Sada je: ned stu 17, 2019 21:39.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]





Započni novu temu Odgovori  [ 393 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13 ... 20  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 08:57 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
JAVITE SE PA ĆEMO NASTAVITI GDJE SMO STALI

general DRINJANIN
30.IV.1967.

Br. J.B.Krolož128. Lakeshore
OAKVILLE, Ont. Canada

Drabi brate !

Primio sam pismo od 4. travnja 1967. Vidim da ste bili za vrijeme proslave još uvjek u bolinici, i veseli me da je već bolje a i to da Vas braća nisu napustila. Držite i nadalje vezu sa braćom Matom i Nikicom, mojim starim i dobrim vojnicima i sadanjim borcoma i predvodnicima organizacije u Hamiltonu.

Šaljem Vam moju jednu fotografiju. Mi nikada nismo napustili jednog brata, a to ste mogli viditi i po držanju braće Mate i Nikice, a i Vi kad ozdravite i budete bolje, pomozite njima u radu Odpora, i pomozite kao i svi drugi zajednička nastojanja braće.

Ako se ne varam i tamo ima naših iz Odpora, br. Mile Luburić i drugi. jeste li s njima u vezi?

U isto vrijeme nastojte da i drugu braću okupite u našu organizaciju, jer bez toga nećemo naprijed. Imajte na umu da mi moramo obasuti domovinu sa našom propagandom, da to košta ogromne svote novca, i da mi nemamo druge snage doli nas i vjere u nađu pamet, našu snagu i naše vlastite žrtve.

U koliko ima tamo mladjih, koji još ne poznaju organizaciju i tisak, to se dogovorite, bilo s našima, jer tamo je i br. Vadlja, bilo sa braćom iz Hamiltona, bilo izravno s našim u Toronto. To je svjedno, a kako znam da ljudi idu za poslom, to mjenjaju i adrese, pa je dobro da budete u kontaktu. Svakako br. Šimunec, čiju adresu imate u pismu, dobiva avionsku OBRANU, knjige i Drine,pa kako je njegova adresa stalna, uvjek se na njega možete obratiti. Isto i na brata Gagru, ako bi išao u Toronto, jer on živi u vlastitoj kući. Evo adresa:

Vlado Šimunac, 15 Nickle Street, TORONTO, 9. Ont.

Ratko Gagro, 47 Cloverdale Rd, TORONTO, 9 Ont.

Javite se i meni, a ja ću odgovoriti kad mognem. Pozdrav svima, odani

general Drinjanin


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 09:02 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
POGLAVNIKOVU KNJIGU NEMAM

general DRINJANIN
23.IX.1968.

Dragi Ratko !

U prvom redu da si mi živ i zdrav, kao i Lenka (Ratkova supruga, mo) i svi oko Tebe. Bio sam desetak dana u Madridu, i čim mognem napraviti ću okr. pismo užima o onom, što ne može u novine. Htio bi samo da ti odpišem na pisma odnosno upite.

Prije nego zaboravim : pošalju vrpcu moju (radi se o vrpci, povijesnom govoru o Desetom Travnju Hrvatima Toronta 1968., mo) Brbiću na adresu : S. Brbich, 51. Swell Str., E. FREMANTLE, W.A., 6158. AUSTRALIA.

On izgleda može napraviti kopiju, pa može to i vratit ako ti hoćeš imati, i može za svoje napraviti više kopija, pa i za Argentinu. Budi dobar, pa to učini, da ne moram iznova to praviti.

Javili su mi u pogledu Draganovića, što se sve podudara, da neće biti procesa, da će dobiti župu, i svakako da je u njihovim rukama, a da će Crkva svjedočiti, da je slobodan. Tu ništa napraviti nemože, ako nećemo dokazivati da je veći ustaša od nas i da je Crkva u službi Beograda i Moskve, a to nemožemo. Da le šutiti, odnosno ne istrčavati pred rudo, a pisao sam Eriću isto, da izidju iz Odbora, i da ne uzimaju ušeđća u "obrani", jer sve je to lov za dolare sa strane Lilinića i drugova, kojima se hoće putovanja po dunjaluku za račun drugih. Tu talijanski advokati ništa nemogu, nego odnijeti hiljade dolara. Neću govoriti o drugim slučajevima, ali znaš da je bilo svega u pogledu novca Mehlema. (radi se o podhvatu tridesetak Hrvata na jugoslavensku trgovačku misiju u Mehlemu 1962., mo). Nu o tome bolje ne govoriti.

Hvala ti na posjeti našem dobro Rudiju. Tek kada čovjek ima belaja osjeti se što znači imati prijatelja. Pisao sam mu iz Madrida. dva puta, i nakon povratka obširno o svemu. Danas sam pisao i još nekima, a svakako Tebi i Vladeku, a čim mognem, o ostalom napisati ću.

Veseli me da si bio kod mog kuma Prcele i da će knjiga brzo van, iako on veli da neide još. On jadan radi, znam, ali ljudi brbljaju, predbacuju, i tko može usta začepiti. Nisu trebali obećati knjigu i dati tako neprijateljima, da laju da smo ili nesposobni i neznamo ili nepošteni. Ja sam Ivanu rekao i tko stoji iza vijesti. Intelektualci su često jalni jedan drugome na uspjehu, kao mlade snaše.

Zahvala sam ti na riješenju za onaj prinos, da nemoram opet iznova pisati. Dobro je to da im dadeš Bon, i u redu.

Poglavnikovu knjigu nemam, (radi se o knjigi DOŽIVLJAJI koju je izdala hrvatska naklada DOMOVINA u Madridu, mo), jer mi ju nisu poslali, a ja je kupiti neću, jer to su i tako priče iz djetinstva i za djecu, a ne riječi Vrhovnika za ljude i častnike. Ako imaš i pročitaš ju, pošalji mi tvoju, pa neka ju imamo.

Da, mladi Jelnek je bio u Španjolskoj i bili smo jedne večeri skupa. Ja sam mu pisao ćaći, ali mi nije odgovorio, a vidio sam da ni sina nije pomogao. Osjetio sam da je bio potišten kad se o ocu mu govorilo.

U pogledu hrvatskog izdanja Bleiburga, (radi se o knjigi na engleskom jeziku OPERATION SLAUGHTERHOUSE , mo), ja ću je izdati za 3 dolara 1000 stranica ako mi dadnu materijal. Možeš s tim računati, a nisam još o tome razgovarao sa kumom Ivom. (Ivan Prcela, pisac knjige, mo). Kad dodje Štef o cijelom tom problemu ćemo divaniti, a prije nego dodje razgovaraj i ti s njim, a za kasnije bum vidili, kada bi se sastali ovdje.

Ozbiljna stvar je to sa našim dugom Šegi. On istina ništa to ne spominje, a ja sam dao napraviti kod notera dokumenat, i uz podpis moj i patera Oltre, da je on vlastnik Linotipa. tj. jedne mašine za slivanje. (Ovdje se radi o Stipi Šegi iz Chicaga koji je posudio DRIPAPRESS-u svotu od nekoliko tisuća dolara za taj stroj Linotype. Tko je do sada pratio Pisma Maksa Luburića mogao je uočiti iz mnogih pisama, tu i tamo, spominjanje kupnje ovog stroja, mo) Mislili smo da bi došao ovamo, u kojem slučaju bi razgovarali. Nu da li će biti toliko Odporaša ili prijatelja, koji bi htjeli kupiti te dionice? To svakako kada dodje Štef, postaviti ćemo na dnevni red, naravno dogovoreno sa Stipom. Tebi kao i uvjek hvala na razumjevanju. Mi bez te tiskare ne bi ništa. Znali smo kao mali ljudi biti veliki i dali ideje, koje se dokazuju ispravnima. Nismo živili zabadava, nismo žrtvovali zabadava. To nam svatko priznaje. Mi znamo kako smo to mogli napraviti, i ja ti zahvaljujem na riječima i u pogledu razumjevanja za Stipu, i za budućnost. Sve ćemo riješiti, ali korak po korak. Još smo nakon toga kupili DVIJE MAŠINE, i plaćamo ih iz izvora redovnih, već preko polovice. Sve što smo dali tu je i sigurno, i vrijednost se povećava, a tu je i moralna vrijednost ideje i materijalna uložena novca.

Neznam da li sam ti rekao da me je iznenadilo da je moje i tvoje kumče Žarko dao 50 dol. za tisak i izgleda da se aktivira. (Radi se o Žarku Bojčiću koji je bio član Odpora. Kasnije se s nekim priričio, najogunio se i napustio društvo, ogranak, prijatelje...Da li je Žarko Bojčić bio generalov i Ratkin kum, ili je neko Žarka Bojčića dijete, to na znam, mo). Naime znao sam da se kući, pa obitelj je tu, i početci su svi težki. Pozdravi mi ga toplo i zahvali se.

Ono što ti je rekao taj popo iz Studenaca, vele i drugi, zato ne treba gubiti živce ako ponegdje neki popo padne o ofseit. Većina je dobra, a poneki će uvjek švrludati.

Sa Dabom smo razgovarali mnogo o svemu. Jesmo se i nasmijali, jer je duhovit čovjek, pa je o svemu bilo govora kao medju pravom braćom. Istina pomalo smo zabrinuti radi troškova, a pred bojazni da sve ne padne na Tvoja ledja. Njemu su ponešto pomogli tamo u Usa, i imao je dosta novaca i za put do mene, ali ne znam kako si riješio pitanje karte i nebi nitko htio da sam to plati. Pisao sam i Vladeku o tome. nikica opet kao i prije, ni rijči.

Malo je bilo pozastalo sa Obranom, jer sam morao ići u Madrid, a od kuće nisu bili poslali potvrdu, pa je par dana bilo na želježnici. poslao sam 400, a toliko ide i u Cleveland. (ovdje se radi o pošiljkama novine Obrana,mo)

O mojim dojmovima i problemima pisati ću vam nekolicin skupa. Tek toliko da sam zadovoljan sa vijestima od kuće, da sam bio sa mnogo ljudi i da su svi optimisti bez obzira na vanjeske dogadjaje. Glavno je da vršimo svoju misiju i tu nam priznaju da smo na mjestu.

Toliko za ovaj čas. Grli te odani Ti Tvoj

general Drinjanin


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 09:03 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
POJAČATI DJELATNOST U POGLEDU TISKA

general DRINJANINA
16.X.1968.

Br.
nikica Jurić
106 Ontario Ave.
Hamilton, Ont. Canada.

Dragi Nikica !

Prilažem Ti dva okružna pisma strogo povjerljive naravi, kao i primjerak PISMA HRVATSKIM ELITAMA. To sam u Kanadu poslao još Ratku, Vladeku i Marijanu. Više nikome. Ovakove vrsti ne smiju ići na mnogo adresa. Na Tebi je:

1. Sazvati uži krug odbornika, članovi i prijatelja, kao Došen i drugi, koji iako su pripadnici drugih organizacija ili ne spadaju ni u jednu, ali ljube Hrvatsku, kao i mi. Njima reci glavne misli, i razmislite, kome se može ili ne dati PISMA. Ratku sam poslao jedan paket avionski, a šaljem odmah i drugi. On će ti dati koliko bude trebalo, da ne šaljem previše, jer sam napravio ograničeni broj i numerirao, da se zna.

2. Sa Ratkom i braćom iz Središnjice dogovori sistem, kako treba potvrditi, kome treba dati, i onda koncentrirati sredstva tamo, ili izravno poslati. Glavno je da ste u dogovoru, da ova pisma okružna ne idu iz ruku vas nekoliko, da se koordinira, da nebi slali na više mjesta istim ljudima itd. Sredstva su potrebna, jer je na meni dug, a naš je čovjek već u Turskoj.

3. Pojačati djelatnost u pogledu tiska i dogovoriti se sa Vladekom radi OBRANE, koja će imati 40 stranica. U ovoj je i drugi članak Došena. Sve što mi je poslao ili je izišlo, ili je u tisku, u slivanju. DRINU sam ti poslao i od ovog broja ide više, jer govori o svim problemima komunizma, a ima 312 stranica i 300 klišeja, pa ipak je sam 2 dolara zato, da ode što više i obavi svoju misiju.

Bilo iz Fonda, bilo od druđtva, bilo od tiska, ili nove Drine, nastojte što prije sakupiti sve što se može i poslati, jer moram povratiti Banci. Ovo nisam mogao na vrijeme konzultirati, i nije bilo drugog riješenja.

4. Za 23.XI. je kao i uvjek DAN ODPORA. Reci braći Vukašinu, mom starom ahbabu Mati, bratićima, Tvom Ćaći, Dragučici, svima, da se spreme za Toronto. U pogledu dovornika vidit ćemo što se može. Mora to biti afirmacija Odpora. Ono iz Toronta su išli u Hamilton, treba sada sve pokrenuti za Toronto. Ja ću svoje učiniti.

Mi ćemo biti veliki ako budemo stegovni, svijestni, složni. Ideje Odpora prodiru u domovini i emigraciji, i tradicija OBRANE i prošlosti obvezuje nas preživjele iz onog idealnog skupa ljudi, koji je u svako doba znao žrtvovati. Grli tebe i tvoje, uz naš vojnički pozdrav, odani Ti Tvoj

general Drinjanin.

Napomena:
Upravo sam malo prije priporučenom poštom dobio od prijatelja kopije od kopija na španjolskom jeziku, što je također prevedeno na hrvatski, a radi se o španjolskoj novini ACTUALIDAD od prvi svibnja 1969 god., dakle samo jedanaest dana poslije generalova ubojstva, koja opisuje, za sada još ne mogu reći šta, jer nisam još pročitao, život, rad i umorstvo generala Drinjanina, Vjekoslava Maksa Luburića. Prijatelj koji mi je ovo poslao mi je preko telefona rekao da prijevod možda nije najbolji. Ja to još ne znam. Imam prijatelja Meksikanca koji govori savršeno oba jezika, dakle španjolski i engleski. Nastojati ću preko njega to prevesti na engleski te onda usporediti ovaj prijevog kojeg imam na hrvatskom jeziku. Svakako ću to staviti ovdje na ove stranice PISMA MAKSA LUBURIĆA, jer se o njemu radi i sve se na njega odnosi. Molim strpljenje. Otporaš.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 09:04 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
DRAGI RATKO

general DRINJANIN
12:IX.1968.

Dragi Ratko !

Madrid (ovo pismo je pisano rukom, kao da ga je pisao dok je auto vozio, mo)


Pišem ti iz Madrida i bit ću kratak.Htio sam ti samo poslati onaj letak koji se širi po Hrvatskoj u formi fotokopije. Glupost je ali je interesantno, da se je to pojavilo za vrijeme češke krize. (Za posjetiti je da su jedinici Varšavskog pakta iz Mađarske ušle u Čašku, Prag i svrgnuli Alexanda, Svobodu Dubčeka, mo). Vrije u Jugovini više nego u Češkoj. Tamo se neće, kao ni u Rumunjskoj ništa dogoditi,a bi moglo kod nas. Bio sam i sa Bugarima. Oni se spremaju za Skoplje!

Nedaj se uvući u nikakav odbor za spašavanje Draganovića, jer je ovaj podpisao kapitulaciju i nas će u prvom redu optužiti, a Vatikan će potvrditi. Zato nedajte navca onim fakinima, jer oni samo hoće da džabe putuju i hoštapliraju. Oni znaju istinu, ali idu svojim putem radi dolara, koji vuku od dobronamjernih ljudi!

Ja idem kući za 2-3 dana i onda ću ti pisati. Grli vas sve
general Drinjanin


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 09:06 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
DRINAPRESS I GLAVNI STAN

general DRINJANIN
16.X.1968.

Br. Marijan Nosić,
350 Dupont
Sudbury. Ont., Canada

Dragi moj Marijane !

Dobio sam na vrijeme tvoje pismo od 20.IX. kao i ček na 50 dolara, na čemu ti od srdca hvala. Ratko mi je poslao sve kako je bilo uredjeno zapomoć Drinapressu i Gl. Stanu. Hvala Tebi i svima, koji ste dali i pokrenuli druge da daju.

Poslao sam ti dva okr. pisma u pogledu Bukovačkog, koji je već stigao u Tursku. Od tamo ide u Sofiju i Budimpeštu. Ostalo će se urediti. Ovog časa važno je da vratimo dug, što sam pouzdavajući se u sve Vas, učinio, i računajući da ćete odobriti i ovaj korak. Ovih dana ću ti poslati i treće pismo s konkretnim idejama, kako se u tom pravcu može, i iz Vanjskog Fronta gurati na diplomatskom polju. Radim na tome i čim smognem malo vremena, ide.

Poslao sam Ratku avionski paket sa nešto PISMA HRVATSKIM ELITAMA. (Kako se po datumu može vidjeti da je ovo pismo pisano polovicom listopada 1968., baš u vrijeme kada je ubojica Ilija Stanić se povratio kod generala. Oni koji su pratili "serijal jugoslavineskih tajnih služba" gdje je Ilija Stanić rekao da je vidio na generalovu stolu ŠIFRIRANA PISMA koje da je navodno pisao Rusima, za cijelo se je radilo o ovim pismima koje je general šifrirane slao onima koji su ih trebali imati. Ja posjedujem jedno pod šifriranim rednim brojem 45. Kada dođe vrijem iznijeti ću ga ovdje takoda se svi Hrvati, i oni iz bojnih i oni iz brigada upoznaju sadržajem istog. Mo).Tebi i drugima po 4 komada. Poslat ću još i Vladeku.. Važno je da se taj posao sinkronizira i koordinira, da se nebi dogodilo da sa više strana pišete na istu osobu, a na drugu kojoj bi trebalo, da nitko ne piše. Puštam Vam detalje. Poslao sam i Nikici u Hamilton isto, i Luburiću (Mili, mo) u Oakville. Neka Središnjica ima inicijativu, jer je masa tamo. Dakle skupa sa njima i to i sredstva koncetrirati, i dogovoriti se kako potvrditi. Ratko je na pr. dobro učinio da je dao Bonove, odnosno potvrde Fonda, pa tako nemoram pisati svakome posebno, jer i nekonvenira da se pismeno mnogo o tome na papir stavlja.

Pisao mi je Ratko za glavnog govornika za Dan Odpora, pa sam rekao moje mišljenje. Možda Meheš? (Prof. Mirko Meheš, mo) Možda još netko, ali ovog časa nisam siguran, jer će ovisiti o drugima. Naime ima vremena, pa ćemo moći to riješiti još. Svakako preporučam najuži kontakt sa njima u Torontu, Hamiltonu i okolo, da se duhovi pobunu. Ideje naše pobjedjuju, nesmije zatajiti ni Ekipa.

