Sada je: pon stu 18, 2019 17:59.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]





Započni novu temu Odgovori  [ 393 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12 ... 20  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 13:13 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
STRPLJENJE JE DALO REZULTATA

general DRINJANIN
26.VI.1966.

Dragi Ratko !

Potvrdio sam ti ukratko pismo od 13. lipnja. pomalo mi stižu pisma od drugih, pa je pisao Vladek, Nikica (Jerković, mo), javio se ukratko i Marijan, i sve u svemu vidim, da je i u Hamiltonu bio uspjeh. Oni isto vele i znam i znam da ste dobrim dijelom tome doprinijeli i Vi iz Toronta. Prilažem ti za Odbor jedno pisamce i pročitaj ga svima.

Nisam još dobio jedno redovno normalno izvješće, ali ima dosta vijesti da se može napraviti opis za OBRANU.

Vrlo, vrlo me veseli da se je Vjeko Cecelja aktivirao i da je bio pozetivan. Ipak je strpljenje dalo rezultata.

Svakako mi pošalji izvješće o proslavi i neka netko ako je moguće na mašini i posebno sa svim podatcima , to bi mogli tajnici.

Pisali su mi i drugi da je Rudi bio protiv riješenja za Drinapress, te da bi trebalo objaviti svaki prinos, te svakome izravno slati novine odavde. Ja to nemogu nikako, jer jedva stignem na sve ovo, osim toga to bi koštalo toliko, tri puta koliko skupa, osim toga nemogu sve to obaviti pojedinačno, i trebao bi tri pisara za pojedinačno dopisivanje, potvrde, knjigovodstvo itd. To bi značilo pretvoriti me u dvorskog ćatu i nebi stigao. Ja se čudim. Ja znam da to ljudi vole, nu jedno je želiti, a drugo napraviti. Ja bi prestao tiskati OBRANU kada bi morao svakome slati posebno, a kad nebi mogao računati sa administrativcem koji bi sve to činio. Nu ja nemogu davati plaću pomoćnicima, jer je ni meni nitko ne daje. Da svi vele ovo i ono, ali kada dodju računati koliko vrijedi dolar i funta i peseta i marka, pa sve k vragu, jedan od maldih mi je tražio da mu kupim auto, da može nedjeljom cure ganjati kao u Njemačkoj. A ovdje tada nije bilo kola nego za milijunere. Ja sam imao nekoliko i nemislim imati više nikoga, radije zatvoriti tiskaru, pa neka onda drugi vode o njoj brigu. Najviše se bojim da ne dodje do kakvih nesuglasica, jer Rudi to nije učinio u namjeri da meni škodi, pa sam dobio više pisama koji kritiziraju Rudija. Ja to nebi htio ni za šta na svijetu. Mi nismo išli brzinom kako bi želili zato, jer smo uvjek poštivali mišljenje jednih i drugih, ali na kraju ipak smo našli načina, da kričimo naprijed, pa bi bilo fatalno, da radi taktičkih razloga nastane medju nama sukob, i posebno u pogledu Rude, čiji prestiž više vrijedi nego sve OBRANE, koje možemo ili ne poslati i prodati. Nadam se da svi komentari neće izaći iz kuće, a tako sam i drugima pisao. Pisat ću i Rudiju i Crničkom. Računam s tobom u tom pogledu.

Toliko za sada. Grli te odani Ti Vjeko

Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet lis 25, 2012 13:16 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
HRVATSKI CRVENI KRIŽ

general DRINJANIN
28 listopada 1963.

Dragi Ante ! (Ante Kršinić, California, mo)

Posalo sam ovu okružnicu na Tebe, Šolu (Filip Šola iz San Jose, California, mo), Boškovia. Džaferovića i Andriju (Artukovića, mo). Javi se. Tvoj Maks.

Zajedničko pismo nekoličini hrvatskih uglednika po pitanju stvaranju Hrvatskog Crvenog Križa i Crvenog Polumjeseca.

Poštovana gospodo i draga braćo !

Dozvolite mi, da vam svima pišem na ovaj način , t.j. na jedno pedesetak hrvatskih javnih radnika, jer bi mi tehnički nemoguće bilo pisati svakom posebno, a predmet o kojem vam želim govoriti nije nikakva tajna i tiče se nas sviju.

Inicijativom jedne male grupe hrvatskih rodoljuba počeli smo organizacijom Hrvatskog Crvenog Križa i Crvenog Polumjeseca. Cilj je dvostruki. U prvom redu, da se raznovrstnim akcijama pozove na odgovornost komunistička Jugoslavija radi ubijanja pola milijuna Hrvata i posebno hrvatskih vojnika, a drugo, da se može ustanoviti tko je sve umro, kako bi se riješilo bezbroj pitanja praktične naravi za mnogobrojne udovice, siročad, rodninu i t.d. noih, koji su nestali. (Vjerovali ili ne ovaj potez je uspio zainteresirati medjunarodni Crveni Križ do te mjere, da su htjeli poslati svoju ekipu i stručnjake da u Sloveniji pregledaju mjesta masovnih grobnica. Naravno da je Jugoslavija ovim pritiskom Crvenog Križa bila nervozna te odbila svaku suradnju sa Crvenim Križom i zabranila im ulazak i dolazak u Jugoslaviju, mo).

Postignuti su prvi rezultati, o čemu ćemo uskoro sve vas obavijestiti u "Obrani", a mogli ste ustanoviti i sami, da su već i neke hrvatske publikacije o tome pisale i dobili smo već preko tridesetak izrezakak iz švicarskih, njemačkih, austrijskih, argentinskih, peruanskih i drugih novina.

Incijativni Odbor na čelu s g. Deželićem, (Gjuro Deželić koji je godinama vodio ovaj Hrvatski Crveni Križ. Njegovu kćerku Mirjanu je oženio sin ministra Hrvatske Državne Vlade NDH Džaferbeg Kulenovića, Nahid Kulenović, kojeg su agenti Udbe ubili u Njemaćkoj 30 lipnja 1969., mo), vrijednim voditeljem Socijalne Službe i Odbora za obranu naših u Njemačkoj, obavio je već i prvu službenu korespodenciju sa Medjunarodnim Crvenim Križem u Ženevi, te Njemačkim Crvenim Križem, - i naravna stvar tu se sukobljujemo sa sve vrsti zapreka, koje su shvatljive imajući u vidu službeni medjunarodni karakter Crv. Križa.
Traži se riješenje, ali imamo i drugih perspektiva: Danas sam dobio povoljne vijesti od prijatelja u Španjolskoj, Portugalu i svije islamske zemlje, da bi oni dozvolili rad i postojanje "HRVATSKOG CRVENOG KRIŽA I CRVENOG MOLUMJESECA", a onda bi lako bilo da bi ostali po svijetu mogli djelovati kao DELEGACIJE, jer bi imale službenu zaštitu ovdje i u drugim prijateljskim zemljama. Imamo i drugu mogućnost: GENERALNI KONZULAT NDH. U BARCELONI, koji je voljan raditi.
Tako ćemo moći dati službeni karakter, jer je to potrebno za javno djelovanje, a to je opet preduvjet, da nas se ozbiljno prihvati. To je sve u toku pa iako neće sve ići kako bi mi htjeli brzo, ipak će ići. Važno je stoga da se bezuvjetno napravi sljedeće:

1. Nastaviti sa inicijativom na bazi individualnih napora i formiranja malih radnih odbora, sve to bez mnogo komplikacija i izabiranja predsjednika, tajnika i t.d., kako ne bi inicijativa propala u formalnostima, koje i tako ne ne možemo za sada riješiti, dok se ne ustanovi u kojoj zemlji ćemo dobiti punu legalnost. Pa kad se i dobije legalnost u jednoj zemlji, to ne znači, da baš tamo mora biti predsjednik ili tajnik, nego stvarati inicijativne odbore, koji su voljni nešto učiniti u svojoj sredini, prilagodjujući rad domaćim prilikama, potrebama i mogućnostima. Tako će biti lakiše na osnovu postojećih inicijativnih odbora ili delegacija staviti cjelokupnu akciju u ruke ljudima, koji nisu politički izloženi ili zainteresirani i tako imaju više šanse za rad.

2. Povezati se sa g. Deželićem, koji će staviti na raspolaganje dosadašnji materijal te bez daljnjega nastojati staviti taj materijal u tisak zemlje, u kojoj se živi. Nije nam cilj zvati se predsjednicima ili tajnicima nečega što ne postoji, nego dignuti pred svijetom optužbu protiv krvnika Tita i Jugoslavije. Molimo, da i po jedan primjerak svega izloženog slati uvjek na g. Deželića, a drugi nama.

3. Molimo najhitnije sve prijatelje, da bi nam poslali po mogućnosti u više primjeraka sve što je do sada izišlo u tom pravcu, te sve one novine ili knjige, što nam može poslužiti ovdje kao dokumentacija za legalizaciju Hrvatskog Crvenog Križa i Polumjeseca. Meni su danas prijatelji u ovoj zemlji rekli, da su voljni pred vlastima i drugim predstavljati i braniti našu molbu, pa i uzeti učešća u njemom odboru kao javni radnici, svećenici, književnici i t.d. za jednu ovako plemenitu humanitarnu socijalnu stvar. Mi ćemo za najkraće vrijeme stvoriti inicijativni odbor od takovih osoba stranaca, predati potrebnu dokumentaciju, dati javnu adresu i tiskati na španjolskom jeziku jedan buletin, koji će u mnogo hiljada primjeraka biti razaslan ne sam na španjolske, nego i na sve hispanoameričke ugledne osobe, novine, radio i televizijske postaje i antikomunističke organizacije u svim tim zemljama. Kasnije ćemo to napraviti i inicijativom "La Croatie" u Parizu za francuski jezični prostor, pomoću Socijalne Službe za njemački jezični prostor, pomoću Bleiburškog Odbora za engleski jezični prostor i pomoću organizacije Braća Muslimani za arapski jezični prostor. Mi smo voljni tiskati buletin i na hrvatskom jeziku u suradnji s bilo kim, tko je voljan.

4. Svatko neka u svom djelokrugu stvori prva materijalna sredstva za kampanju, jer smo svi mi jednako bogati i jednako siromašni i do sada se je pokazalo, da smo mogili izvršiti ono što smo htjeli, ako smo zaista htjeli. Bit ćemo vam zahvalni za sugestije, savjete, inicijativu i sam dokumentarni materijal.

Odani vam gen.Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 08:19 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
STROGO POVJERLJIVO I SAMO ZA NASLOVNIKE

VODSTVU ODPORA PODRUČJE "NORTH"


general DRINJANIN
7XI.1967.

Ddragi braćo !

Kako sam Vas obavijestio iza Zbora, kojega ste održali u Clevelandu, izkoristio sam materijal kojega ste poslali, uvrstio u OBRANU, napravio letke od Proglasa i Rezolucije, i ove razaslao po cijelom svijetu, kao i u Domovinu. Kako ste mogli viditi posvetili smo OBRANU tom važnom dogadjaju, a drugu pripremili za DAN Odpora u Torontu i ista je već stigla svima, te na kraju, napravio sam letke SVI U TORONTO, i poslao Vama na 200 adresa. Obećao sam razraditi odgovor, koji bi obuhvatio zaključke Zbora, sugestije za Dan Odpora i RADNI SKUP "NORTH", i ujedno bio odgovor na neke točke zaključaka Vanjskog Radnog Skupa "North" i posebno jednog sugestivnog pisma br. Rude Erića i br. Marijana Nosića u pogledu spora sa puk. Štirom, te sugestije br. Ivana Džebe i Vlade Šimunca te br. Stipe Šege o pitanju tiska. ujedno ću nastojati, ako me što ne spriječi, da još unutar ovog okr. pisma Vama koji ste stvarali i vodite Odpor u Usa. i Kanadi, nekoliko najpovjerljivih stvari u vezi domovinskog fronta i dogadjaja povezanim sa istim u emigraciji. Učinit ću sve, da bi imali Vas nekoliko jasnu sliku o svemu, te da bi sastanak kako "Radnog Skupa" tako i "vodstva" ili kako bi bilo idealno zvati ga "ZAPOVJEDNIM SKUPOM", imajući u vidu uvjek "čas H-dana D" i kako se ne bi izgubili u glasanju i nadglasavanju u pitanjima sporedne važnosti i medju ljudima, koji koji su dobri i potrebni, i iz stvarnih i taktičkih razloga, ali nisu uvjek na visini bilo iz kojeg razloga. Zato Vas molim, da mi oprostitte na možda nesredjenosti grupiranja materijala i jer ne pišem ODBORIMA, SKUPOVIMA, SKUPŠTINAMA, nego - OSOBAMA, bazama svakog rada u bilo kakvom kolektivnom poslu. Ako nam zataji ovaj termin - OSOBA, kao dio EKIPE, sve drugo je onda inoperativno, neskladno, nesuvremeno i osudjeno na propast, kako smo to mogli viditi u mnogim propalim podhvatima hrvatske emigracije. Ono što mislite da treba protegnuti na sve ostale odbornike ili članove, sugerirajte mi, pa ću to učiniti svakom od njih osobno, bilo Odboru, Skupu ili pojedincu kao predstavniku jedne grupe ili grupice.

1. ) Iz raznih izvješća, pisama, komentara, kao i razgovora sa ljudima Odpora, i posebno nakon "spora sa puk. Štirom", mogao sam ustanoviti zrelost predvodnika, i za mene utješljivu stvar, da mi se otvoreno kaže u čemu mislite da sam u pravu, u čemu ne, te nastojanje jednog kolektivnog vodstva Odpora, koje nesmije počivati na jednom čovjeku, na njegovoj volji, hirovima ili pameti, nego na jednoj ideji, programu, ekipi i razumu. Osobno bi se osjećao razočaranim i frakasiranim, kada to nebi bilo tako, jer kakva bi bila ekipa koja bi predstavljala ideje Odpora, da mene sutra pregazi auto, da umrem od upale pluća, ili da padnem na bilo koji drugi način. Mi koji radimo kroz život za jednu ideju i prelazimo u pobunu za života Poglavnika zato, jer nije postavio jednu školu, koja bi nastavila njegovo djelo, i svi ste svjedoci naših napora, da spasimo Poglavnika za povijest i nedopustimo, da ga post mortem interpretiraju dezerteri, (možda general misli na Dr. Andriju Ilića iz Londona i druge, mo), žene (Višnja, Poglavnikova kćer, Marija, Poglavnikova supruga i Lucija Rukavina iz Munchena koja je vodila HOP u Njemačkoj, mo), i politički špekulanti. Osobno ulazim u jedno razdoblje, gdje treba iz naše pobune duha i reorganizacije preći u djelatnost ili pak u inerciju gdje vrijeme razara dobre želje, ako se ideje i ekipe ne pokažu suvremene i operativne.

I ulazim u tu igru povjesti sa hipotekom Jasenovca, koju činjenicu nisam ni nastojao umanjiti, ali se ni influirati njom do stvaranja kompleksa inferiornosti u nadi, da će se dokazati konkretnim činom da sam bio u pravu i onda kada sam skidao glave, i kada sam ostao u domovini, i kada sam se bunio, i kada sam pokrenuo najelitnije idealiste s velikim ambicijama i planovima.

Izdržali smo sve faze i sada treba ideje stavljati u pogon. Kako bi to mogao sam, bez ekipe, kad je naša pobuna bila baš jedne ekipe. Konstruktivna ekipa i jest u tome da se u njoj upodpunjuju ljudi raznih tendencija, dobi, spreme. Kad se stavi u pogon, onda je dokazala svoje pozvanje. Sve drugo bi bilo imitiranje i to grotekstno onih, koji su propali, koje smo rušili i koje dijelom naslijedjujemo. Razlika mora biti, i ove izbijaju čim se pokrenemo. Sve ovisi o nešem kapacitetu da superiramo te razlike i zauzmemo jedan kolektivni stav, koji mora biti jači od našh individualnih stajališta. U tom duhu primam kritike kao čin zrelosti, s tim, da je i na Vama pojedincima, da usvojite ono, što ima podloge u mojim nazorima. Tako ću dakle komentirati pojedine stvari, i tako molim, da ih i Vi prihvatite.

2. ) Par riječi o tisku.

a. ) OBRANA. Tu se uglavnom slažemo, svi su zadovoljni, iako bi jedni htjeli u nećem jači ton, drugi bi htjeli viditi svoje vijesti, ali ne i ostalih, treći žele s pravom viđe štiva doktrinalnog, vojničkog itd. To smo riješili povećanjem stranica, sa mnoštvom klišeja, vinjetama, crtežima i većim slovima. Nu ima tu i još jedno lice, papir je svaki dan skuplji, klišeji su kriminalno skupi, nadnice svaki dan veća briga, i da ne govorim o Vama, glavnim centrima, koji dobivate avionski. Nu s druge strane centar Cleveland plaća posebno trošak poštarine, Toronto daje od vremena do vremena posebnu pomoć, nedavno su i braća iz Chicaga isto pomogli, i sa malo više i ljubavi i povišenjem broja predplatnika, OBRANA bi se mogla održati. Bili smo probali preko jednog prijatelja slati kao medjunarodni tisak, što bi značilo oko 40% jeftinije, ali ni to nije išlo, jer treba biti član medjunarodnog tiska, i to je izvan naše snage. Obećano nam je, da će se možda i to riješiti, nu ovog časa je to velik problem. kada bi se svi obvezali na pomoć za klišeje i avionsku poštu, moglo bi se izdržati sadanji tok. Bojim se i novih poteškoća; poreza. Ovdje je odglasan jedan novi zakon o tisku, i nitko ne može otvoriti tiskaru novu bez uredjaja koji vrijedi minimalno 15 milijuna pesota, tj. 300.000 dolara. Nu ako se razreže porez i na mali industriju u obrani velike, onda ne znam kako će biti. Velike banke koje su uložile novce u obnovu zemlje, beru svoje. Nu bilo kako bilo, OBRANU valja izdržati.

B. ) DRINA. I snjom su mi zadovoljni. Ja sam fabricirao bekoliko DRINA namjenjenih za posebne svrhe: ona Huseinova, ona Bokežka, ona Jadranska, ona Istarska, ona Sandžaška, kao i zadnja posvećena HRVATSKOJ LEGIJI, (Ova DRINA je br, 1-2, 1967., 350 stranica; jedna od najznačajnijih u opisivanju vojnika NDH i njihovih borbih, mo), koja ide u sve važnije vojne škole, biblioteke, vojne institucije, vojnim povjesničarima, itd. Smatrao sam da naš udio u STALJINGRADU mora biti ocjenjen. Ne samo radi prošlosti, nego sadašnjosti, pa i budućnosti. Od nas će se tražiti i već se od mene formalno tražilo, da mislimo na LEGIJU. Rekao sam da, ali, ako bi dobili, kao nekada neko formalno jamstvo, koje sam tražio i kada se radilo o dobrovoljcima za Huseina, Yemen itd. Tako dugo dok se vogi prokomunistička politoka i našoj zemlji, mi nikome za volju, pa ni Americi, nemožemo služiti kao topovska hrana u tobože antikomunističkoj vojni (križarski rat). One druge su Drine stigle u mnogo ruka i izvršile svoju misiju (Boka, Istra, Sandžak, dakle hrvatske periferije).

Nu ove i ovakove DRINE koštaju jedan imetak, posebno u klišejima. Nastojati ćemo uzeti na znanje, da prodaja knjiga neide, a nećemo trošiti vremena u jadikovanju i traženju uzroka, jer ih je mnogo. Jedno je sigurno, da je DRINA od svih priznata, iako je od mnogih prešućena.

Pretvaranje knjiga u Drine? Dijelom se to može učiniti, na pr. imam dio o pol. djelovanju Budaka, to može uz jednu DRINU. Isto tako točan pregled hrv. narodnih vladara, ali na pr. Budakove priče tiskane su na žutom papiru, (radi se o knjigi ČIJI JE VELEBIT, Drinina Knjižnica, knjiga br. 27, Madrid 1968., mo) i to se nemože miješati sa materijalom sa klišejima na bijelom papiru. Imam na pr. stvari koje se može, ali ima koje se nemože u taj plan staviti.

