Sada je: pet pro 13, 2019 07:20.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]





Započni novu temu Odgovori  [ 393 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14 ... 20  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 12:41 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
PISMO DRA. ANDRIJE ARTUKOVIĆA

(U hrpi pisama Maksa Luburića pronađoh i ovo pismo dra. Andrije Artukovića kojeg je on pisao olovkom na običnom papiru veličine 21 i pol centimetar sa 14 centimetara. Kako sam u početku opisivanja ovih pisama rekao i naglasio da želim biti dosljedan, što god više je to moguće, originalnim pismima, zato donosim ove, iako, male detalje, mo)

9 Jan (siječnja, mo)1958.

Dragi Ante ! (Ante Kršinić, mo)

Ovaj čas pročitah u Danici (novina hrvatskih Franjevaca koju su oni izdavali u Chicagu, mo) da vlč. Cecelja (Vilim Cecelja (1909-1989) Poglavnikov osobni ispovijedaonik, emigrant, dobrotvorac, mnoge Hrvate spasio a još više je onih koje je pomogao, mo) stiže tamo k Vama. Molim Te poduzmi Ti i svi što hrvatski misli i osjeća, da se ovog divnog, svetog i uzor svećenika i rodoljuba što bolje primi i dočeka, da sa svojom svetom misijom što bolje uspije. To je jedan od onih najuzornijih svećenika što ih u emigraciji imamo. Nežali truda, jer ćeš učiniti za Boga i Hrvatsku neopisivo mnogo.

Tebe i sve Tvoje drage i mile grli Vaš Andrija.


Napomena:

Kako sam u emigraciji od 1957 godine, moglo bi se reći da već - ako već ne - mislim i osjećam "emigrantski", drugim riječima, da me je "ustaška emigracija" odgojila. Ako je to tako, onda moj roditeljski odgoj na mene i moju mladost uopće nije utijecao, što u potpunosti nije istina. Mene je moja majka najprije rodila kao Hrvata, tek par dana kasnije stavila na mene vjersko obilježje, u ovom slučaju katoličko. Moglo je biti i ne znam koje drugo, ali on KRVNO je hrvatsko. zato me sada, dok ovo pišem, 20 listopada 2012 godine uistinu me zanima kako na sva ova pisma, izražaji u pusmima, ljubav za Hrvatsku koja se izražava u ovim pismima, misli današnje hrvatsko pokoljenje. Upravo je to taj razlog zbog kojeg iznosim ova pisma. Sve što sada želim reći je to: ČITAJTE OVA PISMA, DRAGE MOJE HRVATICE I DRAGI MOJI HRVATI! Vaša je budućnost! Koliko god Hrvatska pripada Vama, toliko i Vi pripadate HRVATSKOJ.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 12:43 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
HRVATSKA IZNAD SVEGA

27.IV.1956.

(Ovo pismo nije pisano na službenom papiru Oružanih Snaga Hrvatske Vojske. Pisano je na običnom papiru i poslato Anti Kršinić u Californiju. Mo)

Dragi Ante !

Poslao sam Ti "Drinu" i u njoj si vidio (po svoj prilici bi trebalo biti "i u njoj ćeš viditi, mo) Tvoje članke iz godišnjaka. (Radi se o članku u "DRINI" br. 8-12 1955. strana 326, gdje Ante Krčinić opisuje SELO LUMBARDA NA OTOKU KORČULI, mo) Poslao mi Luka (Gudić kojeg sam osobno poznavao, mo) jedan godišnjak i kako sam spremao broj o Dalmaciji stavio sam i to, jer nisam htio da se ne čuje za otok Korčula, na kojem sam bio i ja na mom putu po Dalmaciji, a od tamo mi se bio oženio i jedan tetak i ja kao diete uviek želio ići da vidim našu rodbinu.

Jad je sve ovo što radimo, ali nemamo drugog rješenja. (Ovdje se radi, u ovoj godini 1956, o razlu sa Poglavnikm. Oni koji su s ovim događajima upoznati s pravom mogu reći da je to bila jedna hrvatska politička emigrantska kulturna revolucija. Kada kažem "kulturna", uistinu je bila kulturna, jer nije bilo nikakovih fizičkih žrtava, osim žvakanje čačkalica i gubljenje živaca. Mo) nadam se, da ćete vi tamo shvatiti veličinu položaja. S nama je dvadesetak visokih častnika i sva vojska.

Prije svega treba nam pomoć materialna za srediti redove. Nemožemo s tiskarom i drugom "Drinom" bez novca, a istrošili smo se s radom na domovinskom sektoru. Bili smo ja i Pušić a Vatikan nadalje sa muslimanskim nacionalistima, američkim nekim vezama. - svi nam vele, a posebno španjolci, da nam treba izdržati i rješiti se hipoteke "Izbora" ako želimo napried. ("IZBOR", časopis kojeg je u Argentini uređivao Stjepan Subašić, bio blizak Poglavniku, imao intervju s Poglavnikom i stavio njegovu sliku na naslovnoj stranici u br. 19 za lipanj 1955 godine, u tijeku velike svađalačke borbe između Poglavnika i generala Drinjanina. Mo) Poglavnik je u rukama čudne čeljadi.

Javite se. Pozdrav našima., odani vam general Drinjanin.

ps. Hvala na pozdravima za moju malu Drinicu! (Generalova kčer Drina je rođena u veljači 1955 god., mo)


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 12:44 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
general DRINJANIN

Stan, dne. 6.VI. 1956.

Dragi brate !

Nadam se da ste primili obadvije "Drine" i prijašnje letke što sam vam poslao avionskom poštom, a redovnom poštom sam vam poslao i paket od 14 kom, pa će i to stići. Bilo je zapelo radi carine, jer eto i taj jad... (misleći po svoj prilici ja "jad" razlaz s Poglavnikom, mo)

Dobio sam ponudu Postrojnika Sušića, da je voljan svjedočiti za nevinost Rovera, kao i puk. Džal. Time su svi, 100%, koji su bilo što imali sa akcijom, (Akcija Deseti Travanj Božidara Kavrana iz 1974-1948 god., mo), svjedočili za nevinost Rovera, pa nije pravo, da ga australske vlasti progone i uište njega i oboitelj kao oznaša, a cijelog je života bio i ostaje ustaša.

Molim Vas i ostale ljude poštenja da nas u ovoj borbi moralno i materialno pomognete..

Ja sam dobro kao i svi moji.

Sradčni pozdravi odani Vam Maks.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 12:46 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
D R I N A U S L U Ž B I D O M O V I N E

Uredništvo i Uprava madrid 7. prosinca 1962.

POVJERENICIMA "DRINE" U USA

Draga braćo!

Na vašu smo adresu odpremili .5... paketa "Drina", ukupno .50...br. 7-9. (Ovu DRINU hrvatski vojnici posvećuju Jordanskom kralju Huseinu I za njegove zasluge u promicanju hrvatskog imena među muslimanskim zemljama, mo)Kako ćete i sami viditi kada istu dobijete, ova je "Drina" posvećena muslimanskom svijetu, te je u 1500 primjeraka razaslata muslimanskim uglednim javnim radnicima, književnicima, ustanovama i organizacijama diljem cijelog svijeta.

Zato je bezuvjetno potrebno ovomu broju posvetiti naročitu pažnju i priskrbiti što više novca, jer je pored ovih 1500 komada jedan znatan broj poslat u Domovinu i logore. Ovaj br.oj "Drine" ne možemo dijeliti bezplatno, kako se to do sada prakticiralo, nego ga može dobiti samo onaj, koji plati odgovarajuću cijenu, a ta je 2 (dva) $. Budući, da uvjek oni odabrani moraju nositi jedan dio općenitoga narodnog tereta, to vas molimo za razumjevanje i efektivnost u ovomu pravcu, kako bi mogli nastaviti radom i pravovremeno spremiti idući broj "Drine".

Kao i obično, deportirali smo veći broj "Drina" kod brata V: Šimunca, čija je adresa : Nickl Str. 15. Toronto, Ont., canada, te ako nekome od vas ne bude dostatan broj "Drina", koje smo vam poslali, obratite se na njemu, da vam dostavi.

Kako smo to i najavili, novi broj "Drine" je posvećen našem najvećem povjestničaru fra. Dominiku Mandiću u zahvalu za njegov vrijedni rad na povjesti Hrvata Bosne i Hercegovine.

Koristim ovu zgodu za kazati vam, da je radi ratnog stanja na Blitskom Istoku odgodjen Sveislamski Kongres u Jeruzalemu, ali čim se situacija malo razbistri isti će se održati. Mi od toga očekujemo mnogo.

Kako ste vjerovatno saznali, u Bonnu je jedna grupa Hrvata napala jugoslavensku zgradu bivše ambasade i zatvoreni su 21 Hrvat, a medju njima i vlč. Medić. (Rafo ili Rafajel Medić, mo) Dužnost je svih Hrvata uzeti učešća u obranu istih te i svih prijatelja "Drine". Formiraju se posebni komiteti u tu svrhu i o tome svemu će vas obavjestiti brat Rudo Erić, koji stoji na čelu glavnog komiteta za obranu uhićenih.

Skoro ćemo izraditi defitivne dionice i za sada neka svi pripreme točne podatke i onda ćemo im poslati, da se zamjene za one privremene, koje posjeduju. Od starih dionica nemojte nam još slati obračuna, nego nastojte to rasprodati i pripremiti podatke.

Pošaljite nam vaše sugestije u pogledu "Drine" i inače suradnje, za što ćemo vam biti vrlo zahvalni.

Sve vas toplo pozdravljamo, uz naš vojnički pozdrav,

odani vam general Drinjanin


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 12:48 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
"HRVATSKA VOLJA"
"DRINA" - Revija za odgoj i formacijuhrvatskih vojnika, dočastnika i častnika
Apartado 5024, Madrid - Sepana

Urdeničtvo i Uprava Madrid, 4.II. 1964.

genral Drinjanin i Usnija Hrustanović

PRIPADNICIMA GLAVNOG STANA I ZAPOVJEDNOG SKUPA ODPORA, GLAVNIM PIVJERENICIMA EDITORIALA "DRINA", SURADNICIMA I PRIJATELJIMA.

Draga hrvatska braćo !

Kao i u svim važnijim problemima koje moramo riješiti, obraćamo se i ovaj put na naše glavne suradnike za mišljenje, upodpunu i sprovedbu. Radi se o sliedećem:

Već se godinama čeka na pokretanje jednog općehrvatskog lista, koji bi širokogrudnim stavom i bez ikakvih ideoloških, organizacijski i stranačkih kompleksa mogao odigrati pravu ulogu u ovoj našoj sudbonosnoj emigraciji.

U samom početku, i s više strana u svietu, obećana je podpora te medjusobnim razgovorima i prepiskom - zamišljeni podpuno novi visici jedne hrvatske novine, koja bi pružila mogućnost svim hrvatskim grupama, da zajednički podjemo novim putem sloge, razumjevanja, opraštanja i izgradnje novih temelja našeg sjutrašnjeg života.

Mi idemo u ovaj smjeli podhvat s demokratskim bazama, što znači otvoreno, da smo na strani onih, koji - željeli to ili ne - moraju uskoro špći u bitku s medjunarodnim komunizmom.

Posebna je briga posvećena ideji pokretanja goleme mase naših novih izbjeglica, pasošara i radnima po evropskim zemljama - računa se da je njihov broj više od 50.000, a koji razbacani, neobavješteni, razočarani ili indiferentni - u svadji emigrantskog tiska i bolesnih ambicija - ne nalaze odgovor na ono, što su okusili na vlastitoj koži u potlačenoj Hrvatskoj. U osvajanju tog golemog svijeta (osvajanju za Hrvatsku) mi možemo jedino uspjeti, ako odbacimo sve ono što nas dijeli i posvetimo našu snagu i iskustvo u državotvornoj borbi, bez napadanja i predbacivanja bez časovite koristi i uskogrudnog politikanstva i stranačarstva.

Pokretanje općehrvatskog lista već je privuklo pažnju naših poznatijih pera i mozgova tako, da već sada imamo medju nama ljude iz svih hrv. emigrantskih skupina i grupa, koji uvidjaju, da baš nikakve koristi za našu hrvatsku stvar ne će biti od bezkonačne svadje i medjusobnog predbacivanja u emigraciji.

Poslije bratskih savjetovanja i dogovora odlučili smo nastaviti s imenom "H R V A T S K A V O L J A", a koje ime je odigralo posebnu ulogu sirijskom glavnom gradu Damasku god. 1949., kada je istoimeni list pokrenut i uredjivan po istaknutim hrvatskim rosoljubima, koji su već tada pokušali osnažiti emigraciju zdravim idejama općehrvatskih interesa, sloge, vanstranačkog osjećaja, u svetoj borbi za držanstvo, za slobodu, nezavisnost i svaki napredak domovine Hrvatske. ( U početku ovih pisama bilo je govora o pokretanju tog općehrvatskog lista, koji bi se tiska u tiskari "ALOJZIJE STEPINAC" u Parizu, ili eventualno u tiskari "DRINAPRESS" u Valenciji. Za tu svrhu Odpor je čak prestao i s novinom OBRANA izlaziti skoro za šest mjeseci. Ideja bila dobra, ali uginula je odmah u početku početaka u pregovorima sa plitičarima i stranačarima. Mo)

List bi bio tiskan u tiskari "Drine" uz najniže režijske troškove, bez ikakve dobiti, osim plaćanja radnika, papira i poštarine. Svaki prijatelj "HRVATSKE VOLJE" treba znati, da nas dvojica ne tražimo nikakav honorar, a niti Editorial "Drina" nema namjere rješavati svoje probleme iz izvora "H.V." No, "Drina" će svakako pomoći izlaženje i tiskanje, jer to mora netko učiniti, da bi se došlo do ostvarenja ovakve općehrvatske novine. Dakle, s te strane mi prikazujemo stvar onako kakva jest a drugi je problem kako ćemo osigurati izlaženje novine i pokriti neizbježive i efektivne troškove.

Naši prijatelji iz USA, na čelu sa g. Antom DOŠEN savjetovali su nam kao najbolje rješenje "FOND HRVATSKE VOLJE" što znači, da bi dobrovoljnim prilozima udarili temelj novini i iz toga podržavali izlaženje. To je svakako moguće, ako svi odlučimo iskreno pomoći, a naša čista računica će bit redovito objevljivanje na stranicama "HRVATSKE VOLJE" svakog, pa i najmanjeg novčanog priloga, s imenom i adresom ili pas pseudonimom onih, koji ne žele objavljivanja svog punog imena.

