nećemo ni sada.
Očekujem nove vijesti iz Australije i nadamo se da Odpor neće biti zahvaćen, a javljaju se ljudi iz Bratstva i žele k nama. Nezna se ništa za Gezu (Geza Pasty je osnivatelj i prvi predsjednik Hrvatskog Revolucionarnog Bratstva, za kojega se tvrdi i smatra da su ga agenti Udbe kidnapirali u Nici, Francuska, 1965 god., mo). Prijatelju daju znati da je Kučar (Zvonimir Kučar, Istranin, partizanski kapetan prve klase,došao u nemilost sa svojima 1953., emigrirao preko Italije u Francusku. Ja sam ga upoznao u Parizu. Bili smo prijatelji iako je on bio član Draganovićevog i Mirošlava Varoša "Hrvatskog Demokratskog Odbora". Zvonimi Kučar je kidnapiran u Parizu, ponedjeljak 21 siječnja 1963 god., kako su francuske novine izjavljivale. Kasnije se je nagađalo šta bi moglo biti sa istim, mo) zaista u zatvoru.
Očekujem od Vas vijesti., odani Vam vaš Maks.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri lis 24, 2012 14:40 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
ZA HRVATSKU DRŽAVU I SA DR. JURAJEM KRNJEVIĆEM

general DRINJANIN Carcagente, 16.2.1965
Vjekoslav Luburić
Santa Ana 33
Carcagente

(Valencia), Espana

Gospodin
Dr. JURI KRNJEVIĆU
London

Gospodine predsjedniče !

Nadam se da ste dobili moje pismo od 12.o.v. mj. kao i tri paketa naših izdanja.

Predsjednik organizacije Odpora u Torontu g. Ratko Gagro obratio se je na Vas pute. g. Ante Došena, da bi intervenirali kod tamošnjih Vaših predstavnika radi dvorane Hrvatskog Doma za našu proslavu.

(Radi se o "Hrvatskom Domu HSS" kojega su mnogi Hrvati Toronta kao pojedinci, kao i neke hrvatske organizacije, dali svoj doprinos u dionicama kao dioničari za kupnju ovg Hrvatskog Doma koji nosi ime DOM HRVATSKE SELJAČKE STRANKE. Ovaj Dom se je iznamljivao svima i svakome za razne prigode: svatove, zabave, proslave, sastanke itd. Nastale su trzavice između vodećih članova uprave Doma i nekih iz uprave organizacije Hrvatskog Narodnog Odpora ERIK LISAK, tako da je uprava doma zabranila ODPORAŠIMA održati proslavu DANA ODPORA u Torontu za sve Hrvate. Ovo generalovo pismo, uz ostalo, se odnosi i na tu temu, mo)

Brat Gagro je inače utemeljitelj, odnosno jedan od početnih dioničara za kupnju Doma. Ja Vas isto molim, da bi mu izišli u susret, te tako i na djelu dokažemo, da smo svjesni Hrvati u suradnji za zajedničku stvar.

Urednik OBRANE brat Husnija Hrustanović veli mi da Vas zamolim, da nam napičete za slijedeću OBRANU uvodni članak. Ako bi bili slobodni sugerirati Vam temu o hrvatskom državnom i pravnom pravu na svoju slobodu i svoju državnost, zatim o potrebi hrvatske slog i tolerancije u emigraciji - u čemu ste Vi i dosad dali bezbroj nejljepših primjera.

Gospodine Predsjedniče, slobodan sam napomenuti Vam, da je naša tiskara obogaćena novim elementima, medju inim i jednim linotypom, pa ćemo slijedeći broj spremiti u veoma velikoj tiraži i odpremiti ga po cijelom svijetu i u domovinu.

Želim Vam svako dobro i uz dužno poštovanje ostajem odani Vam general Vjekoslav Luburić.

Napomena:

1. ) Moglo se je primjetiti iz dosadašnjih pisama da je ovo prvi puta da se generala u svojim pismima potpisuje svojim punim imenom Vjekoslav Luburić.

2. ) Svi bi mi mogli dati svoja mišljenja, koja bi bila jako različita i zanimljiva, žašto je general Drinjanin samo njemu, dru. juraju Krnjeviću (1895-1988) potpisivao se svojim punim imenom iz krsnog lista Vjekoslav Luburić. Jest, doduše, on je stavio "general", ali generala ima svaki narod na svijetu, svake države, svake vlade i režimi, prijateljske i neprijateljske.

3. ) Ja bih mogao dati moje mišljenje glede ovog slučaja, ali to je samo moje mišljenje na koje ja imam pravo, makar to mišljenje bilo i krivo mišljenje. Ja sam formirao ovo moje mišljenje tijekom preko pola stoljeća praćenja hrvatske nacionalno državne politike. Dr. Juraj Krnjević kao Hrvat mogao je više koristiti hrvatskoj nacionalnoj stvari da se uopće nije bavio NIKAKOVOM POLITIKOM, kad se već u najkritičnijim vremenima 1941-1945 bavio politikom. On je u ta najkritičnija vremena 1941-1945., kada su četnici u suradnji sa KPJ i svim njihovim filijalima koje su ovi kasnije prozvali: NOB, NOV, JNA, NOP, sve u svemu skraćeno AVNOJ, punom brzinom klali hrvatski narod, borili se protiv već postojeće hrvatske države, bio ministar srpske jugoslavenske vlade u Londonu, čitaj četničke vlade, lobirao za Srbe i njihova đenerala Dražu Mihailovića koji se je borio ZA KRALJA I OTADŽBINU JUGOSLAVIJU.

4. ) Dr. Juraj Krnjević je uočio svoju zabludu tek poslije rata kada je uvidio da je izigran i prevaren, iscijeđen do kraja, kao svaka žvakaća guma koju se na koncu svakog žvakanja odbaci, tako je i četnička Jugoslavija odbacila dra. Krnjevića kojeg Titina Jugoslavija nije htjela.

5. ) Dr. Krnjević je uz ostale svjedoke koji su svjedočili u prilog dra: Andrije Artukovića u Los Angelesu, svjedočio u korist istine i u korist Hrvatske, kako bi donekle opravdao svoje zablude iz prošlosti, najtragičnije prošlosti hrvatskog naroda 1941-1945, kada je on, dr. Krnjević, svim srcom i žarom bio protiv "ustaštva" koje je branilo hrvatske povijesne granice, pa tako i istočnu granicu na DRINI.

6. ) Pošto je general Drinjanin u hrvatskoj političkoj emigraciji već bio poznat kao "general Drinjanin", za sigurno nije htio tim imenom "Drinjanin" navlačiti zlu prošlost u sjećanje dru. Krnjeviću.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri lis 24, 2012 14:44 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
SLAVA MRTVIMA A ŽIVI NA OKUP !

HRVATSKI NARODNI ODPOR
glavni ured tajnika
"DRINA"
Vjesnik Hrvatskih Oružanih Snaga
28 AGO, kolovoza, 1955.

SVIM POVJERENICIMA "DRINE" U KANADI !

U zadnje vrieme nismo Vam se javljali kako smo Vas bili priučili, ali to nije bilo zato, jer nebi cienili Vaš rad ili o Vama vodili računa. Bili smo preokupirani na drugim važnim sektorima H.N. Odpora. (Kako se je mogli primjetiti po datumima do sada iznešenih pisama, upravo u ovo vrijeme su se počela lomiti koplja u razilaženju imeđu Poglavnika i generala Drinjanina. Pobuna je tek počela i izišla na površinu početkom iduće godine. Mo)

"DRINA" je takodjer okasnila, ali će Vaše čekanje i strpljenje biti nagradjeno sa "DRINOM" od 400 stranica i 250 klišeja. (Radi se o "DRINI" br. 4-7 1955., mo). kako vidite radilo smo i mislili na Vas. Uskoro ćemo Vam se svima javiti u pogledu tekućih poslova, a poslati ćemo Vam i posebno štampano okružno pismo o problemima političke prirode. Ovog časa smo Vam samo htjeli nešto reći o "DRINI" i o najžurnijim problemima.

(Radi se o Okružnom Pismu "POZOR USTAŠE, PRODANO JE POLA BOSNE", u kojem general Drinjanin na dugo i široko obrazlaže razlog ili razloge koji su uzrokovali ili doveli do sastanka s jedne strane s drm. Milanom Stojadinovićem, predsjednikom srpske radi kalne političke emigracije i Poglavnika NDH dra. Ante Pavelića, te u isto vrijeme, da se stvar još više pogorša, optuživši Srećka Rovera da je bio agent Ozne, odnosno Udbe, kada je bio vodič u prevođenju skupine ili skupina AKCIJE BOŽIDARA KAVRANA 1947-1948, u kojoj je stradala elita od 97 hrvatskih boraca, mo).

1. "DRINA" je posvećena neuprlom juri Francetiću i Crnoj Legiji, vjernim izvršiteljima Antunovske strategije. I to baš na Hrvatsko Antunovo, kada je hrvatska emigracija obnovila vjernost idealima, , granica na Drini i ustaškom Poglavniku, koji je poslao Juru i Legiju na Drinu! Suradnja Poglavnika, Džaferbega Kulenovića, ministra Ilića, nadbiskupa Šarića, vodje Macedonaca Vanče Mihailova, fra. Branka Marića, pukovnika Štira, velikog broja boraca Crne Legije i posebno braće Muslimana, najbolji je odgovor na sva ona glupa pričanja, koja naši neprijatelji izmišljaju, a nači zvekani i koristne budale šire. "DRINA" 400 stranica i 250 klišeja dokumenat su naše ljubavi za Bosnu i naše spremnosti da umiremo za granicu na Drini! Ova je spomen "DRINA" dostojna uspomene Jure i Legije i dostojan odgovor svim našim neprijateljima i protivnicima. Na putu je i skoro će stići.

2. Nova "DRINA" će biti posvećena STRAŽI NA JADRANU, ("DRINA" br. 8-12 1955. ima 370 stranica i posvećena je, prepisivam slovo do slovo, onako kako je u originalu napisano na prvoj unutarnjoj stranici:
" OVA JE "DRINA" POSVEĆENA JUNACIMA S PLAVOG JADRANA, KOJI, VJERNI TRADICIJI HRVATSKOG MORNARA I SVOJOJ ZAKLETVI, POLOŽIŠE SVOJE ŽIVOTE NA OLTAR DOMOVINE I KOJIH KOSTI LEŽE U DUBINAMA JADRANA, CRNOG I AZOVSKOG MORA, NA CVJETNIM LIVADAMA UNUTAR GRANICA DRŽAVE HRVATSKE I U GUDURAMA DUŽ CESTA, KOJIMA SU PROLAZILE HRVATSKE KOLONE SMRTI ", MO
),
kao odgovor drugoj grupi biednika. Suradjuju mnogi borci našega mora. Biti će obradjen čitav kompleks Jadrana, borba u prošlosti sa Venecijon, odnos sa Austrijom, Srbima, borbe sa Talijanima, uzroci partizanstva u Dalmaciji, rimski ugovori, borbe naše mornarice na ruskom bojištu (Crno More), Ustaštvo u Dalmaciji itd.
Molimo sve povjerenike, da pokrenu u svojoj okolici suradnju u tom pravcu, posebno borbe Ustaša u Dalmaciji, stanje ustaštva tamo, borbe s talijanima. Posebno borbe na crnom i Azovskom moru kao i uobće sve probleme Jadrana, Dalmacije i mornarice u prošlosti i sadašnjosti.
Treba pokazati da je naša ljubav i odlučnost jednaka za Drinu kao i za Jadran. Požurite sa suradnjom. Slati i redovno i dopise i suradnju kao i obično. Naša borba u budućnosti ima mnogo veze sa morem, gdje su se trebali izkrcati Saveznici 2. svjetskog rata i zato će biti obradjena i stratežka vriednost naše obale te pozadina puča Lorković - Vokić, strategija mora u budućnosti itd. Dati ćemo jednu cjelinu. Pomozite nam u ovom radu sa prikladnom suradnjom i fotografijama.

3. Mi i nadalje šaljemo "DRINU" na povjerenike, koji se redovito javljaju ili imadu jaču skupinu. Za slučaj da netko iz bilo kojeg razloga ostane bez "DRINE" neka se obrati Glavnom Povjereniku "DRINE" za Kanadu na adresu: Vlado Šimunec, 72 Scollard Str., Toronto (5), Ont. Ako Vam preostane starih brojeva šaljite ih na ovu adresu, da ih se dade tamo, gdje eventualno treba. Na Šimunca možete poslati i svoju pomoć za "DRINU", ako nemate direktne veze. "DRINA", mora stići u dom svakog borca i zato stvarati "KRUGOVE PRIJATELJA DRINE", koji će borce pronalaziti i o njima voditi računa.

Doskora ćemo se svima posebno javiti, a skoro ide i posebno Okružno pismo svim vezama. Javite se skoro!

ZPIDS! (što znači:Za Poglavnika i Dom Spremni!, mo)

Za "DRINU"
General Drinjanin v.r.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri lis 24, 2012 14:45 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
ŽIVJETI JEDAN ŽIVOT ZA JEDNU HRVATSKU

general DRINJANIN
7.XI.1965.


Bratskom Odboru
KANADSKO HRVATSKOG NARODNOG ODPORA
"E R I K L I S A K" Toronto

Poštovana i draga braćo!

U prilogu Vam dostavljam nekoliko riječi o našim principima, našoj stratežko-političkoj liniji i našoj taktici i djelovanju. Meni bi bilo drago, da te direktive Odbor ERIKA LISAKA usvoji kao svoje, - te da na bazi tih direktiva odredi svoje djelovanje. Vkerujem da će naš rad biti polodonosan samo ako nadjemo načina, da zajednički izgradimo zajednički plan, dademo mu moralnu podršku mase i onda sprovedemo zajedničkim snagama. Ništa nametnuto ili podvaljeno nema trajne snage.

U više navrata sam pisao Odborima, kako u Torontu, tako i u drugim državama i gradovima, da ja nikada neću nametati svoje kandidate, jer sve Vas smatram svojim kandidatima. Vi sami morate naći vlastiti put, i znati izabrati ljude dinamične, radine, sposobne i vjerene, a onda ih slijediti i poštivati. Isto tako u drugim prilikama morate znati naći druge osobe, prikladnije, ali nikada ne smijemo imitirati one, koji jedan dan čovjeka dižu pod nebesa, a sjutradan mu sieču i samu ljudsku i hrvatsku dostojanstvenost. Radi toga jedva pišem ODBORIMA kao takovima, kako nebi napravili pogrešku, koju su drugi počinili, da moje želje za Vas budu zapovjedi, a onda za volju jednih gubimo druge i obratno za par dana. Nemojte, zato, moje nejavljanje shvatiti pogrešno. Ja vjerujem u ljude i suradnike, a Vi najbolje znate što je za činiti u Torontu. Uvjek je lakiše naći riješenje medju Vama, nego da Vam ga ja namećem. Pokušajte to i učiniti i u bratskom dogovoru riješite domaće probleme. Možda je ovaj način rada nekada polagan, (spor, mo) ali je trajan. Pogledajte oko sebe i učite na pogreškama drugih, koji su sa 10.000 kilometara daljine diktirali što je za činiti u Torontu. ODBOR je bazirao rad na ekipama, i Vi ste ta ekipa za Kanadu.

Reći ću Vam nekoliko riječi i o konkretnom problemu u pitanju braće Odporaša izvan Toronta. Ja sam i tu stvar prepustio RADNIM SKUPOVIMA, pa neka isti raspravljaju o tome šta je moguće ili nije moguće sprovesti. Prema onome mi braća pišu možda bi bilo ispravno, da se podjeli posao tako, da organzacijski unutarnji posao vrše ljudi, koji su i fizički prisutni, a onih iz udaljenih krajeva posebne veze sa drugim institucijama Odpora izvan Kanade. Nije tragično ako se u praktici uspostavi da nešto ne funkcionira, pa se naprave promjene, ali bi bilo tragićno, ako bi iz toga pravili osobno pitanje, jer bi time postigli upravo obratno od onoga što smo želili.

Prilažem Vam potvrdu na 240 dol. (dvije stotine četrdeset) dolara, koje sam dobio kao pomoć za naš tisak. Ja se svima Vama bratski zahvaljujem. Molim Vas da i ostaloj braći izrazite zahvalnost. DRINAPRESS je imala i ima u braći u Toronru svoju glavnu bazu. Hvala Vam na svijesti, jer ste razumili, da se bez tiska nemože širiti ideje, da se bez ideja ne može voditi nikakvu organizaciju, i bez organizacije nikakva akcija. Ja ću bratu Vladi Šimuncu pisati posebno o tom problemu i vjerujem, da će Vas upoznati.

Želim Vam da i ove godine sprovedete u veselju i bratskoj slozi Vaše proslave i da svaki, koji dodje iz vana, ponese sobom jednu uspomenu. Neka i nadalje dolaze prijatelji Odpora u Toronto, i neka dolaze i oni, koji nisu naši pripadnici, nego su dobronamjerni prijatelji. Kao i svaki organizam, i ERIK LISAK ima svojih boljih i godrih dana, - ali ERIK LISAK je u svim prilikama i zgodama odraža sigurno visoko stijeg ODPORA, odajući počast pukovniku Lisaku, koji je znao umrijeti da bi svijest ODPORA znala živjeti.

Bog Vas pratio na svim koracima.

Ja Vam svima čestitam i zahvaljujem Vam na radu i žrtvi.

Uz naš vojnički pozdrav,

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 07:38 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
"DRUGI KORAK"

Donosim ovdje "DRUGI KORAK" HRVATSKOG NADRONOG ODPORA kojeg je general Drinjanin tiskao pred Božić 1962 godine. Koliko je meni poznato general je tiskao TRI "KORAKA". Ja imam prvi i drugi. Prvi je tiskan neposredno Poglavnikove smrti, mislim 1960. Moglo bi biti i 1961 godine, ali nisam siguran. Imam ga za sigurno i nije izgubljen, nego negdje među masom kutija: novina, knjiga, pisama i ostalog papira se zagubio. Zbog povijesne važnosti kad ga pronađem, iznijeti ću gaovdje. Za "KORAK" nisam više siguran da li ga imam, jer već dugo godina nije naišao pod ruke.

Nedavno me je iz Canade nazvao jedan stari borac Hrvatskog Narodnog Odpora koji redovito prati PISMA MAKSA LUBURIĆA. Zamolio me je da svakako iznesem prvi, drugi i treći "KORAK" HNO, koji su nove smjernice poslije Poglavnikove smrti 29 prosinca 1959 godine. Moglo se je iz prošlih pisama uočiti da general često spominje: neka nam ovo bude "DRUGI KORA". Pismo "DRUGI KORAK" je veličine 15 i pol sa 9 i pol inches-a ili 40 sa 24 i pol centimetara gusto tipkanih redaka s obje strane. Ove detalje donosim kako bi zainteresirani imali što pregledniju sliku dotičnog dokumenta, koji, za tri mjeseca bit će upravo pedeset (50) godina da, je pisan. Prelazim sada na opis:


" D R U G I K O R A K "

"DRINA"
Apartado 5024
MADRID - ESPANA

HRVATSKI VOJNICI !!

Stojimo na pragu 1963. godine, vjerni našem običaju, nastojati ćemo reći ponešto o učinjenom u 1962. godini, kao i o našim namjerama za budućnost.

Rekli smo načelno, da "Drinu" nećemo upotrebljavati za rješavanje političkih i inih problema, jer je njena uloga čisto odgojna. To ne znači, da mi nemamo pravo kometirati političke dogadjaje. Zato ćemo putem letaka i okružnica nastojati razjasniti stanovita pitanja, kao i odgovoriti na mnoge upite pripadnika Odpora, na koje nam je nemoguće odgovoriti u osobnim pismima.

U našoj analizi nastojati ćemo biti stvarni do krutosti i, baš zato, biti ćemo apsolutno objektivni prema svemu i svakomu.

ŠTO SMO I ZA KOGA SMO?

Nama je već dosadilo u pismima i "Drinama" (Novina OBRANA je pokrenuta na Novu Godinu 1963. i to je dan prvog (1) broja "OBRANE", mo) uvjeravati hrvatske vojnike razasijane po svijetu, da nismo dio ni u sastavu ni jedne postojeće političke stranke ili grupe u emigraciji. Mi smo HRVATSKA VOJSKA i služimo samo i jedino Hrvatsku. Za to činiti nije nam potrebno, kao ljudima, biti pripadnici neke političke stranke, a kao institucija ne bi nam služilo na čast biti dio ili sastav bilo koje hrvatske političke stranke. Mi , kao moderni ljudi i demokrate, ne niječemo nikome pravo biti član bilo koje stranke ili organizacije, ako rad te stranke ili organizacije nije u protivbi s hrvatskim, demokratskim i moralnim zasadama.