Pet DRINA godišnje po dva dolara? Može, ali svakako ne mogu biti kao ove, iako dostojne i na visini. Uz OBRANU i DRINU i LETKE, koji su svi na mjestu, ne možemo sasvim napustiti ideju tiskanja knjiga.

c. ) KNJIGE. Tu je uglavnom bilo kritika, koja nam mora poslužiti za jedan ozbiljni razgovor na bazi razuma, razloga i dogovora. Vjerujem da nas sve vode razlozi, pa ipak je ponekada ispalo, kao da se radi o predrasudama, a ne razlozima. Da li sam ispravno postupio ili ne? Na temelju kojeg kriterija se to može ustanoviti? S kim bi se trebalo, konkretno konzultirati o tome da li jednu knjigu treba ili ne tiskati? Sa Povjerenicima, Društvima, pojedincima. Iz kojih područja ili iz svih? Koji nas kriterij treba voditi pri tome? Pokušati ću rezonirati konkretno. (Radi se ovdje o nesporazumu s područja gdje su se DRINAPRESA knjige prodavale a nisu se mogle dobro prodavati. Osobno sam prošao kroz te situacije i probleme. Kupci bi uvijek našli tisuće razloga da knjigu ne kupi, a ako se knjige ne prodaju, druge se ne mogu tiskati, mo).

"Političke pjesme" Husnije Hrustanovića i Envera Mehmedagića? Tu sam morao progutati mnogo gorkih pilula i vrlo često od ljudi, koji bi morali razumiti, da sam te pjesme tiskao radi Domovine. U težkim danima "neopredjeljenih" i servilizma Islamske Vjerske Zajednice srbokomunističkom režimu, što su značili problematični Muftić, ustaški poručnik Husnija, pjesnik, te mladi i suvremeni intelektualac Enver Mehmedagić. Ne radi se o tome što tko misli o "ojesmamricama" u Clevelandu, Torontu ili Chicagu, nego o tome kakvi efekt ima u krugovima djaka, profesora, intelektualaca u Mostaru i Sarajevu, kako su stigle te pjesme, i to svaka do oko 500 komada. Na pr. u Zagrebu u Knjižnici Sveušilišta nalaze se te pjesme, dok su u Sarajevu izvadjene. Na pr. dobili su te pjesme svi pitomci Islamske Teologije ili drugih vjerski škola. Tko zna što je značilo u doba progona na pr. zaštita nadbiskupa Šarića NAPREDKU I DRUGIM RODOLJUBNIM ORGANIZACIJAMA, taj će znati cjeniti značenje tih knjiga, koje govore o Hrvatskoj u sredini, gdje je srbizam najbestijalniji. Meni piše jedan naš svećenik, koji je bio u Hercegovini, da se u osnovnim školama u Mostaru piše samo ćirilicom. A mi vodimo Odpor sa prijekcijom na Domovinu, zar ne, a ne prema mogućnostima tržišta u emigraciji. Na pr. umjetnici u Hrvatskoj znaju da je Žarko Šimat pravoslavac, Enver musliman, i prof. Tijan katolički javni radnik, urednik španjolske enciklopedije kulture. I k tome to tiska ODPOR i DRINAPRESS. A kad smo već kod Envera; on je došao na moj poziv i obavio dužnosti u Madridu, Parizu, Trstu, Beču itd. i k tome je potrošio na to svu svoju uštedjevinu, a nije lani išao k Vama na deseti travnja, jer sam nije mogao platiti, a ja mu nisam mogao dati i Vas nisam htio teretiti. I sa trećim dijelom troška svoga puta mogao je tiskati svoje pjesme. I još uvjek, kad je već knjiga napravljene, napravljeno je nešto više primjeraka, i nešto će se i prodati.

Ostaje jedan literalno-politički uspjeh s kojim su vezani prof. Tijan, akademski slikar Šimat, i jedan musliman, pjesnik i borac u Odporu. Isti je pametan čovjek i on bi razumio negaciju Hrvata Usa i Kanade prema njemu, ali ti na pr. Ismet (Čerkić iz New York-a, mo) ne može razumiti. I mnogi drugi. Mi smo počeli našu pobunu sa jednom dobrom lozinkom : NAŠE JE IME NAŠ PROGRAM, A ZOVEMO SE DRINA. Mislim da bi kao nosioci jedne zavjetne misli morali biti širokogrudniji sa onim rijedkim muslimanaima, koji se izlažu istim opasnostima kao i mi katolici (ovo pismo nije poslati nijednom muslimanu) i k tome i posebnom preziru onih, koji ih optužuju da služe katoličke popove.

Uzmimo knjigu oca Masuccia (MISIJA U HRVATSKOJ, Madrid 1967, mo). Neznam kakvi će biti materijalni efekt te knjige, ali je sigurno, da je Odpor dobio s tom knjigom mnogo na ugledu. Ta je knjiga bila zabranjena za tisak za života oca Masuccija, jer je ona svjedočanstvo opstanka NDH, i izričito njegovo priznanje da je Crkva spašavala komuniste, a kritizirala NDH, i sve ono što se kasnije dogodilo, najjače je naše povjestno svjedočanstvo sa strane one Crkve, koja je danas, rekli bi, "čuva Jugoslaviju". A mi živimo za povjest, zar ne, makar izgubili na jednoj knjizi. Nismo to mogli krivotvoriti, jer postoje dva primjerka na engleskom. Jednog ima Vatikan, drugog vlč. Lacković. Nismo mogli izostaviti, kako neki misle, ono što je negativno. Da smo to izostavili krivotvorili bi onaj drugi dio, jer nitko ne bi vjerovao, da je istina.

Uzmimo knjigu TEMELJI SPOZNAJE STVARNOSTI. Otac Vasilj je za sebe naručio 120 komada i dobrano pokrio troškove tiskanja, pa je tiskati još 500 komada bilo potrošiti nešto malo papira i posla, - ali koliko je značila ta knjiga u rukama naših suradnika intelektualaca u domovini, pa pokojem i u emigraciji. Nešto smo i prodali. Barem nismo ništa izgubili.

Pisao sam glavnim povjerenicima o knjiži RUDEŽA. Ne može se kriviti Ismeta jer nije pročitao ovoga, kada su nasamarili i mnoge inteligentnije i kompletnije ljude. Danas sam siguran da je ovaj htio infiltrirati se medju povjerenike i ne radi prodaje knjiga. Na vrijeme smo stali, - i knjiga je trebala biti tiskana za novce, plaćena. Ipak nas nije uspio prevariti, jer niti se uspio infiltrirati medju naše povjerenike, niti dobiti knjigu bez novaca. Ostaju riječi, nu tih ima i tamo, gdje nema nikakva povoda i razloga. Tamo ih izmisle. Pogledajte što i kako piše Hrvatska Revija i bilo kome tko pokuša mimo nijh knjigu tiskati, kako su postupili prema prof. Prceli intelektualci, pa izročito ga prevarili, da im da materijal, a onda našli bilo kakvu izliku da ne suradjuju, dok su sami spremali knjigu s tim materijalom. Nije to razlog, da ne tiskamo knjige, kada je knjiga potrebna, kada je plaćena, ili ima razloga za vjerovati, da bi mogla biti umnožena. Ja sam gl. povjerenicima uvjek objasnio, ali su zaboravili.

Na pr. knjiga TETA MALČA (radi se o knjigi koju je napisao Mišo Slavonac istinita povjest iz seljačkog života DRINAPRESS 1965., mo). Ta je knjiga bila plačena po g. DIKI, a ono što bi prodali za pomoć uhićenicima. Kako bi mogli odbiti tiskati uz te uvjete? (Iz ovih objašnjenja može se uočiti da je general imao veliki pritisak i prigovore sa svih strana što tiska knjige sa "strane", drugima, koje nisu u okviru zacrtanog programa organizacije HNO, mo) Nije se prodalo? Hvala Bogu, nešto jest, i od te knjige je bilo predano g. Deželiću 200 kom. po izročitoj želji pisca i g. ****.

Knjiga STEPINAC GOVORI je isto plaćena, i mi smo prema ugovoru trebali dobiti 200 kom. za naše potrebe, te i poslati list podpisan po meni i vlč. Beluhanu. i poslali smo nešto, a nismo sve zato, jer je Beluhanu netko u Rimu napunio glavu kako bi bilo porazno da se sazna da smo nas dvojica podpisali jedan papir i nije mi podpisao ostale. To sam tek kasnije saznao. Nu mi smo i bez toga poslali knjige, i Vas sve molim, da uništite sve papire, odnosno onaj popratni list, kojega smo podpisali nas dva. (Zbilja bi danas bilo interesantno znati o kojem papiru se radi, mo). Nešto smo i izgubili na knjizi radi loma na mašini, ali sa prodajom ovih primjeraka ipak to možemo nadoknaditi. Tiskali smo veliko i vrijedno djelo. Pismo koje je pisao Stepinac na pr. Bakariću
(Radi se o pismu kojeg je nadbiskup Stepinac pisao Dru. Vladimiru Bakariću 21. srpnja 1945. Pismo se može naći u spomenutoj knjigi na st. 107/117 koje nadbisku završava: "Molim Vas, gospodine Predsjedniče, primite izraz mojeg iskrenog poštovanja.
dr. Alojzije Stepinac
nadbiskup zagrebački i predsjednik
Biskupskih konferencija., mo
) smatran je u Zagrebu povjestnim dokumentom. Sve treba gledati kroz prizmu Zagreba.

Knjige generala Diaza su vojni priručnici, koji su nam potrebni. Pretvoriti ih u DRINU? Može se, ali to nije onda jedna knjiga. I kad smo tiskali stvar povlačenja kao dio Drine, onda su mnogi bili nezadovoljni, jer da se izgubio efekt. Trebala je biti jedna knjiga.
I na kraju: na knjigama se nešto može i zaraditi, jer nemaju klišeja ili imaju malo, pa će ići i jeftiniji papir, manje je i posla oko klišeja i boja.

Kad već govorimo o tome: prije odlaska glavnog linotipiste u vojsku morali smo raditi dvije šihte zato, da se izuči jedan novi. Zato smo mnogo stvari slili, pa kad bi i htjeli nije nam moguće uvjek jednu knjigu pretvoriti u DRINU. Na pr. svima Vama je poznata stvar sa Safetom Jaskićom. (SRBOKOMUNISTIČKI ZLOČIN NAD BOSNOM, Drinina Knjižnica, knjiga 23, Madrid 1967., mo). Prcela je radio na tome. To je gotovo. Ima 400 stranica. To je najveće svjedočanstvo ne samo o zločinima komunista, Srba, nego i mnogih muslimana, a što ne možemo napisati mi specifično. To je vrlo važno. On je bio ustaški protivnik i uopće svakog radik alnog nastupa, on to i potvrdjuje, ali je morao trpiti zato, jer je bio Hrvat. Ostevio mi je to u amanet, (Safet Jaskić je pisao generalu pismo 29 listopada 1963 god., u kojem se ta amanet nalazi. Nije preživio operaciju. Osobno sm u Parizu među mojim prijateljima sakupljao novčanu pomoće kako bi se mogli troškovi platiti, mo), i Odpor nije smio ne upotrebiti to. Kad je on to pisao osjećao je smrt i htio je da se stavi na papir. Staviti jednu ovakvu stvar u nastavcima bila bi umanjiti joj vrijednost. Možda nešto prodamo, ali ono što ode doma, ono če biti svjetionik mladim muslimanima, preživjelima Prijedora i sa Drine. To je jedno svjedočanstvo, kao i SIVA KNJIGA. Ona svjedoči da smo bili klani čim se stvorila Država, pa čak i tamo, gdje jednog Ustaše nije bilo.

I kad smo već kod SVIVE KNJIGE. Naši iz Francuske su materijalno pomogli koliko su mogli za golemo pokriće klišeja, i dalje će se nastaviti, i već je u radu SIVA KNJIGA NA FRANCUSKOM JEZIKU. (Koko je došlo do ove SIVA KNJIGA U PARIZU. Ja sam već, mislim, o tome pisao. Dozvolite mi ponoviti. Ja sam bio član LA BIBLIOTEQUE NATIONALE FRANCAISE gdje sam često zalazio, osobito subotom. Slučajno sam naletio na tu knjigu. Bila je na hrvatskom jeziku s pečatom ministarstva vanjskih poslova NDH. začudio sam se! Prilistao sam skoro sve. Čim sam u poduzeću vidio - skupa smo radili - dra. Peranoća, odmah sam mu to saopćio. Od veselja je uskliknuo i rekao "...Matereti, tu knjigu trebamo imati..." Potrudio sam se i ta je knjiga došla do načega generala. Prevedena je na francuski, LA CROATIE MARTYRE. Pomagao sam dru. Peraniću u tome koliko sam mogao., mo.)

Tiskati ćemo NJIMA, a i SEBI NEŠTO. to nesšto onda valja uz pomoć sviju naših, odporaških i neodporaški, dati džaba u ruke onom dijelu elita koje govore francuskim jezikom, a to je nesamo Francuska i veći dio arapskog svijeta, nego skorom i čitavi ONU,a i dobar dio elita Evrope, Južne Amerike i čak sjeverne Amerike, te Kanade. knjiga izlazi sa svim dokumentima na francuskom i svim mnogobrojnim klišejima.

Knjiga Štirova o gerili nije bila uspjeh, jer je knjiga razdjeljena španjolski elitama, ali je na pr. oružništvo Argentine kupilo 1000 knjiga, dok je ovdje razdjeljeno na špajnolskom virtualno NA SVE ODGOVARAJUĆE LJUDE, KOJI O NAMA NISU NIŠTA ili sasma malo znali i to stariji. Danas se zna. Imamo RADIO, imamo DRINAPRESS, i obadvije vrše jednu misiju, koju nitko drugi i nigdje nebi morao. Kada je Ministarstvo propagande htjelo ušaltati naš i slovenski, makedonski, bugarski i valjda srpski radio u jedno, a to je jugoslavenski, za par dana imali smo stotine intervencija. Hvala dijelom knjizi.

Govorim Vam sa razlozima i drago bi mi bilo, da ih prihvatite, ili da nadjemo riješenja, koja nam omogućuju daljnji rad. Svu domovinsku propagandu, mnogobrojne letke i mnogo stotina tisuća primjeraka ne možemo ni zamisliti bez ovog drugog rada. Sve je ovo cjelina. Tako treba sve ovo gledati. Možemo biti ponosni, jer smo svi skupa stvorili nešto, što je došlo do izražaja, što je tu još uvjek, i što cijela emigracija nema.

Ja sam pokušao (Bebek, Hrustanović) sa našim manje ili više sposobnim intelektualcima i manje ili više mladima. Jedan mi je od Vas rekao i to, da sam trebao trpiti Bebeka pa makar mi "srao na glavu". Nu da je i dao od sebe štogod i meni omogućio, da idem van i zaradim nešto, bilo tiskarom bilo trgovačkim radom, pa makar mi se srao na glavu bio bi to podnosio. (Tko je pratio i čitao ova pisma, i možda zapamtio, sjetit će se ga je general pisao kako ih je morao izgoniti iz kreveta u pola dana. Prije dva/tri opisa general je pisao koko mu jedan tražio da mu kupi auto i sto drugi čuda. Znate li tko je taj bio? Kako su meni iz prve ruke govorili, ima tomo skoro pola stoljeća, glavom i petom to je bio Željko Bebek, mo). Nu samo radi samog sranja nije mi potrebno mučiti se, jer to čine sasvim besplatno Polić, (Hrvatski Glas HSS, mo) Nikolić, Vinko, Hrvatska Revija, mo) Petričević i drugovi. OBRANA nije postala novina novina dok ih se nisam riješio, i kroz ovo vrijeme smo tiskali više nego cijela emigracija, i vjerujte mi, daje to odporu više ugleda, nego smo mi u stanju vjerovati. Čvrsto sam uvjeren, da bez tiska ne bi bili gdje jesmo. Može nas se voliti ili, slijediti ili ne, kritizirati ili ne, ali nas se ne može ignorirati, kao što su htjeli gg. političari i mnogi naši "suputnici", koji su mislili u zajedničkom maršu staviti nam se na čelo.

Da sam mogao imati ruke slobodne, tj. da sam mogao računati sa mojim literatima, i ne tjerati ih iz kreveta u 10 i 12 kad bi se naglo povratio kući, i k tome plaćati radnike, onda sam mogao pretvoriti tiskaru i u trgovačko poduzeće. Nu ja sam radio na pet frontova, i vjerujem da nitko od Vas nije želio da zanemarimo ono glavno, zašto smo se pokrenuli i sve od sebe dali. Meni se je pred par godina reklo da bi došao na pr. Štef koji da bi bio barem djelomično osiguran, a ja ne mogu povjeriti bilo kome korespodenciju, veze, sastanke itd. U dilemi ; boriti se da brzim tempom izadjemo s idejama pred narod, ili pak stvarati jedno poduzeće, koje bi moglo dati od sebe jedan minimum i bez moga izravnog rada, odluka je bila jasna ; IDEJE. Nitko, pa ni najveći pesimista neće moći da se nismo predstavili narodu i emigraciji sa zdravim idejama i sa vrećom punom novina, knjiga i Drina. Zato Vas molim, da rzamislite malo o toj cjelovitosti, o cjelini, jer smo svi skupa napravili nešto golema. I onaj tko je dao sav svoje kao Šego za linotip, i onaj tko je dao mnogo dolara, i ojan tko je pisao, onaj tko se ponižavao prodavajući, moleći, ljuteći se, i onaj tko je ipak kupio nešto i riječu nam pomogao, dao je svoj dio. Ne smijemo stvarati uvjerenje frakasa, jer to nebi bilo istinito. Pomalo će otići i prodati se i ono što leži, i biti kaplja do kaplje, iz koje će ipak uvjek biti pomoći za stvar tiska.

Uza svu svoju skromnost moram reći, da nitko na mom mjestu ne bi mogao dati više od sebe na ovom polju. To je moje uvjerenje, a vjerujem i mnogih od Vas. Ili me se treba odteretiti radom na Vanjskom frontu, ili u administraciji, ili mi barem formalno pomoći svladati to. Tada možemo dati i više, na ovom i drugim odsjecima rada. Mogao bih Vam govoriti mnogo toga o projektima, o pripremanom vježbovniku vojničkom i diverzantskom, na kome se već radi, itd. ali bi me to skrenulo sa puta. Htio sam tek pomoći Vam, da stvar "pjesmice" i td. ne shvatite ni kao moj osobni kapric, jer ih nemam, ni lakomislenost, jer sve što je napravljeno, imalo je svoj ZAŠTO I ZATO. Pa i onda ako u svemu nismo uspjeli i ne svojom krivnjom.

Ja bih vas sve skupa molio da na sastanku Dranog Skupa "NORTH" još jednom pokušate naći načina prodaje naših stvari, pa i knjiga, a ja ću uzeti na znanje što ste mi rekli i za DRINU, koja je već zapakirana, napraviti još 4 u god. 1968. ako ne budemo stupili u stanje, koje bi to onemogućilo.

I u čemu ne uspijemo, nismo uspjeli, nije mjesta pesimizmu, i još manje predbacivanjima jedan drugome, ili samima sebi. Jedna napisana knjiga je uvjek zaodpor jedan imetak. Možda bi se moglo masivnom propagandom u Americi, ili davanjem procenta preprodajnicima, ipak postići više.

3. ) Postavljeno mi je više pitanja u pogledu strica Ante Došena. Na pr. br. Gagro misli da nije bilo pametno poslati ono kor. pismo, kojim sam obavjestio ljude Odpora, da Jelić nije došao, a da sam odbio ići u Barcelonu na sastanak tako dugo, do nemadnem garancija, da je Jelić zaista tamo. Ja sam pisao br. Ratku, kako ne, i dao razloge. Bio je kod mene i stric Ante i ja sam s njim razgovarao, kao i sa drugih 200 osoba ovoga ljeta. I sada da Vam kažem jedan dio onoga, što sam već opetovao :

a. ) Stric Ante Došen je po svima nama voljena figura, i smatramo ga pravim patrijarhom. Uvjek smo slušali dobre savjete, i moglo bi se reći, da smo se dobro razumijevali do novog ludovanja Dra. Jelića, koji je, medju inim, već drugi puta, ako ne treći, prevario sve nas.

