Sada je: ned stu 17, 2019 22:02.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]





Započni novu temu Odgovori  [ 393 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11 ... 20  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 12:05 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
VRLO TAJNO!
Broj: 816

HRVATSKI NARODNI ODPOR
URED GLAVNOG TAJNIKA

Stožer " SUD "
17. studenoga 1964.

ZAPOVJEDNIKU Stožera " NOR "
CANADIAN CROATIAN NATIL. RESIATANCE
P.O.BOX. 92, Post Station " D "
TORONTO 9,,
ontaro, CANADA


U prilogu dostavlja Vam se KOPIJA razriješnice dužnosti ZAPOVJEDNIKA Stožera " UR " brata BRANIMIRA, (znam, i sam sam zbunjen, tko bi mogao niti ovaj BRANIMIR? U prijašnjim već iznešenim pismima i onima koji nadolaze, uvjeravam vas da će se sve saznati, koliko je ukupno Stožera bilo i tko su bili njihovi zapovjednici. U tom i jest važnost ovih pisama jer će se kroz njih mnoge stvari saznati, a koje nikada nisu bile nigdje objavljene prije. ono što je pisano u DRINAMA i OBRANAMA i u drugim novinama i izdanjima je bila "javna tajna". ovu su pisma, a pisma su poznata kao privatna svojina, u kojima se većinom piše o stvarima koja nisu za javnost, mo), koji se upućuje na stalno boravište na Vaš teritorij.

Preporuča Vam se izvršiti Njegovu NOVU UDJELBU prema potrebi Vašeg Stožera.

VJERNOST ZA VJERNOST SVE DO GROBA !

PROKLET BIO TKO NAS IZDADNE !

Zapovjednik Stožera " SUD " (južna i latinska Amerika, mo)

Tugomir (Stjepan frišković, mo)

Pečet ili grb HOS i HRVATSKE VOJSKE za područje " SUD "

Po nalogu VRHOVNOG ZAPOVJEDNIKA
hrvatske vojske u postrojavanju
general Drinjanin (s originalnim podpisom, što bi se moglo predpostavljati da je ovo suhi žig, mo)

PRIMJEDBA: brat BRANIMIR predstaviti će Vam se sa KOPIJOM ovog DOKUMENTA tj. ORIGINALOM razriješnice. Moli se SMJESTA po NJEGOVOM DOLASKU izvjestiti ovo ZAPOVJEDNIČTVO: "DRINA" Castila 5439 L - Peru.


(Druga strana ili drugi list koji je bio prikopčan uz prvi/originalni, mo)

HRVATSKA VOJSKA
STOŽER PODRUČJE " SUD "
Vrlo tajno !
Za p. "NOR"
STAN Zap. "SUD" 17. studenoga 1964.


Bratu

BRANIMIRU,
Zapovjedniku Stožera "UR" u ostavci,

OSOBNO !

Dragi brate !

Ovo Zapovjedničtvo primilo je Vaš list od 8. studenoga 1964. kojim nam dajete k znanju Vaš odlazak iz Urugvaja i s tim prestanak Vaše dužnosti, kao ZAPOVJEDNIKA STOŽERA "UR".

Primajuću k znanju tu stvarnost, ovo Zapovjedničtvo RAZRIJEŠAVA Vas dužnosti, koja Vam je bila povjerena na dan 3 svibnja 1962. i ujedno Vam izriče svoju ZAHVALNOST na nesebičnom i POŽRTVOVANOM izvršenju svih primljenih zapovjedi i uputstva, kao i Vašu OSOBNU incijativu, koja vrijedi svakog POŠTOVANJA u svim NASTOJANJIMA, da se naša nesretna DOMOVINA čim prvo SPASI preko POSTROJAVANJA naših VOJNIH FORMACIJA i NARODNE REVOLUCIJE.

Hvala Vam i bilo Vam sretno ubuduće polje rada tamo, kud se upućujete.

VJERNOST ZA VJERNOST SVE DO GROBA !

PROKLET CIO TKO NAS IZDADNE !

Zapovjednik Stožera " SUD "

Tugomir.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 12:06 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
E DOBRO, AKO SU TI STUKLI "U", J A TI ŠALJEM DRUGO


general DRINJANIN
25.9.1966.

brat Blago Nižić,
47 Cloverdale Rd.
Toronto, 9, Ont. CANADA

Dragi moj Blago !

Davno je tome da dobih Tvoje drago pismo. Koliko sam se puta pitao da li može jedna zemlja propasti koja radja takve sinove kao tvoj stari djeda ili kao unučad, koja su u svojoj trećoj godini trpili radi Hrvatske. E dobro, ako su ti stukli "U" ja ti šaljem drugi, (I zbilja mu je general poslao značku "U" slova. Prije nekoliko tjedna sam razgovarao sa Blagom u svezi ovog "U", našto mi je potvrdno odgovorio, te mi ga poslao kojeg sam primio u petak 24 kolovoza kao dar za opise ovih pisama. Blage Nižića brat Stanko je poginuo u Zurich-u, Švicerska 21 kolovoza 1981. Na kukavički i mučki način Udbini agenti su ga ubili. Na sprovod je došao i Stankin otac iz Ljubuškog a Blago iz Toronta. Nad otvorenom rakom Stankin otac kroz suze i plač govori svome sinu Blagi: Sinko, uskači u bratove čizme za Hrvatsku!, mo), a zapisao sam u tefter: jednu kapu za Blagu i ako Bog da, odnit ćemo medalju za hrabrost djedu, pa živ ili mrtav. (Doći će vrijeme kada će Hrvati shvatiti da je svaki Hrvat koji je na nedan ili drugi naćin patio za Hrvatku, zaslužio da mu se na grob postavi spomenik ZAHVALNOSTI SA MEDALJOM ZA HRABROST, mo). Šaljem ti i grb Odpora, tj. znak i jedno "U". Čuvaj oboje !

Htio sam u OBRANI pisati o slučaju, ali neznam da li nebi tko za to stradao kod kuće. Svakako ću dati jednom našem dobrom pjesniku da to stavi u stihove. Zaslužuje! A Miji i Marijanu slava ! I svom palima za Hrvatsku !

Adresa u Madridu, koja je još uvjek dobra jest: DRINA, Apartado 5024 MADRID: Espana

Vidim da si na adresi gdje je brat Ratko. Nadam se da si tamo, a ako ne, on će ti dati. Šaljem ti moju fotografiju sa posvetom, a ti meni ponekada napiši par slova. Ja iako uvjek nemogu na vrijeme odgovoriti ipak odgovorim. Piši mi: Nesmeta što svi nisu kakvi bi trebali biti . Dolaze i opet dogadjaji, i tada će se Hrvatski sinovi pokrenuti i bit će dobri.

U pismu sam našao 20 dol. Budi dobar reci u koju svrhu su. Šaljem potvrdu. Jesili rod našem starini Anti? (general i Blago Nižić su iz istog mjesta, nedaleko selo od sela, mo).

Pozdravi i sve ostale stare i malde. unatoč svadja stvar ide svojim tokom i stići će do kraja, a onda će svi Oznaši i Udbaši dobiti svoju kaznu, a borci nagradjeni i palima odata počast !

Pozdrav od sviju. Grli Te odani Ti

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 12:09 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
VAŽNOST JEDNOG PISMA

Donosim ovdje jedno okružno pismo kojeg je general Drinjanin pisao 19 listopada 1953 god., dakle ima tome skoro 59 godina. Pismo je važno jer je pisano u doba kada su mnogi istočnoeuropski narodi bili porobljeni, tražili način ili načine kako se osloboditi jednog neprijatelja, sovjetskog komunizma, dok mi Hrvati smo bili dvojstruko porobljeni, kako bi to u svojim pismima znao general Drinjanin reći "SRBOKOMUNIZAM", dakle, s jedne strane Srbi a s druge kominizam. Ovi porobljeni narodi su osnovali jednu organizaciju koja se je zvala "ANTIBOLJŠEVIČKI BLOK NARODA". Mi smo Hrvati željno htijeli biti član te organizacije, tako da se kroz nju čije i naš hrvatski glas. To sam osobno doživio u Parizu, kada su Mađari poslije mađarske revolucije iz 1956 godine bili priznati od francuskih vlasti kao porobljeni narod, i mogli nesmetano i službeno demonstrirati ulicama grada Pariza, dijeliti letke u prilog mađarskog naroda, dok mi Hrvati nismo bili priznati. Zato smo se uvijek gurali i laktali da budemo u društvu tih porobljenih naroda. O tome general ovdje piše. Ja ću nastojati ne dodavati moje opaske, ukoliko se potreba ne ukaže. Nije meni baš tako lako uskakati, ali to činim u želji i u nadi da pojasnim današnjim hrvatskim naraštajima ono što oni za sigurno ne bi bili u stanju odgonetnuti. Hvala na razumjevanju. Otporaš.


HRVATSKI NARODNI ODPOR
Ured glavnog Tajnika

Predmet: Veze sa prijateljskim narodima i Organizacijama ABN-a. (Antiboljševički Blok Naroda, mo)

OKRUŽNO PISMO SVIM POVJERENICIMA ODPORA

1. proslava Desetoga Travnja ove godine bezuvjetno je demonstrirala našu jakost unutar hrvatskih redova i to, kao nikada do sada. Ovog časa želimo govoriti o privlačivosti nadnevka Desetog Travnja i za sve druge narode, koji su porobljeni u Jugoslaviji. I do sada su na našim proslavama prisustvovali predstavnici porobljenih naroda Jugoslavije, a posebno braća Macedonci i Bugari. Ove godine dogodilo se to u mnogo pojačanoj mjeri i svuda po svietu. Ne samo Macedonci i Bugari, nego su braća Albanci, negdje u zatvorenim skupinama, a negdje tek po predstavnicima sudjelovali na proslavama Desetoga Travnja.
Posebno su to činili oni sa Kosova i Metohije. Na mnogobrojnim mjestima, prema stiglim izvješćima, Slovencu su veoma brojno prisustvovali našim proslavama. To nas sili na revidiranje našeg stava prema njima, jer na primjer Dr. Žebot otvoreno traži suradnju s Hrvatima. Naši najnoviji saveznici su Vojvodjanski Srbi, na čelu sa Dr. Eugenom Jocičem (dobar naš suradnik u Parizu, mo). Oni otvoreno traže razpad svake Jugoslavije i tako imamo pred sobom i frontu Srbi - Srbijanci. (nešto slično kao danas Bosanci i Bošnjaci, mo). Našim proslavama su sudjelovali i mnogi Nijemci, tako zvani Volkedeutscheri i Madžari iz Banata i Bačke, pa iz drugih krajeva Jugoslavije. Crnogorci, pristalice pok. Dra. Sekule Drljevića, uviek su bili naši iskreni suradnici i istomišljenici. Prema tome proslave Desetoga Travnja u godini 1953. bile su ne samo manifestacije hrvatske državnosti, nego i manifestacije svih porobljenih naroda u Jugoslaviji, koji u Desetom Travnju vide simbolički SMRT SVAKE JUGOSLAVIJE (tako je i Milovan Đilas rekao, mo).

Uzmimo inicijativu u svoje ruke, povežimo se gdje je to moguće s predstavnicima gornjih naroda i skupina, iskoristimo sve osobne i eventualne obiteljske veze u tu svrhu. Pozivajmo predstavnike tih naroda na svoje priredbe i posjećujmo njihove. Objasnimo im istovjetnost naše sudbine unutar granica Jugoslavije. Planirajmo stvar politički i nemojmo napadati vjerski osjećaj Macedonaca i Bugara, ili pak Vojvodjanskih Srba (koji sebe smatraju Srbijancima a ne Srbima, mo) i Crnogoraca, zato jer su pravoslavni.
Čuvajmo naše vjerske organizacije i ostajmo vjerni našim osjećajima, ali nemojmo zamieniti iste sa državnim interesima i borbom za oslobodjenje. Kao što unutar naših redova uobće ne smije postojati pitanje vjerske u odnosu katoličanstva i muslimanstva, pa čak niti pravoslavlja, tako ne smijemo niti u našoj borbi protiv zajedničkih neprijatelja vriedjati vjerski osjećaj naših prirodnih saveznika, jer time automatski iste guramo u naručaj srbskog pravoslavlja. Posebno pak osudimo pisanje neodgovornih hrvatskih elemenata, kao na primjer ono Kljakovićevo, koji nam savjetuje, da se sa Beogradom nagadjamo na račun Bugara i Macedonaca, naših najvjernijih i najprirodnijih saveznika u rušenju svake Jugoslavije.
Osudite i pisanje one hrvatske štampe, koja hvali ovakove jugoslavenske genijalne misli Kljakovića i drugova, kojima se eto pridružio i komunista Dr. Ciliga i četnik Jugobogdan Radica, koji čitave hrvatske pokrajine poklanja nezasitnom srbskom Molohu.
Okupimo oko sebe sve one, koji su protiv svake Jugoslavije i svakog komunizma. Porobljeni narodi Jugoslavije u nama gledaju snagu i svoje buduće osloboditelje i nemojmo dozvoliti, da se u nama razočaraju, jer time neutraliziramo te snage ili ih prepuštamo srbokomunizmu. Neka Deseti Travnja bude polazna točka za sve narode Jugoslavije u borbi za slobodu i državnost.

II. Problemi čovječanstva riešavati će se na globalnoj bazi i mi Hrvati ne možemo se izvući ispod suda, koji će odlučivati sudbinom sviju i velikih i malih. potrebno je stoga uskladiti naše osnovne stratežke planove sa protukomunističkim križarskim pohodom slobodnog svieta. Tome shodno moramo uskladiti i našu taktiku u odnosima, kako sa malim narodima, saveznicima unutar Jugoslavije, tako i sa velikim narodima, posebno pak sa onima, koji su kao i mi porobljeni po komunističkim snagama.

Kako u prvoj fazi naše borbe za NDH, tako i u sadašnjem našem progonstvu mogli smo računati sa simpatijama pojedinih naroda, ili pak pojedinih nacionalističkih grupa u svietu. U prvom redu tu su braća Bugari i Slovaci, zatim Ukrajinci, Madžari, pa i sami Njemački narod. U emigraciji smo stekli druge velike prijatelje, tako naprimjer Rumunje, Turkestance od porobljenih naroda, dok ovaj čas nemamo namjeru govoriti o našim vezama sa slobodnim zapadnim nacijama.

Bezuvjetno je potrebno, da sve naše skupine i organizacije u svietu formiraju posebna mala tiela, koja će gajiti odnose sa drugim porobljenim narodima, njihovom društvima i organizacijama, grupama ili pojedincima. Po mogućnosti izabrati borce ili prijatelje, koji poznaju strane jezike ili probleme one nacije, sa kojom mislimo praviti kontakt. Objasnimo tim ljudima prošlost našeg rata i naše borbe, objasnite im naš načelni stav protiv svakog komunizma i svake Jugoslavije (jer Jugoslavije nebi mogla opstojati ako nije komunistička, mo) i viditi ćete, da ćemo svaki dan imati više prijatelja, što uviek automatski znači, da smo oslabili svesrbsku frontu, a da smo dobili na ugledu medju svim ljubiteljima slobode. Inteligentnim i u****im radom u svakom i najmanjem mjestu, gdje ima predstavnika porobljenih naroda Hrvatska će imati prijatelja. Led je već davno probijen i moramo ići korak napried.

Izkoristimo svaku priliku, sudjelujmo u priredbama svih protukomunističkih organizacija u svietu, gajimo stečena prijateljstva i uspjeh neće izostati. Mi smo bili najfanatičniji prokomunistički borci na svietu i sviet to mora znati. Tako ćemo mi od obtuženika postati tužitelji, a naša dosliednost u borbi za državu biti će uzor svim ljubiteljima slobode.

Želimo reći par riječi o organizaciji A.B.N. (Antiboljševički Blok Naroda), koja ima svoje središte u Munchen-u. Prvi predstavnik Hrvata u toj organizaciji bio je opunomoćen od Odpora i sa podpisom generala Drinjanina. Tek kasnije manevrom Jelića mi smo pred tim forumom bili obtuženi, da smo nacisti i fašisti, prema tomu da ne smijemo politički raditi, a u isto vrieme, da je Jelić na pritisak Engleza bio primljen u organizaciju u ime Hrvatskog Narodnog Odpora (HNO). Jelić je išao tako daleko, da je osnovao tobože Hrvatski narodni odbor, sam da se može služiti inicijalima HNO, te tako iskoristio momentalno političko stanje i neupućenost zainteresiranih na vrhovima ABN-a. (Ovo je vrlo interesantno. Sada kada za ovo znam, odmah mi dolaze na sjećanja pola stoljeća stara sustavna isticanja organizacije dra. Branka Jelića Hrvatski Narodni Odbor, (HNO) kojeg se inicijali poistovjećuju sa inicijalima HRVATSKOG NARODNOG ODPORA, HNO, mo).
Naša društva i organizacije diljem svieta sudjeluju u radu i manifestacijama ABN-a, vjerni načelima, koja su nas vodila u borbi za Državu, a u Centralnom Komitetu ABN-a sjedi politički hoštapler Dr. Jelić, koji je Ujedinjenim narodima uputio "Memorandum" i u njemu izjednačio Ustaše, četnike i partizane. (znamo da su se četnici i partizani borili protiv Hrvatske Države, ali nismo znali da su se i Ustaše borili protiv iste, kako ih je dr. Jelić izjednačio sa četnicima i partizanima, mo) Senilni starac Buć (dr. Stjepan Buć koji je za Poglavnika rekao da je sve dobro napravio do Desetog Travnja.
Tada se je trebao povući i prepustiti državu drugome, a da nikada nije htio reći, koji bi to drugi mogli biti. Dr. Maček, znamo da nije htio nikakove države za koju bi se trebalo boriti i gaće krvariti. On je bio mirotvorac bez oružja u ruci. Ostaje nam sada Tito ili Draža, a i jedan i drugi znamo đta su htjeli: Sve samo ne Hrvatsku Državu, mo
), jedini hrvatski nacista, kojem je politička ambicija pomutila i ono malo mozga pomaže ovakovu rabotu Dr. Jelića na sramotu i štetu naše oslobodilačke borbe. Dok se Hrvatima govori o slozi, pred stranim svietom nas se besramno obtužuje.
Naši prijatelji Bugari, Slovenci, Turkestanci i drugi skočili su u našu obranu i pred vrhovnim forumom ABN-a postavljeno je pitanje predstavničtva Hrvatske. informirajte sve područne organe ABN-a, kažite im čitavu istinu i zahtijevajte, da hrvatsku borbu predstavljaju oni, koji su se zaista borili, na dva samozvana politička špekulanta, koji do sada za borbu nisu žrtvovali ništa, niti će sutra biti u stanju pokrenuti i jednog čovjeka.

Madrid, dne 18 lipnja 1953.

Za Hrvatski Narodni Odpor:
general Drinjanin v.r.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 12:17 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
SAVJETI ILI ISPOVIJED MAKSA LUBURIĆA

Svi smo mi poD BOŽIJOM KAPOM, kaže Maks Luburić

(Donosim jedno pismo Maksa Luburića kojeg je pisao 48 dana prije svoje mučeničke smrti. Pismo je poučno i očinski pisano, puno savjeta i primjera. Vrijedno za pročitat i po mogućnosti koristiti se u životu ovim savjetima. Mo)

general DRINJANI
2.III.1969.

GLAVNIM PREDSTAVNICIMA ODPORA, i NEKOLICINI HRVATSKIH SVEĆENIKA U EMIGRACIJI

Draga braćo ! Poštovana gospodo ! Dragi oci !

Kada se u ovoj zemlji gdje živim počne govoriti o odnosu izmedju vjernika i Crkve, kao po nekom nepisanom zakonu odmah se nadoda - "Amigo Sancho, con Iglesia hemos topado". To su riječi Don Quijota svom debelom, primitivnom, ali realnom štitonoši Sanchi. Tko manje, tko više, ali zna za djelo Migela Cervantez-a, (Miguel Saavedra de Carvantes (1547.1616) španjolski pisac, mo), pa ga zato stavljam kao uvod ovom okružnom pismu.

Neposredni razlog za ovo pismo jest jedan skup vijesti sa raznih područja o odnosima naših predvodnika sa hrvatskim i inim svećenicima, a odluku za pisanje stvorio sam nakon odlaska jednog našeg dobrog i vjernog čovjeka, koji je jutros u 6 sati otišao od mene, nakon kratke posjete, da se vrati svojim kanalima u domovinu. i taj mi je kulturni čovjek rekao prije spomenute riječi, koje znače, da smo gošli u kontakt-sukob, dodir, ili tako nešto, sa CRKVOM. (odnosi se na gore spomenutu španjolsku izreku, mo)

Radi se, naravno, o dogadjajima izmedju mostarskog biskupa Čule i hercegovačkih fratara. O tome mi nismo pisali i mislim da nije ni DANICA, iako smo naravna stvar imali vijesti, kao i mnogi naši ljudi.

(Za podsjetiti danas o čemu se je uistinu radilo tada, tih godina, kada je sukob počeo 1967 god. Večina Crkava su gradili i izgradili po Hercegovini hercegovački franjevci, pa tako i Crkvu sv. Katarine u Grudama, bilzu Imotskog ili nedaleko od Širokog Brijega. te godine 1967 mostarski biskup Čule je postavio "popovca" za župnika u grudskoj Crkvi sv. katarine, umjesto franjevca. Udba, vrag ili sotona, ili svi zajedno, svejedno, su huškali narod i župljane da Crkva pripada franjevcima a ne popovima. Župljani se pobunili, silom istjerali župnika, Crkvu zaključali, dnevnu i noćnu stražu sastavili, naizmjenice župljani su Crkvu čuvali i pazili da nitko ne može u nju unići dok biskup Čule ne postavi franjevca za župnika u Crkvi sv. Katarine u Grudama, mo)

Osim što smo Hrvati i katolici (tko je katolik) i što smo (tko jest) Hercegovci, radi se o tome da smo i VETERANI, kako sam u par riješi pisao našem dru. Dragutinu Kamberu, torontskom župniku. I zato što smo VETERANI na njivi rada za Hrvatsku i za Božiju Hrvatsku, znali smo da nema ništa pod Božijom kapom, pa tako niti su nešta nova ni sukobi vjernika i župnika, niti popova i fratara, niti Crkve i politike, niti Vatikana i Hrvatske. A koji smo k tome "veterani-veterani" iz Hercegovine, znamo i to, da su se fratri i mostarski biskupi i dosada "kroz kamiš ljubili". I baš zato znamo i to da je vrijeme rane liječilo, da su umirale Pape i mijenjali se Carevi, propadali režimi i države, a da su FRATRI U DOBRU I ZLU OSTAJALI SA SVOJIM NARODOM, i u njemu očuvali i vjeru i ljudstvo i hrvatstvo. Dakle - sve što nas čini onim što jesmo. Zato nismo pisali, pa ni u pismima, internos (unutarnja stvar, mo), jer nismo htjeli osim prljavog rublja naše politike i ljudskih mana, miješati i crkveno rublje, koje se isto ponekada pere, pa makar i ne bilo prljavo.

Ali nije tako u Domovini. Hrvati bježe u svijet i ne uvijek radi spašavanja života, radi Hrvatske, pa ni radi spašavanja od gladi svoje obitelji. Dosta ih, da ne kažem većina, ide radi "dolce vita", radi sladka života, kakvog su vidjeli u filomovima, rekli bi radi civilizacije Coca-Cole, radi darežljivih plavojki u mini suknjama, radi auta, koji idu brže od naše magaradi i cuga uzkog glajza (i radi uskog seotskog puta, mo), radi Boga-dolara, avanture, bezmislice, radiznalosti, osobne komotnosti itd. To se na ljudim odrazuje čim stignu van. Na naša napuštena ogništa naseljuju se Vlasi, ostavljene djevojke, žene, inovjerci i bezvjerci, i naše majke radjaju ekumensku jugoslavensku kopilad.
Pa ipak jedan dio ljudi, kao nekada u staro doba "ostatak ostataka" poveo je borbu za reorganizaciju, za vjernost ognjištima (druga strana pisma, mo), za duhovni preporod, te je čak i dobar dio hrvatske ljevice, pa i samih komunista, zahvatio taj val produhovljenja i kroatizacije. Rat biskupa Čule sa fratrima je zadao teži udarac tim ljudima, nego i Blajburg.
To kaže moj gost, i stavljam sve redke na papir prije odmora i spavanja, nakon probdjele noći. Želim staviti na papir autentične njegove riječi.
Pitaju se ljudi; kome je bilo u interesu u OVIM PRILIKAMA, izvlačiti iz arhive sto godina stare zapise, kao da nemamo pametnijega posla. Kome? Kako ne, podgrijava se prošlost, govori se o svemu, pa i o patarenima, Madžarima, koji su tumačili volju Rima oštricama svojih mačeva, govori se o "Bosni koja šutkom pade", o dolazku Turaka, koji "da su imali više smisla nego Rim", i kako ne, govori se o "jugoslavenskom klerikalizmu", o vlč. Korošcu, koji je dao ubijati hrvatske rodoljube a onda očevima naplaćivao kugle, govori se o Protokolu, kako ništa ne bi falilo o "osveti Draganovića" Rimu. Možete li se snaći u svemu tome?
Ne! Ali kako se mogu snaći naši mali ljudi u Hrvatskoj, kada tisak podgrijava, širi, počam od "popularnog VUS-a do Glasa Koncila". I na kraju, prema novim vijestima, biskup Čule i fratarski provincijal nastoje naći potok i pustiti potoku krivce da se operu...