Mi ne znamo kako će se mnogobrojne hrvatske publikacije po svijetu odazvati u ovom času, ali smo apsolutno sigurni, da će svi pravi hrvatski rodoljubi priskočiti i spasiti našu narodnu čast, jer razbijena i zavadjena emigracija nije drugo već naša slabost i sramota. Uoči velikih dogadjaja - mi smo morali mozvati - na uskladjeni rad, u zajedničku borbu, pod zastavu i simbol naše mučenice Hrvatske.

Dok pišemo ove redke na stolu pred nama su pisma, izvještaji i vijesti od Hrvata iz cijelog svijeta. Teško je ali moramo muški primiti stvarnost kakva jest i zaključiti, da mnoga stradanja, sudjenja, obtužbe i progone naših čestitih boraca po zemljama slobodnog svijeta, ne pokazuju ništa drugo već našu zajedničku suodgovornost, pogovotvu onda, kada tudjinska štampa svaki slučaj generalizira na uštrb hrvatskog narodnog imena.

"HRVATSKA VOLJA! ima sve preduvjete novine, koja bi mogla okupiti hrvatsku emigraciju. U ovoj vanstranačkoj novini stvorili bismo novu platformu hrvatske revolucionarne borbe, pojačala medjusobne veze, stvorili forum cijele emigracije i ostvarili sve ono što godinama čekamo, a nitko nema hrabrosti započeti.

Draga braćo, sve vas molimo za vaš udio, vaše savjete, vašu pomoć i spremnost u raspačavanju naše i vaše novine. Očekujemo vijesti od vas i pozdravljamo sve redom uz naš vojnički pozdrav.

general Drinjanin


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 12:49 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
GOVORIMO O HRVATSKOJ

"D R I N A" - Revija za odgoj i formaciju hrvatskih vojnika, dočastnika i častnika
Apartado 5024, Madrid - Espana

Uredničtvo i Uprava Madrid - 6.9.1964.

general Drinjanin

NEKOLICINI PRIJATELJA U KALIFORNIJI, USA.

Odpremili smo Vam 5 paketa po 10 knjiga pukovnika Štira o gerili. Kada dobijete knjigu biti ćete uvjereni, da je ona trebala nama hrvatskim vojnicima i svim Hrvatima, koji vjeruju da će do slobode doći samo borbom, kao komad kruha. (Radi se o knjigi "VOJNIČKI PRIRUČNIK" svezak I. (vojničke teme), Madrid 1964. Vjerovali ili ne, ova knjiga nema brojeva na stranicama. Kazalo će vam kazati na kojoj stranici se nalazi to i to, a kada tražite broj stranice, nemaje. Ja sam moju knjigu od prve do zadnje stranice stavi po rednim brojevima. Mo) I zato Vas molimo da nam pomognete raspačati knjigu, kako bi mogli izvršiti cijeli plan. Knjiga treba mnogima, i mnogi će ju dobiti, ali knjiga koju se ne plati, je teret, i svaka tiskara, koja mora platiti radnike, papir, troškove, poštarinu itd., mora prestati...Naša ima svoju misiju. Kad pregledate knjigu, biti ćete i sami uvjereni.

Znate i sami da je stanje u nekim zemljama težko, posebno u Australiji, iako smo dobili ugodnu obavjest, da nas brani sam Predsjednik Vlade, jer baš sada osjećaju komunisički pritisak - ali ima krugova, komunista, laburista, ljevičara svake vesti i nažalost čak i židovskih organizacija, a da ne govorimo o poslanstvu jugoslavenskom i mnogim srpskim i starosjedilačkim organizacijama, koji nam navješćuju rat do istrebljenja. Slabo je i u Njemačkoj. Ekonomski slabe zemlje kao skoro sve u Južnoj Americi, kako vidite ograničuju nas skoro sjevernu Ameriku i Kanadu u materijalnom pogledu. I ako u tim zemljama ne prodamo dobro, i dosta, onda nam nije moguće nastaviti sa ovim programom. Znam kako je tamo, prijatelji nam i o tome pišu, ali još uvjek ima nekih mogućnosti. Nastojte ih iskoristiti.

Cijena je knjizi 2 dolara. Ali anajte da na svaku prodanu moramo dati pet džaba onima, kojima će trebati, pohraniti jednu količinu za budućnost, i prodati u bezcjenje drugu količinu. Znači ne vodimo trgovinu, nego vršimo jednu misiju. Vjerujemo da ćemo do proljeća 1965. isplatiti nove velike mašine i onda će nam biti lakiše. A dotle rašunamo na Vas kao stare prijatelje i sviestne Hrvate. Ovih dana pod uredništvom br. Husnije Hrustanovića, mostarskog pjesnika i starog ratnog dopisnika, izlazi HRVATSKA VOLJA, novi list novih tedencija, svehrvatskog rada. On je dosada bio Predsjenik svih društava HOP-a za cijelu Australiju. Nešto slično kao Ante Došen Predsjednik Domobrana za Usa i Kanadu, koji je isto iz lista, kao mnoge druge grupe koje su dosada bile po strani, a sa ciljem osvajanja 50.000 radnika hrvatskih u Njemačkoj. Unatoš svega ide korak po korak, i sada nam daju pravo i maldi, da se za revoluciju treba i spremiti stručno, a to je moguće samo sa stručnim knjigama.

Mi smo uvjereni u uspjeh ove knjige. Imajte strpljenja. A ako se kasnije vidi, da se ne može prodati, još uvjek ima mogućnosti da se preostale knjige daju ili pošalju br.
ANTE KRŠINICH , 4070 Laguna Ave. OAKLAND, 2., Cal. USA.

On je glavni povjerenik za Kaliforniju. Od njega možete isto dobiti ako trebate i možete prodati više primjeraka. Možete novce poslati i nama i njemu svjedno je. Šaljite u čeku i preporučeno avionski. Gubi se novac u magli. Pomozite nam izvršiti našu misiju. Hrvatska će se osloboditi samo jednom kombinacijom pametne politike i borbe. Mladost nas počima shvaćati. Učinite i Vi svoje, što možete i time ćete ućiniti kao i svaki vojnik s pučkom u ruci. Rat mogu voditi samo za rat osposobljeni ljudi. Pozdravite prijatelje. Odani Vam

general Drinjanin


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 12:50 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
DIONICE DRINE I KAKAV TREBA BITI EMIGRANT

"DRINA" - Revija za odgoj i formaciju hrvatskih vojnika, dočastnika i častnika.
Apartado 5024, Madrid - Espana

Uredničtvo i Uprava,
Madrid, 5.9.1964.

general Drinjanin

Br. Ivan Ivanković,
935 Centennial St.
LOS ANGELES, 12., Cal. USA.

Dragi brate !

Prijatelj Nikola Vasilj poslao nam je Vaš ćek na 20 dol., vjerojatno za kupljenje dionica DRINE. Njemu smo poslali potvrdu iz dva razloga: jer je on poslao novce i valja mu obračunati, a drugo jer mi nije poslao Vašu adresu. Mi imamo ovu, koju su nam poslali prije, i ne znam jeli sigurna. zato Vam šaljem kopiju preko br. Nikole, a ako adresa nije dobra, bojim se, da će se vratiti, osim da poduzmete korake, Vi ili Nikola na ovoj adresi. Ako je dobra, potvrdite, da se pošta ne gubi.

Mene osobno jako veseli da imamo od vas bilo kakve vijesti. Previše sam o Vama čuo od Vašega prijatelja i suradnika Pave Gagre, a moga starog vojnika i suradnika. On je u Australiji. Znam mnogo toga o Vama od prije, a i iz novog života. Možda bi Vas se moglo staviti emigraciji kao dobar primjer, kakvi treba biti emigrant. Znam šta ste sve predeverali, radili, ućili i stigli gore. To je tip izdrživog Ere koji na ledjima zemlju nosi, pa da rodi vatra živa od žilavke ! (Ovdje treba za današnju mladost pojasniti šta je general s ovim htio reći. U stara vremena ljudi su svoju lozu sadili u brdima koja su izlođena suncu. Preko zime, kada je vrlo kišovito, kiša, voda bi često puta znala odnijeti zemlju s višeg na niže, tako da bi lozove žile oskudjevale zemljom. Tada bi ljudi u varićakima, kantama, vrećama na leđima donosili zemlju i zasipali lozu tako da pokriju zemljom lozove žile. Ta loza tako dobro vino daje kojega se je prozvalo ŽILAVKA. Mo) I k tome imate vremena za raditi za domovinu.

Znam da ste politički prijatelj Dra. Jelića. To mene ne smeta. Mi smo načelno stali na stanovište da svaki Hrvat može pripadati stranci kojoj hoće, ali da kao Hrvat i vojnik mora pripadati svojim oružanim snagama. Vi ste to bili, jeste i opet ćete biti. nastojte uz sve druge študirati i vojničku znanost i umjetnost.

Iz naših zastavnika treba praviti buduće generale i pukovnike, jer ćemo tako imati garanciju, da će iz starog korjenja klicati nova snaga u službi starih i vječnih, ali vječno mladih, ideala. Ako smo se sporazumili, onda na rad. I u tu svrhu, povežite se sa prijateljima. Možda sazrijeva misao, da se sastanete sa prijateljima i da u Kaliforniji stvorimo KULU iz koje ćete se onda zaliećati i vraćati se, sredjivati se, poboljšavati znanje, čekati priliku, i vraćati se u borbu, uvjek, sto i tisuću puta iznova, dok se Hrvatska ne oslobodi. sve je drugo sporedno kao imena, ljudi, ideologije i kalendar. Revolucionarac mora biti u prvom redu stalan, sredjen, ozbiljan, dosljedan i uzor svima. Pavp je jedan od tih. Drago bi mi bilo kada bi nam napisali o svojim uspomenama šta, jer znam da imate dosta. Pavo i drugi su mi poslali.

Javite se. Dotle uz naš vojnički pozdrav, odani Vam

general Drinjanin.

Napomena:
Čitajući i pripisujući PISMA MAKSA LUBURIĆA, jedno po jedno, mnogo toga sam shvatio, saznao što prije nisam znao, razumio mnoge zamršene stvari i događaje; pa sam često puta mislio: TEŠKO ĆE BITI DOSLOVNO PREVESTI NA BILO KOJI JEZIK PISMA MAKSA LUBURIĆA. Zašto. Jednostavno zato što se je često služio starim hrvatskim izrekama, koje će često puta biti teško u doslovnom smislu prevesti. Probao sam neke riječi, pa nije bilo lako. Na primjer, jer sam i to negdje našao. čovjek ženi svojoj govori: NEKA MENE TEBI, te onda izvrće i nadodaje: NEKA TEBI MENE, što, svakako, naglasak uvijek ide na muža. Otporaš.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 12:52 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
JEDNA MOLBA

D R I N A P R E S S
Apartado 1523. VALENCIA - Eapana

28.I.1965. Povjerenicima i prijateljima u USA i Kanadi.

Dragi prijatelji !

Nadam se da ste dobili u redu moje zadnje okružno pismo od 31.XII.1964., (vidi Pisma br. 430 od 18 ov. mje., mo) a vjerujem da Vam stiže za koji dan i ISTARSKA DRINA. Ako to pismo niste dobili javite, poslat ću Vam kpoiju, kako nebi ponavljao ono iz tog pisma.
Ovog časa želimo Vam reći, da smo Vam poslali 2 paketa ISTARSKE DRINE, svaki od njih po 10 DRINA. Unatoč toga da su me više Vas molili, da šaljemo samo na uži krug, poslao sam na mnoge od Vas zato, jer nam to mnogo olakšava ovdje radi raznih trgovačkih i tehničkih olakšica. Ako šaljemo na jedno mjesto mnogo, treba praviti jedan nezahvalan posao oko dozvola, exportacije, deviza itd.
Vas pako molim kao prokušanog rodoljuba da imadnete ljubavi i strpljenja, pa da se knjige ili prodaju i obračunaju, ili da se stave na raspolaganje s vremenom onima, koji vode glavna povjereništva. Nikada netreba slati nama natrag, jer naša je misija izići van sa knjigama, i pravimo ih više nego mošemo prodati. Vjerujemo da će trebati. Neka ih u rukama sigurnih ljudi i na raznim mjestima.
Evo Vam adrese:

Glavni deposit za sjever: VLADO ŠIMUNEC, 15. Nickle St. TORONTO, 35. Ont., CANADA

Glavni deposit za USA : BARBARA WAJDICH, 13314. Sherry Ave. , CLEVELAND, 35. Ohio, USA.

Glavni deposit za Kaliforniju, USA: ANTE KRŠINIC, 4070, Laguna Ave., OAKLAND, 2. Calif., USA.

JEDNA MOLBA:Čim prije Vam bude moguće obračunati primljene i prodane knjige, učinite to. Naš je tiskara sa LINOTYP-om pred pragom jedne nove misije, koju ćemo nastojati izvršiti dostojno. Nu to će biti samo onda mohuće, ako i nadalje povjerenici budu mozak, ruka i kasa DRINE, kao i dosada. Nitko od nas sam nemože ništa, ali u ekipi možemo mnogo, a ako pogledamo na stanje u strankama, grupama i u svjetskoj politici, svaki dan nam je jasnije da će trebati odgojiti mlade za misiju, i osposobiti starije za vodstvo jedne borbene vojno-revolucionarne ekipe. Na Vama je riječ.

OBRANA.Molimo da nam javite,
a) koliko primjeraka možete prodati ili odkupiti,
b) Vaše sugestije za uredjenje lista. Nastojimo udovoljiti željama, iako to uvjek ne uspjeva.
- U koliko Vam nismo dali drugu adresu, pišite nam na gore naznačenu adresu DRINAPRESS.

Bratski Vas pozdravljamo i želimo sve najbolje u 1965. godini.

general Drinjanin


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 12:53 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
VRLO VAŽNO I VRLO TAJNO!

HRVATSKI NARODNI ODPOR
Ured Glavnog Tajnika

general DRINJANIN
5.9.1964.

Br, Dragi Novak
312 Francisco St.
SAN FRANCISCO, Nal. USA.

Dragi brate !

U svoje vrijeme ja sam Vam pisao i zahvalio se na kupnji dionica. Poslao sam Vam i knjige o gerili u nadi da ćete, kao i ostala braća uzeti u radu učešća. Izgleda da se nisam prevario, jer vele prijatelji, da ste voljni, i ne samo u tom pogledu, nego i na drugim poljima, pa i na domovinskom polju.