HRVATSKA VOJSKA

je, dakle, institucija sama za sebe, kako smo to dosta puta istakli, i ta će Hrvatska Vojska izvršiti svoju dužnost kao takova. Zato molimo sve one, koji nas bombaditaju s pitanjima: da li smo pričli ovomu ili onomu političaru ili organizaciji, te, da li je s nama ovaj ili onaj..., neka ne troše svoje vrijeme na takva pisma i neka nas poštede od čitanja i dužnog odgovaranja. Mi znamo, da bezsavjestni stranačarski korteši i agenti UDB-e vitlaju našim ljudima, koji im dobronamjedrno nasjedaju. Nu, mi imamo previše posla, a da bi na takove besmislice mogli odgovarati. NISMO NOVA NITI NEKA STARA STRANKA, NISMO SASTAVNI DIO NI JEDNE I NE MISLIMO TO BITI! Mi smo vojnici naše domovine Hrvatske onako, kako su i ostali vojnici svijeta svojih domovina.

NOVA "DRINA"

U isto vrijeme dok odpremamo ovo okružno pismo, razašiljemo po svijetu novu "Drinu" br. 7-9 od 1962. godine, koja ima 300 stranica i 20 klišeja, a posvećena je Njegovom Veličanstvu kralju Jordana Huseinu I. (U prošlim pismima koje sam već iznio ovdje bilo je o tome govora. Potrebno je samo potražiti ta pisma i povezati slučaj s ovim pismom, mo). Prema tome, "Drina" će do vas stići odprilike kad i ovo pismo. Iz nje ćete vidjeti mnogo toga o našim vezama s muslimanskim svijetom. Ova "Drina" je posvećena kralju Huesinu zato, jer je Njegovo Veličanstvo priznalo Državu Hrvatsku i odredilo čitavi niz mjera u naču korist. U novoj "Drini" ima i nekoliko i stručnih članaka, na čemu bi nam mogli zaviditi mnogi slobodni i vojnički jaki narodi.

"Drinu" ćete dobiti od naših povjerenika u skoro svim hrvatskim kolonijama u svijetu, a gdje istih nema, obratite se nama te ćemo vas uputiti na najbližeg povjerenika.

Sljedeća "Drina" posvećena je fra. Dominiku Mandiću i već se sprema. Odajemo hvalu Ocu Mandiću za njegov na****i i dugogodišnji znanstveni rad, kojim je zaslužio titulu najboljeg hrvatskog povjestničara svih vremena. Njegova tri debela svezka povjesti bosansko hercegovačkih Hrvata najjača je podloga našem geslu: NAŠE JE IME NAŠ PROGRAM, A ZOVEMO SE "DRINA".

PRETVARANJE RIJEČI U DJELA

Trebalo je imati hrabrosti, 1945., 1946. godine itd. reći da si Hrvat (Čitajte dra. Branka Pešelja i druge istaknute prvake HSS koji su u mjesecu svibnju 1945 godine u povlačenju slijedili sudbinu na stotine tisuča drugi HrvataČ oni su stalno i neumorno izjavljivali da su Jugoslaveni, kako bi što zgodnije i lakiše došli do Pariza i dalje, mo), a kamo li to, da želimo Hrvastku Državu. Čitati onu staru "Croatiu", koja je izlazila u Fermu, Italija, ili recimo "Danicu" iz Chicaga, izpunjava nas ponosom. Ali danas, na pragu 1963. godine i nakon 17 godina emigracije, izgleda nam suvišno pisati kilometarske članke o tome, kako Hrvati žele svoju državu, kako imaju na to pravo i kako moramo ostati vjerni nekim našim evoropskim i zapadnim poslanjima. Danas znamo, ne samo da su Hrvati za svoju državu, nego da je i dobar dio hrvatskih komunista za to i da se medju hrvatskim pravoslavcima i Srbima diže glas za Hrvatsku Državu.

Došlo je vrijeme, da razgovaramo o tome, kako ta naša priželjkivanja sprovesti u djelo; kako protjerati srbokomunističkog okupatora iz Hrvatske, kako srušiti Jugoslaviju i stvoriti (Obnoviti, mo) Hrvatsku Državu?

Eto, to je ono, o čemu vam želimo govoriti. Riječi bez popratnog djela ostaju puste i dosadne fraze, koje ubijaju duh. Mi se ne želimo izživljavati.

HOĆEMO LI OSLOBODJENJE HRVATSKE VEZATI ZA TREĆI SVJETSKI RAT ?

Nitko, pa ni Hrvatska Vlada ni Poglavnik, ne bi mogao iz Hrvatske izvesti 17 divizija naše vojske, da nam nije bilo rečeno, da se imaju veze s Amerikancima i Englezima te da se ide po novo oružje i da skorom počima rat izmedju Amerike i Rusije, a da ćemo mi na strani Amerike pobjedonosno doći natrag na Drinu. Računalo se, dakle, s trećim svjetskim ratom kao s gotovom činjenicom. Danas, nakon 17 godina emigracije vidimo, da je onda bilo ljudski na to računati, ali je sada sasvim druga situacija. Činjenica je, da Amerika i Rusija imaju straha od rata, u kojem mogu samo izgubiti. Posebno je pitanje tko sve ima pravo, a tko nema i da li će uopće biti trećeg svjetskog rata, a ako ga i bude, da li će to biti i atomski rat. U to nema sumnje. Rusija subverzivnim revolucionarnim i lokalnim ratovima osvaja pozicije u svijetu i priprema sprovodjenje svjetske komunističke revolucije. Poljednjim dogadjajima u Kubi i Indiji dokazuje se, da Amerika neće to dozvoliti.

Dok se u mnogobrojnim Božijim hramovima diljem svijeta moli Boga za svjetski mir, većina Hrvata moli, da dodje do rata. To je logično, iako nismo sigurni, da će ga biti.

Što onda, dakle, čekati? Čekati treći svjetski rat, koji ne dolazi, ili početi borbom i bez njega? Previše smo čekali i ništa ne dočekali.

REVOLUCIJOM I USTANKOM DO SLOBODE !

Morali smo već jednom kao vojnici doći do zaključka, da ne možemo čekati treći svjetski rat. trebamo sprovesti naću vlastitu HRVATSKU REVOLUCIJU i povesti HRVATSKI rat, istjerati dvojstruke okupatore i uzpostaviti Hrvatsku Državu.

U tu svrhu treba koordinirati sve moguće snage. Emigracija je dužna stvoriti vanjsko - politički i diplomatski front, koji će pisati strancima na stranim jezicima o pravima Hrvata, mjesto dosadašnjeg medjusobnog uvjeravanja, da : JOŠ HRVATSKA NIJ' PROPALA, DOK MI ŽIVIMO !....Mi vam velimo, da Hrvatska propada, iako smo svi za nju. Mi vam tvrdimo i to, da imamo dovoljno snaga za sprovesti hrvatsku revoluciju, samo te snage nisu mobilizirane, nisu svrstane za bojni pohod. Do sada nitko ništa nije učinio (osim Kavranove Akcije), da se narod povede u borbu.

Hrvatski narod danas ima revolucionarnu i vojničku elitu mnogo jaču, nego 1941. godine. Snage su tu i nude se hrvatskoj revoluciji. Treba ih mobilizirati i krenuti u konačno.

112 VRHOVNIČKIH ZASTAVA vijore se na zgradi Ujedinjenih nacija u New Yorku. Preko 50 nacija postigle su svoju slobodu u posljednja vremena, nakon drugog svjetskog rata. Neke od tih zemalja su podpuno beznačajne, primitivne, mizernog gospodarskog nivoa i još mizernije kulture. Da li je netko tim narodima dao slobodu na tanjuru? Ni jedan od tih naroda nije došao do slobode bez borbe, Ni jedna od kolonijalnih zemalja nije darovala slobodu nikomu. Činjenica je, da su ti narodi svoju slobodu kombiniranim akcijama vojno - revolucionarnog smjera u zemlji i političko - diplomatskim akcijama u svijetu.

Kada su počele padati glave, izbijati štrajkovi, goriti poduzeća i kada se skoro uvjek vidila crvena ruka, koja je darežljivo djelila instruktore i diverzantska sredstva,
(odnosi se na komunističke zemlje koji su svugdje u svijetu pomagale pobune i takozvane "osloboditeljske popularne frontove" iza kojih je uvijek stala, naravno USSR, tako, da su mnoge te pobunjene zemlje, pod okriljem USSR-a, dobile, s jedne strane svoju državnu nezavisnost, dok s druge strane simpatije prema USSR-u, Moskvi i svim komunističkim zemljama. Tako je i Tito postao polularan u tom, kako se je to tada tako zvalo, trećem svijetu, kojeg je on pomagao i kapom i šakom, i pod šarlatanskim vodstvom Tita stvorio se je BLOK NESTVRTANIH, koji, kako današnje vijesti kažu, ima svoj sastanak nesvrstanih, hoćeš/nećeš i bivši predsjednik RH šarlatan Stjepan Mesić je bio pozvan, ali nije išao, jer mu je mali prst bio ozlijeđen i malo otekao, mo), onda su progovorili "humanitarni" osjećaji te se nekima i previše brzo dala sloboda, da još i danas, kao u Kongu, moraju držati okupatorske snage (plave kacige ujedinjenih naroda u borbi protiv ljevičarskog popularnog fronta kojeg je vodio Patrique Lumumba i koji je u tim borbama protiv plavih kaciga poginuo (1925-1961., mo).

Zato je i na nama Hrvatima stvoriti ta dva fronta i povesti borbu za oslobodjenje i riješiti se jednom onog buržujskog nazdravičarstva i hrvatovanja. Narod je svjestan potrebe revolucije. Narod je zreo i ne želi samo govoriti o slobodi, nego se za nju i boriti.

HRVATSKO NARODNO VIJEĆE.

Mi smo dugi niz godina sustavno naglašavali potrebu koordinacije hrvatske emigracije. kada smo bili primorani na šutnju (u vremenu od razlaza s Poglavnikom početkom 1956. pa do poglavnikove smrti 28 prosinca 1959 god., to bi se mogao nazvati "zimski san" generala Drinjanina, mo), u anonimnim i skromnim letcima koji su kružili Domovinom i emigracijom, zagovarali smo ideju snošljivosti, sloge i koordinacije snaga. podpisivali smo te letke skromnim imenom "Sluge Domovine" i mnogi je od vas dobio te letke, a da nikada nije znao od koga su. Mi smo uvjek zagovarali ideju narodnog predstavnika ili vijeća.
Od onoga dana kada je fra. Silvije Grubišić (1909-1985) s Rudom Erić, Došanom i drugovima u Chicagu počeo stvarati Ujedinjene Američke Hrvate pa do sadašnjeg predsjednika Hrvatskog Narodnog Vijeća Dra. Ibrahim . bega Džinića, hrvatski vojnicu su uvjek bili prvi u požrtvovanom i nezahvalnom radu zagovaranja sloge i zajedničkog nastupa.
Zato smo sve od sebe dali, da se sastanu delegati i stvori Hrvatsko Narodno Vijeće u New Yorku. Predsjednik Vijeća beg Džinić emotivnim riječima je molio, da se u njegovo ime zahvalimo hrvatskim vojnicima na nesebičnoj pomoći svake vrste, te da se ideja sprovede u djelo.
Pa ipak, mnogo smo progutali dosta gorkih pilula, a i još danas gutamo, od naših nesvjestnih političara.

ŠTO JE VIJEĆE?

Nasuprot HOP-a i HSS-a njihovih mnogobrojnih kompleksa, legaliteta i kontinuiteta itd., ogromna većina predstavnika hrvatskih živih snaga u emigraciji našli su se na okupu u New yorku. To je već samo po sebi jedan od najznačajnijih uspjeha hrvatske emigracije. Sama činjenica, da smo u kozmopolitiskom gradu Ujedinjenih Nacija u New Yorku uspjeli održati jednu hrvatsku demokratsku političku koncentraciju, znači više, nego sve što smo napisali u 17 godina emigracije. To je bio ispit zrelosti, a on je takav, da nikada nije odličnim uspjehom položila jedna čitava škola; nisu svi učenici jednoga kvaliteta.

Vijeće, dakle, nije ono, što smo mi želili. Ni mi nismo onakovi, kakovi bi mogli i trebali biti. Ni naši političari i stranačari nisu išli u New York "sdjavolskim rogovima na glavi", a da bi se vratili preporodjeni "s andjeoskim krilima" iz New Yorka. Vijeće nije onakovo, kakovo je potrebno hrvatskom narodu, ali je tu i na nama je, koji smo ga stvarali, ojačati ga, reorganizirati, poboljšati i osposobiti za akciju, koju mora sprovesti, a to je koordinacija svih hrvatskih snaga za oslobodjenje Hrvatske.

ODPOR VIJEĆE

Naši su glavni predstavnici brat Erić i brat Rover (prvi iz USA, a drugi iz Australije) na čelu elitne, stegovne i mnogobrojne delegacije Odpra sudjelovali u radu Vijeća, te je na prvoj sjednici Izvršnog Odbora zaključeno, da će brat Erić biti veza izmedju Odpora i Vijeća, kako bi se u službi Domovine izvršola kooperacija vojnorevolucionarnih snaga Odpora s političkopropagandističkom akcijom Vijeća.

Brat Srećko Rover, glavni povjerenik Odpora za Oceaniju, postao je član Vijeća i šef odsjeka za organizaciju. Zadaća je, dakle, svih pripadnika Odpora suradjivati s Vijećem preko naših glavnih povjerenika i predstavnika.

Hrvatski vojnici biti će vjerni izrečenim pbećanjima i vjerni svojoj misiji te će svugdje u svijetu pomagati nastojanja Vijeća na političkom polju, dok će kao svjestni pripadnici Odpora izvršiti svoju domovinsku dužnost na vojnorevolucionarnom sektoru kada ih Zapovjedništvo Odpora pozove.

VOJSKA I POLITIKA

Reći će nam kritičari, neki i dobronamjerni, zašto mi kao vojnici pravimo medjunarodne ugovore i podpisujemo ih u ime hrvatskog naroda. Dati ćemo im vrlo jednostavan odgovor:

Prije nego što pozovemo hrvatsku emigraciju na vojnorevolucionarnu akciju i hrvatski narod na gverilu i ustanak, morali smo stvoriti jasne baze. Podpisani, kao posljednji zapovjednik hrvatske vojske od 1945. godine, vrši svoju ulogu zapovjednika, ne po pravu, nego po dužnosti. Činjenica da smo izgubili rat ne može osloboditi preživjele za Bleiburga od služenja Domovini kao vojnici. Mi, zapravo, trebamo vladu i državnog poglavara, da nam zapovjedaju. Ne vidimo nigdje te vlade ni poglavara. Stari hrvatski političari svadjaju se upravo oko toga tko je na vlasti, a mi te vlasti nigdje ne vidimo. HSS smatra, da uopće nismo vojska, jer smo služili NDH, a to nije bila država njihove stranke. Poglavnik je umro i pokoj mu duši, a ono, što se danas zove HOP, ne liči ni vlasti, ni iopoziciji, ni stranci, ni pokretu i nas samo boli, da čitave legije dobrih idealista u zbrci pojmova gube svaki smisao za stvarnost.

Iz tih jednostavnih razloga htjeli smo na vrhu hrvatske politike viditi jednu demokratsku ustanovu, koja bi u hrvatskoj hijerarhiji zauzela svoje mjesto, a da se mi vratimo našoj misiji. Naš teret se povećao.

ŠTO VIJEĆE NIJE?

Rekli smo, da smo želili viditi vrhovničke poslove u rukama Vijeća, da ono stvori vojni odsjek, odredi nam odnosnog ministra ili vijećniika, kojemu bi se mi kao vojnici pokoravali i uzpostavili ravnotežu izmedju gradjanske i vojničke vlasti, kao što je to uvjek bilo u hrvatskoj državi u prošlosti i kao što je to danas u zapadnim demokratskim državama.

Mi smo prije podpisa ugovora s organizacijom "Braća Muslimani", Sveislamskim Kongresom u Jeruzalemu i prije nego smo preko častnika HOS-a stupuli u kontakt s preko 20 nama sklonih prijateljskih zemalja, ponudili Narodnom Vijeću (Hrvatskom Narodnom Vijeću, mo) preko našeg glavnog povjerenika brata Erića i izravnim pozivom predsjednika Džinića, da on stvori odnosnu ustanovu i preuzme taj dio posla, koji na nas vojnike i ne spada, osim ako od civilnih vlasti za tu ulogu budemo pozvani.

Mi, dakle, nismo uzurpali nikakovih vlasti niti iz svog vojničkog zvanja želimo praviti cirkus. Nama se je dogodilo, da nam je jednostavno nitko ne želi zapovjedati. Ni Vijeće nije što bi trebalo biti. A Hrvatska čeka 17 godina. Ne želimo čekati još 17.

AMERIČKA I HRVATSKA KONSTITUCIJA

Prije održanja Vijeća nama su skoro svi prisutni, pa i sam predsjednik Džinić, govorili o bezuvjetnom stvaranju vojnog odsjeka i o akcijama. Mi vjerujemo i to javno ispovjedamo, da bi svaki od prisutnih na Kongresu uzeo pušku u ruku i išao u borbu za Hrvatsku. Vjerujemo, da bi to učino i Dr. Krnjević, pa i Dr. Hefer, unatoč godina starosti i fizičkih poteškoća. Pa ipak, kada se je Vijeće sastalo, prevladao je stanoviti strah i izvjestne antimilitarističke natruhe.

Zašto? O neugodnim stvarima, vele, da je najbolje ne govoriti. Dobar dio prisutnih, koji su imali glavnu riječ na zasjedanju Vijeća, američki su državljani i imaju obligacije (obveze, dužnosti, mo) prema svojoj novoj domovini. S druge strane, srbokomunisti svih boja nastojali su podsjetiti ih, da smo 1941. godine navijestili rat Americi.

Mi razumijemo situaciju. Njih osobno obvezuje američka konstitucija. Ljudi Odpora uvjek su bili, jesu i ostaju prijatelji Amerike s punim rešpektom za američku konstituciju. Ali, pored našega razumijevanja i rešoekta, mi dugujemo naše živote zarobljenoj Hrvatskoj i to predpostavljamo bilo kojem drugom osjećAju ili interesu.

Odpor veže samo i jedino HRVATSKA KONSTITUCIJA. Što ne može Vijeće, može Odpor.

NAŠA POLITIČKA I DIPLOMATSKA DJELATNOST

Danas u slobodno svijetu postoje tri ozbiljne hrvatske političke konstitucije: HSS, HOP i Hrvatsko Narodno Vijeće. Svi ostali, manje ili više, gledaju neku mogućnost u tim konstitucijama. Mi bi vojnici najsretniji bili, da se što prije sastanu Dr. Krnjević, Dr. Hefer i Dr. Džinić te da barem skupa popiju kavu, ako već ne mogu napraviti hrvatsku vladu u emigraciji ili neki drugi organ, koji bi za nas vojnike predstavljao vrhovničku vlast. Medjutim, ako oni to ne učine, mi ćemo vršiti našu ulogu kako najbolje i najpametnije budemo znali.

Predstavnici Odpora nalaze se u pregovorima s preko 20 zemalja i predstavnicima medjunarodnih antikomunističkih organizacija. Svjestni smo, da ćemo progutati mnogu gorku pilulu u tim pokušajima, ali ćemo uvjek iznova pokušati, jer znamo, da ne možemo zagaziti u ozbiljnu borbu, dok ne budemo našli bratske ruke, koje će nas pomagati, da plod naše borbe i krvi bude zaista iskorišćen. U Kavranovoj akciji palo je 100 divova, a da je odjek u svijetu bio ravan nuli u korist Hrvatske. Reklo bi se..."od sto glasa, glasa nije bilo"...Čekali smo 17 godina, ali više ne mošemo. Hrvatski su političari vojnike pretvorili u diplomate. Idemo do konačnoga ! (Koliko je ovo "DRUGO PISMO" pomoglo onoj devetorki iz Australije ljeta 1963., teško je reći, mo).

VOJNIK DO VOJNIKA - SATNIJA

Prema onoj narodnoj "zrno do zrna pogača, kamen do kamena palača", postavimo našu parolu : vojnik do vojnika - satnija, satnija do satnije - armija.

Ni komunisti ni kapitalisti, ni Hrvati ni Srbi ne prave nikakovih iluzija u pogledu Jugoslavije. Hrvatski komunistički prvak Hebrang bio je u našim rukama i nismo ga ubili, nego su ga srbokomunisti ubili zato, jer se borio, da hrvatski Srijem bude u sastavu "Hrv. Repubilke", a ne Beograda.
Imamo sasvim jasan uvid u stanje medju bivšim hrvatskim partizanima iz Dalmacije i Istre. Mnogi od njih danas nam daje pravo (kao što je i dr. Hebrang mlađi rekao prije par godina da se je Luburić borio za hrvatske interese i Hrvatsku Državu, pa je dobio po trtici od Mesića, Josipovića i kompanije, mo) da smo se borili za Državu Hrvatsku i protiv komunizma, kao što i mi njih mnoge shvaćam, da su se borili protiv Talijana, fašista i četnika u partizanskim sastavima.

