Sada je: pet pro 13, 2019 07:19.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]





Započni novu temu Odgovori  [ 393 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15 ... 20  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet stu 16, 2012 08:49 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
LETCI U SLUŽBI DOMOVINE

general DRINJANIN
8.X.1966.

Marijanu, Ratku, Štefu, Vladeku, Nikici i Mati, te Odpor Toronto

Dragi moji !

Članak kojeg mi je poslao Marijan za OBRANU tiskao sam posebno kao letak, jer već nije mogao uću u OBRANU. Zato sam ga stavio u sve OBRANE, tj. broj. 45-46. Ta je OBRANA otišla avionski na Ratka 200 komada, te 70 na Džebu u Cleveland, i 50 na Lukasa u Argentinu. Dotle idu i redovne.

Nova OBRANA, tj. 47-48. s obzirom na veliki uspjeh u Buenos Airesu, već se dogotovila i za 10 dana ide, tako da ovaj odmah rasprodajte, a 47-48. s materijalom iz Buenos Airesa (18 klišeja) s imenima itd. Vam stiže krajem mjeseca i mimati ćete ga za proslavu DANA ODPORA U TORONTU. Od toga broja šaljem Vam 250 kom., a ako mi odmah javite za više, mogu i to.

Posebnim paketom od skoro 3 kg. poslao sam nepreporučeno, ali avionski na Ratka ovih letaka za proslavu. Ima oko 1.000 kmo i više. To ide večeras, i zato nemogu preporučiti. Dva dana bi izgubili. Nadam se da će stići na vrijeme.

Isto tako poslao sam po jedan paket od 300 grama do 350 i 400 ovih letaka isto avionski na adrese: Vladeka i Odpor u Toronto, Nosiću u Sadbury, Mati i Nikici u Hamilton i Štefu u Vlevland.

Sutra ću poslati po par komada na Ismeta u New York, Šegu u Chicago, Krišinića u Kaliforniju, Rudija u Akron, Brbića u Australiju, Enveru i Lukasu u Argentinu, dok će mnogo primjeraka i onako stići avionski sa skoro 400 Obrana, koje avionski šaljemo na američki kontinent. Mislim da ćete s tim materijalom ,oći nešto učiniti.

Nadam se da ste sve pripremili i da ćete imati govornika za proslavu. Ja ću Vam poslati jedan mali pozdrav na vrpci. Stvar sa našima u Argentini dati će Vam mnogo podrške, a na Vama je da pozovete ostale, - ali uvjek kao ODPOR I NEZAVISNI. I tako i u svemu drugome, kako se nebi u budućnosti ponovili dogadjaji kao Vijeće i HOP.

Vjerujem da će stići do proslave i treća knjiga generala Diaza, gdje ima njegovih 70 i mojih 120 stranica o PRIMJENI. Poslao sam Vladeku 80 knjiga a Mati 40 i Marijanu 20. Svega 140 knjiga. Dobro bi bilo ovu zgodu izkoristiti i prodati, a ako bi imali malo, posalo sa Wajdichu 40 /Štef/ i Džebi 40, tj. 80, Čerkići 40 itd.

Toliko za ovaj čas. Želim Vam uspjeha na DANU ODPORA. Poslat ću VAMA NEKOLICINI IZVADAK IZ OBRANE još prije, kako bi imali ideja o tome što je bilo u Argentini. Tražite stvaranje HRVATSKE FRONTE po ZAKONU, bez kompleksa i organizacijeske povezanosti, uvjek kao ODPOR. Kontakte, dogovore. gdje smo svi jednaki i gdje se rotativno mijenjaju predsjedatelji, ali dogovoriti se o zajedničkim nastupima, o infiltraciji komunističkih agenata itd. Grli Vas odani Vam

general Drinjanin


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri sij 30, 2013 17:12 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
RE: JEDNO ZABORAVLJENO PISMO‏

Bog! drgi Darko,

Evo opet mene. Moj sin Milan (Mile Junior) mi je jučer stavio i na ovaj moje supruge Annie kompjutor hrvatska slova. Ošao sam na portal dnevno.hr i tamo ništa. Dakle, zaboravimo sve što je tamo bilo i okrenimo se prema onome što nam je ostalo, a to je ono što smo se dogovorili, što bi se moglo reći: uzdaj se use i u svoje kljuse, dakle nas dvojica ćemo biti SROŽER PISAMA MAKSA LUBURIĆA.

Prilažem ti nešto što sam komentirao na neke opise u Slobodnoj Dalmaciji prošle godine. Svaka pa i najmanja dogodovština iz prošlosti vezana za generaka Drinjanina nam može pomoći u nadolazećim knjigama.

Pozdrav i najtoplije te pozdravljam. Tvoj Mile Boban, Otporaš.

Komentar od: Otporaš | Komentirano: 17. studeni 2012. 16:31
JEDNO ZABORAVLJENO PISMO - I TVRDA ĆIVERICA

(Stavio sam kao naslov "Jedno zaboravljeno pismo" kako bih dao neka pojašnjenja ovom generalovu pismo kojeg dolje niže iznosim. Reći ću ukratko ono čega se još uvijek dobro sijećam.