U tom pravcu treba poduzeti sve mjere opreza, i u prvom redu, o tome ne treba govoriti nikome, a u slučaju, da bi taj rad bio aktivan, netrebate sudjelovati ni u lokalnom radu. Dakle prepustiti lokalne poslove drugima, i nastojati izolirati se, osim najpotrebitijih veza, i ne biti u dnevnom radu i nastojanjima u u društvenom i socijalnom životu. (Poznavao sam godinama Dragu Novaka i on se je ovoga striktno držao kao "pijan plota", tako da nije bio član niti jedne hrvatske državotvorne organizacije, osim Hrvatske Bratske zajednice, HBZ, ogranka 1007 Ivan Meštrović u San Francisco-u, koja je u to vremena više slovila kao jugoslavenska nego hrvatska. Kažem to zato jer sam i ja bio pune tri godine član tog ogranka, nastojao unijeti hrvatskog državotvornog duha u tu organizaciju, ali bez uspjeha. Svi članovi ogranka 1007 Ivan Meštrović su bili moji dobri prijatelji, i svi smo mi težili za istim, ali smjernice HBZ su dolazile sa čela i iz glavnog ureda HBZ koji je bio više za Jugoslaviju nego za Hrvatsku. To mogu posvjedočiti još uvijek mnogi živući Hrvati koji su bili iz hrvatskih pobuda i osjećaja članovi HBZ. Dakle, Drago Novak je bio onaj tip grlatog Hrvata koji je uvijek išao LINIJOM LAKŠEG OTPORA. Mo)
To su dva fronta i ljudi, koji na ovom sudjeluju, nesmiju uzimati učešća u ovom drugom.

Sve veze u tom pravcu moraju ići osobno na mene. Pišite mi na našu adresu, tj. Drine, ali uvjek sa duplom kuvertom, i na unutarnjoj stavite : samo osobno za generala.

Javite mi osobno ostalo, i ispunite temeljni list, priložite svoju fotografiju i pošaljite preporučeno.

Tu stvar vodim samo i osobno ja, i svi će podatci ići meni u ruke, a ako Vam je pravo i imate sigurnu adresu nadjite je i pišite pod pseudonimon "TIN" (Nadati se je da je tim mislio na Tin Ujević, poznato ime kojeg su koristili ljudi oko Brune Bušića kada su 1969 godine u Zagrebu pokrenuli HRVATSKI KNJIŽEBNI LIST, Zajednica hrvatskih pisaca Tin Ujević, mo). Pišite o svemu bez bojazni. obdje nema cenzure za mene. Iznesite ideje, veze itd. a onda ćemo vidit.

Prošitajte knjigu pukovnika Štira, i pomizite da pomognemo tiskati onu generala Diaza i moju. To nam treba više nego kruh naš svagdašnji. Ljudi hoće, ali neznaju. prilaze nam razbijeni ljudi frakasiranih grupa. Ima tu zalta. prilazi nam elita. Dosta je bilo stranačarenja i izživljavanja. Budućnost je Hrvatske u našim rukama. Za slobodu se treba boriti na inteligentan način, sa znanjem. Skoro izlazi letak o tom smislu : hrvatske knjige u službi hrvatske revolucije.

Bog vas vodio. Javite se. Uz naš vojnički pozdrav, odani Vam

general Drinjanin


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 12:54 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
MENE SVE TO BOLI

general DRINJANIN
25.9.1966.

Br.M.Medić
432 Menobast N.
HAMILTON, Ont., CANADA

Dragi moj junače !

Hvala na iskrenosti u pismu. Mislim ipak da osnivanjem još jednog društva neće stvar krenuti na bolje, iako vjerujem da ima mnogo razočaranja, mnogo gorke istine u svemu što mi pišeš, mnogo slabih strana u ljudima i organizacijama. Mene sve to boli, ali je emigracija uvjek takova bila, jest i bit će. Znam da su mnogi ostali po strani, i da stvar gubi mnogo na snazi i idejama. Ipak mislim da se osnivanjem novog društva neće poboljšati. Da li si pokušao govoriti sa našim bivšim tajnikom Nikicom Jurićem. On je sredjen i radin, a o njemu mi nitko ništa nija zla rekao. Pokušaj, nikada neće biti za odmet. Ljudske slabosti su uvjek slabile nastojanje idealizma, ali i za vrijeme rata vidili smo, da je bilo slabosti i da su ljudi ipak davali život za Hrvatsku ! (Hum, dati život za Hrvatsku! To je nešto veličanstveno! Mo) I sjutra će Hrvatska sve nas trebati !

Da li si u rodu sa vlč. Rafom Medićem? Pošalji mi jednu Tvoju fotografiju. Po svoj prilici Rafo će k meni, jer izgleda da ga iz Njemačke tjeraju. Ovih da bio je kod mene jedan iz mehlemske grupe. (To je taj slučaj iz 1962 god., kada je jedna skupina Hrvata napala jugoslavensku misliju, gnjijezdo i jazbinu Udbaša, u Njemačkoj, među kojima je bio i vlč.Rafo Medić, mo)

Pisao sam ti da napišeš štogod o varaždinskom brijegu, jer si bio tamo. Ja ću to srediti. Drago bi mi bilo da napišeš to što znaš o Poliću. Mogao bi poslati na Stipu Šegu, on skuplja materijal i odgovor sprema Poliću. Njegova je adresa: S. Šego, 2703 Princenton Ave, CHICAGO 16, Ill., USA. On je naš stari časnik, bio i u Kavranovoj akciji.

U pogledu Uj. K. Hrvata (Ujedinjeni Kanadski Hrvati, mo) netrebam ti ja ništa pisati, jer ako si bio bliže i znati ćeš više o svemu. Nisu mogli ostati u društvu, a razloge ne želim ponavljati.

Čvrsto vjerujem da je bolje biti u društvu onih, gdje ima potežkoća, nego biti sam. Stari si borac i znaš šta se događa sada. Očekujem od Tebe kao Tvoj bivši zapovjednik, da pomogneš kao vojnik rad onih, koji kako tako guraju stvar. Da li čitaš naše stvari?

tko ima kakvu fotografiju generala Pavlovića?

Javi se. Grli Tebe i svu braću odani Ti

general Drinjanin


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 12:55 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
TREBA STVORITI IDEALNI "KRUŽOK"

general DRINJANIN
5.9.1965.

Braći Ivanu Staniću, Ratku Gagri, Marijanu Nosiću, M. Markiću C a n a d a

Draga braćo !

Putem br. Vlade Šumunca primili smo Vaš prilog od 60 dol. za posebno FOND OBRANE. Vi ste to sami označili POREZOM. Daj Bože, pa i drugi imali smisla za autooporezovanje, jer ga mi još nemožemo nametnuti, barem ne sada i za ovu stvar. Ali Vas mogu uvjeriti, da smo odmah mogli tiskati nekoliko OBRANA, koje su zaista imale značajan uspjeh. Nakon kupnje olova ovim je dat i drugi korak iz Vaše sredine za OBRANU. Hvala Vam svima.

Br. Šimunec nam je poslao nekoliko konkretnih ideja u pogledu OBRANE. O tome sam obavijestio nekoliko predstavnika (Brbić u Australiji, Veić u Argentini, te Šego, Čerkić, Kršinić i Džeba u USA.). Donijet ćemo o tome u slijedećoj OBRANI jedan opći poziv, i sve ću uputiti da se obrate preko Vlade na taj idealni "Kružok", kako u pogledu uređivanja, tako i predplate, izlazka svakih 14 dana na 8 stranica, preuredjenje unutar lista, itd. itd.
Na Vama je da bi se po mogućnosti sastali i konzultirali na osnovi odgovora na tu novu anketu. Poslao sam ovima i okružno pismo, kao i Valdeku, i blokove za predplatu u tri boje i s redosljedom i numerirano. Sigurno je da se u tom pravcu stvar širi u Torontu, a drugi će onda ko babe za misarima, (polako ali i sigurno, babe stigu u crkvu iza ostalih misara, jer nisu mogle držati korak sa "misarima". To je stara hrvatska izreka za one koji na cilj stignu iako kasno, mo) preuzimajući na sebe dio administrativnog posla : poboljšenje suradnje, izvještaja, raspodjela, sabiranje predplate, pa i oporezovanje. Tada bi OBRANA mogla biti ono što svi mi želimo.

trebalo bi u prvom redu da se tamo kod Vas isto poboljaša. Na pr. fotografije iz Hamiltona sam dobio tek nedavno, i nije moglo unići, a htio sam, jer je to potrebno. Trebalo bi i radi fotografija da se jednom već naučimo, da se ne šalju slabe fotografije kao ni one u bojama, jer su neupotrebljive za dobar kliše. I da se suradnje šalju ne u formi osobnih pisama, nego posebno, i ako je ikako moguće pisano na mašini. kad to nije moguće, ja ću to prepisati, ali treba nastojati da se zaposle tajnici, kako veliki Vladek. I izvjestitelji. Trebala bi zapravo dva centra : jedan za suradnju, izvjestiteljstvo, fotografije i sabiranje podataka, - a drugi ono što Vladek radi, tj. raspodjela, predplata, porez itd. Tako bi mene administrativno rasteretili i omogućili mi svršiti druge poslove.

Očekujem od tog idealnog kružoka OBRANE da će ove ideje učvrstiti i prenijeti na svoju okolicu, a onda i na druge, što će se sve odraziti na listu. Ima i drugih ideja, i čim završim ono najhitnije odmah ću Vam se ponovno javiti.

Hvala Vam. Uz naš vojnički pozdrav,

general Drinjanin


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 12:56 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
ZA POTREBE GLAVNOG STANA

general DRINJANIN
5.9.1966.

Bratskom Odboru
Središnjice kanadsko-Hrvatskog Narodnog Odpora "ERIK LISAK", na ruke br. Blagajniku - Toronto

Draga i poštovana braćo !

Br. Vlado Šimunac dostavio nam je za potrebe Gl. Stana 100 dol. (stotinu dolara), koju svotu je dao bratski Odbor. Mi smo to uključili u stavku "Za potrebe Gl. Stana".

Hvala bratskom Odboru, koji je kao i uvjek bio prvi u vršenju dužnosti i u pomaganju svakog rada. Molim br. blagajnika i tajnika da izraze našu hvalu svim članovima Odbora.

Koristim ovu zgodu da bi zamolio pripadnike br. Odbora da bi dobrovoljno uzeli na sebe dio posla oko plana širenja OBRANE, u koju svrhu smo poslali blokove na br. Šimunca, kao i okružno pismo sa potrebnim uputama. Svi mi želimo poboljšati naš list OBRANU, a na tome je uvjek radio br. Vlado i prijatelji iz Toronta. Sada bi htjeli da list izlazi svakih 15 dana, da ga svatko dobije na svoju adresu, pa makar i u malo manjem obliku, da se list poboljša tehnički itd.

Velikodušni dar br. Odbora za kupnju slova u svoje vrijeme (500 dol) omogućio je i to, ali naravno, mi osdje ne možemo preuzeti na sebe više administrativnog posla. nadamo se da će braća iz Kule Toronta i u ovoj novoj fazi biti prvi, najbrži i najbplji, kao i dosada.

Molim braću odbornike da ovih par riječi prenesu i na članove i simpatizere Odpora.

Uz naš vojnički pozdrav,

general Drinjanin


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 12:57 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
DUŽNOSTNICIMA HRVATSKOG NARODNOG ODPORA

JUGOSLAVIJA SE LOMI !

25.9.1966.

Bratskom Odboru
Ogranka "BOŽO KAVRAN"
HRVATSKOG NARODNOG ODPORA,
106. Ontario Ave. HAMILTON, Ont. Canada

Draga braćo !

Nekako se kod nas uvriježio običaj da više pišemo onima, koji nisu izravno povezani, nego samim dužnosnicima naših organizacija, a i kada se piše, da piđemo dužnosnicima, a ne društvima, odborima itd. Znam da ćete i razumiti i odobriti takovu našu tehniku, jer oni povezaniji i u raznim zapovjednim i radnim skupovima uvjek će i u svim zgodama naći neko riješenje za svaki problem i bratski se sporazumijevati, pa ako treba i diskutirati, dok oni odvojeni, dosada neorganizirani, trebaju ipak da imaju jedno mjesto, gdje im se uvjek neka dobra riješ kaže.

Zato se je dogodilo i kod Vas, da ste čekali na odgovore, a drugi možda i problematični ljudi su ih dobivali. Tako se vrši jedna misija, gdje se ne radi o stranačarstvu, grupi, interesima osobnim, nego o najširoj stvari, o odgoju i stvaranju hrvatske vojske, koju se neće moći stvarati onda kada ZATREBA, nego sada, svaki dan, u svim zemljama, sa svim ljudima i u svim grupama.

Drago bi mi bilo kada bi ovo nekoliko riječi prenijeli i na onu braću koja se s Vama druže iako ne spadaju u organizaciju.

Br. Nikica Jurić poslao mi je 100 dol. za DRINU. Hvala Vam, kao i na ostalom trudu i akcijama, koja smremate u korist našega tiska i potreba. Kako ste mogli viditi u našem tisku mi smo umapred najavili sve ono što se dogadja u Hrvatskoj. Znaši da je rad ODPORA bio kako smo i rekli vršen u svim grupama, vani i domovini, i da se lomi Jugoslavija. Učinite sve što Vam je moguće, pomozite naš tisak. Sada više nego ikada treba u tom pravcu raditi, i sve to ovisi i nadalje o pomoći što ju pružaju oni hrvatski borci koji pomažu i žrtvuju.

Molim da se zahvalite svoj braći Odbornicima i članstvu. U prilogu Vam šaljem POTVRDU.

Uz naš vojnički pozdrav,

general Drinjanin


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 12:59 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
DRAGI MOJ KORDUNAŠKI VUČE!

27.9.1966.

Brat
IVAN VUJAČIĆ
326 Dieppe St.
WELAND, Ont.
Canada

Dragi moj kordunaški vuče !

Pisali su mi prijatelji o tamošnjim pripremama i ja sam im dao u tom pogledu upute. Pa kako sam stalno oveg ljeta bio zaposlen nisam mogao odgovoriti, ali znam da stvar ide dobrim tokom. Uglavnom sa htio da ti potvrdim pismo i izručim pozdrave svoj braći.

Nismo još ništa uvrstili u OBRANI zato jer su prijatelji htjeli da se konkretno stvori, pa da onda najavimo. Nu svakako ćemo tvoj mali dopis uvrstiti. Možda da napravite jednu grupu boraca i fotografirate se, i posebno sa obiteljima, pa ćemo napraviti kliše i urediti.