Stavlja meni pitanje posjetnik: pa što Biskup i Provencijal nisu prije mislili na - kasniju potrebu potoka i pranja...? Ili je problem nametnut protokolom? Što se od nas Hrvata traži? jeli to - Ekumenizam u praksi? Jeli ti stvar Crkve ili politike? A NAROD ŠTA? Što osta od Demokracije i od Ekumenizma? Što od VJERE I CRKVE? Zar će i oni služiti SVIM TLAČITELJIMA HRVATSKE?

Tako je govorio ustaški sin, sin palog Križara, mladi intelektualc, koji je bio kundekom prebijen i vidio svoju mrtvu majku uz humak oca, da bude spašen od susjeda, poslat u gornje krajeve i postane još vjerniji Vjernik i još vatreniji Hrvat od svog oca. Ali sa upitnicima u srcu, sumnjom u duši i prigušenom pobunom?

On je sve to, ali nije veteran, kao mi, koji stojimo na čelu Odpora i njegovih organizacija, i kao braća svećenici, fratri i "Petrovci" ili drugi redovnici u emigraciji, i koji su i sami bili kandidati smrti i na listi "ratnih zločinaca" radi Boga i Hrvatske. Mi, koji smo preživili Blajburg i nadoživili Protokol, gdje se uz miris tamjana i diplomatske podsmjehe davala ruka ubojicama 500 hrvatskih svećenika i pola milijuna vjernika.

I sada dolazi drugi dio; problemi i emigraciji. Mi smo u OBRANI rekli sa onim austrijskim listom i nestalim Ceceljinim Glasnikom, da se u Rimu našlo riječi za atentatora i ubojicu iz Atene, ali ne za Hrvata Jeliča u Beogradu (optužen da je stavio bombu u kino 20 oktobar u Beogradu. Kasnije je za istu stvar optužen i Miljenko Hrkač od Širokog Brijega, mo), kao da molba za milost za jednog katolika nije Bogu ugodna kao za jednog grčkog pravoslavca, pa makar i ne bila uslišena,

Ali zato nisu krivi ni hrvatski svećenici ni ljudi Odpora,- iako nas nitko neće osloboditi krivnje, ako u slobodnom svijetu i kao veterani Božije i Hrvatske stvari, napravimo nešto slično kao ono u Hercegovini, gdje su se odigrale nesretne bitke izmedju popova i fratara, izmedju župnika i vjernika, izmedju same crkvene hijerarhije i podredjenih, uz inspiraciju Vatikana i Udbe, pljesak bezvjernika i Vlaha, jer eto i mi slijedimo njihov tužni primjer obračunavanja i s noževima u crkvi i oko Crkve.

Mene toliko ne zabrinjava na pr. spor vlč. Kambera i predsjednika Odpora Ratka Dagre, kao ni stav jednog mladog i novodošlog dalmatinskog fratra u Argentini, kao ni čudnovato i nerazumljivo držanje jednog svećenika u Australiji, - nego ono što o tome misle, govore i pišu oni mali ljudi, do kojih je doprla jeka i odjeci. Jer u doba perfekcije "hladnog rata" i tehnike širenja istinitih i podvaljivanja lažnih vijesti, ljudima u emigraciji i domovini stižu stvari sa garnirungom, zapaprene, zasoljene, zabiberenem, džaba servirane i uvijek tendenciozno primjenjene.

To svi znamo. Dok sam ja skorom tri godine živio u jednom u jednom od najstrožijih klausura (klaustar, kloštar, samostan, mo), gdje su prije fratri odgajali misionere i danas služi kao seminarij i za obnovu duhovnih vježba za same svećenike, dotle su "dobro upućeni" i "naši" ljudi govorili o tome, kako živim sa nekom talijanskom glumicom. Ili- iako je u mojoj kući bilo sa svakog kontinenta barem desetak ljudi, ljudi svake vrsti, pa i svećenika, intelektualaca, predvodnika, poznatih ljudi i mnogi od njih proveli ne jedan ugodan časak u društvu moje djece, neki bili po desetak dana, ipak još uvijek dobivamo upute, čak i od pametnih ljudi, da li je istina da sam ja u ludnici, da su mi djeca oduzeta, da živim sa ne znam kime, itd.
Nu što bi bilo kada bi bilo nešto istine, kao u slučajevima, koje sam spomenuo, tj. kada izadje van nešto o "svadji izmedju Gagre (čitaj Odpor) i Kambera (čitaj Crkve)".
Zatim kada se šire letci o tome u Australiji u kojima jedan svećenik i dotada veliki prijatelj Odpora (ili Udba u njegovo ime, ili budala bez znanja) odjednom optužuje Odpor da je -neprijatelj Crkve! U isto vrijeme "prijatelji Crkve" postaju svi neprijatelji, osobni i politički, ljudi iz Odpora, pa makar bili dojučer i rogati.
Odjednom se stvara Oltarsko društvo od poganskih i antiklerikalnih razbijača. Ili kada jedan novodošli fratar, nama starima, u Crkvi i novini, ponavlja optužbe Beograda, kako se to u Argentini dogodilo. Ili kada se u srbokomunističkom tisku čita, kako su "pasošari" u Njemačkoj, dobri gradjani Jugoslavije, morali braniti "popa i crkvu" od "ustaških terorista".

Velim načelno da nas nitko neće osloboditi krivnje, ako i sami dademo povoda stvaranju takvih vijesti ili se prenaglimo i pred ***aru iznesemo prave ili krive probleme, koje ***ara nije pozbana rješavati. Demokracija, tehnološki napredak, dizanje kulturnog nivela, pobuna duhova i Vatikanski Koncil i Ekumenski duh, onaj pravi i onaj krivi, daju sve većem broju ljudi prava, ali mu ne nameću nikakvih dužnosti, daju mu prava izricati mišljenja, ali mu ne nameće nikakve odgovornosti. Zato sam uvjek vjerovao i vjerujem u razbor elita, koje su uvjek bile odgovorne.

Dobio sam dvadesetak pisama od poznatih i nepoznatih, podpisanih i anonimnih ljudi, koji govore o sporu oca Kambera (Dragutin Kamber 1901-1969, bosanskohercegovački franjevac, župnik hrvatske župe u Torontu. Jutros, 11 rujna 2012. sam dobio e-mail od I.J. koji je u to doba živio u Torontu, kao što i danas živi u svezi tog spora. Neću ići u detalje. Reći ću samo toliko koliko bi se moglo razumijeti, ako je vjerovati I.J., kako je došlo do ovog spora. Citiraću samo najglavnije:
Pok Gagro je bio predsjednik Odpora, i u svojim stavovima je držao da se mora krenuti u revolucionarne aktivnosti, u tome ga nije podržavao Dr. Kamber, i sa oltara je napadao one koji "huškaju" narod ...(što bi se moglo odnositi na pok. Ratka Gagru, mo) On je govorio (Kamber, mo) da bi mogao sa oltara zapaliti mase, ali kakva korist. Takodjer je on bio protiv Maxa jer je iza sebe ostavio Jasenovac i td.. Tako kaže I.J. (Možda je ovo dobro znati kako bi se korijeni spora mogli znati. Mo
) i Gagre, ali nadovezuju to i mnogo stvari, koje ni u kojem slučaju na njih ne spadaju, iako ne sumnjam u dobronamjernost. Ima aluzija i na "popovsko - fratarski rat u Hercegovini, pa bi jedni htjeli da otac Kamber obuče habet i stavi četeri svezana čvora, i tako uz tri klasična zavjeta stavi novi i proglasi se "ljutim Maksovcem".
Drugi bi htjeli da najavi rat "svim Ustašama, svim Hercegovcima i svim fratrima" kao ono "Hrvatska Revija". Za jedne je odjednom Gagro "neprijatelj Crkve", dok su postali "Kamberovcima" ljudi, koji su do jučer palili više svijeća vragu nego Bogu.
Drugi ideoliziraju Gagru, dok se on sam, uza sve mane i vrline, smatra pučaninom poput onih Grge Martića: "ljudi griše i ispovidaju se". Nije najgore što sam ta pisma dobio ja, nego su ih dobili i drugi i sada bi htjeli "da se jednom za uvijek razčistimo".

Svaki čovjek je misterij za svakog drugog čivjeka, a ljudi koji se bave javnim poslovima su izloženi svake vrsti suda i osuda i onda kada su čisti kao ljiljan, pravedni kao gospodin Bog i strpljivi kao Job (po biblijsko priči bogati pravednik koji pobožno i strpljivo podnosi sve nevolje i nedaće, mo).
Osobno zazirem od svakog idealiziranja čovjeka jer grijeh nosimo u sebi i kao kršćani i katolici (tko jest) imamo ustanovu ispovjedi i pričesti, koji nam omogućuju mirniji život..
Imao sam prilike (nažalost) u mom životu vidjeti dosta ljudi koji su umirali od rana i bili na smrt osudjeni. Vjernici su mirnije umirali, neodlučni su pred smrt tražili Misterij, a nepopravljivi bezvjerci umirali su u sred strahoviti trzaja i otimanja od vječnosti. Zato niti je Gagro svetac, niti je to, kako sam kaže, otac Kamber.
Pa ako su se sukobili po ne samo tehničkim i taktičkim pitanjima, nego i načelnim, pustimo to toj DVOJICI VETERANA, koji će to na odgovoran način riješiti. Posrednici u ovakvim slučajevima znaju nanijeti više štete nego koristi, i znaju načeti više novih problema, nego riješiti stare probleme, radi kojih je izbio spor. Kada se stvar oslobodi pasionalnih i marginalnih krpelja, ostaje razum, ostaje ljubav za našu stvar, ostaje odgovornost veterana i elite.

Osobno, kao Hrvat (ne kao fratarski učenik) rado bi u Torontu vidio u župi (ili barem pri župi) fratre iz Chicaga, i ne radi toga jer su Hercegovci, nego jer su državotvorni. Vjerujem da tako misli i Gagro, i 99% Hercegovaca, što nije mjerodavno, ali i dosta dobrih župljana zasluženih za Hrvatsku Crkvu u Torontu, - a šta bi trebalo biti mjerodavno u bilo koje doba i danas više nego ikada. Otac Kamber je nesamo dosada javno rekao najviše pozetivnih stvari o Odporu, pa i o ovom grešniku Maksu, što je za zahvaliti, i brat Gagro je (uz griješenje i ispovidanje) bio jedan od zaslužnih ljudi za novu crkvu koju je digao vlč. Kamber, i ne misli ju nositi sa sobom u grob, nego ostaviti Hrvatima.
Zato ne dajte braćo, predstavnici Odpora i gg. svećenici, da se nama dogodi što i narodu u Hercegovini, jer osim Boga nitko ne može donijeti prave osude, nego ćemo svi ispasti bijedno, jadno, nikome za uzor i svakom dobrom i patećem katoliku-Hrvatu u Domovini za neuzor.
A to nikom od nas nije cilj. Brat Gagro ima ne samo kao župljanin, nego kao i dobrotvor, koji je kao takav priznat, - ima prava, jer se ta pravo dnevno ističe, i čini to u svojim člancima i propovjedima i otac Kamber.
On ipak, kao župnik, pastir, borac i predvodnik ima svoja prava, koja valja rešpektirati, ako hoćemo da kao Don Quijetemora upozoriti svoga Sancho Panza: CON IGLESIA HOMOS TOPADO, AMIGO SANCHO !

Razum, odgovornost i ljubav jedinu su sudci, a publike ima i previše.

Zato osobno se ne stavljam u ulogu sudca, ni davokata, Ako nema državnog tužitelja, nego prijatelja, vjernika Hrvata. Ako nema druge, valja se "ljubiti kroz kamiš" kao i mostarski biskup sa hercegovačkim provincijalom, ali nedajmo ***ari da sudi elitama po pitanjima duha, vjere Crkve i Hrvatske.

Meni bi bilo lakiše svakom napisati pismo osobno i nekako se u bujici riječi izvući, jer bi to bilo komotnije, ali nažalost, od djetinstva pa do danas sma bio odgojen tako da ZAUZIMA STAV! ja sam ga nastojao izraziti, a ako nisam uspio, bit će mi žao, jer mi nije vodila ni džigerica, ni mali niski izstikti, ni interesi. Zato šaljem ovo pismo ne zato da bacim sol u more i osolim pamet ljudima, nego da spasim dušu svoju i da kao vjernik i borac ljudski reknem što mislim. To je bila i molba moga posjetitelja, i završavam s tim, da se neradi o tome da kao u politici kažemo "tu se nikaj ni pripetilo". Bolje da istinu pogledamo u oči, isto kao i u politici, i da ljudski tražimo i naš medjuhrvatski ekumenski duh, koji će omogućiti dijalog medju elitama i bez čaršije i ***are.

Neka mi bude oprošteno ako ima neki izraz ili insinuacija, koji ne bi bili u skaldu sa uzvušenim temama o kojima se govori. Bit će to umornost ili pospanost, ili čak i jad moj nad jadima sviju nas.

Uz sinovsku i bezuvjetnu odanost sveroj materi Crkvi, uz nepokolebivu i trajnu vjernost majci Domovini, pozdravlja Vas u poštovanju i odanosti,

general Drinjanin, slijedi podpis i podpis Štefa Crničkog.

Napomena:
Ne mogu odoliti a da Vam ne kažem upaprijed da će slijedeći opisi biti generala Drinjanina odgovor na govor pukovnika HOS Tomice, Tomislava Mesića, s naslovom KRIVI SMO SVI kojeg je održao Hrvatima grada Toronta prigodom proslave dana hrvatske državnosti DESETOG TRAVMJA 1960 GODINE. General Drinjani je odgovorio na dugo i široko s naslovom: NE - NISTE SVI KRIVI. Hvala. Otporaš.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 12:32 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
NE - NISTE SVI KRIVI

GLAS DOMOVINE
srpanj 1960
TORONTO, CANADA

Radi poznatih dogadjaja (pobuna i razlaz od Poglavnika, mo) godinama nisam pisao članke u hrvatskoj emugrantskoj štampi, iako to ne znači, da su mi ti dogadjaji izbili pero iz ruku. Šutio sam godinama, jer su mi mnogi tako savjetovali, i jer sam bio uvjeren, da je za dobro hrvatske borbe za Državu.

Da sam se odlučio napisati ovaj članak potakao me "Glas Domovine" br. koji donosi izvješće o proslavi 10 travnja u Torontu i kaže, preko ciele prve stranice nešto što još nitko u emigraciji nije rekao:KRIVI SMO SVI. Te rieči vadi urednik iz govora Tomislava Mesića, kojega je izrekao na toj poviestnoj proslavi hrvatskog, narodnog i ustaškog DESETOG TRAVNJA.

Zato sam zamolio "Glas Domovine" da donese ovaj moj članak, za koji, naravno, sam odgovoran, a "Glas Domovine" ga donosi, kao što sam čvrsto uvjeren, da će donieti svaki članak bilo kojeg hrvatskog emigranta u obrani jednog mišljenja ili ideje. U toj tolerantnosti počima demokracija, i hrvatski borci u svietu nemaju razloga se naći u taboru koji ne shvaća stanje u svietu.

To prokleto ustaško srce vodilo me je uvjek u mom životu, pa i onda kada još nisam ni znao, da živi Dr. Ante Pavelić, kao i onda, kada sam kao mladji gimnazijalac u Mostaru naliepio na 600 klupa 600 cedulja ŽIVILA HRVATSKA DRŽAVA, pa da nije bilo fra. Dominika (Mandića, mo), nebi stigao ni do petog razreda, kada su me konačno izbacili iz svih škola u Jugoslaviji, a poslali me u jednu hrvatsku školu: na JANKA PUSTU.

Eto, to prokleto ustaško srdce, (danas bi se to trebalo prevesti ne:to prokleto hrvatsko srce, mo) kako je rekao Lisak, razdirući rane na junačkim i mučeničkim prsima, pokazujuči rane koje su mu zadali srbo-komunistički krvnici, to prokleto ustaško srdce vodi me i sada, kada kažem svoje mišljenje, pa bilo to kome pravo ili ne.

Gada sam pročitao govor Mesića, (Tomislav Mesić je bio pukovnik HOS NDH i nemojte zabunom misliti na posljednjeg "komandanta" JNA Stjepana Mesića, mo), a posebno sliedeće rieči: "Braćo, kad govorimo o našoj krivdi, onda nemojmo teretiti ni drugog, ni trećega, ego metnimo ruku na srdce pa recimo:"SVI SMO KRIVI!"

Krivi smo jedni, jer smo tjerali ideologije, za koje se u suvremenom svijetu pokazalo, da više ne odgovaraju. Drugi, jer smo vjerovali da smo ono, što smo mi predstavljali je najbolje. Treći, jer smo bili oni, koji smo smatrali, da se sam nas treba slušati, da mi moramo odgovarati, kao da je providnost uprla prstom u nas, ha, Vi ste baš oni, koji trebate voditi. Četvrti, jer smo bili oni, koji smo samo kritizirali, a od kritiziranja ništa dalje nismo dalje napravili nismo. Peti su oni najbrojniji, koji su smatrali, da se treba baviti pametnijim poslom, a taj pametan posao značio je, prigrabi zdjelu materijalnih dobara blizu sebe i puniti ju, a hrvatski narod i sve drugo neka vrag nosi, neznajući, da će konačno vrag i njega i njegovu zdjelu odnijeti.

Kažem, kada sam ih pročitao, osjetio sam neku neodoljivu snagu, polet, dinamiku, vjeru u budućnost, u hrvatsku narodnu i državnu budućnost. Taj me osjećaj vodi, da nekoliko misli aktuelnih i potrebni, kažem onima, sa kojima sam ječer borio za Državu, a sa kojim se sutra mislim boriti za istu ideju, za Državu, slobodu naroda i veličinu Majke Domovine. Podpisujem ovaj članak, inače nebi imao svoje vriednosti.

Gordi smo mi stari ustaški borci na Tomicu, onog starog ustaškog borca, bezbrojno velikog idealistu koji nikada svog starog ustaštva za niekao nije, a znao je raditi za Hrvatsku Državu i u novim okolnostima, znao je spojiti prošlost sa sadašnjosti u borbi za budućnost, dajući tako svietli primjer novoj hrvatskoj borbenoj generaciji.

Gordi smo na Tomicu, (kao što smo gordi na Andriju, i na tisuće i stotine tisuća znanih i NEZNANIH JUNAKA koji čitav život prevedoše u borbi za svoju Državu) gordi na ponos s kojim ipovjeda prošlost, savjest s kojom je tu borbu sprovodio, junačtvo koje je dokazao, skromnost koja mu je prirodna, gordi na stalnost, sustavnost, izdržljivost, karakter, gordi na DIO ODGOVORNOSTI KOJU NA SEBE UZIMA.

Kakva razlika izmedju Tomice, koji je uvjek bio sluga domovine,izvršujući častno zapovjedi, koje je dobivao od starijih, i recimo, kakva razlika od Dide (Eugen, Dido, Kvaternik (1910-1962), poginuo u saobraćajnoj nesreći u blizini Buenos Airesa 1962., mo), koji je skupa samnom, kako se pučki veli: drmao državom, bio jedan od glavnih "gazda Domovine", a danas optužuje svakoga prema gore i prema dolje, pa čak i sudbinu, samo nikada nam nije rekao o svojoj krivici, jer nikada nismo čuli: mea culpa, bez kojega skrušenog i istinskog nikakva ispovijed nema vrijednosti.

Ne, nisam nikakav "mesićevac", niti on to čeka, a nisam ni neprijatelj, pa ni protivnik Eugena Kvaternika, neobično sposobnog mladog hrvatskog intelektualca, darovitog organizatora, pisca, pa možda i državnika. Nekada sam spadao u krug onih, koji su u Didi gledali budućeg ustaškog revolucionarnog vodju, pa možda i novog ustaškog Poglavnika. Bili smo drugovi, suradnici, pripadao sam ekipi Dide, i sutra bi se opet stavio pod Didino zapovjedništvo, ako bi ovoga hrvatski borci prihvatili. Stao u pozor i rekao: na zapovjed, jer sam siguran, da je Dido sposoban, intiligentan i čvrst zapovjednik.

Eto, tu je primjer, pa ga treba sliediti: sići sa katedre optužitelja svih i svakoga, sa razumnim mea culpa doći medju narod, i povezati prošlost sa sadašnjosti, svrstati se u falangu budućnosti (svrstati se u borbenu zajedničku snagu za budućnost, to je general htio reći, mo) i zauzeti mjesto, koje nam kao tehničarima i profesionalcima revolucije pripada, i predati ustaški stieg borbe drugoj generaciji. Kritika bez autokritike biti će poviesno osudjena kao obična denuncija mrtvih i živih drugova, čitave ekipe, pokreta i generacije.

Ispit zrelosti u Torontu. tako možemo nazvati onu krasnu hrvatsku solidarnost, koja je ostvarena u Torontu, na proslavi HRVATSKOG DESETOG TRAVNJA.Rieči Mesića "svi smo mi krivi" burno je i iskreno pozdravila hrvatska kolonija u Torontu, i time položila ispit zrelosti, koji nam daje pravo stupiti u velebnu zgradu hrvatske demokracije, koju je za Hrvate tražio i Kvaternik u Rakovici, i Starčević u Francuskoj, i Radić u Moskvi i Pavelić, kada je nakon što ga je Beograd osudio na smrt došao na ZAPAD, da traži pravo slobode i demokracije za Hrvate.

Tražio sam podatke i dobio ih o sastavu publike u Torontu, koja je nezaboravne rieči Tomičine nagradila burnim pljeskom. Bili su stari borci za hrvatsku stvar, oni stari izseljenici od prije , koji su išli trbuhom za ktuhom. Tamo su bili i preživjeli "askari" koji su jurišali na Kozari, na Glamoču, Papuku, Psunju, oni koji su pjevali: glavo moja nisam kopa za re, daboda te raznile granate...Ali su bili prisutni i pristaše naše hrvatske seljačke ideplogije, Radićevi sljedbenici, pa i neki, koji se nazivlju Mačekovcima, ali su za Hrvatsku Državu.

Bili su i neki hrvatski proleteri, koji su došli na zapad da bolje živu, da vide šta je istina, i da se bore za hrvatsku stvar, a iz koji Meheš i Ciliga još mogu izgraditi dobre hrvatske sindikalne borce, koji će u Hrvatskoj Državi bditi nad pravima nove klase, radničke. A medju publikom su bili i novi mladi hrvatski borci, sinove one generacije koja je stvarala Deseti Travanj, i koji su u Hrvatskoj i u emigraciji nastavili neše djelo, nastavili borbu uskladjujući ciljeve naše borbe sa stanjem u svietu. Bilo je nezavisnih, slobodnih ljudi, koji se nebave politikom, bilo je kulturnih radnika, intelektualaca, koji žele svojom glavom misliti na svoju i hrvatsku budućnost.

Ako analiziramo tu politiku doći ćemo do zaključka, koji je ohrabrujući. Ta na tom malom skupu u slobodoljubivoj Kanadi, na desetke tisuća kilometara od rodnog doma našao se DOM, dio, prema tome NAROD, koji suvereno živi u svom pravu, u pravu, da kaže svoju rieč o budućnosti Hrvatske. I eto, taj hrvatski skup, dio naroda UZIMA KRIVICU NA SEBE, PRIMA DIO koji mu pripada, jer ruku na srdce, pa ako u pet grupa kamo je Tomica svrstao Hrvate, nema mjesta, onda smo hipokriti, nesavjesni, nesviestni, neiskreni, nepošteni, i tako nekorisni, za budućnost. Onda, ako nismo ni u jednoj narodnoj skupini, onda smo egoisti, živimo za sebe, ne pripadamo kolektivu.

Simbolična predaja stiega mladima za mene već je završena, jer su to dokazali maldi, novi naraštaj u Londonu (Nova Hrvatska, dvotjednik kojeg je uređivao i izdavao Jakša Kušan, mo) i u Torontu (Glas Domovine) i u Sydney-u (Grupa intelektualaca Odpora) i u evoropskim logorima i na tisuću mjesta diljem svieta, svi ovi kao odraz HRVATSKOG PREPORODA,kojeg JE ZAPOČEO HRVATSKI NAROD U DOMOVINI.

Dosta sam puta napisao i želio bi, da mladost te rieči ne zaboravi, da hrvatska emigracija dobrim dielom vodi medjusobnu gverilu u zrakopraznom prostoru na veliko veselje srbokomunizmu, uz samilost naših starih prijatelja i golemu tugu Hrvata koji dolaze iz domovine uvjereni, da je u emigraciji nastupoi HRVATSKI PREPOROD kao i kod kuće.