Nu ja sam još uvjek javio u Pariz Anti da za razgovarati sa Jelićem treba imati vremena, magnetofonsku vrpcu, i dva svjedoka. Ako prof. Prcela, vitez Pjanić, pukovnik Batušić i ja nismo dostatni svjedoci, jesu dokumenti, i ja o tome želim govoriti bez predrasuda. Zato Vam prilažem nekolicini fotokopiju pisma kojega je uputio Jelićev pomoćnik puk. Batušiću, a sam Jelić drugima, usmeno i pismeno, i kako ste mogli vidjeti u uvodniku Hrv. Države, (glavno glasilo organizacije Hrvatski Narodni Odbor, kojeg je osnovao i kojemu je predsjednik dr. Branko Jelić, mo), i koju ako sami nemate tražite, da Vam napravimo fotokopiju, gdje poziva u ime PODPIS DESETOTRAVANJSKE DEKLARACIJE DA LJUDI STUPAJU U LEGIJU NEKAKVU I U HRVATSKO REVOLUCIONARNO VIJEĆE. Da je on dobio mandat. Pitaju me ne samo pukovnici, nego i mali ljudi čarkari, da li da stupaju u "H.R.V. - LEGIJU" ili ne, jer da je Lukas podpisao u ime Odpora. Što je napravio Oršanić i puk Štir, to Vam je poznato. I da je nisam reagirao, i napravio onu malu obavijest, da to rade UDBAŠI, i da je odpremljeno više ljudi u ruke Udbe, kao sada Draganović i mnogi drugi, odvedeni, ubijeni ili pak kompromitirani, što bi Vi rekli o "svome generalu", zapovjedniku ili glavnom tajniku Odpora, kojemu ljude vode zakrabuljeni kućeberi, šverceri i davno već uništeni političari. Pod tu cijenu mogli smo mirno ostati u HOP-u Dra. Hefera, frailice Višnje, dezertera Ilića, itd. i nebi se trebali suprostavljati progonima, neugodnostima, blaćenjima, gubljenju zdravlja i vremena. Mi smo VELIKOM ANTI, dok je još bio relativno velik, rekli šta mislimo, da danas budemo u kolotečini dogadjaja, i da onda sve to promjenimo za pogoršano izdanje jednog neozbiljnog hoštaplera samo zato "jer je on Hrvat", onda možemo s istim pravom prihvatiti Dra. Krnjevića. Dra. Hefera, Dra. Bakarića, ili Roku Kaleba, jer su svi oni Hrvati. I da to ne činimo zato, jer smo to mi SUVERENO ZAKLJUČILI, NEGO zato, jer to želi stric Ante, jer što će biti ako se okrene protiv nas, to bi bila svjedodžba siromaštva svima nama i posebno stricu Anti, jer bi to značilo, da ga smatramo senilnim starcem, ili budalom, kojemu treba reći DA, kako se nebi uvrijedio.

b. ) Osim toga moje je sveto pravo da odabirem mjesto, sastanka. Previše sam kompromitiran u ovoj borbi (za našu zajedničku Hrvatsku, kako je u predizbornoj kampanji 2009 godine rekao i dr. Andrija Hebrang ...da se le Luburić borio za hrvatske interese..., mo), da bi išao kud me tko naruči. Ja imam ambijenta u Madridu i Valenciji, ali ne u Barceloni, koja ima veliku luku i u kojoj ima svaki dan ruskih, srpskih i drugih brodova. Sami Katalinci nisu kao svi, jer imaju starih jada i previše komunista. Izbjegavao sam improvizirane sastanke, gdje mi se pošalje telegram i dolazi u mjesto po drugom izabrano. Ne da sumnjam u jnih, nego u one, koji bi za njima mogli doći. Osim toga ne vidim praktične koristi od toga da se sa bilo kim zagrlim na uzletištu izmedju dva aviona, osim ako me vežu velike veze i čini. Nu da ja letim bilo kome zato, da mi može Jelić na "povjesnoj sjednici" i "velebnom zboru" na kojem je u ime američkih Hrvata govorio stric Ante, da može reći, da je "bio sa Maksom" to nije ništa. treba iskupiti mjenicu New Yorka i Buenos Airesa, i to se nečini ni grljenjem sa jelićem, ni podlizivanje stricu Anti, nego ozbiljnim radom, naporima, zaključcima i načelnim kritikama kakve su bile mnoge Vaše, pa i ova Gagrina.

c. ) razgovarao sam sa stricem tri dana i dio noći. On nije senilan starac, nego jedan od najžilavijih i najdinamičnijih od 200 osoba sa kojima sam bio. Duhovno i tjelesno kaj, svjež, koji je mogao jesti, piti, hodati, razgovarati, ne spavati, kao i ja, - to nije senilni starac, bez obzira na godine. Mnogo senilnijih ljudi sam vido a nemaju ni 30 godina, i već su gotovi. Dakle čini mu se nepravda ako mu se podvaljuje kao starcu, jer to nije. Nitko se za više problema i ljudi nije življe interesirao kao on. Znači da je čovjek duha, akcije i borbe, pa ga kao takvog treba smatrati.

d. ) Sa stricem Antom sam razgovarao u ovom duhu. Možete mu ovaj pasus pročitati. Sve ovo sam rekao i njemu, i čak i to, da kuda je god prolazio, da je ostavio isti trag. Uplivisao je na ljude, pa i na strogo unutarnje probleme Odpora. Je li se smatra pripadnikom Odpora? Ne ! On je simpatizer, kao i Jelićev, Uj. Hrvata, itd. I baš radi toga mi nismo dužni prihvatiti zapovjedi, iako možemo želje i sugestije. Nu ja nikada nisam upotrebio riječ: zapovjedam, odredjujem, naredjujem, itd. nego sam uvjek sugerirao, molio, tumačio, ali i prihvatio kriterije koji osobno nisu bili moji. Prema tome nismo dužni kao organizacija činiti ono što stric Ante, ili stric Andrija, ili netko drugi žele. Nego smo organizacija, koja konzultira pripadnike, izabire vodstvo, zaključuje i sprovodi u djelo.

e. ) Stric Ante mi je na rastanku rekao, da sam u pravu, da će ići u Toronto, da će i nadalje sa simpatijama gledati i pomagati rad Odpora. I još mi je savjetovao, da neka ne slušam previše savjete drugih, jer da vjeruje u kriterij moj kao snažna i sikusna čovjeka. Svi imate prava pitati ga jeli tako ali i ispitati ono što sam ja naveo. I neka govore medju nama čiste činjenice, a ne neki boležljivi sentimenti, ali patološki kriterij, koji je odveo u propast Poglavnika ; Poglavnik zna šta radi, Maks zna šta radi i - na kraju, kako smo rekli : BABA LUCA ZNA ŠTA RADI....(Osobno smo, naš ogranak HOP-a Dr. Ivan Šarić, dok sam živio u Parizu, prolazili kroz te "službene naredbe" Lucije Rukavine, koja je živjela u Munchenu. Moj dobri prijatelj Ivan Barun je svojoj kćeri dao ime Luca, na uspomenu "ustašice" Luce Rukavine, mo)....

Nu to znači i to, da kad nebi bio učinio kako sam učinio, da bi bio pogriješio. Mi smo planski, ozbiljno, doktrinalno, svjestno sproveli ono što smo nagovjestili. Idemo dalje.

Ono što se je dogodilo Draganoviću je klasični primjer kao se ne smije raditi, i da pri svemu treba imati nekog kriterija koji je kontroliran od jedne ekipe. Zato mi ne možemo vječno čekati što će o svemu misliti stric Ante, kako je puk Štir čekao sa stvaranjem ODPORA jer što o tome misli prof. Oršanić, Korski i "Petit Komite". (Francuska riječ a znači "Mali Komiteti, ili mali Odbor, mo). Vi ne možete reći nijedan, da nisam prihvatio sugestije, nu i tu se dogadja da vi, svaki od Vas, o nekoj stvari mislite različito. Zato smo ekipa, pa skupno o tom odlučujemo. Ne mogu ja praviti sa Jelićem za volju strica nešto, što on ne želi s Vama, ili njegovi ljudi sa Berićem u Australiji, ili isto tako ne možemo odgovarati za ono što čini Varoš u Rimu, Orlović u Njemačkoj, ili netko drugi u Munchenu zato jer to hoće Draganović. Ili da se čini, jer to netko od ovih želi. Ja vjerujem u borbenu našu demokraciju i vrlo bi me radovalo ako u tom krugu vidimo i strica Došena.

...


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 08:24 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
STROGO POVJERLJIVO I SAMO ZA NASLOVNIKE

VODSTVU ODPORA PODRUČJE "NORTH"


...(nastavak)

4. ) "Treći Koroak". (Konačno sam došao do onog što sam godinama tražio, a to je TREĆI KORAK.Ja sam iznio u ovim pismima prvi i drugi korak, ali nikako nisam mogao pronaći Treći Korak. Ako je to ovo što sam ja uvijek mislio da je Treći Korak, onda neka to bude ovaj opis generala Drinjanina u ovom pismu TREĆI KORAK, mo). Ja sam ovoga ljeta razgovarao sa 200 Hrvata svih vrsta iz domovine i emigracije. Vi ste stalno tamo na skupu i pokretu. Brbić je obletio Australiju i ispipao teren i snage. U Južnoj Ameriki smo u godini dana ne samo sugerirali ono vječno o tome što će reći Trust Mozgova (moglo bi se reći monopol nad mozgovima, ili još bolje, šaljiviji naziv za skup ljudi koji se smatraju vrlo mudrima, mo) jedne pregažene politike i pobjedjene vojske, nego smo postali jedna od najsolidnijih grupa, koja je u više nastupa izišla sa ekipom, programom i ljudima Odpora. Iz Evropskih zemalja stalno smo u kontaktu i ove godine kao nikada bio je solidan kontakt sa domovinom. Vanjskim smo uspjesima, javnom afirmacijom, kruna kojega je bio ZBOR U CLEVELANDU U NASTUPU I SA ONIMA, KOJI NAS DOSADA NISU HTJELI POD NAŠIM IMENOM, nego kao kakvo vanbračno dijete pod imenom Saveza, ili kao "pubilku". Naše su nam publikacije otvorile put do protivnika i do inteligencije. Dogodilo se i dio onoga što sam Vam nagovještavao, tj. desintegraciju iznutra, i kroatiziranje dijela hrvatskih komunista. Sve su to činjenice. A i to nije sve što smo učinili, što činimo i što mislimo činiti.

Do sada smo bili u "drugom koraku" tj. "psihičkom ratu sa Jugoslavijom". Taj smo zadatak vršili prema našem stanju i možda i preko materijalnih snaga. Indoktrinirali smo šitavi niz domovinskih ljudi, izmjenili mišljenja sa drugima, koji još čekaju. Od našega kapaciteta intelektualno i politički izgradjenih ljudi, od nas slobodnih emigranata i rodoljuba očekuje se i više. Mogao bi reći, da oni od nas očekuju više, jer su sami voljni dati više. Naši ljudi djeluju dobro, naš tisak isto. Imamo emigraciju, slobodu, sredstva. Oni imaju isto po barem nešto na svakom sektoru. Uspjeh i onaj konačni ovisi od više elemenata, a nesamo od želje. Sviestni smo da nema rata, svijestni i činjenice, da nam nitko slobode dati neće. Snaga je u nama i u našoj spremnosti nesamo za žrtvu, nego i nešto teže : koordinaciju snaga unutra i vani. Ja sam više očekivao od onih, koji su me posjetili od preko bare. Nije dosta reći : idemo ili - idite ! To nije samo jedan čin jednog čovjeka, jedne volje, nego ekipe, sredstva, plana, koordinacije i superacije. Prije svega je problem mentaliteta, jer boriti se protiv jedne organizacije stvorene bez sentimenta, ali znastveno, sa sredstvima i izgradjenom tehnikom. I sa prednosti koju daje imati vlast, sredstva, aparat, ljude i zaledje, baze i moral. Suprostaviti se sa improvizacijom i pod nadzorom hrvatskih Azeva (ponavljati ću ovu riječ češće puta kako bi ju Hrvati zapamtili, a odnosi se na jednog ruskog duplog/dvojstrukog špijuna za vrijeme carske Rusije, po imenu Azev, mo) i bez ijedne sigurne logističke baze, osudjeno je na propast. Naš čas je tu, jer se u nas još vjeruje. To nas i obvezuje. Za preći iz "psihološkog tj. hladnog rata, tj. "topli rat" stvar je dobra plana, sigurna vodstva i odlučnost.

(Dakle, po doktrini generala Drinjanina bi trebalo znašiti: "PRVI KORAK" je mobilizacija i spremanje, "DRUGI KORAK" je psihološki, tj. promidžebeni, ili još bolje, hladni rat, dok je TREĆI KORAK "topli rat" kako ga je general u ovom pismu nazvao, a to, u punom i pravom smislu riječi znači: RAT, puščani, toposvki, avionski, hvatanje za grkljane, ko koga itd., mo)

Bio sam čvrsto uvjeren, da će stanoviti prijatelj iz Clenelanda, o kojemu mi se godinama govorilo, koji da ima mogućnosti, veze, odlučnost itd. reći nešto. Ostalo je sve pri tome "da bi trebalo". Obećao vratiti se, i nije se vratio. Čekao sam ga prema dogovoru, izgubio tri dana i morao ići na sastanak sa ljudima iz domovine, u drugo mjesto, i na kraju mi je napisao kartu i rekao, da kad se vrati, da ćemo viditi.

Nebi želio ponavljati ono što sam mnogo puta rekao, da bi bilo fatalno, da isti ljudi sa Vanjskog Fronta, koji imaju JEDNU MISIJU, i koja bi morala biti i pojačana u slučaju nastupa "TREĆEG KORAKA", velim da isti ljudi napuste svoja mjesta i pretvore se u improvizaciju dijela domovinskog fronta. Takovi ljudi, koji osjećaju taj poriv, imaju odlučnost, sposobnost za akciju, nebi smjeli voditi športske, kulturne, karitativne, političke i druge javne akcije. Samo su HRVATSKI AZEVI I IGNORANTI mogli organizirati one "akcije", gdje su samo kompromitirali stotine, potrošili imetke, a nisu učinili još ništa osim stvaranja nepovjerenja u naš zdrav razum. Orlović je najprije stvorio Banku, štednu zadrugu, ljudi su je napunili sa svojim uštedama, zatim je stvorio plan, napisao ga, kako će rušiti ovo ili ono, kako će preuzeti vlast, obišao Njemačku, Švedsku, Francusku, i svakome govorio o revoluciji. zatim poslao ljude da kupe dinamit, a "glavni štab" slavio "početak akcije". Novinari i policajci imali magnetofonsku vrpcu sa razgovorima iz Njemačke u Belgiju o kupnji dinamita, i kao svatovi mladu dočekali dinamit na granici. Došao auto, zaustavili, proslijedili, proces, "slava", zabrana, novci za revoluciji izgubljeni, i naravno, nema revolucije jer je Njemačka vlada zabranila. I nema štedne zadruge, jer je potrošeno u kupnju oružja. Znateli koliko je blagajnika takvih skupina otišlo u Jugovinu sa novcima za kupnju oružja? Znateli koliko šefova rev. organizacija i nakostrušenih "Trup", "HOP" itd. radi za njemačku policiju i Interpol? Koliko Goreta, Džida i sl. kontroliraju svakog "nakostrušenog". Koliko godina su oni sve javljali? Savjest im je progovorila tek onda kada je trebalo ubijati i izvrgnuti se da budu ubijeni? Koliko ima u svemu tome đverca, kriminalaca, avanturista, agenata Udbe i Interpola? Meni su došli "oni najbolji" da im dadem "stanovite stvari". Obavješten sam bio od prijatelja na vlasti, da dolaze agenti Interpola. Velim čovjeku da ću mu te stvari uručiti u drugoj zemlji, tamo gdje treba. Odgovara da NE, NEGO DA ŽELI SAM TO NOSITI I NE ŽELI SE SNIKIM VEZATI. Trebao je, dakle, dati Interpolu mogućnost, da ga uhvate kad izidje iz moje kuće "sa tim stvarima", koje bi bile dostatne da me se da izgon, da me se internira, da mi se zatvori tiskara i zabrani pol. rad. U mnoge od ovih se nije moglo taknuti, jer ili je iza njih "mrtvi Poglavnik" ili "živi Draganović".

Njemačkoj su pak policiji oni sami, kako znamo, dojavljivali svoje vlastite drugove od HOP-a. Oni koji rade za njemačku policiju daju svoje podatke, (potrebno je samo prelistati OBRANE iz godine 1965/1966., te tu ćete naći slike i kopije slika onih članova HOP-a koji su surađivali i dojavljivali istaknute i djelotvorne državotvorne Hrvate njmačkoj policiji, mo), neki za novce, drugi "da se prikriju i osiguraju" a ne znaju, da čim predaju podatak, nisu više vlasnici, i ne znaju tko će i kome prodati te podatke.

Uhićenja samih šefova tajnog redarstva u Njemačkoj u zadnja vremena dokazuju, da ih je pola radilo za Rusiju. (Moglo se je iz dosadašnjih pisama generala Drinjanina uočiti da on nikada ne govori o SSSR, nego uvijek Rusija. Ovo ne dokazuje da je general bio antikomunista, nego vizionar, mo), koji rade za Tita? Oni koji pišu rodoljubne članke, kao Varoš i liju suze nad grobom mladog i neiskusnog Šimundića, bio je koji je mjesec dana govorio u Rimu o tome, kako je Draganović otišao na jedno "dulje konspirativno putovanje". Da ga ne bi prije vremena tražili. I izgleda da je sam otišao preko granice i ne znajući, a oznake granice i sa talijanske i sa jugoslavenske strane bile su skinute. Tako ga kao austrijskog državljana mogu optužiti javno, a na popisu je "ratnih zločinaca", da je došao da u Jugoslaviji organizira sabotažu. I čitav aparat "suradnika" ostaje vani, trguje, švercuje, konspirira i čeka daljnju žrtvu, materijal za sudjenje i bičevanje živaca za akcije, koje su unapred osudjene na propast, kako sam Vam to dosta puta pisao i osobno govorio onima, koji su bili kod mene. U Australiji smo imali 10.000 pol. emigranata i pola ih je bilo organizirano. Što se je dogodilo? I u Njemačkoj? Nu "vodje" koje rade za strane policije da si osiguraju rad za Udbu, tu su, i filtriraju najbolje ljude, da bičuju živce ljudima i guraju ih u unapried osudjene akcije, kako bi strani svijet nas osudio, a narod izgubio vjeru u naš zdrav razum.

Neka nitko ne misli da će impresionirati svijet sa jednom bombicom, jer u Vjetnamu se lijeva krv do koljena, igra se poket smrti i ruski sateliti sa atomskim punjenjem već hodaju oko kugle svakih 50 minuta. Na Balkanu su oduvjek padale bombe, pa i ginuli milijuni. Američko javno mijenje nije se impresioniralo ni kad su mu gorile čitave četvrti, ni englesko kada mu je gorio London, ni Njemci kad je gorilo pola milijuna u Hamburgu. Rusija je u ratu imala 20 milijuna mrtvih, i Kina sprema pokolj čitave ruske Sibirije. U Sajgonu dnevno explodira dvadeset bombi, i u Honkongu, pred Bankom, na štangi vise Englezi, a unutar zgrade prave se trgovačke operacije. Teror ekvilibrija atomskog rata drži rivale (protivnike, mo) u hipokritskom stanju, i ni Papa koji dnevno poziva Ameriku da zaustavi sistematsko "koventriziranje" (u ovim smislu znači bombardiranje, mo) Sjev. Vijetnama, ni tobožnja savjest ljudi, pacifista, itd. neće prstom maknuti za bilo koga. Ovoga ljeta dao sam na čitanje prof. Prceli jedan moj poziv HRVATSKIM ELITAMA (imam ga i kada dođe vrijeme staviti ću ga ovdje, gdje i pripada, ovim pismima, mo), u kojem sam iznio stratežko-taktičke zasade za jednu akciju.
Ne mogu to dati iz ruku, niti slati poštom. Takvo jedno pismo može izgledati i pesimističko. Nu da li ima razloga za varljivi optimizam? Da li mi imamo ptava gurnuti naš narod u jedan rat bez izgleda za uspjeh? Bez pokoći, političke, logističke, bez kapacitiranih ljudi, kad bi i mogli prihvatiti, da osim stranih agenata i Udbaša i Azeva, ima čestitih hrvatskih idealista, koji žele, kao što Vi želite početak akcija.
Zato u prvom redu: ne miješati pojmove domovinskog i vanjskog fronta, ne miješati LJUDE ta dva fronta, da svaki neuspjeli akt ne povuče za sobom gubitak svega. Kad se Rover popeo na glavu svima sa "revolucijom" poslao sam mu poruku: ako ti je cilj najaviti rat Australiji, onda čini to u svoje ime. Ako misliš raditi na vanjskom frontu Odpora, onda svi ti stoje na raspolaganje. Ako imaš petlje i odlučnosti raditi na domovinskom frontu, onda napusti sve i dodji k meni, ali onda nema više povratka u Australiju, jer se ne može biti u isto vrijeme konspirator sa 10.000 kl. daljine, "član Vlade Vijeća", vodja športa, odbornik kulturnog kluba itd. I k tome "smatra me se šefom Bratstva".