Iako znam da ste u vezi ja ti evo šaljem adrese novina i knjiga i to uredi sa br. Vladom, jer on ima sada preko sebe za cijelu Kanadu svu brigu. Šaljemo avionski i dolazi mnogo jeftinije ujedno nego posebno, a onda oni razašilju svima. Njima se ujedno može i platiti, a oni meni to uvjek pošteno pošalju. Evo adrese od brata Gagre za stvar organizacije i brata Vladeka za novine i knjige :

Ratko Gagro,
47 Cloverdale Rd.
Toronto, 9. CANADA

Vlado Šimunec
15 Nickle Street
TORONTO, 15., Ont. CANADA

Dobro je da ste u vezi sa vlč. Sprajcom. Nikada nezaboravite šta su Vlasi radili s našim svećenicima, koji su branili hrvatsku misao, narod i državu i dali 500 martira za NDH. Dušmani svega hrvatskoga hoće da nas odijele od našeg svećenstva kako bi nas lakiše preveli u Vlahe i iz nas napravili živine bez Boga i domovine. Držte se uz svećenika i onda kada on politički drukčije misli, jer i on ima prava misliti, - ali ako je protiv Hrvatske Države, ne treba mu oprostiti, pa makar imao krunu na glavi. (Za ovu - opravdanu ili ne opravdanu - generalovu izreku mnogi će ga staviti na stup sramote, bez da ikada pomisle da je general sve gledao s vojničkog gledišta u obrani hrvatskih probitaka i hrvatske države, mo)


Toliko za sada. Budi dobar pa pozdravi svu braću, i reci im, da će patnički Kordun i opet biti kao nekada. Mi ćemo ga naseliti, ojačati i dignuti. Prvi moji jadi bili su na Kordunu. Poznam ga bolje nego i Hercegovinu od Lasinja pa do Krajine. Pozdrav Tvojoj obitelji, a Tebe grli odani Ti,

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 12:59 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
SVE ZA HRVATSKU!

general DRINJANIN
27.9.1966.

Br. Ante Škobić,
R.R.#1 Proton
Proton, Ont. Canada

Dragi Ante !

Primih pismo i fotofrafiju. Hvala na svemu, vidim da ste dobro, da Ti i Ružica, a to je glavno za ćas. Vjerujem da se u dobru neće zaboraviti ni narodnog rada, jer on o svim nama ovisi. Vjerujem da si i udaljen od naših u Torontu radi posla, ali ipak treba podržavarti vezu, čitati štivo, novine, knjige, biti u dodiru sa ljudima i društvima. Vjerujem da to i činiš. Ja naravno nemogu zalaziti u detalje, niti mogu voditi o svemu brigu, pa je na Vama tamo da se pomažete na način kako se može.

Dao Bog pa se obistinila Tvoja želja i mogao nas posjetiti. Ja bih Te molio da nas na vrijeme obavjestiš, jer ja sam jako zaposlen na više strana, jer su i brige velike, pa se ne stigne. Zato sam nekada i uz najbolju volju morao biti izvan dok su me tražili. Kada me se na vrijeme obavjesti, onda ipak mogu urediti da budem barem barem neko vrijeme skupa.

Neznam u koliko si obavješten o zadnjim dogadjajima u domovini, jer se je ipak krenulo naprijed u onom pravcu kako mi to radimo, tj. uspjelo se je dio hrvatskih komunista pokrenuti protiv Beograda, jer od tamo dolaze svi jadi. zato je posebno potrebno da bi bio u vezi s našima i čitao tisak. Br. Vlado Šimunec je organizirao i dobiva našu novinu AVIONOM, te od tamo razdijeli u kuvertama svakome na njegovu adresu. Ako nemaš evo ti njegove adrese:

Vlado Šimunec, 15 Nickle Street
TORONTO 15, Ont. CANADA

Isto tako ako Vas ima više mogao bi okupiti par ljudi i za njih se brinuti. Već je stvoreno više ogranaka i bit će par još ovih dana. Možda bi se i tamo moglo.

Ja sam dobro, kao i djeca i prijatelji, koji su blizu. javi se, pa iako okasnim, ipak svakom odgovorim.

Želim Vam svako dobro, odani Vam Vaš

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 13:03 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
RATKO GAGRO U SLUŽBI HRVATSKE

general DRINJANIN
23.X.1963.

Dragi ratko !

Odpremio sam ti još letaka avionski dvije vrsti da imaš za DAN ODPORA. Tiskali smo 100.000 od svakog i ide u masam na sve starne u Evropi. Poslao sam i Vama paket redovnim putem . na Tebe i Vladeka. Nadam se da je sve u redu.

Evo i novog tvog pisma, pa ću ti odgovoriti odmah, da imaš sve za proslavu. Dobio sam ček od 150 dol. Hvala. Sav će materijal biti upotrebljen, napraviti ću klišeje i ulazi u prvi broj. Sve će biti u redu. kako bezsramno napadaju Gutića, koji se ne može braniti. To je Udba.

Potvrde sam napravio kako mi je Vladek nacrtao. Nu mogu i druge napraviti, daj mi nacrt konkretan, a one ćemo upotrebiti drugdje. Dobio sam iz fabrike kuverte svih vrsta pa ću napraviti za Vladu, Tebe i Društvo.

Vidim da Ismet nekada zaguli, nu ja ću osobno nastojati nekako to urediti. Govori i sa Fadilom (DR. Fadil Osmanagić, tajnik ogranka HNO, pukovnika Sulejmana eff. Pačariz-a, zapovjednika Sandžaške Vojnice, u New York-u, kojega je bio član i Ismet Čerkić, mo) on je pametan čovjek, pa da mu ne zamjere. Pišem svoj trojici.

Kufer sa novinama gdje Mire? Zašto bi ona zatajila kufer, jer se to mže dobiti, jer novine se prodaju. Pokušajte naći druge kompletne. Meni je pisao Bojčić da me je predplatio avionski na HG, (novina, glavno glasilo HSS, mo)ali ga ne dobivam, a moža je to Žarko zaboravio.

Danas pišem Oltri (generalov dobri prijatelj, Španjolac, svećenik, mo) i izručiti ću mu tvoj pozdrav. Kad imadneš slike, pošalji, mislim od sestrića.

Žao mi je u pogledu Blage. Nu idemo dalje. Ja sam i gori iskusio, u mojoj kući od drpaca, kojemu sam dobro učinio. I rekao da nikad Hrvata u kuću. Do prve zgode, jer ga opet imam, jer sam morao spasiti čovjeka. O tome posebno. Radi isto. Opadne jedan, traži drugog, to je boraba za Domovinu.

Vidov mi se malo javlja, ja njemu još manje. On nije volio nikoga, svakome tražio mane, a svak njemu. Čudan svat, nu svi šutimo, jer je pop. Neka te glava ne boli.

Ja sam s tobom 100% sporazuman u pogledu Hefer Vrančić, ali to je sve bila stvar puk. Štira, i na kraju, dan prije sastanka ODPORA, ako i uvjek, povukao se. Zato jer sam ja Lukasa Juričića, seljaka hercegovačkog preporučio za predsjednika, a ne njega, koji misli samo sa komitetom nekih intelektualaca. Bojao se Štir da neće uspjeti. I Lukas nije (se bojao, mo). I uspjelo se. I isto nije došao na proslavu, ali Lukas uspio. Kao i kod Tebe. Štir je dobar čovjek, vojnik, pisac. - ali kod njega ljudi počimaju sa doktorstvom.
A ovi pak neće njega. Sranje, mudrovanje, i na kraju ja sam poručio Lukasu i Enveru da idu i bez njega. i uspjeli, kao i u Torontu.

Tomica nas je isto gnjavio dvije godine i tu je kriv Dinko (Dinko Šakić, generalov zet, mo)jer mi je dao garanciju. Ali Toica, kao i Štir, gledaju što mogu uhvatiti u HOP-u, Domobranu itd. I kad smo uspjeli sa seljakom Lukasom, onda su došli. Kao što će i Tebi doći, i kako sam ti pisao, čuvaj se kao guje i Jakova i svih.

To se odnosi i na sve druge. Enver je pametan i on vidi dobro, ali je taktizirao baš radi Štira i Tomice, koji su htjeli da Lukas skrši ledja kad već oni nisu bili kadri. Piši Lukasu i čestitaj mu.

Nastojmo da bi Enver obišao USA i Ameriku. (Za sigurno general je ovdje htio reći "Canadu" ali je brzinom napisao "Ameriku", mo) Nu to je još ideja. O tome drugom zgodom. Uvjeriti ćeš se da je krasan čovjek.

SIVA KNJIGU mi je odnio Muftić. (Tek sada mi je jasno da je general imao tu SIVU KNJIGU. Za njega sam ju i pribavio iz Biblioteque Nacionale Francaise. Već sam o tome pisao u prijašnjim pismima. Na koncu se sada zna gdje je knjiga nestala. Mo) Nastojim da mi je vrati. Da, trebalo bi ju svu izdati. Traži ju negdje.

Mnogo ti hvala na POREZ. O tome ću pisati u skoroj OBRANI. Uredi uvjek s Vladekom kako najbolje znaš, a on meni šalje, nekada i unaprijed. Sada ću Vam poslati svake vrsti kuverata za raspodjelu. Sandžaški DRINA ću Vam još poslati. Poslao sam kako vidiš 250 OBRANA. Imam dosta BOKOKOTORSKIH DRINA, trebalo bi ih prodati makar i jeftinije uz jedno popratno pismo, kako veliš. Ja ću dati inicijativu tebi i Vladeku, a onda provodite.

Ja neću ništa donijeti što bi naudilo u pogledu Starčevića (Radi se o knjigi STARČEVIĆ, DRININA KNJIŽNICA br. 25, MADRID 1968., Mo). Bit ću oprezan. Može se analizirati bez vrijedjanja. Ja ću osobno sencurirati, pa ako ne bude u redu, reću da je stiglo kasno. Ne beri brige.

Stric mi je poslao izvadak iz DANICE. Kako je Nevistić popravio svoju staru taktiku prešućivanja. Dolazak HSS, Korskog, Nevistića, ministara, Ličana, Hercegovaca, Dalmatinaca je uspjeh. Ne beri brige, neće nas prevest žedne preko vode. Razjapit ćeš oči od čuda u novoj OBRANI, jer stvar u domovini ide DOBRO. I na nama je povjesna zasluga da smo PRVI pružili ruku jer je to trebalo da mogu sjebat Rankovića. (Ovdje se radi o poznatoj povijesnoj PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA koja je izišla u Istarskoj DRINI 1964., mo) Sada rehabilitiraju Hercegovinu i tuku se s Vlasima. To je gavno.

Ne brini : članak će biti dobar. Ovaj puta ćemo im dati lekciju, iako njih vodi zavist : nisu uspjeli preuzeti vodstvo Odpora, a smeta im OBRANA. Računaj s tim.

Još jednom hvala na odkupu knjige Štira. I prije si dao, pa ćemo to istaknuti. Poslat ćemo na 150 diplomata sa popratnim pismom i na dobrom španjolskom jeziku.

Tebi i Lenik (Gagrina supruga, mo) želim sve dobro, grli te odani Ti

general Drinjanin.

ps.

JAVI MI UKRATKO ALI ODMAH PISMOM KAKO JE USPJELA PROSLAVA I PAR RIJEŠI, a ja ću to staviti kao radiogram. Ali netrebaš slati radio, nego pismo da ne trošiš na to, jer će stići.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 13:04 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
ZAHVALA BRAĆI U KANADI

general DRINJANIN
17.I.1968.
osobno

Draga braćo !

I još jednom je prošao Božić. To je dan mira i ljubavi medju ljudima. Vas se nekoliko svake godine sjetite mene, kao čovjeka. Mene i moje djece. Mislim da bi se morao osjećati nesretnim svatko, ako nema nikoga, da ga se sjeti ovih dana, pa trebao ili ne sjećanja i darova. Nitko nema toliko blaga, a da mu mali i neznatni dar donese veselja i radosti. Posebno je to potrebno onima, koji su radi svoje ljubavi i borba za Hrvatsku bili napadani i blaćeni. Napadani po jednima, da se time izazove reakcija kod drugih, koji kao da osjećaju potrebu, da iskažu ljubav za sebe, svoje, ali za one isto, koji su nesretni i u svojoj nesreći nanose i drugima nesreću, uvrede i nemir. Zato je darovanje uvjek bilo dio Božićnih praznika.

Ja se zahvaljujem Vama osobno i svim onima medju Vama, koji su i osobno htjeli priključiti se daru meni i mojoj djeci. Molim vas primite izraz moje zahvalnosti, kao i moje djece, a i neke veće djece, koja su skupa s nama Božićevala ; jedan koji je stigao prije i drugi, koji je stigao isto sa golog Otoka u "slobodu" i iz nje u zatvor, i odatle opet k nama, baš za sam Božić. (Teško će ikada za sigurno znati koji je to čovjek bio...Koliko se je do sada moglo znati ili saznati, da je generalov ubojica Ilija Stanić izjavljivao kada je došao u Njemaču, te godine 1967., da je bio na Golom otoku zbog politike. Upravo te iste godine pred Božić je došao kod generala. Bilo bi dobro da se netko, tko je upoznat s ovim stvarima, jevi i iznese šta on ili ona znaju. Možda bi Miljenko Bebek o ovome mogao nešto reći, jer je upravo on preporučio i poslao Iliju Stanića kod generala. U to vrijeme Miljenkin brat Željko Bebek je radio u tiskari DRINAPRESS u kojoj je upravo tih dana završavao svoju knjigu JEDAN NAROD U OPASNOSTI, Madrid, 1968. Imam pred sobom tu knjigu koju mi je dao sada pok. Ante Kršinić ljeta 1982 godine. Na drugoj stranici kada knjigu otvorim, vidim i čitam rukom napisano: gosp. Anti Kršinić, u znak prijateljstva. U. 28.12.1968. Podpis Željko Bebek. Dakle, ako se prouči, analizira generalova rečenica; "...jedan koji je stigao prije, po mom mišljenju to je Željko Bebek, i drugi, koji je stiga isto sa Golog Otoka u "slobodu" i iz nje u zatvor, u Njemačkoj u logoru, i odatle opet k nama, to bi mogao biti Ilija Stanić, baš za sam Božić. Svakako, u istraživanju i istragama ubojstva generala Drinjanina, ovo pismo se treba ozbiljno uzeti u obzir. Miljenko Bebek je živ i mislim da živi u Njemačkoj. Njegov brat Željko je živ i još uvijek živi u Španjolskoj. Mo)

Darivanje pruža zadovoljstvo onima koji dobivaju i onima, koji daju. U tom duhu Vam još jednom velim : HVALA!

Uz naš vojnički pozdrav,

general Drinjanin.

Nadodano rukom.

dragi Ratko!

Potvrdio sam ček od 380 dol. (280 + 100) i poslao u Središnjicu, a Tebe molim, da mi dadneš imena, pa de se zahvalim i osobno svima darovateljima. poslao sam okružnicu na: Središnjicu, Tebe, Vladeka, Stanića i Nikicu Jurića. nikica je poslao onih 310 dol. i još kasnije 150 od društva, o tome poslije kad svršim odašiljanje "Obrane".