Takodjer sam govorio o sudbini i ruske emigracije, koja je već izumrla, a još nije stiga niti da svati, da Kozac, Knuti i Sibir nemogu riešiti socijalni problem niti srušiti komunističku revoluciju, koja je znala iskoristiti nesamo politički čas, nego i nezadovoljstvo i desperaciju ruskog naroda.

Imamo 42 hrvatske publikacije u emigraciji, ili ih je bilo. Skoro bi rekao, da svaka od ovih odgovara jednom idejnom krugu koji bi "bistrio hrvatsku politiku" onako, kako to njihove publikacije prikazuju i sve to za kavanskim stolom, u bogatom i raskošnom domu, ili skromnoj i biednoj baraci emigracije, kao nesretni "DP" ili "profuge".

U čemu se izživljava hrvatska emigracija, ili dobar njen dio? Čitajte publikacije i vidit će te! Dnevno umiremo, jer se Božiji i NARAVNI zakoni ispunjuju. Valja umirati, vratiti se majci zemlji, iz koje smo Božijom voljom i milošću nikli. Umiremo, a s nama i borbeni stieg borbenog ustaštva, kojega se želi iz narodnog, oslobodilačkog , državotvornog pokreta pretvotiri u beznadnu i aformnu smjesu političke špekulacije.

Da, pojavljuje se jedna nova generacija, dolićno zastupana u "Glasu Domovine", koja bi jurišala na Drinu, ali i na Markov trg, kako je to učinila koreanska, turska i ostala mladež, u borbi za prava naroda. Neka ne zaboravi hrvatska mladež rieši sedmorice studenata koji su u Seoulu stajali na čelu studenskih legija, koje su osvajale barikade vojske i policije, i koji su rekli starom i zasluženom Sygmanu Rhee, ocu domovine, da bi dali život na barikadama u obrani svog prava glasa, ali da bi sutra glasali za tog istog Sygmna Rhee na poštenim i slobodnim izborima.

Tko je bio ustaša? Šta su bile ustaše? Čitati će te uskoro u "DRINI" što o tome kaže stari ustaški borac, pukovnik Štir. Da, ustaša je bio Hrvat, koji se ustao u obrani svetih hrvatskih prava za Državu. Pa kada to kažemo mi stari borci, koji smo bili tamo, gdje su se zidali temelji, onda znamo šta govorimo.

Ustaša je bio hrvatski sin u obrani Države. Ustaša je za mene osobno, svaki Hrvat, koji hoće svoju Državu. Tako misli Beograd, pa kako je jedini Beograd, koji nam nieče pravo na Državu, onda moramo uzeti na znanje da je tako.

Ustaša je i onda, ako se i ne smatra ustašom, ako i ne nosi ustaško ime. Kada beograd svakog Hrvata zove Ustašom, i ako to obilježje bude davano svakome, onda će i Ciliga biti Ustaša, a Hebrang je već mrtav i po Srbima pogubljen kao Ustaša, jer je branio hrvatski Sriem. Pa će hrvatska mladost i prihvatiti to šastno ime, jer je postalo legendarno, jer je pisalo poviest, jer je stvaralo državu, jer je dalo živote za ideal. I ne zato, jer je postalo ustaški pokret, koji je nastao kao posljedica NARODNOG USTAŠTVA.

STARI I MALDI, muško i žensko, sve klase i svi staleži, sve pokrajine u borbi za Hrvatsku Državu, to je narodno ustaštvo. To je hrvatska demokracija, to je hrvatska budućnost.

Ali, na nama koji se moramo smatrati starim, ako nam se i ne svidja taj izraz, stoji dužnost, da u prvom redu iz tragedije naučimo politički misliti da zaista mislimo, i da budemo iskreni prema samima sebi i analiziramo sami sebe. Šta možemo mi učiniti za Hrvatsku?

Prema mom mišljenju naša je sveta dužnost, predati stieg mladosti, predati joj našu slavu, naše znanje, naše ime, naše vrline, - a zadržati za sebe ODGOVORNOST ZA PROŠLOST.

Ne, mi nismo bezdušni. Mi nemožemo sliediti primjer Staljina i Nikite. Staljin je na smrti zvao svoje pomoćnike i rekao im neka sliede Nikitu i neka neka se odreknu njega i svale svu krivnju na njega. Kao što je pijan tjerao Nikitu; "Nikita durek pleši", ovog mu je puta rekao, da neka baci sve krivnje iz prošlosti na Mrtve, da bi tako prevario Sviet i ostvario svietsku komunističku vlast. I skori je uspio, ali je do brane uspio. Godinama su varali sviet, govorili o koegsistenciji, da na kraju Nikita "durek" ojača Rusiju i pretvori ju u atomsku snagu i sada Nikita u ime svietske revolucije proglašuje "durakom" čitavi zapad.

Šta su napravili naši stari? Proglasili su "svetogrdjem" svaku kritiku ovjekovječili svoje političke pogreške i pretvorili ih u vječnu hipoteku hrvatske mladosti, optužili generale i čarkare za griehe hrvatske i ustaške revolucije, a predali baštinu u ruke onima, koji su bilo iz strahopoštovanja, bilo iz straha, bilo iz stege, moralne obveze, bilo radi političkih, osobnih, materijalnih interesa, bilo radi iznemoglosti, pomanjkanja snage, ništavnosti ili ambicija, - klimali glavom i govorili svojim šefovima, da su oni HRVATSKA.

Ako i malo analiziramo situaciju, a ne bojimo se iznjeti mišljenje radi prietnja, ili kako kažu, VIŠUH INTERESA, vidit ćemo, da se isto dogodilo i kod Ustaša i kod Mačekovaca, pa i kod Jelićavaca. Dok crnci u Africi vode demokratske vlade i uspijevaju uvjeriti sviet, da su sposobni sami sobom vladati, mi Hrvati proglašamo svaki pokret slobodarstva IZDAJNIČTVOM NARODNIH INTERESA.

Naši su se starci zabarikadirali u svoje legitimitete, kontinuitete, nepogrešivost, pozvanost i izključivost, tako da je došlo do toga, da nas ozbiljni ljudi sažaljavaju, a neprijatelji likuju, jer ne samo da starci vladaju za života, nego i poslie i smrti. Tako ako bude takva sudbina može Hrvata i nestati, a nikakvi medjunarodni faktori nas neće ozbiljno uzimati a mićemo, ako tko preživi, i za 20 godina imati imenovane nasljednike, ili kako naš narod kaže: "Čorbine čorbe čorbu". I nesamo da se imenuju Nasljednici, i pomoćnici nasljednikovih zamjenika (ovdje se odnosi na vodstvo HOP-a poslije Poglavnikove smrti. Pošto sam bio u HOP-u, izbliza mi je poznata situacija. Sve se je namećalo odozgora, tj. s "VRHA". Vladao je veliki monopol. Sve je bilo Poglavnikovo, jer je tako "VRH" tio: Poglavnikova Hrvatska, Poglavnikov Ustaški Pokret, Poglavnikov Deseti Travnja. Jednom riječu: Poglavnik, Poglavnik, Poglavnik i ako nisu u HOP-u automatski si IZDAJNIK, a da o tome mrtvi Poglavnik ništa nije znao. O tome general govori, mo), što nas dovodi do tragikomičnih scena, kakve se ovih dana odigravaju.

Gdje ste hrvatski povjesničari, zašto ne kažete Hrvatima, da je tragično završilo nasljedovanje i kod Starčevića, i kod Franka, i kod Radića, i kod svih, apsolutno svih pokušaja u prošlosti!?

Mi smo slobodoljubni narod koji smo sliedili svoj vodje, medjutim nikada te vodje nisu uspjeli naturiti nam svoje nasljednike, i još manje obiteljskog tima. Tu je prava odgovornost naših političkih šefova, ali i naša, pa makar bili i svetoidealistički čisti motivi, koji nas nukaju, da se štuje volja staraca, umirući staraca, koji beznadno ratuju protiv onog neminovnog: na mladjima sviet ostaje. Da, kamo sreće da su naši prvoborci imali snage kazati Poglavniku da je pobuna Maksa opravdana, bio bi Poglavnik prešao u poviest u mnogo boljim okolnostima, ali bi naša baština bila predana NA VRIJEME I DOSTOJNIM AKTOM U RUKE MLADJIMA.

A ovako će baština biti predana u ruke mladjima borbom, u kojoj će biti gubitaka: za domovinu, za stare i za mlade.

Život je borba, i mladost će se boriti za Državu hrvatsku, i za Državu Hrvatsku, i za svoju aformaciju. Nas stare će staviti na mjesto kamo spadamo, kakvo mjesto budemo zaslužili, i nemojmo se varati, neće se uzimati samo kriterij zasluga u prošlosti, nego i u sadašnjosti, u primopredaji stjega.

Tko je onda kriv? Rekao je Tomica Mesić, a rekli su i drugi. Ima krivnje na svima pomalo, ali je glavna krivnja na činjenici, da mi moramo živiti i umirati u izvaredno teškim okolnostima. Mogli bi reći, da je dosta krivice na našem geopolitičkom položaju, jer smo smješteni na raskrižju, da smo bogata zemlja, da su nas htjeli potalijančiti naši himbeni saveznici, da su nas htjeli pomadjariti naši sjeverni susjedi, da nas je germanska dinamika pretvorila u svoje južno "krajiško carstvo", (ovdje general za sigurno misli na povijesnu liniju "Vojne Krajine" koja je bila stoljećima glavni bedem protiv nadiranja osmajlinskog carstva, a da ni znao nije da su u prošlom ratu (1991-1995) četnici svih dlaka i vrsta koristili tu liniju u takozvanu svoju RSK, mo), da smo bili antemurale cristianitatis, ali i predzidje islama, da smo razdjeljeni medju jadransko-mediteransko-latinsko, evoropsko-germansko, i balkansko-azijsko carstvo kulture i teritorijalnih interesa. Zar nije katolik, aristokrata, zapadnjak Zrinski htio spašavati Hrvatstvo pomoću Sultana? Zar nije Zmaj od Bosne vjerni štitonoša Islama i Hrvatstva htio spasiti Hrvatsku na zapadu od sile turskih vezira i Sultana?

Zar nije nosioc civilizacije, Italija, počinila zvjerstva i nevjer više nego ikada ikakvi osvojači u Hrvatske? Zar nam nisu Germani stvarali Državu u Državi, počam od Vojne Krajine do "volksdeutschera"? I zar nisu Srbi počinili zločine i kao turska raja, i kao talijanski saveznici i kao divizija "Princ Eugen" i kao madjarske sluge u Bosni?

Ja sam tu temu obradio s vojno-političkog i sa geopolitičkog stanovišta, pa ću jednom zgodom to popuniti zapažanjima i podatcima koja su izišla u djlima Lukasa, Kriškovića, Mandića, Babića i drugih u emigraciji. (General je to jako dobro opisao i iznio, ponajviše u DRINAMA, a nešto i u OBRANAMA, mo).

Poglavnik je mrtav. ja sam ga 25 godina sliedio kao vojnik, ustaša i revolucionarac. Pa zato sam odgovoran za sve što se je u to vrieme dogodilo, pa bio ja s tim sporazuman ili ne u ovo vrieme. Što se nemože. Žalim slučaj da to moram napisati, što se nemože jest, sada nakon toliko godina i kada je Poglavnik mrtav, odreći se odgovornosti, ako to nismo ONDA učinili, i povukli konzekvence. Neuvjeljivo zvuče riječi ministara, generala, državnih tajnika, zapovjednika, itd. da oni nisu bili na vlasti i da nisu odobravali ovo i ono. a poneki od njih kaže: oni, Ustaše, On, poglavnik itd., itd., kao da su sada došli sa mjeseca i saznali, da je kod nas počinjena nepravda, nedaća, zločin, pa i "pokolja" nevinih Srba, pa i svog vlastitog naroda.

Napomena:
Neki meni poznati a ima ih i nepoznatih koji su mi se javili s dobro namjernom željom da bi željeli znati da li je general uistinu tako pisao kako ja iznosim. Odgovaram svima zainteresiranima da nastojim što god više mogu iznositi Maksova Pisma onako kakove ih ja imam i kako ih je Maks pisao. Rekao sam u početku da iznosim pisma onako kako su pisana i da niti jednu jedinu riješ neću ispravljati, što ne znači da se i meni neće pogriješka desiti. Neki dan mi je jedan pisao, s vrlo dobronamjernom opomenom da i ja pregledam što pišem prije nego "kliknem" pošalji. Već to činim i hvala svima. Otporaš.


Ne, nije kriv za sve Poglavnik! Ne, nije Poglavnik bio ni nepogrešiv!
Mi koji smo luk jeli, lukom mirisali nemožemo zanijekati ni svoje prošlosti, ni svojih grieha, a posebno ne možemo iz našeg eventualnog oportunizma stvarati politički kapital, a da pri tome ne izgubimo i svoje dostojanstvo.
Postoje griesi ustaške revolucije, kao što postoje griesi francuske i ruske revolucije, američkog gradjanskog rata, stvaranje engleskog imperija, obrana Papinske države, kristianizacija evropskih naroda, odkrivanje novih svjetova po evropskim zemljama , kao što postoje griesi zapadne demokracije u zadnjem ratu, kao što postoje griesi koloniaalizma, griesi prije i poslije Nurberga (sudjenje nacističkim liderima 1946., mo), pa i griesi Izraela, koji je u slobodnoj Argentini otimlju ljude, (radi se o Adolfu Eichmann-u, (1906-1962) njemačkom nacisti koji je bio zadužen i odgovoran za KONAČNO RIJEŠENJE, a kojega je izraelska tajna služba Mossad potajno uhapsila u sred glavnog grada Argentine Buenos Aires 1960 god. Zbog ovog, nazovimo ga "Udbaškog" čina, skoro je došlo do prekida diplomatskih odnosa izmedju dvije države, Izraela i Argentine, mo) koji stoje pod zaštitom zakona jedne suverene i slobodne zemlje koja se jako lijepo odnosila prema židovima.

Više će neprijatelja dobiti Izrael tim činom, nego koristi ako objesi "ratnog zločinca", pa makar u istinu bio zločinac. Krivi su svi, posebno "veliki". Neće biti stari Churchill osobito ponosan na svoje djelo "pakta sa vragom", jer je eto vrag došao kasirati račune, a platiti će ga i djeca i unuci ponosnog i gordog britanca. Nisu ni američki patrioti tako jednodušni u ocijeni genijalnosti Rosvelta (Franklin Delano Roosvelt (1882-1945) američki predsjednik, mo), kao ni Rusi u pogledu Staljina, i svugdje ima Mesića, koji kažu, SVI SMO KRIVI.I sve je više ljudi , koji vjeruju Mesićima i u Americi i u Švedskoj.

Ne, mi iz našeg Bleiburga nećemo stvarati kao Srbi Kosovo jer smo doživili poraz jedne politike i sviesni odgovornosti tražimo načina, da ne dodje do novog Bleiburga. Ali to činiti sa dostojanstvom. I nije za sve kriv Poglavnik kao što bi bilo glupo niekati da je POGLAVNIK dužan, živ ili mrtav, odgovarati pred POVJEŠĆU. Ali nije dostojno nas, njegovih učenika da mi taj sud izričemo, jer smo jedno živili pod sjenom hrasta koji je bio Poglavnik. Jer je On stvorio Državu, jer nas je naučio braniti ju zubima i noktima i u tome mislimo sliediti Ga. Bio sam vjeran Njemu do Njegove smrti, i bit ću ustaškim načelima vjeran do svoje smrti, a to je sliediti djelo Poglavnika, ali odgovaran za čine narodu, ali ne mrtvu Poglavniku, a još manje njegovim mnogobrojnim nasljednicima.

NISTE SVI KRIVI, kličem onim Hrvatima, koji su se sabrali u Torontu, da dostojno proslave HRVATSKI DESETI TRAVANJ. Niste krivi, posebno Vi mladi urednici "Glasa Domovine" (dva brata Hrvata, Rudi i Srećko Tomić, glavni i odgovorni urednici, mo), koji od nas morate nasliediti hrvatski borbeni stjeg i borbenu ustašku baštinu. ALI BEZ USTAŠKE HIPOTEKE.

Mi smo generacija Desetog travnja, popravljali i u krvi oprali sramotu stvaranja jugoslavenske države, kao što su Supilo, Trumbić i drugovi svojom žrtvom oprali trag ilirstva, a na Vama je da dovršite djelo i da žrtvom pred narodom i svietom operete naše zablude. (Do neke mjere to se je postiglo u Domovinskom ratu, a što se nije postiglo u ratu NDH i u Domovinskom ratu, neka nadolazeći hrvatski naraštaji dobro prouče ove dalekovidne riječi generala Drinjanina, tada će se sve postići, mo)To možete postići ako od nas nasliedite boorbenost, poštenje, viteštvo, spremnost na žrtvu, ili ispravite pogreške koje smo mi počinili, pa i griehe, koje smo u borbi na sebe preuzeli.

Vi niste krivi za Rimske ugovore, niti se te krivi za Marselj (Marseille, ubojstvo srpskog i jugoslavenskog kralja Aleksandra Karađorđevića 9 listopada 1934., mo), niste krivi za naš navještaj rata Americi, niste krivi za griehe revolucije, jer ste bili djeca.
Bilo bi monstruozno optuživati čak i biološke nasljednike boraca za Hrvatsku. (To je upravo što je Ivica Račan, dok je bio živ, Stjepan Mesić, Ivo Josipović i njihovi takozvani antifašisti rade sa hrvatsko državotvornom mladosti danas, mo). Po toj logici bi bili krivci i zločinci svi Amerikanci, svi Englezi, svi Španjolci, svi Francuzi, svi Rusi, a to ne bi bila istina. Da i Vis snosite hipoteku, jer su srbokomunisti potrošili milijune dolara u takvu propagandu, koja je sve više u dekadenciji, jer je sviet počeo razmišljati.

I kada mladi urednici "Glasa Domovine" donese kao svoju parolu SVI SMO KRIVI, preko cielog lista, počinjaju krasni, herojski gest, pun ljudstva, viteštva, onih osnovnih vrlina koje krase hrvatskog vojnika, ali počinjaju i grieh. Netreba prelaziti u ekstrem, netreba u ispitu savjesti ići tako daleko i pasti u kompleks, jer to je ono što srbokomunizam hoće. Pokora je lijapa, mea culpa je vrlina, ali nitko od nas ne može tražiti, da izvršimo narodni harakiri. (Japanska riječ što znači samoubojstvo, mo)

Niste svi krivi, jer niste bili nosioci naše hrvatske ustaške revolucije. Mnogi ste bili tek promatrači, drugi ste bili jedan šaraf, jedna poluga, bili ste SLUGE DOMOVINE, a mi smo tim šarafima i polugama upravljali, stezali i popuštali, prema potrebi, prema našim nahodjenjima. Pa nije pravo, da nakon što ste toliko pretrpili, nosite i krivicu za svoje zapovjednike.

Ne ste krivi, jer ste prema zakonima vlasti bili dužni izvršavati naloge, a da ih niste izvršavali, bili bi kažnjeni. Ja nisam nikada u životu zaboravio, da sam ubio iz revolvera dva vojnika, koji su bježali natrag u borbama u Kozari. Nisam zaboravio ni Domobrana, kojeg sam ubio kada su partizani osvojili Banja Luku, pa prietila opasnost da nas izbace iz Stare i Bosanske Gradiške. Nisam zaboravio ni Njemce, Kozake, Ustaše, koji su bili ubijeni ili po sudu streljani radi kukavičluka, radi bjegstva, izdaje interesa. Nisam zaboravio ni drugih, gradjanskih žrtava, koje smo doprinieli u vjeri, da je njihova žrtva potrebna za spas Domovine.

Takve su čini činili svi vojnički zapovjednici svih vremena. I ako su zaista bili zapovjednici, nisu se niekali odgovornost za takve čine, ali je apsurdno da snose odgovornost naši vojnici, zastavnici, podredjeni, koji da nisu bili izvršili zapovjed, bili bi prema ratnim zakonima streljani - I svaki od prisutni na proslavi u Torontu mogao je biti jedan gradjanin, vojnik, koji je morao izvršiti zapovjed, jer bi inače bio streljan.

I neka se baci kamen na onoga tko je bez grieha. I jednom za uvjek: mi smo voljni boriti se za slobodu svoga naroda, za stvaranje svoje države, pa i odgovarati svome narodu za djela koja smo počinili, voljni smo sageti šiju i mjesto predbacivanja , prkosa, ohola, nego čista čela uzeti učešća u novoj vojni KOJA ĆE SE VODITI; AKO SLOBODNI SVIET HOĆE PREŽIVITI.

Pa kad jednom i zapad osjeti žalac komunizma, kojega je u našoj domovini provodio srbokomunizam, drukčije će rezonirati i o našim griesima, a to su već učinili mnogi zapadnjaci (samo nisu hrvatski antifašisti i neoantifašisti, mo).

Nismo mi izmislili logore, nego Englezi, a k nama ih je dovela Jugoslavija, a da ironija bude veća, prvi stanovnici jednog konc-logora u Hrvatskoj bili su hrvatski nacionalisti, koje su hrvatske demokrati stavili u logor Kruščici.

Kada je stvorena N.D.H. onda su hrvatski nacionalisti uzeli pušku u ruku, i svoje tamničare stavili u isti taj logor. Svako vrijeme donosi i svoje običaje. Danas logore posjeduju sve nacije svieta, iako se zovu na razne načine, pa ako Hrvatska hoće biti slobodna morati će imati i svoje logore kao i Englezi, Amerika i Francuska svoje.

Niste krivi, niste svi krivi, niste za sve krivi, pogotovu niste svi za sve krivi. Odbacite taj krik, jer bi on bio izraz ošaja, prkosa, beznadnog umiranja u domovini i stranom svietu. NISTE SVI KRIVI. GLAVU GORE,i gledajte u budućnost.

Treba pisati poviest, reći istinu, treba napisati na papir naše doživljaje, pa makar kako neznatni bili, jer se mora stvoriti jasna slika onoga što se je dogodilo. Mi nesmijemo bježati od istine, pa makar kako bila bolna. A to znači reći, tko je kriv, tko nosi krivicu za našu narodnu tragediju..

Postoji nekoliko činjenica, koje se ne smiju mimoići, jer inače će se pisanje poviesti pretvoriti u deformaciju čina, koji moraju ostati za Poviest, i o kojima će se nepristrano govoriti, kao što se govori danas o borbama medju starim hrvatskim strankama, narodnjacima, latinašima, pristašama, ovog ili onog velemože, koji su svi, apsolutno svi, osim svog imena bili nosioci nekih ideja. Tako su naši Matija Gubec, ali aristokrati hrvatske zemlje, koji su prema ONDAŠNJIM prilikama, bili politički narodni činbenik. Naš je Sokolović, naš je i Filipović, naši su kanonici, ali i patareni, naš je i Poglavnik, a nemože se zaniekati ni Tita, koji je unatoč svih zločina i puzavosti pred velikosrpskim beogradskim elementima, koji su mu dali vlast, ipak jedan zagorski buntovnik, koji je doveo Hrvatskoj Dalmaciju i Istru, ali i postavio granicu na Drini, pa makar i s jedne i s druge strane te granice vladali velikosrbi i srbokomunisti.

U neopisivom vrtlogu dogadjaja, na razkržju svjetova, Poglavnik je stvorio Nezavisnu Državu Hrvatsku, pa makar smo ju mi svi gradili, makar smo svi stradali, ona je i NJEGOVO DJELO, i to nitko izbrisati nemože.

On je bio koji je pokazao put, koji je poveo revolucionarnu borbu, koji je nastojao i spasiti tu Državu. On je veliki čovjek, i nepošteno je htjeti Ga proglasiti narodnim i državnim neprijateljem, izdajnikom hrvatskih interesa, prodanom dušom.

Osobno sam bio onaj, koji je nakon 25 godina vjernosti borbe, patnja, dvije emigracije i šume postao "izdajnik" iako nitko nikada nije ozbiljno vjerovao, da sam izdao bilo šta ili bilo koga. Ne, došao je bio čas, kada sam vjerovao, da moja savjest ne može nositi odgovornost za ono što se zove "nesretnom epohom" savezno sa "Izborom".

(Ovdje se radi o nekoj PORUKI koju da je, navodno, Poglavnik na smrtnoj postelji ostavio, a koju da je pisao fra. Branko Marić, jer da Poglavnik u nekoliko zadnjih dana svoga života nije bio u stanju ni čitati pridošlu poštu, a kamoli na istu odgovarati, i u kojoj da je Poglavnik opunomoćio Dra. Stjepana Hefera kao Poglavnikova nasljednika. Poradi ove Poruke mnogo je svađa i tučnjava bilo, pa čak i unutar organizacije Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta, HOP, što je je uistinu i uzrokovalo da se od jednog HOP-a naprave dva, HOP jedan kojemu je bio predsjednik dr. Stjepan Hefer, i HOP dva, reorganizacija, kojemu je bio predsjednik dr. Vjekoslav Vrančić, mo)

Od tada nisam odgovoran (od razlaza početkom 1956 godine pa sve do Poglavnikove smrti 28 prosinca 1959 god., mo) za čine koje su drugi počinili, a koji će biti jedno, prije ili poslije vjetreni, pa mi to htjeli ili ne.