Razgovarao sam sa prof. Peranićem i jušer sam mu pisao. Dobro je sa njim biti u izravnoj vezi. On gravitira prema Torontu, odnosno Kanadi, jer ženin brat je u New Yorku. To je sadanji naš predsjednik Ogranka. Ona bi radije tamo, (supruga Peranića bi radije u New York, jer ima tu brata Nikolu, mo), ali on bi radije u Canadu. Ovisi to o službi i mnogo čemu. Nu on je uvjek voljan žrtvovati i ostati gdje ga se treba.. Možda Meheš će znati bolje savjetovati ga.

U pogledu SIVE KNJIGE. Nemogu da lokaliziram nigdje hrvatski original. (Ovdje sam vrlo zbunjen. Ja sam bio taj koji sam - jednu jedinu - kopjiu originala na hrvatskom jeziku iznio iz LA BIBLIOTEQUE NACIONALE FRANCAISE i dao Dru. Peraniću. Nas dvojica smo radili u ustom poduzeću LA LIBRAIRIE HACHETTE, ured do ureda. Mnoge zajedničke stvari smo radili i tu, u tom "našem uredu" smo najviše vremena proveli u spremanjiu i pripremanju novine LA CROATIE. Tu smo najviše vremena sproveli za prevesti taj original SIVE KNJIGE na francuski. Stavili smo naslov na francuskom jeziku LA CROATIE MARTYRE, a podnaslov na drugoj stranici: SAUVAGE ATROCITES ET DEVASTATIONS DES REBELLES...Zagreb Juin 1942..., compose sur la base de documents et suivant l'ordre du Ministre des Affaires Etrangeres par M.M. Kovačić, conseiller au Ministere des Affaires Etrangeres. Izdali smo ovu knjigu ZASLUGOM "HRVATSKOG RADNIČKOG SAVEZA" U PARIZU. Osobno sam prikupljao doprinose onih Hrvata koji su htjeli pomoći. Istine i povijesti radi, poslije skoro pola stoljeća, iznosim ovdje imena darovatelja. Možda danas taj iznos ne bi značio mnogo, ali onda je to skoro, ponavljam skoro bila jedna tjedna plaća.

DAROVATELJI:

Virginija RUKAVINA 250 Fr.
Milan BAGARIĆ 100 Fr.
Mile BOBAN 100 Fr.
Ivan BARUN
Igor BULJAN ( umro San Franciscu u siječnju 2009, mo)
Josip ČAVČIĆ ( umro u Parizu lipnju 1972, mo)
Miljenko BABO-PERANIĆ ( umro u New York-u 1994, mo)
Stanko Dujam GALIĆ ( umro u Parizu 1972, mo)
Danko LEVENTIĆ
Žarko LUBURIĆ ( umro u New York-u 1996, mo)
Mate KOLIĆ ubili ga agenti Udbe ( u Parizu 1981, mo)
Ivan KOVAČEVIĆ ( umro u Los Angelesu 2005, mo)
Marijan KOVAČEVIĆ
Mirko KOVAČEVIČ
Pavo MILIČEVIĆ
Šime PRTENJAČA ( umro u Parizu ? mo)
Stojan RAŠIĆ ( umro u Parizu ? mo)
Veso ŠARAVANJA
Jure VIDOVIĆ - svi dali po 100 Fr.
Ivan BABIĆ 50 Fr.
Dinko JUKIĆ 50 Fr.
N.N. 50 Fr.
N.N. 50 Fr.
Stanko POžAR 50 Fr.
Nikola Šonje - Peranićev šogor- 30 Fr.
Mijo BOŽIĆ 30 Fr.
Radoslav ANDAČIĆ 20 Fr.
Slavko MAJCEN 10 FR.
N.N. 10 FR.
Ivan TALAJA 5 Fr.
Jure CVITANOVIĆ 5 Fr.

Knjiga je tiskana preko DRINAPRESS, Apartado 1523. Paris et Valencija, Siječnja 1968 god.

Poslije tolikih godina saznajem preko ovoga pisma da general traži original. Sve što bih mogao sada reći je to da je original ostao kod dra. Preanića, išaran, zgužvan, jer smo se mjesecima služili za prijevod. Ako ovo može pomoći onima koje bude zanimala hrvatska iseljenička politička djelatnost, onda sam zadovoljan. Mo
)

Treba misliti na prevod sa francuskog na engleski. (prevedena je na engleski. Ja sam ju vidio kod Srečka Čuline u San Francisku koncem sedamdesetih godina. Mislim, a nisam siguran, da ju je neko hrvatsko druđtvo u Švedskoj tiskalo na engleski.Ja ju nemam, mo). Nema ddrugog riješenja. Treba to englesko izdanje što prije stvoriti, jer će još Vatikan i Pentagon kanonizirati Tita prije smrti, a i mladi naši kod kuće, a i komunisti, i ne komunisti, i antikomunisti, znaju da treba tražiti neke nove ideje, iako glodjemo i po starima. Tito ima 76 godina, a ruši mu se sve, i valja biti spreman. SIVA KNJIGA NA ENGLESKOM JE BAZIČNI DOKUMENAT. Mnogi misle da je samo prof. Meheš kadar to napraviti. Govori sa njim. Eventualno bi platili nekome da mu pomogne prepisivati itd. Onoga dana kada imadnem rukopis, ide u tiskaru.

Nadam se da će i naši u Clevelandu moć izbaciti BLEIBURŠKU KNJIGU. To je važno, jer ako dodje Nikson (Richard Nixon se te godine 1968 natjecao za predsjednika Amerike, i na izborima pobijedio, mo)., mogli bi imati interesa za nas.

Ruska flota zaposjeda Mediteran, eno je u Casablanki, a ovdje neće da produlje sporazum sa Amerikom i za 6 mjeseci morat će isprazniti baze. Oni ili traže oružje i brodove da se mogu braniti, ili će i Španjolska kao i Francuska ići u pasivnost i neutralnost. Neki vrag će se dogoditi, a mi moramo američko javno mnijenje o svemu informirati.

Dakle dragi moj Marijane, nastojte ovo dvoje sprovesti, tj. Dan Odpora i Sivu Knjigu, a pomozite što možete od tamo akciju Središnjice da mogu barem vratiti dug.

Toplo pozdravi prof. Meheša i sve naše. Poljubi dječicu, i uruči im pozdrav mojih.

Grle tebe i sve tvoje odani Ti

general Drinjanin


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 09:07 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
RAT SVIMA KOJI SU ZA JUGOSLAVIJU

general DRINJANIN
27.IV.1967

Br. Milan Galac
2160 Redwood str.
Prince George, B.C. CANADA

Dragi brate Milane !

Dužan sam odgovor na dva pisma. U jednom sam našao priložen 1 dolar u gotovu. Hvala. Upotrebiti ćemo za OBRANU poslatu malu suradnju.

Velesli me da ste primili dvije knjige. Jedna za Vas, a drugu ako možete kome prodati. Svakako ako bi trebali više ima br. Vladek, pa s njim uredite. Isto kao i za novine i knjige, koje šaljemo na jedno mjesto, i to baš radi toga jer negdje treba više, negdje manje, i jer ljudi mijenjaju adrese, itd. A Vladek ima stalnu adresu i vlastitu kuću. I on se brine dobro i kamo sreće da svugdje imamo ovakve dobre i savjestne povjerenike.

Bolno je sve to što kazžete u pogledu braće iz HOP-a. Nakon što su i sami krivi svi skupa jer su dozvolili da se blati generale i ministre, predvodnike i poznate junake, šta su mogli i očekivati, nego da se nastavi blatiti medju sobom, i pitam se za račun koga? Kome može biti u nekom interesu da jedni druge, svak svakoga proglasimo lopovom i izdajnikom. Samo Vlasima i srbokomunistima i Jugoslaviji. Eto, kako vidite jedni druge smatraju neprijateljima Hrvatske Države, a zato i mogu pravi neprijatelji raditi što hoće. To je bolno, žalosno i sramotno i svi su krivi, jer da su bili ljudi bili bi digli glas kada su prave i stare borce blatili agneti Udbe, razni stranačari i neboračka četa.

Ja samo mogu ponoviti kao i prije, da se povežete sa bratom Gagrom i br. Vladom, da stvorite mali Ogranak Odpora, da širite naš tisak, koji propovjeda bratstvo medju Hrvatima i borbu sa srbokomunizmom, slogu svih koji su za Hrvatsku Državu a rat svima koji su za Jugoslaviju. Pa to s njima uredite i poći ćete naprijed.

Neka br. Pero Papac i br. Očić urede isto tamo gdje se nadju, neka se povežu sa braćom u Torontu, a sve ostalo isto neka s njima urede. Ja ću rado odgovoriti na pisma, iako nemogu uvjek za sve i brzo odgovoriti. Pozdravite sve, a Vas i sve borce grli odani

general Drinjanin


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 09:08 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
MISIJA U HRVATSKOJ

general DRINJANIN
27.IV.1967.

Br. Mato Šteter,
23-9 th St. apt. 1.
Noranda, Que., Canada

Dragi brate Mato !

Hvala na Božićnoj čestitci, kao i prilogu od 10 dol. za dvije knjige, koje ste odkupiloi Vi i br. Jolić. Jeli to Dane Jolić koji je bio prije u Torontu? Dobio sam i pismo od 18.I. i ček od 20 dol- Hvala. I sada da predjemo na stvar.

Svako pismo ja pročitam i proučim i to činim posebno sa pismima, u kojima ima problema. Vaša pisma su takova. Istina nemam uvjek dovoljno vremena da pišem osobna pisma o tim problemima, jer ih moram obradjivati za mnogobrojne pripadnike i prijatelje Odpora.

Dobivam NAŠU NADU i primjetio sam ne sam da Vas spominju, nego i da ste aktivni i to me posebno veseli. Imam i pripremljeno za OBRANU Vače pismo, i zato nismo na isto odgovorili, jer je medju materijalom za OBRANU.

Čekao sam i sada Vam mogu reći : dogotovili smo 3 knjige, koje će biti najbolji moj odgovor. Jedna je knjiga ŠIROKI BRIJEG (Drinina Knjižnica, knjiga 16, VALENCIA 1967. Pripremio za tisak i napisao predgovor prof. Dr. Miljenko Dabo Peranić, mo), koja govori o ubijanju naših fratara na Širokom Brijegu, druga je MISIJA U HRVATSKOJ koja je već na putu i Vama sam poslao dva paketa, svaki po sedam, tj. 14 knjiga, i treća je KARDINAL STEPINAC (STEPINAC GOVORI, mo), veliko djelo vlč. Beluhana od 560 strana istina za račun pisca, ali Vama ću poslati, jer smo napravili 200 komada za svoje suradnike. U OBRANI nismo htjeli vjetriti to pitanje, jer smo dobili stotine pisama i nismo ih sva mogli uvrstiti. Htjeli smo šutiti dok knjige ne izidju, da nebi bilo intervencija, jer je bilo savjetovano da ne izidju zato, jer su baš u onom duhu, kako vi to kažete : SA STEPINCOM ZA BOGA I ZA HRVATSKU DRŽAVU. Vjerujem da ćete biti ponosni kad imadnete te knjige u ruci. Odaslao sam MISIJA U HRVATSKOJ KOJU JE NAPISAO TAJNIK VATIKANSKOG POSLANSTVA U HRVATSKOJ, onu o Širokom Brijegu je od vlč. fra. Otona (Knezović, mo) i nismo ju odpremili, jer nju nemože nitko zabrenzati, a knjigu Kardinala sada ukoričavamao i brzo ide na put. A Vaše pismo puno pametnih, katoličkih i hrvatskih osjećaja imam spremljeno skupa sa drugima, i kad izidju knjige kazati ćemo ŠTA I KAKO MISLE HRVATSKI BORCI I VJERNICI POSTAVLJAJUĆI SVAKU STVAR NA SVOJE MJESTO.

U Njemačkoj je izišla knjiga PROTOKOL I HRVATSKA koju je napisao Milan Ilinić, i o njoj ćemo opširnije reći svoje mišljenje. Javite se. Bog neka Vas čuva za dobro nače stvari. Javite se. Grli Vas odani Vam

general Drinjanin


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 09:09 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
ŽENIDBA MUJE GRABOVICE

general DRINJANIN
Madrid, 12 prosinca 1965.

Draga braćo !

U prilogu vam šaljem "ŽENIDBA MUJE GRABOVICE" avionski i preporučeno u nadi, da će Vam stići do Božića.

(Drinina Knjižica knjiga 9 je "ŽENIDBA MUJE GRABOVICE", koja je tiskana 1965. s pjesmama u desetercu o svim istaknjtim Vitezovima rata NDH. Knjuga/pjesmarica se čita na dušak, a pjesme su napisane u desetercu na bazi borbenih činjenica. Ovdje ću, za bolje razumjevanje, staviti riječ Uredništva Drine:

B A J R A K T A R M U R A T - je bio dva metra visoki, snažni i mladi borac, koji je bio kao sjena Jure Francetiča, pratio ga na svakom koraku i s njim jurišao u svaki okršaj. On je bio tipičan "CRNAC", jedan od onih, koji su pohrlili u borbu, kako pjesma kaže:..."od hamala do kadije...".

Bajraktar Murat je bio pravi sin ponosne Bosne, čija je krv poškropila povijesnu grudu Hrvata. Nosio je desetak rana i nekoliko ožiljaka. U živom je sjećanju iz akcije u Kozari, koju su vodili pukovnici Francetić i Luburić. Murat se kao munja zaletio s motorm na grupu partizana, koji su bili upali izmedju zapovjedne grupe i same Legije. Ubojita kugla je samo prošišala Francetićevu kapu i očešala kožu, jer se neustrašivi i vjerni Muratbacio svojim tijelom na Juru , kada je vidio opasnos za život zapovjednika.

Murat je pored rana i ožiljaka imao i sva odlikovanja, a oni, koji su ga poznavali, mogli bi napisati cijelu knjigu o njegovim zgodama i podvizima. Ne znamo mu sigurno prezimena, nu neka ostane BAJRAKTAR MURAT, kako ga je narod poznavao ipjesma zabilježila. On je završio onako, kako i dolikuje takvome junaku. Pao je pokošen u vatri strojničkih rafala.

Uredništvo "DRINA", MO
)

To neka bude moj mali dar za Božić svima Vama, koji ste na jedan ili drugi način doprinijeli. da se nakon teških i bura stvar ODPORA pokrenula i još jednom u duhu one naše: da ćemo posrćati, padati i dizatise, i kretati uvijek naprijed, i uvijek naprijed, pa makar to bilo sto puta, s vjerom u konačnu pobjedu - do koje če netko iz ekipe ODPORA stići. Ja Vam se svima Zahvaljujem, s molbom da bi ovu zahvalu, skupa s Božićnim, Novogodišnjim i Bajraskim čestitkama, prenijeli i na sve one, koji su zajedno s Vama u ovim iskušnjama izdržali i pomagali Vas. Takodjer Vas molim, da bi ove zahvale i ćestitke prenijeli i na druđtva i organizacije, u kojima lokalno sudjelujete, kao i na ostalu braću, jer su Božić i Bajram dani mira i dobre volje.

U isto vrijeme prilažemo Vam okružno pismo RADNOG SKUPA Editoriala DRINE i DRINAPRERSS-a, s molbom, da bi uzeli učešća u anketi PROBLEMI HRVATSKE REVOLUCIJE,a s druge strane, da bi općenito poradili na suradnji oko širenja našega tiska.

Kada smo već kod tiska, stavljamo Vam na srce nekoliko činjenica: Sloboda se neće postići smao širenjem tiska, ali se neće opstići, ako ne bude tiska, ako ne pripremimo ljude za borbu i posebno, ako ne pripremimo svijet, da shvati našu pravednu borbu. Samo ignjoranti, agenti Udbe ili su zagriženi stranačari mogu voditi propagandu protiv našeg tiska, koji je i konstruktivan i potreban.Što prije riješimo problem pripreme, lakiše će bit ići korak dalje. Nemojmo zaboraviti 1945. i Bleiburg i mi nismo bili na visini, a svijet o nama nije ništa znao, pa smo unatoč naših 17 Divizija bili poklani kao janjci. To neka bude ujedno odgovor kojega možete dati onima koji vele - šta će nama novine, revije i knjige, jer - da je dosta tisuću Ustaša. Godine 1945. u svibnju, imali 300.000 Ustaša, a danas vladaju svijetom isti oni, koji su nas 1945. ignorirali.

Zato, braćo, doprinesite Vaše zrno, kao što je to većina Vas dosad činila, da nove generacije pripremimo za borbu. To se ponajprije vrši duhovno, a tomu mogu doprinijeti i ovakove knjige kao "Ženidba Muje Grabovice"; to se može učiniti pomoću povijesnog i odgojnog štiva, kao što su naše jadranske, istarske, bokeljske i druge DRINE; a s posebnim uspjehom se to postiže sa stručno - tehničkim štivom,kao što su naši Priručnici i stručni članci općenito.

Isti odgojni i informativni cilj ima "Obrana",kojoj je osiguran stalni izlazak, zahvaljujući svijesti svih Vas. O Vama će takodjer ovisiti kakva će ubuduće biti "Obrana": o Vašoj intelektualnoj suradnji,o Vašem trudu da se "Obrana" rasproda, jer jedan list, koji ne stigne čitaocima - nema misije ni svrhe. Ne može izlaziti jedna novina, koja ne stiže do većeg broja čitaoaca, to je to je problem kojega možete riješiti Vi. Mi smo sa tiskanjem DRINA i knjiga dokazali, prema pismima svih Vas, da znamo i hoćemo, a na Vama je da to stigne do onih, kojima je namjenjeno, te konačno - da njihovi prilozi stignu preko Vas k nama. Bez toga zatvorenoga kruga ne može izlaziti nijedna novina, pa ni "Obrana".

Ja bih Vas sve molio, da bi nakon pripitka ovogaa pisma, poradili na tome i da bi se sa ostalom braćom, i preko Povjerenika i Radnih Skupova,dogovorili o načinu kako možemo najuspješnije razviti našu djelatnost. Mi ćemo o tome pisati i u "Obrani", a ovaj čas htjeli smo samo podsjetiti Vas i u osobnim pismima, a prigodom dolazećih blagdana i svečanosti, kada se mnogi od Vas nadju na okupu s braćom Hrvatima.

I još jednom Vam želimo, da u obiteljskoj sreći i hrvatskom društvu provedete ove velike blagdane - Božić i Ramazan. Novu Godinu i Bajram -i da pri tom veselju ne zaboravite, da su naši mili i dragi u najcrnjem robstvu, a da većina njih nema ni sreće, ni mira, ni zadovoljstva, a mnogima fali možda i kruha, a skoro svima sloboda.