Ovakovi zastarjeli mentaliteti upropastili bi svaku akciju i onda, kada bi ona imala izgleda za uspjeh. Boriti se protiv partije nije isto što i protiv brutalne snage srpskih žendara. Ovdje je znanost u službi te brutalne sile.

Nama je svima na jeziku akcija. Nu gdje je jedna snaga bez jače pomoći srušila jednu komunističku zemlju. Ja sam napisao knjigu "Tehnika obaranja komunističke države", ali ju nisam publicira, jer su me molili prijatelji ovdje, da to ne učinim, jer bi bila šteta odkriti karte. Prije vremena, naravno. Mnogi će reći, pa zar se ne može ništa učiniti? Mnogi mi vele, sada se treba radi Draganovića "OSVETITI". Imamo i bez Draganovića razloga za tu osvetu.
Nismo ni Bleiburg osvetili. Ja sam bio onaj tko je spremao gerilu, odpor, borbu iza linija. Pa je prevladalo mišljenje da NE, jer fali za to politička baza.
Imamo li tu bazu danas? Amerika? Vatikan? Njemačka? Gluposti ! Danas imamo manje prijatelja nego 1945. g. i komunizam je zavladao sa pola svijeta, a sada radi na tom da razruje drugu polovicu. I Tito, i Fidel, i mnogi drugi djeca su i mezimčad te politike, a ne mi, antikomunisti. Amerika je antikomunist u Vijetnamu, ali nije u Jugoslaviji, i manje u Rusiji, s kojom skupa pomiče figure na šahovskoj ploči i trguje sudbinom naroda.

U tim i takvim prilikama, ja sam u mojoj knjizi, razradio tehniku i taktiku. trebamo se služiti dijalektikom i njihovom metodama, infiltracijom i razjedinjavanjem. Onaj tko još ne vidi mogućnosti u razlikama izmedju Rankovićeva komunizma i onog evropejskog, kamo se situiraju hrvatski komunisti, koji ne vidi mogućnosti barem djelomičnog paraliziranja vlaških masa, koje gledaju u hrvatske komuniste kao saveznike, a ovi u njih iz straha pred ustaškom osvetom, i tko nije ništa naučio iz madžarskog ustanka (1956, mo) i razloga prilaženja Kadra (vođa mađarske antikomunističke revolucije, mo) Rusima, taj nije tehnički na visini da se uhvati u koštac sa srbokomunizmom.

Lako je raspaliti u jednom članku po svima, najaviti rat svima, odgurnuti i podpisnike Deklaracije, najaviti nastanak rata hrvatskim Srbima, osvetu bivšim partizanima, Vatikanu, popovima i Njemačkoj. Radi takve politike mi smo stigli na Bleiburg, i mogli bi pripraviti put i drugom novom i definitivnom. Bez razuma i sam sa srcem može se samo ići u susret osobne lijepe smrti, ali borba za slobodu jednog naroda nije osobna stvar. Emigracija može mnogo toga napraviti, kako smo vidili u slučaju Irske, pa i našeg slučaja 1941., ali bez koordinacije onog u domovini i onog vani, emigracija kao takva, bez ratnog pohoda i gerile bazirane na vanjskoj pomoći, je unapred osudjena na propast. Jedan zahvat redarstva u bilo kojoj zemlji može likvidirati sve u roku od par sati. Novo stanje traži nove taktike, nova borba nove mentalitete, jer sa onim Muse Kesadžije i Senjanina Ive, nemože se pobijati komunizam.

To je u prvom redu jedan mentalni proces. Ako mi nismo kadri služiti se njegovim metodama i njegovom dijalektikom, nismo ga kadri ni shvatiti, ni pobijati, a kamoli svladati. To najbolje vidi Amerika danas u Vijetnamu. Ali još uvjek ne dovoljno. Sazrijeva i tu stvar, i sazrijeva kod hrvatskih ljevičara, komunista, partizana, sindikalista, itd. uvjerenje, da su nasamareni. Tu ipak treba imati na umu da su za sprovedbu revolucije bezuvjetno potrebni nama domaći saveznici. Oni danas kontroliraju dio vlasti, imaju oružje, i mnogi od njih, hrvatski odjećaju. (To je upravo to što je Dr. Franjo Tuđman i učinio. Najprije proštudirao pomirdbeni stav generala Drinjanina iz PORUKA IZMIRENJA..., obašao Canadu i Ameriku i skoro svu Europu gdje je bila jaka hrvatska politička emigracija, osvjedočio se na terenu o ljubavi Hrvata za svojom Domovinom Hrvatskom, vratio se nazad, kući, u Hrvatsku, skupio svoje bivše prtijske pajdaše, obrazložio im stvar i zajamčio pozicije, stvorio političku platformu, stvorio HDZ, stavio demokratske temelje na kojima je počeo stvarati HRVATSKO JEDINSTVO, I STVORIO GA JE BIO...,mo).

Više je hrabrosti trebalo za Deklaraciju (hrvatskog književnog jezika iz 1967 god., mo), gdje Udba i Ranković, domaći Srbi partizani, stoji s puškom u ruci, - nego u USA razpištoljiti se kao šareni grah protiv "vascelom svetu". Nije lako sve to. treba mnogo studija, razbora odlučnosti i ljubavi. Da, Irska je emigracija bila odlučna, ali je borba trajala kroz 500 godina ! Ruski su boljševici bili prebačeni po Njemcima iza linija (borbenih, ratnih 1914-1918, mo) i data im mogućnost, a politički su bili financirani od jedne Banke. Komunisti su u****i i izgradjivani. Naši ljudi se vole oduševljavati, ali ne i izgradjivati. Kod menu su bili Geza i Šimundić, (obadvojica članovi HRB i obadvojicu Udba ubila, mo), pa kad sam im govorio, da zajedničkim snagama tiskamo "Priručnik za diverziju", onda su mi rekli, da njima netreba knjiga, nešto slično kao što čujem često i od naših.

Jedan ovakvi priručnik, sa slikama, crtežima, tehničkim uputama, ne može se prodavati ni javno izdati ni dati masama, ali je bio potreban barem predvodnicima. Mislim da sam poneki put citirao velikog Gotea : misliti je lako, djelovati isto, ali je najteže na svijetu nešto smisliti i onda dosljedno tome djelovati. Misliti samo je ipak gubljenje vremena, a djelovati bez toga je ljudska tragedija, a u diverzantskim akcijama posebno.

Zato govoriti o akcijama treba biti savjestno, konkretno, poduprto brojevima, hladnim razlozima, matematičkim planiranjem. Kakve akcija? Kojeg obima? S kojim ciljem? Psihološke akcije, rekli smo mnogo puta su dobre, i dijelom mi, dijelom oni nekontrolirani, očajnici, ili osvetnici, ako ih znamo izkoristiti. Veće akcije se planiraju sa jednim izričitim ciljem, kao i svaka ratna operacija. Rat se pravi na činjenicama. Sva demoralizirana Jugoslavija nije pala ni nako 8 godina Marselja (Marseille, atentat na srpskog kralja Aleksandra Karađorđevića 9 listopada 1934., mo) a svi smo bili Ustaše, dok nisu njemački tenkovi sa pet granica upali a avijacija srušila Beograd. Nije bezuvjetno potrebno to čekati, jer se tako lako ponoviti neće. Ostaje nam ipak malim, lokalnim, suberzivnim, gradjanskim ratom rušiti Jugoslaviju uz pomoć hrvatskih, makedonskih i slovenskih komunista, koja baza ipak postoji. rat svima i svakome smo davno izgubili i napustili Domovinu sa 17 divizija, pola milijuna Ustaša, Vladom i Poglavnikom. Ja sam za akcije i Vi ste svi za akcije. I mnogi Madžari, Romunji, Bugari, Rusi, Ukrajinci, Kubanci (uz pomoć CIA org.), i mnogi drugi. Nu HTJETI JE JEDNO, ZNATI DRUGO I MOĆI TREĆE.

5. Blajburška tragedija. Sve što smo rekli u pogledu našega rada odnosi se i na to. Ja sam o tome govorio sa prof. Prcelom. Ja sam bio i jesam uvjerenja, da je knjigu trebalo bazirati na radu naše ekipe i tiskati kod nas, (radi se o knjigi Bleiburška Tragedija ili OPERATION SLAUGHTERHOUSE, koju je izdao bleiburški odbor 1970., a kojemu je bio na čelu prof. Prcela, a general Drinjanin htio da tu knjigu tiska DRIPAPRESS, mo), i onda podjeliti badava uglednim ljudima. Ja sam prof. Prceli davno rekao da ga neće ni jedan pomoći ni od političara, ni od intelektualaca. Posebno sam mu rekao da ga neće pomoći prof. Draganović i na vrijeme mu javio, da Draganović sprema knjigu o tom predmetu. A taj krug su Milan Ilinić, i Zorić, i Nikolići dr., i ne treba ni govoriti da osim DANICE, koja je neutralna, i možda Naše Nade (novina Hrvatske Katoličke Zajednice, mo), isto tako neutralne, neće nitko pomoći. Zato su iz krugova onih, koji nas ne trpe zato jer smo ODPOR, i jer sami spremaju knjigu o Bleiburgu, ne može ništa očekivati.

Neznam što konkretno vrijedi činjenica da je knjiga tiskana u jednoj američkoj tiskari, ako knjiga neće biti kupljena ni odkupljena, a emigracija dreči, i s njom mnogi Odporaši. Pisao sam prof. i on će čitati ove redke i zna da je tako. Previše ih je koji podgrijavaju iz zavisti, pol. razloga ili ambicije da sami nisu napisali, a previše onih, koji su dali novac i ne vide knjige, te padaju na lijepak propagandi, da ili smo pokrali novac, ili smo nesposobni da napišemo tu stvar, i ljudi kao ljudi, u ovom i svakom drugom slučaju, brbljaju. (Doći će vrijeme - i zbog potrebe - da će netko prevesti ovo pismo na neke strane jezike, i tek tada će se uočiti važnost i dalekovidnost ideja Maksa Luburića, mo).

Ja sam moje stanovište iznio, ali sam prihvatio mišljenje većine, da treba da knjiga izidje u Americi. A to će značiti mnogo novca, kako je prof. Prcela i najavio, i knjiga neće masovno stići u ruke ljudi. Tu se valja pripraviti, i to je na Vama, da kao i o svemu ostalome i o ovome date jedno prihvatljivo, trijezno i brzo mišljenje. Ne meni, nego emigraciji, koja će sada povodom Draganovićeva slučaja htjeti ovoga glorificirati, i ujedno se sjetiti Bl. Odbora. (Ovdje se radi o Hrvatskom Demokratskom Odboru HDO, kojeg su on i Miroslav Varoš osnovali koncem pedsetih godina prošlog stoljeća, kako bi što više zbunili već zbunjenu hrvatsku emigraciju toga doba, mo). Mislim da bi svaka izjava za javnost morala biti dobro promišljena, jer je on u rukama srbokomunista, i možda već mrtav. Ja sam nastojao dati jedan pregled i drago bi mi bilo, da mi javite utisak i odjek. On je bio veliki čovjek, borac, ali ga je ambicija i pomanjkanje pravog omjera stvari odvelo u u stupicu i propast. Zamislite što će to ipak značiti za Bosnu ! Proces u Sarajevu sa arhivima, koje su davno u njihovim rukama. Nestale arhive Kavranove, Frkovićeve, Draganovićeve, Crv. Križa itd. iz godina bježanije. Koliko će Hrvata i stranaca biti uvučeno. Zato razborito u pogledu osobe, a nadjite riješenje za samu knjigu i bez Draganovića. Prof. Prcela se mogao uvjeriti u točnost moje prognoze. I u sud o ljudima.

6. ) ISPRAVKE U PROGRAMU ODPORA. Sugeriraju braća i to sa mnogo razbora ispravke u programu. Nu mi koji se poznamo, i koji znamo da je taj program doveo do reakcija. Odreći se sada toga bila bi pogreška, glupa pogreška. Nu ja to ne mogu napisati, ali Vi možete prenijeti. Obećati ljudima penzije, vreću novaca, da ih neutraliziramo, ili prisiliti ih, da se bore za goli život protiv nas, razlika je. Pukovnik Štir uhvatio se za to kao pijan plota, ali treba konzultirati onih 150 članova Odpora, deset odbornika i 400 simpatizera, koji znaju da su Lukas Juričić i onih dvadeset častnika godinama tjerali pukovnika, da izidje kao ODPORAŠ, a nećka "vječni komitet" neodporaša. On nije htio biti Odporaš, nego Predsjednik ili vodja kome god bilo. U tome su prolazile godine, i prema tome na koju nogu je ustao prof. Oršanić, pravila se "kombinacija", da nestane sa prvom reumom ili napadom histerije kojega od "velikih". Uz nas je išao Odpor, časnici, i 18 društava. Ostao Štir, Oršanić. Oni još vode rat kao i oni japanski vojnici u džungli nekih otoka pacifika, koji nisu još saznali da je rat prestao. Nebojmo se dialoga, nebojmo se socijalne politike, jer je nacional-socijalizam i fašizam su bili neke vrsti socijalizma, i Roosveltove i Kennedyjeve politike, i one kršćansko-socijalne isto tako.

Program Odpora je djelo domovinskog fronta i odgovor je bila DEKLARACIJA (hrvatskog književnog jezika iz 1967., mo) 200 profesora. Idemo tim putem. I odkada je svijeta i politike programi su uvjek bili jedno i vlast je radila drugo. Nedaj Bog veće štete nego da ja budem plaćao penzije partizanima.( Ovo je rekao Maks Luburić prije punih 46 godina, a danas vlada RH na čelu predsjednika Ive Josipovića, partizanskog sina, to sprovodi u djelo, što uistinu znači da u potpunosti sprovodi u djelo program HNO., mo)

U ustu granu je spadala i brošura Pribičevića (Svetozar Pribičević, mo), ali što se nemože to se nemože, ostavimo za doba kada se mogne. I dotle pomozimo tisak onako, kako to rade Vladek i Džeba (Ivan Džeba iz Clevelanda, glavni povjerenik Drinapress tiska za područje "North", mo ), i koji rad je tako zaslužan, kao moj ovdje, jer bez toga nebi išli ni dokle smo došli. Vjerujem da bi Chicago, New York, pa i Kalifornija mogli i više prodati. Svaki letak je osvajanje čovjeka, a u novom ratu čovjek je cilj, a on ima oružja, ima veza, ima vlasti. To su uspjeli jednom i sto puta komunisti, moramo i mi, pa makar obećali partizanima penzije i vlasima položaje i ravnopravnost. (To dokazuje položaj Milorada Pupovaca i drugih, mo). Ovog časa slušam televiziju i vidim da je jedan crnac, unuk jednog roba dobio izbore za načelnika Clevelanda naprema unuku oca domovine. To je novi svijet, u kojem valja naći mjesta Hrvatskoj.

Ja se zahvaljujem svima koji su se borili za taj program na prošlom Radnom Skupu, iako ni sami nisu bili sasvim uvjereni. Ljudi Odpora su isto različiti i zadnji puta sam imao sreću-nesreću, da su za istim stolom u mojoj kući sjedili sin jednog velikog ustaškog zapovjednika i sin jednog velikog partizanskog vojnika. (Ovdje će se za sigurno dugo i dugo nagađati tko bi to mogli biti. Za sina ustaškog zapovjednika bi se moglo reći da je to bio - generalov ubojica - Ilija Stanić, jer je Stanićev otac Jozo bio satnik HOS-a, dok za sina partizanskog zapovjedika se ne zna tko bi on mogao biti, mo).U politici je moguće sve, a mi moramo učiniti sve što je moguće i nešto od onog što nije moguće.

7. ) "Odbor Američkih prijatelja hrvatske slobode", kojega je prof. Mihanović htio napraviti nije drugo nego pokušaj uskršenja iz mrtvih VIJEĆA. Vjerujem u dobru volju tog čovjeka, jer mi ih je više o njemu dobro govorilo, ali dobra volja nije dosta. Smatram uspjehom Vaš nastup sa drugima na ravnopravnoj bazi, ali ne ulaziti u kombinacije superstruktura, iza kojih ne stoji ništa. Na pr. da iza tog čovjeka stoji jedna sjena iz Washingtona, koja bi rekla "naprijed demokratski askari" za Hrvatsku, onda bi mi pobili više onih "divljaka" (kako ih zove Ivo graničar) u Vijetnamu, nego sve američke leteće tvrdjave.

Nu stvarati titule za zadovoljiti čovjeka, - bila bi pogreška. Isto nam se nudilo sa Savezom, i svima Vama je poznato da je tu prof. Meheš, dobar čovjek, savjestan i koristan, bio upotrebljen od Dubičanca. I on je isto koristan, i neka bude Predsjednik, vodja, ili što bilo Saveza. Ali Odpor ne smije biti "čorbine čorbe čorba" nikome za volju; ni ljudi, ni grupa. Vjerujem da je netko iz Uj. Hrvata gurnuo dobrog profesora, nebili tako NETKO bio - NEŠTA ! Ili kruha bez motike, vodstva bez organizacije, slave bez borbe. Takvi pozivi dolaze i od novog HOP-a. Pazite.

8. ) Bolje veze i konzultiranja, uvid u rad i Drinapressa, itd. U izvješćima, pismima i razgovorima i o tome je bilo govora. Nu treba imati dušu Rude Erića, pa priznati, kao on, da nije na meni krivnja, nego na Vama, jer sam ja bio koji Vas tjera, a ne Vi mene, i jer mi niste bili kadri dati osobu, koja bi to činila. Ja sam ne samo kadija, koji tuži i sudi, nego i ćato, hapsadžija, i ništa lakše nego da se sprovede što se misli, da dodje Štef, kad bude u mirovini. I onda će se moći konzultirati sve Vas, dali jedan letak, knjiga, članak, itd. može, treba, ne smije izići. Mene veseli svaki nemir, svaka ambicija i što bi ja dao da se je pukovnik Štir prihvatio "odjela za vojnu izobrazbu". Sada to čini jedna grupa časnika. Guramo, idemo, padamo, ustajemo se. I nemajte samilovanja, ni obzira prema nikome kad se radi o Hrvatskoj.

Jedino pri tome treba gledati, da ne budemo filozofi, koji više pitanja postavljaju, nego rješavaju. Mi smo vojnici i revolucionarci, i prema tome realisti i svako pitanje koje postavljamo, mora imati jasan i konkretan odgovor. To je ostalo, vjerujem, kao mamurluk Ceciljinog (Vjekoslav Cecelja u to doba Tajnik Područnog Radnog Skupa "North" HNO, mo) piskaranja i Štirove optužbe, da hoću da budem novi Pavelić. Doba u koje ulazimo zahtjeva od nas konzultiranje, dogovor, razgovor, kritiku, konzultiranje, ali i sve ovo je jedan konkretni i nije apstraktni problem. to znači mnogo sati na pisaćoj mašini, mnogo više maraka za poštu, a i ovako sam uvjek, osim svega, kako pokriti troškove papira, radnika, pošte, itd.