Treba pisati poviest, ali na dostojan način, nepristrano, savjestno ili to nije poviest, nego bespomoćno izživljavanje, spašavanje, i pravljenje političkog kapitala.

I sam ću reći što imam, ali mislim DA SE SVE NITI MOŽE, NITI SMIJE REĆI, jer to nitko nije učinio. Nijedan narod nije otvorio svojih tajnih dosiea,, pa to nesmiemo učiniti niti mi Hrvati. Svi smo mi konspirirali, svi smo mi htjeli spasiti Državu, a svi smo ju rušili nekim činima. Ljudska je to stvar, koja se ponavlja kod svih naroda.

Mi ne možemo poviest pisati kao ruski komunisti. Njihova je poviest napisana u sistemu kartoteke. Danas si heroj, borac, stvaraoc, velikan, vitez, primjer.
Sutra se izdere kartoteka, pa u poviest ulaze oni, koji su izveli čistku, a na sporedna mjesta ulaze preživjeli od čistke. Pa sutra nova čistka, nova kartoteka, nova poviest, prema tome, tko je gore, tko je dolje, tko je izveo, ili preživio čistku.
Mi smo narod, koji imamo trajnih vrednota, i jedna od tih je i STVARAOC DRŽAVE HRVATSKE - POGLAVNIK.

I ako sam ja bio jedan od onih, koji su proglašeni "izdajicama" jer sam ustao u obranu NAČELA, u odnosu PRAVDE, u odnosu INTERESA NARODA, nemogu zato predlagati svoju neodgovornost za sve ono, što se u 25 godina dogodilo, a još manje sada proglašavati svoju nepogrešivost, a blatiti one koji su ostali na drugoj strani. I kritiku treba vršiti, da se popravi stanje, a izvuče korist za domovinsku stvar.

Gdje je apsolutna istina? Uzmimo primjer Cilige. On je vječni buntovnik. Bunio se protiv fašizma i to ga odvelo u Moskvu, u komuniste. Bunio se protiv talijana i to ga odvelo u jugoslavene, kojega još uvjek ponekada brani ili zagovara, iako na poseban način. Bunio se protiv nasilja u Rusiji i stigao u Sibir. Bunio se protiv vlasti u Hrvatskoj i stagao u logor, a sada se buni protiv velikosrbstva i srbokomunizma.
Tko može sumnjati da se je dao voditi ludim srdcem, koje i ako nije bilo ustaško, ipak je ludo hrvatsko srdce, kao i onog Zmaja od Bosne i Hadži Loje, kao i gosp. Zrinskih i Frankopana, kao i Matije Gupca, pa kao i Tita, koji se buni protiv svojih gazda u Moskvi.
Srbi vele: buni se kao "Crk u hapsu", a mi bi mogli kazati, da se "buni ko Ante Ciliga". I u svom materializmu bio je buntovni idealista. Ali, velimo u dobronamjernoj kritici, ipak nije ni buntovao pravo na strani Cilige jedino ispravno, jer eto ja sam se bunio protiv onih, koje je i Ciliga odgojio kao bivši komunist, bunio sam se protiv i onih Srba koje je Ciliga u Mostaru konsultirao o "zlodjelima fratara", bunio sam se, jer sam i ja i mnogi ondašnji postao Ustaša pod srpskim batinama, i progonima, koji nisu u Mostaru bili slučajni.
Pa bunio sam se i protiv Talijana, nejdenom ih napao, i to je poznato, da sam morao napustiti zonu, a moje ime bilo izvješeno na svakom telegrafskom stupu u Hercegovini i Dalmaciji, da se nesmiju odazivati mojim pozivima, niti ići u vojsku, jer će biti proganjani roditelji tih vojnika. Bunio sam se i protiv mojih prijatelja Njemaca i bez predomišljanja napao bi bilo koga, ako je to bilo u interesu Hrvatske. I bilo je takvih, kao ja, koji su se i protiv mene bunili, pa i glavom platili tu bunu.

Nije Ciliga zastupao ABSOLUTNU ISTINU, i nemože graditi ni ABSOLUTNI KALUO, prema kojemu se treba pisati povjest. Ili, recimo, način kako Varoš (Miroslav Varoš, prof., Udbin agent, mo) piše o odgovornosti za Bleiburg, za držanje Hrvatske vojske, pišući o tome, šta kažu partizanski generali o tom stvarima. Varoš nije vojnik, posebno nije bio zapovjednik, nepozna stvari o kojima piše, ali se penje na bačvu, pa veli: eto Maks se borio, Sudar konja jašio, vojska pjevala kao da ide u svatove, kako to kaže dobri čiča Fra Oton (Knežević, mo), a Poglavnik odmaglio, zapovjednici i vlade napustile vojsku, došli partizani i poklali je. Generaliziranje je neodgovorno, nanosi veliku neprocjenjljivo veliku štetu našoj stvari.
I Ciliga i Varoš liepo su opisali moju ulogu, nukajući me, da neka govorim. Ja sam i voljan, ali ne tako, da ispadne, biva, sada si u nemilosti kog HOP-a pa udri nije ti ga majka rodila, udri po Poglavniku. To nije pisanje poviesti. Nemam se zašto zahvaljivati Varošu, što me prikazuje u pozi junaka, zapovjednika, ako ja trebam biti hipoteka mojim zapovjednicima, ODNOSNO VOJSKI KAO CJELINI. Ne bi to bilo pošteno od mene. Ja ću svima njima pomoći u pisanju poviesti, dati podatke, koje mislim da se može dati, ali ne mogu dati podatke koji bi mene mogli predstaviti u ulozi žrtve protiv moje domovine. Ja ću sa svima njima suradjivati na zajedničkoj stvari, ali nikada tako, da nakon toliko pogrešaka, koje sam u životu počinio, i druge zato, da operem sebe za eventualno političku ulogu ili za poviest. I ne bi bio iskren kada ne bi priznao, da sam voljan dati život kako bi pred poviešću dobio mjesto, koje mi pripada. To radi mene, radi moga oca, majke, radi moje djece, i radi bezbroj drugova koje sam vodio i odveo u smrt, i baš ta vjera me obligira, "Noblesse oblige".

(Moram, više kao čovjek nego kao Hrvat, a tek onda kao Hrvat, reći za generala Drinjanina: koliko god je on imao snage boriti se za Hrvatsku i u toj borbi počiniti nedozvoljene stvari, još više je on imao snage reći istinu. Zato je on u svojem famoznom i povijesnom govoru Hrvatima grada Toronto, prigodom proslave Desetoga Travnja 1968 god., na vrpci rekao RECI ISTINU I RAZBIŠE TI GLAVU. Ako netko želi vidjeti dio tog članka, neka kline : RECI ISTINU I RAZBIŠE TI GLAVU. taj članak sam stavio na portal javno prigodon četrdesete obljetnice pogibija generala Drinjanina, mo).

I šta da kažem o subjektivnim kritikama Dide? (Eugen Dido Kvaternik, mo). Sve to počima sa "moj otac i ja". Ne, Dido. Ti nisi bio poen, nisi bio raja, nisi bio ni žrtva, nisi bio ni beznačajan. I nisi otišao, nego smo te otjerali sa vlasti, jer smo se bojali dinastije Kvaternika. Ti govoriš danas drukčije nego ikada. Bio sam Tvoj prijatelj i Tvoga oca. Poznam sve i ne jednom smo Moškov i ja Tebe mirili sa Tvojim ocem.

On je Tebe optuživao da tjeraš ljude u šumu, a Ti Njega da naoružava partizane. A mnogo nas je bilo, koji smo pak vjerovali, da obojica tjeratu SVOJU POLITIKU i objektivno sudeći, najviše ih je bilo koji su tako mislili. I nije istina, da je Poglavnik razjurio KONCETRACIJU USTAŠKIH SNAGA, nego nije Tebe , nego Juru postavio za zapovjednika, skupa smo plan pravili, i ja sam trebao biti šef organizatorskog odjela te USTAŠKE KONCETRACIJE. Otišao si onda, kada smo te otjerali, jer si poslije počeo praviti SVOJU STRANKU, SVOJU VOJSKU, SVOJE USTAŠE, SVOJU POLICIJU, SVOJU DRŽAVU.

Poglavnik je mene pitao pred Tobom, koliko vremena trebam, da TVOJU SNAGU RAZJURIM. Rekao sam pola sata i da zato već imam snage u Zagrebu. (Kada je ovo general Drinjanin pisao 1960 godine, Eugen Dido Kvaternik je bio živ. Koliko se sjećam da nikada nisam nigdje pročitao, ili barem ja za to nisam znao, da je Dido Kvaternik ove generalove navode pobio ili nanje odgovorio, mo). Tada si bio otpušten, pa iako si mogao ići na teren, u jednu pukovniju, otišao si plandovati na Tatre, i onda optuživao svoju domovinu.
I sam sam sliedio Tvoju sudbinu, (to je bilo kada su Njemci i Talijani vršili pritisak na Poglavnika da izruči Maksa Luburića Njemcima zbog neblagog postupanja prema jednima i drugima. Sve je to lijepo general opisao u DRINAMA, samo ih treba pronaći i pročitati.
Sve je u njima rečeno, sve što se je moglo javno reći, mo), kao i neki drugi. Ali ja sam otišao u jednu jedinicu Moškova, kao čarkar, a bio i ranjen pri krčenju puta u Varaždin, a u "OBRANI sam ostavio LJUDE, ŠKOLU, i svi su vodili "OBRANU", dok se sve nije stišalo i vidilo se, da opet mogu Hrvatskoj koristiti. Isto se odnosi i na sve druge, koji su u dobroj ili pogrešnoj vjeri pisali o POVIESTI NAŠEGA RATA.
Još ne znamo gdje je istina, jer ista nije bezuvjetno uvjek na strani POBJEDNIKA i POLITIČKOG OPORTUNIZMA. I dok se ne znadne gdje je apsolutna istina, ne možemo i ne smijemo postavljati ni pitanje apsolutne odgovornosti za pokolj hrvatske vojske i za Bleiburg.

Moj sastanak sa Stepincem, nakon svega toga nije nikakva tajna. Na procesu se o tome govorilo, (S U Đ E N J E Lisaku, Stepincu, Šaliću i Družini, Ustaško-Križarskim Zločincima i Njihovom Pomagačima, Zagreb 1946., mo), i Stepinac je zaista rekao da se samnom sastao i rekao, da se ni toga ne treba stiditi. O tome je govorio i nadbiskup Šarić u Madridu pred čitavom kolonijom pred par godina. (Nadbiskup Vrhobosanski Ivan Šarić je umro u Madridu u srpnju 1960., mo). Nije tajna. Dobro, reći ću Vam, da je Stepinac bio uvjeren, da se ne smije braniti Zagreb, jer smo znali, da su Srbi koncentrirali ČETNIČKE JEDINICE ZA OSVAJANJE ZAGREBA. A mi koji znamo šta su četnici i partizani, znamo, da bi oni bili Zagreb pretvorili u Hirošimu, a to nam narod nikada ne bi oprostio, jer time Države ne bi soasili.
U Zagrebu je bilo sve što se bilo spasilo iz Hrvatske, a nije pobjeglo na zapad. I k tome bi još amerikanski i engleski i ruski avioni bombardirali i zadnje ostatke "fašističke Hrvatske".

Da, nije tajna niti da smo Boban i ja, kao i veći broj terenskih zapovjednika bili da se pruži odpor. - Nije tajna niti da sam ja bio imenovan po Glavnom Stanu Poglavnika zapovjednikom toga ODPORA dok sam još bio u Sarajevu. Zna se da sam na sjednicama Glavnog Stana Poglavnika branio mišljenje da treba pružiti odpor nakon pada Njemačke.
Ali tO ne znači da su moji drugovi, generali, zapovjednici, članovi Glavnog Stana bili kukavice koji su napustili vojsku, jer bi to bila povjestna neistina. Oni su izvršili zapovjedi, a te su bile, da se imaju probiti do linije saveznika i predati se. Ja sam skočio i rekao, da me nitko ne može prisiliti da se predam, nego sam rekao da moramo udariti po englezima i amerikancima i probiti se se u pozadinu, pa se razbježati po šumama i zatvorima svih evropskih gradova i sela, dok prodje orgija klanja. Ali šta mi vriedi to, kao ni to, da sam se borio u zalaznici, vratio se u šumu, borio se itd, itd. kada je politika ZAPADA ISKOPALA GROB HRVATSKOJ VOJSCI.

Kakva je bila sudbina Poljske, Madžarske, Litvanije i ostalih zemalja, koje nisu imale Poglavnika? Kakva im je sudbina danas? Poljaci su pali kao i mi unatoč svega, kao i Madžarska, makar je Hoeti poslao drugu Armiju Rusima u susret kao i saveznicima.

Ivo Bogdan je ustaškim zapovjednicima u samoj zgradi Ust. Promidžbe pred nosom Njemaca prikazivao filmove o emgleskom i američkom iskrcavanju i sam sam sudjelovao na tim prikazivanjima. Znali smo da su ju jaki, znali smo da smo izgubili rat, ali nismo znali da će predati Hrvatsku Vojsku Titi. Znali smo, da je sudbina Hrvatske zapečećena, i NISMO HTJELI SPROVESTI ORGANIZIRANI ODPOR, JER BI NAS BILO NESTALO.
Ja sam bio zapovjednik toga odpora i ja sam desorganizirao a ne organizirao. Spašavao sam glavu i glave, kažnjavao zločince. ALI NIJE NAM BIO CILJ PRUŽATI ODPOR.
To neka uzmu na znanje oni koji pišu povjest i neka ne optužuju Poglavnika za te čine, naime radi toga, jer NISMO DALI ODPOR, JER SE NIJE BRANIO ZAGREB, JER SE NIJE VODILA BORBA. i sa tim planom , kojeg sam osobno iznio Stepincu, bio je Stepinac sasma sporazuman.

A Tomica Mesić bio je jedan od onih, koje sam našao medju zalaznicom i kojima sam rekao: branite se od partizana, ne organizirajte odpora, ali ne prenaglite se i ne predajte se ni saveznicima, ako vidite da ćete biti predani i prodani. I mnogi su pošli u šumu, jer sam im ja to rekao da neka neidu cestom, jer smo već izvan zakona. I mnogo ih je koji žive baš zato. Ali ipak, GLAVNI STAN POGLAVNIKA je častno izvršio svoju zadaću, kao i Poglavnik, kao i ministri, kao i hrvatski generali.

Ne, ne želim da mene operu, a da Hrvatsku blate. Zato treba i prestati pisati na neodgovoran način o zadnjim danima HRVATSKE DRŽAVE, a posebno ne smiju to činiti oni, koji nisu u tom povlačenju imali uvida. Nisu generali ostavili vojsku, nisu Poglavnik i ministri učinili ništa čega se moramo stiditi. Pa ne pravimo i drugu crnu legendu, jer bi ista samo srbokomunizmu koristila.

Stepinac nije bio vojnik, ni državnik, ni političar. On je bio hrvatski patriota, i duhovni pastir hrvatskog naroda. Nije ni zvao na odpor, nije ni nagaovarao na kukavičluk, nego je u svoje vrijeme pozvao Hrvate, da se bore za svoju Državu, to je i pred sudom posvjedočio, pa je posebno štetno ako Ga se želi, mrtva suprostaviti mrtvom Poglavniku.

Svaki na svom mjestu dao je sve za Hrvatsku. Stepinčeve su doslovne rieči bile "nemoje braniti Zagreb". Pa nemože biti vrlina Stepinca, kapital za mene, a grijeh za Poglavnika jer smo svi sviestni posljedica, bili u tom pitanju istog mišljenja. oni koji govore, da je trebalo braniti kamen po kamen u Zagrebu, govore to, jer su im memoari partizanskih generala to sugerirali. I kada bi mene partizani jednom dobili u ruke, vjerujem da bi mi sve prije oprostili osim te činjenice, DA NISAM HTIO BRANITI ZAGREB i IZVRGNUTI NAŠ DUHOVNI CENTAR PUNOJ PROPASTI, KOJA PAK S VOJNIČKOG STANOVIŠTA NEBI, APSOLUTNO NIŠTA ZNAČILA.

Feldmaršal von Lehr je gledao pred sebe, oborio glavu, i molio me, da povučem pitanje: da li meni, gospodine feldmaršale, možete dati vašu častnu rieč da nas nećete izdati? Eto, tu je jedan od ključeva, pitanje povlačenja naše vojske. U stanu Mile Budaka sastali smo se od Hrvata Dr. Ivica Frković, Mile Budak i ja sa feldmaršalom von Lehronm, zapovjednikom jugoistočnog njemačkog fronta.
Živ je Ivica Frković i ovo bi ga molio, da javnim putem potvrdi taj sastanak. Ja sam naime bio postavljen za zapovjednika povlačenja, kao i Južne Hrvatske Vojske sastavljene od II, III, i IV. Zbora, i u tom svojstvu me je poslao GLAVNI STAN POGLAVNIKA, kojemu sam pripadao kao ZAPOVJEDNIK OBRANE I ODPORA, te smo na ručku u Budakovoj kući razgovarali o svemu.
Rekao mi je, da je mnogo čuo o meni, i da zna, da ću se boriti, pa je želio upoznati me, jer je bio podredio dvije njemačke divizije pod moje zapovjedništvo u Sarajevu.
Ja sam tom starom, oholom germanskom vojskovodji rekao u oči, da se bojim, da će nas Njemci iznevjeriti (kao što su i Talijani iznevjerili Njemce i sve svoje saveznike 8 rujna 1943. Dakle, Hrvati uvijek ostaju Hrvati: Iskreni, vjerni, pošteni, odvažni, drže se zadane riječi VJERNOST ZA VJERNOST, mo), kao i Talijani i da će ratnu spremu i streljivo predati partizanima. On je oborio pogled, kada sam ga otvoreno upitao, da li možemo računati na vjernost za vjernost, koja je uvjek bila odlika Germana i Hrvata.

Bili smo dva svieta, dva nazora, u svemu ili u skoro svemu. Nije mogao lagati, ali je oborio glavu kada sam mu rekao da je dosta mojih USTAŠA njegovih vojnika, ranjenika i gradjana, kada ih je partizanska, pa i naša ***ara, (ne znam na koga je general mislio kada je rekao "...pa i naša ***ara...". Povjesničari će ovo pronaći, mo) htjela linčovati, da se tako spasi od partizana. On mi se i zahvalio. Mi nismo mogli biti lješinari, jer na kraju krajeva, Njemci su dali dosta života u obrani Hrvatske i danas ih smatram, kao vojnike, idealnim saveznicima.

I zaista se obistinila moja crna slutnja. Ne samo da smo imali Ruse, Amerikance, Engleze, da ne govorimo o Srbima svih boja, nego i Njemce, koji su se predali partizanima, gdje ih je zapovjed stigla, pa se i sam Lehr predao partizanskoj rulji.

Mi smo bili gverila jednog izgubljenog rata, a ne nadolazeće vojske, pa nismo IMALI PRAVA TRAŽITI OD HRVATA DA S NAMA PADNE ČITAV NAROD, KAO ŠTO JE HITLER HTIO DA PADNE BERLIN I NJEMAČKA NA GARIŠTU S NJIME. I tako, izvršio sam dužnost kako sam najbolje znao i umio. Ali sam ispratio braću, borio se u zalaznici, vratio se da desorganiziram odpor, da nas ne nestane. A to da su partizanski generali htjeli, da im se odupremo u Zagrebu, pa i Sarajevu, to vjerujem.

Zato je pogibljeno, neozbiljno i nepošteno prčkati po stvarima koje se nepoznaje, teško teretiti svoju Domovinu, hrvatsko vojničko zapovjedničtvo i Hrvatsku Vojsku. Neka Varoš ne zamjeri, a ni "Danica", ali se osjećam pozvanim reći svoju u ovim stvarima.

Onoga časa kada je hrvatski pukovnik Babić, koji je u avionu prebjegao u Bari i stavio se SVOJIM PRIJATELJIMA ENGLEZIMA NA RASPOLAGANJE, te bio interniran, jer nije htio služiti ni Jugoslaviji u Kairskom srbskom odporu (ovdje se misli na jugoslavensku kraljevsku vladu u kojoj su bili i surađivali istaknuti članovi HSS-e na čelu dra. Juraja Krnjevića, mo) ni srbokomunizmu sa Titom, (ovdje se misli na partizanski pokret, a pukovnik Ivan Babić je prebjegao krajem 1943., dakle u doba dok su saveznici pomagali srpsku kraljevsku vladu a ne partizanski Titin pokret, kojeg su saveznici počeli obilato pomagati tek poslije sastanka Tito-Churchill u Naplu u kolovozu 1944. Kako hrvatski pukovnik Babić nije htio poslušati saveznike te prići k jednima ili drugima, saveznici su ga internirali, mo), jasno je bilo, da je sudbina Hrvatske bila zapečaćena.

Pa, čemu toliko govoriti o akciji Vokića i Lorkovića, koji niti su imali veza Englezima, niti su išta mogli učiniti. Sve je svršilo u rukama OZNE, kao i u slučaju Bože Kavrana. Neka i ovaj podatak posluži hrvatskim povjestničarima, kako bi pisanje poviesti bilo zaista TRAŽENJE ISTINE, a ne političko, odnosno stranačarsko osvećivanje ili uhljebljivanje ili švercovanje sama sebe, bez obzira na Hrvatsku, kamo je bilo degeneriralo i Lorkovićevo i Vokićevo parvljenje "puča".

Tražimo istinu, pišimo poviest, ali ne gubimo dostojanstvo. Poviest će svakoga postaviti na svoje mjesto, ne prenaglimo se.

Pogrešno se interpretira pitanje pojma ustaškog herojstva. Dosta ih je koji su se očešali o ustaško klanje, nastojeći svrstati ustaše prema tome, da li su klali ili ne. Samo su zločinci mogli izmisliti takvo kvalificiranje, a samo glupci ga prihvatili kao svoje.

Nisu ustaše heroji zato jer su "klali", nego zato, jer su bili klani, jer poimanje junačtva i žrtve u tome, da smo ginući ubijali za Hrvatsku, nego jer su sve Ustaše bili spremne ginuti za Hrvatsku. Nije vrednota u tome, da su ubili, na jedan ili drugi način, toliko neprijatelja Države, nego da su uvjek bili spremni takav čin platiti glavom, da su se dali ubijati za Hrvatsku. svaki je Ustaša bio voljan dati život za Hrvatsku. Tu je ustaška vriednost, i to je ono, što poviestničari moraju imati u vidu. Nitko nemože pozvati sutra narod u borbu, a niekati vriednost onima, koji su dali život za dom pod znakom "U".

Ne, ja sam bio dosta jasan, nemislimo da i opet treba staviti "U" na kapu. O tome sam dao izjavu uredniku "Nove Hrvatske" a o tome smo govorili i u ZAKLJUČCIMA ODPORA. Radi se samo o tome, da je potrebno dati počast ustaškoj generaciji, ostaviti na miru Poglavnika, poštivati mrtve, koji su pridonieli žrtvu, a medju njima je i Poglavnik, a pisati poviest i postavljati pitanje odgovornosti radi poraza, radi Bleiburga, itd. na dostojan način da se hrvatske i ustaške žrtve nauče u novoj eri borbe za Hrvatsku Državu. Mi mislimo tražiti istinu, pa i postavljati pitanje odgovornosti samo u koliko to koristi domovinskoj stvari. I prije i poslije svega, da se ne uništi naša ustaška baština, nego da se preda u ruke mladjima, onima koji ne "strše". A mi stari, pomozimo malde, nove snage, jer će ove provesti preporod, pa i osloboditi Hrvatsku i bez nas, pa i protiv nas.

Gledajući stvar iz ove, i ovakve perspektive, mi bodrimo sve hrvatske intelektualce, nudimo pomoć svim hrvatskim povjestničarima, kako sam i sam ponudio nekim, ali i molimo tu hrvatsku braću, da budu prevedni prema Poglavniku, pravedni prema palim ustašama, kako bi nove generacije našle mjesto, koje im spada i bez razaranja svega staroga.

Jer, opetujem NISTE SVI KRIVI, jer to nije istina, i jer Vas HRVATSKA TREBA.

Vjekoslav Luburić Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 12:35 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
ZBIRKA STARČEVIĆU

general DRINJANIN
26.Vi.1966.