Mnogi su hrvatski sindikalisti i socijalisti svršili na Golom Otoku i beogradskim kazamatima zato, jer su uvidjeli, da je komunistička doktrinalna revolucija bila prevara i da je komunistička stranka u Hrvatskoj bila slijepo oružje u rukama srpske soldateske i beogradske čaršije. Mi sa sažaljenjem gledamo na one Hrvate u emigraciji, koji zatvaraju oči pred činjenicom, da će naši saveznici biti mnogi od dojučerašnjih dalmatinski partizana (i to se ostvarilo u Domovinskom ratu, mo) i mnogi od starih hrvatskih sindikalista i socijalističkih vodja, koji su mislili, da se na strani Tita bore za socijalna prava.

Mi ovima pružamo ruku (iz ovoga "...pružamo ruku"...je proizišla PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA koja je izišla u Istarskoj "DRINI" 1964., mo) u zajedničkoj borbi protiv komunističke podvale i srpske okupacije. Pozivamo hrvatske pravoslavce i one, koji se osjećaju Srbima, a žele živjeti kao lojalni gradjano Hrvatske, da nam se pridruže. Svi smo gradjani Hrvatske i svi smo vojnici svoje Domovine.

NAŠ PSIHOLOŠKI RAT

Uspjesi hrvatske emigracije stvaranjem Vijeća, vezama s islamskim svijetom, radom Bleiburškog Odbora (koji je izdao 1970. knjigu na engleskom jeziku OPERATION SLAUGHTERHOUSE, hrvatski KLAONICA a koja je prevedena na hrvatski HOLOKAUST II. U Zagrebu 2005., mo) i stotinu drugih uspješnih akcija u slobodnom svijetu, a mi medju uspjehe ubrajamo i putovanja Dra. Hefera, kao i izjave Dra. Krnjevića, te zahvati mladih hrvatskih snaga i borbenost nove generacije, pokrenuli su hrvatske duhove.

Čim su se snage usmjerile protiv Jugoslavije i komunizma, a došlo do zbliženja Hrvata medju sobom, poveden je hrvatski psihološki (hladni) rat. Nastalo je vrenje i u redovima HOP-a i HSS-a. Svugdje ima idealista i boraca.Medju malim ljudima zapravo i nema problema. Problem je medju vodjama. Onoga časa kada naša sigurnostna služba pronadje i odstrani agenet UDB-e,
(što je bilo jako teško, iz jednostavnog razloga, da je Hrvata iz svih hrvatskih pokrajina bilo više od jednog milijuna u slobodnim zapadnim zemljama, koji su, preko pisama, telefonskih razgovora, telegrama, brzojava, posjetama i uzajmnim poznavanjima držali veze u oba smjera: iseljeništvo/domovina, domovina/iseljeništvo. Poslije Rankovićeve amnestije iz 1962 godine, prilike su bile mnogo povoljnije nego prije da bi svojta mogla posjećivati svojtu ili svoje u iseljeništvu. Kroz te posjete UDB-a je vršila svoj antihrvatski posao i slala svoje doušnike i plaćenike u emigraciju medju "svoje zemljake", kako se je to tada govorilo. Varka je bila smišljna koju je jako bilo teško otkriti, jer smo nekako svi bili nekim slučajnim poznajstvima povezani. Svak svakome vjerovao a u isto vrijeme svak u svakoga sumnjao. Kako je UDB-a preko svojih agenata ubrzala ubojstva hrvatskih političkih emigranata i djelatnika, medjusobne sumnje su se povećale iz dana u dan. Tako su propale mnoge dobronamjerne hrvatske akcije, kako ona Božidara Kavrana iz 1947/1948., tako i ona 1963. Oblak/Tolić/Stojić, kao i najpoznatija braće Andrića Bugojanska Akcija iz 1972., mo), niknuti će neodoljiva hrvatska volja za slobodom. Ta je volja sada paralizirana. Tito baca "kost" medju nas i mi trošimo naše energije u medjusobnoj borbi.
Onoga časa kada oslobodimo te energije i usmjerimo ih pravom cilju, Tito će izgubiti svoj psihološki rat, koji melje naše živce i naše nade.
Jedinstveni i borbeni nastup emigracije dignuti će i naš narod i osigurati nam saveznike (kako lijepo rečeno "...i osigurati nam saveznike...", mo), ugled i pomoć u slobodnom svijetu. Biti ćemo snaga, s kojom se računa. Hrvatska emigracija je već stupila u fazu psihološkog rata. Podržavajmo ga !

HRVATSKI MARCHALLOV PLAN

(Riječ/dvije o ovom planu. George Catlett Marschall (1880-1959) je bio američki general u WW2. Svojim sposobnostima je postao ministar vanjskih poslova SAD 1947-1949., te kao takav svojim utjecajem je uspio uvjeriti vladu predsjednika Trumana da je neophodno potrebno pomoći gladnu i razrušenu Europu. Tako se je stvorio MARSCHALLOV PLAN. Osobno se vrlo dobro sjećam te humanitarne pomoći, najviše u hrani. Kada bi dobivali "deke", tako se je to tada zvalo, što bi značilo slijedovanje koje bi dobivali po broju člavova u obitelji, dobivali smo i jaja u prašku; na osnovu čega su momci izmislili pjesmu koju su pjevali u gangi: "Mala moja dobila na pluća, jeduć jaja Trumanova vruća", mo).

Ne znamo, da li je ta usporedba dobra. Nu, mi je upotrebljavamo, jer je poznata. U Španjolskoj je jedan film pod naslovom "Dobro došao, mister Marschall !" postigao ogromnu popularnost, jer se je izrugivao s Marschallovim planom i pustim vjerovanjem da ne treba trti glavu za budućnost, jer da dolazi mister marchall i dati će svakom gradjanu iz svoje vreće onoliko dolara, koliko mu je potrebno. Poznato je, da je zaista gen. Marschall poslije II. svjetskog rata stvorio plan i s milijune dolara spriječio socijalne potrese u nastradalim zemljama.

Na nama je Hrvatimastvoriti vlastiti "Marschallov plan" za oslobodjenje (Hrvatske, mo). Pored svih nastojanja u slobodnom svijetu kod naših starih i novih prijatelja, dužnost nam je u prvom redu mobilizirati naše vlastite snage, racionalno ih iskoristiti i povesti borbu. Kada pokažemo da smo dostojni i požrtvovani, da dajemo svoja sredstva i ginemo za stvar oslobodjenja, onda će nas pomoći i drugi i pojačati naš potencijal. Ako mi sami ne budemo žrtvovali svoju krv i svoj znoj, nemamo prava očekivati ni od Istoka ni od Zapada da za nas čine ono, što sami za sebe nismo kadri učiniti.

SEDAMNAESTI BOŽIĆ U EMIGRACIJI

Nastojati ćemo, da vam ovi redci stignu za Božić i Novu Godinu; velike blagdane kršćanskog svijeta. Naši su muslimani s poštovanjem gledali na naše božićevanje, kao i katolici na muslimansko bajramovanje.

Do sada smo uvjek čestitali Božiće i Barjame sljedećim riječima: "Dao Bog, da dogodine slavili Božić i Barjam u našoj dragoj, patničkoj, slobodnoj, nezavisnoj itd...Hrvatskoj...."

Mi kao vojnici vjerujemo i u Božija čuda, jer ih je i do sada činio. I Biblija i Kur'an govore o pobjedama, koje je Gospodar bitaka davao pravednim vojskama. naša je stvar pravedna i molimo Boga, da nas pomogne. Vjerujemo, da će Bog biti uz nas u danima borbe. (što se je i ostvarilo u Domovinskom rati 1991-1995., mo).
Medjutim, bez Velikog Petka nema ni Uskrsa i bez naše vlastite žrtve i pregnuća nemamo pravo očekivati milost. Ne smijemo računati s milošću Neba kao strateškim činbenikom.
Bog nam je dao srdca junaka, milost vjernika i inteligenciju Božijih stvorenja, a na nama je ostalo.

HRVATSKI VOJNICI, HRVATSKA BRAĆO!

Ako ste uvjereni da smo na pravom putu, pomozite nas i to odmah, individualno, pa i onda, ako ste do sada uvjek pomagali. Učinite to ovim putem i izravno, u znaku plebiscita i odobrenja. Nama treba moralna i materijalna podrška. Mi znamo s kim se hvatamo u koštac i dokazali smo, da smo i u prošlosti s uspjehom pobijali neše neprijatelje. Nisu oni nepobjedljivi. Imamo mi ljude i ideja. Složni hrvatski ljudi mogu sve učiniti kada hoće.

Prilog svakog od vas za nas je znak, da nismo sami. NEKA ZA BOŽIĆ 1962. GODINE I VAŠE IME UDJE U SPOMENKNJIGU ODPORA !

ŽELIMO SVIMA SRETAN BOŽIĆ I NOVU GODINU !

Uz naš vojnički pozdrav,

general Drinjanin v.r.

TISKANICU KOJU PRILAŽEMO OVOM OKRUŽNOM PISMU ISPUNITI I NAMA NAJHITNIJE POVRATITI!


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 07:42 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
SINOVI SELJAČKE MAJKE DOBRI HRVATSKI VOJNICI

Donosim ovdje jedno vrlo zanimljivo pismo kojeg sam upravo sada, prije nekoliko minuta, pronašao u hrpi još nepregledani pisama. donijeti ću ga u originalu. Sve što ću zamoliti cijenjene čitatelje je to da ga pročitaju onoliko puta koliko će im biti potrebno kako bi ga u suštini mogli razumijeti. Dok sam čitao ovo pismo, pade mi na pamet jedan istinit slučaj iz Pariza. Nas nekoliko zagrijanih Hrvata smo znali da je Poglavnik jako bolestan, te se dogovaramo kako bi mu napisali pimo i zaželjeli brzo ozdravljenje. Problem je bio u tome da smo svi bili sinovi seljačke majke i bez neke školske spreme, te nismo znali kako mu pisati. Odlučili smo mu pisati, što smo i učinili. Kako nismo poznavali pravopisnu interpunkciju, stavili smo na dno pisma jedna red točaka, jedan red zareza, jedan red uskličnika, jedan red dvotičaka, jedan red zareztočaka, jedan red upitnika i zamolili Poglavnika da on to stavi undje gdje što pripada. Na naše veliko iznenađenje dobilo smo odgovor od Poglavnika koji nam je odgovorio od prilike ovako:

"Draga moja djeco, hvala Vam na pismu. Nemojte se stiditi što ste sinovi seljačke majke. Ja sam sa takovima uspio stvoriti Hrvatsku Državu, a sa školovanima sam ju izgubio".

Sada prelazim na pismo kojeg je jedan Hrvat iz Toronta pisao generalu Drinjaninu. Ja ću, ako ustreba, da bi se što bolje popunilo i razumjelo, staviti moju ili moje opaske.

Clarkson 23, Ozujka 1965.

Mnogo Poštovani Gospodine Generale.

Dragi moj Generale dobio sam Vaše Drago Pismo i sve sam tošno razumio. Gospodine Generale molim Vas oprosti Temi pošto ja slabo pišem na mašinu ali znam daje Vami lakiše čitat nego da sa rukom pišem znam da mnogu poštu dobivate i da ste previše zauzeti, prvo menije drago da ste zdravo kako Vi tako i Vaša obitelj.

Mnogo mije drago da ste u vezi sa mojim gosp. Zapovijednikom Štirom (pukovnik Ivan Štir, mo) a i Gos. Štir je prepatio svega pa eto kako čujem da nije najboljega zdravlja meni je prestao pisati 1959 godine ne znam razloga biće da ga, nešto zapriječilo može bit i kakav dobar Prijatelj, kada Gos. Štiru bude Te pisat molim Vas Srdačnoga Pozdravite.

Gospodine Generalu Vis Te pitali brata V. Šimunca i brata R. Gagru u vezi Gos. N. Srtukovića a ja ću bit kratak a jasan on se dopisuje sa Pro. Varošom i sa Dr, Draganovićem i sa Osmanagićem (Adil Osmanhagić, mo) i Šehovićem (Derviš Šehović, mo) od ove gospode mi je pokazao pisma od svije su bila pisma Prijateljske naravi osim Gos. Pro. Varoša

(Miroslav Varoš (20 srpnja 1923, 31 prosinca 1975) profesor glazebe, podrijetlom Čeh, oženjen srpkinjom, dokazani Udbin agent i kada mu je talijanska policija bila za petama da ga uhapsi, dobio je hitno poruku od svojih koja je bila kratka i dovoljno jasna: Talijani su ulovili zeca. Večera čeka. Dođi. Teta." Tako ti je Miroslav Varoš uspio pobjeći, mo)

Njegova su pisma bila više Političke naravi tega molijo da što više poradi za Organiziranju Hrbvatskog N-Odbora (Hrvatski Demokratski Odbor, HDO, mo) no to njega nije ništa smetalo meni pokazati i ja koliko sam moga primijetiti da je danas njemu naj bliži H-N.Otpor ali on nije zagrijan nizašto nego ponajviše novac voli, u razgovoru na Srcu mu leži i naša Hrvatska to su moji opažaji na njemu i on ima u sebi neke posebne Fantazije primjer voli sa Stranijem Narodima imat neke razgovore meni kaže da njega strani mnogo više Cijene i Poštivaju a to je točno pošto naši ljudi gledaju samo kakobi koga osramotili ili neki način našu samo da ne ostane čestit i Pošten.

Ovo bi za sada sve bilo a Vas ako nešta više interesira molim samo izvolite pitat a znam da je i on sam piso Vami to mije danas rekao u razgovoru, kako Vidite po Adresi ja sada ne živim više u Torontu sada živim u blizini M. Luburića, Mile je dobar mladić, sinoć sam bio u Torontu na sjednici za spremanje Proslave Desetog Travnja biće dosta posla dok se sve postavi na svoje Mjesto mogu Vam reći da će Glavni Govornik bit brat Rudi Erić isti Erić nam je rekao da se Vi jako slabo čuvate pa bi Vas ja molio da se Vi čuvate što bolje. (Ovo je jako interesantno i vrlo važno spomenuti ovdje. Ima više pisama u kojima su pojedinci savjetovali generalu malo veći oprez. To se najbolje može uočiti iz knjige dra. Miljenka Dabe Peranića POGIBIJA GENERALA LUBURIĆA New York 1984., mo)

Gospodine Generalu znajući da s Te Vi zauzeti prema tome Vi ako bolje nešto bude Te trebali od mene izvolite samo pisati u brata Vladinom pismom da Vam bude manje posla, miće mose borit i radit koliko nam bude moguće braća Perići.

Uz mnogo bratski Srdačnih pozdrava Vami Gospodine Generale i Vašoj Obitelji, pozdravite sve naše zapovjednike i Predvodnike hrvatskog Narodnog ODPORA uz Naš Vojnički Pozdrav.

za Uvijek Odani Vam Martin Perić. (podpis, mo)

Napomena:
Ospbno sam upoznao sada pok. Martina Perića 1978 godine kada sam iz San Francisca došao u Toronto održati govor u DOMU HRVATSKOG NARODNOG ODPORA na Dupont Street.

Tada, u to vrijeme bila je velika trzavica i podjela unutar redova Hrvatskog Narodnog Odpora. poslije generalove tragične smrti 20 travnja 1969 godine, dolazi do velikog nesnalaženja u redovima organizacije HNO. Srećko Rover iz Australije viče na svoju stranu i ima jedan dio pristalica, dok Dinko Šakić, zet generala Drinjanina, tegli na svoju stranu, na staru i originalnu stranu ODPOR i ima svojih pristalica, dok na trećoj strani stoji većina, starih i mladih, sinova i Ustaša i partizana, koji fonetički ne izgovaraju niti govore "ODPOR" nego "OTPOR". Dolazi do Svjetskog Kongresa organizacije Hrvatskog Narodnog Odpora u Hamiltonu, Canada 1974 godine. Tu su se mnoge stvari raspravljale i tu je, tada, došlo do polarizacije ODPORA. Stipe Bilandžić iz Njemačke biva biran za Pročelnika Svjetskog OTPORA HNO a Živko Vasilj za Tajnika. Dinko Šakić sa svojim pristalicama je napustio sjednicu i od tada su bila dva (2), jedan (1) ODPOR, drugi (2) OTPOR. Ja sam postao Kontinentalni Pročelnik za Sjevernu Ameriku Hrvatskog Narodnofg OTPORA.

Poslije moga govora priđe k meni Martin Perić i sav uzrujan i ozbiljan me pita: Gospodine Pročelniče, Vi ste održali dobar govor i ja se sa Vama slažem i prilazim od sada k Vama, samo Vas molim da na ovoj zgradi ostane isto ime DOM HRVATSKOG NARODNOG ODPORA., tj. da se slovo "D" ne promijene u slovo "T". Tu smo se složili tako da se ime Doma nije mijenjalo.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 07:52 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
PRIPADNICIMA I PRIJATELJIMA ODPORA

general Drinjanin
7.XI.1965.


Nekolicina prijatelja traže od mene, da Vam za ovu prigodu reknem nekoliko riječi i dadnem direktive za rad. Mnogo toga se u svijetu dogadja što zahtijeva reviziju naših poteza. Isto tako sili nas da zauzmemo stavove, kako bi bili uvjek, na svakom mjestu i za svaki slučaj spremni izvršiti našu misiju. Pokušati ću u ovo par redaka iznijeti pred Vas, pred pripadnike i prijatelje Odpora, nekoliko točaka, koje mogu časovito služiti kao bazične direktive.

1. PRINCIPI.

Po nekada smo čuli da su veliki ljudi, tako na pr. Disraeli, (Benjamin Disraeli (1804-1881) romanopisac i engleski političar..., mo) jedan od stratega-sanjara i stvaratelja engleskog carstva, da je osnovni princip NE IMATI PRINCIPA. Znači ne imati načela, nego u svakom slučaju, svakom času napraviti ono, što nam odgovara, što nam koristi, što nam pomaže za ostvariti jedan san ili jedan plan.

Medjutim treba imati u vidi, da su ti ljudi sami po sebi imali jednu formaciju, kulturu, odgoj, - i da su imali pregled dogadjaja, smisao za odgovornost prema Bogu i Povijesti, pa su znali uskladiti svoje ciljeve i planove sa jednim višim ciljem. Ako analiziramo neke od tih ljudi i njihov rad vidit ćemo, ipak, veličinu. Takvi ljudi sanjari - stratezi stvorili su medju inim i BRITANSKO CARSTVO I ŠPANJOLSKI IMPERIJ. U tim imperijima nije nikada sunce zalazilo. Podigla su se golema carstva, vodili se krvavi ratovi, stvarala se neizmjerna bogadstva, zatajivali se principi, ali ipak je ostalo mnogo toga pozetivnoga. Kultura, vjera, civilizacija dokaz su tome. Nastale su ipak slobodne, nezavisne i suverene države, kulturni i civilizirani narodi.

Ali pojavom bezbožnog marksizma - komunizma pojavili su se ljudi, ideologije, doktrine i političke strategije, koje su samo rušile. Tragovima britanskih i španjolskih osvojača nikle su slobode i sretni ljudi,- a iza materijalističkih, marksističkih i komunističkih osvajača ostajao je pustoš, gospodarski kaos, bijeda, robstvo i životinjski instikt. (jer se nije vjerovalo u Boga, poput životinja koje ne vjeruju niušto, mo). Rusija je mogla stići i na mjesec,- ali na zemlji nije uspjela ni jednog jedinog čovjeka učiniti sretnim.

Zašto se to dogadja ? Radi apsolutnog pomanjkanja bili kakvih principa, tj. načela. Mjesto dizanja i niveliranja (izravnavanje, mo) prema gore, komunizam je izvršio nivelaciju prema dolje, ubijajući svaki duh, svaku spiritualnost, svaku ljubav i pojem odgovornosti pred vječnim i trajnim.

Zato je u svakom radu potrebno imati principe, načela, kojih se treba držati u radu, životu, zabavi, poslu, politici, strategiji, umjetnosti, pa i u oslobodilačkom radu. Kojih principa se treba držati i u našoj oslobodilačkoj i državotvornoj borbi.?