Uz bratske pozdrave, odani Vam

general DRINJANIN


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 09:11 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
P O R U K A Z A A N T U N O V O 1966

(Ovu Poruku sam pronašao među pismima generala Drinjanina bez njegova podpisa. Po stilu pisanja ove poruke, po izražaju, po ideji i po svim izraženim kriterijama može se olako reći da je ovu Poruku pisao general Drinjanin. Ja ju donosim u originalu, onako kako je pisana bez ikakovih ispravaka. Mo)


Poruka imade četiri diela:
1/ Vojnička ideja se osniva na doktrinama
2/ Prikaz doktrine
3/ Spremanje hrvatske revolucije
4/ Provedba doktrine i revolucije

Glavne misli izražene u ovim točkama su sliedeće:

Hrvatsko Antunovo je temelj doktrine. Glavna tri Antuna su ustvari dali glavne ideje, ali u širem smislu kada se slavi Antunovo tada se uključuje sve hrvatske Antune a takodjer i Muje i Alije.

Treba razviti smisao i osjećaj za cjelovitost. Cjelovitost znači vidjeti i stabla i šumu, a ne biti kao oni koji od stabla ne vide šume. To je posebno važno, kad ih imade, koji često jednu ili drugu stvar ili osobu falcificiraju. Treba spašavati sve hrvatske vrednote.

ODPOR neće nastupiti kao neka politička stranka i predstavljati neki program - kako bi Odpor gledao na prilike, kad bi bila postrojena hrvatska država. Odpor neće opetovati pogreške onih ljudi, koji se ponašaju, kao da su na Markovu Trgu.

Emigracija mora stvoriti jedan aparat, koji će srušiti aparat dušmana. Mnogo se govori o pacifizmu i militarizmu kao da bi pacifizam bio utjlovljenje svih kreposti, premda to nije slučaj, nego je pacifizam često tek igra i lukavština komunizma. I Srbi i komunisti koji su do zuba naoružani vole vidjeti Hrvate kao goloruke pacifiste.

Mi smo tradicionalni revolucionarci. Uloga pravoslavaca - i za njih imade mjesta u Hrvatskoj i to baš ono mjesto koje su prirodno zauzeli za Jelačića i u drugim sličnim prilikama.

Treba se učiti od neprijatelja i gdjegod imade nešto, što može nama koristiti treba i usvojiti. Polazimo od naših tradicija, ali služimo se svime što nam može pomoći u našim nastojanjima.

Imade mjesta i za dijalog s HRVATSKIM KOMUNISTIMA. Snaga Odpora mora biti u ekipama i idejama Odpora. Misao i akcija su potrebni za uspjeh.

Hrvatski Odpor je bio začet na Ivan Planini.

Na Savi se ne brani Hrvatska i zato je nalog za povlačenje bio do kraja neprihvaćen, ne slušan, na koncu se i pokorio, ali poslije počeo misliti svojom glavom. (Ovdje general sam o sebi govori...na koncu se i pokorio,...na povlačenje... ali poslije počeo misliti svojom glavom..., mo)

Zasto je u radu Odpora napušteno ime i Hrvatske Vlade i Ustaškog Pokreta? Ustaška baština je upropaštena po "okolici".

U domovini je nastupilo razpadanje komunizma u pobuna mlade genracije. HOP i HSS pretvorivši se u stranku nisu u stanju provesti hrvatsku revoluciju. Sada je novo doba i Odpor mora raditi na izgradnji sebe, na izgradnji vodstvenih kadrova. Odpor će se AKCIJOM staviti na čelo oslobodilačke borbe.

Beograd će prisiliti idealne hrvatske komuniste da traže saveznike čak i medju protikomunistima. Treba raditi svaki u svojoj sredini i u okviru u kojem se tko nalazi i obaviti svoj dio posla.

KONKRETNI PRIEDLOG Mora biti nešto što će biti prihvaćeno i nešto što će ***cionirati. Na domovinskom sektoru da se uvede novi momenat koji ne mora biti vezan uz ime generala Drinjanina. Davno je odbačena ideja da vrhovnici odgovaraju samo Bogu. Ne želim sam snositi svu odgovornost i ne želim tražiti za sebe što sam drugima niekao.

Tražimo kolektivni rad i kolektivnu odgovornost.

Moramo se približiti raspoleženjima masa.

(Kako sam rekao, nema generalova podpisa, a sam za sebe kažem da je ovo pismo pisao general Drinjanin. Mo)


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 09:14 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
NE SMIJEMO SA KONJA NA MAGARCA

"D R I N A " Revija za odgoj i formaciju hrvatskih vojnika, dočastnika i častnika
Apartado 5024, Madrud - Espana

Uredništvo i Uprava Madrid, 13.VI.1964.

general Drinjanin

Stricu, Rudi, Ratku, Vladi, Jeleneku, Mirku, marijanu

Dragi moji !

Dva dana razgovarao sam sa Hećimom (Mile Markić, mo) dali su mi puni uvid u stanje u Kanadi, ljudi, dogadjaje i rad. Ja sam već zaključivao iz njegovih pisama, te držanje od 1955. dalje, da je triezan, sredjen, pošten i konstruktivan. sada imam jasnu sliku o njemu, a i o mnogim detaljima, koje sam trebao znati za pravilnu ocjenu. Sve se to nemože pisati, ali se u dugim razgovorima može razabrati. Kao prvu mjeru na osnovu tih razgovora mislim slijedeće:

1.) Bez obzira kako se razvijeale stvari u kanadi i Usa. nikoga ne napadati, pa niti odgovarati na napade, pogotovu kada dolaze sa strane onih koji nas napadaju, da im odgovorimo i time im priznamo kategoriju, pravimo im reklamu i ponižavamo sebe na njihov rang. Nas interesira sudbina malih ljudi, kojih ima u svim organizacijama, da ih privedemo radu, danas ili sutra, na jedan ili drugi način. To ne znači da nebi u potrebnim slučajevima rekli načelnu rieč ili nekome zatvorili "gubicu", nu uvjek na dostojan način.

2.) Ni u kojem slučaju ne napadati Crkvu, svećenike, i ni u kojem slučaju nametati se za arbitre u svadjama koje postoje, kao u Torontu, ili Windsoru. Ako nas netko želi uvući jest, da peremo posrano ili da tjeramo vodu na mlin Udbi. A mi smo zreli ljudi. Ne napadati svećenike ni kada su krivi, ali ne stavljati Odpor kao štit "palim andjelima". Zato ima jedan odjel na Nebu, i ja vjerujem. Osim toga mogao bi nam koji biskup ili provincijal reći. da šta nemamo drugoga posla nego praviti reda tamo gdje ga oni napraviti nisu mogli. Od toga i država ima svojih norma, a Vi ste gradjani civiliziranih država, pa i ako smo važni, ne toliko, da ispravljamo krivu Drinu po Americi. Posebna je stvar vjernika da uredi svoj odnos prema župi, Crkvi, Bogu i Vjeri, a mi ako Odpor nismo predpostavljeni njima, a ni oni nama, mislim svećenici, osim ako su članovi Odpra i svojim radom, uplivom i brojem glasova dodju do izražaja. Dobio sam, naime, stanovite migove (od namigivanja) da "posredujemo". Njet...

3.) Ja sam razgovarao sa Bojčićem (Žarko Bojčić, mo) o radu odbornikom Odpora za propagandu, kako bi se povezao i sa ostalim grupama, vjerskim kulturnim, itd., da bi kao dobar katolik, u društvu sa drugim, manje ili više dobri, pokrenuli stvar, koja se tiče Hrvata katolika, ali ne kao Odpora. Baš zato da to nebude Odpor, ali da bude Odpor, u tome i svim drugim akcijama duh, koji vodi, pokreće i nadzire, da se ne skrene u kaljužu, kaljužu ravnodušja, nerada, nemorala, kradje itd. On prema tome automatski u svom radu ovisi o ODBORU LISAKA, koji ga je delegirao. (U Torontu je postojao ogranak HNO ERIK LISAK, mo) Ako nema te kondicije, nema onda ni razloga, da kao propagandista i aktivista odpora pokreće nove sektore, tj. masovne organizacije, dvadesetak društava i dvadesetak Krugova i Radnih Odbora. Ako isti imade razloga za distancirati se jer treba dozvolu rada svoje cure da mu je puste, onda neka postavi drugoga, koji imade kondicije za tu misiju, on ili neka pomaže ili čeka dok rieši svoje probleme. tu je pitanje stege druđtva Lisak. Prema tome neka Predsjednik i Tajnik urede tu stvar "internos". ja Bojčića znam kao bivšeg Povjerenika iz Port Arthura i sada kao odbornika Lisaka u Torontu.

4.) Pročitao sam mnogo toga, mnogo izvješća, pisama. i saslušao mnogo toga, i došao do uvjerenja u pogledu Saveza, Dubičanca, Mostovca, Dala, Podsaveza itd. da treba razgovarati sa svima, da treba suradjivati sa svima, da treba prednjačiti u osnovnim idejama: treba postići hrvatsko političko maksimalno jedinstvo zato, sa vojnorevolucionarne snage mogu imati moralnu i političku podršku pred narodom i pred stranim svietom, pred borcima itd. jer svugdje ima sposobnih ljudi, koje trebamo izvući iz VANJSKOG SEKTORA, i eventualno prebaciti na DOMOVINSKI SEKTOR, tj. u operativni dio. Ima stotinu razloga za to i ni jedan za protiv. Ali isto tako (i stotiput) dolazim do uvjerenja da NESMIJEMO SA KONJA NA MAGARCA, i za volju sloge staro, borbeno, efikasno i jako društvo postojati podružnica "osoba" ili "skalupljenih stožera" koji nisu dokazali postojanosti, kontinuiteta, borbenosti, itd. itd. i barem toliko spremnosti, kao i mi. Dolazim do uvjerenja da je pogrešno ići na "ćabu" u Montreal, Ottawu. itd. kada je KULA U TORONTU. I odatle u New York, Chicago, Madrid, itd. put Zagreba. Ići iz Toronta, sa snagama Odpora u manja pokrajinska improvizirana vojna središta bez vojske, je ići sa širokog na "uzki glajz".

5.) Pitanje Vijeća : mi smo bili medju onima koji su spremali put, staze, koje su nekada bile i trnovite. Ja razumijem da sam ja osobno u mnogo puta bio zapreka da snage Odpora ne dolaze do izražaja u radu pri zelenim stolovima, asfaltu i parketima. I uz svu skromnost, moram reći, da sam ja ipak bio onaj koji je stvorio Odpor 1944.g. kao general, koji radi povjesti nije odveo Vladu u šumu, kako mi je Boban savjtovao, (general Rafajel, Ranko Boban, 1907-?, mo), ni rušio Vladu kako mi je savjetovao general Moškov, ni preuzeo vlast kako mi je savjetovao ministar Canki, i da sam bio vojni zapovjednik Odpora nekako legalno i vlastitom voljom, kao predstavnik one revolucionarne Hrvatske, koja nije htjela kapitulirati u Bleiburgu. (Kroz ova Maksova pisma će izići više povijesnih stvari za koje mi Hrvati nismo znali, nego kroz sva njegova javna pisanja u DRINAMA i OBRANAMA i drugdje, mo). Zatim ja sam bio vodja pobune protiv okoline Poglavnika, kada je trebalo,i možda prekasno, i koji je poveo na Vađ zahtjev nakon godina šutnje, (od razlaza s Poglavnikom 1956. pa do Poglavnikove smrti 28 prosinca 1959., mo) kada drugi NISU HTJELI, ZNALI ILI SMJELI, a meni jesu savjetovali, jer da stršim...I sada ja se ne povlačim, pogotovu jer su ideje dobre i jer ste ih prihvatili, podupirali, odobrili i jer ste svi Vi uzeli i na sebe "dio krivnje" i pred Hrvatima i svietom pokazali da se ne bojite moje hipoteke.

(E, tu smo sada. Ovo je velika istina što je general rekao "moje hipoteke". Meni je pisao 1979. godine Dr. Jere Jareb da kako sam ja, od toliko drugih hrvatskih organizacija, moga prići u redove Hrvatskog Narodnog Odpora kojega je osnovao general Luburić, koji je radio za Pavelića one stvari koje je Himmler radio za Hitlera i Ranković za Tita. Dr. Jere Jareb i svi njemu slični su bili Hrvati po rođenju ali ne i po uvjerenju, jer su olako padali na neprijateljsku promidžbu i bez velikog razmišljanja ponavljali upravo ono što je jugoslavenska promidža htijela da istaknuti Hrvati šire njihove laži o Poglavniku, NDH, Ustašama, HOS, Jasenovcu, itd. Mi u hrvatskoj političkoj emigraciji smo takove nazivali "minimalisti linije lakšeg otpora", mo.)

Svakako su još na vlasti snage koje nama nisu povoljne, ali te snage ovih dana kapituliraju, i prepuštaju vodstvo ili komunistima, ili antikomunistima, tj. boljima ili gorima od sebe. zato ostajem. I oni krugovi Vijeća, Saveza, Stranaka itd. koji Vama govore "da me voljedu" ali da "se Vlasi ne dosjete" zovu me razbojnikom, koljače, itd. samo žale da postignu one, što su postigli, kada sam se povukao i prepustio mjesto ODBORU U ARGENTINI. To se veš neće dogoditi. Ja idem sa idejom, ekipom i mojom kožom do kraja, do pobjede ili smrti. (Dobro je Dr. Ante Ciliga rekao za generala Luburića da što god je radio radio je iz uvjerenja za dobrobit Hrvatske, a ne za svoje osobne probitke. To je najveće priznanje koje će mu hrvatski narod iskazati u Zagrebu, kada njegovo tijelo bude tuda prolazili do njegova Ljubuškog na vječni počinak. Ovdje, u ovom pismu, general potvrđuje svoju vjeru, odlučnost, dosljednost i ljubav u borbi za Hrvatsku Državu, za koju je živio, radio, borio se i za koju je na koncu, kao vojnik na ratištu, poginuo 20 travnja 1969 god., mo)

Beg Džinić (Dr. Ibrahim beg Džinić prvi izabrani predsjednik Hrvatskog Narodnog Vijeća u New York-u 1962., mo) je prije Sabora, recimo, znao o meni isto toliko koliko i poslije. Pa ipak, drukčije je bilo držanje. I o tome smo dosta-dosta govorili i svima Vam je poznato. Mi nećemo biti čorbine čorbe čorba, nego ODPOR i kao takav razgovarati sa Vijećem. Bez saveza i Podsaveza, bez Župe i podžupa, i bez "posrednika". Ako Odpor nema te ekipe, neće ju dobiti u umjetnim strukturama stvorenim ad hoc (u tu svrhu, samo zato, mo) i nakon mudrovanja i neprespavanih noći. Mi smo obranili Antu Pavelića jer više nije bio ono što borba traži, i šta ćemo medju pokrajinskim fiškalima tražiti nove idole, kada i stare guramo u ćošak, a da bi bili adaptirani novom stanju i potrebama.

Mi moramo gledati prema domovini i ako treba praviti kompromise sa dalmatinskim partizanima, hrvatskim socijalistima, istarskim antifašistima, muslimanskim klerikalcima, i hrvatskim vlasima, ali ne prema preživjelim garniturama druge klase, koji u 18 godina nisu pokazali snage, ideja ni dinamike. Nećemo rušiti Vijeće, kao ni Savez, ali nemamo zašto rušiti Odpor, da napravimo nešto, što je unapried osudjeno na propast, jer je sastavljeno na fikcijama. Put je daleko : New York, Evropa, Hrvatska, a ne gubiti se u umovanjima "opreznih" koji u 18 godina nisu pridonieli ništa. Sve te osobe već su gradile kule kao i Skandarske Vile, (bajke, mo) i razgradjivale kao vrijeme one Udbinskog dizdara.

6.) Energije koje trošimo da iz letargije (bolesno stanje i sl., mo) buržujskog izživljavanja istrgnemo par intelektualaca iz nerada i gurnemo ih u izživljavanje, upotrebimo u osvajanje malih kolonija u pokrajini, gdje nekada sam jedan čovjek digne liepu grupu, i odlazak istoga ju uništi. Mi se nismo odrekli boraca koji se nalaze u HOP-u, ili bilo kojoj grupaciji. Mi nismo antipod HOPu, ni ikojoj drugoj grupi, mi ne želimo rušiti HOP, ni dizati na njegovim temeljima gore od njega, rušiti one koji se usudjuju i sami ostavljenima i razočaranima, nego odstraniti Udbu i lopove, a ostvariti političko, ako ne jedinstvo, a ono barem : hrvatske dijaloge ! I nakon toga borbeno jedinstvo elita, kojih ima u svim grupama, i možda najviše u HOPU. Zar nisu propali isto kao i HOP i svi oni koji su istoga rušili? Zar nisu svi izključitelji postali izključeni? Ima jedan proces, i mi naprema Jugoslavenima i komunistima moramo postavljati bilo kakvi vanjski front, i iz njega izvlačiti one koji kao zapovjednici, tehničari i aktivisti mogu biti koristni.

7.) Garancija za mene bila bi da se Vi sastanete i nadjete jedan okvir legalnog rada na SJEVERU, tj. Usa i Kanada. To je baza vanjskog fronta, sa onima u Australiji, Južnoj Americi itd. Sa Vijećem ili bez njega. Sa Krnjevićem ili bez njega. Sa Savezom ili bez njega, ali ići u New York preko Ottawe, Montreala, itd. je češati se lievom rukom po desnom uhu.Treba osvajati Kaliforniju, gdje ima gradjevnog materijala, baza i uvjeta, gdje je tlo podesno, ali gdje nema inicijativa. (Kada sam u listopadu 1968 god. javio generalu da ću do konca godine otići za USA, Californiju, odgovorio mi je "...Misionari se ne šalju u Rim, nego u Indiju..., tako i ja tebe šaljem u Californiju u gnjijezdo jugoslavenstva...", mo.) Uz Uj. Hrvate, Vijeće itd. graditi umjetni Savez, da može ući u Vijeće, kojega nema a koje nas niti neće, mislim da je trošenje energije.

8.) I još jednom : nikada nisam diktirao norme za društveni rad, pa ni čarkarima. Ima to i slabih strana, ali ima i dvije dobre : ljudi se izgradjuju, i drugo dolaze do uvjerenja , da nam je cilj pošten i dostojan. Pa kako bi to činio prema Vama. Mislim da Tomica (pukovnik HOS-a Tomislav Mesić iz Chicaga, mo) još nije upoznao dosta toga, pa nemože još intreveenirati izravno, nu svakako niti on neće htjeti nametati volju, nego samo koordinirati rad toga sektora. Ostaje kao i uvjek na Vama, da razmislite i odlučite. Ja nekada nagarim, ali i usvajam razloge. I rado. Nakon što upravimo rad toga SEKTORA tj. NORTH, o čemu odavna sanjam, idemo korak dalje.