I da završim ovu i onako preveliku analizu ; sve što budemo počeli treba početi ne izlažući ono što već postoji, jer sve što smo napravili, bilo je potrebno napraviti. Ne smije se dogoditi kao u našim ratnim ustaškim jedinicama, da čim je zapukla puška, nestalo je u kuhara, i telefonista, i boliničara, i pisara, i skladištara i obskrbnika. Svi su išli pucati. Jer svi oni imaju svoje funkcije, a nove funkcije traže nove ljude, tehničare, za to pitanje. Ostaje nam mučiti se, raditi, pisati, prositi da nam plate dio onog što smo dali i vaditi iz svog džepa, za sebe i one druge, govoriti, pisati, protestirati. I ono drugo, isto. A to znači nove napore. Jedna lasta ne čini proljeća, ali ga niti ne ometa. Zato ne smijemo niti stati radi jednoga, niti se pokrenuti jer od nas netko nešto traži, zahtjeva i nameće nam. Ne vjerujem u univerzalne genije svega i svačega, pa tako ni u ljude, koji bi sve htjeli biti odjednom. Nova vremena traže od nas novi mentalitet. Na Vama je da to pokušate.

9. ) dan odpora i radni skup "north". Idite i nosite ideje, idite osvajati masu, ali nedajte da Vam se masa nametne.

Povjerenike molim da mi najhitnije obračunaju što mogu od tiska, još prije polaska na put, i da pokrenete one, koji su to zaboravili učiniti. Zaboraviti? To je jedan elegantan naziv za nešto drugo, ali mi nismo nikada pravili škandala, iako će biti ljudi, koji će nastojati ugurati nas u škandale. To im je zadaća.

Pomozite koliko možete napore na domovinskom propagandnom sektoru. Ja sam mogao bi kazati kroz 4 mjeseca ovoga ljeta osluškivao bilo mnogih ljudi, ali sam i upropastio i onako slabe financije. Ništa ne možemo učiniti bez sredstava, ni na ovom, ni na drugim sektorima.

Drago bi mi bilo da mi potvrdite primitak ovog pisma, kojega šaljem Rudiju (za njega i Pivca), Štefu za njega i uže suradnike, na Ratka za njega i Andjelka, na Džebu za krug drinaša, na Vladka i krug Drinaša, na Prcelu za Bleiburški krug, i na Stanića za krug Northa. (Ivan Stanić, dobar i čestiti Hrvat, član Odpora. Dali je bio neka rodbinska veza sa generalovim ubojicom Ilijom Stanićem, to ne znam, mo).

Dakle 4 za Kanadu i 5 za Usa. Na Vama je da prenesete na druge ono što mislite, a društvima, itd. mogu pisati, ako mislite što trebadne.

Želim Vam svima najbolje, uz naš vojnički pozdrav,

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 08:30 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
JAGMA ZA PROSLAVU DESETOG TRAVNJA

general DRINJANIN
12.II.1968.

Dragi Ratko !

Evo nakon kraće stanke, i obavljanja drugih posala, odgovoriti ću Tevi i Vladeku, a i Rudiju i prijateljima u Usa. hvala na pismu od 31.I.1968. kao i prilogu, pismu fra Ljube. (Po svoj prilici fra. Ljubo Čuvalo iz Chikaga, urednik Danice u to doba, mo). Vidio sam izvješće u Danici, i znam da ih ima, koji nisu mogli onu noć spavati, kada su to vidjeli...

Demokracija Odpora i još jednom je pobjedila. Biralo se i izabralo se.

(Ovdje se treba spomenuti da su Hrvati diljem slobodnog svijeta u mnogim hrvatskim zajednicama pripremali ne jednu, nego više proslava Desetog Travnja. HOP je svojetao da samo i isključivo njima pripada Deseti Travanj te nisu htjeli s drugim Hrvatima slaviti dan hrvatske državnosti. U Torontu je bila jedna velika hrvatska zajednica gdje je bilo više društava i organizacija, koje nisu sipmatizirale sa politikom HOP-a. Zato su se predstavnici svih društava i organizacija sastali i na demokratski način, kako i Bog zapovjeda, dogovorili se da zajednički održe proslavu dana hrvatske državnosti Desetoga Travnja 1968 godine, za koju svrhu general Drinjanin je poslao onaj famozni i povijesni govor o Desetom Travnju Hrvatima Toronta 1968 godine, mo)

Hvala na vijestima, prirediti ću to za Obranu.

Dobio sam od Rusija i pisao u Pariz, i čim dobijem, odmah ću javiti.

Deseti travnja : izgleda da je nastala jagma za Toronto. Ne znam hoće li doći Vrančić, Herenčić i Matijević. Ako dodju, mogu samo jedni po drugima lupati, boriti se za članove HOP-a. Da li će to biti istina, ja to ne znam. Vidilo se da politički turizam nije ništa riješio. Mi bi mogli poslati koga, ali štogod bi napravili, nisam siguran da smo dobro potrefili. Mi obratno isto. Činjenica da mi slavimo u crkvenoj dvorani, je za sebe riječita. To će uvjek nekoga dovesti. I odporaške ideje, a i sam Gagro, kad nebi bilo drugih, a ja vjerujem da će biti.
Možda da dovedete Vendelina Vasilja. Možda bi došao i Enver Mehmedagić, ali je to strašno skupo. Nekog iz Evorope? Isto tako skupo, iako možda manje. Kako si vidio fra. Vendelin je junački istupio kao otvoreni Odporaš!
Ponekada sam mislio i na prof. Dabu Peranića. Mlad, pametan, ali ne znam kakav je govornik (nikakav. Poznam vrlo dobro dra. Dabu Peranića. Prijatelji smo veliki i on mi je bio vjenčani kum. Dobar na peru, vrlo dobar na peru, a govornik nije dobar. Hrvatski Radnički Savez iz Pariza je bio pozvan na glavnu sjednicu Porobljenih Naroda 1964 god., koja se je održala u gradu Bonn-u. Dr. Peranić, Mate Kolić i ja smo kao delegati HRS iz Pariza zastupali Hrvatsku.
Dr. Peranić je savršeno govorio francuski i svoj napisani govor je počeo čitati pred delegatima svih porobljenih naroda. Uzdržao se do te mjere da su mu se mogle noge kroz hlače vidjeti kako je drhtao. Dao mi je znak, prišao sam k njemu, dao mi je pripremljeni govor da ga umjesto njega pročitam, što sam i učinio. tada mi je rekao da on nije za "govorencije" dobar, ali da se na peru nikoga ne boji. O tome je general htio reći, ali, eto, ja sam iz osobnog iskustva nadopunio, mo
), i dogovorili smo se za Švedsku.
I to bi bilo jako skupo. I kad se nauče, drugi put bi sa mjeseca morali koga dovesti, jer će sve biti malo. I lani su lajali da će doći ovaj i onaj, pa šta. I kud su išli, ostavljali su slabe tragove. Istina, ovi su mladi, i Dabo i Enver, i nose mlade ideje, privlače mladost, ali možda nisu baš za to područje dobri. Na pr. u Švedskoj da, u Parizu itd.. Možda Vendelin i Mesić? (pukovnik HOS-a Tomislav, Tomica Mesić, mo) Još ću misliti o tome, ali vjerujem da će na kraju biti, kao što si i dosada riješavao, uz pomoć Kambera, Vendelina, Mesića itd.

Stric Ante. Vratiti ću se na to i pisati Tebi, Rusiju itd. Bojim se da znam istinu. Nije ugodna. Pametnoj je što veliš i zasada ostanimo pri tome. Glavno da znam kako misliš.

Sada se je ustanovilo da je dosta navodnih pisama Draganovića iz Rima, zapravo podvala Udbe i da su isto falcifikati. Ugovor onaj izmedju Draganovića i Tudjine sam i ja dobio, ali ga nisam htio u Obrani donijeti, jer neznam nije li to podvala. Draganović je uzeo samo kao izliku ono sa mojom suradnjom, jer ni prije nije pomogao, ni poslije, kada su mu rekli, da neće staviti moju. Nevjerujem dakle nijednome od njih : Iliniću, (Milan Ilinić, novinar, mo), Tudjini (Zlatko Tudjina otvorio zlatariju u Munchenu, Njemačka, izrađivao dukate i zlatnike hrvatskih velikana, grbova i sl., mo), Varošu, (Miroslav Varoš, partizan i Udbin agent, mo), itd, jer oni mogu, ili Udba izdati bilo što s tim da je Draganovićevo. Meni nije bio rekao ni riječi sam Ilinić, a pisali su Brbiću (Stjepanu Brbiću u Australiju, Povjereniku Odpora, mo), da su njegovo ime našli medju Draganovićevim papirima, kao NJEGOV PRIMATELJ, a nikad ga vidio nije, ni veze imao.

To je kao i sa tobože obranom onih u Njemačkoj. Lov za dolarima i Udba. Ilinić je uz Orlovića optužen da su ukopčali Draganovića onom pukovniku i njih se dva otvoreno optužuju. On je izgurao, Ilinić, Batušića. Pjanića i druge predstavnike Odpora. On radi za Njemce, a to znači, i za one, koji Njemcima zapovjedaju, i koji stoje na čelu, a to su ćifuti i socijalisti i vragovi. On je imao čisti protuodporaški stav u ovom i prijašnjim slučajevima. On radi za svoj trbuh, i nije bio bolji od Jelića. Nevjeruj nikome. O tome ću pisati opširnije. A dotle pazite. Imade i gorih stvari, iskrsla je neugodna jedna blamaža, trgovina, čekovi, nu o tome, skorom.

Crveni Križ. Zato sam iznajmio posebni poštanski pretenac, a tu bi trebalo svećenike gurnuti. Možda i žene. Nu stvar Crvenog Križa je ozbiljna medjunarodna stvar, iako znam, da ljudi mali misle onako kako veliš.

Da, Vladek mi je poslao i opet ček na 560 dol. kako pišeš. Mislim da ću skorom moći napraviti jedan letak sa propagandom za knjige, pa da malo zadjemo i u širi krug. Nije loše što su knjige i što Vladek i Ti i nekoliko njih vučemo, nego je u tome da su seronje postali nesvjestni i ne kupuju knjige.

Obrana. Možda da nam uspije jedan novi sistem slanja, tj. preko AVIONA KAO ROBU. Bilo bi jeftinije. Kad bi stavili manje stranice, možda bi mogli jeftinije ići van. Ali nikad nećemo moći trgovački govoreći takmičiti se sa novinama, koje izlaze tamo i stižu redovno za par dana.

Marinčiću ću pisati.

To sa mladima je dobro, jer organizacija kuda dolaze mladi, može imati budućnosti. Svakako ću pisati Željku (Tokich iz Toronta, mo) i mladima. On se uvjek javlja iako na engleskom. Svjedno je, ja ću pisati na hrvatskom, a on neka im dade.

U pogledu od tamo dobivenih novaca ja sam ti pisao točno kako je bilo. tj. sa podpisom Franje Majića ček na 380 dol., od čega je bilo 100 dol. od organizacije, a 280 dol. za Božić. Isto tako veli da je lista kod Tebe, te da nije završeno. Od Blage ja nisam dobio ni slova, i to sve od onog doba, kada se bio javio i Ti si mi bio pisao, da nije bio zadovoljan. Ne sjećam se što je bilo. Poslije ništa. Odnosi se na Blagu Nižića. Ja sam to potvrdio, i kasnije ništa.

Pisali su mi iz Hamiltona, poslali novce i to sam ti objesnio. Osim toga su kao i uvjek Stanić, Nosić, Mile Luburić, i Galac /ovoga će Vladek valjda bolje poznavati/ poslali, i ako te interesira napravit ću ti izvadak, ili kada i drugima pošaljem, i njima ću, ali od Blage ne.

Vjerujem da se ne radi o onih 100 dol. što je uz 280 bilo u čeku, jer veli doslovno : ZA FOND ODPORA. Nu ne spominje se Blagu. Da znaš. Ja ću ti napraviti potvrde za sve ove, odnosno nekoliko riješi zahvale, i poslati, kao i drugi puta na Tebe. Nosić je uz ono što je dao na listi i sam poslao, mislim još 20, Stanić isto, ali to se ni u kojem slučaju ne može odnositi na Blagu.

Dobro je da držiš vezu sa Josom Šabanom. Malo je nategnuto izgledalo sve ono izmedju Kambera i Borića i mnogi se pametni ljudi čude zašto je to bilo. Bit će to kao i sa Bonifačićem (Dr. Ante Bobifačić, hrvatski pisac i književnik. Poslije smrti dra. Stjepana Hefera 1973., postao je predsjednik HOP-a, mo), da kad ga nisu htjeli fratri za urednika Danice, da je otišao u HOP i postao veći ustaša od Poglavnika.

Povraćam Ti pismo od Fra. Ljube.

U pogledu razlika izmedju popova i fratara : dok bude jednih i drugih, bit će tih razlika, a u konkretnom pogledu, mislim, da se misli na to, da bi sutra fratri dobili Toronto župu i crkvu, što bi mnogo značilo za njih. Nu kako je tu po srijedi opet Biskupija i mnogo toga, nebih želio reći, da li će to uspjeti. Odmah će dreknuti da fratri osvojiše sve, da su ustaše, koljači i Hercegovci sve i svuda...Oni su se uvjek kroz kamiš ljubili, kao i Ti sa vlč. Kamberom, ali ni to nije najgore, jer eno se otvoreno kolju i popovi i fratri medju sobom, (hercegovački/mostarski slučaj iz 1967 god., mo), i ovdje i u domovini i u sred Rima. Ti se drži Crkve, i kako kažeš, varkaj se, jer ako si svjestan da te treba, i Ti njih trebaš za organizaciju i Hrvatska sve skupa.

OBRANA DESETOG TRAVNJA je poslata redovnom poštom, jer ima 24 stranice i napravljena je radi Domovine. Najaviti ću to i u Obrani koja će stići prije i avionski, ali da znaš, ide na Tebe redovnom poštom iako na avionskom papiru, i vjerujem da će stići za kraj ožujka. Ti ju čuvaj i daj za deseti Travnja, tj. za 6 ili kako to sa Vladekom dogovoriš. NE ZABORAVI DA JE PISANA ZA DOMOVINU, GDJE ĆE NAŠI PROFESORI I STUDENTI IZIĆI SA NOVIM STVARIMA, kao ovo sa Dubrovačkim problemomo itd. Eno tripalo se tuži da teško izlaze na kraj, jer da smo izišli sa modernim programom i propagandom. (Radi se o PROGRAMU HRVATSKOG NARODNOG ODPORA. Vidi Obrana br. 49/50, mo).

vlasi gledaju na hrv. komuniste, ovi djelom na nas, jer otraga stoji Ranković i velikosrpski nož. Pa pomalo da se i mi naučimo voditi politiku i ravnati puteve za SVE HRVATE ILI BAREM NAJVEĆI DIO I UZ TO I DIO SRBA. Treba tražiti manji odpor, da bude efikasnije u borbi protiv Srba. Inače su bili emisari i sastali smo se, pomalo se ide naprijed, i približava se odsutno vrijeme. Nije lako, ali je bolje nego je bilo.

Dolazak Crnog (Štef Crnički, mo) ovamo i Marijana u Toronto će isto imati svojih dobrih strana, jer će nas odteretiti, da se mognemo baciti sa snagom na ostalo.

Pošalji mi izvadak iz novina kada je govorio o nama, bilo iz Markovićevih, bilo iz Tomićevih novina. (Ante Marković urednik novine HOP-a NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA, i braća Rudi i Srećko Tomić, urednici nezavisnog i povremenog lista HRVATSKI PUT, mo). Nadam se sutra ostalo.

Bog. Tvoj general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 08:31 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
U SLUŽBI DOMOVINE

VJEKOSLAV LUBURIĆ
23.IV.1961.

Br. A. Kršinić
Usa.

dragi Ante !

Veoma me je obradovalo ono što mi pišeš. Nisam Ti se javio, kao ni ikome drugom, jer sam htio sačekati odgovore na Načela, koja sam iznio u Drini. (Radi se o prvoj Drini poslije razlaza sa Poglavnikom 1956 godine. U toj prvoj Drini i u drugoj EPOHI Hrvatskog Narodnog Odpora general Drinjanin iznosi TEMELJNA NAČELA I DUŽNOSTI HRVATSKIH BORACA U EMIGRACIJI. Na te odgovore general je očekivao, mo). I odlučio sam. Izlazi drina kao i prije, na bazi Načela, a sa radošću prihvaćam da budeš Povjerenik za Kaliforniju. Poslat ću ti jedan paket Drina sa Načelima, a čim bude okr. list o izlasku šaljem ga i poslie Drinu. Znam da imam prijatelja i pozdravi ih sve skupa i svakog posebno. nova Drina će biti još bolja nego prije.

Traži od Rudija da Ti pošalje jednu dok stignu ostale.

Ja sam dobro i zdravo. Imam 48 godina (dakle, general je rođen 1913 god., mo).Zdravlje bolje nego 1945. Bio je kod mene i Prcela, ima i film, pa tito može i potvrditi. Stojim na čelu jednog velikog poduzeća, a živimo na imanju žene. (Vrlo interesantno. Neki su tvrdili da se je general rastao sa ženom 1960., a on osobno kaže ovdje, u ovom pismu, da živu na imanju žene. Kroz pisma Maksa Luburića za mnoge stvari će se saznati, mo).Imam dva sina i dvije kćerke : Domagoj, Drina, Vjekoslav i Miroslava. Tvoja ide u školu i bit će Luburića.

Napiši mi štogod za Drinu.

Stvori "Krug Prijatelja Drine".

Iz svega onoga što se dogadja očituje se, da bez krvavih gaća nema slobode ni nama, ni Americi. Dolari neće spasiti Ameriku. Pa ćemo se jednog dana naći u borbi za opstanak.

Moj budući rad se bazira na vojsci, nacionalnoj, izvan i iznadstranačkoj, gledati budućnost, a mrtvima pokoj duši.

Javi se. Srdačan pozdrav Tvojoj supruzi i tvojim kćerima.

Pozdravi sve prijatelje.

Odani Ti Maks.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 08:32 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
PRIJATELJI DRINE

general DRINJANIN
30.9.1963.

Dragi Ante !

Hvala na pismu i riješima, kao i na čeku od 60 dol. Prilažem ti okružnicu, tek znanja radi. Nisam to nikom u Californiju poslao. Pisao je Šola (Filip Šola iz San Jose, mo) i poslao 100 dol. za dionice, koje sam mu već davno poslao. On je odkupio 50 dol., a Novak (Drago iz San Francisca, mo) 50 dol.

Ja ne znam šta misliš pod pojmom "Sjeverna Kalifornija". Što spada u to? (California je podjeljena na sjeverni i južni dio. Sjeverni dio je od San Francisca, uključivši i Bay Area, pa do države Oregon, a južni dio Californije je od San Jose do San Diego, mo). Kamo bi onda trebao slati u "Južnu Kaliforniju". Molim da mi to razjasniš.

Da li si sa Šolom u suradnji? Šta je sa Džaferovićem? Da li si u stalnoj vezi sa svima, Boškovićem itd. Da li je mogućnost da se proširi "Drina", a ne da se na 30 komada snizimo. kuda ćemo stići? Šta je uzrok da idemo nazad? (Sve našega generala zanima, sve želi znati, i sve to radi Hrvatske. Malo ih je kova generala Maksa Luburića, mo)

Ja sam voljan sa Heferom i Jelićem razgovarati, ali šta misle oni? Čitaj njihove novine! Najavio mi je svoj dolazak stari Ante Došen, (Ante Došen je sin prvog predsjednika Hrvatske Državne Vlade NDH Marka Došen, mo), koji je u Evropi. On je bio sada sa Jelićem. Oni su stari prijatelji, kao i ti. Piše, da ih treba pregaziti. Pisati ćemo ti kad stigne..ž

Čim prodaš ove Drine i Obrane pošalji nam. Pozdrav svima, odani Ti Tvoj

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 08:34 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
DRINA I OBRANA U SLUŽBI HRVATSKE BORBE

general DRINJANIN

Nekolicini braće u USA. (ovo pismo je bez datuma a došlo je u istoj omotnici s datumom 39.9.1963., kao i predhodno pismo, mo)

Draga braćo !