U prvom redu : poštivajući zakone dekaloga, tj. Deset Zapovjedi Božijih. Ako proučimo religije vidit ćemo, da se sve one sa malim razlikama baziraju na Dekalogu. Možda će netko reći, šta eto Drinjanin pravi konkurenciju hodžama, fratrima i popovima. Ne, braćo, ne ! Ali vidili smo u prošlosti, da su ljudi bez principa bili nikakvi borci. Falila im je unutarnja snaga vjere, nisu znali umirati za budućnost svoga naroda. Nisu znali izdržati. Mnogi su nas izdali. Mnogi izvršili nečastna djela. Nisu znali ni živiti, ni umirati. Tijelo je jednoga dana zakazalo, duha nije bilo. Ostalo je - ništa. Mizerija.

Crkva je u životu hrvatskog naroda odigrala jednu značajnu ulogu. A Crkva smo svi mi, vjernici, gradjani, vojnici. Danas u Hrvatskoj oko Crkava i opet se diže nacionalni duh. Hrvati koji su imali načela - principe izdržali su, prebrojavaju se, informiraju se, dižu glave; traže istomišljenike, zgodne ideje. Ljudi bez principa, bez morala, bez vjere, ideje, odavno su u službi samo materije. Tko im daje tu materiju, njega slijede. U ovom slučaju JUGOSLAVIJU I SRBOKOMUNIZAM. (vrlo pametno rečeno, mo).

Ako smo se smjestili u taj okvir, onda smo u milosti i snažni, te možemo voditi naš opravdani rat. Crkva kao takova ne osudjuje pravedni rat za slobodu jednog podjarmljenog naroda. Dapače, ona ga nuka neka se bori. Mi smo i u prošlosti znali naći taj put, pa ćemo znati i u sadašnjosti. Naš je rat pravedan, i prema tome, obligatoran. (obavezan, mo). Obvezantan za sve ljude dobrih principa. Onda smo prekaljeni, snažni, principijalni na žrtve, odgojeni za izdržati, i onda je osiguran kontinuitet našega rata. On je trajan. Do slobode ili smrti.

II. NAŠA BAZIČNA POLITIČKO-STRATEŽKA MISIJA

Hrvatski se narod nalazi danas u dvojstrukom robstvu i o tome nama nije potrebno dokaza. Prema tome moramo samo povući potrebne zaključke i sve naše korake skladiti sa tom činjenicom. Naš je glavni političko-stratežki silj oboriti Jugoslaviju i stvoriti HRVATSKU DRŽAVU. (to je bio i dra. Ante Paveliča političko-stratežki cilj oboriti srpsku monarhističku Jugoslaviju, mo). Taj cilj mora biti obvezatan za sve, pz i za Odpor.
Znači da je to cilj kojega mora osjećati svaki Hrvat, i svaki HRVATSKI KOLEKTIVITET, svaka zajednica. Svaki Hrvat mora u tom cilju naći ono glavno, a onda kao ljudi, kao civilizirani ljudi, uskladjivati ono sporedno medju nama. Čovjek ili zajednica koji ne osjete taj zajednilki cilj nisu ni kadri uskladiti rad sa radom drugih Hrvatskih Ljudi ili Zajednica.
Vidili smo u neposrednim tužnim dogadjajima rezultate. Mjesto da ostvarimo svaki svoju zajednicu i u bratskoj i ljudskoj suradnji koordiniramo sve napore u borbi za taj zajednički cilj, gube se hrvatske energije u medjusobnim borbama, blaćenjima i svadjama, a neprijatelj to izkorišćuje, baca benzina u vatru, gdje nagorijevaju naše nade za povratak(u Domovinu, mo).

Kako treba raditi ?

Pogledajte oko sebe i naći ćete muževe i žene, koji su neki i kroz pedeset godina na svakom mjestu, u svakoj situaciji, u svaka doba tražili ruku Hrvata, da bi zajednički učinili ONO ŠTO SE MOŽE. politika je znanost i umjetnost moguća. Zato traba biti skroman prema sebi i ustanoviti da nitko od nas, ni kao čovjek, ni kao Zajednica, nike dostatan za oboriti jugoslavenski srbokomunizam (neće dugo potrajati, a doći će to vrijeme, kada će se poznata pera iz svih uglova bivše Yu pitati: Zašto je general Drinjanin sustavno govorio i pisao "SRBOKOMUNIZAM" te jedno i drugo povezao u jednu te istu kovanicu SRBOKOMUNIZAM, mo), a stvoriti Hrvatski Državu. Ne treba tražiti dokaza. Postojanje Jugoslavije je dokaz.
Da su ti ljudi i Zajednice imali snage bili bi oborili Jugoslaviju. Nisu je imali i Jugoslavija je tu. Ni mi ju sami nismo imali. Inače ne bi bilo Jugoslavije. (ili inače mi danas ne bi bili emigranti i razbacani po cijelom svijetu, mo).

Eto, tu ću Vam reći nekoliko riječi o ODPORU. Ime Odpor je dato u onom času kada sam kao zapovjednik JUŽNOG HRVATSKO FRONTA NA IVAN SEDLU dobio nalog za da se povučem.
Nakon što smo uspjeli stvoriti front, nakon što je pola Hercegovine bilo spremno pasti da Hrvatska može živjeti, nakon što se Sarajevo diglo, da brani na Romaniji i Ivan Sedlu, povlačenje.
Nakon toliko krvi, borba, i uspjeha na vojnom polju, povlačenje. Baš u novoj OBRANI o tome pišemo. Morao sam misliti. Da je tada USTAŠKI POKRET bio dovoljan sam za sebe, da mu je politika bila snažna, ispravna i dostatna, onda nebi hrvatske nepobjedjene divizije trebale ostavljati jedan tako važan ključni i stratežki položaj kao IVAN PLANINA i napuštajući dio ljubljene i herojske zemlje, priznati da nismo dostatni. Zato organizaciji nisam dao ni neko političko ni vojničko ime, nego sveopće narodno. tj. HRVATSKI NARODNI ODPOR.
Jer tu se radilo o sudbini naroda. Odkad smo napustili IVAN PLANINU smo smo doživili poraze. I stigli na Bleiburg. I u emigraciji. I do spoznaje, da smo svi potrebni.
Eto tu je naša filozofska baza. Odatle i naša osnovna političko-stratežka linija.

Nama su rekli, da kakvi Odpor, i kakva sloga. Izrugivali su se iz našeg meijanskog stava, ali vrijeme je prolazilo i pregazilo one, koji su podcjenili brata i ideje.
Lako je bilo nadvikivati, obećavati, potuživati, podcjenjivati, denuncirati, - ali prošla su dva desetljeća i naša je stvar tamo gdje je bila, kad sam dobio nalog sa Ivan Planine, tj. u defenzivi, u bježanju, a neprijatelj je konsolidirao svoju snagu, uskladio svoju politiku, stvorio organizaciju i posljedice vidimo. Vraćamo se IVAN PLANINI. Ja se nisam htio povući, pozvat sam bio u Zagreb i kako znate moj je avion doživio prisilno spuštanje, a ja bio onesposobljen za borbu. (General Luburić je tada dobio potres mozga i bio je za tri dana onesvješćen u bolinici. To je bio prvih dana svibnja 1945., i za vrijeme tog trodnevnog odsustva, mnoge su se stvari dogodile za koje general Luburić je doznao tek kada se je osvjestio, mo).

Ipak sam ja izvršio zadnju zapovjed i u borbama zalaznice osigurao mogućnost dolaska Oružanih Snaga i naroda do zapadnih saveznika. Ostalo Vam je poznato.

(Ovdje, zbilja, svaki pošteni i pravedni Hrvat treba zahvaliti generalu Drinjaninu na svim ovim njegovim mnogim i ogromnim pisanjima u emigraciji. Drugi istaknuti tvorci, stvaratelji i branitelji NDH nisu imali istu i jednaku priliku opisati i zapisati dogodovštine zbivanja, stvaranjai obrane NDH kao i povlačenja HOS prema zapadu, kao što je to imao general Drinjanin. On je bio na takovim visokim i odgovornim položajima u kojima je imao djelomični ili potpuni uvid i pregled situacije o kojoj je toliko pisao u izdanjima DRINAPRESS-a OBRANI, DRINI, OKRUŽNIM PISMIMA, LETCIMA, itd., dok drugi nisu bili iste sreće, jer su mnogi izginuli u borbama ili su bili spriječeni drugim nepogodnostima, itd. Za sigurno se iskrena, istinita, objekitivna i poštena hrvatska borbena povijest NDH ne može pisati ne uzevši u obzir zapise, opise, uspomene i pisma generala Drinjanina. Ono što su preko četrdeset i više godina pisali jugoslavenski i komunistički "povjesničari" ne može se uzeti uopće u jedan ozbiljan OBZIR, iz jednostavnog razlog: Sve što su pisali, pisali su iz ugla partijske i ideološke linije s jedna strane, dok s druge pisali su iz mržnje i omalovažavanja svakog napora NDH o borbi i o očuvanju hrvatskog imena. Mo)

Ostao sam u Domovini sa generalom Bobanom i šakom preživjelih. Pitanje je zašto nismo dizali ustanke, vodini aktivnu resistenciju, itd. A ja Vam kažem, da je trebalo imati svjesti i nešto pameti i smisla za odgovornost i pitati se: kako to da smo imali Poglavara, Vladu, Generalitet, 17 Divizija, Visoki Moral, Državni Aparat, - pa je bilo odredjeno povlačenje, predaja, bezuvjetna predaja u ruke srbokomunista, i nakon što je sve to palo, da sa ostatcima razbijene i poklane vojske vodimo narod u iztrebljenje.

Srbokokomunisti svih dlaka uz pomoć svojih moćnih saveznika (i hrvatskih antifašista, da ne kažem hrvatskih komunista, jer mnogi hrvatski komunisti nisu bili antifašisti, niti su se takovima smatrali kao što se danas smatra Mesić, Josipović i njihova klapa, mo) bili bi tada istrjebili naš narod. Drugo je bilo da smo na čelu sa Poglavnikom , Vladom, Generalitetom i Glavnim Stožerom, Glavnim Ustaškim Stanom vodili bitku na našem području i obnovili Krbavsku Bitku.

(Mnogo puta sam se prepirao, a i drugi su isto tako, sa prijateljima oko riješi "OBNOVITI". Ja sam osobno uvijek govorio o obnovi Hrvatske Države, koju smo stvorili poslije punih 839 godina i koju smo izgubili 1945. Dakle, Državu smo imali koju nije bilo potrebno stvarati, nego samo obnoviti, kao što je jednom u povijesti bila bitka na Krbavskom polju, koju nije trebalo više stvarati, kako general Drinjanin reše, nego obnoviti. Ići ovim snjerom se može istinito i sa punim pravom reći da je Neovisna Država Hrvatska, koju se danas zove RH, obnovljena DRŽAVA SVIH HRVATA 1991., mo)

Tada bi to moglo biti slavna bitka ustaškog plemstva za povjest, - ali sa obješenim ministrima, generalima, i poklanom vojskom i ubijenim moralom, zar smo mogli i smjeli voditi u bitku nejaku djecu i starce, s poglavarom u tudjini i u ime politike, koja je doživila strahoviti slom?

Eto zašto sam stvorio HRVATSKI NARODNI ODPOR, zašto sam stavio snage u PASIVNI ODPOR, i zašto sam konačno došao u emigraciju ranjen i izmučenm da vidim šta je i kako je.

Bilo mi je zabranjeno mješati se u novi podhvat i bile su prešućene moje opomene o snagama, kojih nije bilo i o mogućnostima, koje je srbokomunizam sugerirao. Znate završetak toga doba i te akcije koju je vodio DRŽAVNI ODBOR u IME HRVATSKOG NARODNOG ODPORA. Nakon toga (poraza akcije Božidara Kavrana, mo) mi je bilo predano po Poglavniku vodstvo ODPORA. Mnogima od Vas je sve to poznato, a ja Vam obećajem, da ću u skorim OBRANAMA osvijetliti to pitanje.

Kada sam došao na vodstvo Odpora morao sam razmišljati i tada smo vodili pobunu duhova sa pukovnikom Štirom, sa našim Rudepašom, sa mnogima, koje poznajete. Tražili smo novi smjer politike, kao i nekada na Ivan Sedlu. Znate kako se odigralo, znate i rezultat. Vidite taj rezultat u svoj svojoj bijedi. I odatle naši zaključci.

Sjećati ćete se da smo obnavljali ideje u letcima SLUGE DOMOVINE. Zato smo suradjivali s Ujedinjenim Hrvatima, i na kraju i s VIJEĆEM. I zato smo bili s mnogima ili svima, koji su bili voljni razgovarati o budućnosti. I zato ćemo biti i sjutra sa svima, tko bude htio s nama nešto skupa za skupnu ideju učiniti. To je misao vodilja, to je baza, to je naša politika i to je naša osnovna političko-stratežka linija. Ona je ujedno i jedna za svakog odgovornog, svjestnog i pametnog čovjeka.

Eto tu je i zasluga KANADSKO HRVATSKOG ODPORA i organizacije matice u Kanadi : ERIK LISAK. Mi smo emigranti, ali smo grana hrvatskog stabla, koje ima korjenje.
Zato se nije grana osušila, nego i u plemenitoj, slobodnoj, i dragoj Kanadi cvjeta. Mi smo u malom hrvatski narod. Medju nama vladaju ideje, koje hrvatski narod ispovjeda.
Zato smo legalni predstavnici naroda. Oni koji ne ispovjedaju ideje naroda i nemaju srčike, moraju umrijeti i biti zaboravljeni. Težka je to i nesretna sudbina, ali će ona zadesiti i sve one, koji ispred interesa naroda stave svoj vlastiti, svoje grupe, dinastije, klike ili osobe.

Zato neka Odpor u Kanadi razgovara sa svima, suradjuje sa svime, gajeći svoju personalnost i uskladjujući tu personalnost sa potrebama same Domovine. Neka Odpor bude jak, složan, ali neka ta sloga nebude stvorena na mitosima, kultu osoba, i neka ministri, generali i predsjednici ne nameću tajnike i odbornike, neka se nikoga ne isključuje, neka se čuje sve i ne osudi nikoga. Neka prevlada razbor, neka se demokratski i ljudski izživljava društveni život, neka se glasa, neka se mjenjaju odbornici, neka se mjenjaju taktike, programi, ali uvjek ljudski i uvjek u skladu sa zakonitim interesima nove Vaše domovine, Kanade.

III. NAŠA TAKTIKA

Kad smo jednom ustanovili, da u našem radu moramo imati nekih principa, i kada smo zacrtali našu bazičnu političko-stratežku liniju,- onda je mnogo lakiše i elastičnije govoriti o taktici i primjeni naših zasada, principa, načela, planova itd., (vidjeli ste skoro uvijek da general kada daje svoje ideje, daje ih u više varijanata, kako bi ih ljudi što bolje i svrsihodnije razumjeli, mo), na naše hrvatske prilike.
Htio bih reći : nije sve dobro što rade veliki i moćni narodi, nije sve pametno što vele glasoviti ljudi, i nije moguće sve prenijeti na naše hrvatsko tlo. Jednu biljku iz tropske klime nije moguće ustaliti u hladnoj klimi. A kada se to na silu provede, onda to plaća nacija. To je kao onaj mali monstrum, što se rodio u nekom laboratoriju u Italiji. Rekli su da su stvorili umjetni život mimo onih zasada Božijih i naravnih, dakle umjetnički. Nu rodio se samo jedan monstrum, i sve je svršilo u neugodnoj uspomeni.

Mi Hrvati moramo naći našu varijaciju i za tu jednu univerzalnu ideju, kao što je demokracija. Možda smo ju i imali kad smo bili slobodni i imali svoje vladare. I vjerojatno bi to u slobodi i opet stvorili bez mnogo poteškoće. Zato je i život u Vašim društvima zapravo jedna škola, gdje se učite kako ćete sjutra voditi svoju Državu. General Boban (Rafajel Ranko Boban 1907-1946?) iz Bobanove Drage, selo Sovići kod Imostkog, općina Grude, mo) je bio rudar i negdje u Belgiji (Seraing-u, mo) i Francuskoj odborovao kao Vi sada. I mnogi su drugi u odborovanju, društvenom životu, u kontaktu sa demokratskim normama naučili ono što se nije moglo u školama naučiti. Zato Vaš rad nije neplodan.


Napomena:
Neki moji prijatelji od davnina mi se javlaju ili na telefon zovu, koji prate ova PISMA MAKSA LUBURIĆA, pitaju me pitanja na koja, na svu žalost, ne mogu dati neke točne ili podpune odgovore. To je zato što se ne zna mnogo o osobnom životu generala Vjekoslava Maksa Luburića. Mnogi još uvijek ne znaju točan datum i godinu njegova rodjenja, njegovo obiteljsko stablo i mnoge druge stvari vezane uz ime i prezime, kao mi svaki sami o sebi. Ja ću poslije ovog opisa PRIPADNICIMA I PRIJATELJIMA ODPORA donijeti nešto što je pok. Stipe Šego napisao još davne 1965 godine, iako je i taj opis jako štur i nepodpun. Osobno mislim da će malo popuniti prazninu. Otporaš.


U taktiku spada, dakle, način kako radite, s kim radite, kako i na koji način odvijate Vaš društveni rad, koga izabirete za Vaše predvodnike, i izvršenje onih planova, koje smo načelno zacrtali. Taktika hoće reći u neku ruku sprovodjenja.
Pravljenje planova pripada STRATEGIJI, izvršenje pripada TAKTICI. Zacrtavanje ciljeva jednog društva koje čini jednu cjelinu kao što ERIK LISAK, čini cjelinu HRVATSKOG NARODNOG ODPORA., - je strategija.
Možda politička strategija. I tako i jedna priredba kao ova Vaša je izvršenje jednog taktičkog zadatka. Takvi taktički zadatak na bojnom polju može biti zauzimanje jednog brežuljka po jednoj satniji, da bi jedna divizija mogla zauzeti jedan masiv, skolp, područje od stratežke važnosti za opći plan. I Vaše društvo u jednom ili mnogo taktičkih poteza može učiniti više nego to i izgleda. Jedan taktički potez može biti osvajanje prijatelja medju samim uglednicima Kanade.
Drugi sa predstavnicima stranih naroda. Treći u dobroj harmoniji sa ljudima Crkve. Četvrti sa jednom hrvatskom državotvornom grupom. Peti privlačenje jedne istaknute ličnosti. Šesti odgoj predvodnika. I tako u bezkonačnost.

Sve su to mozaici, koji u sebe nemaju odsudne važnosti, ali koji skupa tvore jednu cjelinu. Iz mnogo taktičkih uspjeha se radja jedan stratežki ili politički cilj. Nastavite, dakle, iz dana u dan, neumorno, bez obaziranja na one, koji u nemoćnosti liju suze ili grizu bližega ili psuju udaljenoga. Oni ne pišu povjest, oni ju tek slijede. Oni klipšu kao baba za KISARIMA. Oni su tek jedna izgubljena zalaznica jedne izgubljene bitke, a mi smo predhodnica jednog novog doba.

Ako su ideje ODPORA bile ispravno postavljene na IVAN SEDLU, dvadeset godina emigracije dokazuje, da su one ispravne danas. Mi nismo i ne smijemo biti zalaznica jedne ideološki obojene organizacije, nemožemo biti podružnica neke političke ili stranačarske grupe, nego možemo i moramo biti vojnici svoje domovine. Da i o tome treba reći nekoliko riječi.
Čitalo se je o tome da svi moramo biti politički opredjeljeni, jer da inače ima opasnosti da se Odpor pretvori u jednu MILITARISTIČKU ORGANIZACIJU.
Mi nismo nikada rekli, da se ne bavimo politikom, ali naša politika nije politika jedne stranke, jedne partije, grupe interesa, nego politikom oslobodjenja u službi cijele domovine. Mi niti ne izključujemo politiku, ne branimo nikome da bude pripadnik jedne stranke.
Mi imamo pripadnika Odpora i prijatelja u svim hrvatskim strankama. Mi to smatramo pozetivnim. Nu taj pripadnik u ODPORU ne radi za stranku, nego za Hrvatsku cjelinu, pa kako najprije treba Državu stvoriti dobar će pripadnik Odpora podrediti svoj stranački stav onome zajedničkom, kako smo prije objasnili.

Ako budemo dosljedni u principu, ako budemo inteligentni u stratežkim ciljevima a elastični u našim taktičkim potezima, onda će ODPOR KAO CJELINA, a KANADSKI ODPOR KAO DIO, izvršiti naše držanstvo. U to ime kličem :

.....

Kraj ovog pisma od šest stranica. Sve sam pregledao i mnogo vremena izgubio ne bih li našao ili pronašao sedmu stranicu ovog pisma. Nema ga. Neka se za sada ovako ovo opisivanje pisma od šest stranica završi. A svaki od nas neka si slobodno izvoli protumaćiti šta je general Drinjanin htio reći ili nadodati kada je napisao: "U to ime kličem:" Ja ću slobodno reći šta je mislim da je htio reći: ŽIVJELA HRVATSKA DRŽAVA!