Pozdravlja Vas odani Vam

general Drinjanin.

ps. na Vama je da drugima u širim sektorima prenesete što mislite da je potrebno.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 09:16 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
HRVATSKA USTAŠKA MLADEŽ

Toronto 25 Lipnja, 1966
Editorial Drina
Apartado 5024
madrid - Espana

Poštovani Gospodine generale, (Ovo pismo, kako će se vidjeti, je pisala jedna nezadovoljna skupina članova HOP-a, mo)

Ovaj list upućuje Vam mlada hrvatska organizacija koja se osnovala od članova H.O.P. i Hrvatskog Narodnog Odpora, a cilj nam je ujedinjenje u zajedničkoj borbi za brži napredak do slobode u svojoj DOMOVINI.

Hrvatska mladež želi da krene revolucionarnim i političkim putem pok. POGLAVNIKA i njegovih istomišljenika.

Možda ćete pomisliti da se osnivanjem ove mlade organizacije stvara jedna nova stranka, ali pošto k nama pridolaze mladi članovi nekih ostalih organizacija dolazite do zaključka da je to pravo ujedinjenje i ako budemo imali smjernice i podrške iskusniji rukovodilaca onda ćemo imati brži uspon i ojačati se.

Time namjeravamo da od Vas zatražimo da ćete nas u tome podržati, i dati nam poleta, jer Vas trebamo za svog vodju na bojištu, a kad bude došlo vrieme onda ćemo Vam vratiti zahvalnost.

Pozdrav od Hrvatske ustaške mladeži

Tajnik: Predsjednik:
(Preković Marko) (Ćorak Ante)

Ćorak Ante
109 Concord Ave.
Toronto 4 Ont.
Canada

Slijede podpisi

Napomena:
General se je na ovo pismo obrato u novini OBRANA. naravno da nije spominjao imena, ali je svakako upozorio hrvatsku javnost o čemu se radi. Nije, naravni, bilo lako svakoga zadovoljiti a još teže prozrijeti tko je pravi a tko krivi rodoljub i tko za koga radi. Pisma maksa Luburića će mnoge nepoznanice otkriti i pojasniti. Sve što bih želio je to: Samo pratite i čitajte ova pisma. Ima ih mnogo. upoznajte svoje prijatelje sa sadržajem pisama kako bi se znalo kako se je živjelo u emigraciji, i kako smo svi patili za Hrvatskom.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 09:18 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
U DOMOVINU 100.000 LETAKA


general DRINJANIN,
19.X.1966[U].

Ratku i Vladi u Toronto, Džebi u Cleveland, Ismetu u New York i Lukasu u Buenos Aires.

Dragi moji : radi Dana Odpora u Torontu spremili smo, kako sam Vam javio, novu OBRANU, i istu sam poslao avionski na Ratka 250, Ismeta 40, Džebu 70, Lukasa 50. U koliko ne bude promjene u planu slati ću i odsada toliko. Ali isto tako odsada nećemo slati redovnom poštom ništa zato, jer kada stignu gube vrijednost, jer one avionske idu od ruke do ruke i vlada konfuzija medju čitateljima. Ostaje da javite da li trebate više ili manje, ali na vrijeme. I eventualno mogućnost, da izmedju Vas samih i izravno jedan drugogo pomognete. (Moglo se je vrlo dobro uočiti do sada objevljenih Maksovih Pisama da se on - jednik - za sve brine i o svemu briga. Kako je sam sebe podredio HRVATSKOJ, tako isto želi podrediti i sve ostale Hrvatie HRVATSKOJ. Želio bih znati jeli on bio oprana mozka ili ne. Povijest će na koncu svoje o tome reći. Mo).

Svaki od Vas imate posebni sistem raspodjele. Br. Vladi u Toronto sam već poslao nešto kuverata sa tiskanmo adresom, a za razašiljanje OBRANE za one predplatnike, sa kojima ste tako uredili. Već sam nabavio potrebnih kuverata kako za pojedinačne OBRANE, tako i za skupne, a i za knjige, Drine itd. Na Vama je da mi javite točne adrese i ja ću napraviti kuverte i poslati Vam. Razmislite o potrebi STALNOSTI ADRESE, jer kada se jedna adresa uvede, težko je to mijenjati. Razmislite io tome, da li se može u tu svrhu upotrebiti koji od sigurnih poštanskih pretenaca (Box) i eventualno da adresa nosi ime DRINAPRESS. I to uvjek kada to neće značiti potežkoće kod vlasti (jer, znam iz iskustva da nam francuske vlasti nisu htjele dozvoliti i dati službenu dozvolu da možemo slobodno i javno djelovati pod bilo kojim imenom "ustaštva". Zato smo osnovali Hrvatski Radnički Savez i pod tim imenom službeno i stalno djelovali. Pod imenom Hrvatski Radnički Savez smo izdali na francuskom jeziku LA CROATIE MARTYRE, koju je tiskao DRINAPRESS u siječnju 1968 god. Ovu knjigu je je tiskalo Ministarstvo Vajnskih Poslova NDH 1942. kao SIVA KNJIGA. Mo) za primanje novca, preporučenih pošiljaka itd. Ja sam Vam svima poslao avionski radi sigurnosti i brzine. Ako je nekome od Vas to neugodno, neka javi, ili neka dade adresu koja može primati.

Nažalost poskupila je avionska poštarina, ali pokušat ćemo izići na kraj. Cijena neka bude 50 centi, a braća i ogranci neka pomalo pomognu, kao i dosada iz sredstava Ogranaka ili izmedju sebe. Imajte u vidu i stvar klišeja. Znam šta isti znače i svatko želi viditi svoje. To je i korisno. Od pred tri godine do danas poskupili su za 400%. Na pr. klišeji Dana Odpora u Argentini (za tri nastavka) koštali su 92 dolara. A za prodane primjerke, 3 broja, sa svim troškovima, uključujući one s poštarinom, dobili bi, računajući striktno trgovački 75 dol. Nu kako mi ne računamo tako, ostavljam povjerenicima, da imaju u vidu tu šinjenicu. Ovakove izvanredne troškove valja pokriti izvanrednim doprinosima, kako bi OBRANA mogla napredovati i eventualno povisiti tiražu. Na Vama je taj problem za riješiti.

javite mi isto tako jednu adresu koju mogu bez bojazni objaviti u OBRANI kao povjereništvo DRINAPRESS-a.

Radimo na fabriciranju 100.000 letaka od koji ćemo Vam svima nešto poslati. Očekujući Vaše vijesti pozdravljam Vas, odani Vam Maks

general Drinjanin


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 09:20 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
MAKS LUBURIĆ - GENERAL DRINJANIN - I SREĆKO ROVER

genera DRINJANIN
25.X.1966.

OVO PISMO MOŽE SE SMATRATI KAO POPUNA PISMU KOJE SAM VAM PREPORUČENO I UNUTAR NOVE OBRANE POSLAO KAO POVJERLJIVO.

Dragi moji !

Ovog časa dobio sam pismo Srećka Rovera, kao i tiskani OTVORENI APEL HRVATSKIH DRUŠTAVA AUSTRALIJE, a radi pokušaja ubistva brata Rovera. Bilo je to 12. listopada u vremenu izmedju 4 i 5 sati. Napao ga je kako veli on u pismu i Apel "jugoslavenska tajna služba" i pokušaj izvršio "jugoslavenski plaćenik VLADO PERNAR sa jednim lovačkim nožem. Rover je zadobio više udaraca u glavu, ruku i ledja, ali je prisistvom duha, iako ranjen uspio oduzeti nož ubici, koje je pobjegao. Izgleda da je pomogla i supruga, koja je isto trebala biti ubijena. Ona je isto ranjena. Apel govori i o prijašnjem napadu u uredu gdje su radili. Toliko prva osobna vijest i Apel.

Ja ću u prvoj OBRANI tretirati stvar, donijeti poziv za proteste, itd., kao i donijeti fotografiju.

(OBRANA br. 51/52 1966. donosi dvije obavijesti, bez ikakove slike. Jedna da je atentator Vlado Pernar osudjen 17.XI.1966. na 18 mjeseci zatvora radi pokušaja ubojstva Srećka Rovera i supruge mu. Druga obavijest je:

OBAVIJEST GENERALA DRINJANINA

Dobio sam iz cijele Australije ogromni broj pisama (i ista još stižu) sa obavještenjima i protestima u pogledu atentata na br. Srećka Rovera. Jedni traže da se pokrene jedna akcija kod službenih krugova radi pokušaja ubistva, a drugi niječu da bi stvar bila postavljena kako je predstavljena u APELU HRVATSKI DRUŠTAVA AUSTRALIJE.

Molimo prijatelje da nas poštede pisanja odgovora na pitanje koje mora riješiti SUD JEDNE SLOBODNE ZEMLJE, a ne mi sa 10.000 kilometara daljine. Mi smo naime dali rieč da ćemo odgovoriti na svako pismo bilo kojeg Hrvata. Ako je istina što mnogi tvrde, da je po srijedi trgovački posao, onda je svakako bolno da Hrvati medju sobom riješavaju razlike lovačkim noževima mjesto pred kompetetnim sudovima. Iako živimo u tudjini na nas se odnosi i Božiji i juridički zakoni zemlje gdje živimo.

Ako bi bila istina da je ubojica pošten Hrvat a ne jugoslavenski i komunistički sluga, nego jedan od glavnih ljudi HOP-a, onda je stvar za nas još gora. Ovo je onda već šesti napad noževima, bokserima i batinama na one, koji nisu pripadnici HOP-a, i na POVJERENIKE ODPORA, koji nisu imali nikakvih trgovačkih poslova sa pripadnicima HOP-a, nego im je krivnja što su širili tisak ODPORA. To su ujedno i JEDINE AKCIJE HOP-a, osim one borbene grupe u Argentini, koja je rastjerala zadušnice za pok. Meštrovića. (Ivan Meštrović, svjetskog glasa poznati hrvatski umjetnik, mo.)

Roveru sam pisao prije par dana i opet ću pisati. Bit ćemo uz njega u ovom slučaju, jer je naš, borac, itd.

Nu sve gornje ne mijenja u pogledu rada Odpora. Ostajem pri nakani da stvar legalnog rada u Australiji rastavim od nastojanja Srećka, da iz Australije pokušava voditi akcije skupa sa Bratstvom, (Hrvatsko Revolucionarno Bratstvo, mo), i drugim problematičnim skupinama i pojedincima, kao i pri odluci, da sve poslove ODPORA U OCEANIJI VODI BRAT BRBIĆ, kao i dosada. Ja sam Roveru pisao, da li da se angažira na jednom ili drugom području, nu da je sasma nemoguće biti član Vijeća, šef legalne skupine Odpora i suradnika, voditi Šport i financirati iz istih kasa i fondova ! šport, akcije, političke i javne manifestacije. Dosada je sve propalo što je organizirao, i vjerujem da će propasti, jer sam u sebi nosi destruktivni karakter i klicu propasti. Mora se opredijeliti.

On je već prije bio napadnut nožem po HOP-u u svadji u domu HOP-a (birtiji) radi športa i borbe za prevlast. Njegovo nastojanje da bude svemu i svačemu na čelu dovelo ga je i vodi u sukob sa svima, i na kraju (s) nama. Držimo vezu, ali "njegovi ljudi" i on sve riješavaju pod efektom alkohola i na ulici. tako nahuškanim dešperatorima, očajnicima i apsolutno nekontroliranoj mladeži obeća više krvi i brži rok za revoluciju, tj. nastavak starog rata, taj je veći junak te ulice. Mi niti želimo sudjelovati u nastavku starog rata, niti mislimo da će se bitka za Hrvatsku dobiti na igralištima futbala, ni u birtijama Domova. Ja neznam da li (je) ovo novi slučaj Deželića, ili je dio starih tučnja i izgreda u Australiji. Težko mi je vjerovati da se ne radi o političkoj stvari. Nu dok ne dobijem vijesti od Brbića, nećemo stvarati zaključke.

Odani ti general Drinjanin.

Napomena:
Srećko Rover je Hrvat iz Bosne. Cijeli svoj život je rodoljubno i državotvorno hrvatski djelovao. Volio se je isticati i u svakom razgovoru dominirati. S njim sam se godinama dopisivao, Bio je jako uvjerljiv u svojim pričama. Kada je mene FBI zaustevila u zrakoplovu 18 lipnja 1980 god. na putu u Australiju i, silom me, bez ikakova razloga povratili nazad u USA, Srečko Rover je odmah alarmirao cijelu Australiju, tako da su me neke istaknute australske novine preko telefona intrevijuirale. Nije bila laka naša hrvatska borba. Bilo i prošlo! Idemo dalje!


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 09:23 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
HRVATSKA, EUROPA I GENERAL DRINJANIN

general DRINJANIN
15.I.1963.

Brat M. Dabo Peranić,
Paris.

Dragi brate i gospodine !

Vjerovatno ste mislili, da nisam odgovorio, kako Vam nenih trebao reći, da ne. Nu kako je najugodnije ugodno se iznenaditi, mogu Vam reći, da sam čekao, kako bih Vam ne samo u duhu stisnuo junačku ruku i prihvatio Vaš plan, nego i ponudio nešto više, a i dao neke ideje, kao kompliment. (Upoznat sam s ovim planom. Kako je moj prijatelj Dr. Miljenko Dabo Peranić počeo surađivati s generalom Drinjaninom od prošlog kolovoza 1962., došli smo na ideju da na francuskom jeziku počmemo izdavati novinu LA CROATIE. Ovo će biti prvi susret general DRINJANIN i Dr. Peranić, mo)

Da nismo imali stvar sa obranom naših dječaka u Njemačkoj i list "OBRANU" (prvi broj OBRANE je izišao na Novu Godinu 1963., mo) već bi to bili načinili. Nu nije kasno nikada što je za domovinu koristno. dakle : prihvaćamo ideje lista.

konkretno : za prvi broj dajemo Vam 500 NF., a za daljnje, svi trebamo podmetnuti ledja. Vjerujem da će se za list dobiti nešta u Francuskoj, mi ćemo isto pomoć, Vi ćete isto pokrenuti krug prijatelja, koji će pomagati, jer ljube domovinu. Naći ćemo mecena medju bezuvjetnima oko "DRINE". A onda, kao i uvjek, napried, napried, kada se posrne i padne, ustati se i napried, do kraja, do pobjede ili smrti. Mi stojimo uz Vas.

List bi trebao biti u Vašim rukama i to bez diskusije. Tko pridje, neka suradjuje, nu nedajte se preplaviti od ljudi, mudrijaša, profesionalnih politikanata, kojima nije ništa sveto, doli sama osoba vlastita. Ali kada vide da jedna stvar ide napried, onda jednostavno brenzaju, ruše. Obećavaju pomići, ali ruše. Bolje imati manje pomoći i manje savjetnika, jer će Vas izgristi. Mogu Vam reći primjer prof. Prcele, dobrog i odanog Ive, koji je došao k meni i iznio plan. Danas su već dvije knjige vani, a skoro će i treća o Bleiburgu. Šaljem Vam neke stvari, pa i te knjige. Posebnom poštom. Dakle, skoro je obolio živčano. Nisu htjeli pomoći. Kada je uspio, onda se ponudili, da ga odmognu. kada smo progurali, onda omalovažavaju. Kada nije uspjelo, vriedjaju, denunciraju. Računajte s tim. Dakle : uzmite stvar kao stvar života i smrti, bez povlačenja, paleći brodove, za sobom, kao Hernan Cortes (1485-1547., španjolski osvajač Meksika, koji je za sobom sve rušio u postizanju svojeg cilja. U povratku u Španjolsku, pao je u nemilost, mo), kada se iskrcao u Mexicu. Ta novina ili će biti djelo Vaše, životno, poput one pjesme Kiplinga, ili će biti mrtvorođenče uz mnogo intelektualnih babica.

U prvom redu : sve što od "DRINA" i "OBRANA" i "Značaka" dobijete Vi i Luburić Žarko, kojemu ćemo pisati, neka bude u taj fond. Dat ćemo poslati sredstva i sa drugih strana. Povezati ćemo vas s prijateljima i poslati Vam kopije pisama. Stavljamo stvar u pogon. Učinite i Vi isto.

Rekli ste šta ćete pisati. U redu. Obarati neistine. Govorite o Hrvatskoj u Evropi, nadjite materijal o Iliriji Francuskoj, govorite nešto o tome šta je dala Francuska Revolucija svietu, pokušaju Napoleona da stvori Europu. Nezaboravite De Gaulla, koji vodi Evropsku Politiku na našu veliku radost. Nismo protiv Amerike, nego smo za Evropu. Francuski narod može više učiniti za slobodu Hrvatske, nego itko. Obradite pohvale francuskih generala hrvatskim vojnicima. Sudbina je u rukama vojnika Evrope i u ujedinjenju Evrope. Mi smo moderni ljudi, mi smo za svaku ideju, ako ulazimo u nju kao slobodni ljudi.

(Ovo je general rekao ima upravo 49 godina i devet mjeseci. Kakovo proročanstvo! Ulazimo u ujedinjenu Europu kao slobodan narod i kao 28 članica slobodnih naroda slobodne Europe. Mo)

Možete sa suradnjom naših prijatelja muslimana, Hrvata, i internacionalnih krugova. Francuska je velika zemlja i nije izgubila ugleda medju muslimanima. Dobit će ga skoro, gdje ga je izgubila. Sve je to relativno, to će se viditi skoro. De Gaulle je izišao pobjednikom u Alžiru i skorom će biti, na drugoj bazi, što je bio prije. To se vidi u Maroku, koji se približuje Španjolskoj i Francuskoj. To se vidi i u mnogim afričkim zemljama. Unfluancija Francuske je velika na Orientu unatoč svega. Tim putem i na francuskom jeziku prodrieti ćemo. Vi ste vojnik i radite za Hrvatsku sa najidealnijim ljudima. Nije važan uspjeh, nego dobar put. Netko iz ekipe će stići. (Ekipa Odpora, tj. ideja Odpora je pobjedila. To se je moglo vidjeti i u Domovinskom ratu, mo).Nismo egoisti, nego ekipa sviestnih ljudi. Neće Vas ostaviti nikada. Imamo neprijatelja, jer imamo ideja. Zato ćemo imati i neprijatelja. Uvjek. U svim prilikama. U svim krajevima i u svim okolnostima. Računajte, dakle, sa tim čimbenikom.