Postavljeno mi je pitanje da li se treba i može organizirati vlastite ogranke Odpora posebno u Clevelandu, Chicagu, Milwauke, New Yorku, te u Californiji. Moje je mišljenje, da je za prvi čas potrebno da se PRIJATELJI DRINE sastanu i sami o svemu dogovore, te prebroje, i vide da li je potrebno, da se stvaraju formalni ogranci ODPORA, ili da se ostane kod samo KRUGA prijatelja. U svakom slučaju ta obadva sistema mogu za čas omogućiti rad. Dobio sam viesti, da članovi Uj. Hrvata neće smjeti biti članovi i drugih društava, dakle kao u HOP-u, ili da ne kažem u - partiji ! Mi smo bili uvjek širokogrudni, i pomagali smo sve hrvatske organizacije, što nije bilo dostatno shvaćeno. Dizali smo mnogo društava, da budemo iz njih izključeni, ili progonjeni radi naše širokogrudnosti. Ako ste uvjereni da treba držati Odpor, onda stvorite njegove Krugove i Ogranke.

Stvar sa 9 naših uhićenih u Jugoslaviji, (radi se o skupini Oblak/Tolić koja je bila uhapšena u lipnju 1963., mo) koji su otišli iz Australije biti će načelno obradjena u novoj OBRANI. Nitko od Odpora nije pao, a oni odporaši, koji su otišli, došli su ovamo, i nalaze se ovdje, a ne u zatvoru. I ovi su bili izdani. O tome posebno.

Nova "DRINA" posvećena je Jadranu i Dalmaciji. (Obično mi smo tu Drinu br. 3/4 1963., zvali "Jadranska Drina", mo).

Ljetne ferije i pomalo nemarnost povjerenika doveli su nas u nezgodan položaj. Ako smo uvjereni da treba odgajati nove borce, što Drina čini, tada treba savjestno urediti povjereničke poslove. Molimo one, koji su u zaostatku, neki od mnogo mjeseci, da nam pošalju što imaju od Drina, Obrana, značaka, dionica itd. Bez toga nemožemo dalje.

Nova Obrana donosi izvješće komisije za obranu naših u Bonn-u.

(radi se o nekih tridesetak Hrvata koji su prošle godine, 1962., napali jugoslavensku trgovačku misiju, a ta misija je uistinu bila Udbaška jazbina svih Udbaških agenata. Novac o kojem general govori je novac kojega je obdor za obranu ovih Hrvata prikupio na dobrovoljnoj bazi dobrih Hrvata iz cijele hrvatske političke emigracije. Njemačke vlasti su taj pristigli novac zaplijenile, jer ih je jugoslavenska vlada uvjerila da se taj novac troši i da će biti upotrijebljen za "terorističke" svrhe. Odbor koji se je bavio obranom tih Hrvata je njemačkim vlastima dokazao protivno jugoslavenske tvrdnje, te je vlast novac odblokirala, mo).

Novci su oslobodjeni i mi smo na prvom mjestu na listi, sa 10.000 maraka, osim onih, koji su dani advokatima, ili su pod drugim imenom. I o tome u Obrani.

Nova akcija Odpora sa hrvatskim Crvenim Keižem i Polumjesecom dovela je do medjunarodne kampanje protiv Tita i o tome će se mnogo govoriti. I o tome donosi Obrana obširno. Za koji dan ide.

Nova Drina, o bleiburškim žrtvama košta 2 dol. jer je njen obim i sadržaj na visini, i koštalo je mnogo žrtava. treba braćo nastaviti na svim frontovima. Novi ugovor izmedju Usa i Španjolske situira ovu zemlju na zavidni položaj i to će se odmah opaziti u medjunarodnoj borbi protiv komunizma. Mi ćemo Hrvati imati posebno zavidni položaj u tome. O tome mogu Vam dati garancije. Brzo će se to opaziti. treba izdržati i sadanje stanje i mi ćemo to izdržati i niti ćemo popustiti borbu, niti se prenagliti i ludo ginuti. Imajte povjerenje u ljude i vodstvo Odpora. Mi idemo polako ali sigurno k cilju. I nebojmo se ničije službene politike, nego idemo svom cilju, te ćemo perom i mačem izvršiti svoje. Vjerujte i pomozite.

Odani Vam general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 08:35 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
PARALIZIRATI TITOV USPJEH

general DRINJANIN
19. rujna 1963.

Draga braćo!

U prilogu vam dostavljam na španjolskom i engleskom jeziku kopiju predstavke, koju smo uputili na dra. Radmana i na mnoge islamske dostojanstvenike, diplomate i političare. Uputili smo memorandum na središnjicu Crvenog Križa u Ženevi. Odlučili smo, da Deželić, Šehović postroje Hrvatski Crveni Križ, kao pto i spada na jednu katoličku i islamsku zemlju, te ćemo s tim početi bombadirati na sve strane. Dr. Radman je obećao Deželiću i Muftiću, da će kao diplomatski predstavnik Jordana kod Ujedinjenih Nacija u Ženevi poduzeti korake. Oni će nam morati odgovoriti i mi ćemo dignuti graju na sve strane i na svim jezicima odavle, iz Ženeve, iz Pariza i iz Njemačke. Mi ćemo urediti, da dignu graju i sa Orienta, a evo pišem vama u Ameriku, da Tugomir preko vojnog lista i revije "Lea" i Pero (Tutavac iz Buenos Airesa, mo) preko "Napredka" organizirate graju u J. Americi, a Ivo i Rude i Crni preko Ujedinjenih Hrvata i prije svega preko Bleiburškog Odbora u USA, Kanadi, a i na one adrese, koje unutra imate. Sve to treba sintezirati, a mi ćemo ovdje preko "Obrane" i "La Croatie" i vjerovatno još kojeg lista pokrenuti, da se ulažu protesti i da se u duhu pisama koje vam prilažem na engleskom i španjolskom jeziku uputi na Ujedinjene Nacije i Crvene Križeve i posebno na internacionalni u Ženevi.

Mi znamo, da za sada neće nitko ići vaditi te lješine, (ovdje se radi o jednoj masovnoj grobnici, tunelu, u Sloveniji koju su pronašli radnici željezničke pruge, te ili prethodne godine, puna kostura, civila, žena, djece, staraca i vojnika, mo), ali će o tome govoriti cijeli svijet i s time će Tito biti pozdravljen svuda u svijetu, kuda bude šetao. Tako dugo, dok ga ne zahvati i onaj glavni proces, a i to će doći. Ja znam, da je vama teško, ali je nama još još teže i još je gore onima u Mehlemu i Beogradu. (Mehlem je mjesto u Njemačkoj gdje je jedna skupina od tridesetak Hrvata prošle godine, dakle, 1962., napala jugoslavensku trgovačku misiju, koja je uistinu bila JAZBINA svijh Udbinih agenata. U Beogradu su bili zatvoreni hrvatski revolucionarci, poznati pod skupinom Oblak/Tolić, koji su te iste godine 1963 došli iz Australije u Jugoslaviju dignuti ustanak, mo). Ja sam vam u svoje vrijeme navijestio, da će do ovih procesa doći, da Tito paralizira naš moralni uspjeh u Mehlemu, zato sada treba dignuti graju, da se paralizira Titov uspjeh u svijetu i očisti neuspjeh zahvata naših najmladjih revolucionaraca, koji su ipak dokazali, da su voljni.

Muftićeva adresa je : dr. Mahmoud Muftić. P.O.Box 1822, Lauzanne, Suisse. Više o tome u novoj "Obrani".

Pozdravlja vas odani vam Maks.

Maks.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 08:38 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
OKRUŽNO PISMO 1953.

"DRINA"
Vjestnik Hrvatskih Oružanih Snaga

O K R U Ž N O P I S M O
Svim povjerenicima, suradnicima i čitateljima "Drine"

Najprije postavljamo Vam pitanje: DA LI ŽELITE DA VAM I ZA ANTUNOVO POŠALJEMO OVAKOVU "DRINU" KAO OVAJ BROJ OD DESETOG TRAVNJA?!

Da! - To će biti odgovor sviju Vas.

Dobro, u tom slučaju PROUČITE DOBRO OVO OKRUŽNO PISMO I IZVRŠITE ONAJ DIO RADA, KOJI NA VAS SPADA.

Pred kraj prošle godine štampali smo tri "DRINE" jednu za drugom u kratko vrieme i svaki put sa većom tiražom, sa većim brojem klišeja i na više stranica. Borci su "DRINU" tražili, slali svoje suradnje i davali nam sugestije za uredjivanje iste. Mi smo osjetili bilo boraca i sa geslom "vjernost za vjernost" išli smo smjelo napried.

Sa Božićnim brojem 1952. počeli smo kampanju, da se plate prilično veliki dugovi "DRINE", koji su nastali naglim razvijanjem "DRINE" i odpremom iste na sve strane svieta. Ujedno smo odmah pristupili poslu i izdali prvi broj 1953., koji je i opet bio jači i bolji nego svi prijašnji.

Hrvatski borci odgovorili su u duhu lozinke "vjernost za vjernost" i priskočili u pomoć "DRINI". Bilo je braće, koja su i više žrtvovala, nego se je od njih tražilo i očekivalo. Doći će vrieme, kada će "DRINA" istima dati priznanje. Možemo sa ponosom ustanoviti, da se nismo prevarili u našoj vjeri u hrvatske borce, jer je "DRINA" platila dugove i evo, kako vidite, kročila novom snagom napried. Vjernost boraca bila je za nas dragocjena u moralnom pogledu još više nego u materialnom, jer smo se uvjerili, da naš posao nije bio uzaludan. #DRINA" prodrla do svakog hrvatskog borca i osvojila srdca istih. A TO I JEST BILA MISIJA "DRINE".

Sada Vam dajemo "DRINU" na 30 stranica, sa više klišeja nego ikada do sada, sa krasnim štivom iz najboljih naših pera, sa bogatom rubrikom "Borci pišu". Na sugestiju boraca uveli som tri nove stvari: Rubrike "Viesti i pisma iz Domovine", "Čovjek i znanost u službi rata" i "Vanjsko.politički uvodnik".

Osim što se je u četeri broja podvojstručio broj stranica, uveli smo mala slova, te tako dobili na prostoru. Uveli smo i više vrsta raznih slova, da "DRINA" imade ljepši vanjski izgled. Papir smo isto poboljšali, i na kraju druga vesela viest: Povisili smo i opet broj primjeraka.

Učinili smo gornje iz više razloga: Spremamo se proslaviti Deseti Travnja, za čije smo djelo za N.D.H. dali sve svoje. Tako smo se htjeli odužiti uspomeni naših drugova, koji su još više dali od nas, a to je život. Vjerujem, da je ovo najbolji našin, da im se odužimo. Zatim: nalazimo se u predvečerje rata, koji će odlućivati ne samo sudbinom Hrvatske, nego i sudbinom svjetova. zato kao da osjećamo potrebu, da se duhovno povežemo što više i što brže. Osjećamo potrebu, da Vam kažemo, odnosno, da si kažemo ono što mislimo. "DRINA" je naš list i u njemu vidite Vaše radnje, sastavke, pjesme, dopise, fotografije i Vaša imena. To je garancija našega obiteljskog kontakta, jer "DRINA" ni nije ništa drugo, nego jedna obiteljska veza medju hrvatskim borcima, razasijanim diljem svieta. I ad kažemo, da se nalazimo u predvečerje rata, onda to znači, da Vam sa "DRINOM" želimo nešto kazati, s obzirom na našu budućnost. I još nešto: "DRINA" je našla puta i načina da sitgne i u Domovinu.

Gornji su nas razlozi dakle potakli, da smo sošli pred Vas sa "DRINOM" ovakovom, kakova jest. I sada se obraćamo Vama, da prema planu rada i svaki od Vas doprinese prema mogućnosti i potrebi svoj udio. Bez toga "DRINE" nema.

PRVO.- Organizirajte u svojem mjestu jednu ili više grupa "KRUG PRIJATELJA DRINE". Što je dužnost tih KRUGOVA? U prvom redu duhovno povezivanje onih boraca i Hrvata uobće, kojima su jasni ciljevi "DRINE". A jedan od glavnih ciljeva "DRINE", kako se iz njezina samog imena vidi jest, gajenje kulta neše vjekovne medje naše rijeke Drine, koja jest i mora ostati vječna medja izmedju nas i srbstva. Dužnost "DRINE" jest gajiti kult naše krvne zajednice, a protiv svih pokušaja razdvajanja braće katolika i muslimana. Nadalje obrana sudbinske povezanosti svih hrvatskih vojnika i boraca, koji su se borili protiv srbokomunizma, jugoslavenstva i kominizma uobće. Ne damo, da nas itko dieli na Ustaše, Domobrane, Oružnike, Legionare, Mornare itd., jer smo se borili za jedno i padamo za jedno. Naravno, da "DRINA" želi i obavještavati o aktuelnim dogadjajima, donašati stručno i poučno štivo, i sve ono što je hrvatskom vojniku i čovjeku danas potrebno. Eto, tu je zadaća Kruga prijatelja "Drine".

Napomena:
Ova okružnica je pisana 20 ožujka 1953 godine, u doba kada general Drinjanin nije još bio oženjen, dakle, bio je ledičan. I ne samo to. On je još uvijek pisao korijenskim jezikom iz doba NDH. Tko je pratio njegova pisma, mogao je uočiti da se je general mjenjao prema vremenu i prema potrebi, ali uvijek ostao na ideji obnavljanja hrvatske države i izmirenja svih Hrvata. Tako će ga povijest zabilježiti. Otporaš.


DRUGO. - Organizirajte suradnju za "DRINU". Više puta smo Vam u samoj "DRINI", u Okružnicama i osobnim pismama pisali o tom problemu. Svi Vi možete efikasno suradjivati. Ni jedan narod nije sastavljen od samih profesora, a kad bi i bio, ni onda nebi bili svi za suradnju u novinstvu. Zato skupite se prema grupama i prilikama Vašeg života, prema radnom mjestu, prema osobnim prijateljstvima ili prema pripadničtvu Vašim terenskim jedinicama. Tada zajedničkim snagama izradite prikaz jedne borbe, poviest Vaše jedinice, tok Vašeg života u novim prilikama, Vaša opažanja u životu u zemlji, gdje se nalazite, o životu i radu naših neprijatelja i protivnika, o dogadjajima u Vašoj hrvatskoj koloniji. Oni koji mogu dati više od sebe, neka sami obrade gornje probleme, neka pišu članke, ili kao drugi pjesme itd. Ona braća, koja imaju zato dara, neka prate stranu štampu i šalju nam izrezke iz stranih novina, neka prate strane knjige, koje govore o našim problemima i neka nas obavješćuju.

Poznate su nam prilike u kojima živite i anamo, da gornje nije lako rješiti. Ali sa mnogo dobre volje, ljubavi i napora mnogo se toga dade ostvariti. Nastojte pisati ragovietno i čitljivo, a ako je ikako moguće na pisaćem stroju. Nema svatko tih mogućnosti, ali zato Krug prijatelja "DRINE" i tu može ozbiljno pomoći. Pokušajte!

TREĆE. - Moramo se dotaknuti i materialnog pitanja. Odajmo puno počast onima, koji su tako rekuć podržavali "DRINU" na životu. Blagajnička knjiga "DRINE" je dokumenat. Znamo imena tih prijatelja i njihove adrese na pamet. Želimo sada pokušati nešto novoga. "DRINA" je osvojila novi krug čitatelja, a prema izvješću prijatelja svaki novi broj "DRINE" jače drma sa vratima na kući onih, koji kažu, da dora je, potrebna je, ali...Znademo za slučajeve, da su Povjerenici jednostavno posegnuli u svoj džep i poslali u ime svoje grupe. pokušajmo sada sa ovim brojem jedan pravedniji sistem. NEKA SVAKI ČITATELJ "DRINE", KOJI RADE DADNU JEDAN MALI OBOL I NEKA NAM TO BILO SAMI, BILO PREKO POVJERENIKA, POŠALJU. Tako će "Drina" moći svaki puta odmah platiti tiskaru i druge troškove, a pojedinci neće morati doprinašati velikih žrtava. Pri tome ne zaboravite, da se radi samo o Vama u par zemalja, dok je najvećih dio naših i prekomorskih čitatelja u državama, koje su pasivne, ne govoreći o onima, koji su bez posla, odakle se novci ne mogu slati, ili se uobće ne izplati slati ih jer ovdje ništa ne vriede. Kraj toga još nismo govorili o mnogobrojnoj braći u Evropi i Domovini. Ne zaboravite braćo, da kada bi svi Vi u tih par pozetivnih država platili, još uviek na svakoga od Vas odpada devet drugih, koji "DRINU" dobivaju i ne mogu je platiti, kad bi i htjeli. "DRINA" nema i neće imati predplate. Svi Vi znate, da je "DRINA" poslana svakome, tko ju je tražio. To je njezina MISIJA.

Eto, rekli smo Vam, kako se može za Antunovo štampati i opet ovakova "DRINA", koja će stići od Švedske do Zelanda, Sudneya i Damaska, Indokine i Argentine, pa sve prema gore do hladne Canade. Kao što će "DRINA" od Desetog Travnja čestitati taj veliki nadnevak svakom borcu razbacanom po svietu, tako će i sliedeći broj čestitati HRVATSKO ANTUNOVO, tu vojničku svetkovinu svakom hrvatskom borcu. ZAVISI O NAMA SVIMA.

Pomoć za "DRINU" šaljite na adresu: Mario Pušić, Apartado 5024, Madrid, Espana, po mogućnosti u preporučenom pismu, zračnom poštom, u čvrstoj i dobro zaliepljenoj kuverti. Kada se radi o malo većoj svoti, tada uplatite u cheku na kojoj banci na gornje imei gornju adresu. Posebno upozoravamo: da se ne šalju chekovi na ime "DRINA", jer to prouzrokuje potežkoće kod banke. Gdje Vas je više skupa, šaljite kao i do sada zajednički. Posebno molimo one, koji avionski dobivaju, da misle i na to, jer ova "DRINA" je i opet teža, a poštarina svaki put viša. Kako će te mnogi viditi, poslali smo Vam avionski redovne teže brojeve, jer smo zadnjih dana dobili zahtjev na mnogo više avionskih, a tih je samo ograničen broj.

I na kraju: Samo se slučaju može prepustiti, ako netko "DRINU" nije dobio, a tražio ju je. To poručite svima.

Uz naš vojnički pozdrav:

Za Poglavnika i Dom Spremni!

Madrid, dne 20. ožujka 1953.
Uredničtvo u Uprava "DRINE"

general Drinjanin


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 08:39 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
GENERAL DRINJANIN

Broj, 01064 - Stan, dne 3.VII. 1953.

Br.. Anti Kršiniću,
15029. Holt St.
Washington Manor
SAN LORENZO, Calif. USA.

Dragi brate !

Potvrdjujem primitak Vašeg cienjenog pisma od 23. lipnja ove god., kao i priloženih 10 dol. za "DRINU". Prilažem Vam potvrdu na istu svotu i zahvaljujem Vam se u ime "DRINE". Molim Vas, da izvolite saopćiti bratu Vidiću, da smo Vam potvrdili, i da mu se zahvalite u naše ime. Za brata Vidića predpostavljam, da je u vezi sa bjk. Fekterom, koji je naš povjerenik u San Franciscu. U koliko isti nema veze, a Vi ćete to znati, molim Vas, da nam javite i ja ću mu se odmah zahvaliti na pomoći i pisati mu.

Poslali smo i Vama i br. Vidiću po paket starih brojeva DRINA, naravno, brodskom poštom i to ćete skoro dobiti. Predpostavljam, da imate zadnji Antunovski broj, a ako ne, javite i avionski ću ga poslati Vama i prijatelju.

Vaše priznanje "DRINI" je bodrenje i podstrek njezinim suradnicima i izdavačima, koji nemaju druge ambicije, doli povezati sve borce za NDH. u jednu falangu. Da li Vas ima više tamo? Hoće te li se primiti povjereničtva DRINE za Vašu okolicu? Želite li suradjivati? Prilažem Vam jedan letak, pa ga proučite i javite se, pa ćemo poslije dalje. Imate li vezu sa Vitezovima i Erićem ? (Knights of Columbus, Columbovi Vitezovi, je jedna katolička religiozna organizacija koja je osnovana 1882., i djeluje u USA i Canada na principu bratske i uzajmne pomoći, mo). Jeste li bili vojnik ili ste "stari" naš emigrant. Ima mjesta i posla za sve nas !