Dragi brate i prijatelju ! (Ovo pismo general je uputio svojim suradnicima. Iz sadržaja ćete sve saznati. Mo)

Ovo pismo šaljem petorici Vas s molbom, da mi dadnete u prvom redu Vaš iskreni savjet, a zatim, ako je to moguće i svoju posebnu suradnju za ZBIRKU STARČEVIĆ. (Ta Zbirka Starčević je izišla kao S T A R Č E V I Ć 25 knjiga Drinine knjižnice DRINAPRESS-a sa 180 stranica 1968 godine., mo). Dobio sam iz sasma povjerljivih izvora od suradnika iz Odpora iz Domovine jednu vijest, koja me težko uznemiruje. Upravo kada sam se spremao izkoristiti nedjelju da obavim neđto korespodencije, dobih obavjest, da je već podpisan ugovor izmedju Beograda i Vatikana. ("OBRANA", glasilo HNO je u svom broju 51-52 1966. na prvoj stranici donijela članak iz pera Mijo Tolj: PROTOKOL BEOGRAD - VATIKAN u kojem opširno opisuje razloge priblišivanja Beograda - Vatikana, mo). I to sada upodpunjujem i izvješćem prijatelja, koji mi je dao neke podatke o namjeravanom potezu Beograda, da unese kavgu medju hrvatsku emigraciju na vjerskoj bazi. Tu je u prvom redu i pokušaj da se oživi preko zato zgodnih elemenata i antiklerikalizam, u isto vrijeme kada Beograd čini sve da si privuče simpatije Vatikana i novu tendenciju istoga prema koegzistenciji sa komunizmom. Beograd ne samo da nas ubija, izseljava, tjera, nego nastoji i duhovno desorijentirati.

Vidim u srpskim i komunističkim novinama namjeru da nam Starčevića prikažu običnim bečkim i peštanskim agentom, nazadnjakom, ćesarskim i spostolskim slugom , dok se u isto vrijeme pojavljuje u emigraciji i pokušaj, da ga se pred emigracijom prikaže kao antiklerikalca, pa tako nam javljaju da su na sastancima HOP-a govorili unaprijed izučeni govornici, da je Starčević bio zagriženi antiklerikalac, te da bi tako i svi sljedbenici tj. nacionalisti isto trebali biti. Tako se rodila i nesretna ideja, da se propagiraju stanoviti izvadci iz mnogobrojnih polemika svake vrsti, koji je kroz dugo godina Starčević žučljivo vodio sa svim i svakim. To je nepošteno, jer tako se može uništiti sve ljude, tendeciozno. To je i vrlo opasno, posebno za mladju generaciju, koja malo ili ništa zna o Starčeviću, koji je bio sljedbenik ideja francuske revolucije i nije bio reakcija, i bio borac protiv svima, a ne agent ovoga i onoga. Na putu smo da ostanemo bez velikana, jer jedne se ništi na jedan. druge na drugi način, i ostat će nam samo kajmakčalanski opančari i heroji iz Titinih sedam bježanija. Srbokomunisti nas sada hoće kao i pravoslavce zavaditi, (ovdje se radi o jednoj velikoj zavadi tih godina između srpske pravoslavne crkve i njegova "visečanjstva" kralja Petra drugog. Pratio sam tu svađu i polemiku, i koliko se sjećam da se je i na sud išlo, jer je stvar toliko daleko otišla, mo), da se koljemo i po sakrstijama, i neće biti težko to sprovesti. Kao jedna od mjera, koje mislimo poduzeti, jest tiskanje ove zbirke, a u novoj OBRANI (već sam spomenio br. 51-52 1966., mo) pisati ću o tome i sa drugih stanovišta.

ZBIRKA O STARČEVIĆU sastojala bi se iz više radova, u kojima bi se prikazalo Starčevića kakav je bio, i to u cjelini, a ne u detaljima, koje nijedan veliki čovjek ne bi preživo, kad bi ih sudili po tim zaboravljenim, nevažnim, sporednim ili časovitim detaljima. Imam dosada:

1. ) Iz knjige Mile Budaka: HRVATSKI NAROD U BORBI ZA DRŽAVU, koja je izišla negdje 1933. u izdanju Hr. Kola u Americi jedan oveći prikaz pod naslovom ANTE STARČEVIĆ - OTAC DOMOVINE. pun je autentičnih Starčevićevih odlomaka. Poduži i kompletan rad.

2. ) Knjižica ANTE STARČEVIĆ, koju je tiskao Glavni Ustaški Stan, i gdje se predstavlja Oca Domovine kao prvoborca protiv slavosrba i borca za jedinstvo katolika i muslimana na Drini.

3. ) Izvadak iz POVIESTI HRVATA od fra. Otona Knežovića, gdje se opisuje razdoblje povijesti, kada su djelovali Otac Domovine i Eugen Kvaternik.

4. ) Jedan izvadak iz Hrvatske Revije od Franje Nevistića prigodom stogodišnjice pravaštva, koje je imalo temelje na starčevićevoj naumi.

Iako se ponegdje ponavljau stvari, ipak su svi prikazi dosta različiti i kao cjelina ipak daju neku sliku Starčevića, njegove doktrine, doba, itd.

Sada bi trebalo sve to uskladiti i prikazati (izgleda meni da je generali htio reći Starčevića a ne Radića. Ostavljam ovo za svakog pojedinca da odgonetne, mo) radića kao čovjeka napredna, borbena, ustrajna i konzervativna u pogledu DRŽAVNOSTI, itd. a time zadati udarac pokušajima da nam predstave Starčevića, izključivo kao pristašu Pešte, ili ti antiklerikalca, koji je rekao da su "popovi poživinčili narod".

Zatim predstaviti Starčevića kao dijete svoga doba, a ne presadjivati ga u 1966. godinu ! Zatim da li baš i on uvjek ima pravo, jer se na pr. ideja o Hrvatskoj "vuru širokoj i dugoj" pokazala ubitačna 1941. godine, te je tako danas neaktualna, jer nam novo doba donosi nove probleme, pa trebamo i nove parole i uzrečice, taktike i ideje.

Da li uopće jedan čovjek može sve viditi dobro, i da to uvjek slijedi kao dobro. Možemo i analizirati kritički i njega, i Radića, i Poglavnika, pa ako treba u političkim problemima i Sv. Oca Papu i Vatikan, uvjek na način, kako to može biti koristno za hrvatsku stvar. (General je sve svoje izreke svodi na hrvatsku i za hrvatsku stvar, mo)

U koliko Vam je prije spomenute stvari i izvori nisu poznati, ja sam voljan poslati Vam već otiskane i slivene probe na upotrebu, da olakšam rad. Ja sam te četeri stvari već slio, i nalaze se u fazi prvog ispravka. Čak bi i iz njih mogli izostaviti što nije aktuelno, potrebno ili pametno, kako bi dali ideju o Starčeviću, koja bi mogla podnijeti kritiku doba u kojem na žalost živimo. On je bio naprednjak svog doba, a kako znamo ni Stranka Prava nije mogla mimoići sudbinu, koju je kasnije slijedila HSS: birati izmedju dva zla. I on je morao birati, kao i radić, kao i Poglavnik, kao I MI SUTRA AKO HOĆEMO BITI SLOBODAN NAROD. On je bio demokrat i protiv "gonića", stvaratelj jasne ideje o granici na Drini, prava itd. Dajmo, dakle, ZBIRKU STARČEVIĆ U RUKE malim ljudim, a mićemo tiskati jedno popularno i jeftino izdanje u mnogo primjeraka, da dodje u što više ruka. Očekujući Vaše mišljenje i suradnju pozdravljam Vas, odani Vam
general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 12:37 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
MISIJA U HRVATSKOJ (1941-1946)

general DRINJANIN
13.1.1967.

Dragi Miljenko !

Bio je ovdje Ilija (Ilija Vučić kojeg je Udba ubila u Njemačkoj 1975, mo). Rado smo se sjećali Tebe i Tvojih. Mnoge su stvari jasnije kada se govori, nego piše. I tamo ima ljudi, koji misle da smo na Markovi Trgu, a ne poneki u azilu medju prosijacima u tudjini. Nama Hrvatima fali politička nadarenost, a bez toga nema slobode narodu. Nu on je otišao siguran, svijestan i smreman. Starci nedaju pred sebe, a skrivaju se za ideje, koje su uvjek suprotne onome što bi trebalo ipak učiniti. Mnogo je jednostavnije skupljati fondo za oružje, akcije, putovanja, obrani itd. i onda slati ljude na rodbiju mjesto u osnovnu školu konspiracije. Mislim da je to uglavnom strategija puka.

Digla se na mene kuka, nu na Tebe i Envera isto. S tim smo računali pred 3 godine. Njima mnogima treba klijantela za izkorišćavanje vjerskih i patriotskih osjećaja, a ne probitak naroda. To nije hrvatska, nego emigrantska, klikaška, osobna politika, ali s tim treba računati, računali smo. Ovisi mnogo toga o tome kako će se htjeti, znati ili moći oduprijeti nači u domovini Rankoviću, koji iz mehane vlada državom. (Aleksandar Ranković je bio šef Ozne/Udbe, bog i batina u teroru nad Hrvatima, skinut na Brionima u lipnju 1966.; ali uvijek imao veliki utijecaj među Udbašima..., mo). Da li su hrvatski komunisti ili dio istih svijesni, da iz kategorije, kakve takve, padaju u najgoru vrstu bjednika, ako ništa ne učine.

Dobio sam odgovor radi KOLA (Prvo, drugo, treće, četvrto itd. KOLO je izlazilo pod naslovom: pet stoljeća hrvatske književnosti. Zavisi o kojem KOLU general govori, mo). Bojima se da neki nebi razumili, ali Enver (Mehmedagić, hrvatski pjesnik i pisac, mo) hoće. Njemu ću poslati i pričekati.

Dobio sam i literalni dio Budaka i već ulazi u mašinu, da što više izbacim prije prije nego mi odu ljudi u vojsku. Pošalji drugi dio, tj. politički, onaj dio iz knjige. Ne, mislim da ti nisam to poslao. Pogledat ću. a ti učini, tj. da li imaš još šta.

Danas ti šaljem knjigu MISIJA već gotova. (Radi se o knjigu MISIJA U HRVATSKOJ 1941-1946., dnevnik Dr. GIUSEPPE MASUCCI, (1906-1964) O.S.B., bivši tajnik izaslanstva Svete Stolice kod hrvatskog Episkopata. Knjigu je uredio i pripremio za tisak MARIJAN MIKAC. Knjiga je tiskana u DRINAPRESS-u 1967., pod brojem 20 DRININE KNJIŽNICE, mo). I probe klišeja. Posebnu važnost ti svraćam na jednu kartu na cijeloj poledjini je Masucci pisao o tome kako su 1962. zabranili da tiska dnevnik. (Neki jači, možda crkveni, autoriteti si zabranili tiskanje ovog vrijednog dnebnika, ali dr. Masucci je dao rukopis jednom svom prijatelju Hrvati da svakako ovaj dnevnik prevede na hrvatski i da ga tiska. Koliko je meni poznato da je dr. Masucci dao taj dnevnik upravo gos. Marijanu Mikcu, jer oni su bili prijatelji, mo). I sada: ako mi nisi odgovorio, odgovori: da li da pišem bilježke, tj. dali da upotrebim poziv Mikca da popratim stvar. (Kako sam radio sa drm. Miljenkom Dabom Peranić i s njim o svemu pričao, tako smo mnogo pričali baš o ovoj knigi MISIJA U HRVATSKOJ. I za sigurno se sjećam da mi je dr. Peranić pričao kako mu je general govorio da mu je Marijan Mikac govorio da ako mu zatrebaju bilo kakova pojašnjenja o dnevniku, da je spreman u svaka doba mu pomoći. zato general kaže ovdje "...poziv Mikca da popratim stvar...", mo). Mislim da bi to trebalo temeljito, a to ovog časa nisam u stanju radi sto vrsta posla i briga. Imao bi pravo jer sam i spomenut. To je aktuelno radi napadaja u Hr. Galsu itd. Što mi ti savjetuješ. Stavi u knjizi konkretnu opasku, ili napiši konkretno gdje i što mislim, da tako kontroliram moje misli. Inače znam da će biti jeke kasnije, zato nikom ne govorim, ni pokazujem, dok ne izidje i odpremim povjerenicima. To je zato hitno, jer bi mogli napraviti pritisak na mene sa strane koje moram uzeti u obzir.

Povrati mi svakako probu klišeja radi redosljeda.

Toliko za ovaj čas. Grli vas sve odani Vam

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 12:40 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
ČIJI JE VELEBIT by Mile Budak

18.1.1967.

Dragi Miljenko !

Evo stiglo od tebe svega pomalo. Danas počimam s OBRANOM, ali imam jedan veliki problem. Olovo. Pred bojazni da će mi otići u vojsku ovog mjeseca glavni linotipist i mašinista, napravio sam rukopisa sve što sam mogao, medju inim i one Budakove stvari, ČIJI JE VELEBIT, 1967. i JUGOSLAVIJA SRPSKA PODVALA 1969., i knjigu Safeta Jaskića. ( SRBOKOMUNISTIČKI ZLOČIN NAD BOSNOM. napisao Safet Jaskić, priredio za tisak dr. Miljenko Dabo Peranić, izdanje Drinine Knjižice, knjiga br.23. Madrid 1967., mo). I sada mi vele da tek ih zovu u svibnju. A to znači da brzo moram tiskati ove dvije stvari i po mogućnosti uložiti olovo u stvari OBRANE i iskoristiti za još što, iako se bude tiskalo tek kasnije i bacalo na tržište.

Imam ovog časa za Tebe tri molbe:

1. Pogledaj drugi dio Budaka, tj. iz političke knjige one odlomke, hitno mi ih vrati ispravljene, da mogu tiskati i rekuperirati olovo. Mora to još biti kod Tebe, ili si već poslao. Ja sam prevrnuo kući i nema, nema ni proba, ni originala, iako je olovo sliveno. Vkerujem da sam to tebi poslao skupa na ispravak. Ako ne javi odmah sa par riješi.

2. Danas ti šaljem knjigu Jaskića. Ima 200 stranica. Znači veliki dio olova. Mislo sam to polako sam napraviti, ali neda vrijeme, jer moram spremati OBRANE, ovu okašnjalu i drugu normalnu jednu za drugom. S tim se nesmije stati. Dakle molim te, ako nemožeš sam, zovni nekog, nauči ga, (pošto smo zajedno radili i često puta bi istali sami, na trećem katu, do kasno u noći i pripremali stvari koje je od nas general tražio, mo), i ja sam voljan nekom platiti ili kako god bilo. Ili dati lijep dar nekome, ko ti pomogne, osim ako bude Kita (kćer dra. Peranića, mo), jer se bojim da nemamo iste znakove za pogreške, pa bi moglo biti eventualno razlika....Ovo je hitno.

3. Šalji mi bilježke MISIJE, da to izbacim, jer se bojim pritiska. Neće im se svidjeti toliki hvalospjev Stepincu, i nota da je Vatikan zabranio tiskanje. (o tome je bilo riječi u prošlom opisu, pismo, mo). Radi se o tome da otvorimo oči ljudima : Vatikan je medju inim Ministarstvo Vanjskih poslova jedne Potencije i pregovora, sa Udbom, sa Rusijom, Kinom, brani svoje interese. To je politika. Stalo mi je i radi mene, jer iako se češe o logore, on ih predstavlja ipak u boljoj farbi od HSS-a (ovdje se radi o nekih pedesetak nastavaka koje je napisao satnik HOS Mario Polić u Hrvatskom Glasu: "Povlačenje hrvatske vojske od Mostara do Bleiburga",a poručnik HOS Stipe Šego odgovarao GOVORE SVJEDOCI u novini OBRANA od br. 49-50 pa dalje, mo), a to je vjerujem za račun nove Jugoslavije. Knjiga je tu i želim ju viditi van.

Štiru nemoj duljiti, jer će se uhvatiti za JEDAN JEDINI DETALJ ako ga ima i napasti. To su tamo ti naši REPUBLIKENJCI, tobože naši planifikatori hrvatske politike, a zapravo stare seronje iz preživjele ekipe ideologa onog doba, kojega napadaju. To su usidjelice političke. Zabarikadirali se u tornjeve da ne pokaže impotencije, i medju njima je i Štir.
To je ekipa Osjeka: Asančaić, Hefer, Klaić, Štir, itd. (svi pomrli, mo) Od tamo su uvjek pobijali DINARCE A SAMI SU USRALI SVE SKUPA. Oni su (s)vakom dali jednog. Oni su biva naša ustaška masonerija, za razliku od nas, nepismenih, dinaraca, krvnika, koljača, itd.
Nedaj mu aduta. Reci ukratko, da si primio, i neka najprije pokaže u svom krugu snošljivost, demokraciju, smisao za razgovor itd. kao što to pokazuje general Drinjanin kroz mnogo godina. Da su ti to rekli mnogi intelektualci iz domovine, sa kojima sam razgovarao, da i sam tako misliš, jer me poznaš dosta godina , i jer tako misle mladi.
Slika "drugog Pavelića" je nešto najdalje što može biti meni slično. Pošalji jednu kopiju Gagri, Toronto, Crničkom Usa, Lukasu u Baires, Argentina, Brbiću Australija i Piceku Švedska.
Vidiš da me čak optužuju za frakasao New York (neuspjeli potez da se pokrene Hrvatsko Narodno Vijeće, HNV, mo), a to znači pamet Korskog, da je biva vrijeme da preuzmu ONI ONO ŠTO NISU ZNALI GRADITI. Argentinska su to posla, fondovi, itd. Preživjeli ljudi, jedne preživjele epoke.

Stvar KOLA POSLAO SAM SAMO MEHMEDAGIĆU s tom da ispita teren. Na Vas dva je dreka i bit će i veća, jer sam dobio od Envera članak istog duha ali sa stanovišta VANJSKE POLITIKE - Nova Obrana će biti čisti dinamit. Budi dobar, pa učini što možeš radi ispravaka. Moram sada još i pojačati korespodenciju i izravne veze, radi Štira.
On je "buntovnik" za "sebe". Njega kao i mnoge druge hrani žena, imaju neki mali pensijon a on vedri politiku, kao i svi "šefovi". Tu je baza za mnoge pokrete.

Grli te Maks.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 12:42 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
KULTURNA REVOLUCIJA DABE PERANIĆA I MAKSA LUBURIĆA

Uskrs, 1967.

general DRINJANIN

dragi Miljenko !

Evo dobih i pismo od 24.3.1967. i razumio. Svi čekamo s iluzijom. Svaki dan govorim djeci o tome, kako si tri puta odgodio put radi Kite.

Dobro: ja te u subotu 1.IV. čekam na taj vlak "TER" (terminal, mo) s autom, a ako bi se bilo što drugo dogodilo s vlakom itd. znaš gdje je Carcagente.

Imam već ključeve od stana i sutra ćemo ga urediti, očistiti i meblirati (staviti potrebno pokućstvo, mo). Kupt ću par tanjura, zdjela, ima tamo svijetla, gaz itd., banja itd. i ako bi izbila "Kulturna revilucija" (Mao Tso-tong-a, kulturna revolucija iz godine 1966/67, mo) ili Leonor (nama poznata Leonora koja bi skoro uvijek bila pri generalovoj uslugi kada bi Hrvati iz svih krajeva dolazili u posjetu, ona bi, Leonora, taj svoj stan dala generalu na raspolaganje, mo) imala napad na džigaricu, onda ćemo Kitu u Park, a mićemo raditi i kuhati.
To ću kupiti i ostaviti, može vrijediti za ljeto. Imam krevete, stolove, stolice itd., a stan mi je na raspolaganje, i bit će dok ga ne trebadnu, a to će biti možda na zimu. S tim se može računati. (Husnijin stan). Park je preko puta i dobro je radi Kite.

Vidim da ima zbrke oko jezika. To je razlog više, da "Obranu" posvetimo tom problemu. Donesi taj uvodnik Tvoj, a ostalo će sve biti za popuniti. I ponesi što mogneš za "Otočku Drinu".

Poslao sam ti avionski jednu Obranu i sutra ću još par komada, a "Obrana" redovno 100 kako si tražio. Ove ne znam kada će stignuti. Možda da pošaljem preporučeno, pa će ići brže. Ili jedan paket preporučeno, drugi normalno, pa da vidimo koji će prije.

Čekam vas s radošću, Tvoj Maks. (Ovoj pismo je pisano rukom i na Uskrs, i rukom. Dakle general i Uskrs koristi za hrvatsku stvar, mo)


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 12:47 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
PAKLENA JE VRUĆINA I ČISTO ME SRCE BOLI

general DRINJANIN
15.VII.1967,

Dragi Miljenko !

Dobio sam članak Deklaracije (Deklaracija o Hrvatskom Književnom Jeziku koju su podšosali pedesetah hrvatskih javnih i intelektualnih ljudi..., mo) kao i Drine, a poslao sam ti Obranu i valj(d)a još štogod. Svakako ću sutra još pogledati što ti mogu poslati. Zasada je u linotipu onaj dio važniji, a Dokumentacija nije. I ja mislom kao i Ti, da izidje dio III., i onda knjiga, ili sve odmah u knjizi, sa zaglavnim mislima, ako ih bude, ako bude važno i ako mognem.

Već sam naručio dva klišeja o proslavi tamo (radi se o proslavi Desetog Travnja u Parizu na koju je došao dr. Branko Jelić iz Njemačke kao glavni govornik. Kad sam kog toga, dr. Jelić je bio impresionantna osoba; krupna ljudina, lamanta rukama dok govori, i, rekao bih, da dobro govori, uvjerljivo, za nas mlade, naravno, koji ga nismo poznavali, moglo bi se reći, ono po seljački: tko ga ne zna, skupo bi ga platio, mo) i sliveno je osim one vijesti, koju ćemo na kraju komponirati na bazi najnovijih stvari. Nije potrebno naše misli sinkronizirati jer mislim jednako, pa i Enver isto, i neki maldi, i iz domovine isto. Neugodno je to iz više razloga, koje znaš : sentimentalni u Bosni, prožidovski antipatični smjer, zatim neki drugi, koje znaš. Čista politika. Nu vidim da i Španjolska i Francia pa čak i Njemačka nakon posjete De Gaulle-a, pomalo napuštaju Izraelske teze, Vatikan i td. Dobivam vijest koje koincidiraju s našima, pa ipak, ima vremena, i nakon povrataka iz Madrida, vidit ću.

Stao sam sa tiskarom. Paklena vrućina, radnivi hoće vacavije, a ja moram u Madrid, ne hiti se s ničim, kriza materijalna puna, pa ćemo do nove Obrane, nakon 14 dana pauze, razgovarati o zadnjim vijestima. Radim na Drini.

Idem u Madrid sastati se sa Matom Meštrovićem, Vinceom, sa dva iz domovine, viditi cure koje su na selu, viditi Španjolce, i odmah natrag. Ovdje je i vitez Pjanić, i Logarić, kojaga smo izbavili iz zatvora, jer je Španj. vlada odbila sxtradikciju. Ima svu dokumentaciju da je politički bjegunac, a poslao sam dva advokata kriminaliste tamo pa su mi donijeli materijal na osnovu kojega je vlada morala odbiti extradikciju. Političko djelo nije u kompetenciji Interpola. Ili nebi trebalo biti.

Ja šaljem u Italiju po dva i više primjeraka na desetak popovskih adresa, čudi me da nisu dobili. Daj tim tvojima u Antoniiumu. A ako mi pošaljes adresu, mogu i drugima.

Dobio sam Reviju iz Njemačke. Tiskana na foto reprodukciji, bez naznake tiskare. Možda na osnovu otisaka, proba. Razašilje LAGOS agencija. Pročitao. Nikolić je vidi se uvjek prodavao dio Revije, da može drugu polovicu tiskati. Sada je Petričević. Osim svoje osobe nema nikoga, osim ako ima zaledje. Koje? Nije logično da pravi most, a podkopava pilare. Mi pravimo isto, ali smo dosljedni. Najavljen mi je posjet Vincea preko Brajnovića.

Ovdje je bio Beluhan (Eugen Beluhan Kostelić koji je napisao knjigu STEPINAC GOVORI, MO) i rekao sam mu. Nije ništa dobio od tebe. Morao bi znati konkretno, da može rezervirati. Imam dojam da ove govdine nije previše turista i vjerujem, da se može. Moraš javiti konkretno, a ja čekam na 12.VIII. kako si mi rekao. Moji su svi na vakacijama (odmoru, mo) cure (Drina 1955., Marica 1958., mo)u brdima, dečki (Domagoj 1955., Vjekoslav 1957., mo)u logorima, ali u augustu alo, jer imaju popravne ispite i slabo ću se pdmoriti ove godine. Nu ipak ću učiniti da budemo skupa koji dan i govoriti ćemo o ostalom.

Što je sa Čavčićem? (Josip Čavčić (1917-1972) je bio hrvatski pravoslavac, Ustaša, služuo u HNS, Hrvatska Nadzorna Služba, uhapšen odmah poslije rata, utekao iz zatvora, prošao kroz mnoge logore dok nije došao u Pariz. Tu sam ga upoznao. Dobar čovjek a još bilji Hrvat. Bio je naš dvostruki predsjednik. Predsjednik društva, ogranak HOP-a Dr. Ivan Šarić, zatim predsjednik HRS, hrvatski Radnički Savez. Obolio na srce. Uvijek po bolinicama. Koliko mi je poznato da ga je general poznavao iz doba ratne grmljavine. Zato se je raspitivao za njega. Mo).