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 08:00 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
NEŠTO O OBITELJI GENERALA LUBURIĆA

Stjepan Šego koji je živio u Chicago-u je napisao nekoliko nstavaka u OBRANI "GOVORE SVJEDOCI" kao odgovor Mario Poliću, satniku HOS, koji je napisao skoro pedesetak nastavaka u glavnom glasilu HSS "Hrvatski Glas", "POVLAČENJE HRVATSKE VOJSKE OD MOSTARA DO BLEIBURGA". Sjećam se da sam tu i tamo pročitao pokoji opis, pa i ono što sam pročitao, nisam sačuvao. Koliko se sjećam a i po odgovorima poručnika Stjepana Šege, satnik Polić je opisivao svoje dojmove o povlačenju hrvatske vojske, kao da je prepisivao feljtone vusovih, VUS, Vijesnik u Srijedu, novinara, koji su se svom žestinom bacili na Maksa Luburića. Neću zalaziti u detalje Stjepana Šege opisa, ali ću tu i tamo izvaditi neke podatke što je spomenuti napisao o osobi generala Luburića i o njegovoj obitelji. Opisi Stjepana Šego o obitelji Luburić u novini "OBRANA" br. 57-58, 1967. str. 15 i br. 59-60, 1967. str. 8 su, za moj pojam, vjerodostojni samo zato što je u to vrijeme general Luburić bio živ i zdrav, bio glavna i u svemu odgovorna osoba PRINAPRESS-a gdje se je novina OBRANA tiskala. Dakle, general je uz svaki opis poručnika Stjepana Šege stavio Opaska "OBRANE", što bi značili "moja, generalova, opaska", jer je on sve nadgledao i pregledavao, pa poradi toga je imao uvid u ono što je poručnik Šego o njemu i njegovoj obitelji pisao. Da je nešto bilo neistinito, za sigurno bi general to ispravio i dopunio kako bi istina bila ono što o njemu i njegovoj obitelji piše i iznosi poručnik Stjepan Šego. Da vidimo šta OBRANA kaže:


"...Razgovarao sam sa nekim starijima, seljacima, svećenicima, intelektualcima. Mislim s onima, koji su iz onog dijela Hercegovine, koji bi nešto mogli znati. Bilo je dosta spomenuti pok. Franju, djeda generalova i pok. Ljubu, oca generalova, pa da si odmah stvorimo jednu sliku. Bila je to ugledna obitelj iz Ljubuškog, obitelj jednoga narodnog i nacionalnog stava, obitelj religije, čvrstih veza sa ocima Franjevcima. Pričao mi je za vrijeme NDH. dopukovnik Rajić, koji je prije sa generalom bio na Jankapusti, (dopukovnik Rajić je jedan od sudionika u atentatu na srpskog kralja Aleksandra Karađorđevića u Marseille-u 9 listopada 1934 god., mo), da je bilo u ono vrijeme dosta reći, da je stigao jedan Luburić iz Hercegovine, pa da ga se odmah primi kao apsolutno vjerna i povjerljiva borca, a kada se ispitao njegov život, zapravo mladost, da je sve gornje bilo ne samo potvrdjeno, nego i mnogo više. U Chicagu samom nalazi se medju ocima Franjevcima dosta osoba, koje su poznavale tu obitelj, pa i generala, kao dijete i kao gimnazijalca.

Kakva smisla ima govoriti o dukatima djeda Franje i druge gluposti, kad svaki zna, da je ta obitelj bila uništena, otac ubijen 1918. (negdje sam čitao da je ubijen 1919, mo) od Srba, ostatci se bili raspali, a 1918. Jugoslaviju obitelj dočekala u najvećoj bijedi, bez penzije, bez imetka, dok general djeda ni upamtio nije, jer je umro prije nego se je rodio. Nema osobe u Ljubučkom koja to ne zna. "NAPREDAK" je zato i uzeo na zagovor franjevaca i gradjana Ljubuškog mladog Luburića (Vjekoslava, mo) na podpuni svoj račun.
Majka se našla formalno na ulici, bez igdje išta, te je morala raditi u Tvornici Duhana da zaradi suhi kruh, jer za mnogo nije doticalo. Dužan će biti ne Polić, jer smo s njim na čistu, nego Dr. Krnjević i urednik Stanković, dati hrvatskoj emigraciji računa o svom pisanju, pa navesti izvore odakle su crpili svoje objede.

BRAT GENERALOV

Tek nakon mnogo ispitivanja kod preživjeli Obranaša saznali smo da generalov brat Dragutin, od generala stariji brat (evo šta general kaže za svojeg brata u "PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA" u Istarskoj Drini 3-4, str. 21: "...Zovu me reakcijom; a evo sada i Ti reagiraš na sve one nepravde koje nas zajednički biju!
Brat mi je bio Domobran ([i]misli na svojeg brata Dragutina, mo
), koji se je borio samo za ovaj svoj krš, ovo naše more, za svoj dom, za koji se danas boriš i Ti, te tako i Ti postaješ domobran...", mo[/i]), nije nikada bio u Obrani, te da je uvjek živio u Vinkovcima, gdje je radio na željezničkoj stanici kao konobar. To je bio i za vrijeme Titove Jugoslavije.
Da je bio komunist? Neznam, jer ga nisam pitao, niti mi je netko znao o tome reći, ali dosta je malo zdrava razuma pa ustanoviti, da ako je netko bio član Partije još prije i za vrijeme NDH - te tako mogao preko brata generala ustaškog uticati na tok stvari, a završava svoje dane kao konobar na istom mjestu, gdje je bio prije rata, da bi stvar bila u najmanju ruku sumnjiva u doba, kada prema samom srbokomunističkom tisku mnogi nepismeni zauzimaju vidne položaje. Slabe usluge je morao napraviti svemoćnoj partiji jedan Luburić, i to brat generala Luburića, koju bi pošeo svoju komunističku karijeru kao konobar, i tako završio. Što bi htio Hrvatski Glas, da pišemo, da nije bio komunist nego veliki antikomunista, borac, itd? Ne, to ne možemo pisati, jer nam kao takav poznat. Pa i kad bi to bilo ne bi to mogli pisati, jer neka hvali Bogu da je ostao na životu.

Ima jedan pripadnik Odpora koji tvrdi da su ga, Dragutina Luburića, vidili jednom u Jasenovcu u posjeti kod obitelji pok. Ljube Miloša, koji su neko vrijeme živili u Jasenovcu zato, jer su bili istjerani iz Subotice, gdje su živili. treba znati da su bili bratići (sestrići, od dvije sestre, mo) i da je brat generalov bio kod obitelji Milođ 1918., kad je u Hercegovini vladala glad, a majka Ljube Miloša, Milka, bila je sestra generalove i Dragutinove majke.
Prema tome bili su bratići i više je vremena Dragutin sproveo s obitelj Miloš, nego u Ljubuškom. General je pako otišao iz škole na Jankapustu i dok se nije vratio u Hrvatsku nije brata ni vidio. Vele mi neki, da misle, da je bio i na svatovima drugoj sestri, jednom u zagrebu, ali nitko se u Obrani ne sjeća Dragutina ni po čemu, ni po dobru, ni po zlu.
Osim toga, tko zna da je šef policije za vrijeme NDH. u Vinkovcima bio Tolj, taj bi morao znati da Tolj ne bi bio oprostio ni svome, ni generalovu bratu, ako bi bio išta učinio protiv Hrvatske. pa će biti vrlo vjerovatno da je Dragutin bio jedan od onih, koji se nije nikada miješao u ništa, nego skromno radio svoj posao i tako ni za NDH, prije, ni poslije, nije se istakao, kao i mnogi drugi. Zašto je trebalo onda izmisliti čitavi niz fantazija, samo da bi se navuklo neku sumnju na samog generala.

MAJKA GENERALOVA

Ovim ruječima pozivamo sve one koji koji su bili zadnjem transportu "OBRANE" koji je išao prema Mariboru i u kojem su bile supruge, djeca i majke od mnogih predvodnika "OBRANE". Obrana se naime nije htjela povlačiti, nego se nadala da će se boriti i rat nastaviti, a majke i supruge nisu htjele napustiti svojih u tako teškim časovima. Nu na sami 6 svibnja 1945. kada je bilo jasno da borbe neće biti, onda je odredjeno da se sa zadnjim transportom pošalju na zapad majke i supruge i djeca. U tom je transportu bila i generalova majka, a iz Maribora je bila skupa sa drugima vraćena u Zagreb. Među njima i mnoge druge poznate naše majke i supruge.

Poziva se javno bojnik Jakov Barbarić, koji je bio zapovjednik tog transporta, da izjavi da li gornje odgovara ili ne istini. U Chicagu živi jedan od onih (mislim da je to bio Lujo Odak, nisam sto posto siguran. Bolje je i ovako staviti "da nisam siguran" nego prešutijeti i nošta ne reći, jer priroda čini svoje, umire se, nestaje nas, a svaki od nas ima ponešto reći, te bila bi nacionalna izdaja ne reći ništa i sa sobom sve ponijetu u grob. Na znam dali je Jakov Barbarić ikada ili igdje išta iznio o ovome što ovdje iznosi Stipe Šego, mo), koji su pratili taj transport i u zadnji čas se spasili tako, da su same žene pravile gužvu, da se njih nekoliko medju njima i bojnik Barbarić mogli izvući i spasiti.
Nakon mnogo patnje i godina provedenih na robiji nalazi se jedan od tih i voljan je svjedočiti. Nu znamo da se je Polić dopisivao s Poglavnikom u ono vrijeme, dok je bojnik Barbarić bio šef glavnog Ureda ili kako se to već zvalo. Očekujem odgovor g. Barbarića, a ako ga ne dobijemo, onda će svjedočiti ostali.

Kraj iz ovog broja 57-58 Obrane. Nastavlja se iz Obrane broj 59-60.

POBIJENI LUBURIĆI

Hrvatski Glas kao da žali da je stara majka preživjela, jer da joj se nije ništa dogodilo. Moglo se je dogoditi da je nisu ubili zato, jer su mislili uhvatiti preko nje samog generala, ili zato jer im je trebala kao propaganda, ili jer svi nisu bili krvnici kao oni koji žale, što nije ubijena. Svakako je bila preslušavana, bačena iz stana na ulicu, tjerana, lišena ono malo sirotinje i osobnih stvari, kao i mnoge druge majke i starice.

Ali evo nekoliko primjeraka kako su partizani postupali sa obitelji generala.

1. Malog "Bracu", kako su ga svi zvali, brata iz drugog braka majke generalove, Tomislava, (Tambić, mo), pripadnika PTS-a, doveli su na Lelačić Trg i na najokrutniji način mičili i linčovali na samom trgu uz ples, ciku i orgije srbokomunista, o čemu su pisale i tadanje novine u Zagrebu, kako je "narod sudio Luburiću". Htjeli su stvoriti uvjerenje da se radi o generalu i novine su pisale da su generala ranjena uhvatili i da mu je "narod sudio".

2. Od sestre mu Mire (generalova sestra Mira, Dragutin brat i Vjekoslav su iz prvog braka, ukupno troje (3), mo) muža Miju Dodiga su ubili, kao i dvoje djece, Miju i malu Jasenku. Mira je preživjela, jer nije bila u Čapljini, nego u Ljubuškom, pa je na zagovor domaćih ljudi puštena, jer se bilo pročulo da ide bojna Staniše Vasilja da ju oslobodi.. Kasnije su je gradjani obranili. Muž joj je bio prije rata i za vrijeme NDH. obični poštanski namještenik i živili su uvjek u Čapljini, a da Zagreba ni vidili nisu, kao možda ni Dragutin. General nije svoju rodbinu stavljao na položaje, nego se svatko probijao u svom zanimanju, kao konobar, namještenik, a brat Tomislav je bio čarkar u PTS-u.

3. Sestre generalove Zora i Nada (iz drugog braka njegove majke, dakle, polusestre, i Tomislav, polubrat, ukupno troje (3), mo) udate za ustaške častnike išle su sa svojim muževima i medju zadnjima, kada je išla cijela OBRANA. Nosile su hlače i pištolje, i dijelile sudbinu svojih muževa, i stigle nakon mnogo patnja u slobodne zemlje, gdje su dosta muke imali radi Polića i njemu sličnih, a o čemu će se još govoriti. Bili su ganjani i denuncirani, kao sada i general. Znati će zašto oni koji to plaćaju, pišu, uvrštavaju i odobravaju: UDBA, Polić, Stanković i Krnjević.

4. Bratić Ljubo Miloš (sestrić a ne bratić, ili ista stvar, mo) je kao studen živio u Subotici i tamo je sa nekoliko studenata proglasio 10 travnja Hrvatsku Državu. Madžari su streljali njih više, a Ljubo je pobjegao ispred zida za streljanje. Odmah se je javio u časničku školu Vojnice, te bio dodjeljen OBRANI. O njemu pišu i govore ovo i ono, ali ne kažu da je bio u mnogo borbi, a da nije bio stalno i izključivo na terenu bilo je zato jer je imao defekt na očima, jer ga je trebala OBRANA na drugim mjestima, kao i Polića, ali i ovako on je bio zapovjednik one Bojne, koja je preko madžarskog teritorija vlastitom inicijativom došla u pomoć Koprvnici, gdje je Boban bio opkoljen. radi tog podhvata bio je promaknut i odlikovan.
Išao je s ostalima u Austriju, probio se i bio cijelo vrijeme boravka Poglavniku njegovim čuvarom, kurirom i pratnjom, skupa s ostalim pripadnicima /dvoje/ obitelji Luburić.
Sve su to zaboravili zaboravili nasljednici i tumači Poglavnikovi danas, ali nisu zaboravili Obranaši, koji su poznavali Ljubu Miloša, njegove žrtve, idealizam, poštenje i odanost stvari. (Hrvatskoj, mo) Na kraju medju prvima ide u Domovinu, skupa sa ostalima, biva uhvaćen kao i ostali 95 i biva strahovito mučen, drogiran, izrugivan, i na kraju obješen.
Slaba je šala "Hrvatskog Glasa" kada na prvoj stranici donaša šaljivu notu, kako je neki LJUBO MILOŠ javno u Splitu izbatinan. Još ćemo tu šalu komentirati, a pokojnom Ljubi i palim drugovima za Hrvatsku pokoj duši, a ako se radi o izrugivanju, onda ostaje široko polje rada s vodjama HSS. koji su bili u svim srbijanskim služinskim vladama, diktaturama, pučevima, pa i onoj u Londonu skupa sa Dražom Mihailovićem, i onoj u Beogradu sa Titom i Rankovićem. Tako će to suditi hrvatski narod i povjest i svakoga postaviti na svoje mjesto.

5. Bratić Tihomir Kordić, nin Nikole Kordića i Jelke Soldo (sestra od generalove majke) pao je kao hrvatski šasnik, pripadnik Obrane, skupa sa bojnikom Matajom (Hadžijom) nakon što su bili poslati tobože prema Italiji, kao i drugi (Jasenice) i nakon što su odbili skinuti ustaške znakove. Bili su po partizanima domlaćeni, ali nisu skinuli kao mnogi drugi svojih znakova i spasili se. Ubijeni su i ustaški časnici i muževi muževi Tihomirovih sestara (Pok. poručnik Joja i drugi), nu odvelo bi nas daleko kada bi sve to nabrajali. Živi su svjedoci i toga čina.

Tako je eto svršila obitelj generala Luburića, a sada očekujemo od g. Krnjevića da iznese kakvo je držanje imao on i članovi vodstva njegove stranke, tj. HSS-a, jer ako general Luburić i njegova obitelj pripadaju javnom sudu, onda svakako pripada i Dr. Krnjević i vodje HSS-a. Neka nam se ne zamjeri, zato, ako se budemo tim bavili.

Kraj opisa pok. Stipe Šego o obitelji generala Luburića.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 08:07 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
UZDAJ SE USE I U SVOJE KLJUSE, kaže general Drinjanin

PORUKA GENERALA DRINJANINA PRIJATELJIMA I PRIPADNICIMA ODPORA U TORONTU

1.XI.1965.

Bratu VLADI ŠIMUNAC
Glavnom Povjereniku ODPORA,
Totonto

Dragi Brate !

Ovo Ti pismo pišem s molbom, da ga pročitaš prijateljima, koji se ovih dana nadju skupa bilo na proslavi, bilo na radnim skupovima, bilo u krugu s prijateljima, bilo na odborskim sjednicama. Budi dobar i prošitaj pismo i učini što bude u mogućnosti, da osiguramo izlaženje naših novina, revija i knjiga.

U prvom redu koristim i ovu zgodu da se zahvalim braći koja su i dosada bila prva još od doba, kada smo tek povremeno tiskali DRINU u tidjim tiskarama. Isti, skoro uvjek isti bili ste koji ste već onda omogućili da smo mogli izdržati iz vlastitih sredstava da damo ideje i obranimo drugove. Svi ste svjedoci tih dana. (Ovdje se za sigurno misli na pobunu oko poručnika HOS Srećka Rovera i razlaz s Poglavnikom 1956., mo). Kasnije smo išli korak dalje i kupili vlastitu tiskaru. Kao i svaki početak i ovaj početak bio je skroman. Kasnije smo i to pojačali i dali smo od sebe mnogo toga. Ali nismo zadovoljni i želimo sada da se uz druge potrebne korake pojača izlaganje našega tiska. Da budemo konkretni, navesti ćemo što mislimo sprovesti u godini 1966.

DRINA. Mislimo tiskati seriju DRINA koje bi bile posvećene raznim hrvatskim pokrajinama, kao i rodovima oružja. Tako smo tiskali jednu posvećenu hrvatskom JADRANU , drugu hrvatskoj sirotici ISTRI, i za koji dan ide na put DRINA posvećena BOKI KOTORSKOJ. Prije Božića izlazimo sa DRINOM posvećenom hrvatskom SANDŽAKU, zatim jadranskim OTOCIMA, našem mučeničkom SRIEMU, HERCEGOVINI, MEDJIMORJU, itd. Isti tako posebnu DRINU posvećenu JUNACIMA U STALJINGRADU, hrvatskim jedinicama u domovini itd. Jedan pogled na jednu takovu DRINU i konzultiranje bilo kojeg tiskarskog poduzeća uvjerit će Vas, da jedna ovakova DRINA košta jedan imetak. Nu ja Vam mogu reći, da je ISTARSKA DRINA (u kojoj je izišla PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA, mo), kao primjer, pokrenula medju braćom ISTRANIMA JEDNU NOVU IDEJU. Mi smo bili u suprotnim rovovima, a Istra je jedva šta znala o MAJCI DOMOVINA. Ustaški borci jedva su znali da narod Istre pati kao Isus na Križu, ali da je ostao dosljedan. Isti je slučaj i sa Bokom Kotarskom, Otocima. Bili smo dva svijeta, i zato je mrzki Talijan i četnik i srbokomunist mogao nas suprostaviti. Sada tražimo nove puteve, i jedan rov za sve Hrvate.

Na ovim DRINAMA nam svatko čestita, jer ove DRINE utiru nove staze za nove borce za novu Hrvatsku. Trebamo se naušiti ljubiti svaki pedalj zemlje, braniti svaku pokrajinu i prihvatiti brata za brata. NEMA BRATA DOK NE RODI MAJKA, vele naši stari. I ta je brat i na OTOCIM, u SREMU, i u BOKI KOTORSKOJ, i u MEDJIMURJU, i u BARANJI i SANDŽAKU. Prošli rat je medju nama stvorio jaz, i treba ga prebroditi. zato treba žrtvovati da ovakove DRINE mogu izlaziti.