U očekivanju Vašeg odgovora, ostajem uz naš vojnički pozdrav, odani Vam

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 08:43 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
PREDSTAVNICIMA I VODSTVU
"VANJSKOG FRONTA ODPORA" U SVIJETU


general DRINJANIN
12.X.1968. (Ovo pismo general je pisao 6 mjeseci i 8 dana prije pogibije i mučeničke smrti, mo)

Dragi moji !

Ovo pismo je nastavak onoga od dana 2.X.1968. i upodpuna misli razradjenih u novom letku i "Pismo hrv. elitama", koje Vam oboje šaljem na uvid po nešto, dok šaljem posebno pakete sa Pismima na Džebu u Cleveland, Gagru u Toronto, Lukasa u Buenos Aires, Brbića u Australiju kako bi isti bili na onim mjestima gdje se dobivaju inače stvari, i gdje se znaju naći naši ljudi.

Molim da se dogovorite sa braćom i napravite popis osoba, napišite te osoba i adrese, registrirajte kome se poslalo, eventualno popratite i rubricirate, s upozorenjem tko će i gdje vršiti skupljanje sredstava, kako će se kontabilizirati tko, gdje, itd. Mogu se na pr. davati Bonovi naši ili provisionalne potvrde, što sve ovisi o potrebama i mogućnostima na svakom pojedinom području.

Nač je "kapetan Bukovački" stigao u Tursku, odatle će ići u Bugarsku i Madžarsku. To je sve što mogu ovog časa pismeno reći.

Namjera mi je skorom k sebi zvati glavne evoropske suradnike radi koordinacije rada i specojalnih mjera. Mogli ste vidjeti ako čitate "Vjesnik u Srijedu" da se na nas baca krivnja za sve, i na prvoj stranici kao intelektualnog začetnika radi beogradskih dogadjaja (slučaj Miljenka Hrkača i bombe u Kinu "20 Oktobar", mo) baca na "pukovnika Dizdara" i Maksa Luburića, na Vojni Priručnik koji daje upute za vršenje akcije "psihološkog rata" i "pasivnog odpora". Naime prebacivanje bombaša u Beograd, smatraju kao akcije naše organizacije, tj. ne u Dalmaciji medju turistima ili u Hrvatskoj, nego u Beogradu. Dobio sam neke vijesti koje proučavam i nastojim povući konzekvence, ali prema svemu sprema se novi val odmazde Udbe.

Ovih dana je kod mene nekadašnji pomoćnik u tiskari, student Željko Bebek, kojemu ćemo vjerovatno napraviti jednu knjigu o političko-povjestnim problemima i koji dans gleda našim očima, jer mu je izašla magla "revolucija u dva mjeseca" kako su je gledali mnogi mladi ljudi gurani, isto inspirirani i često vodjeni po Udbi.

( Ovdje želim reći par riječi. Svakako da ne želim nikoga kriviti niti okrivljivati, a još manje potuživati. Gosp. prof. Miljenko Dabo Peranić je bio uski generalov suradnik i bio je član Glavnog Stana Hrvatskog Narodnog Odpora. Imao je uvid iz prve ruke u mnoge stvari. Napisao je knjigu POGIBIJA GENERALA LUBURIĆA. U toj knjigi prof. Peranić o Željku Bebeku ne piše najbolje, čak ga smatra suradnikom Ilije Stanića. General u ovom pismu govori o Željku Bebeku, a pismo je pisan u listopadu 1968., dakle u isto vrijeme kada je Ilija Stanić ponovno došao kod generala iz Pariza. Po knjigi prof. Peranića to nije nikakova slučajnost, jer je, kako gosp. Preanić iznosi u spomenutoj knjigi, Željko Bebek Iliju Stanića vozao po Francuskoj u jedno crnom automobilu.Knjiga o kojoj general govori je knjiga koju je Željko Bebek napisao: JEDAN NAROD U OPASNOSTI. Tko je imao priliku pratiti ova pisma, mogao je uočiti da je bilo govora o ovoj knjigi, i da je general zbog lijenosti i nerada izbacio s posla Željka Bebeka. Ovaj je iskoristio to vrijeme, napisao ovu knjigu, htio je da ju general tiska u tiskari DRINAPRESS, što je general odbio, jer Željko nije imao novca da plati troškove tiskanja knjige. Kako gosp. Dabo Peranić kaže u svojoj knjigi da je tog mjeseca listopada 1968. "odnekuda i iznenada" Željko Bebek priuštio malo novca i dao generalu polovicu, a general piše Dabi Peraniću da mi je dao 40 tisuća pesota, što nije dovoljno, ali svakako će pomoći pokriti neke troškove. Nadati se je da će doći vrijeme kada će se sve ovo do utančine ispitati. Istina je, da danas, mnoge Hrvate ova tema ne zanima. Ali zato je potrebno sve staviti na papir, da se ne izgubi, da se ne zaboravi, i što je najvažnije DA SE ZNA. Mo)

On mi je osobno rekao u pogledu Srećka Tomića, (Srećko i Rudi Tomić iz Toronta, braća, nekadašnji glavni urednici novine "GLAS DOMOVINE", kasnije urednici povremenika "NAŠ PUT", mo), da je isti bio oficir Udbe, nosio uniformu iste, kao i oružje, a da je Niko Kovačić, onaj iz Štuttgarta, bio šef ćelija komunističke grupe na univerzi u Sarajevu, pa je i mogao napisati "da ga pozna iz Sarajeva". Gornje ne znači da bi bili Udbaši i sad, ali niti protivno još manje. Prema tome kako god Niko Kovačić radi za Njemce, Udbu, Bratstvo (HRB,mo) i Export-Import odjednom, i što mu je omogućilo da "bude u svemu" kao i Varoš, i da se spasi iz svega, kao i Varoš, tako bi moglo, da se nadjete u unakrstnoj vatri braće Tomića koji bi Vas mogli denuncirati kao "komuniste". Komunisti to čine po sistemu, kao taktiku, da unište antikomuniste. Pazite u tom pogledu.

Delikatni su to problemi, prvo jer su mnogi od tih ljudi uvidili pogreške i netreba im povraćati vraćanje Domovini, a s druge strane čak i oni, koji su još uvjek članovi Udbe (Supa-a) drže se tamo na okupu, pa bili pravi ili krivi, idealisti ili zločinci, profesionalci ili amateri, jer i oni vole svoj život, i mnogi su uvjereni komunisti i biti će odsudna njihova uloga sutra (to se je dokazalo u domovinskom ratu, mo), jer su baš oni koji imaju dio vlasti, najodlučniji su i često najsposobniji. Za revolucije u Mađarskoj ovakovi su bili najefikasniji - na obje strane, jer su poznavali probleme, ali su i najodlučniji branili svoje živote na strani Rusa. Nu to ne znači da ćemo morati u tudjini iste širiti, štititi i još manje dati se terorizirati po njima. I kad smo već kod toga mnogi vjeruju da Bakarić dobro misli, ali da je kao i uvjek slabić, bezkarakteran, dok se o Tripalu misli i gore, dok se mnogo bolje misli o generalu Rukavini i admiralu Jerkoviću i "korčulanskoj grupi" Jerković. Savka Kučar-Dabčević, Pecotić itd. Inače proslave u Istri su državotvorne i govore o "priključenju Hrvatskoj" i kroz ovu - Jugoslaviji, što treba znati "prevesti".

O političkom previranju u Hrvatskoj i uopće u Jugoslaviji, čitate svaki dan u tisku vaših zemalja. Stvar Češke (Upad jedinica Varšavskog Pakta 21 kolovoza 1968 god. u Čehoslovačku, mo) je ubio pojam komunizma, kao što držanje Engleske i Amerike ubijaju vjeru u demokraciju, a pomalo i politiziranje Vatikana u ugled Crkve. Tu onda ostaje vjera u Boga, u sebe, svoj narod, svoju pamet, svoju snagu. To za mnoge Hrvate znači vraćanje Hrvatskoj - bez drugih i posebnih oznaka. To treba tako shvatiti ne samo verbalno, u teoriji, nego i u akciji. Oko vojske i mača, unutar svojih granica, a ostalo će se isto morati riješavati, ali bez drugih, sami, unutar svojih granica. Bojimo se toga i mi, ali i oni kod kuće, jer Tito ima 76 godina, pa iako on danas znači mnogo, jednom mrtav i bez drugih dogadjaja, otvara jedan proces, gdje valja uzeti učešća, ne "čekati kaj bu". (Vrlo poznata Mačekova izreka "kaj bu", koju je on često upotrebljavao u nezgodnim prilikama kada je trebalo donijeti neku odluku, on bi samo rekao: "kaj vidil", "kaj bu", mo). Bu ono što mi napraviti budemo...

Pisao sam Vam o "Vanjskom Frontu". Kao jedan od najznačajnijih dogadjaja zadnjih vremena spominjem da ste svi vi, skupa ili u grupama, pisali u istom duhu, i da su nam se pisma izmjenila na putu. Znači da smo sinkronizirali mišljenja i sada trebamo i same akcije. Na pr. neki prijatelji su došli i na samu ideju - isti dan kada sam pisao, da se ide do nekih stranih predstavnika. Kolosalno, - ali "iz obzira" treba krug proširiti: na pr. na dobrom engleskom sastaviti Memorandume, predstavnike, itd. i to POSLATI I ODNIJETI NA KONZULATE I AMBASADE ILI PREDSTAVNIKE SVIH 126 DRŽAVA SVIJETA, ČLANICA UJEDNINJENIH NACIJA. Tako Vam se neće moći reći, da ste išli na recimo "Bugarsko komunističko predstavništvo". Dakle na sve i onda, ako dobar dio niti za nas zna, niti će čitati, niti šta može, kada bi i htjeli. Ali hoće i mogu oni, koji budu zainteresirani.

Mislim da bi prof. Prcela trabao na dobrom engleskom napraviti te dopise, i onda ih slati i Brbiću i ovamo na evropske odnose i Lukasu za Južnoameričke. U slučaju potrebe tiskao bih vam jednu dobtu stvar načelne prirode, ali mislim da je efikasnije na mašini pisano, individualno. To ne izključuje djelovanje skupno sa drugima, kao i uvjek, što spada na vaš normalni djlokrug rada.

Sve Vas molim da pokrenete i sredstva organizacije, aki ih ima, iz Fonda, od Drainapressa, od priredaba, predplata, pa čak ako je moguće na račun DRINE, koja je na putu, kako bi vratio dug, koji iako se može dijelom obnoviti, ipak krajem ovog mjeseca moram bar pola platiti, a ostalo možda opet za mjesec dana, s drugom mjenicom.

"DRINA". Ide bolja nego ikada sa preko 300 stranica o komunizmu, i sa cijenom od samo 2 dolara baš zato, da lakše prodate. Radimo i na DRINI posvećenoj hrvatskim kraljevima, banovima itd. i prvi puta u povijesti sa likovima svih hrvatskih narodnih vlada, kraljeva, banova itd. Bit će siguran uspjeh.(Radi se o knjigi Drinina Knjižnica 29 "HRVATSKA ZA NARODNIH VLADARA" Valencija 1969., knjiga koju general nikada nije vidio tiskanu, jer je ubijen prije nego je knjiga bila tiskana. Knjiga je uistinu svake hvale vrijedna i trebao bi ju imati svaki onaj Hrvat koji se bavi našom hrvatskom poviješću, mo)

"OBRANA" br. 97/98 je otišla i nadam se da ste dobili, osim gdje ide normalno.

"OBRANA JUBILARNI BROJ 100" je u radi i imati će 40 ili 42 stranice, a donosi znatne suradnje sa svih polja iz emigracije i domovine, prenosa iz domovinskog tiska, koji su tako državotvorni kao i naši ovdje. Bit će to veličanstven broj, kakvog nije dala još emigracija. Bit će gotov vjerovatno do 20.ovog, dakle par dana nakon što dobijete ovo pismo. Zato Vas molim da mi odmah
još danas javite slijedeće

1. u koliko vam je potrebno nešto više primjeraka, jer sam dao napraviti nešto više,

2. da li da to šaljem avionski i da se broj proda skuplje, jer sa 42 stranice je dva dvobroja, i koštati će poštarina kao i sve drugo, više od duploga.

3. da li da pošaljem preporučeno, ali normalnom poštom, pa da se proda normalno tj. 50 centi od dolara, odnosno prema mogućnostima, koje su negdje dista ispod ovog prosjeka.

4. da li da šaljemo avionski i učinite što se može, računajući na predplatnike, koji ako i manjim dijelom, pomognu izvanredno, pa da se šalje avionski i proda normalno.

Javite ali svakako još danas ili za dan dva, nakon konzultiranja Gl. povjerenika sa aktivnostima, pa ću postupiti tako. Ovaj broj donosi vjerovatno 10 stranica Posebnog Priloga;

RANKOVIĆEVCI DIŽU GLAVU, iz pera prof. Peranića, a sa vijestima o češkoj i pokret Rankovićevaca bilo sinkronizirano. Donosimo i prenosimo članke iz HRVATSKOG KNJIŽEVNOG LISTA iz Zagreba, koji idu paralelno sa nama, sa čisto hrvatskim, nacionalnim, državotvornim i tradicionalnim program.

Javite isto koliko DRINA da pošaljem, jer vjerujem da će imati prodaju, i da će biti zapažene, jer su aktuelne, kao nikada do sada.

Pisali su mi neki da bi k meni došli. Pričekajte, da ovdje budu DRUGI, kao Štef i još jedan koji je najavio, pa čemo zatim i to sprovesti, ali nakon formiranja VANJSKOG FRONTA. (Poznato je iz dosadašnjih pisama da je Štef Crnički došao kod generala negdje u velači 1969. i da je ovaj išao posjećivati druge hrvatske političke skupine u Europi, kao što je iz pisama poznato da je Štef Crnički ostao na tom putu dulje i da nije bio kod generala u vrijeme dok je ubojica Ilija Stanić pripremao generalovo ubojstvo 20 travnja te godine, mo). Pa kad stignu da dodju u tom svojstvu, kao i "oni drugi". (Interesantno za spomenuti ovdje to da je general ovdje u svojem pismu od 12.X.1968., dakle 4 mjeseca i 8 dana prije pogibije napisao "...Pričekajte, da ovdje budu DRUGI", velikim slovima a pri kraju pisma: "...Pa kad stignu da dodju u tom svojstvu, kao i "oni drugi". što je "oni drugi" stavio u zaporke. Ako se u ovim izrekama krije bilo koja tajna ili spletka oko ubojstva generala Drinjanina, Vjekoslava Maksa Luburića, možda se to neće nikada pronaći. Mo)

Toliko za ovaj čas. grli Vas odani Vam

general Drinjanin


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 08:43 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
H R V A T S K I N A R O D N I O D P O R

Ured Glavnog Tajnika
Stan, 16.VI.1953.

Dragi Ante ! (Ante Kršinić, California, mo)

Primio sam Vaše pismo od 27.V. ov. god. kao i priloženi ček na 2 dol. za "Drinu", na čemu Vam hvala i za to Vam prilažem potvrdu. Veseli me da ste se javili. Vaše pismo je ohrabrilo čitavu našu hrvatsku emigrantsku problematiku. Mnogo sam uposlen poslom za život i "Drinu". Za koji dan će biti bolje, pa ću Vaše pismo dobro proučiti i odgovoriti na sve. Prepisat ću ga i poslati Poglavniku i Džaferu, kao i 5.6 storici naših prvih ljudi. javiti ću Vam i male novosti, koje imaju veze sa Vašim pismom. "Drine" nismo slali, jer smo prema okružnici pri kraju stare godine rekli da prikidamo sve veze, ukoliko nam se ne potvrde adrese. Mnogi ljudi mienjaju adrese, ali nam to ne jave, i nemamo interesa , da naša pošta luta po svietu. Srdačni pozdrav prijatelju Vidiću, kao i mom dragom vlč. Peharu. Pišete : da li sam Vam poslao moju vjenčanu fotografiju u generalskoj uniformi, koju sam, kao i oružje, prenio iz Hrvatske, sa odlikovanjima, revolverom i ustaškom "rodom" preko ciele Evrope do ove zemlje, gdje imam uticajnih prijatelja i gdje će nam se u danom času pomoći.

(Ovdje se treba istaknuti da su Ustaše iz prve emigracije, dakle povratnici, čuvali svoje "ustaške rode" kao oči u glavi. To je bila jedna brzometka najsavršenija u ono doba. Ovdje general - u lipnju 1953. - govori o svojoj vjenčanoj sliki. Dakle da je već bio oženjen. Zanimljivo!, da se još za točno nezna točan datum i mjesec generalova vjenčanja. Sve što se zna da je to bilo te 1953 godine. Možda će se sve ostalo saznati iz ovih pisama koje iznosim, kao što se već sada zna iz ovog pisma da je general sa sobom donio i svoju odoru, odlikovanja i oružje. Sve je ovo naša HRVATSKA ZAJEDNIČKA POVIJEST! MO)

Pišite mi to, jer se ovaj čas ne sjećam, a kako sam spremio arhivu od pošte poslane, ovog časa nemam pregleda. Javite se, a i ja ću skoro i opširno.

Bog i Hrvati! Odani ti general Drinjanin


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 08:45 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
ISPOVJEDAMO POLITIČKU SLOGU MEDJU HRVATIMA


general DRINJANIN
20.VII.1964.

Br. John Živkovich
San Pedro, Cal. Usa.

Dragi hrvatski brate !

Primili smo na vrijeme Vaše pismo od 14.III.1964., kao i ček od 2 tri dolara. (Prije pola stoljeća tri dolara su nešto vrijedila. Moglo se je kupiti 2 galona vina. Danas isto vino dva galona bi koštala oko 30 dolara. Ovo sam stavio usporedbe radi, mo) Oprostite da se nije odgovorilo na pismo, ni poslalo potvrdu. Pomutnjom administratora poslala se potvrda jednom drugom Johnu Živkoviću, na adresu u Australiju, odakle se vratilo redovnom poštom. Tako smo izvidili i ustanovili. Milimo da oprostite na toj pogreški i uzažite razloge.

Pisali smo bratu Anti Kršiniću, glavnom povjereniku za Kaliforniju, da Vam odmah stavi na raspolaganje sve Obrane, kao i druge naše publikacije. On je stari borac i vjerovatno ga poznate, ako ne osobno, a barem po imenu. Imajte puno povjerenje u njega, kao da se radi o meni osobno. Možete u buduće njemu dati i predplatu, kao pupiti i dionicu itd. On ima i stare naše publikacije, knjige itd.

Ako vas ima više koji rado gledate jačanje hrvatske vojničke misli možete postati domaći povjerenik za San Pedro, u koju svrhu će Vam brat Kršinić dati sve potrebno za raspačavanje. Možemo Vam i izravno slati.

Molimo Vas da pozdravite svu braću Hrvate bilo koje stranke i ideologije. Mi nismo politička stranka, nego vojnici i nama je cilj spremiti se za ono što nas čeka: borba. Zato ispovjedamo potrebu političke sloge medju Hrvatima i potrebu borbe protivu neprijatelja za HRVATSKU DRŽAVU i protiv svake Jugoslavije i svakog komunizma i svake diktature.

Javite nam se. Pozdrav braći, a vas cijeni odani Vam

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 08:47 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
EDITORIAL DRINA
Apartado 32. CARCAGENTE,
Valencia, SPAIN.


(Ovo pismo je bez datuma a sa podpisom Bog. Bilo je među drugim pismima i u kuverti/omotnici sa datumom 16.10.1964. Sto posto sam uvjeren da je ovo pismo pisao general Drinjanin. To se može uočiti po stilu njegovih pisama, mo)

SOS. Tako nešto upućuju brodovi kada se tope, tj. traže pomoć. Vjerujem da je Vama svima dosta tih SOS uputa. Meni je davno svega dosta, pa ipak vjerujem sa tisućama, da smo izvršili jednu misiju. Velim već izvršili, jer smo bezprimjernim i najviše puta osobnim žrtvovanjem uspjeli dati ideju : ideju kako se može i mora nastaviti ustaškim putem bez ustaštva, koje se utapa u kaljuži srama. (Ovdje se treba nadodati, kako se netko nebi požurio i širio da je to rekao general Drinjanin, da se ustaštvo od srama utapa u kaljuži; da je general mislio na one "nastaše" koji nikada nisu bili Ustaše a slučajem Poglavnikove smrti i, kako se je pričalo, manipulacijom neke Poglavnikove oporuke, došli su na Kormilo Ustaštva. Ovo je vrlo važno uzeti u obzir kako se nebi častna i državotvorna ustaška borba ocrnila zbog neodgovornih pojedinaca, mo) Još jednom Vas molim, da nas pomognete. JOŠ DANAS POŠALJITE NAM ŠTO IMATE OD PRODAJE ŠTIROVE KNJIGE, NOVINA ILI ČEGA BILO.