Hvala na svemu i grli te odani Ti Maks.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 13:06 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
PISMO PIŠE ŠTEF CRNIČKI ZA GENERALA DRINJANINA

Carcagente 12. siječnja 1969.

general DRINJANIN

Gospodin Ratko Gagro, Toronto 9. Ont.

Dragi Ratko !

Pisao sam Vam prije nekoliko dana, te se nadam, da ste to pismo već primili. Takodjer sam poslao pismo na Sredičnjicu kao pozdrav za Glavnu Godišnju Skupštinu sa nekoliko mojih primjedaba. Takodjer sam poslao u prilogu i ovjerovljeni prepis liste darovatelja dobrovoljnih priloga, dok jednu pokiju šaljemo ovdje u prilog Vama. Takodjer sam poslao na Središnjicu i dvije potvrde za blagajnu Središnjice. To sve je otišlo još prošli tjedan i nadam se, da već u rukama. Pisao sam takodjer i našem dragom Zagorcu g. Kučku, pisao sam takodjer i u Vancouver g. Mirku Cigiću. (Sigurno je Štef Crnički zabunom stavio ime Marko umjesto Franjo. Franjo Cigić rođen 1928 godine u Crvenom Grmu kod Ljuboškoga, živi u Vancouveru. Neki dan sam sa njim preko telefona razgovarao. Živ je i zdrav je. Gadine su tu, kako kaže, živi se, Bogu se moli, misli se sređivaju kako bi se u što mirnijem spokoju otišlo k Bogu, kaže Franjo Cigić neki dan. Mo)

Obzirom na to da je general na putu i neće se vratiti nego koncem ovog tjedna, to sam morao ja odaslati, jer bi inače bilo prekasno, da čekam njega. Posao je važan, a on se je zadržao preko načeg raćuna i očekivanja.

Novi broj OBRANE 101-102 je odaslan prošli tjedan i Vi bi ga svakako morali imati prije Glavne Skupštine, u koliko ga već sada nemate. Ovaj broj OBRANE je išao avionom kao inače redovito, a to zato, jer nema božićnog prometa, na avionima.

Vladeku bi morao pisati, a nisam dospio, nu čim se General vrati, "onda bum Vladeku pisal", a do toga lijepo ga pozdravi.

Inače obavijest je stigla povoljna, i stvar napreduje. Vi se ipak držite junački na Glavnoj Skupštini i nastojet, da ispane dostojno, jer ovaj čas disciplina najpotrebnija. Molim Vas, da nas obavijestite o ishodu Glavne Skupštine.

Kako je vaše zdravlje, a kako je gospodja Lenka. kakvo je njezino zdravlje. Dobivam vijesti iz Clevelanda, da je ljuta zima tamo, a kako je kod Vas u Torontu. Tu mora biti kao na sjevernom polu. U Argentini prilazi Odporu u velikim količinama Hrvati, tako da je u osnutku nekoliko novih ogranaka.

Ovdje je danas toplije nego obično, ali se nije smrzavalo niti jedan put ove zime. Narandže su još vani na drvetu.

Dragi Ratko, želim Vam sve najbolje, kao i gospodji Lenki sa željom da obadva budete zdravi i veseli, pa pozdravite sve naše.

Uz bratski pozdrav.

Sloboda Hrvatskoj ! Vaš (podpis Štef Crnički)


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet lis 26, 2012 13:09 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
PISMO PUK. IVANA ŠTIER-a GEN. VJEKOSLAVU LUBURIĆU
Zapovjedniku Hrv. Nar. Otpora.

Znanja radi kopije upućene:

Mirku Bušić za Hrv. Nar. Otpor u Ragentini,
Rudolfu Eriću za Hrv. Nar. Otpor u U.S.A.
Vjekoslavu Cecelji za Hrv. Nar. Otpor u Canadi,
Stjepanu Brbić i Srećku Roveru, za H.N.O u Austreliji,
Dr. M.Dabo Peranić, Paris,

(U do sada iznešenim PISMA MAKSA LUBURIĆA moglo se je uočiti osobna prijateljska povezanost između ova dva div junaka rata NDH generala Vjekoslava Luburića i pukovnika ivana Štira, ili Štiera, svejedno, jedno ili drugo je ispravno. U osobnim izmjenama pisama su se uzajmno oslovljavali sa" dragi braco". Također se je magla uočiti preko ovih pisama udaljenost od jednog drugoga, pa se je moglo, s razlogom pitati: zašto je došao ovaj spor između ova dva hrvatska uzor vojnika. Donosim u nastavcima od devet (9) gusto tipkanih stranica pismo pukovnika Ivana Štira generalu Drinjaninu. Mislim da će se na neki način moći doći do nekog zaključka. Mo)

Dragi Braco !

Buenos Aires, 12 prosinca 1966.

Tvoje zadnje pismo koje sam primio bilo je od 15 listopada o.g. Na isto sam Ti opširno odgovorio mojim pismom od 9 studenog. u istom pismu upoznao sam te sa razlozima moga negodovanja i nezadovoljstva sa stanjem koje (je) u posljednje vrijeme vlada u redovima Otpora općenito, a napose radi nastalog stanja u našoj lokalnoj organizaciji ovdje u Buenos Airesu.

Što se tiče stanja u redovima Otpora općenito, o tom sam Ti pisao i u nekoliko ranijih pisama. Još onamo iz doba sastanaka Velikog Radnog Skupa, koji je održavan u Kanadi uoši Desetog Travnja prošle godine, kojom prilikom sam na Tvoj opći poziv tom sastanku uputio i ja moj prijedlog. Stajao sam na stanovištu da se cjelokupnoj organizaciji Otpora uznastoji što prije dati jedan jasniji i podpuniji formalni i organizacijski oblik.

U mojim brojnim pismima koja sam Tebi upućivao (jer sa drugima se nikako ili vrlo malo dopisujem) trudio sam se uvjeriti Te da toj našoj "revoluciji duha", na kojoj smo obojica toliko radili, dademo konačno i jedno vidno, realno i elastično tijelo, u kojem će se moći ispoljiti djala i odgovorni rad svakog člana našeg pokreta. Drugim riječima, cjelokupnoj organizaciji Otpora krajnji je čas dati jedan bolji organizacioni oblik, na bazi demokratske izgradnje odganizacija od dolje prema gore, ili drugim riječima rečeno : ostvariti jednu demokratsku representivnu organizaciju. Općenito smo obojica u našim člancima zagovarali demokratiziranje naših i svih drugih hrvatskih organizacija, čemu bi vrhovna težnja i cilj imalo biti jedno opće hrvatsko predstavništvo, barem za hrv. emigraciju, ako već ne ono opće hrv. narodno predstavništvo.

Mislim da je Tebi i ostaloj braći još svježa uspomena na sabor u New-Yorku, kojom prilikom je po prvi puta naša emigracija imala priliku nešto većega u tom duhu ostvariti. Osnovano je tada neko Predstavničko Vijeće, koje i danas još životari, a da nije uspjelo uhvatiti više korijena i efikasnog života, postoje danas zato razne isprike i razlozi. Ja ovdje ne želim ulaziti u detalje tih razloga i tražiti krivce. Želim samo podvući činjenicu, da je Otpor na tom saboru bio razmjerno najjače zastupan, a danas se u redovima našega tiska o tome više niti ne piše niti vodi računa.

Pristaše Otpra su za pripremu tog sabora uložili mnogo truda i sredstava, a da sve to nije donijelo nikakove rezultate za Otpor, osim bacanje krivnje na Tvoje držanje i stav, koji nama općenito nije bio dovoljno razjašnjen i opravdan, kao što ni danas još ne znamo zašto je odjednom iza toga umuknuo brat Rover, član Vijeća i Otpora. Od svega toga vidjeli smo medjusobna obtuživanja izmedju Tebe, prof. Oršanića i dra. Jelića.
Mislim, da su radi svega toga o tome trebali biti detaljnije i intimnije upoznati barem oni istaknuti članovi Otpora, kako bi izravno saznali koje i kakve uvjete osobne i kakove političke naravi, su si pojedinci ili skupine postavljali. Tako se neuspjehom i šutnjom prešlo preko rada, truda i materijalnih napora mnogih članova Otpora.

Kada sam ipak nastavio insistirati i sugerirati jedno praktično rješenje ustavnog i representativnog uredjenja Otpora, te sam Ti u tu svrhu i pisao o mom planu kako to postići, Ti si razaslao okružnicu u kojoj si napose Radnom Skupu "North" predlagao da sastave u tom duhu svoj nacrt i pošalju kopiju i meni, kako bi s na bazi ovoga i drugih nacrta i prijedloga sporazumio sa g. Mehmedagićem i nas dvojica sačinili prvi opći nacrt ustava, načela i propisnika.

U svrhu formalnog oblika organizacije Otpora ja sam Tebi predlagao da se organiziranje Otpora usmjeri i bazira na dva pravca: domovinski (tajni) i vanjski, javni sektor rada. Vanjski sektor bi sačinjabale raznovrsne organizacije i povjereništva, sačinjavani na bazi prilika i mogućnosti, te zakona, koji vladaju u pojedinim zemljama slobodnog svijeta, predstavljajući dijelove vanjskog sektora Otpora kao autonomne organizacije, koje bi kao takove, autonomne, samostalno djelovale prema postojećim mogućnostima u odnosnim zemljama, i kao takove neovisno i samostalno suradjivale na demokratskoj i ravnopravnoj bazi i sa ostalim postojećim hr, državotvornim i pozitivnim organizacijama, te na istima mogle stvarati i zajedničke lokalne (mjesna i zemaljska) tijela, t.j. lokalne odbore i predstavništva, u svrhu jačanja opće hrvatskih pozicija.

U tom duhu razradio sam i nacrt i pravila za našu ovdašnju organizaciju u Argentini. Unutar Otpora pak, tj. unutar vanjskog sektora Otpora, sve te raznovrsne organizacije i povjereništva i radni skupovi, osim čisto svojih otporaških kontinentalnih predstavništva (vijeća), kao što su primjer "Radni Skupovi" "North", "Sud", "Oceanija" itd. imali bi i jedno svoje opće zajedničko predstavništvo-vijeće, načinjeno od izabranih delegata pojedinih odgovarajućih organizacija svojih odnosećih sektora.

Što se pak tiče domovinskog tajnog sektora, predlagao sam da se načini tajni vrhovni stožer za taj sektor, koji ne bi mogao (iz razloga tajnosti) imati nikakovog izravnog dodira sa pojedinim organizacijama vanjskog sektora. A da bi ipak Otpor ostao i bio cjelovita organizacija, predlagao sam da se iznad oba sektora (vanjskog i unutarnjeg), uspostavi jedno "Vrhovno revolucionarno Vijeće Hr. Nar. Otpora" sačinjeno iz tri ili četiri člana iz svakog sektora, a koji bi, što se vanjskog sektora tiče, bili izabrani unutar "Vrhovnog Vijeća (predstavništva) toga sektora.

To bi dakle "Vrhovno Revol. Vijeće Otpora" imalo biti spojni most iznad oba sektora rada, i ujedno vrhovno tijelo Otpora s Tobom na čelu. Logično je, da bi Ti time trebao renuncirati (odreći se, mo) na dosadašnjoj autorativnoj praksi "Glavnog Stana" kojega si Ti do sada popunajao po Tvom vlastitom nahodjenju, sa ljudima sa kojima si samo Ti bio sporazuman i zadovoljan, a koje si jednako autorativno mijenjao, bez ikakovog obrazloženja ikome unutar široke organizacije, bilo radi imenovanja, bilo radi uklanjanja članova "Glavnog Stana". (S ovim se ne bih složio. U hrvatskoj vojničkoj praksi riječ "Glavni Stan" je snaga vojske isto kao i u jednoj obitelji gdje riječ "Roditelji" predstavlja poštivanje i snagu obitelji. Izmijeniti riječ "Roditelji" u bilo koju drugu riječ, smisao obitelji se mijenja. Mo, )

Logično je i samo po sebi se razumije, da bi ta dosadašnja Tvoja praksa u slučaju ovakovog novog ustavnog uredjenja Otpora morala otpasti i Ti bi morao konzultirati se u svakom važnijem slučaju i pitanju sa članovima bilo "Vrhovnog Rev. Vijeća (što je u ovom slučaju "Glavni Stan", mo), bilo sa "Vrhovnim Vijećem vanjskog sektora, odnosno sa "Glavnim Stožerom" unutarnjeg (domovinskog) sektora.
Time bi Ti imao jedan odgovoran položaj, te bi u pitanjima odsudne naravi dijelio odgovornosti i prava, ali bi zato i za svaki na takovoj bazi legalni čin imao pokriće i opravdanje prema svima i svakome. Drugim riječima, Otpor bi bio potpuno odgovorno i reprezentativno tijelo i prema svim drugim izvan naše organizacije. A to znači: imati drugog ugleda i povjerenja , nego li je postignuto dosadanjim načinom, kada je sve od odlučujuće i opće naravi i vrijednosti koncentrirano samo u jedoj osobi - u Tvom autoritetu i u Tvojoj vlastitoj volji i odlukama. Pa zar se nije na tome pitanju slomio i H.O.P.?
I tu je logično moralo doći pitanje: Da li autorativni "vrhovnik", ili reprezantativno "predstavništvo", na čelu sa odgovornim i vremenski odredjenim "predsjednikom" ili "predstavnikom".

Mi smo u duhu naše "revolucije duha" neprekidno zagovarali "demokratiziranje" svih naših organizacija, kao uslovnom potrebom i preduvjetom općeg okupljanja svih hrv. državotvornih snaga. Opća hrv. koncentracija i akcija nije se do sada ni mogla postići samo zato, jer su se ovi principi odbacili u ime nekih "legaliteta i kontinuiteta", predstavljeni obično po ambicioznim prvacima, koji su u svojim nezdravim ambicijama ustrajali usvajati si ona i onakova prava, koja više ni po logici, a ni po pravu i praktičnosti ne mogu opravdati. Opće hrvatska sloga ruši se i lomi danas na sebičnim ambicijama tek nekolicine pojedinaca, koji u****o ustraju na krivim i prozirnim "oporukama", "imenovanjima" i kontinuitetima". (Moglo bi se skoro sa sigurnošću reći da se ove tri riječi: "oporuka", "imenovanjima" i "kontinuitetima" odnosi na navodnu Poglavnikovu oporuku, kojom je on pred samu smrt oporukom imenovao Dra. Stjepana Hefera nasljednikom Ustaškog Pokreta, te tako postao predsjednik Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta, HOP-a, mo)

Posljedice su danas napose vidljive u redovima H.O.P-a, a što, kraj svih naših nastojanja i napora da s tom praksom prestane, i kraj sve teorije naše "revolucije duha", i kod nas se počelo u****o polaziti istim pogrešnim putem. Ja sam ti uvijek nastojao izbjeći i našoj organizaciji epriječiti sve negativne posljedice takovog krivig puta. Mogu si u tom pogledu jedino osporavati da nisam bio pri tome dovoljno ustrajan i energičniji. Ali ja sam se jedini ograničavao o tim pitanjima pisati, prepuštajući i ostaloj braći da reknu svoju, kako ne bi počeo stršiti i ispadati nikakva opozicija. Bili smo u eri evolucije naše "revolucije duha" pa se to i ne bi smjelo prerano forsirati.