Kako vidiš ekipa u Argentini ja na visini i širi se stvar s novim ograncima. Dobro ide u Australija naprijed sa 5 ogranaka. Kanada se drži iako nam je nanio štete cijeli taj aparat iz Argentine, koji se je bio infiltrirao, ali su se dobro održali i na ozbiljnosti dobili. Usa pomalo ide, razgranjava se. Novina OBRANA prodire, ali me uništava materijalno. Knjige neće nitko, a tu bi se moglo nešto zaraditi barem za pomoći novinu.
Moramo svugdje, pa i tamo kod Tebe OBRANU prodavati, jer previše Obrana, previše stranica, nadnice su nesnosne, poštarina skuplja, klišeji kriminalno skupi, posla previše za mene. Pokušaj sabrati ljude i da se pomogne OBRANA. To i drugima pišem.
Morao sam stati a imam olova slivena za pet OBRANA s odličnim materijalom. čisto me srce boli, jer se zastarjeli materijal mora kasnije upotrebiti. Diče se duh, pobjedjujemo u elitama, ali elitama valja dati džaba, gospoda nas napadaju, idealisti ne razumiju, a incondicionalni plaćaju, koji ne čitaju, jer vjeruju meni. To je situacija. I baš sada kada sam planirao propagandu za pravoslavce, sa dokumentarnom porukom Prebičevića (Svetozar Prebičević, kako su ga srpski Srbi zvali prečanski Srbin, mo) iz 1933.g. iz Praga i autentičnih aportacije iz domovine.
Sjedi na starku: dolazi mi jedan vlah u posjete. Traže, traže, traže, a ja nemogu dati viže nego prokleta kapitalistička moneda dade. Dobio sam bogovski materijal od Slovenaca i obećao sam, i sada se sramotim. Početi a ne nastaviti, nema smisla. Pa ipak, ideja je tu, sve ide, ali sve brenza iz materijalnih razloga. Uvidjaju da smo na dobrom putu, ovakvi kakvi jesmo.

Jelić je još jednom prevario, i k tome me nasukao u rošak. Prilažem ti komentar. Poslat ću ti više, s dozvolom da budeš indiskretan....ali ne javan. Njega je Vrančić izkoristio vis-avis Bonifačića.

Ako Marija bude dolazila, javi. Imam dug prema njoj. Nu za sve ima vremena.

Bio je stigao Rafo Medić u Španjolsku i vratio se opet nazad u Njemačku. Smatra se da je u zatvoru. Ne dobivam još ništa konkretna.

Ovdje je bio moj kum prof. Prcela sa ženom i dvoje djece. (Prof. Ivan Prcela je napisao knjigu OPERATION SLAUGHTERHOUS 1970., oženio Španjolku, vjenčanje bilo 26 prosinca 1963., vjenčani kum bio je general Drinjanin, mo) To je dinarska superprodukcija. Neka se širi vira Isusova.

Dobio sam, pa ti vjerovao ili ne, od jednog Španjolskog, vrlo pametna čovjeka, vijest, da je vlč. Draganović u službi Otta. I pita mene šta mislim o toj kombinaciji. Rekao sam da, ako mene postave za Kralja, Apostolskog, Rimskog, Svetog i Hercegovačkog. Inače da neće durati ni koliko onaj Špageti. Bio je vrlo iznenadjen, jer je vjerovao da smo svi mi katolici apostolski. Bilo se čulo da se povukao, ali vidiš, ne. Vjerujem da me nisu slučajno pitali.

Nije daleko 12.8. pa ćemo nestaviti. Ako budeš imao šta za OBRANU vijesti interesantnih, pošalji, jer odmah nakon ferija, dovršavam istu.

Imam knjigu Široki Brijeg. Ovu bi trebali postaviti na čvrstu komercijalnu bazu, jer se vjeruje da će barem Hercegovci kupiti. Moramo i tamo nešto prodati. Koliko misliš, da će ići da ti pošaljem. Naravno da ćemo dati suradnicima i onima, koji to trebaju a ne mogu platiti. Ali ako odbijemo kokoš što nosi zlatna jaja, onda neće biti ni za prve, ni druge. Javi se.

Grli te tvoj general Drinjanin.

Napomena:
Možda ste do sada primjetili razliku sadržaja pisama koje je general pisao Gagri U Toronto, Kršiniću u San Francisco i drugima, od sadržaja pisama koje je pisao dr. Dabi Peraniću u Pariz. Iz ovih pisama, doći će vrijeme, nekomu će zatrebati, mnogo će se saznati o radu i životu generala Drinjanina, Vjekoslava Maksa Luburića. I ne samo to. Mnogo će se saznati o hrvatskoj emigraciji općenito. On je jedini koji je napisao preko nekoliko tisuća pisama svojim prijateljima, suradnicima, drugima, u kojima je iznosio dogodovštine onog vremena kada su pisma pisana. Ima toga mnogo što još nije izišlo na svijetlo dana. Ja ću iznositi PISMA MAKSA LUBURIĆA sve dok mi dragi Bog dadne zdravlja, snage a pisama ima na stotine i stotine koji nadolaze.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 12:48 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
PISMO ZORI LAVINSKOJ

general DRINJANIN
26. IV.1967.

P.gdja Zora Lavinski,
TORONTO

Cijenjena i draga sestro "

Dužan sam Vam još i na Bižićnu čestitku odgovoriti. Hvala.

Ja sam poslao nekim izravno, nekim preko braće u Torontu, ali ovog časa ne znam da li sam Vama odgovorio. Vidim da ste nešto bolestni, ali kako i sami velite u 74 godini i poslije svega što smo preživili, dobro je i kako jest.

Dobio sam i pismo od 21 ožujka i pet dolara. Mogli smo promjeniti. Hvala na tom daru, kao i na riječima. Smijao sam se od srdca Kamberovom umovanju o tigru i janjetu. Kad je bio u Madridu razgovarali smo i o Vama. Vi ste jedna od osoba o kojoj mi još nitko nije zla rekao ili napisao, a to je velika stvar.

Nadam se da se nećete ljutiti što sam u članku gdje Perlić (Slavica Perlić iz Toronta je počesto pisala u OBRANAMA i svojim opisima zadivila mnoge Hrvatice i Hrvate i potakla ih na pisanje..., mo) stavili i Vašu sliku. Zaslužili ste to, i više.

Stvar u Hrvatskoj razvija se dobro i onim pravcom kako smo mi to predvidili i planirali. Sloboda je moguća samo zalaganjem snaga ovdje i tamo, u Domovini, gdje nisu samo dobri, nego i bolji nego mi u emigraciji. Da se vratimo na onu vlč. Kambera o janjcima i tigrovima, mogu Vam reći, da niti su svi dobri Hrvati u emigraciji, a niti su svi izdajnici koji su morali sageti šiju i životariti pa i kolaborirati sa vlastima u Jugovini.
Mlada je generacija borbena, ali NISU IZAŠLI NAJBOLJI NEGO PONEKADA I NAJGORI. Ima svetaca i hulja i ovdje i tamo, ima janjaca i tigrova i tu i tamo. Ne može se govoriti o datumima, ni boriti se sa satom u ruci, - ali je sigurno da stvar ide svojim putem i mogu Vam reći da će uskoro biti i novih stvari, i to sve na putu hrvatske integracije. (Kao početak Deklaracija hrvatskog književnog jezika,mo). U politici znate kako je, i kako je došao Deseti Travanja, tako može i drugi. Nu valja u tom pravcu i nešto učiniti i to samo od sebe ne dolazi, kao što nije ni onda došlo.

Vama i Vašima želim sve najbolje, odani Vam
general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 12:49 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
LEGENDARNI RATKO GAGRO

general DRINJANIN
23.IV.1968.

Dragi ratko !

Upravo kada sam sve lijepo odposlao, materijal, kako smo se dogovorili sa Nosićem, dobio sam tvoje kratko pismo koje si poslao na mene, Lukasa i Envera. /od 14.IV./.

Sada će trebati objaviti u svom tisku, da će biti na 23. studenog. Meni se ćini dobro, jer se bojim da bi to skrahiralo u Hamiltonu, gdje nema mase za nas, a u Torontu ima. Ja sam ipak u propagandi, koja je početna riječ, predvidio, da će se eventualne promjene objaviti. Nu ne zato jer Enver ili tko drugi može ili mora doći. Nego zato, jer je to iz "tehničkog razloga" potrebno. Dakle treba razaslati, i to neka bude poziv, a možda ste u medjuvremenu i našli koje riješenje, kao posebni prilog, napomenu itd. da će biti drugi datum.

Čestitam na uspjehu, a kako mi pišu lijepo je bilo i u Chicagu, Buenos Airesu, a i Brbić je pokrenuo, dok nam se u Njemčkoj na dva mjesta dogodilo, kao i tamo s Bušićem (Mirko Bušić iz Gorice, istog mjesta odkale je i Zvonko Bušić. Ne znam da li su neka svojta. Bruno Bušić je iz Vinjana i nisu neka svojata. Mirko Bušić je bio častnik HOS NDH i kasnije, poslije generalove pogibije, jedno vrijeme Pročelnik HNO., mo) i sa demonstracijama. Došli ljudi, poslali govor, vrpce, a onda zajebavanje. To radi naš "himbeni saveznik" i to Braco Kulenović i Mile Rukavina i drugi. Nadam se da je i zadnji Odporaš progledao. Dićemo budale, kadimo im, a oni nama ispod repa...

Šaljem ti opis ovaj, a ti pošalji Danici i Našoj Nadi. Možda da se podpiše neki od mladih, možda Majić. Uredi kako hoćeš.

Sada ja na Vama tamo da uredite s onima u Usa radi samog materijala što sam poslao već ne samo u dva paketa nego na još oko 200 adresa u svijetu. Da li će se slaviti Antunovo u Hamiltonu? može, a OVO VIJEĆANJE POSEBNO. Neznam, svakako stavite u DANICU JEDAN OGLAS. I odmah javite. Dogovori se sa Štefom i Rudom te Marijanom.

Netreba nikome obećavati putovanja, plaćati itd. dok se to nema, jer kasnije ispadnemo neozbiljni, a nesmijemo vezati isto stvar za osobe, nego ideje i skupove. Nije Drinjanin po sebi Odpor, kao ni Gagro, ni Enver, ni Dabo. Treba misliti i na ljudske osjećajnosti, jer ni ja, ni Enver, ni Dabo ni nitko nebi primio plaće, pa zato o tome nesmije biti ni govora. Može se pomoći rad, platiti troškove, poštarinu, knjige, propagandu, može se darovati nešto, pomoći put, tj. kupiti kartu, ali ne govoriti o plaćama itd. Vidim iz pisma prof. Dabe Peranića, da mu nije drago, da se govori o plaći. Pa ni u pismima jer vidiš kako Udba krade pisma, kao starom Pjaniću i sada ih eno "VJESNIK" OBJAVLJUJE. Kradu na pošti, kradu iz stanova, i onda se to iznosi.

Pokušaj da mi pomognu od društava. Razaslao sam mnogo vrpca, i morao ne samo platiti vrpce, nego i radnju da to umnoži, a onda poštarina, koja je poskupila i opet za sve i to ubija, i bez toga neide. Ako treba poslati ću pismo Društvu, a ako može, bolje ovako. Ovu stvar uredi sa štefom i rudom i Marijanom.

Razaslao sam papir bijeli, sa glavom u bojama RADNI SKUP, na Tebe, Marijana, Nikicu po 500. Druga četeri u Usa. /Štef. Rude, Šego i Kršinić/. To je otišlo redovnom poštom, a paketi veliki na tebe i Štefa avionski. Šteta toliko troška i poštarine za pakete i 200 pisama, i sada odgodjeno. Trebali ste to barem predviditi, jer Marijan mi je to hitno tražio. Koliko troška ututanj!

Ja idem u Madrid jer dolazi fra. Dominik Mandić i zvao me. Kad se vratim, ako ne stignem prije, pisati ću o ostalim stvarima.

Pozdrav svima, a Lenki posebno, odani ti tvoj

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 12:52 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
PISMO GENERALU DRINJANINU - bez datuma

(Donosim pismo jegmog Hrvata generalu Drinjaninu, bez datuma, onako kako, u originalu, onako kako je pisano, bez ikakovih ispravaka. Molim čitatelje da ga, po potrebi, pročitaju više puta, kao i ja, da bi se pismo u svome sadržaju moglo razumijeti.

Želim ovdje nadodati jednu jedna važnu stvar, za sve nas Hrvate, a ta je da smo mi svi, više ili manje, sinovi seljačke majke; pošteni, radini, dlanovi punih žuljeva, bez školskih ambicija, itd. Nikada neću zaboraviti moj početni život u Parizu, bez poznavanja francuskog jezika, bez ikakovih mogućnosti snaći se u tuđem svijetu. Nisam bio sam. Bilo nas je, rekao bih, legije i legije hrvatske mladosti. Sastali bi se kod crkve, poslije sv. Mise, porazgovarali sa prijateljima i poznanicima, kupili po koju hrvatsku emigrantsku novinu, knjigu ili časopis, preko kojih bi saznali šta se sve događa u hrvatskoj emigraciji. Tako smo nas nekoliko prijatelja saznali da je Poglavnik u Madridu i da je bolestan. Ako mu se netko želi javiti, adresa je bila priložena. Pok. Marko Džapo, pok Jerko Boban, Slavko Lijović, livnjak, Luka Madžar, ja i još nekoliko nas se sastali i napisali pismo Poglavniku. Kako ni jedan od nas nije znao pravopisno pisati hrvatski jezik, nismo znali interpukciju, Slavko Lijović je došao na ideju da stavimo jedan red točaka, jedan red dvotočaka, jedan red uskličnika, jedan red upitnika, jedan red zareza, jedan red zaporaka itd., te zamolili Poglavnika da on to postavi ondje gdje treba, jer da mi neznamo. Za nekoliko dana smo dobili odgovor od Poglavnika u kojem nam se zahvaljuje i kaže, oko prilike ovako:Ja sam sa sinovima seljačke majke , koji nisu bilo vrlo čkolovani, stvorio Nezavisnu Državu Hrvatsku, a sa školovanom gospodom sam ju izgubio.

Kada sam ovo pismo, koje ću dolje niže iznijeti, pročitao, odmah sam se sjetio ovog slušaja iz Pariza od prije 53 godine. Otporaš)



Mr. Ivan Kardum
235. George. St.
Barber. SHOP.
Princ. George.
B.C. Canada
-----------------

Gospodinu Generalu Drinjaninu
Drina press Apartado 1523. Valencia
ESPANA
EVUROPA.
------------------------

Gospodine Generale Dozvolite mi.

Davanse javim ovim mojim, dopisom idavas upoznam kosamm ja jase zovem. Ivica Kardum, rodensam 9 Travnja 1925. Godine od oca Pokojnoga Duje Karduma i majke Matije Pokojne Bljajić u jednome siromašnome Mjestu naše Hrvatske, Bukovice Jasam služijo Vojsku u P.T.S. brzome Sklopu kod pokojnoga gandja Astupijosam 1943, u. Novački Sklop P.T.Sa u Karlovac kod Bojnika Matije Perkovića inačesom vršija dužnos Vojnoga Izvidnika Pr Petesu. Kaovanje bilo, poznato kudasmose mi Krećali po borbama protiv. Komunistički razbojnika, bijosam 1944, ranjen u Podravini U, mjestu Hlebino poslin rata prešavosam, čitavi put u Koloni smrti izašasam vani 1946 u. Veljači mjesecu nikada nisu Komunisti uspjeli dame obrate od Hrvatskog Naroda i naše Mile Zarobljene Hrvatske Domovine Vi to pogledajte dasom ja imavo pismenu vezu iz. Zagreba sa radijo stanicom u Madridu koja daje Vjesti na Hrvatskome Jeziku pod šifrom 666. Idasmose javijo prvim mojim listom gore navedenoj radijo stanici u. madridu 25.XII.1958. (prof. Pavao Tijan je bio glavni i odgovorni urednik radio sata "GLAS MADRIDA", mo) iz Lajbneca Avustrije poštosam ja dobijo odgovor iz madrida ali nažalost menesu Avustrijske Vlasti vratile u. Jugoslaviju 1959, 21 Sječnja kako je došlo do moga vraćanja jaćuvas u. Sljedećem listu obavjestiti poslin 2. Mjeseca onisum hapsili to jest 22. Travnja 1959. Godine i osudili na 5.godina Strogoga zatvora po Članu 109. K.Z. a. 10 Kolovoza iste godine jasom osobni Prijatelj Ivana Mašine (Ivo Mašina je bio student i hrvatski nacionalista. Udba ga je uhapsila, zatvorila u Staru Gradišku, neizmjerno mučila toliko da je hrvatski mladi i intelektualni student podlegao Udbinim mučenjima i umro 1961., mo) Fratra Joreka.

Menesu pustili na Amnestiju (to je ona poznata Rankovićeva amnestija iz 1962., : jednu trećinu pozatvorati, jednu trećinu istjerati a jednu trećinu pokoriti, mo) 1962. Godine tesam moravo Silom prilika na pustiti svoju Hrvatsku Domovinu bijosaom u Avustriji 9, mjeseci L963, 27,6 dođavosam u Canadu Štosom ja i moja familija sve pretrpili od Titini Srbski zločinaca tovan može reći vač član Franjo Radoš koji Živi u Beču. Avustrija, za sve to ja nisom kavo niti moja familija zato kadasmo stigli u. Canadu niti od jedne Hrvatske Organizacije tražili nike pomoći Negosume čak proglasili dasom Komunista i Jugoslavenski Špijun Kada stim Nisu uspjeli ondasuse sjetili dame oklevetaju dasom Dalmatinski Pravoslavac, ito nažalos neki ustaše koji su rođeni prije svršetka naše Hrvatske tragedije ili poslem svršetka rata. Gospodine Generale molinvas odgovoritem i kome ovi naj noviji Hrvati pripadaju koji su dojuče skandirali Titi i partiji na sramotnoj politiki ljucke Povjesti Jošmise groze daćeme Zaklat, dalij to Hopovac koji ima namjeru da kolje svoje Hrvate Stare Ustaške borce dali nije nas dosta poklala 13. Srbska Brigada 1945. Godine Jošbivas nešto želijo posjetiti u Vašoj vojski u Jasenovcu bila su od moga ujca dva Sina marko i Jure Bljaić oba brata onisu živi i zdravi nikadavan ne mogu Zaboraviti Jasonvas vidijo nekoliko puta ali vise mene nemožet više, sjećati, jabivas zamolijo dami pođaljete jedni vašu sliku iz Hrvatske odore i ako imate od moga zapovjednika Generala Ante Moškova ilimi pošaljite, Čitavi zbirku paćuvam ja zato poslati novac koliko to vas košta jasom siguran daćetemi tu uslugu napraviti jase nadam u Boga Daćuvas osobno imati prilike vidjeti u lijepoj Španij za godinu Dvi.

Sad Gospodine Maksu primite puno srdačni pozdrave od. Ustaše Ivice.K.

Nekavas Čuva Sv.Antun Padovanski kavo i vašu obitelj.

Pišitemi.

Za Dom Spremni, podpis: Ivan Kardum.

Napomena:
Ovo pismo sam našao među hrpom pisama. Pročitao sam ga nekoliko puta i pitao sam sebi: bili ga stavio uz ova Pisma Maksa Luburića. Pošto je pismo pisano generalu, stavio sam ga da se i drugi upoznaju i sa sadržajem mišljenja drugih Hrvata.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 12:58 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
POSLIJE POGLAVNIKOVE SMRTI

Donosim ovdje u nastavcima jedno OKRUŽNO PISMO generala Drinjanina kojeg je pisao svojim suradnicima sredinom 1960 godine.

D" D R I N A "
Apartado 5924
MADRID - ESPANA

H R V A T S K I M V O J N I C I M A

U zadnjoj, izvanrednoj "DRINI", iznieli smo na iskren i jasan način razloge, koji su nas pokrenuli, da smo odlučili tiskati "DRINU", kao i zašto smo ju u dani čas obustavili. (radi se o prvoj "DRINI" nove Epohe, dakle, poslije Poglavnikove smrti, "DRINI" u kojoj su iznešeni: TEMELJNA NAČELA I DUŽNOSTI HRVATSKIH BORACA U EMIGRACIJI, mo). U isto vrieme smo tiskali "Načela Hrvatskih Boraca", kao i nekoliko članaka, istaknuvši, da je to samo polazna točka, te da molimo da hrvatski vojnici kažu svoje mišljenje. U isto vrieme smo ponudili raznim osobama i grupama u sietu, da oni nastave sa tiskanjem "DRINE", pa smo čak predlagali i jedan posebni sistem, koji bi dozvolio, da se tiska na raznim kontinentima.

ZAŠTO SMO TAKO POSTUPALI? Zašto smo, poslje toga, skoro sasma prekinuli sve naše veze, pa se nismo javljali ni najužim suradnicima? Zašto nismo odgovarali na predloge? Zašto smo pustili malodušne da pokleknu, dobre da sumnjaju, a zle da iskorišćuju našu šutnju?

ZATO, da hrvatski vojnici, iz domovine i slobodnog svieta, mogu proučiti NAČELA, da se mogu konsultirati izmedju sebe, da mogu bez našeg uticaja razmišljati o našoj sudbini, ukratko, da mogu jednom i živiti, misliti i djelovati demokratski, uz svoju odgovornost. Pa da, vjerni svojim odlukama, mogu lakiše izvršiti svoje držanstvo.

"JOŠ SE NIJE RODIO, KO BI SVIMA UGODIO" - Kaže naš narod. Ni naši priedlozi, naša Načela i naša stanovišta nisu mogli zadovoljiti sve hrvatske vojnike. Mi bi se osjećali nesretnima, da su odgovori svih bili jednaki, jer bi to značilo, da ne znamo misliti, da nemamo srdca, ili da nemamo kriterija, pa po nekom fatalnom zakonu ili uplivu duh sviju smrdi po jednom kalupu, a to bi bilo smrtnonosno za našu budućnost. Odgovori su svakojaki i mi smo ih analizirali savjestno, nepristrano, s dobrom vjerom, pa i onda, kada nam se nisu svidjala.

"NISAM ZNAO DA SAM HRVATSKI VOJNIK"piše sav sretan jedan novodošli emigrant, koji je služio svoj redovni vojni rok u vojsci u Jugoslaviji, To je prvi put u mom kratkom životu, da mi netko kaže, da sam i ja hrvatski vojnik i to mi je dosta za čitav život, jer znam zašto živim, - piše u svom osvrtu na zadnju "DRINU" taj maldi Hrvat.

"IDEM STOPAMA MOGA BABE" - piše nam preko rodbine iz Turske jedan mladi musliman iz Sandžaka, čiji se otac borio u miliciji Paćariza, dok se daidža dborio uz ostalu hrvatsku braću u slavnoj Ustaškoj Legiji Jure Francetića. U dugom i oduševljenom pismu piše kako su mu oca i tetka mobilizirali, naturili im na glavu mrzku šajkaču i druge znakove Jugoslavenske Kraljevske Vojske, ali su oni 1941. osjetili zov krvi, zov Ante Pavelića, Maršala Kvaternika, Vladka Mačeka i Džafera i Osmana Kulenovića. Tako, veli, i ja danas služim Maršala Tita i komunističku jugoslaviju, ali ću sutra, kao i moj babo 1941. g. ići sa svojom braćom za "rvacku državu".

"VJERUJEM VAM. ČESTITAM VAM, IAKO OSOBNO NE MOGU....". Ovako i slično piše liep broj hrvatskih častnika, koji žive u emigraciji. Zašto osobno nemože s nama? Neki ne iznose detalje. Neki, vele, jer im to zabranjuje njihova politička stranka. Neki jer se osjećaju nepotrebnima, suvišnima, nekoristnima, iznemoglima. Ostanimo pri tome. Takav je život.

"BOJIMO SE VAŠIH AMBICIJA". - iskreno i ljudski pišu neki stari borci, boje se, da nebi više štetili nego koristili hrvatskoj stvari našim imenima....Problem za sebe, kojega ćemo obraditi.

"TREBA IMATI SNAGE I POŠTENJA" - pa priznati, kako Vi to činite, da ni svi partizani nisu bili izdajnici domovine ni ljudske zvjeri, kao što ni svi Ustaše nisu bili andjeli, - kaže doslovno jedan poznati intelektualac i stari ustaški borac, iz poznate kuće, iz prvih dana borbe. Tko tvrdi protivno, kaže, ili nezna stvar Dalmacije ili nema snage i poštenja, da kaže istinu, pa zato obećaje suradnju, pomoć.

"NE OSVRĆI SE NA PRIGOVORE", - savjetuje veliki broj hrvatskih boraca, nego napried za Boga i Hrvatsku, a to je "DRINA" uviek činila, pa šta onda treba mienjati....To je većina, ogromna većina.

"U BORBI ZA DOMOVINU NEMA NEGO RODOLJUBA I IZDAJNIKA, prema Starčeviću, pa ti je dužnost nastaviti, veli jedan intelektualac iz usa., koji nedavno proputovao Evropom i posjetio uredničtvo "DRINE", (po pisanjima pisama i dopisivanja sa raznim Hrvatima, ja sam to mogao razabrati da je taj iz Usa intelektualac glavom i petom prof. Ivan Prcela iz Clevelanda. To je bilo 1960 godine kada je prof. Prcela posjetio Rim i mnoge druge gradove u Europi. Na povratku za USA navratio se kod generala Drinjanina. Od tada datira njihovo prijateljstvo, suradnja i vjenčano kumstvo, mo), kao što su to učinili mnogi Hrvati najraznijih političkih struja.