Možda bi bilo dobro, da se krećete na liniji : Hrvatska Država, Demokracija kao plod francuske revolucije, Evropska sudbina, vojnici kao stup, Nacije i savezno sa vojnicima Evrope i najjačim nacijama, Njemačka i Francuska, za Evropu slobodnih Nacija, Evropa Patria ili Patrija! To je najširi hrvatski, vanstranački, program za Hrvatsku u Evropi koja se izgradjuje. "Odpor" pak /Resistencija/ komunizam Tita i Jugoslaviji. Tu ćemo naći saveznika za u Francuskoj i to brzo. Mislite nato, da sa prvim brojem u ruci idete na čelu jedne delegacije kulturnih Hrvata k Predsjedniku De gaulle-u, predati mu PRVI BROJ kao PRVOM EVROPEJCU, kao prvom vojniku Evrope. (Za podsjetiti je da je general Charles De Gaulle bio prvi koji je u Rimu 1956 godine lancirao tu ideju za ujedinjenje Evrope. To je bio početak početaka, iz kojega se je kasnije stvorilo Everopsko Zajedničko Tržište, te iz kojeg je proistekla Ujedninjena Europa ili Europska Zajednica. Ako se Francuzi mogu s ponosom ponositi da je njihov jedan Francuz po imenu Charles De Gaulle (1892-1970), poslije tolikih godina negativnog mišljenja o Napoleonu, oživio njegovu ideju o Ujedinjenju Europe, onda i mi Hrvati se trbamo ponositi s jednim Hrvatom Vjekoslavom Luburićem, Maksom, generalom Drinjaninom (1913-1969) koji je poslije svih negativnosti o njemu bio prvi Hrvat koji je postavljao i postavio našu Hrvatsku uz bok drugih naroda Ujedinjene Europe. To se danas ostvaruje. Mo). hrvati su dobri, zahvalni, vjerni saveznici. De Gaulle obnavlja Napolenovu slavu, i dati će Evropejcima novi horizont za budućnost. Nebojte se stvarati zaključke. Gloria je pasti pa i propasti sa velikim ljudima, za velike ideale, u velikim ćinima. treba imati smisla za Povjest. vi ste povjestničar, lmad, zdravih pogleda, bez predrasuda, bez hipoteke. Budućnost je Vaša. Znajte se žrtvovati za nju. To daje veličinu, daje snage, smisla za život. Bilo sretno !

Izradjujemo Dionice, konačne, za prodaju i izmjenu. Staviti ću Vas na raspolaganje i to u korist Vašeg lista. Pokrenut ćemo i druge naše u Francuskoj. Smatrajte se pripadnikmo, ekipom, i idemo do kraja, do pobjede.

Nemojte pisati o mojoj osobi. Nego o Hrvatskoj Vojsci. Nisam ja šef, nego suradnik. Nismo skup, nismo amorfna masa, koja treba goniča, ovna (zvonara, mo) nego demokrati, sviestni ljudi, patrioti, pripadnici jedne radne ekipe. neka nas vodi ideja. Budućnost je, tako, naša.

Mi radimo i na mogućnosti, da tiskaru osposobimo za više stvari. U tom slučaju, kasnije, dosta Vam je izraditi materijal, srediti, ima ovdje prijatelja, koji znaju francuski, fratara, za korekciju. Za list, buletine, Vaše knjige, i zašta bude trebalo.

Na kraju: kada vrieme postane ugodnije ljudi će mnogi ovamo u goste. Izkoristiti ćemo priliku, da Vas tko dovede, pa da se i osobno upoznamo, govorimo i dogovorimo. A sada : napried u ime Boga i Hrvatske !

Grli Vas odani Vam Vaš,

general Drinjanin

ps.

1. Nadalje jednu adresu, koja će biti javna. Možda poštanski pretenac, to je najzahvalnije.. Javite nam odmah tu adresu, i mićemo, čim ju dobijemo, tiskati jedan pglas na hrvatskom, u našoj tiskari, sa tom konkretnok adresom. Taj ćemo oglas odmah uputiti svima našim povjerenicima, i razbacati odatle, iz Francuske, po cieloj Francuskoj. ALI KAO GOTOVU ČINJENICU. To jest: toga i toga dana izlazi novina, pod imenom tim, i tim, sa adresom tom i tom, izlazi dvamjesečno, košta toliko, naručuje se, na toj stalnoj adresi. Mole se za suradnju, predplate i oglase itd.

2. Mi ćemo glavnim našim uputiti odmah jednu povjerljivu okružnicu, i oni će odmah pomoći, i staviti na raspolaganje fond "DRINE" itd. Vama za list, za "početni fond". Dapače, kao utemeljitelji. Mi jamčimo za svaku svotu, koju predujme, pozajme itd.

3. Uputiti ćemo Vam kopije pisama, koja budu pisali u korist lista. Ima u Kanadi nekih mogućnosti, jer se tamo govori francuski kao i engleski. Ima na Orientu. I u Francuskoj ima masa Hrvata. Ja mislim da možemo našim posredstvom dosta toga smjestiti, jer odmah imate povjerenike, koji će se staviti na raspolaganje. I u Parisu ima masa, koja iako nas ne begeniče, ipak vjerujem da će kupiti list, prvi je jedini, koji izlazi na francuskom jeziku. Ime : "CROATIE" ili kako to dodje na francuskom? Možete i drukčije, mi u tom pravcu ne želimo Vam nametati mišljenja.

4. Važno je da donesete vijesti iz francuskih i hrvatskih kolonija, makar nešto. Prihvatite razna društva, zajednice, Radničke Saveze, katolička itd. društva, - ali ne za savjetovanje, jer onda iz toga brašna neće biti pogače. Vi ste vlastnik, urednik i ideolog lista. Samo tako se može. Izvan stranački, i za sve, to da, ali kao mušterije, i ne kao ODBORNICI. Neka Vas Bog toga spasi ! Nastupite da izlazite sa listom. I pozovite sve na gotovu činjenicu, ali ne na savjetovanje i savjetovanje, jer ste govtovi. Idite malim ljudima, i sa činjenicama. Trebate oglase, vijesti, suradnike, predplatnike, dobotvore, povjerenike, ali ne odbornike, članove suuredništva itd. Poslušajte me, pa bolje manje, skromnije, ali sigurno. Izgrizli bi Vas kao crveni mravi svi ti parama (novcem, mo) gladni i duhom siromašni intelektualci, kojima vrvi Paris.

general Drinjanin


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 09:24 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
ALI NEMOJTE ME SADA NAPUSTITI

general DRINJANIN
20.III.1964.

Br. Vlado Šimunec, Gl. Povjerenik Odpora
Br. Tatko Gagro Predsj. Glavnog Odbora
Toronto, Canada

Dobio sam obavjest od Rude, da dolazi na 24. uvečer. Prema tome vjerujem da će stići do Vas na skupnu proslavu. Piše mi Crnički Štef, da stiže i on. Prema tome bit će mnogo gostiju, a izgleda, da će i Ostojić i svi iz vana stići. Ja ću svima pisati, da to učine, jer bih htio, da Erić donese imenovanja za Područne Zapovjedne Skupove, i ujedno i pripadnike ZAPOVJEDNOG I IZVRŠNOG SKUPA ODPORA. Sve ću to sa Rudom dogovoriti, a on sa Vama dvojicom i ostalima u zadnji čas. Pa šta u zadnji čas zaključite, ja ću stvar pripremiti bez imena na tiskanici, i onda na mašini popunite. I sve drugo ću donieti i ako Bod da time ulazimo u daljnji korak ODPORA na političkom, vojnom i domovinskom sektoru. Rude će sve sobom donieti.

Šaljem Vam pisma i čestitke za sve članove novog odbora. Da sam imao listu bio bi objavio u Obrani, i čestitao, nu nisam imao, nego sam iz DANICE IZVADIO. Drugi puta neka mi tajnik pošalje.

Prilažem Vam moju tužaljku : mašina. Poslao sam to samo na Vas dvojicu, Došena, te obavjest na Crnog i na Ostojića, Ćurića i Markića. Kada mi je sve zapelo, tada sam uvjek kod Vas našao spašenje. Prvu ratu sam platio nekako, a ovu nemogu nikako, i zasada nemam drugog izlaza. Jedna mi je nada da stavite vreću na glavu, pa povedete jednu veliku akciju prodaje dionica. Pisat ću i posebno i sve potaknuti. Znam kako je Vama, kjoi ste stalno u poslu, stalno s molbom i akcijama. Meni je gore i proklinjem i čas, kada su pare izmislili, nu to je jedina nada. Dosada smo sve svladali, pa i ovo moramo. Ljudi se istrošili na putovanja, davanja za sto stvari i za obranu naših, (general misli na uhapšene Hrvati koji su u zatvoru u Njemačkoj i za koje treba platiti sudske i odvjetničke troškove, mo) za svece itd. i sve šepa. Nada mi je, ovog časa u Vama dvojici. Ako nema drugog riešenja nadjite zajam i odplatiti ćemo sa prodajom PRIRUČNIKA, DRINA, OBRANA i značaka. Poslat ću Vam i toga nešto po Rudiju. I ako ni to ne ide, pozajmite negdje, vratiti ćemo kako mognemo. Ja imam u izgledu jednu stvar, i ako treba osobno jamčim, ali za 12.IV. moram imati 800 dolara i imam svega 75 dol. i jedva imam nade da će još šta stići dotle sa drugih strana. Ja ću dobiti za jednu knjigu nešto od Španjolaca, te ću tada vratiti. Bog Vas pratio i meni oprostite, ali nemojte me sada napustiti. Bratski Vas pozdravlja, odani Vam Maks.

general Drinjanin


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 09:29 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
TKO JE HTIO UBITI POGLAVNIKA?

HRVATSKI NARODNI ODPOR STOŽER "V"
20 travnja 1956.

BRAĆI U USA ! (Ovo pismo je pisao poručnik HOS- Dinko Šakić, zet Maksa Luburića, na službenom papiru Stožera "V" HOŠ, mo)

Uz Okružno pismo Povjerenicima "DRINE" osvrnuti ćemo se sa par rieči na zadnje dogadjaje.

1, Džaferbeg Kulenović napisao je u HRVATSKOJ od 10. travnja jedan članak, kojega su borci u Argentini izpravno shvatili. On na jasan i nedvojben način osudjije svako dijelenje naše babovine, a uzima u obranu hrvatske borce, koji su prije, sada i u buduće će izvršiti svoje deržanstvo. Proućite dobro taj članak, jer vriedi. On je već prije osudio zadnje dogadjaje, ogradivši se u više navrata od divljenja Vrančića, isto kao što je osudio i sve u vezi sa IZBOROM. (IZBOR je jedan tromjesečnik koji je izlazio u Buenos Airesu a gl. i odgovorni urednici su bili Josip Subašić i Nikola Preić, koji su bili laskavi prema Poglavniku, mo) Članak Predsjednika Vlade imao je veliki odjek u Argentini i mnogo je hrvatskih boraca na proslavi 10. travnja u Buenos Airesu, na pozornici uz Poglavnika u duhu vidilo i Dra. Kulenovića, jer nakon toliko godina i opet se govori o granici na Drini, dok se je dosada govorilo, da će se to pitanje kasnije urediti.

2. Na proslavi 10. travnja u Buenos Airesu Poglavnik je morao samo braniti (nezaboravimo jednu stvar, a ta je, da je na toj proslavi sudjelovao i Dinko Šakić. Ako je to tako, onda je on i ovo što ovdje piše, izvor iz prve ruke, te, ako on nas u ovom pismu laže, onda ovo pismo nije vjerodostojno, mo) pozicije i govoriti onako, kako smo govorili mi u zadnja vremena, dok je Vrančić tek pozdravio goste. Da je Vrančić izkoristio ovu zgodu i pokušao obnoviti obpužbe, koje je iznio u veljači, bilo bi svašta, jer su hrvatski vojnici bili spremni tražiti dokaze za sve bezsramne laži, koje su lancirane protiv čitavog niza viših častnika i ostalih prvoboraca. Poglavniku je uz ostalo govorio i o "nediscipliniranim ustašama", koji da lažu, da je prodao pola Bosne. Ako će Poglavnik do kraja ići, braneći Vrančića i njegova nedjela, (Dr. Vjekoslav Vrančić, ministar hrvatske državne vlade, koji je napisao nekoliko povijestnih knjiga, izmrđu kojih su: S BIJELOM ZASTAVOM PREKO ALPI, BRANILI SMO HRVATSKU, U SLUŽBI HRVATSKE itd., mo)te na sve što se je u zadnje vrieme dogodilo kazati, da je sve laž, sam će sebe staviti u položaj, da će ljudi sami pitati se i zaključivati, koliko vriede takove tvrdnje, kao i ono o oznaštvu Rovera. Duboko žalimo, da je ta klika uz pomoć obitelji uzpjela navući Poglavnika u ovaj nezavidan položaj. Vi ste svjedoci naših pokušaja za istinom i pravdom.

3. U isto vrieme dok se sve te obtužbe protiv nas svadjaju na najnoviju tvrdnju Poglavnika, da smo nedisciplinirani i onu Vrančićevu, da smo pokrali Vladu i htjeli ubiti Poglavnika, u Australiji se već osjećaju posljedice Poglavnikove obtužbe protiv Rovera. Naš generani konzulat nas obavještava (ovdje se radi o Hrvatskom Konzulatu NDH u Španjolskoj koji je aktivno djelovao preko dvadeset godina poslije nestanka naše drage NDH, a kojega Frankova Španjolska nije htjela ukinuti zbog Tita i njegova i njegovih Jugoslavena sudjelovanja u građanskom španjolskom ratu 1936-1939. na strani komunističke internacionale, mo) urgentnom viesti, da je u nekim australskim novinama na prvim stranicama izišla viest, savezno s jednim Srbinom, koji tvrdi da je 250 ustaša u Australiji u službi Rusije, u isto vrieme dok tobožnji branitelj Poglavnika u Sidneyu, pod vodstvom ustanovljenih ljudi, koji drže vezu s Titovim konzulatom denunciraju Rovera u Melbourneu i Dandu u Sidneyu, da su vodje skupina, koje rade za Rusiju. Španjolske antikomunističke organizacije ustale su u obranu, postavljen je odvjetnik i Generalni Konzulat će se rado postaviti na čelo akcije za spašavanje Rovera i drugova, ako to bude potrebno. Ali znajte tada, da nećemo mi biti odgovorni za ono, što će hrvatski borci govoriti o sveme do jučer obožavanom Poglavniku, koji je nasjednuvši Vrančićevim planovima otišao tako daleko i obtužio svog vjernog častnika, da je oznaški agent.
Vrančićeva obtužnica i Poglavnikove rieči na proslavi 10. Travnja jasan su dokaz, da je obtužba proti Rovera neodrživa, pa se sada naš rodoljubni protest želi s njihove strane prikriti drugim obtužbama, koje ćemo isto oboriti kao i onu proti Rovera. Lagati se može jednom svima i mnogo puta jednome od nas, ali uviek i svima ne. Prema izvješćima, koje mi imamo, mnogo je boraca poslalo svoj protest Poglavniku radi svega, što se dogadja. Neće na nama biti krivnja, ako se Poglavnik ogluši na sve molbe i proteste, nego mjesto da učini pravdu brani svoj prestiž. Neka se kazni Rovera i Erića, Jelenka i sve nas skupa kao nedisciplinirani ustaše, ali neka Poglavnik povuče javnu obtužbu o Roverovom oznaštvu, a sa Vrančićem ćemo mi razgovarati, kako mi budemo znali.

4. Mi sumnjamo u dobru volju onih ljudi, koji nama govore o višim interesima, u ime kojih bi mi morali priznati, da smo htjeli ubiti članove i okolinu Poglavnika, da smo najobičniji kradljivci, da smo izdajnici, da smo oznaški agenti itd. Medjutim da je viši državni interes kada se naše vodstvo tuče kao zalaznica IZBORA Subašića, braneći učinjenu veleizdaju i pokušaj dielenja Bosne. Samo se nepošteni ljudi boje suda, pa bacaju obtužbe protiv drugih, da sakriju svoje izdajstvo, svoj kukavičluk i svoje nepoštelje. Mi pitamo onu braću, koja nas žele savjetovati, dali su oni u svoje vrieme protestirali protiv Izbora i Subašića i dali odobravaju postupak prema Roveru i dali vjeruju, da su Drinjanin, Pušić i drugovi onakovi, kakovim ih Vrančić prikazuje u svojoj okružnici, a Poglavnik hvali Vrančića u HRVATSKOJ, a nas kudi i nazivlje nas lažcima na proslavi 10 Travnja. Dali su Vrančić, Ilić, Subašić i drugovi branili više državne interese, da se za ove skrivaju, kada trebaju odgovarati za svoja zlodjela. Pitamo dali su viši državni interesi, da Poglavnik pod cienu našeg jedinstva brani propalu konspiraciju Vrančića i Subašića.

5. Prema viestima, koja smo dobili od Dra. Artukovića, isti je oslobodjen svake krivnje, Vjerujem da ste već obavješteni o tome, moguće i detaljnije nego mi, pa Vam tek želimo reći naš komentar. Naša vjera u Ameriku, njezinu pravdu i njezinu pobjedu ne smije biti poljuljana unatoč svega, što se je dogodilo i što se dogadja u vezi sa politikom Amerike prema Titu. Ako mi želimo još preživjeti i jednom imati svoju državu, nema sumnje, da moramo biti na strani Amerike. Amerika je dokazala u zadnja dva rata, da je vodi dobra volja, ali da nije informirana, ili da kompleksi (probitci, interesi, mo) njihove politike traže, da pomažu Tita. Unatoč svega nama je dužnost izpravno obaviestiti Ameriku, našim povjerenjem zaslužiti njihovo povjerenje i dočekati čas kada će Amerika nas trebati (taj čas je došao 7 travnja 1992 godine kada je Amerika priznala Hrvatsku "...kao suverenu i neovisnu državu i odmah ćemo početi konsultacije o uspostavi potpunih diplomatskih odnosa...", mo) ili kada zataje koncepcije Titine. Šta smo učinili u tom pravcu? Sigurno smo slabu uslugu učinili hrvatskoj stvari sa svim onim, što se je u zadnje vrieme dogodilo, a o čemu smo podrobnije pisali u DRINI. Mi u Španjolskoj izravno pratimo odnosa Amerike sa Frankom. Franko nije nigdje odstupio od svojih ideala, ostao je mač Vatikana, a postao prijatelj broj 1 svih muslimana. Pa ipak se protestanska i židovska Amerika natječe za njegovo prijateljstvo i mi ovdje imamo dokaza, da Americi nije ni na kraj pameti mienjati Španjolskoj njen režim i predbacivati joj njezino katoličanstvo. Španjolska se diže onakovom brzinom, kakova se je u svoje vrieme dizala Njemačka, nakon dolazka Hitlera na vlast. U najvećoj koncordiji (slogi, mo) rade Francovi falangisti, španjolski katolici, Crkva, Vojska sa legijama američkih stručnjaka, častnika, izgradjuju se aerodromi, luke, naoružava se vojska itd. Franco je znao dočekati svoje vrieme i Amerika danas priznaje i uvidja da je bila nepravedna prema Francu.