KNJIGE

Već smo odpremili nekoliko stručnih knjiga, Priručnik (Vojnički Priručnik, Svezak I. (vojničke Teme, Madrid, 1964., mo), kao i knjige generala Diaza, a i druge stvari, bilo vjerskog bilo filozofskog, bilo baletrističkog sadržaja. Mi smo ambiciozna generacija, koja je jednom jednu državu stvorila, i želi ju obnovit. Nitko ozbiljan ne može ni misliti na formiranje jedne ekipe ljudi bez ideja. A te se ideje i znanje nalaze u knjigama. Čuli smo nekada da ima ljudi koji vele neka pitanja knjiga i kulture prepustimo profesionalnima i književnicima, a neka borci vode borbe.
Ne, braćo, to je pogrešno, fatalno pogrešno.
Pitanje kulture je pitanje svih nas. Nikada nismo mi ODPORAŠI pali u iskušnje, da budemo neodgovorni. Harangirati protiv ljudi uma značilo bi iznevjeriti sami sebe. Ali mi vjerujemo isto tako u maloga čovjeka, koji ima snage i duha de sprema za budućnost, uči, uzdiže se prema gore. To je duševna hrana i mi želimo tu hranu dati malim ljudima.
Vidili smo u prošlosti genijalne ljude, umjetnike, pjesnike svjetskog glasa, koji su u politici griješili. Vidili smo umjetnike koji su stvarali Kosovski mitos, slikare koji su slikali srpske kraljeve, pjesnike koji su pjevali pjesme tiranima, i eno Vam nobelovca Andrića, koji ne samo da služi komuniste, nego se priznaje i Srbinom.
Jedan drugi glasoviti slikar, slika Indijance, treći pravi slavu Americi, četvrti Austriji i tako dalje. Zato želimo otvoriti oči malom hrvatskom čovjeku i upoznati ga sa bogatstvom kulturnog stvaranja na svim poljima. I usporedo s tim, nitko nas ne priječi voditi borbu, bitke, i rat.
I u tim akcijama naš će vidokrug biti veći, pogled jasniji, duh jači. Zato će Odpor sada i u budućnost stvoriti kulturna djela i davati ih u ruke malom čovjeku, pa to bilo kome pravo ili ne sa strane onih, koji uzimaju monopol na kulturna stvaranja.

OBRANA

Delikatno pitanje izlazka OBRANE traži od Vas sviju jednu jasnu kolaboraciju. Ima jedna mogućnost i skoro ćemo ju sprovesti. Čim budemo posjedovali veću količinu olova moći ćemo onda istovremeno s drugim radovima uvjek salivati i materijal OBRANE. Dosada smo morali na primitivan način slagati slovo po slovo. Zatim smo instalirali našu LINOTYPIJU zahvaljujući bratu Stipi Šegi, koji je u istu uložio svu svoju ustedjevinu od mnogo godina rada.
Nu kako nismo imali dovoljno olova, morali smo čekati dok se jedna stvar svrši, da bi mogli saliti olovo. Tada ke materijal bio skoro zastario. I onda je stvar i samog odpremanja. Traje dugo i to nije naša krivnja. Neke države imaju bolje, druge slabije komunikacje.
Nu kada imadnemo dovoljno zalihe olova, a moja bi želja bila da izlazi i tjedno. Onda će i vijesti i sve drugo stalno izlaziti. Onda ćemo moći imati i internacionalnu kroniku, moći ćemo uvrštavati kulturno stvaranje boraca, njihove dopise, obavjesti itd, i razviti jednu jaku društvenu struju, koja će stalno sve nas obavještavati, i nagnati nas na rad.

Eto, draga braćo, tu je naš problem, kojega kao i sve druge možemo i moramo riješiti. Odkupom tiska, knjiga, odkupom dionica, pomaganjem našeg tiska postići ćemo i to. Možda će netko reći da su drugi listovi mogli sve poteškoće svladati. Ima i u tome istine. Nu u svim slušajevima postoji jedno zaledje i to se uvjek ne vidi. Jedni se oslanjaju na jednu drugi na drugu bazu. Mi smo se oslanjali na sami sebe, pa iako nismo uvjek bili na prvom mjestu , bili smo slobodni, i ostali smo pošteni, a to se ne može reći za sve druge. Mnoge su publikacije i listovi došli kao zvjezde repatice i tako i nestale. Drugi služe tudjinu i treći su počinili djela, koja im ne služe na čast. Pod tu cijenu ne želimo novina, revija i knjiga.
Uzdajmo se use i u svoje kljuse. Blizu smo cilju. Vjernost čitatelja, pomoć društava i dobrotvora, dinamizam nađih povjerenika, medju kojima je Povjerenik Toronta bio prvi, omogućili su izlazak naših novina bez ikakvih hipoteka, škandala i obveza. O Vama će ovisiti i u buduće. Zahvaljujem se Odboru, Povjereniku, Suradnicima, Dobrotvorima, čitateljima. Nadajmo se da će ODPOR uz pomoć svih Vas uspjeti za 1966 godinu sprovseti svoj plan i na tom i na drugim poljima.

U ime Editorijala Drine, u ime tiskare DRINAPRESSA, u ime Dioničara, suradnika i prijatelja, ja Vam se svima zahvaljujem i stavljam na srdce stvar našeg tiska.

Uz naš vojnički pozdrav,

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 08:15 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
JEDAN ROV ZA SVE HRVATE

general DRINJANIN
18.IV.1969. (Možda je ovo jedno od zadnjih generalovih pisama koje je pisao svojim suradnicima. Dva dana kasnije Ilija Staić ubija generala, mo)

Dragi profesore ! (ovdje se radi o dru. profesoru Miljenki Dabi Peraniću, (1926-1994) mo)

Jesi li ili nisi, a ako nisi, trebao bi biti, -kako sam ja rekao onom divljaku vlč. Lambertu...

Pao mi je velik kamen sa prsa u pogledu one knjige, jer sam se ipak bojao da negdje nismo zabrljali. Napravit ćemo kliše, već sam ga našao.

(Dr. Dabo Peranić i ja smo radili u istom poduzeću LIBRAIRIE HACHETTE i imali smo priliku pribaviti knjigu kakovu god smo htjeli i željeli. Kad sam kod toga, skoro pola stoljeća kasnije, reći ću nešto što sam radio, a radio sam poradi Hrvatske i za Hrvatsku, i to smo smatrali jednim dijelom borbe za Hrvatsku, pa ako je to grijeh, objeručke ga prihvaćam. Ja bih naručio knjigu u ime nekoga, na službenoj narudžbenici poduzeća, koju bi general zatražio. Kada knjiga dođe i kroz službene knjige prođe, naručilac knjige je nestao. Za par tjedana knjiga sa polica odlazi u spremište za izgubljene knjige/stvari. Na sličan način sam došao i do SIVA KNJIGA koju je ministarstvo vanjski poslova NDH tiskalo 1942 god. Mnoge knjige su otišle za DRINAPRESS kog generala Drinjanina, mo).

Onaj grb : ne vrijedi toliko truda, a sreća da je ukras samo, pa neka ga. Nije stari, ali to ljudi ne znaju...

Hvala kiti i Mariji (Kita, inače ime joj je Anita rođ u Parizu 1963., kći dra. Peranića, Marija, rođ. 1933. je supruga dra. Peranića) na stručnjačkoj pohvali. Kako smo Ban Pepe, (Španjolac, radnik u tiskari, mo) i doban Ilija, (Ilija Stanić koji je radio kod generala i generalov kum, i, koji je upravo dok je generali pisao ovo pismo, smišljao plan i planirao kako ubiti hrvatskog generala Maksa Luburića, svojeg kuma, mo), te "ja siromah" /po Celebiji/ isto stručnjaci, sve u redu.

Hvala na vijestima iz Njemačke. Bio sam zabrinut, a i pukovnik (Ibrahim Pijanić Pirić, mo) iako sve javlja, nije preopširan, pa sam ipak mislio da je bilo belaja. Sve u svemu, zadovoljan sam ali svakako bi me radovalo ako mi dospiješ dati rezumen onoga što je bilo ili - trebalo biti. Bojao sam se i radi Švedske, radi njih, naših, Keppera, itd.

(Keeper je engleska riječ koja ima nekoliko značenja. Po mom mišljenju u ovom slučaju general je htio reći da se je bojao Keppera, tj. čuvara Jugoslavije, za naše ljude u Švedskoj koji su pripremali u to vrijeme veliku proslavu dana hrvatske državnosti Desetog Travnja, a za koju je trebao biti glavni govornik dr. Peranić, mo).

Ja radim na OBRANI (na svu žalost nije bila dovršena, jer ni puna dva dana kasnije general je bio ubijen, mo), - ali ne mislim obradjivati proslave, aiko mislim na zadnjoj stranici reći ponešto, a zato imam elemenata, ako i nebi stigao, ali svakako je bolje što prije, jer kako nemam drugog posla, izbacio bi dvije OBRANE jednu za drugom. Spomenuti ću i IX kongres i najaviti analizu. Imam neke stvari i ja, ali sve te imaš i ti, podpunije.

Stvar sa Kninom (Mihailo Mihailov, kako se je govorilo Rus, neki pjesnik, pisac, intelektualac ili nešto slično, blizak srpskim osjećajima, promicao neku vrst demokracije a da mu se nije ništa dogodilo. Vražija posla, mo) zabrenzalo Bugarsku, nema sumnje, čak nude Turskoj, grčkoj i Jugoslaviji obnovu Balkanskog Pakta. Ali stvar ide svojim putem, i prema zadnjoj vijesti iz domovine u Beogradu se računa, da bi jugovinu održali Hrvati, Srbi i Slovenci, - dok skorom računaju na gubitak Albanskih bugarskih krajeva.

Ne može mi junačko srdce da odoli, pa ti pišem o jednom drugom problemu. Prilažem ti novine PUEBLO sa klinčanim pismom. Mislio sam da si to ti izmislio, kad tamo neki Dabo pred 5000 godina već se bavio tim jadima.
I drugo: pred tri dana na televiziji su davali neki tal. kulturni film o počecima Indo.evropskih naroda itd. te se medju ostatke prastarih arijaca našli u Himalajima neke ostatke, koji se zovu KACIRI /fonetski KACIRI/, a kako bi to bilo na drugim jezicima neznam. No nije to čudno, nego imaju kape kao naš klukas, iste, i imaju rezbarine drvene sa tropletom, ali isti kao u ovoj knjizi na str. 109. /Stjepan I Dražislav/ .
Ali čitave plohe, u drvu, čisto kao ovo i još neke, ukrasi na kućama, i zasebe posebne plohe, valjda nadgrobne. Iz drva i da o tome najveću zbirku ima muzej u FLORENCIJI, odakle su bili ti Talijanski profesori koji su pravili film. Veli da ih je posjetio u svoje vrijeme Kipling (Engleski pisac, mo) i pjevao kao zadnjim arijcima. (Možda zbog ovih Arijaca od pet tisuća godina starih, Adolf Hitler je dobio i stvorio ideju njemačkog tisućuljetnog dugog carstva, mo).
Ima ih svega oko 800 glava. I nisu postali muslimani, iako su okruženi bili, jer su medju brdima i branili se, ginuli itd., ali se očuvali.
Vjeruju u jednog Boga, prastaroga, imaju kult mrtvih itd. Kad bude para u Florenciju i traži. Ja sam ostao kao ošamućen, jer ne samo troplet i kapa, nego i likovi, kao naši gorštaci, fizonomija ista, i igraju kolo kao naša trusa.


Da, Iransku Hrvatsku u DRINU, i separat. U redu. Mandićevu CRVENU HRVATSKU moramo izdati. On insistira da bude kompletno, ali ako ne bude, šta?
Ja bu najradije da Ti OBRADIŠ TU STVAR TAKO OBŠIRNO, da izidje kao DRINA i separat, pa tako nemamo moralne obveze prema starome, iako bi čim mogneš tiskao i cijelu, što ovog časa nemogu, jer nemogu izdržati. (novčano ne može izdržati, mo).
Uzeo bi Bebekovu, (Željka Bebek knjigu: JEDAN NAROD U OPASNOSTI, mo) jer će nešto pomoći, a dao bi posla radnicima i imao bi nešto vremena za srediti mnoge stvari, koje osjećam da moram srediti, a ne stignem. Imam dosta malih stvari složeno, nemam olova i vremena. Dakle: Tvoj pregled Crvene Hrvatske dovoljan da obuhvatiš ono glavno, da može djelomično zadovoljiti i tamo i ovdje, da bude i jasno, kratko i prihvatljivo. A cijelo djelo, kad mognemo. Dakle razmisli.

Ovog časa pregledao sam poštu iz Valencije. Druga vijest da je Kulenović zatvoren (Nahid Kulenović sin ministra NDH Džaferbega Kulenovića, kojeg je Udbin agent Ivan Galić ubio 30 lipnja 1969., mo). Dakle od Tebe, iz Trsta i sada iz Munchena isto. Moglo bi biti.

Dobio sam stvar Markusa kasno. Mislim klišeje, pa je ušlo bez toga. Čestitam na posebnom prilogu, na Rankovićevcima. Ova je uvjerljiva, dok to nisu sve bile. Mislim analize. Nu u skladu su bile sve. (Radi se da je prof. Miljenko Dabo Peranić često pisao u OBRANAMA separate, analize, što bi izlazilo u novini kao POSEBNI PRILOG OBRANE u 4 a ponekada i u 8 stranica, mo).

Jest se Ilija prebio pišuću (Ilija Stanić, generalov ubojica, koji je radio u tiskari DRINAPRESS, mo). Bebek mi je rekao da je sretno stigao. Javi mi svakako. Hvala!

Pisat ću Gracijanu da ti pošalje Za Stolom. (Roman ZA STOLOM OD KAMENA kojeg je napisao fra. Gracijan Racpudić. Radi se o jednoj priči iz Hercegovine koja bi se mogla usporediti sa Romanom dra. Mile Budaka OGNJIŠTE, ili Ivana Raosa SINOVI I PROSIJACI, mo). Možda ćeti poslati fra. Ljubo (Čuvalo, tada urednik novine DANICA gdje je u istoj tiskari i ovaj roman tiskan, mo). Piši mi.

Vidio sam stvar iz Istre, jer su mi to poslali iz Stuttgarta. To je prilično jasno. ALI OSTAVLJAM TEBI DA PRIREDIŠ "PRILOG O ISTRI" i stavi sve to unutra, jer si iz onog područja i vidim da Krnjević o tome stalno piše. Dakle skupi sve za slijedeći POSEBNI PRILOG O ISTRI.

Ponavljam: vrlo sam interesiran za "ratne flote". Rusi su tu, i javljaju da su bili u gostima u Casanovi. Ovdje se mnogo govori da će Španjolska slijediti De Gaulle-a i neće produžiti Amerikancima baze.

(Francuski general Charles De Gaulle se je posvadio, s razlogom ili bez, s Amerikancima, posebice sa američkim predsjednikom Lyndonom Johnson, kojemu De Gaulle na sprovodu Kancelaru Njemačke Konard-u Adenouer-u na Veliki Petak 1967., nije htio ni ruku pružiti. Novinari s ovijuh strana su ih prisilili da se rukuju, ali ih nisu mogli prisiliti da jedan s drugim izmijenu neke riječi. To je uzrokovalo da je De Gaulle izbacio glavno sjedište NATO iz Pariza, koje se je preselilo u Bruxelles, mo).

Želim študirati strategiju pomorskog ratovanja, kako bi mogao pratiti pratiti dogadjaje u "Mare Vestrum" (Zamadno More, mo). Nezaboravi to. I ako nadješ štogod slična, pošalji.

Mikac je krasno obradio onu knjigu. (Marijan Mikac koji je napisao knjigu u obliku priče MAJČIN HLJEB, Madrid 1968, Drinina Knjižnica, knjiga br, 28., mo). Bit će vrlo dugo pa neznam šta da radim: razbiti u više dijelova s čime se gubi efekt, u jednom bi trebalo valjda 12 stranica Obrane. Možda u DRINI?

Jedna ideja: slio sam za Drinu jednu njegovu kraću stvar, roman, iz komunističkog života. Možda da to izbacim u posebnoj knjižici, pa da ti napraviš predgovor? Stari je krasan, marljiv, čestit, - pa i ako nije shvatio nove probleme i potrebe, rado ga prihvaćaju naši stariji...I to treba isto. rado bi mu ugodio, jer imam još neke stvari, mnogo dulje, a kako je to čista literatura, ljudi ne vole čitati, još manje kupovati. Manje se stvari mogu ugurati u Drine, ali duge ne, jer gubi Drina.

I na kraju: ljude kao Tebe i mene trebalo bi uškopiti sprijeda, a straga im ugurnuti onu pilulu Papinu protiv koncepcije-antikoncepcije, kako nebi komplicirali život sebi i drugima. Ako se sjetim čega pametnijega, pisati ću ti. Bog! Tvoj Maks.

Napomena:
Imam nekoliko pisama koje je general pisao istog dana i istog datuma svojim prijateljima i suradnicima. Sada ostaje pitanje na koje se nikada neće moći s točnošću odgovoriti koje je odovih pisama posljednje pisano. Možda je general pisao nekima i u subotu 19 travnja 1969., pa i u nedjelju jutro 20 travnja, uoči i pred samu smrt, dok se je ubojica Ilija Stanić znojio pripremajući se za ubojstvo generala, ja to ne znam, jer nemam kopija tih pisama.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 08:17 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
DRAGI BRACO

general DRINJANIN
3.9.1965.

pukovniku Ivanu Štieru, Argentina
( sa kopijama glavnim predstavnicima Odpora u Usa. i Kanadi. znanja i ravnanja radi )

Dragi Braco !

Evo danas rješavam poštu Kanade, pa Ti želim reći, Tebi i njima, par riječi. Oni mi, naime, postavljaju pitanje, da li da Tebe pozovu na proslavu Odpora u Toronto u listopadu ov.g. Pa znaš kako je u ovakvim slučajevima, da nebi bilo rekla kazala, pišem Tebi i njima moje mišljenje.

1. Osobno bi se neizmjerno veselio ako bi Ti mogao pohoditi njih, dapače, i one u Usa, posebno u Clevelandu, Chicagu i Newyorku. Znam da bi pametnih stvari rekao, znam da bi pokrenuo mnogo ljudi i da bi stvar ODPORA dobila u svakom pogledu. Prema tome ja načelno pohvaljujem zamisao.

2. Pitanje je da li ti želiš i možeš ići na tako dalek put, imajući u vidu zdravlje, vrijeme, raspoloženje itd. Ako možeš i hoćeš onda je stvar s te strane u redu i onda je na Tebi i njima da se dogovorite. To velim unatoč moga osobnoga mišljenja protiv političkog turizma koje košta novaca, a znam da Ti u tu stvar nemožeš potrošiti ni centa. Ljudi, uvjek isti i ograničen broj daje za sve. I umorni su.

3. Treba, zato, napraviti jedan savjestan proračun, barem za avionsku kartu, a i druge troškove ako bi išao po USA. To onda mora biti savjestno, jer znam da Ti nemožeš, a znam da je težko smoći jednu jaču svotu. Tu bi valjalo, onda, pokrenuti i koga drugoga još, posebno u Usa., pa možda izmedju svih, a nešto bi i društvo, i proslava dala u tu svrhu, mogli bi to sprovesti. I onda stvoriti Komitet (osobno sam govorio dru. Peraniću, pošto je on češće išao poslovno kod generala, da mu kaže da u svojim pisanjima mnogo upotrebljava prekodrinske riječi, našto mi je dr. Peranić odgovorio da su oni o tome govorili a da je general rekao da on namjerno to čini radi mnogih Hrvata pasošara razbacanih po Europi a koji su zaraženi partijskim komunističkim rječnikom, tj. prekodrinskim rječnikom, a povremeno se kući vraćaju, pa im ne želim dati neprilika u povratku kući, da im Udba kaže da su se za kratko vrijeme naučili dobro govoriti ustaškim jezikom, mo) od naših, koji če ti kupiti kartu dolazak-povratak, a za ostalo je lakiše, jer naši imaju aute i Hotel Odpora je u Ratkinoj kući.

4. Ako vitite da ne možete realizirati stvar, onda možeš na magnetofonskoj vrpci održati jedan dobro spremljeni govor, poslati im na vrijeme i to već nije velik problem, pa to Odpor može platiti (Toronto).

Pisao sam ti o drugim stvarima. Dovršavam prevod druge knjige generala Diaza (prva knjiga bila je REVOLUCIONARNI RAT a druga GRADJANSKI RATOVI I REVOLUCIJE. Obe knjige je prevodio general Drinjanin i obe knjige su tiskane i izišle 1965 god., mo) i sa jednim profesorom skupa radim tri sata na dan na prepisu Tvoje knjige i ispravljamo nešto jezičnih, a nešto terminologije vojničke, (ovdje se radi o jednoj vrlo važnoj knjigi koju je napisao pukovnik Štir: ELEMENTI I METODE KOMUNISTIČKE GERILE, a koja je prevedena na španjolski i imala velik uspjeh na području španjolskog jezičnog govora, mo), koju "španjoliziramo".

Oni su vrlo osjetljivi na tome. Dakle to su moje vakancije (godišnji odmor, mo) i k tome imao sam 105 posjeta. Dosta novih, i iz domovine. Poznam situaciju sa mnogih fronta. Cecelja radi dobro i vjerujem da ste u vezi.

Grli Tebe i Tvoje odani ti Braco.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 08:20 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
BITI ČORBINE ČORBE ČORBA (ne želimo biti...)

genera DRINJANIN
7.9.1965.

Br. Mirko Meheš,
Sudbury.