Ali sada, kada prelazimo iz ere evolucije u već dosta definirani i revolucionarni stav, program i sktivnost, sada mislim da se taj problem mora ipak jasno i glasno tretirati, prvo medju nama iz užeg i starog kruga, a po tome sve više i u širokim krugovima, koji če to od nas tražiti, jednako oni iz naših kao i iz drugih organizacija, koje su sklone s nama djelomično ili u širem suradjivati, jer nas počinju uočavati kao pozetivnu skupinu, ali nailazimo na poteškoće u pitanjima s kim i kako. Zato trebamo representativne autoritete, iza kojih će stajati organizirana odgovorna tijela.

U našoj organizaciji postoju u tom pogledu jedan vakum izmedju representativnih prvaka pojedinih društava, odnosno kontinentalnih skupova ("North", "Sud" i.t.d,) i neprirodnog i nepraktičnog "Glavnog Stana". Slikovito rečeno: Do pojasa smo demokratski i representativno zastupani, glava je apsolutistička, a izmedju pojasa i glave nema nišat. Naša organizacija nepa prsa i zato glava može lako gubiti osjećaj i vezu sa ostalim dijelovima tijela. I ako je nekima od vidno da se ponekada misli na "pupak" kao spojnica, ali taj nikada ne će moći zamijeniti "kičmu" koju predstavlja svaki pojedini aktivni i pozetivni član Otpora pa makar i u najmanjem omjeru. Svaki pojedinac mora osjetiti svoj udio i taj mu po zasluzi mora biti priznat.

On mora biti dio koji stvara, a ne koji samo slijedi i izvršuje naloge i upute, često puta bez prava i mogućnosti da svoje pravo i zaslućene pozicije održi, da ih sam zasluži a ne da čeka "imenovanja". (Budući da ja ova pisma pišem, i budući da sam više/manje, kroz ova pisma, dobio dojam da je došlo do spora u Odporu između Srećka Rovera, puk. Ivana Štira s jedne strane i generala Drinjanina s druge strane upravo stvaranjem Hrvatskog Narodnog Vijeća u New York-u 1962 godine. Srećko Rover je uz druge delegate HNO predstavljao Odpor u New York-u, kao i puk Ivan Štir. Poslije Kongresa HNV u New York-u, Srećko rover i Ivan Štir se više približuju HNV a sve više se udaljuju od Odpora. Barem se tako može zaključiti do sada izloženih pisama. Mo,)
Mi smo se radi te i takove prakse u H.O.P-u i pobunili, jer nismo htjeli živjeti od "milosti" ulizica oko Poglavnika, kao niti priznati njegova imenovanja i drugih njemu biližih-tajnika i blagajnika našim organizacijama. U slučaju Rovera organizirao si čak i posebni sud za njegovu rehabilitaciju i slomili smo bili čak i sa samim Poglavnikom jer nismo htjeli trpjeti uvrede i poniživanja koje su nam laskavci oko njega i preko njega podvaljivali. Isticali smo u duhu naše revolucije da želimo ići putem političke škole a ne političke vojarne.

I na koncu šta nam se sada dogadja? Umjesto da našoj revoluciji u času kada je uhvatila korijena i maha dademo isto onakovo tijelo kakovo smo htjeli dati i H.O.P-u kada je kulminirao, tj. stvorimo jako organizirano tijelo, mi se poput Poglavnika pobojasmo jake i uredjene organizacije, te i mi sada stadosmo na pola puta. I ne samo to, nego krenismo istim starim i krivim putem koji nam nije ni tada, pa neće ni ovaj puta, donijeti pozetivnih rezultata.

I sada, dragi braco, da zaključim ovaj prvi dio našeg općeg problema: Ti meni na moje konkretne prijedloge o ustrojstvu ustavnog i representativnog Otpora nisi do danas ništa konkretnoga odgovorio. Tvoja okružnica koja samo donekle dotiče ovaj problem mene nije mogla zadovoljiti, nego je dapače smela braću u Sjev. Americi, koja su mi na Tvoj prijedlog poslai sasma nešto drugo nego li sam ja bio očekivao u toj stvari.
Ti si u Tvojoj okružnici u njezinom prvom dijelu naveo da si Ti još prije povlačenja sa Ivan Planine bio po "Poglavniku imenovan zapovjednikom Hrv. Nar. Otpora i zapovjednikom Hrv. Oružanih Snaga" i dao si nam time izravno znati da tu stojiš na bazi kontinuiteta, te se i nadalje nazivaš "Zapovjednikom Otpora" (Uvijek sam cijenio talent, rodoljublje, vojničku sposobnost i sve moguće vrline pukovnika Ivana Štira, ali ovdje moram reći svoje, a to je da po svoj prilici puk Štir je uz svu najbolju volju i želju u ovom pismu zaboravio reći, ili nije znao, a to je da postoje samo tri univerzalna autoriteta na svijetu, a ta su: Roditelji, jer ih nitko ne može zamijeniti, general i svećenik isto tako, iako ih se može zamijeniti ali im se ne može titula oduzeti. Titula ostaje titula. Mo,). Nije meni ovdje važan naziv Tvog položaja, ali mi jeste važna činjenica da mi javno ispovjedamo ništetnost svih "kontinuiteta", pa ne može, već reda radi, jedno pisati i govoriti, a drugo u praksi činiti, kada se i onako sve može na podesniji našin riješiti, napose, kada nitko od nas Tebi ne osporava vodeće mjesto.

Napomena:
Kada sam u Parizu 1962 godine gledao film "NAJDUŽI DAN", francuski "LE JOUR LE PLUS LONG", engleski "THE LONGEST DAY", invazija u Normandiji 6 lipnja 1944., kada su saveznički vojnici se penjali uz one litice, mnogi i mnogi nisu uspjeli doći do vrha. Na koncu ipak je savezničkim vojnicima uspijelo se popeti na vrh litica, i tu su zastali. Njihovi glavni zapovjednici svi do jednog izginuli, pa kako nisu dobivali nikakovih zapovjedi, samo su sjedili i čekali. Nakon nekog vremena naišao tuda jedan general iz nekih drugih jedinica i pitao vojnike: da šta oni tu čekaju, našto je jedan od vojnika odgovori da oni nemaju nikoga tko će sa njima zapovjedati. Ovaj general zapita dotičnog: gdje su vaši zapovjednici, našto vojnik upri i pokaza rukom na zopovjednike koji leže mrtvi, jer su svi izginuli. Ovaj general upita dotičnog da šta je on po činu, našto je ovaj odgovorio da je obični vojnik. Od sada si general, i naprijed! Vojska se je digla bez pregovora, svi zajedno u borbu, a ne u svađu.

Dragi Hrvati tada sam shvatio šta znači biti vojnički zapovjednik; tada sam shvatio ulogo vojnika i ulogu zapovjednika. Otporaš.


Tražimo jedino podesnu suvremenu legalnu i odgovornu formu, niti radi Tebe, niti radi sebe i drugih, nego radi opće potrebe i opće hrv. stvari. Ti si se razumljivo morao onda razići i sudariti sa Oršanićem i Jelićem u Vijeću u New Yorku. Organizacija i pojedinci šutke smo prešli preko toga, iako nas još i danas boli neuspjeh toga Vijeća, bez obzira joliko je tu Tvoje, a koliko tudje, krivnje. Gubi na tome neuspjehu opće hrvatska konsolidacija i gube ona braća koja su se marljivo i svesrdno za uspjeh toga Vijeća bili zalagala. Tako sam i ja najzad iz Tvoje okružnice morao razabrati da odbijaš moja nastojanja i potrebno izmjena dosadanje prakse. Logično je, da su to tako kako si Ti htio shvatili i mnogi drugi, pa mi nije nikakovo čudo da moja uža okolina ovdje u Buenos Airesu nije mogla imati drugog razumijevanja i mišljenja nego ono koje si Ti na taj način sugerira. (Tko je pratio pisanje generala Drinjanina mogao je uočiti da je general pisao da pukovnik Štir ima svoj "komitet" u kojem on radi i u kojem on želi biti predsjednik i tome sl. mo,)

Drugi dio spomenute okružnice govori najviše u pogledu načina organiziranja radnih skupova i uglavnom u pogledu širenja tiska "Drinapress-". Bilo mi je odmah jasno zašto su braća u Sjev. Americi logično i doslovno shvatili Tvoje priedloge i zato je njihovo izvješće sa zasjedanja "Radnog Skupa" "Noth" sve u duhu Tvoje okružnice i kao takova nisu ni mogla poslužiti onoj svrsi radi koje su i meni trebali poslati svoje zaključke i "nacrte" napravljene konačnog ustava i propisnika Otpora kao organizacije i općenito, već su tretirali jedino dio posla i rada, i to samo onoga oko širenja i finansiranja tiska "Drinapressa".

Tako ja ne samo da nisam imao šta tretirati i pripremati sa Enverom Mehmedagićem, nego sam čak morao ustanoviti da on u cjelosti dijeli Tvoje dosadanje stanovište i smatra Otpor hrv. nad organizacijom, čime i on ide starim neostvarivim putevima, koji su do sada svi od reda bili frakasirali i eto ovo zato i pišem jer se bojim da će i naš frakasirati, a ja bih to želio dok je još vrijeme spriječiti. Mene nije ništa iznenadio na osnivačkoj skupštini našega društva u Buenos Airesu stav ovdašnje braće, pa niti brat Božo Veić, koji mi je na moje opaske u tom duhu izrečene žestoko dobacio da si Ti za njega sve. Dakle: i glava i smisao i snaga Otpora.
Ja sam ga jedino mogao zapitati da što ćemo učiniti ako Ti kao smrtnik iznenada umreš, jer će na taj način s Tobom morati umrijeti i Otpor i sav rad i napori Otporaša, kojima onda jedino ostaje da slijede ispraznu teoriju "nasljedstva" i "besmrtnosti", te uz besmrtnog Poglavnika imati još i besmrtnog Luburića (Ne bih se baš potpuno složio s ovim što pukovnik Štir kaže. Poglavnik ostaje VJEČITI Poglavnik zbog svojeg djela u stvaranju hrvatske države poslije 839 godina, i ostaje VJEČIT po tome što je USTAŠTVO POISTOVJETIO S IMENOM HRVAT, HRVATSKA itd., a Vjekoslav Maks Luburić ostaje VJEČIT po tome što je dao ideje preko PORUKA IZMIRENJA koja je izišla u Istarskoj DRINI 1964., kako se Hrvati mogu osloboditi samo onda kada se ujedinimo u JEDNU FALANGU. To su rijči generala Drinjanina izrečene više puta u ovim pismima. Mo,). Nešto nas valjda naše odmakle godine već godine i iskustva drugih moraju naučiti!

I sada će valjda i Tebi i braći biti jasno da se meni i ovdje u Buenos Airesu u slučaju stvaranja naše nove organizacije nije bilo moguće odreći se postulata i principa našeg revolucionarnog stava kojega smo do sada javno ipovjedali na naše i opće zadovoljstvo većine Hrvata, kao i mojih osobnih principa opće naravi, te je zato i došlo do mojega razilaženja sa ovdje najbližom mi skupinom otporaša.

I tako eto dragi Braco, površno ili nikakovo rješenje našeg općeg problema ima za poljedicu i posebne lokalne probleme, kako ovaj moj sa našim odborom u Buenos Airesu. Ja sam Tebi o tom problemu detaljno pisao, ali jer su naša braća s pravom primjetila da u izvješćima o našem odboru, koja su u tri uzastopna dvobroja OBRANE uveličavala dvojbeni triumf kako odbora tako i Otpora općenito u Argentini mene u svemu tome ne nalaze, smatram se dužnim pred njihovim pismenim upitima izjasniti. Zato ću ovime i njima, kao i drugima za koje smatram da su potrebni znati o čemu se radi, upućujem kopije ovoga okružnog pisma. Tim više, što se u nejasnoći i nepoznavanju pravoga stanja, često i obično stvari iskrive prema nahodjenju pojedinaca. Sve su to naši stari prijatelji i suborci, i ja sam moralno dužan i njima opravdanja dati, a oni neka onda sude po svom najboljem nahodjenju i Tebe i mene, sebi i drugima koji bi bilo išta zajedničkog s tim problemima mogli imati.

Konačno, ovo je otvoreni i iskreni razgovor medju nama i o nama o problemima koji sve nas manje ili više tangiraju i prema tome moraju zanimati. Ovo je naš čas otvorene kritike; jedna rasprava, koja bi više pripadala jednom vrhovnom vijeću kada bi ono kod nas postojalo. Smatram ovakove otvorene rasprave potrebnim i korisnim, jer ako ih se ne bude ovako prakticiralo i toleriralo, onda pojedincima ne ostaje drugo nego ili kimati na sve glavom u znak bezuslovnog prihvaćanja svakog, pa i najlošijeg stanja, i svake "zapovjedi" ili "odredbe" bezuvjetno i bez ikakove garancije, de facto priznavanih ili nelegitimnih "autoriteta".

Evo u čemu se sastoji naš lokalni problem u Buenos Airesu (možda je ispravnije da ga nazovem za sada "mojim" problemom sa braćom u odboru u Buenos Airesu):

1. ) Smatram da je organizacija uspostavljena sa "Radnog Skupa" u rang odbora i društva, prenaglo i da se je skoro u svemu improviziralo, tražeći u svemu u prvom redu makar i časoviti efekt kratkotrajne vrijednosti. Tražio se je popularitet koji ne odgovara stvarnom stanju stvari.

2. ) Objavljena je na brzinu improvizirana osnivačka skupčtina, a da se prije toga nije objavio niti potrebni i mogući upis članova, a niti su upisani bili zaprimljeni u društvo u duhu naših pravila i opće prakticiranog načina, te tako na skupčtini se nije znalo koliko članova društvo imade i koji su ti članovi, kakovi su i da li odgovaraju uslovima i smjernicama našega rada i programa općenito.