To danas rekompensira (nadoknađuje, mo) i mi mislimo, da Španjolska danas u stvari dobiva više, nego sve druge zemlje u Europi. Vi se sjetite nedavnog Sabora u Chicagu, gdje je bila postignuta takova državotvorna fronta kao nikad do sada u USA. Pa razmislite zašto se je to izgubilo i pogledajte što imamo danas. (Ovdje se radi o jednom općem hrvatskom MEMORANDUMU kojeg su sastavili i podpisali 1953 god. u Chicagu hrvatski franjevci/svećenici, njih preko pedeset, na čelu fra. Silvije Grubišić, te ga svi zajednički, skupno, odnijeli u Washington i predali predsjedniku Amerike, mo) Ako ne možete naći riešenje, proučite sve ono, što su Vam napisali i poslali iz Buenos Airesa, a što iz Madrida. Mi Vam se nismo naturivali ko Poglavnici, ali jesmo branili Crkvu i Svećenstvo i jesmo osudili dieljenje Bosne. Nismo bili neutralci, nego smo uviek izpoviedali vjeru u Ameriku i uviek bili dosljedni antikomunisti. razmislite o svemu i zaključite.

I u protestanskoj i židovskoj Americi, kako kažu, dobio je zaštitu Hrvat, katolik i ustaša ministar Andrija Artuković i neće biti tajna, da su ga odbranili katolici Amerike. Mi tvrdimo da u USA vriedi i te kako igrati na samu katoličku kartu i kamo sreće, da tu našu katoličku kartu nisu zabrljali oni iz Buenos Airesa. Svakome od nas drago od vremena do vremena dati koju ćušku prvom popu, koji nam se zamjeri, ali ako pošteno analiziramo dogadjaje od 1945. pa do danas, jedina je Katolička Crkva nešto učinila za progonjene Hrvate, pa i za nesretnu Hrvatsku. Crkva i popovi su spašavali 1945., oni nam i danas daju okrilje bilo gdje u svietu, i nedaj Bože, da sutra počnu progoni Hrvata, bilo gdje u svietu, opet ćemo bježati do prvog popa, prve crkve, prvog samostana. Vjerujemo, da je Vatikan ućinio toliko za Hrvatsku kao i za sve druge katoličke narode.

Pouka iz slučaja Dra. Andrije Artukovića je jasna. Molimo Vas braćo, da ne klonete, nego da izdržimo, do kraja bez obzira na težkoće. Nismo svoji nego pripadamo Hrvatskoj ! Odani Vam ZPIDS !

(podpis) Dinko Šakić


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 12:33 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
JEDAN VAŽAN DOKUMENT H N O

(donosim jedan dokumenat opće važnosti, kako za unutarnju stvar organizacije Hrvatski Narodni Odpor, tako i za hrvatski narod. Pismo nema specifičnog datuma ali ima redni br. s.p. 32/63, što se kroz sami sadržaj pisma može podrazumijevati da je pisano odmah u početku 1963 godine. Donosim pismo u originalu onako kako ga ja mojim očima vidim.Mo).


HRVATSKI NARODNI ODPOR
Glavni Stan Oružani Snaga
Br. s.p. 32/63 SAMO ZA OSOBNU INFORMACIJU NASLOVLJENOGA

POJEDINCIMA ODJELA GLAVNOG STANA, ZAPOVJEDNICIMA PODRUČJA I GLAVNIM PREDSTAVNICIMA ODPORA U SVIJETU

Braćo i gospodo !

Ulaskom u novu godinu moramo napraviti jedan savjestan ispist stanja načih odnosa prema stranom svijetu. Ni jedan organizam, pa makar kako neznatan bio, ne može u današnjem atomskom dobu živiti izoliran od svijeta, koji ga okružuje. Posebno to ne može Hrvatski Narodni Odpor, čija vanjska grana mora uskladiti oslobodilačku borbu hrvatskog naroda sa stanjem i zbivanjem u svijetu. Hrvatski su vojnici u Bleiburgu povukli potrebne kozenkvence. Mi smo se morali povući prema zapadu sa 17 kompletnih divizija, napuštajući jedan teritorij kojeg smo sasma vojnički dominirali. Mi ne želimo da još i jednom zamuče pobjede hrvatskog oružja i žrtve hrvatske krvi propadnu za "zelenim" stolom. Jednom riječju, hrvatski se vojnici moraju naučiti politički misliti, a to automatski znači, da moramo voditi svoju vlastitu politiku.

Prije, nego predjemo na komentiranje dogadjaja u prošloj godini i na izlaganje planova za ovu radnu godinu, a savezno sa prije izloženim, želim vama, najužim suradnicima, ponoviti naš načelni stav u odnosima vojske i politike. Mi nismo diktatori, nismo ni militaristi u klasičnom smislu pojma militarizma, kako ga prikazuju antipatrijote i antimilitaristi. Ali jesmo svijestne sluge Domovine, koji se želimo emantipirati (francuska riječ, glagol "emanciper" znači: 1, emancipirati, 2, osloboditi (se), 3, izjednačiti (se) itd., mo) i uzdići nad svakodnevno stranačarsko politiziranje i korteširanje, koje sudbinu Domovine podredjuje interesima svoje stranke, svoje ideologije ili svoga političkoga vodje.
Samo jedan pogled na svijeta dovoljan je, da na toj mapi (karti, mo) pronadjemo stotinu uglednih vojnika koji su spasili svoje domovine i upravljaju svojim nacijama.
Gdje nas je zahvatio kaos, tu se je našla jedna grupa patriota s mačem u ruci. Gdje god je zatajila klasična demokracija iz bilo kojeg razloga, tamo je ta ista demokracija tražila jedno svijetlo ime vojnika domovine. da je spasi.
Uzmimo samo Francusku, klasičnu zemlju političke slobode, koja je kroz dvije generacije svoju sudbinu položila u ruke dvaju velikih vojnika.
Niti maršal Petain (Pilippe Petain (1856-1951) pobjednik ratnih operacija za vrijeme WW1, osobito pobjednik na Verdun-u 1916. Poslije kapitulacije Francuske 18 lipnja 1940, Francuska je podjeljena na dva dijela: južni i sjeverni. Južni dio Francuske sa glavnim gradom Vichy je bio takozvani slobodni dio Francuske kojega je predsjednik bio maršal Petain. Poslije oslobođenja Francuske 25 kolovoza 1944., maršal Petain je bio uhapšen, držan pod kontrolom, nekom vrstom sličnosti kao i Dr. Vladko Maček za vrijeme NDH. Optužen je za veleizdaju, stavljen na sud, usudjen na smrt za veleizdaju. U svom završnom govoru maršal Petain je rekao oko prilike ovako: Ja sam mojim postupkom i takozvanom kolaboracijom s Hitlerom spasio preko stotine i stotine tičuća Francuza, koji su kasnije s mojom privolom otišli u borbene redove Francuskog narodnog Odpora. Pomilovan je. Smrtna kazna se nije izvršila, ali je umro u interneciji. Mo) heroj Verdun-a, niti De Gaulle, heroj resistencije i oslobodjenja, nisu želili vlast, niti im se može označiti diktatura.

Njih su podigli na svoje čelo stranački i demokratski aparati u kritičnom času. Da se spase tekovine francuske revolucije, da se spasi demokracija, morali su pribjeći izboru jednog generala. Tako se to danas dogadja, dogadjalo se od postanka svijeta i prema svemu dogadjati će se dok je svijeta i vjeka.
Tko pozna naravnu skromnost hrvatskih generala, taj zna, da su hrvatski generali uz sve mane, koje imaju svi ljudi, uvjek bili vjerni sluge domovine, i ako se kojem generalu ima što predbaciti, onda je bez sumnje upravo služinski odnos prema nosiocima političke vlasti. (Ovo je kristalno jasno što je general Drinjanin rekao, a rekao je da je vojska podložna Vrhovnom Zapovjedništvu Poglavara Države ili predsjednika države, koji je u isto vrijeme Zapovjednik Oružavih Snaga države. Mo) Iskreno vjerujem, da ni jedan od vas neće niti podpisanom predbaciti bilo kakove političke ambicije. Da je podpisani htio, imao za vrijeme Vokić-Lorković puča,ne samo vlast, nego i ponudu stanovitih njemačkih krugova, da preuzme punu vlast nad cjelokupnim državnim aparatom, računajući s izvjestnim njemačkim vojnim čimbenicima.

Bilo bi upravo smiješno, kada bi podpisani danas bulaznio o sličnim pretenzijama. Mi smo podpuno svjestni stanja u svijetu, a ako se bavimo vanjskopolitičkim poslovima, to je zato, jer je zatajio hrvatski sektor, koji bi se trebao baviti vanjskom politikom. Mi smo, zato, pristalice jedna zdrave vojničke politike što nije isto, kao i politika vojske. Analizirajte ta dva pojma i nadjite zlatnu sredinu, koja će se morati naći na naše zdravo političko izživljavanje u svijetu, ali i konstruktivni rad za oslobodjenje Hrvatske.

Uvodnik "Danice" u novogodišnjem broju na prvoj stranici i s podpisom "MN", što je pseudonim Dra. Franje Nevistića, službenog i plaćenog uvodničara "Danice", predstavljati će jednu novu postaju u našoj evoluciji. Vjerujem da ste već svi vi tu "Danicu" dobili i članak proučili i analizirali. Prema tomu, ja ću se samo ograničiti na neke aspekte.

Kada je nova "Drina" izišla, tj. nova epoha "Drine", "Danica" nas je dočekala iz busije s člankom toga istog gospodina pod naslovom "Pomutnja duhova". Reklo se jasno i otvoreno, da čemu novi vojnički list, kad već postoji "Hrvatska Gruda" u Argentini. (Josip Biošić, Podablje pokraj Imotskoga 1912, Valencija, Španjolska 2008, doživio je visoku starost, bio je u prvoj emigraciji, pristupio Ustaškom Pokretu kao 159 ti prisegnuti Ustaša 1 prosinca 1933., vidi PAVELIĆ I USTAŠE, Bogdan Krizman, str. 556. Bojnik po činu HOS-a. Preživio Bleiburg. Poslije razlaza Poglavnik/Luburić 1956 god., ostaje uz Poglavnika, tj. u HOP-u i pokrenuo časopis "HRVATSKA GRUDA" u kojem su se često opisivale povijestne stvari i ratne dogodovštine, neka vrst imitacije časoposa "DRINA", mo) U tom članku je ustanovljeno, da istina hijerarhije "HG" gudi se u magli, a da je stvar "Drine" mnogo jasnija. Time je htio reći, da na čelu "Drine" stoji jedan general, koji je bio ne samo zapovjednik i stvaralac jednog dijela hrvatske vojske, nego i član Glavnog Stana Poglavnika i posljednji zapovjednik HOS-a.

Kako se može razumiti stav Dra. Nevistića, kada se zna, da je njega i Nikolića (Vinko Nikolić glavni i odgovorni urednik "Hrvatske Revije", mo) Poglavnika dao izbaciti van iz uredništva "Hrvatske" pomoću argentinske policije.. kako se, dakle, može razumiti stav toga gospodina, poznatog nacionaliste iz Hercegovine, kada se zna da je "HG" vojnički list HOP-a. Kako se može shvatiti, da taj gospodin preporuča hrvatskim vojnicima, iz koje je sam izbačen s nogom u tur? I što možemo reći o činjenici, da je "Danica" i prije i poslije toga morala lupati HOP i "HG" radi antiklerikalizma, Subašića, vrijedjanja "Danice", svećenstva i td. Vidili ste, da je izišlo 6 prekrasnih "Drina", plus izvandreni broj, koji je donio načelnu deklaraciju hrvatskih boraca na demokratskoj bazi. (Držim u ruki prvi broj "DRINE" koja je odmah poslije Poglavnikove smrti, a to je početkom 1960 god. Ova "Drina" donosi "D E K L A R A C I J A O TEMELJNIM NAČELIMA I DUŽNOSTIMA HRVATSKIH BORACA ZA OSLOBODJENJE HRVATSKE". Nikada nisam nešto ljepše pročitao. Biblija je lijepa i poučna, univerzalna, a ova Temeljna Načela su nešto posebno.Mo)
Mogli ste konstatirati, da "Danica" u pomanjkanju intelektualnih suradnika, puni list mnogo puta s romanima i glupostima, nije nikada donijela ništa o novim "Drinama", iako je dobila sve te "Drine" i iako je dobila suradnju s opisom novih "Drina". Tim je interesantnije, da je "Danica" i to kako opširno i toplo preporučila list "Rakovicu", koja je posredstvom jednog posve nepoznatog vojnika izišla za račun prof. Oršanića i Dra. Jelića s jednim ciljem, da nas napadne.

Sada, kada je "Drina" s vanjskopolitičkim pobjedama, dostigla zamjernu tehniku i sadržaj, "Danica" nas se je sjetila opet u svom novogodišnjem broju i na jedan jako čudan način. Zašto? Vi ćete svi pročitati taj članak, pa vam kao kulturnim ljudima nije potrebno ukazivati na himbenost onih komplimenata, koje hoćeš-nećeš članak registrira u moju korist. To je sam zato kako bi većeg efekta imala podvala. Biva: to je hrabar, dinamičan, rodoljub, koji je odan Hrvatskoj. Ali,...ne zna politički misliti.
Nakon komplimenata i činjenica, a u nemogućnosti, da pobije iznešeno u našem letku "Drugi Korak", "Danica" pribjegava ovom stilu, da mene osobno prikaže neozbiljnim i nepametnim čovjekom. Ni jedne lijepe riječi nije imala "Danica" kroz dvije godine naših nastojanja. Samo jednom je donijela jednu jedinu noticu iz Toronta, i to na pritisak brata Šimunca, i donijela našu adresu, ali s krivim poštanskim pretincom. (Tko u to doba nije bio djelatnik hrvatske političke emigracije, osobito Hrvati u domovini, a ponajviše današnja mladež, teško je shvatiti i još teže razumijeti sve te osjećaje koji su nas na različite načine silili i nagonili da nešto učinimo porobljenom narodu u domovini. Zato ja ova pisma iznosim, ne da bilo koga zadovoljim, a ponajmanje da sam sebe zadovoljim, nego da zadovoljim budućnost, onu budućnost u kojoj će djelovati oni Hrvati koji će tražiti ISTINU: ZAŠTO JE BILO PREKO MILIJUN HRVATA U EMIGRACIJI; ZAŠTO SU JEDNI BILI DJELOTVORNI DOK DRUGI NISU; ZAŠTO SU JEDNI BILI U JEDOJ, DRUGI U DRUGOJ A MNOGI NI U JEDNOJ HRVATSKOJ ORGANIZACIJI?)

Sada pak, kada je o meni konačno pisala, piše u dramatskom tonu, obraćajući se Dru. Krnjeviću, da spasi Vijeće i Hrvatsku od avanture Luburića i drugova. Odpor se ne spominje niti jednom jedinom riječu, što bi bilo mnogo poštenije, da su nakane uvodničara "Danice" bile poštene. Zašto to nisu učinili? Zato, jer na čelo jedne radne ekipe kao što je Odpor može doći koji god bilo od vas, koji ne nosi hipoteku "grijeha" prošlosti na svojim ledjima, kao general Luburić. Dapače, Nevistić otvoreno veli da su oni prorekli, da Luburić neće mirovati. I kada znamo tko je Nevistić, a da u svom članku govori stalno u pluralu sa "mi", podpuno je jasno, da je članak naručio urednik "Danice" fra. Ljubo Čuvalo, te da on predstavlja mišljenje fra. Ljube i "Danice", kao takove.

Ako analizirate nač letak "Drugi Korak", a to znam da ste učinili, doći ćete do uvjerenja, da mi nismo napali Vijeće niti želimo njegovu propast. Mi smo za uspjeh Vijeća učinili više, nego itko drugi i želimo, da to Vijeće bude dinamično u hrvatskom kaosu. Svima nama je poznata povjest hrvatskih saborovanja u Americi. Deset mjeseci pune letargije (nered, bolesno stanje, uspavanost i sl., mo) pretvara se u dva mjeseca radik alnosti i najave borbe i aktivnosti. kada smo se mi na periferiji oduševili, poslali telegrame, pozdrave i po koji dolar, dolazi dan sabora. To je veseo dan: "Ruke šire, u lica se ljube i za junačko pitaju se zdravlje". Tada se obično razgoropade kao šareni grah, omaste se brci pečenom janjetinom, rasplaču se jedni drugima na junačkim prsima, a kad su već svi govornici promukli i kada su popucale žice na tamburicama, uz zvukove "još Hrvatska nij' propala" delegati se razidju kućama, a urednik "Danice" uz pomoć importiranih ustaških pukovnika za mazanje strojnica "Danice" kažu, kao mladenci iza bogate gozbe.....

Onda opet letargija od deset mjeseci do novog sabora. Ovog puta se išlo s više pretenzija i obećavalo se nešto više. Stizali su telegrami, pozdravi i delegati. A onda je naš dobri stric Charles (po svoj prilici se ovdje misli na vlč. Dragutina kambera, hrvatskog župnika u Torontu, mo) uhvatio za brenxu, u "Danici" se pojavio niz članaka, koji su najavili, da Vijeće nije ni vlada ni predstavništvo u saboru,...skoro ništa.

A kada se je Vijeće sastalo, onda su dovedeni veliki meštri pokazali svoje visoke diplomatske sposobnosti, spašavajući opstanak Vijeća. Glavno da Vijeće ostane i da se ne raspane u New Yorku. Uz suze radosnice izabralo se Vijeće i podijelile funkcije.

tako je za domovinske veze odredjen Dr. Branko Jelić. To je ono, što nas intereseira. Nama je potpuno svijedno tko će voditi propagandu Vijeća, tko će mu biti predsjenikom, tajnikom i t.d. Ali nam nije ni u kom slučaju svejedno, tko će voditi domovinske poslove. Svi su prisutni u New Yorku osjetili da je počinjena neukusna šala, kada je za to mjesto izabran čovjek, kao Jelić, koji je u 40 godina emigracije, ne samo da je izgubio svaki kontakt s Domovinom, nego koji je 40 godina upotrebio u monologe o samomu sebi. Mene su Došan, Erić, Rover i mnogi drugi obavjestili, da im je Jelić rekao, da iz New Yorka leti u Madrid, da se sa generalom Drinjaninom stvori plan o domovinskom radu. Medjutim, ne samo da se to nije dogodilo, nego su nam naši prijatelji slali iz dana u dan izvješća o kretanju i izjavama Dra. jelića i Oršanića, koja su bila u punoj kontradiciji s obećanjem Jelića. Dok su u Chicagu i New Yorku zamukli, Jelić i Oršenić su govorili.