"MI MLADI OSJEĆAMO SE SRETNIMA DA NETKO IZ STARE GARDE TAKO MISLI, jer je došlo vrieme predaje borbenih stjegova..." piše jedna grupa novih sveučilištaraca, koji demokratski osjećaju, ciene rad stare ustaške garniture, iako se sam ne osjećaju ustašama.

"Skrajnje je vrijeme, da ste svaku stvar postavili na svoje mejsto, piše jedan stari, visoki domobranski zapovjednik, poznati junak, koji još vjeruje u hrvatsku budućnost ako na vrijeme stvorimo medju hrvatskim vojnicima duh, hrvatski, vojnički, izvanstranački, bratski i ljudski. Stranaka može biti stotine, ali Hrvatska Vojaska mora biti samo jedna ili neće biti nijedna, veli, i bodri nas, obvezuje nas, moli nas i zakljinje da neka idemo sa "DRINOM".

"Hrvatski narod će znati ocijeniti Vašu vjeru u Boga, Narod i VLASTITE SNAGE" - piše jedan poznati hrvatski svećenik, koji nas bodri, da nastavimo na bazi Načela, jer je to jedini način, da se svaki hrvatski borci nadju skupa unutar HRVATSKE VOJSKE u borbi za Hrvatsku državu.

"ONI KOJI SU PALI OBVEZUJU ŽIVE" - pa morate nastaviti akcijom, radi njih, a ne radi nas ili sama sebe, poručuje nam jedan od onih, koji su pročli rat, kolonu smrti, tamnicu i sada se nalazi u emigraciji više mrtav nego živ.

NAŠE JE IME NAŠ PROGRAM, A ZOVEMO SE "DRINA" - odgovaramo mi na plebiscit hrvatskih vojnika i u ime Božije počimamo sa [B]" SA DRINOM"[/B ]sa novim snagama, po novim i starim putevima za vječne ideale. Nastojati ćemo dati u ruke hrvatskih boraca "DRINU" koja će zadovoljiti najveći dio , a nikada nećemo prestati sa nastojanjima, da svaki hrvatski borac nadje u "DRINI" ono osnovno, bitno, dok si kao slobodni ljudi možemo dozvoliti toliko slobode, da u mnogočemu mislimo drukčije.

Prošteno je zulumčaru, prošteno je ubojici, prošteno je svima, svima, samo nikad izdajici". -Takav je natpis nekada resio nastambe onih revolucionaraca, koji su bili došli na Jankpustu, da stavljaju "ljutu travu na ljutu ranu" i da "klin klinom izbijaju", kako se to reklo u svoje vrieme. Prema tome medju nama je mjesto svima osim izdajnika hrvatske stvari.

"VLADA ZBRKA POJMOVA O PROTIVNICIMA, NEPRIJATELJIMA I IZDAJNICIMA. Politički protivnici su oni Hrvati, koji pripadaju drugim strankama, odborima, ideologijama, ali se bore za Hrvatsku Državu. Nisu neprijatelji ni onda, kada nam niekaju iz bilo kojeg razloga pravo na rad.

Neprijatelji su narodni kolektivi, susjedni narodi, i to samo onda, kada se bore protiv vitalnih interesa našega naroda, kada nam nieču pravo na vlastiti život, na Državu. Tako su nam neprijatelji Srbi, bilo oni nacionalni, bilo komunisti, ili kako ih zovemo SRBOKOMUNISTI, jer nam nameću ne samo svoju državnu vlast, nego i jedni neprijateljsku ideologiju, komunističku. Mi zaista, želimo mir sa Srbima, ali: mi gospodari u našem domu, oni u svom, a Bog u našem i njihovu. Onda nam neće biti neprijatelji, nego susjedi. Svaki komunizam je neprijatelj.

Izdajnik je onaj Hrvat, koji svjestno grieši protiv vitalnog interesa svoje domovine i svoga naroda, težki griešnik, koji je za judine zlatnike proda narod, ili prolio nevinu hrvatsku krv u službi tudjina.

NIJE IZDAJNIK ONAJ HRVAT koji je mislo, da se ispred talijanskog nasilja i četničkog noža spašavati u lažnoj "Narodno Oslobodilačkoj Vojsci", pa makar ova i izvršila izdaju hrvatskih interesa pred Beogradom, kao što nije izdajnik ni onaj hrvatski proleter, koji je zaista pošteno mislio, da je komunizam jedini, koji se bori za njegove klasne interese, za njegov boljitak. Nije izdajnik, najmanje, onaj Hrvat, koji nas pobija radi osobnih, ideoloških, stranačkih i inih razloga tako dugo, dok se nije poslužio neprijateljima i u njihovoj službi štetio vitalnim interesima naroda ili životu Hrvata.

"NEMA BRATA DOK NE RODI MAJKA", - Eto, tako kaže naš narod. A mi Hrvati, i u sto pukovnija u Jugoslaviji i u sto stranaka u emigraciji, razmislimo, pa odlučimo. Narod u Domovini, zasužnjen, iskrvavljen, obezpravljen, vjeruje u svoju emigraciju, i emigracija vjeruje u svoj narod, u svoju snagu. Svi još vjerujemo u Boga i Pravdu. Pa tko hrvatski misli, a u sebi osjeća snage, neka dodje, trebamo ga, čekamo ga, zovemo ga na suradnju. I svatko može na svome mjestu, na svoj način, izvršiti svoje deržanstvo. I u tome je smisao našega đivota. Dobro došli suradnici, a sa ostalima imajmo strpljenje.

NISMO VJESTNIK HRVATSKE VOJSKE, NEGO HRVATSKIH VOJNIKA. - Prema tome mi si ne uzimamo nikakvi monopol, ne niečemo pravo hrvatskim vojnicima koji ne misle kao mi, da tiskaju drugi hrvatski vojnički list, niti niečemo pravo , poštenje, borbenost i pozvanje onima, koji postoje mimo nas i bave se vojničkim pitanjima. Bolje je da hrvatski vojnici tiskaju pet listova i u njima odgajaju hrvatske vojnike za budućnost, pa makar ne mislili kao mi, nego, da ne tiskamo nijedan zato, jer se ne možemo složiti. Pa ako budemo mislili pošteno, jednog dana ćemo se naći rame uz rame kao i 1941. god. (Nije li se to obistinilo u Domovinskom ratu, mo).

SMATRAMO HRVATSKIM VOJNICIMA sve hrvatske ljude kjoi su vični i pozvani služiti Hrvatsku Domovinu s oružjem u ruci. Svjedno je da li se radi o bivšim dalmatinskim partizanima ili ustaškom velebitskom borcu (uvijek trebamo ponavljati, jer zaboravlja se, a možda i namjerno, da je to dokazao i Domovinski rat, mo), o bivšem hrvatskom domobranu ili zaštitaru. Jednako su pozvani hrvatski sinovi, koji danas moraju nositi petokraku zviezdu, u Jugoslaviji ili se negdje u svietu kite medeljom za hrabrost, koju im je dao Poglavr Ante Pavelić za borbu protiv neprijatelja. Godine 1941. su pohrlili u naše redove i ustaše iz logora, i Zaštitari iz Mačekove stranke i časnici iz jugoslavenske, kao i stare Ausrijske škole. Izključeni su bili samo izdajnici, a to znamo tko su.

ZA NOVI DESETI TRAVNJA. Cilj nam je odgoviti buduće hrvatske vojnike, a ne istima zapovjedati. To je drugo pitanje, koje će biti u svoje vrieme rješeno uz kolaboraciju hrvatskih političkih ljudi i onih, koji će voditi borbu protiv snaga sovjetske komunističke revolucije, a ova je u toku. mislimo odgajati duh i spremati, osposobiti vojnika za poziv u tehničkom pogledu.

"DRINA"u službi duha hrvatskih boraca dati će hrvatskim vojnicima u domovini i emigraciji ono, što srbokomunizam neće i nempže dati. Komunizam truje dušu naše mladosti. Vjerskim zasadama kršćanstva i islama mi ćemo hrvatskoj maldosti dati najsigurniji liek protiv bezbožnog materializma. Socijalna pravda je temlje svakoga društva. Moral i etika su stupovi bez kojih nemože postojati ljudsko društvo. Hrvatska poviest je učiteljica mladosti, a svietli primjeri u prošlosti dati če snage i vjere da se izdrži.

NEMAMO DANAS ORUŽJA, ali ćemo preko "DRINE" dati hrvatskim borcima potrebno stručno znanje za budući rat. Vremena se mienjaju, znanost i tehnika daju nam nova ratna sredstva, ali principi, na kojima počiva ratna znanost i ratno umjeće su isti. Zato uz onaj odgoj , kojega smo dobili u ratu ili djelatnom službom, pa gdje god bilo, nastojat ćemo upodpuniti najnovijim zasadama, pa tako započimamo stručnim lekcijama o atomskim oružjima, o njenim prednostima, upotrebama, obrani od istih, koordinaciji sa drugim ratnim sredstvima, pa čak i o upotrebi atomske bombe u gradjanskim ratovima, kao taktičko oružje, o radioaktivnosti, o obrani, o osobnoj, gradjanskoj obrani, itd., itd. A oružje će nam netko dati (tako je i bilo kada je došao Domovinski rat,mo), kada dodje čas, ili ćemo ga oduzeti onima, koji ga budu imali. Već smo to mi činili i prije.

STRATEGIJA I POLITIKA. Vidili smo u prošlosti, da su hrvatska politika i hrvatska strategija išli u razkorak. rezultat: ropstvo naroda, slava oružja u službi susjeda. Nismo militaristi, kao što to dobronamjerno, ali pogrešno, ustanovljuje jedan poznati hrvatski borac intelektualac. "DRINA" će nastojati razbistriti pojmove, ako su se zbrkali, kako bi kristalno čisto bio postavljen osnov budućih odnosa. Hrvatska vojska želi služiti svom narodu, braniti Državu, ali ne želi biti u službi ideologija, stranaka, pa niti osoba, pa maker ove bile autentični odraz volje naroda. Serija članaka hrvatskih vojnika i poviestničara dokazat će pravednost, svrsihodnost, suvremenost i ispravnost našega stava.

ISPRAVNOM NACIONALNOM POLITIKOM, BORBENIM DUHOM I SPREMNOŠĆU HRVATSKIH VOJNIKA doći će se do slobode. "Načela hrvatskih Boraca" dobri su početak, a zavisi o nama svima i o stanju u svietu, kako će se evolucionirati konačnom rješenju. O tome zavisi hrvatska budućnost, pa se prenimo iz lažnih sanja, i sjedinimo sve snage u službu vrhovnog cilja hrvatske politike i hrvatske strategije, a to je borba protiv srbokomunizma i stvaranje HRVATSKE DRŽAVE. "DRINA" će služiti taj cilj.

DESET JE GODINA da je izišao prvi broj "DRINE". (Prvi broj je izišao početkom 1951 god. Ovo okružno pismo nema datuma, pa po ovome sudeći da je ovo okružno pismo pisano koncem 1960. ili početkom 1961., mo) borci se sjećaju da je bila ponos i prkos. Mislimo proslaviti dostojno tu desetogodišnjicu, a ujedno i dvadesetogodišnjicu uzpostave Hrvatske Države. Proslava tih godišnjica u novoj "DRINI" koja je u tisku, neka bude početak jednog novog doba. Možemo žarko ljubiti Hrvatsku, fanatički se za nju boriti i bez onih velikih ljudi, koji su u zadnja vremena umrli: Stepinac, Džaferbeg Kulenović, Poglavnik, Nadbiskup Šarić. Neka nas vode NAČELA, mjesto osoba, te izgradjena. borbena, sviestna Organizacija, izgradjena demokratskom akcijom i uskladjena sa stanjem u svietu.

NA MLADJIMA SVIET OSTAJE, pa smo i mo odlučili "DRINU" koja je u tisku posvetiti borcima, (DRINA br. 6-9 1961., posvećena MLADOJ GENERACIJI HRVATSKIH VOJNIKA. U istoj DRINI na st. 33-52 general donosi zanimlji opis: TAKTIKA, STRATEGIJA, POLITIKA, mo), onima, koji su u Hrvatskoj i trebaju čistog duha, moralne podrške, jer će oni sutra morati obnavljati Deseti travnja. Zato ćemo tu "Drinu" njima posvetiti i namjeniti po svom sadržaju i kako bi imali pregled dogadjaja o stvaranju Hrvatske Države i borabama Hrvatske Vojske. Oni, pak, mladi, koji su u emigraciji i budu želili, dobit će stanoviti broj starih "DRINA", koje smo za tu ulogu i čuvali. Neka ju traže i dobit će ju.

KRUG PRIJATELJA "DRINE" nije nikada zatajio kada smo se na nj obratili. Tih krugova ima svuda po svietu. Osnivajte nove, proširite stare krugove. Kamo sreće, da bi u svakom mjestu u slobodnom svietu, gdje ima Hrvata postojao krug od desetak prijatelja, i da bi ovih desetak pripadao svaki drugoj stranci....Danas imamo prijatelja, koji zaista pripadaju svima strankama. Mi nemamo predsjednika, tajnika, odbornika, nadredjenih, ni podredjenih, nego samo prijatelja, koji su razumili naš krik. Počalji ovu okružnicu svakom Hrvatu čiju adresu imaš.

ROD BO SAMO, KO SI MRTVE ŠTUJE, NA PROŠLOSTI BUDUĆNOST SI SNUJE...Ovo je poziv svima. Vrieme prolazi, a mi, zarobljeni narod, i emigracija, zaboravljamo dogadjaje iz naše borbe za slobodu, iz našeg rata, našega odpora. Neprijatelj uništava poviestne podatke, zapise, knjige i novine, u kojima se govorilo o divovskoj borbi Hrvata za slobodu. Srbokomunizam izkrivljuje činjenice, laže i petlja, kako bi hrvatski narod, kao i stranci, imali krivu predodžbu o dogadjajima. Veliki je broj protagonista ubijen ili je pao u borbi, a ostali, nažalost, stari. Zaboravlja se, malo po malo i mnogo toga, što samo mi znamo i povjeravamo našoj memoriji. Trgnimo se. Napišimo uspomene iz dana borbe, priprema, revolucionarne borbe, iz zatvora, progona, pa zatim sve što znamo iz rata. Opišimo borbe oružanih snaga, milicija, naroda. Opisujmo uspomene iz kolona smrti, iz odpora. Sve to mora biti napisano, a onda se može sve to sačuvati, može se tiskati u knjizi, u novinama, može se i pohraniti kod nas, kod društava, glavno je da ne propadne. "DRINA" će posebne stranice, kao i prije, posvetiti POVIESTI NAŠEGA RATA I NAŠE BORBE. Ne dozvolimo da naša djeca jednog dana budu pitala, da im kažemo, pa gdje smo se to mi borili. Moramo odati počast i onima, koji su pali i nemogu govoriti ni pisati.

SVI SMO MI AMBASADORI HRVATSKE STVARI U TUDJINI. Jedna država podržava svoja poslanstva, konzulate, diplomate, trgovce i špijune. Ovi se, svaki na svom mjestu trude, ne samo da brane interese svoje domovine, nego i da saznaju šta rade ostali....Tako i mi, hrvatski emigranti, moramo pratiti šta pišu stranci, šta pišu srpski i drugi emigranti, šta šalju medju naš sviet vlastodržci iz Jugoslavije. Milijuni letaka, brošura, knjiga i viesti bačeno je u sviet sa ciljem, da se nas osramosti pred svietom, da se naškodi imenu hrvatske emigracije. Pa je potrebno sve to i pratiti i nama poslati primjerke novina, letaka, knjiga, što kruže u domovini i emigraciji, kako bi mogli preko isto novina, knjiga, letaka ili radiopostaja slobodnog i prijateljskog svieta, odgovoriti. I mi konja za trku imamo, pomozi nam. Nismo sami. Imamo i prijatelja, ali je potrebna Tvoja osobna suradnja. Upravo tamo, gdje si Ti zatajio, tamo karika u lancu ne veže, nego razdvaja. Budi ambasador Hrvatske u stranom svietu.

SLOBODA SE NE DAJE NEGO SE ODUZIMA. Pogledajmo šta se radi u svietu. Netreba se mnogo truditi, nego samo kupiti nekoliko dnevnih novina, slušati koju radijo postaju, pa de se vidi, da svatko govori o razoružanju i naoružava se. Govore o pravima a ratom rješavaju svoje probleme. Trgnimo se, Hrvati. Nemojmo smao kritizirati medju sobom one, koji hoće da rade, da imaju ambicije. I ove su potrebne, one, ako su zdrave, predstavljaju kvasac. Čovjek bez ikakvih ambicija čeka samo smrt, pa da prestane i ambicija života. Natječimo se u konstruktivnim ambicijama stvaranja organizcija i pozicija za Hrvatsku. Ljudi oko uprave "Drine" dokazali su da znaju i raditi i šutiti, da se znaju boriti, da poznaju neprijatelja, a eto znali su i čekali, pa i pružiti ruku braći Hrvatima, opraštati i moliti za oprost. Pa imaju i pravo zahtievati da ih se podupre u akciji ili da im se barem ne predbacuje da nisu sve pokušali.

Posebo se gornje odnosi na one, koji nam godinama vele NEMOJTE VI, MI ĆEMO, NEMOJ TI, JA ĆU, pa ni ja, NI TI, NI MI; NI VI, a Hrvatska razapeta čeka i mene i tebe, i nas i vas. I još uvjek nas je tako malo, tako očajnički malo, da svaki svjestan čovjek mora već jednom odlučiti i svoje misli sprovesti u djela. Jednom će nas pitati naša djeca, narod i poviest:

HRVATI, GDJE STE BILI I ŠTA STE RADILI!!!

Uredništvo i uprava "DRINE".


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 13:01 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
DRAGOJ BRAĆI

general DRINJANIN
1.XII.1963.

Braći u Usa : Br. Šego. Tomiću i Tomiću, Chicago, Br. D., Rudiju, Crničkom, Prceli, - Oi.
Kršiniću, Šoli, i Boškoviću- - Calif.

Dragoj braći !

Vjerujem da sam Vam svima pisao radi problema tiskare. Moramo do 15.XII. platiti jednu trećinu, tj. 800 dol. Ne mogu ih tražiti u Kanadi, jer su nedavno dali 700 dol. za spašavanje naših ljudi, koje sam imao na ključnim postavama blizu granice, i koje sam morao povući da ih ne zahvati "čistka" komu vodi Interpol nakon onoga sa "9 iz Australije" (afera Oblak/Tolić o kojoj sam nedavno ovdje pisao, mo) i nakon puta Tita, (ljeta te godine kada je Tito išao u službenu posjetu u USA, mo) kojega kao šefa Države Interpol mora braniti. Sve je to dobro bilo postavljeno. Da sam imao pravo vidi se po tome, jer je Interpol uhvatila Gezu Pastija od Rev. Bratstva, i "nestalo je cirkulacije" još 2 koji su bili agenti Udbe bez sumnje. Oni u Australiji sasma su, zasad onemogućeni. Agenti Udbe u svim strankama slave orgiju uspjeha.

Tiskara radi na "Vojnom Priručniku" i bit će gotovo za tri tjedna. Spremio sam "Konspirativni priručnik" koji izlazi - anonimno. Najveći dio mladih, i dosta starih ne znaju ni osnovnih načela, pa ni čitanja vojničke karte. (Mi u Parizu, članovi TRUP-a, Tajni revolucionarni Ustaški Pokret, podjeljeni na TROJKE smo imali naše kružoke gdje smo učili topografske karte i drugo, što je bilo potrebno za gerilu, mo). Ni Obrana, ni Drina, ni ništa neće izići dok to ne bude gotovo. Mi se ne odričemo revolucije, jer je jedan od zaloga (ne jedini, nego jedan) naše sudbine. Ako legne emigracija nakon Bonna, Australije i svega težko će biti oživiti vjeru i anarhija će povesti narod u očaj. Nakon tragične smrti Kennedyja, "stratega mira" progovoriti će i Amerika. Politika mira je pokopana u Dallas-u, jer je dala znati, da se može i bez atomskog rata "zapad pokopati". Konvencionalni rat, subverzivni rat, gverila, dali su i u atomskoj eri slobodu mnogim narodima.

Trebamo misliti na to i mi mislimo. Iz naše tiskare izašle su IDEJE, - i sada će izaći PUTOKAZ i STRUČNO ŠTIVO. Vrieme nam daje pravo. Još se može nešto napraviti na bazi POLITIČKOG JEDINSTVA, makar Vijeće nije uspjelo, i nemože uspjeti onako, kako je počelo.

Nakon podpisa ugovora Španjolska sa usa, ovdje sve vrvi, stvara se atomsfera obračuna sa komunizmom. Mi smo unutra. Diže se evoropska misao, mi već imamo list na francuskom (LA CROATIE, mo), kojega ćemo tiskati u buduće ovdje. Izlazimo sa Buletinom na šest jezika i u ime HRVATSKOG CRVENOG KRIŽA, kojega su voljni ovdje priznati. Sve to mora izaći iz naše tiskare. pokušajte još jednom ono što i dosad: vlastitim snagama utirati put, održati duh, izobraziti se, smremiti se intelektualno, ideološki, stručno, profesionalno. Napadanja, mlaćenje slame o veličini mojoj i Tvojoj, ovoga i onoga, nevodi slobodi. To Udba zna i danas aktivisti sa noževima, revolverima, denuncijama, batinama vode teror protiv DRINE, jer hoće da izazovu bratoubilački rat.

Želimo stvoriti obavj. službu, centar za izmjenu misli. Bez sredstava sve to neide. Nitko ih neće dati, a svak će nas priznati, ako se pokažemo snažni, umni, izdržljivi. Ako se ne pokažemo nismo sposobni za borbo, ni dostojni slobode. Svi su krvarili, pa i oni kojima je ONU (Organizacija Ujedninjenih Naroda, mo) dao slobodui. Znam de ste umorni, istrošeni, razočarani, izvarani, ali ja Vas podsjećam da su partizani 1941. godine i kasnije u hrvatskim šumama dali od sebe mnogo više nego Odpor od Vas traži danas. oni su mnogi izginuli i mi smo se, zapovjednici, divili mnogima kao ljudi kako su mnogi dali od sebe i u raru, i kasnije u emigraciji. To nam daje smisao za život, ako nam rodoljublje nije samo nostalgija, ili časovito oduševljenje. Istinski vodiči jedne revolucije moraju se odati sasma svom zadatku. Ni Španjolska, ni Amerika ni druge manje zemlje neće vjerovati da smo spremni boriti se za Državu, ako pokleknemo sada jer moramo biti uvjek dinamični bez obzira na dogadjaje i vrieme. pokušajte, dakle, još jednom napraviti što smo mi Hrvati mnogo puta napravili: vlastitim snagama. Vaš rad je tako važan kao onoga, tko stoji na granici, tko u ilegaliji, ili đumi.

Adresa brata Crničkog:

Barbara Wajdich,
13314: Cherry Ave.
CLEVELAND. 35. Ohio, Usa.

Njemu sam poslao Vaše adrese, on će Vam dostaviti dionice. Apelirajte na elitu. Ja sam mnogo puta od svih Vas tražio. Meni je najgore, jer se moram dnevno ponižavati. Tko pozna moju osobnu i obiteljsku tragediju, ili je bio u vezi sa ljudima ovdje, prigodom posjeta, taj zna, da sam ja napustio dobro, ugodan buržijski i kapitalistički život radi Hrvatske. Nisu imali smisla za Hrvatsku, (radi se o suprugi generala Luburića Isabel Hernaiz i njezinoj obitelji, koja je bila protiv generala i njegovog neumornog rada za Hrvtasku. Koliko mi je poznato iz mnogih izvora, da je general imao velike neugodnosti s obitelji svoje supruge Isabele te i sa njom. Na koncu, lopta pukla, klub se raspa, te ona ga napistila, negdje koncem 1959 ili početkom 1960., mo), ali ja sam se na poziv starih boraca još jednom pokrenuo. I neću stati dok ne padnem. ( Neka me moja unutarnja misao nagoni da Vam kažem da je general svoj zavjet u borbi za Hrvatsku 100% ispunio. Pao je 20 travnja 1969 god. kao vojnik na bojnom polju, vršeći svoju rodoljubnu dužnost za Boga i Hrvatsku, ili kao svećenik na Oltaru za Boga i vjeru. NEKA JE VJEČNA SLAVA VITEZU VJEKOSLAVU MAKSU LUBURIĆU, GENERALU DRINJANINU, mo)

Meni je isto težko i gore nego Vama, ali nema drugog Boga, nego onaj jedan i nesmijemo stati. ALI NISAM NIKADA NIKOME PREDBACIO AKO NIJE MOGAO UČINITI. Ima "velikih" patriota, pa i bogataša, ili srazmjerno mogučih ljudi, KOJI DOBIVAJU OD MENE 13 godina DRINU, a da nisu nikada dali centa. Ljudi to smatraju propagandom i jeste 90%. ALI DRINA otvara put, daje ideje i elita ih prihvaća. Težko je to, gorko, ali danas imamo preko 200 mladih studenata u Evropi koji su voljni. Treba im dati duhovnu hranu. iz njih će se odgajati novi predvodnici hrvatske revolucije. Ali su zatrovani i ignoranti. Dakle ako možete hvala, ako nemožete, drugi put ćete moći. Ali nezamjerite. Ja drugog izlaza nemam i u svakom ću slušaju izdržati, jer vjerujem da radim za povjest. (Jest, dragi moj generale, dobro si rekao da što god si radio radio si za Boga, Hrvatsku i povijest, mo) Ako možete, pomozite. Pošaljite izravno na nas, ili na Crničkog, svjedno. Bog Vas pratio! Pozdrav,

general Drinjanin.