3. ) Zatraženo je bilo da načinim nacrt pravila društva, kopiju kojega sam i za Tebe načinio i prema izjavi g. Šakića (Dinko Šakić, mo) ista Ti je poslana na uvid. Ti nisi, koliko je meni poznato na ista stavio nikakovu primjedbu, a to je i naša interna stvar ovdje, pa zato tu Tvoju primjedbu nisam niti mnogo očekivao. G. Mehmedagić je ista pravila trebao prevesti na kastellanski, što je on i učinio, ali ih je time u mnogome izmjenio. Iako je moj sastavk pravila bio tek nacrt, to je i samovoljni prevog g. Mehmedagića mogao imati samo isti značaj, te su se oba nacrta ipak trebala dati osnivačima na uvid, mišljenje i prihvat, što, koliko je meni poznato, nije bilo učinjeno, niti se je mene za te izmjene išta više pitalo, te barem uobičajnog reda radi izvjestilo zašto je moj nacrt pravila izmjenjen, u koliko i u čemu. Drugim riješima: ja sam trebao poorati njivu bez da imadem prava uvida što će se na nju posijati.

Na isti način i bez predhodnog konsultiranja sastavljena je momo mojeg znanja, udjela i mišljenja lista dužnostnika, gdje mi je "udijeljena" dužnost i jednostavno na skupštini data do znanja. Ako ne prije, a ono barem pred sam početak skupštine bilo je prilike i vremena da me se makar reda radi obavjesti i upita sporazumnost, ako ne za ništa drugo, a ono barem za ulogu meni namjenjenu. Dakle, ne peti, nego sam ispao zadnji (možda i deseti - jer nas više nije ni bilo prisutnih) točak u kolima - i to u kolima u kojima, koliko-toliko, vučem već nekoliko godina, svakako više nego li većina prisutnih, koji su-barem nekoji od njih-prvi puta se pojavili, ili uopće se nisu pojavili niti sam ikada znao da su bili skloni Otporu. Logično je, da sam već i radi toga otklonio primiti svaku dužnost u novom odboru.

4. ) Bio sam protivan ideji vješanja Tvoje slike uz slike Starčevića, radića i Poglavnika, tim više, kada za mnoge je još diskutirana i slika samoga Poglavnika. G. Veić je izjavio da je sliku dao načiniti na svoju vlastitu inicijativu, dakle bez konsultiranja ostalih, što sam ja vidio vrlo netaktičnim potezom, koji će imati za sobom neželjnih i nepotrebnih negativnih komentara, kao što se je konačno i ostvarilo.
- Mi smo uvjek isticali u duhu nače revolucije duha da smo protiv svakoga personalizma ovakove naravi, jer da nam je slijediti pouku i savjet Ante Starčevića, koji kaže da nam ne treba "gončina", ne vodju nego ideju da valja slijediti. A tako je to i u duhu "demokratiziranja" kojega stalno zagovaramo. Druga je stvar izvjesiti Tvoju sliku na čisto načim otporaškim priredbama i na odgovarajućem mjestu "domaćina" a ne narodnih neos****ih velikana, kamo još za života malo tko pripada.

Pisao sam Ti o mnogim drugim razlozima, o kojima ovdje neću duljiti, i predložio Ti da za Tvoje dobro u buduće zabraniš slične stvari. Ja nisam ni Tebi, a ovo ne tajim ovdje ni drugima, da ja Tebe ne ću kao "vodju" i autorativca na bazi starog sistema i "kontinuiteta" nego kao legitimnog representativnog prvaka unutar jednog representativnog i na demokratski način izabranog tijela i dotle, dok opravdavaš dobiveno povjerenje i izvršavanje postulata i ugovorena načela organizacije unutar ugovorenoga i općenitog priznatog programa po svim legitimnim forumama široke organizacije (Meni se čini da ovdje puk. Štir govori o konstituciji, Predsjednicima, Saboru, izborima, demokraciji, nadglašavanju itd., dok kroz Pisma Maksa Luburića se može uočiti da general ne govori o nekom preuzimanju vlasti kako bi on bio predsjednik. General isključivo govori o borbi i to oružanoj borbi za oslobođenje Hrvatske, a svaka borba imade svoje isoke vojničke zapovjednike, koje Vrhovni Zapovjednik Oružani Snaga postavlja i smjenjiva, nitko drugi. Vjekoslava Maksa Luburića je za generala postavi Vrhovni Zapovkednik Hrvatskih Oružanih Snaga, a taj je bio Poglavnik, te samo je on njega mogao razriješiti tih dužnosti, i nitko drugi. Kako je poznato iz Pisma Maksa Luburića da je on, Maks Luburić povratio sva vojnikčka odlikovanja Poglavniku, a ne da je Poglavnik to zahtijevao. Na pritisak sa mnogih strana, general se je povukao u "zimski san" sve do Poglavnikove smrti 28 prosinca 1959 god. Odmah poslije Poglavnikove smrti, dakle u siječnju 1960., general se pokreće sa svojim istomišljenicima, ne kao poglavar na čelu jedne države, nego kao jedan legitimni genera Hrvatske Vojske. Na bazi toga general je prikupljao hrvatsku buduću vojsku. Mo).

Posljedice nerazumijevanja ili namjernog iskorištavanja ovog problema su vidne i koliko su mi rekli prijatelji iz drugih organizacija, biti će još vidnije i daleko po Tebe i nas negativnije.

5. ) Osnivačka skupština društva je zapravo bio trosatni govor o organiziranju famoznog "asada", koji sam ja mojom oštrom reakcijom prekinuo i sa ćime se ja nisam solidarizirao, jer sam vido demagošku zavaravajuću pozadinu, koja je bila veća od one pozetivne. Skupština je obavljena bez ikakvog programatskog reda (koji nije ni postojao kao što je to svugdje običaj), jer je sve bilo već prije predhodno dogovoreno i uredjeno na jednoj sjednici priredjivačkog odbora kojoj ja radi gripe nisam mogao prisustvovati. Tako sam uglavnom ja bio stavljen pred gotove činjenice. dakle, i u ovom slušaju posve zaobidjen i preskočen, kao da sam u Otporu novalija ili pak osoba nepoželjna i svakog povjerenja i pažnje vrijedan. Jedini je od prisutnih bio g. Mirko Bušić, koji je primjetio takovu nepažnju i osobno se izvinjavao radi toga.

6. ) Tri dana pred samu osnivačku skupštinu donio je g. Šakić svoj pisaći stroj u svrhu da na zahtjev odbora sastvim prigodni govor za skupštinu u kojem će se prisutni upoznati ciljevima društa, a isto tako da sastavim i govor koji će se održati za vrijeme "asada" sa prijateljima društva, kojom prilikom će se isti upoznati stavom i smjernicama društva, drugim riješima, čime ćemo se predstaviti đirem krugu uzvanjka. Udovoljio sam zahtjevu i sve ponio sobom na skupštinu. Na moje najveće iznenadjenje akt skupštine je formalno pretrčan i prešlo se je na drugu debatu o "asadu" a da me nitko ni jednom riješu nije upitao za zatražene sastavke govra.

kada sam na koncu prekinuo tu rasparavu, koja ne spada na skupštinu, nego tek na novu izabranu upravu društva, te ljutit pita zašto su tražili od mene govore koje sada nikoga ne zanimaju, tražili su konačno da ih oba prošitam. Prigovor je bio jednoglasan da su predugi (oba svega 40 minuta) i dato mi je znati da su govore već predvidjeli g.g. prof. Fržop i predsjednik Lukas juričić. Sastavci su uzeti da će se o njima raspraviti na sjednici novog odbora i eventualno s njima koristiti makar djelomično, no, kako sam mogao kasnije saznati, niti je tako bilo niti su isti predani tajniku. Ostali su u nećijem džepu.
Nije to na koncu važno, jer se i nisu trebali nikome svidjeti, ali je važan način postupanja, kao što je važno istaći da su se za vrijeme "asada" redali govori od podne do na večer, pri čemu su govorili od strane društva barem četiri govornika, a da ipak nije sve to skupa proglašeno "predavanjem" kako se to pokušalo ovdje među našima opravdati neprimanjem mojih primjedbi, prigovora i sastavaka, a na upite radoznalih zašto nisam "asadu" osobno prisustvovao i zašto nisam u odboru, biva "htio je držati predavanje" što se nije moglo dozvoliti itd.

Eto Braco, još jednom tebi, i nekolicini prijatelja, moje obrazloženje o tome u čemu se sastoji lokalni problem. Ti meni nisi htio odgovoriti ništa, te ja po svojoj logici zaključivanja osjetih da taj problem za mene postoji i da ipak nešto iza svega toga stoji. Moje postepeno eliminiranje? Lagano odbacivanje i guranje iz organizacije, ili mi je to jasno dato do znanja da sam radi svojih pogleda i stava u pogledu izgradnje organizacije, ideološkog smjera, ili nečeg drugog, jednostavno nepoželjan?

I jer ni Ti do danas nisi htio zaći u taj "naš" lokalni problem, te se radije uopće ne javljaš, meni je konačno potrebno znati dokle ovaj problem imam smatrati zaista "lokalnim", ili si i Ti sasvim time sporazuman onako kako se odvija? Ili pak misliš da to mi moramo ovdje sami medju sobom riješiti? (Ja bih se ovdje s ovim složio s puk. Štirom. On za sigurno traži od generala Drinjanina njegov autoritet da uskoči u lokalni problem i da situaciju smiri onoliko koliko može. Mo)
Ja ne tražim da budeš sudac bilo kome. Ti i ne možeš tu biti sudac. Ali jer sam ja Tebi pisao u zadnjem pismu i o drugim problemima od opće naravi, a Ti meni ne odgovaraš, ja najzad ne znam koji su tome razlozi: lokalni ili opći, pa ti ovi potonji dobro dodju da se ne javljaš tobože radi onih prvih, koji na Tebe možda i ne bi spadali.

Ja sam Tebi u zadnjem pismu pisao da se ne mogu složiti sa pravcem kojim sve više polazi naš "službeni kurs", kojega u zadnje vrijeme diktiraš zajedno sa Mehmedagićem. (Ovo pismo je pisano 12 prosinca 1966. Dr. Enver Mehmedagić je bio Pročelnik Glavnog Stana Hrvatskog Narodnog Odpora, s kojim je general potpisivao sve letke koji su pisani za Domovinu i Proglase Hrvatskome Narodu, hrvatskim komunistima, hrvatskoj radničkoj klasi, hrvatskim studentima, hrvatskim vojnicima, itd. Ja ne znam jeli ili nije puk. Štir bio član Glavnog Stana, pa iz ovog proizlazi, rekao bih, čista ljubomora, što i ne mora biti mo)
U prvi mah izgledao mi je taj kurs kao povremena taktika obzirom na zadnje dogadjaje u Jugoslaviji i pad Rankovića. Mislio sam da se na čas može za neko vrijeme malo zatomiti naš dosadanji nepomirljivi stav prema komunistima (pa i hrvatskim) kako bi se donekle okružilo hrvatske komuniste u otporu prema Srbima, misleći pri tome na daleke buduće posljedice koje bi se time mogle jače i brže izazvati.

Upozorio sam Te na oprez, da se ne prenagliš, jer izgledalo mi je odmah da je sva ta rabota tamo ništa drugo nego spašavanje partije i Jugoslavije, i da zato moramo biti vrlo oprezni sa takovom nađom taktikom. Ti si mi odgovorio da dijeliš u tom pogledu moju bojazan i time si me na čas umirio. Nije Ti to bilo teško postići jer ja prema Tebi u toj stvari nisam imao nepovjerenja. Ja nisam bliz onim izvorima podataka i vijestima koji Tebi stoje na raspolaganju i zato sam mirne duše mogao vjerovati da ćeš tu časovitu taktiku ipak znati kontrolirati i korisno iskoristiti. Tim više što je Dabo Peranić uporedio i uvjerljivo razčinjavao razvoje i uzroke dogadjaja u Jugoslaviji i dizao ideju veliko-hrvatstva, što sam obzirom na velikosrbstvo svih boja smatrao, i danas smatram potrebnim.

Takodjer sam Te bio upozoravao da se ne prenagliš tom taktikom, jer da osjetim da ovdje u Argentini nas prate u radu i pisanju i da nam se zatvaraju sve više vrata i uskraćuju povjerenja. Hvala našim nerazumnim partijskim denuncijantima i suparnicima koji nerado gledaju uspjehe Otpora, iz (ne) zavidnosti i političke slijeposti koriste sve moguće da nas svojim tužbama vlastima oblate. I to su uspjeli i još uspjevaju. Mi smo do sada ovdje slovili općenito kao izraziti i nepomirljivi antikomunisti, a napose je takovim smatran gen. Drinjanin i Otpor, kao nešto upravo ekstremno protukomunistički, što kroz pisanje našrg tiska, što kroz moju knjigu o gerili. Nije baš bilo razumno da je za vrijeme "asada" govorio upravo prof. Fržop, koji je ovdje nerado gledan radi svojih nekadašnjih posjeta ambasadoru (jugoslavenskom), iako ja ne sumnjam u njegovo hrvatstvo i njegov nacionalizam, primjetio sam prijateljima da iz taktičkih razloga nije podesno strašiti ga, jer će to biti krivo tumačenje na štetu Otpora i našega novog društva.

Iako je posjeta bila osobne naravi Fržopa, društvo se ne smije i ne može staviti iza njega i indirektno opravdavati njegov osobni čin i time se izložiti kompromitiranju. General Herenčić je to medju prvima javno iskoristio, ne da osudi prof. Fržopa, nego da mu njegov čin posluži za povod da napadne Tebe, Otpor i prijatelje. Vrlo nepromišljeno i neukusno od jednog hrvatskog generala, ali činjenica je tu i time nije još sve svršeno. Fržop je poslužio tek kao prva stepenica, prva kvaka.

Ali i to bi Braco bilo prošlo, kada bi mi bili oprezniji i odgovorniji. Stvar i slučaj Fržopa ne bi sam po sebi bila važna niti da se spominje, kada ne bi bilo u zadnjim brojevima OBRANE sve više iznenadjenja i za nas same, barem mene osobno, a znadem pozetivno i za mnoge druge iz redova Otpora i izvan njega. Pomno pratim pisanje OBRANE, napose što se odnosi na nas ovdje, a što sve vjerujem piše uglavnom g. Mehmedagić, koji je do sada napisao mnogo lijepi stavri, realnih i prihvatljivih, ostajući uvijek u granicama i duhu naše revolucije i programa.