Isto kao što su prije polaska u New York u svojim listovima na nas napali, nakon velikog himbenog zagrljaja u New Yorku u svojim izjavama dali su svakomu znati , da nema niti govora o suradnji s Odporom, još manje s generalom Luburićem. Jelić nas je nazvao ubojicama, Oršanić nas napao radi suradnje s pukovnikom Babićem, jer smo zagovarali aktiviranje Dra. Krnjevića. Oršanić se u svom govoru ogradio u B. Airesu od vojske. U svom pismu našem područnom zapovjedniku u Južnoj Americi niječe nam pravo govoriti u ime vojske, a o generalu Luburiću piše rječnikom četnika i partizana. Našega su zapovjednika, kao i druge, nasojali privući na individualnoj bazi, dok nas se kao kolektiv zabacuje, što se protivi zaključenom u New Yorku, kao i strukturi Vijeća. Jelić u svojoj izjavi izrugiva naše priznanje od Jor dana, i ne samo da nije uzpostavio izravni kontakt s nama u Madridu, nego su sva nastojanja viteza Pjanića i puk Batušića za naći kontakt odbijena s motivacijom, da s nama ne žele ni u crkvu.

U usto vrijeme, dok nam izvršni tajnik Vijeća Tomislav Mesić (pukovnik HOS-a, glavni govrnik na proslavi dana hrvatske državnosti Desetog Travnja 1960 god. u Torontu, koji je u svom govoru rekao: KRIVI SMO SVI, što je dalo povoda generalu Drinjaninu da napiše opširan članak: NE - NISTE VI SVI KRIVI, u novini GLAS DOMOVINE br. 4 1960., što sam sve donio ovdje na 13 rujna. Koga zanima neka potraži po datumima iznešena pisma. Mo) daje na znanje, da je na pritisak brata Rovera reguliran odnos našeg predstavnika br. Erića, kao i veze sa izvršnim odborom, predstavnik Vijeća za propagandu i Jelić ne samo da odbiju logičnu suradnju, nego se čisto neprijateljski ponašaju isto onako, kao i neposredno prije odlaska u New York.

(Ovdje nadodajem da je upravo ove godine 2012. 50 godina od kako se je u New York-u 1962. osnovalo prvo Hrvatsko Narodno Viječe, skraćenica HNV. Sve hrvatske organizacije su, više manje, sudjelovale u ovom osnutku HNV osim HOP-a i HSS-e. Ove dvije hrvatske političke - jedna prema drugoj suprotne - stranke su sebe smatrale kao legitimne stranke hrvatskog naroda, te prema tome da bi sve druge hrvatske stranke trebali biti pod njihovim kišobranom, a ne obratno. Ovo prvo HNV nije bilo dugoga vijeka. i prozvalo ga se je kasnije kao "mrtvorođenče".
Drugo Hrvatsko Narodno Vijeće, HNV je osnovano 1974 god. u Torontu, Canada. Ovo Vijeće je bilo malo ozbiljnije, živilo je duže, sve do ponovne obnove Neovisne HDržave Hrvatske 1990., jer, kako se je okolo govorkalo, nije bilo Dr. Branka Jelića, umro 1972., prof. Ivana Oršanića, umro u prosincu 1968., i ako hočete nije bilo ni generala Drinjanina koji je poginuo 20 travnja 1969. Ali svakako da se treba uzeti u obzir da general Drinjanin nije vršio apsolutno nikakovu funkciju u strukturama ni prvog ni drugog HNV, m
o)

Da se vratimo na Dra. Krnjevića Da li Dr. Krnjević može ozbiljno shvatiti ponudu Vijeća, kada smo mi bili napadnuti po pročelniku propagande Oršaniću, jer smo u našem poznatom letku o blatobranima (opet se moram javiti i mladim hrvatskim naraštajima pojasniti šta se podrazumijeva pod riječ "blatobrani". Jugoslavenska promidža je progurala krilaticu da je Poglavnik sa nekoliko stotina Ustaša došao u Hrvatsku na talijanskim fašističkim blatobranima. Zato je, na svu žalost, i uspjela ova jugoslavensko/komunistčka antihrvatska promidža, u koju, opet na svu žalost, poneki Hrvati i dansa vjeruju. Mo) zagovarali demokratsku liniju i aktiviranje Dra. Krnjevića, koji je ipak bio na strani zapadnih saveznika za vrijeme rata, a danas zastupa najenergičniju hrvatsku orjentaciju u HSS. Što može Dr. Krnjević misliti o iskrenim namjerama "Danice", koja je zaboravila spomenuti u svom uvodniku, da smo mi davno prije nje tiskali državotvorni rad Krnjevića i njegovu povezanost.

Što može misliti pukovnik Babić (Ivan, mo), koji je 1943. prebjegao zapadnim saveznicima, te bio interniran, zlostavljan, iako je bio čovjek njihova povjerenja i bio s njima u vezi.
Istina, on je pobjegao iz Hrvatske, jer je bio uvjeren da je Hrvatska na strani Njemačke izgubila rat. Htio je slobodu i bio je smatran najvećim vojničkim čovjekom HSS-a. Njega su silili, da ide ili jugoslavenskoj vladi u Kairo ili Titi u šumu. ( general je imao česte kontakte i još češće razgovore s puk. Ivanom Babićem. Zato su mu mnoge stvari poznate iz prve ruke. Bruno Bušić je bilo sa puk. Babićem nekoliko puta. Razgovori su se vodili kako osloboditi Hrvatsku. I to, nadati se je da, će nekada izići u javnost. Mo)
Nu on je odbio i jedno i drugo, jer nije napustio Hrvatsku, nego da joj nadje mjesta na strani zapadnih saveznika. Njemačka je vlada ne samo rehabilitirala po Hitleru streljane generale, koji su pomoću puča htjeli dovesti Njemačku u mir sa zapadom, nego ih smatra narodnim herojima. Neka se Hrvatska sutra uzpostavi, naravno, na strani zapadnih saveznika, pukovnik Babić će biti ne samo rehabilitiran, nego i smatran narodnim herojom. U tomu je veličina i tragedija vojničkog zvanja, Tko to ne razumije, taj nema prava u 1963, govoriti o politici.
Mi nismo dužni davati obavjesti o našim odnosima ili ne odnosima s pukovnikom Babićem, ali svima vama ovim putem dajem znati, da pukovnika Babića smatram hrvatskim patriotom i najsposobnijim hrvatskim vojnikom medju živim hrvatskim višim častnicima.
Jedno vam mogu reći, da nije istina, da je isti dioničar "Drine", kako je to jedna Oršanićeva novina donijela. Velečasni fra. Silvije Grubišić, prvi stvaraoc UH u USA živi je svjedok, da sam ja pred mnogo godina za vrijeme dok sam bio još službeni predstavnik Poglavnika, uz prkos tadanjeg našeg političkog aparata, bio predložio pukovnika Babića za glavara Stožera HOS-a. Radi se, naime, o tome, da je neposredno prije priznanja Tita po Americi bilo krugova američke vojske, koji su ispitivali mogućnost suradnje sa snagama Odpora na hrvatskom području protiv Tita, koji je bio počeo obarati nad Trstom američke avione.

Ne znam kako bi se odvijali dogadjaji, da nije propala akcija Bože Kavrana. U ona vremena ne samo krugovi iz Chicaga, nego i Poglavnik, kao i tadašnji predstavnici Odpora Sušić, Frković i Maršić svi su bili jednodušno uvjereni, da je za šefa gverile u Hrvatskoj sposoban general Drinjanin (Ovdje, ovo treba ispitati. Vremenski se nešto ne poklapa. Akcija Božidara Kavrana je bila 1947/1948. General Luburić je u ta doba bio na terenu u Hrvatskoj. Došao u Španjolsku koncem 1948. ili početkom 1949. Nedugo iza toga počelo je grupiranje hrvatskih vojnika oko Hrvatskog Narodnog Odpora kojemu je na čelu bio general Vjekoslav, Maks Luburić. Hrvatski Narodni Odpor, kako se je do sada moglo saznati iz početnih "DRINA", Okružnica koje su počele izlaziti početkom 1951 godine, da se je tek tada general Luburić prozvao "general DRINJANIN" a ne prije. Možda je general sam za sebe rekao "general Drinjanin" iz pukog svakodnevnog običaja, ili uobičajne rutine. Mo), a s time time su bili sporazumni i oni američki predstavnici koji su se bavili tim planovima.

Dr. Nevistić živi u dalekom Buenos Airesu, ne samo daleko od Hrvatske nego uopće od svjetskih centara i dogadjaja, gdje se odlučuje. Dapače, mogli bi ga bili ubrojiti u krug mojih prijatelja. Njemu je članak naručen i mi ga poznamo. Pitanje je samo zašto, s kojom svrhom?

"Danica" je smatrala i smatra sebe ne samo tetkom, nego i svekrvom svega što se na hrvatskom obzorju dogadja. Fra. Ljubo je star i ugojen gospodin bez ikakove veze s Hrvatskom. Njima konvenira jedna emigracija, koja će se moliti Bogu i ljubiti Hrvatsku. Ali sve to u okviru američke konstitucije i u okviru, koji se nameće jednom američkom i katoličkom listu. Prema planu "Danice" mi bi svi morali biti sveci, da možemo hvaliti američke konstitucije i nadati se da će jednom biti i demokratske Hrvatske. Ali niti jednog koraka više. Moramo biti razumni do samoodricanja. Da se ne bi tko naljutio. A od vremena do vremena prepustiti "Danici" da se isplače nad našom gorkom sudbinom, i naravno kao američki i demokratski list, od vremena do vremena kao i svi drugi kaže koju kritiku o američkoj politici. To može u Americi učiniti svaki hamal pa zašto ne bi i "Danica"? Ali, opet sve se mora vratiti američkoj konstituciji i "Danica" se je dosta trudila, da nam to u svojim redcima rastumači.

Zato "Danica" ne samo ne voli "enfant terrible" (zločasti dečko", mo) koji su se eto predali "Turcima" i napravili medjunarodne ugovore s medjunarodnim organizacijama i dobili priznanje od kraljevine Jordanije. I sve to bez pitanja tetke "Danice" i protiv njenog savjeta. Ne smije se dakle poduzeti ništa, pa makar to bilo koristno za Hrvatsku. Mi ćemo zlatom platiti svakog onoga, tko nam dokaže bilo koju riječ ili čin protiv Amerike, i dok nam Bog dadne razum takvi ćemo biti i nadalje, ali najenergičnije odbijamo tutorstvo i intelektualni teror svekrve "Danice", koja si uzima slobodu, da nas prikaže protivnicima Amerike.

Analizirajte pasuš, koji govori o generalu Francu. Tu se veli ni manje ni više, nego da i odobrenje rada jednog jedinog konzulata znači ići protiv Amerike. "Danica" je pred nekoliko vremena pisala o generalu Francu na nedostojan način i ustanovila, da će morati pakirati kuvere i ići. Ja sam napisao jedan dugi članak i dokazao "Danici" da nije korektno postupila, ni kao Amerikanci ni kao Hrvati ni kao katolici, jer se general Franco nalazi u najidealnijim odnosima sa Svetom Stolicom, s Amerikom i s Hrvatima. Ne treba ni spomenuti, da mi članak nisu ni uvrestili, a još manje odgovorili. Time su dokazali kako oni misle praviti demokraciju. Valja onako kao u Katangi? Sada pak lije krokodilske suze i naziva Franca jednim od najmudrijih ljudi i dvoji da li će On ići protiv Amerike. Ako to nije jedna podvala i intelektualni tereor prema svakomu, tko nastoji nešto učiniti mimo svekrve "Danice" onda ja ne znam šta je teror. Španjolska je jedna ponosna i gorda zemlja, koja je znala prkositi ne samo Americi, nego i blokadi UNO-a (Ujedinjenih naroda Organizacija, mo),kada su ove na zahtjev Rusije 1945. proglasili blokadu, političku i ekonomsku Španjolskoj.

Francko je godinama vladao i svladao blokadu cijelog svijeta pa i Amerike, ali nije išao protiv Amerike. I danas kad je na vrhuncu svoje moći, kada u njegovim zajedničkim španjolsko-američkim bazama vladaju španjolski generali i španjolski suverenitet, zar će on trebati dozvolu Amerike zato, da Hrvati mogu imati svoj konzulat. To je tako naivno, da začudjuje, da je jedna novina mogla to napisati i pri tom još tražiti monopol i ekskluzivizam na stvaranje odluka hrvatske politike. Kada bi se "Danica" informirala za španjolske prilike u Madridu, a ne u Buenos Airesu i kada bi njeni urednici ne pisali sami vanjskopolitičke zaključke, onda se "Danici" ne bi dogodilo, da iz jedne liberalne protušpanjolske i protukatoličke novine prenese članak o tome, kako Franco mora pakirati i napustiti vlast, a onda se izvinjavati, da su to prenijeli iz druge novine. Što da kažemo o tome, da napr. Husein ne može ništa bez dozvole Engleske? Svi znademo, da je kralj Husein prijatelj Engleske, ali svi koji poznaju personalnost mladoga kralja, znaju da unatoč svega kralju Huseinu nije potrebno konzultirati engleskog ambasadora, ako htjedne na jedan ili drugi način pomoći hrvatskim muslimanima i hrvatskom narodu.

"Danica" je dokazala da ju boli naš uspjeh. Mi zaista smatramo djelomičnim uspjehom naša nastojanja na vanjskopolitičkom sektoru. Ali ipak nismo vjerovali da će "Danica" ići tako daleko pa dozvolu rada jednog hrvatskog konzulata naznačiti aktom generala Franca protiv Amerike. Zar je "Danica" time htjela reći, da mi ne smijemo tražiti prijatelja u svijetu za hrvatsku stvar? Konkretno govoreći o Španjolskoj, u Madridu djeluju madjarski, poljski, bugarski, litvanski i dr. diplomatski centri i u njima sjede ljudi, koje je Španjolska priznala za vrijeme rata. Ta diplomatska predstavništva vrše funkcije kao i sva druga, a da time nisu izazvali bijes izbjegličkih predstavnika tih nacija u USA.

Logikom "Danice", da ako je Amerika za komunistu Titu i njegovu Jugoslaviju, a mi da moramo kao politički pilići biti pod krilima američke "Danice", nitko se od Hrvata neće usuditi ni tražiti negdje bilo kakovu pomoć za Hrvatsku, niti će je jedna nacija smjeti ponuditi, jer će ju "Danica" proglasiti antiameričkom. Takovo siromaštvo duha, takovu patriotsku bijedu mi ne prihvaćamo. Uzimamo si prava slobodu tražiti pomoć za Hrvatsku tamo, gdje ju nadjemo, nezaboravljajući pri tome, da su svake vrsti komunisti naši otvoreni neprijatelji (ne zato što su ti komunisti, bilo čiji komunisti, bili protiv Hrvata ili protiv Hrvatske, nego zato što su ti komunisti bili za Tita i njegovu Jugoslaviju; a zna se vrlo dobro da je svaka - žuta, crna, crvena, bijela, monarhistička, fašistička, komunistička - Jugoslavija, bila i ostaje, protiv Hrvatske Države, što se podrazumjeva i protiv Hrvata. Mo)i da od Amerike ovisi sudbina slobodnog svijeta.
Ali, kako smo rekli i u listu "Drugi Korak", za nas je obavezna hrvatska konstitucija, a za "Danicu" američka. Na vama je svima, da zadržite prisebnost duha i ne date se navući na tanak led protiv američkih stranputica, kamo nas želi navući svekrva "Danica". (Moram se smijati svakog puta kada naiđem na riječ "svekrva" a u ovom slučaju se odnosi na novinu koju su u Chicagu izdavali hrvatski hercegovački franjevci a zvala se DANICA. Kod nas je poznata izreka "svađaju se ko' dvi svekrve". Ovdje general misli na novinu "Danicu" koja svojim pisanjem se želi svađati s onima koji nešto više rade za Hrvatsku, nego neki drugi. A svakako da je u ovom slučaju to bio Hrvatski Narodni Odpor kojemu je na čelu bio genera Drinjanin. Mo) Ljudi Odpora uvjek su bili proamerički i demokratski orjentirani, što smo dokazali baš našom pobunom protiv smiješnih hrvatskih politikanata, ali ćemo znati i u ovim teškim prilikama stvarati nove prijatelje za Hrvatsku tamo, gdje ih nadjemo. Vjerujem, da ćemo imati bolju sudbinu, nego Čombe, (Moise Tschombe se je borio protiv Katange a za nezavisnost Konga. Žestoke borbe su se vodile između ove dvije zaraćene strane. Plave kacige su intervenirale. Moise Tschombe je morao pobjeći u Egipt, koji je bio jedini voljan ga primiti u zaštitu. Mo), jer komesari "Danice" ne raspolažu sa abesinskim i indijskim trupama.

Posebna misija naših predstavnika u anglosaskim zemljama jest, da na sve moguće načine u budućnosti aktiviraju naš napredni demokratski i proamerički stav, a misija sviju nas je, da i kod antiameričkih snaga, nacija i medjunarodnih organizacija povedemo novom snagom našu akciju, koja je naglo bila paralizirana ratnim godagjajima na Orijentu. Nama nije cilj svadjati se sa "Danicom" i to moramo izbjeći, već zato, jer će nas prave ili krive proglasiti tako antiamerikancima, nego i neprijateljima crkve. Inače čitali ste u zadnja vrimena nekoliko članaka, gdje "Danica" sve one, koji ne misle njeznimo glavom, ubraja medju patološke tipove.

Hrvatski su vojnici u Francuskoj na čelu s prof. Miljenkom Dabom-Peranićem odlučili tiskati jedan list totalno na francuskom jeziku. Mi smo tu stvar odobrili i materijalno pomogli. U Francuskoj živi velik broj Hrvata, dosta sposobnih intelektualaca, koje želimo pokrenuti, kako bi se u Francuskoj kao glavnoj evropskoj potenciji porezala krila spram tredicionalnom monopolu. Znajte, Srbi u Francuskoj gube teren, a mi ga dobivamo. Mi smo pošteniji i marljiviji narod, nego Srbi. Zatvori su puni srpskih kriminalaca.
Pa ipak su Hrvati probili led što se je vidilo u spašavanju nekih naših ljudi, koji su od Ilića, agenata UDB-e infiltrirani u HOP-ovske organizacije bili denuncirani kao teroristi. (Osobno sam prošao mnogo puta kroz francuske pržune kao "terorista", počevši od onoga dana kada su nas francuske vlasti 1960. internirale na otok Corsiku, prilikom službene posjete Francuskoj: Kruščeva, MaCMillana, Eiisenhowera francuskom predsjedniku De Gaulle-u. Meni su produživali boravak po par dana, tako da sam se morao prijavljivati francuskim vlastima za svaki produžetak boravka. Tek kada sam se 1965 godine oženio sa Francuskinjom, dali su mi puni i stalni boravak političkog žaštićenog emigranta u Francuskoj. Imam pedalj debelu kartoteku pismene borbe sa francuskim vlastima. Ali ipak, kada je došlo do nekog ozbiljnog problema, francuske vlasti su me zaštitile. Nikada ne mogu zaboraviti kako su agenti Udbe u Parizu, koji su imali sklonište u jugoslaveskoj ambasadi u Parizu, htjeli kidnapirati devet (9) Hrvata: (1) Josipa Čavčića, (2) Ivana Baruna, (3) Milu Boban, (4) Milana Bagarić, )5) Juru Vidović, (6) Danko Leventić, (7) Pavo Miličević, (8) Žarko Luburić, (9) Mate Kolić. Francuska policija je to otkrila i bio sam prvi kojemu su to javili, tako da ja javim i drugima. Kada dođe vrijeme, sve ću lijepo to događaje opisati, ne da ih se izmjene, nego za povijest da ih se ne zaboravi. Mo)
Mi ulazimo u taj podhvat s novinama s punom vjerom. Mi nećemo stranačariti u tim novinama nego ćemo u skromnom obliku pobijati predrasude i laži, kojima su Aleksandar i Tito preplavili Francusku.