Nadodano i pisano rukom:

Dragi Ante! (Ante Kršinić iz San Francisca, mo)

Poslao sam ovo na Boškovića i Šolu, koji su pokazali da imaju smisla i pomogli. Razgovarajte s ostalima i pokušajte sa dionicama, koje će Vam poslati Crnički. Učini što možeš, jer moram platiti za mašinu. Grli Tebe i sve Vaše odani Ti general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 13:02 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
ZABRINUTOST!

Dragi Ratko!
15.XII.1964.

Dobio sam danas Tvoj telegram i odmah odgovorio. Hvala na telegramu. Neznam što te je ponukalo? Možda su kakvu vijest proširili o meni, možda si zabrinut jer se nisam javljao. Svjedno, ja sam ti zahvalan, da si bio zabrinut!

Vjerujem da si već dobio knjižicu Drinapress! Borili smo se u Evropi i hiljade je ljudi otišlo na Božićne praznike u Jugovonu sa knjižicom. Stigli smo do hiljade Pasošara i vjerujem u uspjeh operacije.

(Jest, istina je da su mnogi pasošari dobili knjižice, letke i drugi promidžbeni materijal kojeg je Drinapress tiskao za domovinu, i istina je da su mnogi pasošari donijeli taj promidžbeni materijal kući i pokazivali ga svojima i prijateljima. Također je istina da je Udba slala svoje ljudi roditeljima koji su umali svoje sinove u emigraciji, osobito onima koji su bili u hrvatskim nacionalnim političkim organizacijama, te nagovarali roditelje da pišu svojim sinovima da oni nisu otišli vani da se bave fašističkom politikom, nego da pošteno rade i da pošteno zarade malo novca kako bi mogli doći kući sa novcem i izgraditi kuću, kupiti komad zemlje, oženiti se i obitelj stvarati a ne baviti se mračnim kriminalnim poslovima, itd., itd. Kako većina naših roditelja u to doba nije znala čitati ni pisati, odmah bi se Udbaši, kao tobožnjih poslušnih prijatelji, ponudili da bi im oni napisali pismo u ime njih za njihova ili njihove sinove. Zbunjeni roditelji bi pristali na "prijateljsku plemenitu" ponudi, te Udbaši spremno počimaju pisati pismo u ime ucviljenih roditelja. Na kraju Udbaši prošitaju roditeljima pismo kako bi ovi bili uvjernei da je pismo napisano onako kako su roditelji htjeli. Ovim Udbinim potezom obe stranke su zadovoljne; roditelji što će umjesto njih netko drugi poslati pismo njihovu djetetu, a Udba što će imati priliku, u ime roditelja, poslati svojeg agenta Udbaša kod dotičnog za obrađivanje, kako bi dotični prišao na njihovu, Udbašku strani i radio za njih. Takovih slučajeva je bilo na stotine i stotine, i mnogi pošteni Hrvati su podlegli i postali Udbini špijuni, a da često puta ni znali nisu. Istini za volju, to je bio moj slučaj, kada su dvojica Udbaša, a da ja nisam tada ni znao da su oni Udbaši, došli u Pariz, ko bojaga, na godišnji odmor. jednoga sam poznavao i bio mi je daljni rođak, dok drugog uopće nisam poznavao. Donijeli mi pismo od roditelja koji nisu znali ni čitati ni pisati. Pismo ko pismo, roditeljsko pismo, ali u njemu mnogo politike. Odmah sam skočio i žestinom zapitao: Rodijače, tko je ovo pismo pisao? Ogdovaraj ili ću zvati francusku policiju. Priznali su da su ga oni pisali, ali da su tako roditelji htijeli. O ovoj temi bi se mogle knjige napisati, kako je Udba vrbovala i zavaravala naše jadne ljude Hrvate u zapodnom i slobodnom svijetu. Mo)

Preveo sam knjigu generala Diaz-a (general Diaz de Villegas "REVOLUCIONARNI RAT", Drinina knjižnica, knjiga 6, Madrid 1965., mo) i već je u tiskari. Kupilo smo već linotip! Vidit ćeš što ćemo napraviti. Dobio sam više tvojih pisama kao i 150 dolara. Hvala! Ovih dana svima pišem. Dobio sam i zadnje gdje najavljujeđ darove za djecu! Hvala Tebi i svima.

Grli Te odani Tvoj Maks.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 13:04 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
DRVO KOJE NE RASTE UMIRE !

general DRINJANIN
21.VII.1968.

Braći i Kanadi.

Dragi moji !

Dobio sam od predvodnika područja "North" prva izvješća o zborovanju, a dobio sam i od prof. Dr. M.Dabo-Peranića potrebne dopune, a da bi mogao vidjeti rezultat.

Brat Babo-Peranić je nakon zborovanja obišao Toronto, Clevelanda, Chicago i New York, ali je imao potežkoća za vizom, jer je emigrant, i trebao bi u New Yorku čekati na vizu, što mu nije bilo moguće radi povratka na posao. Nu on će k meni za Gospojinu, sredinom kolovoza, i tada ćemo upodpuniti izmjenu misli.

Na osnovu svega mogu zaključiti:

1. ) Odporaši Kanade izvršili su svoju dužnost i mnogi predvodnici su zaista bili predvodnici u radu i osobnoj žrtvi svake vrsti. Ja Vam svima čestitam na uspjehu, i zahvaljujem se na radu i žrtvama. Molim Vas sve, da ove moje riješi prenesete i na drugu braću, odbornike, suradnike, prijatelje i članove, koji su pomogli i omogućili ovu afirmaciju Odpora unatoč mnogostrukih napadaja, podvala i menevara sa raznih strana. Vi ste prihvatili rukavicu i dokazali ne samo da ste u srdcu ono što smo uvjek bili, nego da znate i raditi, voditi i predvoditi. Neka Vam ta činjenica bude najbolja hvala i nagrada, jer možete kazati da znate zašto ste došli u emigraciju, zašto živite i radite.

2. ) Brat D-Peranić pun je riješi zadovoljstva i priznanja. Bratski ste ga dočekali, trijezno i pametno ste govorili, ostavili dojam ljudi koji znaju šta hoće. To je ono što mnogi drugi nisu uspjeli. Možda niste zadovoljni sa braćom iz drugih tabora, jer ste se sa pravom nadali, da će i oni uzvratiti kao što i vi činite, ali išlo se korak i u tom pravcu, tu je precedent, i idemo naprijed, jer netko mora pokazati put kojim, unatoč svega, treba koračati. Nije to uvjek ugodno, ali je potrebno.

3. ) Sada je na Vama i veća dužnost, i već sada treba misliti na ono što logički mora slijediti: sastanak u Usa., na kojem bi bili svi Vi i predstavnici drugih Područja, da sekonkretizira i zadnji čin stvaranja VANJSKOG FRONTA ODPORA. Prebrodjene su neke poteškoće i bit će i druge. Ja neću ulaziti u detalje, niti naznačiti dan, niti govoriti o osobama, niti postavljati norme i okvire, ali borba nam nameće razvitak, jer drvo koje ne raste, umire. Predamnom je mnogo toga i ja se nadam da ću prije toga završnog čina, možda pod kraj ove godine, moći viditi ponekojega od Vas, ali kao vojnici moramo znati vojnički misliti i predvoditi stvari, kako ne bi trebali improvizirati sve u zadnji čas. To će omogućiti i onima iz vana, da mogu srediti svoje poslove i misliti na sastanak, nego samo "Noth", nego i "VANJSKOG FRONTA ODPORA". treba misliti na vrijeme i druge detalje, u koje ja ovaj čas ne mislim ulaziti, ali na koje valja misliti, da nebi bilo konfuzije.

Koristim ovu priliku da Vam kažem nešto o OBRANI. Nastojmo svi skupa uzdržati oblik, obujam i ugled lista, i k tome izdati više brojeva, kako ste mogli viditi, tempom svaka tri tjedna jedna Obrana. Skorom ide i nova. To će biti moguće samo ako prodamo više primjeraka lista. U zadnja dva mjeseca povisila se tiraža znatno. Ide avionski. Žrtvuje se uglavnom isti aparat, pa treba dio tereta prenijeti na nova ledja, a to se može samo proširenjem lista. Pokušajte još jednom organizirati prodaju i slanje novim grupama u centrima i onim udaljenima.

Mogu vam najaviti da će skorom i "Drina" biti. Ovaj broj cijeli je posvećen najaktnijim problemima komunizma prigodom 50 god. revolucije u Rusiji i bit će sigurno najbolje što smo dosada izdali. (To je DRINA br. 1-2, 1968., koja je ne samo posvećena 50-toj godišnjici boljševičke revolucije, nego i žrtvama komunizma, mo). Zatim još ove godine dva broja, jedan sa najinteresantnijim podatcima iz doba hrvatskih vladara hrvatske krvi. To je prof. Dabi-Peranić, koje je kako znate povjestničar. (Knjiga je izlšla u Valenciji 1969 godine kao knjiga br, 29 Drinine Knjižnice. Postavlja se sada pitanje dali je knjiga izišla prije ili poslije generalove smrti, mo).

Svima stavljam na srdce što užu povezanost kako sa Središnjicom Odpora, tako sa Gl. Povj. Drinapressa, tj. sa bratom Gagrom i Šimuncem, a isto tako sa br. Nosićem (Marijanom, mo) u pogledu sastanka za pod kraj godine u Usa, jer mislim da ste tako zaključili, da jedan bude u Kanadi, drugi u Usa,

Javite se. Bratski Vas sve pozdravlja i grli, Odani Vam
general Drinjanin.

ps.
Radi bržeg poslovanja, javljajte se meni uvijek na ovu adresu;
DRINAPRESS, aoartado 32.
CARCAGENTE, prov. Valencia, Espana.

Rukom nadodano:

Dragi Ratko!

Ovoga časa samo da te u duhu zagrlim i čestitam i zahvalim se. Naš je profesor (radi se o prof. dru. Miljenki Dabi Peranići koji je u lipnju 1968 godine pohodio Canadu i USA, mo) upravo razdragan na prijemu. On kaže da bez Tebe mnogo toga ne bi bilo! Znam! Dobio sam pismo i čekove. Hvala. U pogledu ostali, koji su obećali, kad bude, poslati ću ti zahvalno pismo za sve, ipak preko Tebe. Klišeji su napravljeni i lijepi su. Štef mi je poslao izvješće. Sve u redu! Enver je samo Tebi i Lukasu pisao, da bi se povukao, ali se smirio.
Dakle, u redu i o tome ne trbe govoriti. Toliko za ovaj čas.
Grli Te odani general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 13:06 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
POZDRAVITE SVE HRVATE KOJI VJERUJU U BOGA I NISU ZABORAVILI HRVATSKU

general DRINJANIN
30.IV.1967.

Br. Ivan Kardum
1715 Graveley Str.
apt. 4.
VANCOUVER, B.C.

Dragi moji !

Hvala na Božićnoj čestitci, pismu i fotografijama obitelji.. Htio sam to imati zato, jer sam htio znati o Kardunima radi satnika "Kikana", koji je bio kod mene, a on je bio došao k meni god. 1941. skupa sa Šarićem i Altarcem iz Bos. Grahova. Bolje rečeno ja sam ih spasio, jer su ih htjeli streljati neki Domobranci, jer su imali sa Vlasima neki računa. "Kikan" je bio sa ovima i sa Hadžijom, mojim kasnije šoferom, ali zvao se je Matija. Njih su Vlasi i neki Domobranci iz Pohodnih bataljuna, a čiji je časnik bio jedan komunista, i kasnije otišao u šumu, htjeli streljati, a ovi su pucali po njima iz strojnice i pomlatili. Tada su ih tjereli i oni, i Talijani, i četnici i Domobran, i ja sam iz Gospića išao po njih i izbavio ih silom. Kikan je bio hrabar i dobar časnik, i neznam ništa o njemu, a imam mnogo interesa znati. Dakle Kikan je bio iz Grahova ili Drvara i zvao se mislim NIKOLA Kardum. pokušajte saznati šta o njemu, jer je bio veliki junak i ja skupljam materijal za veliku KNJIGU O HRVATSKIM VITEZOVIMA.

Vidim iz fotografija da ste lijepa i skladna obitelj. Čestitam! Biserka je kao moja Drina, jako slična, iako ona sada ima samo 12 godina. Što je bilo sa nadsatnikmo Bušićem? ja se dobro sjećam, šofera Ante Moškova, Pezera, jer smo Ante i ja bili najveći i najbolji prijatelji, još iz vremena u Madjarskoj u prvoj emigraciji. Što je sa njim? Izgledaš na fotografiji mlad ali kćerka Vesna je već djevojka. Jeli udata? Govori s njim i drugim Kardunima pa pokušajte saznati nešto o Kikanu.

Nadam se da držite vezu sa br. Gagrom i Šimuncem i da dobivate naš tisak. Okupite nekoliko prijatelja i za njih možete nabaviti stvari. Ja naravno neznam kako stvari stoje u svim pokrajinama, ali oni znaju i možete s njima kao s rodjenim bratom o svemu govoriti. Njihove adrese ponavljam, ako slučajno nemate ili ste ih zagubili :

Ratko Gagro, 47 Cloverdale Rd., TORONTO 9, Ont. Canada
Vladek Šimunec, 15 Nickle Street, toronto, 15. Ont. Canada.

U pitanja organizacije br. Gagro, u pitanju tiska br. Vlado.

Kad mognete javite se. Ja svakom Hrvatu odgovaram, iako nemogu to odmah učiniti. Pozdravite sve Hrvate koji Boga i Hrvatsku nisu zaboravili. U domovini, kako ćete vidjeti iz tiska, ide stvar kako smo mi predvidjeli. Pokreću se Hrvati. (Ovdje se misli na DEKLARACIJU HRVATSKOG KNJIŽEVNOG JEZIKA koju su potpisali mnogi istaknuti hrvatski publicisti, mo)

Grli Vas i pozdravlja sve, odani Vam

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 13:08 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
general DRINJANIN
25.IV.1967.

Dragi Ratko !

Kako vidiš iz priloženog okr. pisma počeo sam bio pisati Vama nekolicini o svim tekućim problemima, ali mi se slomila mašina velika, koja može praviti kopije, pa ću biti kratak i pisati po par riječi.

Znam koliko i šta si sve morao u ova vremena napraviti da se sretno riješe svi problemi. Imamo to zadovoljstvo da smo dokazali da se može i bez naše veleučene gospode. Kako vidiš iz daljnjeg buletina Ceceljina, iza svega je ing. Jelejnek, odnosno bolja polovica, a to znaš da je on. Kasnije ću o svemu malo podulje kada opravim mašinu.

Pišem i društvu i zahvaljujem se.

Nisam zaboravio ni potvrda za Božićni dar. I to ću skoro učiniti i poslati.

Nastoj da mi pošalju izvješće sa proslave, govore, slike i dr. ali svako za sebe, jer mi je najgore morati vaditi iz pisama, a onda to sklapati u jedno. Baš sam htio to razjasniti u okr. pismu. Naime tako se zagubi neki dio, izostave se imena i sve ispada drugčije.

Iz Tvojih izvješća sam izvadio za Obranu, u zadnjem broju. Nadam se da se Lenka nije ljutila jer sam onako donio. Kasnije ćemo onda napisati par riječi u obliku pisma. Ti si najmanje bio pisao da ne želiš jer da onda graknu...

Požurite sa izvješćima. Poslao sam ti zadnji put mnogo novih maraka i moj sin ima interesa za njih. Pa ako ih ne trebaš, onda mi ih vrati. Hvala za zadnju pošiljku.

Kad završim poštu obavjestiti ću te o istoj, kao i obično, a i o drugim poslovima vani. Uglavnom: u domovini ide u smjeru kako smo predpostavljali. Bit će i još. U Argentini su Oršanićevi (prof. Ivan Oršanić, predsjednik Hrvatske Republikanske Stranke, HRS, mo) mene već napali, Lukasa, Odpor itd. i Lukas mi je poslao obavjest. Dakle kao i iza New Yorka (propast Hrvatskog Narodnog Vijeća, HNV kojeg se je teškom mukom stvorilo u New York-u 1962., mo) Piše mi stric Došen o Jeliću. Čudi me. Jelić je njemu još jednom lagao, kao i drugima. Nedaj se prevariti. On se nije ništa promjenio, takav je bio cijala života i takav će krepat.
To je godinama radio, i sad ga je napustio Muftić i svi. Skrahirao i dolazi da digne ugled, ali ni to neće dugo. Kad se vrati u Berlin napisati će kao i Oršanić. Neka stric misli što hoće, a ti pazi. Odpor nije zato da nikome puni dvaranu, kesu i pravi slavu, nego da oslobodi Hrvatsku. Mi idemo svojim putem, i to je Hrvatska. Pazi. Kasnije više. Tvoj

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 13:11 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
---------
TOMISLAV - BRAT GENERALA DRINJANINA

general DRINJANIN
16.X.1968.

Dragi Ratko !

Nadam se da si dobio oba pisma u vezi "Bukovačkog", te da je stigla Obrana br. 97/98. Isto tako da si u dobrom zdravlju, raspoloženju i smpremnosti za izvršenje misije do kraja, koji osjećam da je blizu.

Koristim priliku da je ovdje fiesta (odmor, mo), pa tiskara neradi, da ti odgovorim na zadnje pismo, ukratko, a onda ću i drugima, i ćim svršim, poslat ću jednu stvar, koja će biti vrlo koristna baš za rad Vas tamo.

U pitanju govornika za Dan Odpora, neznam šta bi rekao. Meni je Džeba (Ivan Džeba, glavni povjerenik za prodavanje Drinapress-a tiska za Sjeverni Kontinent, mo) pisao isto da reklamiram Dra. Vujicu, a i drugi su mi isto pisali o njemu, a i sam čitam njegove stvari i vidim da dobrp pisše. Možda se varam, ali mislim da neće htjeti govoriti, jer mu je možda komotnije to ne učiniti, kao i mnogi drugi,- iako će dopustiti da "ga i Odpor voli", što ne znači "da i on voli Odpor". Čak vjerujem da ni prof. Prcela neće htjeti, da mu drugi ne zamjere radi knjige. Došen je mislim u Evropi, jer sam dobio jednu kartu iz Nice (grad u južnoj Francuskoj, na moru, mo), ali samo "pozdrav od strica". Fra Lujo je vezan za HOP. Možda fra. Vendelin Vasilj? Meheđ možda hoće. Istina ima jpš vremena za to, ali valja misliti i osigurati se.

Veseli me da te zovu na sastanak glavnih akcija. Kad god mogneš idi, pa makar nebila uža stvar odporovska, jer ima jedna šira baza, svhrvatska, koja je masovni teren za sve druge. Nemože se biti Odporaš, a ne biti dobar Hrvat, i nemože se biti predvodnik Odpora, a ne biti ujedno kao Hrvat ugledan, pozvan i na mjestu. Posjeta iz domovine i priredbe su važnije od onog što Heferovi rade. Sramota.

Svakako zamoli da sastavi jedno izvješće za OBRANU o tome, sa imenima, datumima, itd. Možda sam vidio nešto u Danici, ali kako nisam znao pozadinu, bacio sam.

Maca ima rak i mislim ako nije umrla da se bori sa zadnjim danima. Lukas je ugledan i pametan. Možda ako umre, mislim Maca, da bi on išao kuda ga se zovne, ali ne odmiče se od njena kreveta, pati mnogo, troši, a ne radi. On je ipak dobro stojeći, ali se istrošio za dokture. Treba misliti na sve. Ipak vjrujem da bi išao.

Dabo mi je govorio o svojim namjerama. Žena ima brata u New Yorku, Nikola Šonje. On je predsjednik ogranka našega tamo, mlad je i pametan. Alo Dabo kako zna francuski i muzičar je, možda bi lakiše našao selameta u Kandi nego u Usa. Tako mislim. Ovih dana mi je isto pisao i jušer sam mu rekao, da ću ti pisati. On zna engleski nešto, ali ja nemogu ocjeniti dokle, dok je u francuskom kompletan. Profesor muzike sa Sorbone u Kandi, vjerujem, da bi se bolje snašao, a vjerovatno ga privlači i snaga Odpora yamo. On je pametan, ne bi se naturivao, a znao bi raditi i pomoći druge, da vode. To je ono što mnogi intelektualci neznaju. Ili neće.

Da, Mato Francetić je bio nekada aktivan, a kasnije se povukao kao i mnogi drugi. Hvala ti da si ga pomogao, a ti ga toplo pozdravi. dobro bi djelovalo medju Ličanima ako uspiješ dobiti za njega dozvolu. javi mi rezultat. U svoje vrijeme i nikola, brat mu, bio je s nama, kad smo se počeli buniti, ali kasnije n eznam što je. U zadnje vrijeme mnogo je je naših dobrih starih boraca prišlo nama u Argentini. U pogledu Veića: vrijedi više nego sto drugih. U Sidneyu nažalost Pavo Gagro sluša Rovera, a ovaj sluša vraga Varoša, i Varoš sotonu. Mušio sam se, pisao Pavi (Pavo i Gagro su rodijaci, mo), pa jedan dan ovako, drugi dan onako. Nisam dovoljno pametan, a on je pošten kao Bog sami. Vele mi čak da Rover, Štir, Barbarići i možda još koji od frakasiranih, misle osnovati Treći HOP, ali ako bude treći, za kratko će biti i četvrti, peti, stoti, nikakvi.

U pogledu vlč. Kambera. Kad je bio u Madridu mi smo se sastali i o svemu razgovarali. On je Tebe po Madridu u zvijezde kovao. Ima jedna stvar, koju još nisam nikome rekao, ali Tebi hoću, pa da znaš, kada je već tako sa Kamberom. Ja cijenim mnogo njegove riječi u korist Odpora i mene osobno. Treba imati vjernosti i hrabrosti za napisati ono što je on učinio.
Da mu se odužim ponudio sam da ćemo organizirati tiskanje jedne knjige sa njegovim glavnim člancima, govorima itd. Moj brat Tomisla (Tomislav je generalov polubrat, iz drugog braka. Zove se Tomislav Tambić, mo) je bio u PTS-u i govorio mi o njegovim pametnim predikama. General Moškov ga je smatrao najboljim hrvatskim mozgom. A Moškov, ja i nekoliko ljudi htjeli smo ga napraviti generalom HOS-a, kao glavnog kapelana vojnog.
Čak smo s Poglavnikom razgovarali. A onda brige, borba, jadi i stvar legla. Mi bi to skupili a prof. Mikac bi to sredio, jer je najbolje pero kritično u emigraciji. On je voljan. Vlč. Dragutin bi pomogao nešto, i on je prihvatio. Idi do njega i pitaj ga, iako znaš da je bolestan neka pošalje te članke što ima, i neka nam pomogne. On je obećao dati 1.000 dolara kao pomoć za to, a od dobitka bi se napravila neka mala Zaklada.
Možda je mislio na to groblje hrvatsko o čemu mi pišeš. Možda nije mislo na to, ali kad smo u tom, pokušaj. I ponudi da ćeš i sam pomoći, pa neka nam pošalje novce a možeš formalno i ti, skupa, i onda ćemo već tvoj dio obračunati. Jer znam da trebam novce i to hitno. Drainapress jamči i s druge strane Ti da će se dogoditi kao što smo rekli, i bio on živ ili mrtav, knjiga će njemu izići u čast sa podpisima i inicijativom bivših vojnika PTS-a, kako smo planirali.

S Enverom nemoj računati, jer će u doba Dana Odpora biti ovdje. Istina moglo bi se dogoditi da bi mogao skočiti, ako mu se plati put odavde tamo i natrag, što u zimi, mislim, nije skupo,- ali s tim nemoj računati. I ne govori o ovom putu ovamo ništa, jer to još nije nikom poznato. Dakle nemoj računati, i pusti meni, a ako budu dvojica, tj. netko koda nadješ tamo, i k tome Enver, bilo bi silno. Još jednom: negovori nikom tiječi o ovom putu. Prije nego bi se odlučio ići u Chicago, na 9.XI. pisati ću ti. Ne zaboravi stvar Kambera, i ako hoće neka tebi preda novce i podpiši mu jamstvo u ime moje.

Toliko za ovaj čas. Kasnije više. Grli te tvoj odani

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 393 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11 ... 20  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Možeš započinjati nove teme.
Možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži:
Forum(o)Bir:  
cron

Izradi moj besplatni forum! · php-BB© · Internationalization Project · Prijavi zloporabu · Uvjeti Korištenja/Zaštita Privatnosti
© Forums-Free.com 2009