Uspjeli smo mjenicama, zajmovima, itd. održati ritam i razaslati dvije vojničke knjige i staviti u pogon druge dvije, te novi novinu i vjerski material, koji će isto dobiti jednu bitku OVDJE, ako i neće tamo kod Vas. Ali tu je još problem odplate mašine velike za tisak i za savijanje, i do kraja ove godine ako Bog da, sve će biti plaćeno.
Ako se ostvari plan Stipe Šege sa linotipom, onda možemo biti aktivni, jer možemo raditi trgovački i ja neću morati mučiti se ko Isus na križu izmedju zarade, djece, tiskare i posjeta,- a vjerujem da ću imati ovdje dva pomoćnika, od kojih jedan već ima rješen problem, a vjerujem da ćemo i drugom uspjeti rješiti.
Zahvaljujući Oltri (španjolski svećenik i dobar generalov prijatelj, mo) i njegovim prijateljima ja nešto zaradim kao "publish relation" ili kako se to zove na engleskom (relaciones publicas na španjolskom) i onda bi nas tri (jedan fratar hrvatski, jedan intelektualac musliman, i ja, osim Oltre) mogli učiniti mnogo toga (po svoj prilici taj "fratar hrvatski" bi mogao biti Eugen Beluhan Kostelić, pisac knjige STEPINAC GOVOR ,Enver Mehmedagić generalov suradnik i član Dlavnog Stana Odpora, mo).
ALI MORAMO PLATITI OSTATAK MAŠINE I IZDRŽATI DOK NE DODJE LINOTIP. VRIJEME RADI ZA NAS, LJUDI PRILAZE, NAŠA IDEJA OSVAJA I SAZRIJEVA i možemo gledati onda drugačije na budućnost. Ljudi su izvarani, stvar Bonn-a je sve izmoždila, (radi se o skupini Hrvata koji su koncem 1962. godine napali jugoslavensku trgovačku misiju u Mehlemu, mo), ali je tu elita, koja nastavlja i ide do kraja.
O svemu kasnije i učinite što molim, da na kraju mjeseca mogu platiti rate za mašinu.
Bog.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 08:50 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
" D R I N A "
Revija za odgoj i formaciju hrvatskih vojnika, dočastnika i častnika
Apartado 5024, Madrid - Espana

Uredničtvo i Uprava
CARCAGENTE 16.10.1964.

Maks,

Rudi Eriću, Crnom, Džoli, Stipi Šegi, Ismetu, Krišiniću, Mataji, Tomiću, - USA.

Dragi moji !

Dovršili smo OBRANU na 20 stranica i vjerujem, da ću sutra moći napisati ono, što nisam mogao u novini, te Vam to sve skupa poslati avionski, samo i osobno za Vas, s tim da nedate iz ruku, - a razloge znate. Nismo dakle pravili HRVATSKU VOLJU, jer su falili elementi, tj. ostali, a mi sam to nemožemo izvršiti, jer su nam ledja i tako savijena od tereta. Više u općenitom okr. pismu.

(Ovdje se radi o fra. Fržopu koji je došao iz Argentine u Evoropu, posjetio mnoge hrvatske zajednice, uvjeravao ih o potrebi izdavanja jedne sveopće hrvatske novine. Sastali smo se u Parizu, razgovarali, razradili plan, stvorili pravilnik, dali ime, udarili temelje za kupti tiskaru i dati joj ime TISKARA KARDINAL STEPINAC, a novini dati ime "HRVATSKA VOLJA".S tom idejom išlo se je za tim da se obustave neke hrvatske novine koje su jedva životarile. Oduševljenje je bilo veliko, nade još veće! General Drinjanin i HNO su odmah na to pristali i za nekoliko narednih mjeseci prestali izdavati novinu OBRANU. Političari se sada umješali i svaki vodio na svoju stranu, tako da je ispalo: što god više baba, kilavije dijete, i stvar nije uspjela, kamen upao u vodu. O tome general govori, mo).

Ova OBRANA je težka, ali je došao čas, i morali smo reći svoju. Ne sam da su denuncirani bili Medić, (fra. Rafo, Rafajel Medić, mo) Kulenović, (Nahid Kulenović, sin ministra Hrvatske državne Vlade NDH Dra. Džaferbega Kulenovića, kojeg su agenti Udbe ubili u Njemačkoj 29 lipnja 1969., mo), i Rukavina (Mile Rukavina, Vid Maričić i Krešimir Tolj, istaknuti članovi Ujedinjenih Hrvata Njemačke, koje su agenti Udbe ubili u uredu Mile Rukavine 26 listopada 1968., mo), nego je bio tajno davan savjetodavni material redarstvu i sudu o držanju ljudi u zatvoru i vani, te kako ih se može "prignječiti". Denunciran je bio i puk. Batušić, (Krunoslav Batušić, Mačekov Zaštitar i istaknuti član HSS, pristupio HOS odmah iza proglačenja NDH., mo), i čitav niz ljudi radio je za policiju njemačku, isto tako englesku, američku, francusku, a da ne govorimo o jugoslavenskim službama.

To je gangsterska družina perfektno organizirana, a Hefer je u Švedskoj i javno branio pravo HOP-a da može tako raditi. Dobivam tisuće pisama, zatrpan sam istima sa svih strana. Ljudi HOP-a na mole, da jednom izadjemo. Na sve je strane otvorena pobuna, posebno u Buenos Airesu. Hefer je bio sa 16 lica u Njemačkoj, u stanu "ustaške majke" Lucije, (Luca Rukavina predsjednica svih ogranaka i društava HOP-a za Njemačku, mo), u Parizu je bio sam sa nekoliko Ilićevih agenata, (Dr. Andrija Ilić iz Londona, jad i čemer tadašnje politike HOP-a, mo), svi drugi - isključeni. Nije ni vidio svoje HOP društvo.

U Švedskoj su ga prisilili da govori i rekao je : on ide na grob Poglavnika, da se inspirira. To znači : gospodjica Višnja, gdja Mara i Fra. Branko, Ilić i baba Luca. Denuncirani smo INTERPOLU, španjolskim vlastima, njemačkom i franc. redarstvu, i ovog časa neznam je li se Hefer uopće vraća ili ne u Argentinu, ni kako će se sve svršiti. Mi smo sve to znali pred jedanaest godina i sve smo rekli. Šego je malo ili ništa dosada napisao. (Stipe Šego iz Chicaga koji je u[ nastavcima SVJEDOCI GOVORE u OBRANI iznosio razne splektarije iz hrvatske političke emigracije, mo). Sada je napisao za mene najbolji članak: prokletstvo, tabu, svetci i tabu. fali ono što je u Humoru napisao: POREZNI URED i agenti Udbe. Zlodusi.
Drugčije nije moglo niti svršiti. Vjerujem da je HOP u raspadu i da će se zdravi elementi, stari borci, još uvjek iz Buenos Airesa uspjeti šta učiniti. Veli Husnija da je u Australiji isto : Dom, birtija, Lovković (Fabijan Lovković predsjednik svih društava i organizacija HOP-a za Australiju, mo) u službi redarstva, Udba vodi, kompromitira, a ljevičari, komunisti, četnici, židovi tjeraju nas pod zemlju. Tko nije voljen financirati putovanja šefova, davati u deset poreznih ureda, njega prebiju i stvar u redu, a Lovković ga ocrni pred vlastima, da je agent Udbe. Recite to sve starim borcima jer ćemo svi biti krivi i oni posebno, jer drže moralno i materijalno jednu kliku, koja koristi ambicije Višnje, Ilića i dinastije. Izašli su letci, koji terete fra. Branka Marića, da je novi Rasputin hrvatskog dvora. (Grigori Rasputin (1872-1916) svemoćnik na dvoru ruskog cara Nikole II, koji je širio zloglasne vijesti protiv carskog dvora, a kojeg je Princ Jusupov ubio 1916., mo).

Malo tko i šta se još može spasiti i dolazi žetva onoga što su sijali. Mi smo spasili obraz, ideju, vjeru i na tome valja graditi. Završile su i posjete, ljeto i o tome posebno. Vjerujem da će prekosutra ići paket na Crnog za USA. i on neka razdjeli novine. Ako se ono malo primjeraka u USA i Kanadi ne proda, kao avionski primjerak na 20 stranica, na 50 centi, onda je odzvonilo OBRANI. Kanadi šaljem posebno na Vladu. Radimo na istarskoj Drini (u kojoj je izišla PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA, mo) i spremamo knjigu generala Diaza i moju. Skoro Vam svima odgovaram na poštu i ostalo. Ovdje ljudi vjeruju da će promjene u Rusiji biti nama u korist. (Ovdje se radi o svrgnuću Nikite Kruščeva, početkom ovog mjeseca, listopada 1964., mo) Uskoro više.
Grli Vas sve odani Vam Maks.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 08:52 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
SVE U SLUŽBI ZA HRVATSKU

D R I N A
Apartado 5024
MADRID - ESPANA

general Drinjanin Madrid, 29.V.1963.

Br. Ante Baćan,
USA.

Dragi brate !

Primili smo Vaše pismo od 21.V.1963.g. kao i ček na 10 dol. Hvala na svemu, i u prilogu dostavljamo Vam potvrdu. Molimo Vas da bratu Bajbajku predate odnosnu potvrdu, i da mu se zahvalite u ime naše.

U buduće ćemo Vam slati 10 Obrana i Drina. Inače ako ostane ili trebadne više, kao i uvjek, uredite sa bratom Krišinnićem.

Nova Drina (br. 1/2 1963., mo) je posvećena Neznanom Junaku, a druga (br. 3/4 1963.,) našem lijepom Jadranu i Dalmaciji i bit će sigurno najbolje što smo dosada tiskali.

Kako znate tiskamo u Parizu list na francuskom jeziku, (La Craotie, mo) kojega onda dajemo na tisuće adresa u Francuskoj. kako znate da je to najjača evropska zemlja, i ima mnogo interesa za hrvatsku stvar i sve porobljene narode Evrope, pa i mi moramo biti u tom radu prisutni. Ako ima tamo ljudi, koji znaju francuski javite, pa bi Vas spojili sa uredništvom. Inače u Obrani ima adresa.

Malo smo zakasnili sa Obranom jer sam bio Vani naputu, i radimo na domovinskoj propagandi.

Pozdrav našim tamo, a vas bratski i toplo pozdravlja odani Vam

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 08:53 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
POZDRAV SVIMA

D R I N A
Apartado 5025
MADRID - ESPANA
Uredništvo i Uprava

general Drinjanin
Madrid, 28.V.1963.

Br. F. Šola, 1950. Sierra Ave., SAN JOSE, 26, Cal.
Usa

Dragi brate !

Primili smo pismo od 14. travnja 1963.g.

Razumio sam razloge koji su Te spriečili, da urediš obračun. Dobro, uredi sa bratom Krišinićem, nama je svjedno, glavno da znamo gdje su Dionice, Drine značke itd. Nu nije sve to tragično, pa kada imadneš vremena, nastoj to srediti i dati neku sliku br. Kršiniću, da stvari ne propadnu.

Mene mnogo veseli da študiraš i radiš, jer ćeš tako biti sam sebi i Hrvatskoj korisniji. Čini što možeš skupa sa braćom, za našu stvar, ali najprije gledaj pitanje života i budućnosti.

Nećemo ti slati nikakvih publikaciju u budućnosti, a Ti uredi sve tekuće poslove sa bratom Antom, i traži što budeš trebao. Napišu mu ako Te nemože posjetiti, jer i on i svi drugi ima svoje probleme, posao i obveze.

Mi smo ovdje dobro i radimo što se može. Imam novosti mnogo, nu sve je to nemoguće pisati u pismima, nego ćemo u novoj OBRANI i DRINI.

Ono što ti je poslato eventualno uredi, da se ili razdjeli, ili predaj bratu Anti., da ne propadne.

Pozdrav svima, javi nam se ipak nekada, odani Ti Tvoj

general Drinjina.

Napomena:
Poznavao sam Filipa Šolu. Dobar čovjek i bili smo dobri prijatelji. Kasnije se je aktivirao i postao član Ogranka 10 Rujna 1976 HNO. Ovaj Ogranak Hrvatskog Narodnog Otpora sam sa mojim prijateljima osnovao jednu večer u mojoj garaži i dao mu ime 10 Rujna 1976.,odmah poslije akcije Zvonka Bušića, njegove supruge Julije, Slobodana Vlašića, Petra Matanića i Franje Pešuta, kako bih počastio ovu hrvatsku petorku da se ovo povijesno ime ne zaboravi; tim više da su oni u prošlosti svi pripadali organizaciji HNO. Otporaš.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 08:53 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
" D R I N A " U SVAKOM HRVATU GLEDAM BRATA I BORCA
Apartado 5024.
MADRID - ESPANA
Uredništvo i Uprava


general Drinjanin
Madrid, 28.V.1963.

Br. Karlo Džaferović,
81. Lapige Str.
San Francisko, 10., Cal. USA.

Dragi junače !

Primili smo Tvoje pismo od 5 travnja 1963., kao i priloge. Hvala na svemu. Isto tako hvala na Uskrsnoj čestici. Ja sam čestitao u DRINI, i nikom nisam posebno, jer nebi stigao. Pa jedno za drugo. Hvala svakako na sjećanju.

Molim Te da mi svakako napišeš štogod o boravku Barbarića i o pokučaju izmirenja. ( Jakov, Miljenko i Stipe/Šćepa Barbarić, braća, žive u Buenos Airesu, svi u HOP-u i svi u zavadi sa generalom Drinjaninom. Ne znam koji od njih je bio u posjeti u Californiji. Možda iz slijedećih pisama će se saznati, mo). Eto bio je moj nadporučnik u urdu, a sada ga vidim da je bojnik i šef vojske. Bože moj dokle se stiglo, da se obskrbni ćate iz ureda, koji pučke opalili nisu sa ramena, postavljaju za zapovjednika, a meni kao generalu Zbora nieču pravo da govorim u ime vojske.

Pa ipak mi tražimo bratsku ruku svih Hrvata jer nam je neprijatelj srbokomunizam, a u svakom Hrvatu gledam brata i borca.

Poslati ćemo ovih dana više značaka, a u svakom slušaju imat će brat Kršinić veću zalihu, ako bi trebao više.

Čim mogneš napravi obračun i pošalji, a možeš dati i bratu Kršiniću, a možeš i poslati u novčanici, ALI PREPORUČENO I DOBRO ZAPAKOVANO, inače se izgubi. kako Ti bude komotnije.

Svakako očekujem da ćeš mi poslati svjedočanstvo i suradnju za "DRINU". Nastoj da bude na mašini napisano, jer je mnogo puta rukopise teško čitati.

Srdačni pozdrav Tebi i svima tamo, odani Ti

general Drinjanin


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 08:57 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
---------
ANTE KRŠINIĆ, VALJDA JE BILA "TURSKA SILA"

" D R I N A "
Apartado 5024.
MADRID - ESPANA
Uredništvo i Uprava

general Drinjanin,
Madrid, 28.V.1963.

Br. Ante Kršinić,
Usa

Dragi Ante !

Dobio sam Tvoje pismo od 12. travnja kao i ček na 90 dol. Hvala na svemu. Prilažem potvrdu. Zabilježili smo stvari, a Ti svakako prebilježi kod sebe da znaš. Prilažem Ti kopije pisama:

1. Šola. Taj je tražio dionice, itd. i obećao deset puta obračun, itd. pa ništa. Pogledaj šta je to, i u buduće neću mu slati, ali neka ti da obračun. Piši mu, neka ti preda sve, preostali paterijal, itd. itd. Na liep način, pa ako je propalo, propalo, valjda je bila turska sila. Mnogo ih je to napravilo, nu ja o tom šutim.

2. Baćan (Ante, Ivan i Mate Baćan, braća. Sin Mate Baćana, Jim, je odvjetnik koji je tri mjeseca besplatno, džabe, pomogao obrani braniti hrvatskuDESETORKU u New York-u od 16 veljače do 15 svibnja 1982 god. Ta desetorka je. (1) Ante Ljubas, (2) Mile Markić, sada pokojni, (3 Ivan Mišetić, otac poznatog hrvatskog odvjetnika Luka Mišetić, koji je branio hrvatskog generala Antu Gotovinu, (4) Milan Bagarić, (5) Ranko Priporac, sada pokojni, (6) Mile Boban, (7) Miro Biošić, (8) Vinko Logarušić, sada pokojni, (9) Drago sudar iz Toronta, sada pokojni i (10) Anđelko Jakić. Imao sam priliku, poslije tolikih godina, sinoć telefonski razgovarati sa Jimom Baćan. U razgovoru obojica smo bili emocionalni, što je i razumljivo. Njegov otac Mate je još živ, zdrav i čil. Rekao mi je da ćemo se nas dvojica, njegov otac i ja, sastati i do mile volje ispričati, jer je on bio veliki obožavatelj i simpatizer generala Drinjanina, te što god on ima i što je sačuvao od generala, da će mi dati. On je jedan od rijetkih starih boraca, a za sada ne znam točno koliko je mlad, odnosno koliko je star. Mo) je s tobom u vezi, i kako vidiš poslao nam je 10 dol.

3. Karlo Džaferović. On je u HOP-u, ali izgleda nezadovoljan. Pisao je da nije bio zato da se plaća put Barbariću. Možda bude vrijedan. Pokušaj.

Hvala Ti na Uskrsnoj čestitci. ja nikom posebno nisam čestito, jer ne stignem, pa oprosti.

Nismo pravili br. 10-12. nego smo na osnovu 7-9 napravili domovinsko skraćeno muslimansko izdanje i poslali doma.

Interesira me Tvoj razgovor sa Barbarićem i uopće dojam ostalih i šta misle ti ljudi. Ovdje tiskaju bestijalne stvari, letke, nitko ne ostade poštedjen. Polako ljudi dolaze pameti, i eno u Argentini se dva kompletna ogranka pobunila u San Justo i Villa Martelli i prišla Odporu. Isto Uj. Hrvati u Munchenu i sada izključuju i druge. (Povijesti i prošlosti radi, moram ovdje za buduća pokoljenja reći, da sam osobno kroz to "izključivanje" prošao 1963/1964. u Parizu. Mene su prozvali "beogradskim Hrvatom" jer sam išao na željezničku postaju Garre de L'Est i kupovao VUS i druge novine iz YU, kako bih mogao pratiti dogadjaje u domovini. "Ustaška" elita iz tadašnjeg HOP-a je sve one koji su čitali jugoslavenski tisak i pratili šta se u domovini dogadja, prozvali neprijateljima NDH. U početku smo krili svaki sastanak i svaki doticaj sa takozvanim "pasošarima", a oni koji su to činili, bili su automatski "iskrčeni" iz HOP-a. To je tada bio odraz toga vremena i kroz prizmu odraza tog vremena se treba sve računati, jer sve etape, ljudske i povijestne imaju svoje odraze vremena. Mo). I tako stalno. šta su mogli reći ljudima u Kaliforniji gdje ljudi žele slogu?

pisao mi je Rude da ti je poslao 17 značaka. Neznam da li si dobio ih iz Clevelanda. Svakako ću ti poslati još, jer sam dao napraviti, pa iako odmah sve neprodadneš, drži, pa pomalo, dok se mogne.

Kada imadneš novce pošalji nam, jer trebamo. Radimo i vidit ćeš iz naših novina. Kada mognem napisat ću povjerljivo okružno pismo gl. povjerenicima o onom drugom poslu.

Grli te odani Ti Tvoj

general Drinjanin


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 393 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12 ... 20  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Možeš započinjati nove teme.
Možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži:
Forum(o)Bir:  
cron

Izradi moj besplatni forum! · php-BB© · Internationalization Project · Prijavi zloporabu · Uvjeti Korištenja/Zaštita Privatnosti
© Forums-Free.com 2009