Ta novina neće pisati napadaje ni na koga, nego će donositi nove podatke za enciklopedije, revije i novine velike francuske nacije. Imajte na umu, da je Francuska jedina kontinentalna nacija, koja je izišla pobjednik iz zadnjeg rata (Ovdje se radi o ratu s Alžirom, mo).U starijim francuskim izvorima mi još uvjek slovimo kao Napoleonovi najbolji vojnici. De Gaulle vodi evropsku politiku, a iako je uvjereni prijatelj Engleza i Amerikanaca, on želi imati zadnju riječ u obrani Francuske od ruske opasnosti. Koristim ovu priliku, da vas sve zamolim, da bi se stavili u izravni kontakt s prof. Peranićem, čija je adresa sljedeća: 30 Rue Jacob, Paris 6, France. On je mlad, dinamičan, poznat i povjerljiv, trpio je za Hrvatsku i ima sve intelektualne kvalifikacije za zadatak, kojeg si je izabrao. Tko od nas može materijalno pomoći osnovanom fondu za pokretanje lista, neka u formi odkupa dionica "Drine" još danas pošalje makar skromni obol prof. Peraniću, a mi ćemo vam poslati dionice. Tko od vas može suradjivati u listu, na jedan ili drugi način, neka dogovorno s prof. Peranićem dade svoj intelektualni obol. A tko ni to ne može, neka pruži moralnu podporu i bude pri ruci prof. Peraniću pri raspačavanju lista, jer je i to važna funkcija. francuski jezik, istina, nema onu moć i privlačljivost kao početkom ovog stoljeća, ali je još uvjek jezik mnogo milijuna kulturnih ljudi u svijetu. Ovom korakom, kao i s drugim nađim potezima, gdje odkidajući od usta provadjamo zdravu hrvatsku politiku, neka bude naš odgovor na zabadanja "stare" "Danice" i njoj sličnima.

Gospodin Deželić iz Dusseldorfa, diplomat i novinar, u kontaktu je s pukovnikom Batušićem i Dr. Muftićem i izjavio se je spremnim za suradnju na vanjskopolitičkom polju. Naš pokušaj s Matom Frkovićem nije uspio, jer kako nam osobno piše, isti se boji osvete Jelića, kojega naziva imenima, koja ne želi ni napisati. Oni su dugi niz godina suradjivali i imaju svoje probleme, u koje se mi ne želimo miješati. Frković se je bio sam ponudio, pismeno potvrdio svoju udjelbu i na pritisak se povukao s čime je stvar s naše strane riješena. Akcija s islamskim zemljama nije prestala. Rat u Jemenu trajati će nažalost još neko vrijeme, a to će štetno djelovati na održavanje Sveislamskog Kongresa i Jerusalemu. Taj je rat zavadio i neke naše prijatelje medju sobom, a kako izgleda, sukob izmedju raznih struja medju islamskim zemljama biti će još teži. Pa ipak mi se nadamo, da će naša braća iz organizacije "Braća Muslimani" i naši prijatelji na čelu s Dr. Ramadanom, učiniti najviše što se u ovim žalostnim prilikama mogne.

Kako vam je poznato, baš je predstavnik kod Kongresa Dr. Muftić napdanuto od komunističkih agenata i ranjen. Spasila ga je prisutnost njegove supruge. Mi o tome nismo htjeli prije pisati, dok se Muftić definitivno ne smjesti na sigurno mjesto. Imali smo i mnogo drugih razloga, radi posebnog stanja Dra. Muftića i njegovog statusa diplomate. On je sada izvan svake opasnosti, te vas mogu uvjeriti, da time srbokomunisti nisu uspjeli slomiti njegovu odlučnost i volju, da u redovima Odpora nastavi borbu do pobjede i smrti. još će Srbi čuti za Dra. Muftića. Ono što se dogodilo njemu, može se svaki dan dogoditi svakome od nas.

Kako ste čitali u Obrani, naši su prijatelji u Španjolskoj odlučili stvoriti jedno javno društvo, koje će medju ostalim tiskati jedan buletin. Ako hrvatska emigracija bude uz nas kao nekada mi ćemo brzo moći nabaviti španjolska slova i jedan jači stroj za tiskanje, u kom slučaju bi s mjesta stavili u pogon našu zamisao o informativnim buletinima na hrvatskom i svim drugim jezicima od važnosti. Ti bi se buletini najpristojnije forme tiskali u našoj tiskari i slali na sve vlade, diplomatska predstavništva, svjetske političke institucije, novine itd. Nama je podpuno jasno, da ne smijemo početi s borbom tako dugo, dok ne budemo imali vlastitu propagandističku mašinu, koja će vjerno obavješćivati svijet o krvi i nastojanjima Hrvata. Postupak "Danice", Jelićevih i Oršanićevih novina prema nama dokaz su, da bez vlastitog tiska ne smijemo ući u rješavanje sudbonosnih pitanja, jer bi po našoj vlastitoj štampi bili žigosani kao evanturisti i neodgovorni elementi, a možda bi nas proglasili i agentima Moskve (Tko je nedavno pratio serijal jugoslavenske špijunaže, mogao je uočiti kako je ubojica generala Drinjanina Ilija Stanić izjavio da je general surađivao s Moskovom, što je, svakako, jedna obična laž, mo) ili Tita. Mi jednom za uvijek odbijamo pomisao, da vječno čekamo dogadjaje. Mi smo voljni praviti dogadjaje, izazvati ih, a isto tako, sada više nego ikada ispovjedamo vjeru, da od hrvatskih stranačara ni starih ni novih nemamo što očekivati.

Mi smo sigurno da ima u svijetu snaga, koje su voljne pomoći, a da pri tome ne moradnu tražiti boneplace (dobro mjesto, povoljno mjesto, mo) onih američkih političara, koji su već jednom pokopalki Hrvatsku i pola svijeta. Sama vladina štampa svakodnevno priznaje zablude američke politike i za hrvatski narod će biti vrlo malo uspjeha, ako nad grobom hrvatskr slobode budu livali još više suza. Ako američka administracija nastavi ovim koracima, deset Titovih nasljednika imaju životno osiguranje, a mi ćemo morati zavezati oči, uši, ruke, samo zato, da tetka "Danica" ne bi bila uznemirena u svojim dubokim odredbama o budućnosti, koje nikako ne vidimo.

Svima je vama dužnost braniti instituciju Vijeća prema trećima, ali i boriti se unutar Vijeća, da se isti pretvori u nosioce hrvatske oslobodilačke politike. Vijeće nije osnovano samo da postoji, niti zato, da "Danica" pročiri svoj krug predplatnika i svoj Libensraum. (Ja bih to preveo na "proširenje prostora" i sl. mo) Mi smo Vijeće preko naših predstavnika isto onoliko, ako ne i više koliko "Danica", Jelić, Oršanić skupa pomogli. Samo tom Vijeću traba dati života i svrhe. Mi smo njegov sastavni dio po odluci naših predstavnika i odobrenju nas sviju. On nije ničija prćija, a najmanje "Daničina". Stoga jednodušni budite u obrani članka Vijeća, ako bi ga htjeli iznutra rušiti oni, kojima smetamo, da bi ga svaki čas progurali i napravili svoje osobne zablude. Nećemo dozvoliti, da Vijeće bude izključeno zato, da neki stranačari sredstvima Vijeća vode svoju osobnu i stranačku politiku.

U to ime ja vas pozdravljam,

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 12:37 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
SILVESTROVO U BORBI ZA HRVATSKU DRŽAVU

general DRINJANIN
31.XII.1964.

Povjerenicima u USA - KANADI

Dragi brate !

Vjerujem da ste dobili DRINAPRESS, jer sam ga na Vašu adresu poslao avionski radi informacije i kao Božićnu, Novogodišnju, Bajramsku i Ramazansku, Uskrsnu i Desetotravanjsku čestitku...Nemojte zamjeriti, jer Vam nisam posebno čestittao. Ne stignem. Šaljemo tih knjižica na sve naše povjerenike, prijatelje i suradnike, pa ako se zagubila avionska neće paket, pa dajte to onima, koji to nisu dobili.

Odmremit ćemo za koji dan i ISTARSKU DRINU. (potrebno je ovdje reći da se zna ili da se ne zaboravi, da je upravo u ovoj ISTARSKOJ DRINI iz godine 1964 general Drinjanin napisao i objavio: PORUKA IZMIRENJA USTAŽA I HRVATSKIH PARTIZANA, mo) Ona je sadržajem i tehnički najbolje đto smo dosada napravili. To ćete se i sami uvjeriti. Ta DRINA ima svoju MISIJU. Naprema nerazumijevanju, indiferenciji ili neprijateljstvu svijeta, naprema trećoj Jugoslaviji i četničkom nožu naš je spas u vlastitim snagama, u spremi, znanju i u našoj moći manevra sa dijelom dojučerašnjih protivnika i neprijatelja. O tome ima u DRINI, skorom ćemo preći na OBRANU i spremam jedno "Pismo hrvatskim elitama", niz knjiga, koje prevodimo itd. To neka bude opravdanje za pomanjkanje koraspodencije sa Vama, preko mora.

Evo Vam adrese Stipe Šege: S. Šego, 2703. Princenton, CHICAGO, 16. ILL, USA.

Ja se nadam, da će on k nama na proljeće. (Tko je imao priliku pratiti do sada PISMA MAKSA LUBURIĆA mogao je iz njih uočiti da se je nastojalo DIONICAMA i drugim sredstvima pribaviti za DRINAPRESS najsavršenije strojeve za tiskanje knjiga, novina, letaka, brošura itd. U tu svrhu - i uz mnoge druge - Stipe šego je išao kod generala i osobno posudio osam (8) tisuća dollara za Lynotip stroj. Mo)Drago bi mi bilo s jedne strane da on obidje glavne grupe prije dolaska, ili da bi se dopisivali i izmjenili misli sa kojim od Vas. Mi samo sa idejama i vlastitom žrtvom možemo izvršiti našu misiju. Znate da smo dobili legalnu dozvolu za rad u USA i da sazrijeva ideja za stvaranje naše Središnjice za Kanadu u Torontu. Zato bi Stipe trebao doći sa konkretnim idejama, što bi mene odteretilo i osposobilo za druga polja.

Svršetkom godine 1964. osjećam potrebu da Vam kažem : kada nebi imao dovoljno ljubavi za Hrvatsku i osvjedočenja u pogledu ideja naše ekipe, Vaše držanje bi mi bilo dovoljno za zagrijati se i ići do kraja. Dali smo primjer zrelosti ideja, i kolektivnog osvjedočenja i savjesti jedne ekipe. Vaša žrtva u radu, osobnom i zajedničkom nastupu, te stalnosti, je omogućila sve dosadanje. Stipe je jedan od ekipe, bit će i drugih, i ulazimo u jednu novu etapu. Dokazat ćemo da smo išli polakše, ali jednim putem odgovornog, zdravog i matematičkog optimizma baziranog na vlastitim snagama, jedine koje ima naš narod za sad.

Svi Vi možete biti sretni jer ste imali u životu jednu misiju i dio u sklopu jedne ekipe koja će stići do Drine, u Istru, i Boku. Hrvati vjeruju u nas, i početkom 1965. postajemo nada. Imamo i odgovornosti. Hvala Vam!

Pišem Vam svima o ostalim problemima, i svima stavljam na srdce da izdržite, jer o Vašem radu ovisi kao i do sada skoro sva mogućnost funkcioniranja naše mašine.

Očekujući bratsku riječ, ideje, kritike, sugestije i bratsku ruku, odani Vam

genera Drinjanin.


Napomena:
Silvestrovo je stara riječ koja se je upotrebljavala za iskazivanje stare i priželjkivanje Nove Godine. Kako se je moglo vidjeti i po datumu pisma kada je pisano, može se ustanoviti da je i taj dan, dan kada svi ljudi na kugli zemaljskoj planiraju kako se što ugodnije i komodnije s prijateljima i znancima sprovesti u obilju ića i pića, u obilju veselja i slavlja, u obilju glazbe i plesa, dok naš hrvatski general, u svojoj četrdeset i prvoj godini života, pun životne snage, sa šestero nejake djece, piše pisma svojim prijateljima, istomišljenicima, daje im smjernice, savjete, ideje; bodri ih da ne klonu, bordi ih da izdrže u borbi za Hrvatsku Državu, čeliči ih kako prevladati sve poteškoće i kako se izdići iz mizerije.

PISMA MAKSA LUBURIĆA za sigurno će biti mnogima IZVOR: LJUBAVI ZA HRVATSKU, IZVOR IZDRŽLJIVOSTI, IZVOR BORBE, IZVOR PATNJA, IZVOR NADA, JEDNOM RIJEČJU: IZVOR ŽIVOTNOG OSTVARENJA - HRVATSKA DRŽAVA!


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 12:37 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
BABA LUCA

general DRINJANIN
2.I.1965.

Dragi Ante ! (Ante Kršinić,mo)

Hvala na čestitkama za Božić. Ja sam dobro i zdravo i svi naći.

Hefer (Stjepan Hefer, predsjednik HOP-a, mo) je govorio samo sa babom Lucom (Lucija Rukavina, predsjednica društava HOP-a za Njemačku, mo)i svojim sgentima - i bježao je od ljudi.

U pogledu Drine ćemo govoriti. Težko je to, ali valja izdržati. Ovdje je i gore.

Novak (Drago Novak iz San Francisca, mo) mi se nije javio, ali jest Baćan i poslao mi 100 dol od Matkovića i njih 20 za knjige.

Tebi i Tvojima Sretna Nova Godina.

Odani Ti general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 12:40 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
---------
"D R I N A P R E S S"

Apartado 1523. VALENCIA - Espana

Valencia. 12:II:1965.

Dragi Ante ! (Ante Kršinić, mo)

Primio sam pismo iček. Hvala. Već sam poslao Drinu, i uskoro ću i knjižicu STRATEŽKA VAŽNOST BOSNE. (Radi se o knjižici ili maloj knjigi od 48 stranica plus korice. Knjižica je izišla u izdanju "DRININA KNJIŽNICA knjiga br. 4 1965. Knjigu je napisao pukovnik HOS-a NDH. Ivan Štir. Na zadnjoj stranici je velikim slovima natpis. BOSNA JE HRVATSKA! Mo)

U Argentini rusvaj (nered, mo), sramota, i sramota nad sramotama. Sad mnogi vele da smo napravili reda kad je to Maks htio, drukčije bi sve to svršilo. Udba nas je raskopala, ali šta se to tiče Višnje (Poglavnikova kćer, mo) (general Trebević) i družine. (Vrlo dobro se sjećam da sam čitao neke članke koje je potpisivao neki general Trebević.
Ako je vjerovati što u ovom ovdje pismu kaže general Drinjanin, onda je taj "general Trebević" bila kći pok. Poglavnika, mo
) Proputovali svijet, namlatili pare, smiju se iz sirotinje, koju su ogulili do kože, pa sada pljuju jedan po drugome. I svi imaju pravo i svi su jednaki. Ja sam digao ruke, i možda bi najbolje bilo da dodje ono nešta što je za spasiti u Evropu kao što i misle.

Najgore je to da će usrati i prtva Poglavnika do mjere, da će biti težko pred povješću opravdati, da se je mogao dati u ruke žena, (svakako ovdje general misli na Poglavnikovu suprugu Maru, na kćer Višnju i Luciju Rukavinu iz Njemačke, a ćata je, kako ga je general zvao, Šćepa Barbarić, mo) ćata, dezertera (dr. Andrija Ilić iz Londona, mo), ulizica i besposlica, a samo zato, jer su mu oni vikali: Živio. Uništili smo jednu generaciju, a nova nam je došla napola uništena, da ju ovdje uništimo. Svi su ideali prostituirani, i mi smo još spasili obraz.

U Domovinu šaljemo dosta, ali ne na našij bazi, nego kao "hrvatski komunisti", (Letke za Domovinu, koje skoro sve posjedujem, su pisani tipično partizanskim ili komunističkim rječnikom, šro bi se moglo dobiti dojam kao da to oni pišu. Možda ću staviti par njih ovdje u ova pisma da se može vidjeti kako se je tada pisalo. vrlo zanimljivo i interesantno. Mo) HSS, (ovdje se ne radi o Hrvatskoj Seljačkoj Stranki, HSS, nego se radi o HRVATSKI SOCIJALISTIČKI SAVEZ, HSS, mo), "katolici", "muslimani" itd.

Ono što Vam preostane od materijala čuvaj. Ako stvar sa Vijetnamom ide svom cilju, tj. ratu, i mi ćemo drukčije onda biti cijenjeni. (Početkom kolovoza 1964 godine je izbila kriza na zalijevu Tonkan u sjevernom Vijetnamu. Te nedjelje 2 kolovoza komunističke snage vijetkonga su napale u "međunarodnim" vodama u blizini zalijeva Tonkin američke izviđačke čamce. Tako je ta kriza počela. Lindon Johnson, demokrat, je tada bio predsjednik SAD i, njegovim antikomunističkim stavom rat u Vijetnamu se rasplamsao i dosegao preko šest stotina tisuća američkih vojnika u Vijetnamu. O tome general Drinjanin ovdje govori. Mo)

Pozdravi naše. Bit ću kratak, želim ti samo potvrditi novce, a mislim napisati nekoliko okružnih pisama.

Grli te tvoj Maks.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 393 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13 ... 20  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Možeš započinjati nove teme.
Možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži:
Forum(o)Bir:  
cron

Izradi moj besplatni forum! · php-BB© · Internationalization Project · Prijavi zloporabu · Uvjeti Korištenja/Zaštita Privatnosti
© Forums-Free.com 2009