Dragi brate Mirko !

vjerujem da sam Vam odgovorio na pismo, ali Vaša su pisma puna ideja kao šipak zrna, pa iako nismo u svemu sporazumni, ona imaju u sebi vrijednosti. I mogu biti sutra aktuelna. Ne smatram da su medju nama prekinute veze, ni prijateljstvo.

Baš sredjujem poštu za Kanadu i sve se prazni osim Vašeg fascikla, iako u njega ne stižne ništa nova. Čeprikao sam po pismima i kao i obično pravim bilježke. Neke bih vam htio reći.

1. hrvatska emugracija je zašla u fazu definitivnog stvaranja personalnosti grupa, a k tome je doprinio i HSS. koji nam je isti dao ćušku, kao i braća iz HOP-a. Za njih je definitivno stanje ono s čim su počeli : ja i mi, kružok interesa, nostalgija, odobnosti i umiranja. Ostali moraju dakle definirati svoj stav i Odpor će to učiniti preko RADNIH ODBORA I SKUPOVA. Ovi nisu još dostigli formu, ali ju tražimo.

2. Odgovor kao dio VIJEĆA. U danima euforije, kada smo mi sa srdcem prilazili, bili smo prihvaćeni onako, kao što poštena buržujska obitelj prihvati po neko seosko kopile. Medjutim Jelić i Oršanić su i tu pokazali, da su tek pogrešno izdanje HOP i HSS u stanju senilnog puberteta, mrtvog novorodjenca, ili nešta gorega. Ja sam tek u zadnja vremena dobio po koje pismo i okružnicu kojega od "velikih" medju malima koji ni sami nisu bili prihvaćeni, da na njima ostane Vijeće za pokop.

3. Savez je bio stvoren (radi se se o nekom dru. Stjepanu Dubičancu za kojega ni njegava majka nije znala gdje je i gdje se nalazi dok se nije sredio i dobio titulu doktura, koju sada želi nametnuti Hrvatima seljačke majke, koji, iz njihova poštenja i dobrote, vjeruju više titulama nego sposobnostima ljudi, mo) da uzjaši kamobilo. Dubičanac i to sve Vi sami (ste, mo) meni priznali u pet pisama. Pet. I uspeo se na svoje sopsobno zadovoljstvo, a kao jeka je nastao ironičan komentar: Ni Vijeće na manje, ni Dubičanac na manje. Kad ste Vi uzeli kormilo Savez je već bio jedna grupa više bez ideje, koju smo skupa stvarali i o njoj sanjali.

4. VANJSKI FRONT ODPORA, dakle Odpor, kakav je takav je, može ući u neku kombinaciju samo i jedino kroz RADNI SKUP ODPORA, i tu treba razgovarati istinski sa Rudom (Rudi Erić, mo), sa Marijanom (Nosić od Imotskog, mo), sa Gagrom (Ratko Gagro, mo), Vladom (Šimunac, mo), dakle sa ljudima u USA i Kanadi, koji će dobiti moralnu podršku moju, kao i drugih Odporaša u svijetu, - ali uvjek kao ODPOR.
Biti čorbine čorbe čorba ne želimo biti. Na to su nas drugi silili i mi ćemo izgraditi svoju personalnost, kao takovi ulazimo u kombinacije, u borbu i ako treba u propast. Negdje treba početi, pa i propasti, ako nema druge.

5. Vi dobro velite na jednom mjestu, da treba imitirati u taktici momuniste, koji čim zakržlja jedna organizacija stvaraju drugu, mienjaju ljude i imena. To stoji, -ali nezaboravite, da iza tih ljudi, imena i organizacija uvjek stoji PARTIJA, VODSTVO, IDEJE, STEGA, AUTORITET. Toga kod Hrvata u emigraciji nema, pa ako se ne stvori kolektivno tielo, sve svrši, da emigracija gubi nove godine, i radi za to da uzdigne, a onda ruši ovu i onu osobu. Eto tu se možemo naći, u stvaranju tog kolektivnog tijela na demokratskim bazama i uz garancije.

6. Pisao sam Vam jednom možda i previše dugo i rekao bi i osjećajno pismo o sebi.

(Radi se o pismu kojeg je general pisao prof. Meheđu 8 veljače 1965., kojeg sam ja ovdje na ovaj Forum stavio 16 lipnja ov.g. Molim zainteresirane da pogledaju i ponovno u cijelosti pročitaju ovo pismo, jer se radi o jednoj osobnoj osjećajnosti. To pismo ima u sebi sličnosti kroz kaja smo mnogi prošli. Molim da se ponovno ovo spomenuto pismo pročita, mo).

Ovoga časa Odpor se može rastaviti od Drinjanina, pa to htjeli sami, htjeli protivnici ili saveznici, ili ja sam. Povezali smo se kroz borbu i izkušenja, pa s tim treba računati. To dakle trebaju biti i uvjeti. Jelić me zove ubojicom i tuži sudovima i javnosti, -tko je od saveznika digao glas u moju obranu? Novodošla mladost zahtjeva da se javno raspravlja, da se prizna prizna da sam zločinac ili da im rastumačimo o čemu se radi. I ako tu mladost ne organiziramo bržo i stvarno, sve to što "mi stari" radimo, je gubljenje vremena.

7. Ja sam još uvjek oduševljen sa Vašim idejama tečajeva, škola, osoposobljavanja itd. I voljan sam to pomoći u svakom pogledu. Nu kao inicijativu jednog patriote.

8. Nisam sporazuman s Vašom idejom o PATRIOTSKOM RADU, nego sam za POLITIČKI RAD. Nova generacija treba biti politički odgojena (kao što je Tito odgojio političku generaciju koja ga je slijedila, iako se je kasnije saznalo da su sto posto bili u krivu, mo), jer je politički zakužena (zakržljana, mo). Vjerujem da će se Hrvatska osloboditi kroz borbu i jasan politički rad. revolucionarni rat je politički rat. Politika nas je istjerala iz domovine, politika nam je zatvorila vrata svijeta. Pomanjkanje politike dovelo je do toga, da baba Luca (Lucija Rukavina, predsjednica društava HOP-a u Njemačkoj, mo) govori u ime Starčevića i Poglavnika šta treba ili šta ne, i to via Interpol i Via Njemačke policije.

9. Prošlo je neko vrijeme i sigurno imate nekih ideja i novog izkustva. Drago bi mi bilo da čujem Vaše riječi.

Da li ste dobili SOCIJALNE ESEJE? (Radi se o jednoj knjižici koju je napisao dr. Felix Nisdzielski a prof. Mirko Meheš priredio, tiskara DRINAPRESS tiskala 1964. Prof. Mirko Meheš je napisao jednu malu knjižicu IZPIRANJE MOZGOVA koju je DRINAPRESS tiskao 1963 god. Obe knjižice su vrlo poučne i vrijedne za one ljude koji se bave sicijalnom politikom, mo) Poslao sam Vam nema sumnje 200 komada. Tako je to ubilježio u knjigu Bebek.

Kako napredije sa idejom oko knjige o Desbone-u? (Georges Desbone je bio branitelj hrvatskih Ustaša: Rajića, Kralja i Pospišila u Marseille-skom atentatu na srpskog kralja Aleksandra Karađorđevića 9 listopada 1934 god., mo) dali ste čitali što su Barbarići izdali o Marseljskom atentatu?

Ja sam dobro, kao i moji. Bilo je kod mene sa jučerašnjom posjeta Karla (Dragutina) Kvaternika 112 posjeta ovog ljeta, medju njima i takovih, koji su došli iz Jugovine pred 15 dana. Napravio sam ove godine jedan pregled i stvaram zaključke u mnogim pitanjima. Možda imadnem vremena pa za uži krug prijatelja (ne samo Odpora) to sastavim i pošaljem.

Bratski Vas pozdravlja odani Vam

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 08:29 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
NOVA GODINA U RADU ZA HRVATSKU

general DRUNJANINA
1.I.1965.

BR. RATKO GAGRO,
Predsjedniku Gl. Odbora Odpora
Toronto, ont. Canada

Dragi Ratko !

Pisao sam jučer Tebi i Vladku zajedničko pismo o nekim općenitim pitanjima, koja ste jedan ili drugi natukli, ili koje sam ja planirao. Dobio sam Tvoje pismo od 10.XI.1964. na koje sam ti samo ukratko odgovorio. Husnija Te srdačno pozdravlja, kao i njegovi. On je sada stalno kod mene, dok se na snadje, jer tu je pitanje i njegove kćeri, koju misle slati na škole, na univerzu, da bi bila profesionalni novinar, pa tu valja misliti na veliki grad. Dotada meni pomaže, a ja njemu, pa bratski, nećemo se napuštati dok se nekako sredi stvar. On je dobar pravi Ero. (Hercegovac, mo).

Ja sam sporazuman s Tobom, da treba braniti Hrvatsku i perom u ruci, kad je već ne brani oni, koji bi to trebali i bolje znali. To je moj stalni odgovor onima, koji vele da neznamo pisati itd. Mi smo se znali boriti, i nismo izgubili rat radi pomanjkanja znanja, a ni junaštva i smisla za žrtvu. Bilo bi bolje kada bi političari vršili svoju dužnost kako treba, intelektualci svoju, a mi svoju, -ali eto oni nas sile da se bavimo politikom, a i pisanjem. Upotrebiti ću ove misli u Tvom pismu za OBRANU, kao mali člančić.

Marko Čavić je povratnik (pripadnik Ustaškog Pokreta od 29.XI:1932. i tog dana položio prisegu. Izv. Pavelić i Ustaše, str. 555, mo), ali nije pukovnik, ni borac. On je nešto onako ko Tomica (Grgić, mo). Biva gospodin i sa gospodom a za gospodu.

Čestitaj u moje ime braći Perićima, a i ja ću prvom zgodom (pisati im pismo i čestitati, mo). Sada tiskamo jednu drugu stvar o Bosni, isto od Štira, (jedna mala knjižica od 48 stranica STRATEŽKA VAŽNOST BOSNE, Madrid, 1965., mo), kao odgovor vojnički i gospodski na pisanje našeg prijatelja vlč. Kambera.

Radoš u Beču izgleda mi čudan svat (stara hrvatska izreka za onoga koji se neozbiljno i neodgovorno ponaša u svatovima, da je "čudan svat", uzvanik, mo), nesiguran, vrtoglav, a ja ga nepoznam. Oni iz Hamiltona su imali vezi i ukopčali ga, ali je pod paskom. Šuti o tome, a nastoj nebili sta guknuo (progovorio, izreka se, mo), ako ti se javlja.

Pismo Tugomira sam ti razjasnio. Budući da se u Južnoj Americi može organizirati šta se hoće, to smo za Južnu Ameriku organizirali STOŽER SUD, na vojničkoj bazi kao proba za uredjenja područja svugdje, kada se i ako se mogne. Zato Tugomir tu upotrebljava. To je bojnik Stjepan Fištrović. (Po ovome Tugomir Soldo je bojnik Stjepan Fištrović. konačno sam i to saznao, jer je bilo mnogo članaka u Drinama i Obranama koje je potpisivao "bojnik Tugomir". Mnoge nepoznanice će se saznati iz PISMA MAKSA LUBURIĆA, mo). Odgovori mu bratski.

Pitanje Šehovića (Derviš Šehović predsjednik Središnjeg Odbora BiH i Sandžačkih Muslimana u Emigraciji sa sjedištem u Parizu, kojeg sam osobno poznavao, i istini za volju isticao se je Hrvatom. Vidite pismo Martina Preića iz Toronta kojeg sam ovdje stavio 23 kolovoza ov.g., mo) i Nedjeljka Artukovića.
Ja ovog Artukovića nepoznam, iako je možda bio onaj agent, (čiji, ustaški za Hrvatsku ili partizanski protiv Hrvatske, to je nejasno, mo), pa vrijeme prošlo a ja vidio mnogo ljudi, pa nisam siguran. Nego javi Ti meni najprije to, a ja ću onda za Šehovića.
DOTLE NIŠTA. Pročitaj ono što sam pisao u onoj Obrani o hrvatskim ljudima u stranim službama. Šehović za nekoga radi, i veli da je sada u Turskoj. Medjutim sve je to više nego čudno i nisam siguran niušta. Ja sa Varošom (Miroslav Varoš, Udbin agent, mo) nemam veze radne, ponekad mi je nešta pisao, ja njemu, a nisam ima godinu ništa.
Draganovića poznam i kada se nadjemo razgovaramo, ali ODPOR NEMA NIŠTA SA NJIMA NITI IMA ORGANIZACIJSKE VEZE. Ovo neka ostane pedju nama. Tu je ista stvar kao i sa svim drugima

ODPOR IMA SVOJE VODSTVO, PA I I SJEVERNIM ZEMLJAMA, tj. Usa i Kanadi, a i Vrhovno Vodstvo, pa Ti je lako izgovoriti se (Ispričati se, mo). Dakle pričekati. Mogla bi biti stvar kao i sa Muftićem ili gora. (Oni koji su pratili ova PISMA MAKSA LUBURIĆA mogli su uočiti šta je i kako sve mutio i lagao dr. Muftić, mo).
Razgovaraj sa Nedjeljkom, pitaj druge Hercegovce o njemu, javi mi, šuti i vidit ćemo. Nedjeljko je dobar s njim i Varošem, nu to može biti i osobno prijateljstvo. Varoš nema čiste prste, jer je svugdje, sve propada a on ostaje, i k tome nevjeran i intrigant. Toliko za sada.

Tola Ti hvala, još jednom na daru za Božić tiskari, naime odpis duga što smo Ti bili dužni! Bog ti platio, a tiskara DRINA će svakako medju svojim UTEMELJITELJIMA IMATI DVOJICU GAGRA!

Pozdravi Marijana Raguža i Lucu! Oni su bili naši i moji prijatelji i ja bi želio da to ostanu. Ja ću i sam zamoliti vlč. Soldu, da učini što može. Dobro si rekao: nisi Kambera postavio, zašto bi ga tjerao! Ima svoje starješine. Mi ga ne tjeramo, niti branimo. Kada je stvar načelna, mi ćemo ga i napasti radi onoga što mislimo, da je pravo. Ali nećemo ga zvati lopovom.

Meni je drago da okupljate ljude u kući. Znam da je to i žrtva, u poslu i dolarima, a znam da je i zadovoljstvo u tome, da se ljudi skupljaju za Hrvatsku i za Odpor. Hvala i aferim!

Prilažem Ti pismo za Marijana, uz pozdrav.

Stvar glasanja i memorandum HOP-a. I to vrše nepošteno, kao i sve ostalo. Zar je tako težko bilo staviti se u vezu sa predstavnicima svih grupa, pa povesti MEMORANDUM U IME HRVATSKOG NARODA A NE U IME HOP-a" prozirno je to i zato neće imati efekta.
Ako nekoga kao Papca, koji je član HOP-a, ili mislim da on nije nego svi oko njega, ne treba ni sabotirati, ali ne angažirati se kao organizacija. Mi ne sabotiramo nijednu hrvatsku stvar, ali ne možemo ni ovako: prije podno smo izdajnici, a svi pošteni ljudi (su,mo) u HOP-u. Pa kako to da smo poslije podne opet pošteni i gradjani dostojni da podpišemo nešto u ime HOP-?

Ivankoviću ću pisati, a Tebi poslati kopiju.

Vjerujem da je Vladek dao Lisaku organizaciji dionice. Ako treba posebno to, ja ću izdati posebne potvrde.

O Radnom sastanku ćemo pisati.

U pogledu Saveza: posao mi je Meheš, a ja sam prije u svoje vrijeme o tome pisao i nema ništa. Nikako mi se ne svidja ideja, da Dubučanac veli: evo tu sam, tu je Savez, i sada neka Odpor bude čorbine čorbe čorba. Nemojte plaćati nikome ništa. Oni od Vijeća su nam se posrali u tendžeru, (turcizam koji je stoljećima vladao po BiH a ta riječ znači: tepsija, tava, ili bilo kakova druga posuda kojom se domaćica služi pri kuhanju i u kuhinji, mo), a i ovi će. kako neće da razume, da ili smo u Vijeću kao Odpor, svugdje, ili nismo pa me i čudi da Meheš insistira. Trebalo je poštenije početi, a ne ovako.
To je prvo. Drugo što zaključite Odpor USA-KANADA. I treće ERIK LISAK i njegov Odbor. To je sve igra gospode kako će nadmudriti raju, a Meheš je idealista i ako vidi za čim se ide. Držati vezu, suradjivati je jedno, a plaćati harač nekim ljudima, je drugo. Plaćati putovanja jebivjetra Jelića i sličnih, koji nas optužuju da smo koljači, i nepismeni.
Nek idu u neku stvar. Napravi to diplomatski. Pitaj: ako je Odpor u kanadi dio Odpora uopće, -kako može onda biti dio kanadskom odpora uvršten u Vijeće, Savez itd. a ostali djelovi su - ilegalni! Odbij na pametan način. Kaži da treba konzultirati Rudu Erića, bražu u Usa, Odpor, Povjerenike, a i generala Drinjanina.

Makedonci. Izgleda da se kolju kao i Hrvati. Oni iz Švedske vele da je Vanča Mihailov izdajnik, oni iz Švicarske da su svi kurvini sinovi, i sada da su -komunisti. To će biti oni mladji, koji su sada došli. Vrag ih znao: drži vezu, govori o bratstvu Hrvata i Macedonaca (samo, bože sačuvaj, nemoj govoriti o nekom "bratstvu i jedinstvu" sa Srbima i Jugoslavenima, mo), a mi smo vojnici i svi su nam Macedonci braća.

Obrana i Drina. Nije problem tiskati 5.000 primjeraka kada je složen slog. To je skoro isto što i 500 komada. Ovih je težko napraviti, odnosno slog, tj. jedan broj. Drugo je sve pitanje malo papira i posla.

Veseli me da si u dobrom stanju sa Ismetom. (Ismet Čerkić Povjerenik Odpora u New York-u, mo). On dobro radi. Javi mu se. Bio je u bolinici, sa operacijom. On je dobar i veseli me da ste ratni drugovi. Husnija mi veli da su Čerkići dobra Hercegovačka obitelj.

Pozdravi Ismeta Djepara. Netko me je za njega pitao, a ovog časa neznam tko. Ako se javi poslat ću ga k Tebi.

Malkoče poznam, posebno Mustafu. Stari i dobar borac.

Dobro bi bilo da se pokrene kojega od naših muslimana u samom Torontu. Zar nema nijednoga a da budu u Odboru Odpora?

Prema mojim obavjestima vlč. Vidov ide iz Kanade, te tako nema problema, a on će ostati u vezi ovdje s nama i dalje.

Tvoj Maks.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 08:32 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
KUD JE NESTALA HRVATSKA TISKARA "DRINAPRESS" ?
Carcagente, dne 19. svibnja 1969.

Gospodin
Ratko Gragro
Toronto.

Dragi brate Ratko! (Ovo pismo je pisano 29 dana poslije pogibije general Drinjanina, mo)

Primio sam danas vaše pismo od 15 svibnja, što je uistinu bržo došlo. Primio sam takodjer u prilogu popis dioničara iz Canade, te izjavu braće iz Hamiltona, u kojoj mi daju ovlast da u njihovo ime preuzmem Drinapress. Hvala svima Vma na povjerenju. Učinit ću za Hrvatsku sve, što mi bude moguće.

Dragi Ratko! Vi mi pišete kao da Vas ja tobože za nešo okrivljiujem. To nemam niti na kraj pameti i nemam konačno ni razloga. U mojem pismu sam spomenuo sam to da mi je rekao Padre Oltra, da se boji, budući da je dobio jedno pismo iz Canade sa Vašim podpisom, da su to dvije organizacije (jer mu je poznat slučaj sa HOP-om), pa treba zato ovlast od one prve Organizacije sa kojom je suradjivao General, a to sve zato, jer se boji da ne bi tiskara otišla u krive ruke. Padre Oltra zna da je suradjnjom sa Generalom, i bio je kod nas nekoliko puta, i General mu je sve rekao za mene, ali on to službeno ovlaštenje svjedno treba za sud, koji inače bez toga neće meni predati tiskaru. Ja sam dobio obavjest od Prcele, da je on poslao taj dokumenat službeno preko španjolskog kolzulata, ali taj još nije stigao, dok sam ja prinio fotokopiju istoga već prije tri dana i predao ju ovdje fra. Albertu, suradniku padre Oltra. To su oni primili do znanja, te čekaju samo taj službeni spis od španjolskog konzulata.