Iako se u nekoliko slučajeva nisam s njima u svemu slagao, vjerovao sam da je to i prirodna pojava, napose obzirom na razlike u našim godinama starosti, pogledi mladjih i ne mogu se posve podudarati sa našim, mišljenja mladjih naraštaja moramo ipak upoznavati i sa našima nastojati koordinirati i td., (ovdje se u potpunosti slažem sa puk. Štirom, mo), ali imadem dojam da je počeo ići malo predaleko, dok najzad nisam pročitao u OBRANI novi program H.N.Otpora, koji me je više nego iznenadio.
I to vrlo neugodno. Ja sam tebe u zadnjem pismu (kojega si vjerujem primio prije izdanja ovoga broja OBRANE) (dvobroj 49-50) upozorio da se opasno udaljujemo u taktiziranju i da imadem dojam da nam taktika, koja je trebala biti samo prigodne i sporedne, sve više postaje programom i da ću, ako se tako nastavi udaljivati od starog programa, biti prisiljen i javno protestirati. (Pred sobom imam taj dvobroj 49-50 OBRANE. Evo šta se tu kaže na strani 7 ovog dvobroja:

"PROGRAM HRVATSKOG NARODNOG ODPORA"

BUDUĆI OBLIK HRVATSKE DRŽAVE

U Hrvatskoj Državi, za koju se bori i zalaže HRVATSKI NARODNI ODPOR vladati će demokratski i parlamentarni (saborski) poredak, koji će svakome jamčiti pravo slobode, vjere i uvjerenja. Demokratski ustroj države, podpuna sloboda za svakog gradjinina bez razlike spola, vjere i uvjerenja, uključujući i komunističku stranku Hrvatske, pružiti će svim gradjanima mogućnost slobodne manifestacije misli.

Tajnim slobodnim glasanjem, biraju se narodni predstavnici za Hrvatski Sabor. Država jamči svakome slobodan život i rad. Narod pomaže državne ustanove i državu kao zaštitnicu slobode. Hrvatska Država i njeni organi moraju svakog pojedinca i naroda kao cjeline. Politička stranka koja upravlja državom, nije država. Državu sačinjavaju samo narod i njemu treba biti podčinjena vlast. U svim državnim poslovima i za političare, valjan je samo pravorijek naroda. Ne će postojati ni povlaštena stranka, ni povlašteni stalež, ni povlaštena vjera. Pred državom smo svi jednaki.

Svi gradjani bez razlike, mogu se natjecati na najviša državna namještenja, prema njihovim sposobnostima i obrazovanju, bez razlike na njihovo političko mišljenje. Organi reda (policija), redarstvenici (milicija), državni namještenici, kao i sudbene vlasti, neće biti pod uplivom niti zavisiti od političke stranke na vlasti, što vrijedi i za vojne formacije Hrvatske Države.

Hrvatski Sabor će ukinuti sve represivne organizme sadašnjeg režima koji poput Udbe djeluje na području Hrvatske.

Hrvatska će vojska preuzeti i držati vlast nakon uspostave Slobodne Hrvatske Republike, kroz dvije godine, za koje će vrijeme omogućiti primjenu i sprovedbu u stvarnost ovog programa.

Hrvati - vojnici, podoficiri i oficiri sadašnjih Jugoslavensko - komunističkih vojnih formacija, automatski će preći i biti ukopljeni, sa istim činovima, u vojne formacije Hrvatske Države.

Garancije stanovništvu Hrvatske biti će date Revolucionarnim Privremenim Ustavom u ovoj prelaznoj fazi, dok Hrvatski Sabor ne donese jedan stalni i konačni Ustav koji će zadovoljavati sve komponente Hrvatskog Naroda.

Svi gradjani i stanovnici Hrvatske podpasti će pod opću političku amnestiju za sva nedjela političke naravi počinjena od 1941. pa nadalje. (Ovo se za sigurno odnosi i na Josipa Boljkovca, Josipa Manolića i druge, ako iz mržnje prema izraženom hrvatstvu nisu ubijali Hrvate, mo) Ovo je jedini način da se smire duhovi i sprovede u djelo bratstvo Hrvatskog Naroda. Svaka vrst osobne osvete ili proganjanja, biti će oštro zakonom zapriječeni i kažnjavani.

U koliko stanovništvo hrvatskih pokrajina, Bosne, Hercegovine i Sandžaka plebiscitiranom većinom zažele da ove pokrajine u sastavu Hrvatske Države imadnu osobine koje će se ispoljavati u njihovoj autonomiji i federalnom odnosu sa ostalim dijelom Hrvatske, ovoj će se želji udovoljiti.

Hrvatska Država će, prema tome, obuhvaćati cijelo povjesno i etničko područje koje nastanjuju Hrvati već preko tisuću godina."

(To je što OBRANA dvobroj 49-50 1966. kaže. Šta je pogriješno s tim? Mo.)

I zato je "novi program" za mene ne samo iznenadjenje, već je i najveće razočaranje. Ovaj novi program je prava kapitulacija Otpora i skretanje za 180 stupnjava i unazad i u lijevo (Na znanje. Mnogi su tada generala prozvali komunistom zbog PORUKA IZMIRENJA...i približavanja hrvatskim komunistima u borbi protiv Jugoslavije i "srbokomunizma", kako je to često govorio i pisao deneral Drinjanin. Evo, i naš junak i Vitez rata NDH puk. Ivan Štir tako misli, ge je general sa svojom politikom "IZMIRENJA" otišao... "za 180 stupnjeva unazad i u lijevo". I generalov ubojica Ilija Stanić u svojim izjavama preko "serija jugoslavenske tajne službe..." iznosi da je general imao na svojem pisaćem stolu šifrirana pisma za Ruse..., mo). Tko ga je sastavio, Ti ili Mehmedagić? To bi dakle imao biti odgovor na moja upozoravanja? Ako ga nisi Ti pisao, je si ga barem pročitao i trijezno analizirao? Jednostavno si ga otiskao, objavio i organizaciji diktatom nametnuo i sada neka se od njega pere i brani kako tko hoće i zna, iako se kome svidja ili ne.

Opet, dakle, jedan udar Otporu, kao onaj u slučaju Jordana, koji te je skoro i glave koštao, jer si lakomisleno nasjeo ljudima za koje se nisi trudio prvo dobro u dušu upoznati. Opet zar na sklizavom ne ispitanom terenu prenagljuješ u svojim samovoljnim odlukama i stavljaš organizaciju i sve ostalo pred neke gotove činove, a na bazi nišega stvarnog i općenito prihvatljivog. Što je tebi da nas ovako dvije ili tri godine stavljaš u tako nejasne i nemoguće situacije? Smatraš li Ti nas, Tvoje osobne prijatelje stare suborce, i sve druge budalama, neodgovornim ljudima bez vlastite kičme i mozga? Sredstvom? Ili se smatraš jedino pozvanim i nadljudskim, da možeš sve prepisivati u ime nešega "svetoga" i "višega" kojega se jedino Ti nemoraš držati i poštivati? Zar snobovima misliš ostvariti Tvoje planove? Ja samo Tebe mogu smatrati odgovornim za taj neprihvatljivi "novi program" kojega smatram posvemašnijim napuštanjem dosadašnjeg smjera i borbe Otpora, jer je to skretanje u krajni socijalističku ljevice, na točku gdje se jedino mogu spojiti desničarski i ljevičarski ekstremi, neka vrst "naserovštine", gdje se arapski nacionalizam nameće sa Titovim komunizmom u sjeni rusko-komunističkog tutora.

To je za moj pojam izdaja hrvatske narodne i oslobodilačke borbe, Otpora i prijatelja; to je kapitulacija posvemašnja pred svega nekoliko (možda tek 3%) hrv. komunista koji služe Titu da spasi Jugoslaviju i partiju, a ono opet pomalo rehabilitira Rankovića za volju Srba, koji u svojoj hrvattožderskoj megalomaniji i dalje će ostvarivati velikosrpsku "zavetnu misao", kako sam ono pisao u brošuri o Bosni: "da bi se srpskim selima moglo proći od Mostara do Zadra". A ranković je spremao velikosrpski udar Titu, i Hrvatima, te je već bio dijelio kamionima oružje hercegovačkim četnicima za pokolje hercegovačkih Hrvata, za koje i ja kao Slavonac mnogo osjetim i strepim.

Zar nije OBRANA mogla više o tome pisati, onako kako si pisao poprativši knjigu Gen. Villegasa, gdje si pisao kao onaj stari Maks, da sada ne mogu prepoznati Tebe u "novom programu". gdje si zapravi pravi i iskreni Maks?

Ja se ovdje neću upuštati u detalje tog novog programa. Dovoljno je svakome da ga pomno i hladokrvno pročita pa da osjeti neku neugodnu hladnoću u duši. A čitati će ga mnogi Hrvati, pa i pravnici i socialozi i političari (Za sigurno ga je čitao general JNA dr. Franjo Tuđman, kojemu se je svidio ovaj "novi program" Hrvatskog Narodnog Odpora, te slijedeće godine, dakle, 1987. došao posjetiti Kulu Hrvatstva u Torontu i u njoj Državotvorne Hrvate organizacije HNO. Osobno sam bio na tom sastanku. Mo). I reagirati će.
Imao sam prilike već neke od takovih čuti što misle. Jedna zbrka pojmova, protuslovlja i površenosti. Nešto što ja osobno ni da je ublažim zabludama i pogreškama napisano ne bih mogao prihvatiti.

Dragi Braco, ne mogu pljuvati na prošlost; ne mogu taktiku pretvarati u program, najmanje taktiku vrlo prozirnu, prenagljenu, opasnu. Ja sa svoje strane taj novi program osudjujem i posve odbacujem u cijelosti, jer su u njemu posve zasjenjene i one neke pozitivne stvari, koje se ali ne mogu tako prikazati i plasirati.
Ako još držiš do moga mišljenja i do moje suradnje, onda tražim da taj program odmah javno opozoveš i posve obezvrijediš. To nisu načela i program koji su objavljeni u onom izvanrednom broju DRINE, i koji je bio osnažen zaključkom Radnog Skupa "NortH" deseti travnja prošle godine. (Pukovnik Štir za sigurno misli na "izvanredni broj DRINE" koja je izišla kao 14 knjiga Drinine Knjižnice u početku 1966 godine, a ovo pismo je pisano iste godine, ali u zadnjem mjesecu godine, dakle u prosincu, pa se čini da je to bilo prošle godine. Ova DRINA donosi: TEMELJNA NAČELA I DUŽNOSTI HRVATSKIH BORACA U EMIGRACIJI. Ova načela su uistinu izišla u prvoj DRINI poslije Poglavnikove smrti, a tiskana je u travnju 1960. Zbog važnosti i velike potražnje, DRINAPRESS je tiskala ovu izvanrednu DRINu 1966. Mo).
To nije onaj program, niti su to ona načela za koje mi već u nekoliko navrata najavljuješ da su ponovno u tisku. Ako su Tvoja obećanja meni u toj stvari davana konačni odgovor u tom novom programu, onda mene nisi zadovoljio. Naprotiv, izazvao si me na ovakovu reakciju. ja moje principe i stav ne mogu podvrći niti našem dugom prijateljstvu, jer oni služe nečemu višem i vrijednijem od nas. Barem ja nastojim da to tako bude u svakom ovom činu i naporu.

I tebi i prijateljima dajem ovime otvoreno i iskreno moje misljenje. Nisam krzmao dati oduška mom pravom uvjerenju i mišljenju. Ne pišem ovo zato da tebi ili Otporu naškodim. naprotiv! Želim samo koristiti našoj užoj i općoj hrvatskoj stvari, a na Vama je da zauzmete i prema meni Vaš stav, po Vašoj najboljoj savjesti. Vrijeme i istina biti će nam konačni sudac. Ne želim biti novi "Vrančić" u Otporu.
Želim jedino reći što mislim, da nitko ne dvoji što mislim i osjećam, a o Vama svima ovisi kako će se stvari medju nama razvijati, te ću i ja onda konačno moći donijeti moju zadnju odluku. Ili ćemo ljudski stvari raspraviti i postaviti ih na mjesto kako ono Bog zapovjeda, ili ćete me uvjeriti u našu stvaralačku i organizatornu sposobnost, ili u moju zabludu. Ja ću prema tome znati i sam što mi je činiti, te ću se ili korigirati ili ću prestati zavaravati sebe i druge mlateći praznu slamu. Ili ću se pak okaniti neodgovornog igranja sa vatrom. Čititi ću po najboljoj savjesti, nastojeći biti i ostati odgovoran i svojoj savjesti i zajednici vrijednoj svake pažnje i odgovornosti, a ta zajednica je u našem nacionalističkom pozdravu:

BOG I HRVATI!

kojim Tebe Braco i ostalu braću ovom pozdravljam.

Vaš I. Štir v.r.

(Ispod ovog podpisa ima nadodatak kojeg prepisujem onako kako ovdje stoji, mo)

"Prepis pisma puk. Štiera a u suglasnosti originala koji se nalazi u pismohrani Tajništva za Kanadu područnog R.S. "North" izvršio i jamči za vjerodostojnost ovog prepisa,

Windsor, 31. prosinca 1966.

Tajnik za Kanadu
Područnog R:S: "North"
Vjekoslav Cecelja. podpis Vjekoslav Cecelja.


Napomena:
Eto, sada smo čuli, donekle, i pukovnika Ivana Štira. Šteta što nemamo korespodenciju između generala Drinjanina i puk. Štira. Iz nje bi se mnogo toga saznalo, a ovako, obojica su već davno mrtva, nisu među živima. Nama ostaje sada samo iznijeti - ama baš - sve što znademo i što imademo, kako bi hrvatski novi naraštaji i hrvatski povijestničari imali sve zapisano pred sobom. To je sve što mi možemo učiniti dok smo još živi. Otporaš.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet stu 16, 2012 08:47 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
---------
ČESTITKA IZ BARCELONE GENERALA DRINJANINA

general DRINJANIN
3 prosinca 1967.

(Razglednica - 21X14 cm. - famozne Katedrale iz Barcelone, mo)

Dragi Ratko i svi skupa !

Kao nekada za dana borbe i slave sa vojnicima u rovu i bunkeru, ovoj sam Božić sproveo u Barceloni sa novim hrvatskim vojnicima, odakle se rado sjećamo Tebe i svih naših u nadi, da će opet doći dani kad ćemo Božićevati u svom domu slobodnome ali i u rovovoma i bunkerima.

Grli vas sve general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 393 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14 ... 20  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.


Možeš započinjati nove teme.
Možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži:
Forum(o)Bir:  
cron

Izradi moj besplatni forum! · php-BB© · Internationalization Project · Prijavi zloporabu · Uvjeti Korištenja/Zaštita Privatnosti
© Forums-Free.com 2009