Ja imam u planu slijedeće: Čim preuzmem tiskaru, odmah izlazi prvi broj OBRANE sa generalovom slikom, prvim izvješćem, a u drugoj OBRANI će izići članak, kojeg Vam sutra šaljem poštom t.j. kopiju istog. Zatim ći izdati slike od generala u istoj veličini kao i u OBRANI. Te slike ću poslati svima vama u svijetu da se slike odkupe, a od eventualnog utroška polovicu bih odredio za djecu (samo za djecu), a poloviću stavio na stranu, te upotrijebio za nadgrobni spomenik (Mausolej) kojeg mislim dati naručiti uz suradnju gradjana Carcagente, koji su Generala neobično cijenili i voljeli, te uz suradnju Plave Divizije, kojoj je General bio član. Sa svima ovima stojim u vezi. Nadam se, da će i naši suborci poduprijetu tu namjeru, da se odužimo našem Zapovjedniku.

Arhiv je sada dijelom u stanu t.j. u kući gdje smo stanovali, te je zatvoren i zapečećen po sudu. Jedan dio arhiva, kako mi je rekao Padre Oltra, nalazi se na zapovjedništvu španjolske žendarmerije, te ju ima zapovjednik njezin, te mi je rekao Parde Oltra, da ću ju ja dobiti kasnije kad preuzmem (tiskaru, mo). Da li će španjolci što uzeti van, to naravno ne mogu znati. Da li je zločincu (Iliji Staniću, mo) uspjelo što ukrasti, to takodjer ne mogu znati, ali prema svim okolnostima izgleda da nije.

Djeca su u školi i to najstariji sin (Domagoj rođen 1955, mo) je u kolegiju kod fratara u carcagente, a manja djeca njih troje (Drina rođ. 1956, Vjeko(slav) 1957 i Mirjana 2957., mo) je u kolegiju kod opatica u Valenciji. Sud je takodjer blokirao i novac u banki t.j. u dvije banke. Sudac je mišljenja, da se taj novac dade ženi i djeci General za njihove potrebe. Ja ću biti protiv toga.

Najprije tu je i onaj novac, kojeg ste Vi poslali za kupovanje kuće. (Ja sam to opisao u: ZADNJE PISMO MAKSA LUBURIĆA, kliknite tu i vidjet ćete o čemu se radi, mo). Ja ću tražiti da se taj novac izdvoji. Za ostali novac tražiti ću da se položi u banku samo za potrebe djece, a na za gospodju Luburić-Hernaiz i to s razloga što ona ima imanje (što je sada suvlasništvo i takodjer i djece), te ima od čega živjeti, a osim toga ona ima baštinu svojih roditelja, koji su multi milijuneri. Ako sud na to ne pristaje, onda ću im reći da ću zaustaviti sav novac, kojeg ćete Vi slati za djecu, te da se sav taj novac biti položen u kojoj američkoj banki. Nadam se, da ćete Vi svi dijeliti moje mišljenje,jer mi nemamo nikakve obaveze prema Generalovoj ženi, koja ga je napustil prije nekoliko godine (koliko je poznato ona ga je napustila 1960., a službeno su razvedeni/razvinčani 1963., mo) i to samo radi materijalnih dobara i svoje gluposti.

Novac od 300.- dolara, koje Vi spominjete, da ste poslali od strane Središnjice, ja nisam primio do danas, i čim primim javit ću Vam i potvrditi.

Mi ovdje spremamo veliku svečanu misu za dne 22. lipnja u nedjelju, i to grad Carcagente i Plava Divizija. Javit ću o svemu na vrijeme.

Barcelona je imala svečanu misu 10 svibnja, i to organizirala je španjolska Falanga. Jučer je bio kod mene ovdje jedan naš Hercegovac (Maksov rodjak) i jedan časnik Falange.

Padre Oltra se je prvo vrijeme obraćao na sve strane, pa tako i na fra. Dominika Mandića, jer nije znao šta da čini, jer mene nije bilo ovdje. Sada zna kako stvar stoji, ali ja samo moram čekati. Ja forsiram da preuzmem tiskaru najviše radi izdanja OBRANE, ( Prvi br. OBRANE je izišao na Novu Godinu 1963., a zadnij negdje između broja 190 do 195 1975/7 godine. Ja imam sve brojeve do generalove smrti. Od tada po do zadnjeg broja, nemam sve brojeve, mo) jer je to važno i za naše članove, a isti tako i za Domovinu, a ujedno i za prijatelje.

Razgovarao sam prije dva dana sa fra. Brankom Marićem. Mislim da je on djelovao na Padra Oltru neka bude oprezan. Fra. Branko me je pitao na telefonu tko će preuzeti tiskaru. Ja sam mu odgovorio da ja. On mi je na to rekao da je zadovoljan.

Što se mene tiče, ja sam jako izložen, ali ja sam spreman na sve u neću ovo mjesto napustiti prije nego nadjete nekoga, tko može stvar dobro voditi, jer je to zahtjev Generala, a i potreba nastavka borbe. Ja računam sa stanovitom sigurnošću, da ću biti napadnut, ( što se je i dogodilo, mislim, 1971. Napao ga je bivši prijatelj i generalov suradnik Slavko Logarić, o kojem sam već prije pisao iz ovih pisama, mo), pa računajte s time, mislite za vremena, koga ćete staviti ovamo, jer zastoja ne smije biti. Ja pazim, ali to se nikad ne može dosta. Ovdje ima oko 20 milijuna turista, pa tko zna tko može biti sa krivom putnicom i negdje me ustrijeliti. No onako povjerenje kako je General usprkos naše opomene imao, ja to neću nikad imati.

Stvar kuće: Onu kuću za koju sam prije molio Vašu podporu da ju kupimo, a u kojoj je General ubije, ja puštam pasti u vodu. Neću da za nju više znam. Niti ću u njoj više stanovati, pa niti onda kada ćemo raditi u njoj u tiskari. Dakle ukratko zaboravite za nju., kao i ja. Ja sam rastumačio Dinku (Dinko Šakić, mo) kako smo mi to namjeravali, ali sada ne ću. Namjeravam, ako ću imati podpore dvih Vas da kupim zemljište (Dinko ga je vidio) i tamo graditi prostorije za tiskaru, a prvi kat za knjižnicu i prostorije za stanovanje, goste i t.d. U tu svrhu bih trebao oko 10 tisuća dolara. To mislim na taj način da se nadje recimo 10 Hrvata sa dionicom po 1.000.- svaka. ( Ja ću biti prvi, makar sam prilično skučen kod novca ). (koliko je meni poznato da se ta ideja nije nikada ostvarila, mo) Ta dionica bi bila vrijedonosni papir, ali ne bi donosilo dividente, već bi ta dividenta bila doprinos za Hrvatsku. Vrijednost se nebi gubila nikako, jer cijene objektima ovdje su u velikom porastu. Ne čekati, jer čekanjem samo nadoplaćujemo. Ja bih to zemljište kupio, te izgradio zgradu i preselio i to na takav način, da posao ne bi stao niti za las. Dalo bi mi mnogo brige i ništa drugo. Onaj novac, koji je već poslan u tu svrhu tražit ću svakako da se u tu svrhu upotrijebi, a koji novac je blokiran i ne znam koliko ga ima u tu svrhu.

Dakle ta stvar stoji do svih Vas! Meni je teško, jer ja nemam onih veza koje je imao General.

Inače moju oporuku sam poslao Eriću, za svaki slučaj.

Mnogo pozdravaVama, gdji Lenki i svima našima, posebno Vladeku!

Vaš: (podpis, mo) Štef Crnički.

Napomena:

Štef Crnički (1903-2006) pukovnik HOS NDH i jedan od užih suradnika generala Drinjanina. Napisao je posljednu DRINU 1989., koju "HRVATSKI VOJNICI, SURADNICI I RODOLJUBI posvećuju ovu DRINU svom suborcu, rodoljubu i zadnjem zapovjedniku hrvatskih oružanih snaga VJEKOSLAVU vitezu LUBURIĆU, generalu Drinjaninu".

Slijedeći opis ću donijeti zadnje pismo generala Drinjanina Štefu Crničkom.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 08:40 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
ZADNJE PISMO MAKSA LUBURIĆA

Kako sam i rekao u prošlom opisu da ću ovdje iznijeti zadnje generalovo pismo Štefu Crničkom. Ovo pismo sa ja stavio na portal dnevno.com., na moju stranicu HRVATSKA I USTAŠTVO prije tri godine. Poradi važnosti i boljeg razumijevanja pisma Štefa Crničkoga Ratki Gagri u vezi kupnje kuće u jojoj se je nalazila tiskara DRINAPRESS i u kojoj je živio hrvatski general Vjekoslav Maks Luburić, prenosim ga ovdje, gdje uistinu i pripada.

Hrvatska i Ustaštvo

ZADNJE PISMO MAKSA LUBURICA (107)
Donosim ovdje za hrvatsku javnost zadnje pismo generala Drinjanina.Mozda se nece nikada (sa)znati za njegovo prvo pismo kada je pisano.
Napomena:
Rijeci podvučene i crno premazane su moj dodatak.

Zadnje pismo u životu generala Vjekoslava viteza Luburića je pismo pisano Koordinatoru Stjepanu ( Štef-u ) Crniciki ( 1903-2006, pukovnik Hrvatskih Oružanih Snaga, HOS)

general DRINJANIN

18.lV.1969.

Dragi Štef !


Hvala na trudu, na vijestima, pozdravima i brigama za nas. Nisam ti se javljao, jer si stalno u pokretu, kako smo se dogovorili a kako sve ide u redu, nisam se pozurivao. Ja sam dobro, logorasi si bili za praznike (po svoj prilici ovdje general Drinjanin misli na svojih troje djece koja su bila smjestena kod nekoga radi skole a ova ih baba cuvala i na njih pazila priko tjedna dok bi oni isli u skolu. Cesto bi dolazili kuci za week-end gdje bi se oni osjecali kao "logorasi", misleci na logor Janka Pusta), baba nas obilazila, pa iako sam isao i u Barcelonu, sve je bilo uredu, i logorasi se vratili u logor, baba kuci, a nas troje ko i obicno ( ovdje general Luburic misli na Iliju Stanica - udbinog ubojicu - , Domci, generalov sin koji je stanovao sa njima i general), u redu. Danas je Domci bio kuhar, Ilija isto, i ja isto. I prozivili smo , kako vidis i ovo. Nema problema, i sada pravim OBRANU, ( novina, mjesecnik, glavno glasilo organizacije Hrvatski Narodni Otpor HNO.), dovrsili smo Dabinu povijest, (dr. pr. Miljenko Dabo Peranic (1926-1995) je bio uski suradnik generala Drinjanina. Dabina knjiga je: Povijest za vrijeme narodnih vladara.), otpremamo pomalo ono prije napravljeno, Mijatovica i Nikice. Dica dobro, zdravlje isto, a i vijesti su dobre. ( general pozetivno misli o hrvatskoj stvari a da ni slutio nije da ima guju ljuticu u svojim njedrima), kako od Tebe i Dabe, tako je vec stigloa i od Stanica iz Hamiltona, ( potrebno je ovdje spomenuti da je u Hamiltonu zivio jedan cestit Hrvat istim prezimenom Stanic i da je bio vjerni generalov suradnik. Nije mi poznato da li su ova dva Stanica rodbinski povezani.) da je bilo naroda iznad ocekivanja u Torontu a nadam se da je ispalo dobro i drugdje. ( radi se o proslavama Dana hrvatske drzavnosti 10 Travanj). U Chicagu Grgic, Ilic, fra. Vendalin (Vasilj) i vitez Coric Dominik, nas kapelan, ( radi se o glavnim govornicima na proslavi) pa vjerujem da smo i tamo dostojno svrsili. Javljaju da ide dobro i fond za kuci u Torontu (kupnja Doma Hrvatskog Narodnog Otpora HNO),drugi nista, posebno iz Usa.

Bobek nam je poslao 40.000 P.(esota) i veli da ce i drugo do kraja maja. (radi se o Zeljku Bobek koji je od 1962 do konca 1968 godine radio sa generalom Drinjaninom u tiskari DRINAPRESS. On je napisao knjigu: JEDAN NAROD U OPASNOSTI i tiskao ju u tiskari DRINAPRES za koju nije imao novca da plati ni minimalne troskove. Tih 40.000 pesota su za tu svrhu) Kum Prcela (Ivan) pise za knjigu Blajburska ( Bleiburska Tragedija ) da ce ju morati pregledati jezicni i drugi strucnjaci, i da su odlucili cekati. (Koliko mi je poznato morali su (sa)cekati da se sakupi dovoljno dobrovoljnih doprinosa za pokriti troskove tiskanja spomenute knjige, koja je na koncu ugledala svijetlo dana 1970 godine).


Jedino nam se gazda od kuce joguni i sada trazi 600.000 peseta, jer da je novac izgubio vrijednost. Rekao sam: njet. I bumo vidili.

( Ovdje se treba objasniti hrvatskoj javnosti da je kuca u kojoj je stanovao hrvatski general Vjekoslav Maks Luburic i u kojoj je bila tiskara DRINAPRESS, gdje su se tiskale mnoge knjige, caspopisi, letci, novina OBRANA i vojnicki prirucnici za izobrazbu buducih hrvatskih vojnika DRINA, nije bila vlasnistvo generala Drinjanina, nego je bila iznajmljena i pod kirijom.

Vlasnik kuce je htio prodati kuci generalu Drinjaninu u vrijednsti za 4.000 americkih dolara, sto je bilo cudo manje od sada trazene 600.000 pesota cijene. General se obratio Hrvatima grada Toronto da bi mu oni prikupili sredstva da kupi ovu kucu tako da se ne mora preseljavati. Evo sta o tome kaze generalov suradnik Ratko Gagro (1913-1975).


Pismo 11.3.1969.

Dragi Generale,

..." U vezi kuce sam sve razumio...Meni je to prva vijest da se prodaje...kako vi navadjate za $ 4.000...Moje je misljenje da se da par stotina dolara kapare i stavi se rok mjesec ili dva ...Dotle treba dati vrimena organizaciji i pojedincima da se svota pronadje i dostavi za odredjeni datum...Ako svi zataje nece Simunac, Stanic, Nikica, Curic i Gagro. Stoga kupite..."


Tako kaze Ratko Gagro o toj kupnji, koja se na svu hrvatsku zalost nije ostvarila, jer je neprijatelj hrvatskog naroda drugacije planirao...)


Sve to ovo pisem zato, da budes miran, da se ne zuris i dobro iskoristis tvoje vakancije, kad si jednom vec tamo i pare u put utrosio. ( Ovdje se radi o Stjepanu (Stefu) Crnickom koji je iz Clevelanda za tu svrhu dosao u Europu kao Koordinator organizacija HNO.) Istina jest da je kuca kuca bez tebe prazna, da i ja i dica ostasmo kao sirocad, jer te smatramo dijelom obitelji. Mirica (generalova kcer) stalno pitala, a kad otvore televiziju i pokazu se "picolitinos", svi odmah na tebe misle, i o tebi govore. Falis nam kao brat, otac, stric, pocolitino, sto hoces, ali falis. Ali jos ima dana da budemo skupa i ne moze se uvijek putovati. Pa iskoristi dobro, obadji i prijatelje a i prijateljice, a kad ti dojadi, a para nestane, ti lijepo kuci. Ali nije hitnja, pa za to ne beri brige.


Nadam se da ces Dabi, (dr. Miljenko Dabo Peranic koji je zivio u Parizu) zato saljem na njega pismo. Pozdravi gdju Rolf, ako ju vidis. Grli te tvoj odani


Vjeko.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 08:44 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
---------
HRVATSKI AZEVI

DRINAPRESS
Apartado 1523. VALENCIA-Espana
13.II.1966.

Dragi Miljenko!

Sinoć sam se vratio s puta iz Madrida i našao hrpu pošte. Prije nego se izgubim u poslu i pismima, htio sam ti samo potvrditi primitak članaka o Sandžaku, (dr. Miljenko Dabo Peranić je izdao jednu malu knjižicu od 60 stranica HRVATSTVO SANDŽAKA, Madrid 1966., koju bih preporučio svakoj Hrvatici i svakom Hrvatu za poznavanje hrvatske povijeti, mo), kao i za Obranu od tebe i Nikole. (Nikola Šonje je brat Marije, supruge Dabe Peranić, mo) hvala na svemu! Nadam se da ću se snaći u materijalu i Drinu kojeg si mi poslao. Svakako ću napraviti "separata" o Sandžaku i to na tankom papiru, da se može poslati lakiše. (Mi smo to zvali "avionski papir" pošto je bio vrlo tanak kao papir za savijanje cigareta. Moglo ga se je olako privijati i stavljati u omotnice/kuverte za slanje u Domovinu. Osobno sam neke u selu stavio u problem, jer sam im slao taj materijal na tankom papiru, sitnim slovima, gdje se je moglo mnoga toga reći, mo), da se može poslati lakše. Dobra ideja.
Tvoj članak će biti uvodnik. Izmisliti ćemo za Obranu. Ne bojim se polemike, ni seronja, Hrvatska treba sve svoje sinove, a mi nismo pozvani (ni jaki) da bi mogli nametnuti Papi (Pavlu VI., mo) i Johnsonu (Lyndon Baines Johnson (1908-1973) 36 predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, SAD, mo) svoje poglede. Suprema lex: Croatia! (Ja bih ovo preveo sa: Živjela Hrvatska!, iako ovo nije izvorno. Izravno bi moglo biti u najblažem prijevodu: Najuzvišeniji zakon: Hrvatska!, mo).

Hvala na spremnosti za pomoći mi, jer vjerujem da će Husnija nazat jer želi, njega žena i kćerka tjeraju! vratio se iz Pariza - ali još nema posla i uzeo sam ga natrag, (Husnija Hrustanović, Hercegovački musliman, žena mu katolkinja Hrvatica od Gospića. Radio kod generala. Tiskao u DRINAPRESS-u knjižicu pjesama od 60 stranica "U PONORIMA VREMENA", Valencija, 1965., mo), ali on veli: da misli da će se zaposliti u parizu, a ako ne, da ide u Njemačku. prof. Tijan (Pavao Tijan, glavni i odgovorni urednik hrvatskog radio sata "GLAS MADRIDA", mo) misli da će Nikolić (prof. Vinko Nikolić, glavni i odgovorni urednik Hrvatske revije, mo) ipak brzo u Pariz i da će tiskati osim revije i jednu novinu, koju da bi financirali Dr. Dubičanac iz Canade, a "ideolog" bi bio Petričević iz Švicarske! Dubičanac i ovaj su stari prijatelji, oba s ambicijama, Dubičanac i s parama, a Petričević možda da pokrene neke nepoznate snage.

Dubičanac je glup, ali vele da je namlatio para, ali i da je nesiguran politički. husnija je lijenčina, bolesta, ali unatoč svega (pričat ću ti) vjerujem da je politički pošten. Šehović (Derviš Šehović iz Pariza, mo) je mizerija.

Azev je bio član Nihilista u politici carske (OHRANA) (Tajna politička policija u carskoj Rusiji, poput Udbe u Jugoslaviji, organizacija koja je sprovodila svaku vrst terora, djelovala je i bila aktivna sve do boljševičke revolucije 1917., mo) ga uhvatila i ponudila mu mogućnost da počini teroristička djela, pa i atentat na cara s ciljem, da imadne agenta u organizaciji, a oni da si osiguraju BUDŽET za OHRANU (čitaj UDBU, mo). On je tako prodirao u organizaciji i obavještavao, a policija hvatala ostale i opravdavala budžet! U djelima Lenina mora biti u infantilizmu, jer ga je označio kao grijeh No. 1. svake revolucije!

(General Drinjanin je povodom "kidnapiranja" Krunoslava Draganovića u ljeti 1967 godine, napisao jedan lijep i dobar opis o "HRVATSKI AZEVI" u OBRANI br. 75-76 1967., na prvoj stranici. Članak je vrlo jasan za pojasniti ulogu dvojca, dvojstrukog špijuna. Sama riječ "Azov" je ime ili prezime tog ruskog dvostrukog špijuna. Kod nas Hrvata toga je uvijek, nažalost, bilo, pogotovu za vrijeme rata NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE, gdje se nije znalo ni tko pije, ni tko plaća, mo).

Evo baš sada mi stiže i novo pismo sa člankom o Roosveltu i o Jugoslaviji (3 članka). Hvala ti. Sve ulazi. (Radi se o člancima "MISTERIOZNI TITO" koji je izišao u OBRANI br. 77-78 str. 5,6,7, mo). Pozdravi Nikolu i reci, da ću mu se javiti kad malo svladam poslove.

Mi smo dobro. Pozdravi sve, pusica maloj princezi, (Aniti, kćerki dra. Peranića. Tako je on nju uvijek naslovljavao sa "princeza", mo), rukoljub gospodji, a Tebe grli i voli Tvoj

Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 393 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 ... 20  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.


Možeš započinjati nove teme.
Možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži:
Forum(o)Bir:  
cron

Izradi moj besplatni forum! · php-BB© · Internationalization Project · Prijavi zloporabu · Uvjeti Korištenja/Zaštita Privatnosti
© Forums-Free.com 2009