Dr. Andrija Ilić, koji je živio u Londonu, na povratku iz Madrida gdje je bio na Poglavnikovoj sahrani, navratio se je i kod nas u Pariz, društvo HOP-a "DR. IVAN EVEN. ŠSRIĆ". Društvo je mene zadužilo da pratim Dra. ministra Andriju Ilića sve do Pas de Calais, odakle će Dr. Ilić uzeti parabdor do Londona. Za vrijeme naše vožnje u vlaku prve klase, naravno da sam ja to sve platio iz vlastitog džepa, Dr. Ilić se najviše okomio na generala Drinjanina, kojeg je nazivao svakojakim pogrdnim riječima. Kako sam ja tada bio mlad, i po godinama i novi politički emigrant, mnoge mi stvari nisu bile jasne ni poznate. Skoro sam doslovno povjerovao pričama Dra. Ilića.

Kada sam se povratio u Pariz, kući, nisam bio lijen i napisao sam pismo generalu Luburiću, za kojega sam zanao i čuo još od kuće da je bio jedan dobar borac i dobar Hrvat, a sada, priča Dra. Ilića me potpunama zbunila, te iz te zbunjenosi sa 53 pitanja žučljive naravi pišem pismo geleralu Luburiću. Za dugo mi nije odgovorio, što mene nije smetalo da mu i dalje pišem, i osim toga, na moje zagovranje preporučim Dra. Miljenka Dabu Peranića 1962. da svoje radove hrvatske povijesti pošalje u Madrid generalu Luburiću, što je Dr. peranić i učinio. Tako je počela suradnja između Dra. Peranića i generala Drinjanina. I tako sada dolazo do ovog "zaboravljenog" pisma. Mo)


general DRINJANIN
13. III. 1963.

Bratu Mile Boban
France

Dragi brate !

Hvala na pismu. Mene veseli svako pismo, svako mišljenje, svaki stav, pa mi se svidjao ili ne. Glavno je, da netko još nešto radi, da živi, da ima mišljenje i da ga brani. Znaši, da još ima ljubavi za Hrvatsku.

Adresu Jerkinu (Jerko Boban (1934-1994) moj kolega, moj sumještanin, iz istog sela, zajedno smo prešli granicu i došli u emigraciju, dijelili sve tegobe i nedaće zajedno, on branio mene ja branio njega, o tom Jerki general govori, mo) su mi poslali Hercegovci, mislim Pavo Gagro i Hercegovci iz Sydneya.

Ja sam general i organiziram vojku. ta će biti Hrvatska. A neka se hrvatski političari slože gdje i kako hoće. Meni je svejedno, ako hoće i u HOP, ali neće. Eto i oni, koje je Poglavnik ostavio, svadjaju se. Pa sada i opet ista priča : Hefer zove Markovića izdajnikom, a Marković Hefera. Kud ćemo tim putem? Vojska se ne može tako voditi, ni borba za oslobodjenje. Eto šta je napravio HOP? Proglasio izdajnikom svakoga, tko nije u HOP-u, pa sada se kolju i medjuse.

Da je Ranko Boban živ, bio bi danas isto izdajnik, kao i skoro svi živi stari zapovjednici, generali, ministri, pukovnici. Tako je i Maks postao izdajnik, a bio je Ustaša kada svi ti razni viećnici nisu znali ni šta je Ustaša. Tako je i Andrija Artuković, i Lovre Sušić, i stotinjak pukovnika, generala, viših ust. dužnostnika utučeno. Ali mene neće. Ja imam tvrdu ćivericu, i idem vojničkim putem i prihvatiti ću svakoga bez razlike. Tko bude dobar, upotrebit. Tko bude lopov, toga treba objesiti, a ne u novinama ga blatiti.

U svietu vlada demokracija. Neće Washington razgovarati sa drom Heferom, jer da ga je Poglavnik ostavio. treba imati od naroda i demokratskih izbora mandat. Hefer nije Ustaša bio, nije ni sada, a osim toga NIJE ISTINA DA IH JE POGLAVNIK OSTAVIO. To su izmislili sami. Sada jedni druge optužuju. Nema medju njima nijednog starog borca, kao što smo bili Francetić, Boban, Maks, Artuković, Dumandžić i drugi. Eto, pa ti razmisli i slušaj šta ti vele oni sami zadnjih dana. A kad ti srdce rekne, da vjeruješ starom Maksu, onda mi se javi. (Vjerovali ili ne, ovo pismo me je uvjerilo u potpunu iskrenost Maksa Luburića i od toga dana sam postao član HRVATSKOG NARODNOG ODPORA, a dotle sam samo bio simpatizer u krugu PRIJATELJA DRINE u Parizu, kojeg su vodili: Dr. Dabo Peranić (1925-1994), Igor Buljan (1935-2009) i Mile Boban.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet sij 31, 2013 03:53 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
RE: Pismo generala Drinjanina Dabi Peraniću 23.11.1967‏

Bog! dragi Darko, ovo je bio komentar kojeg sam dao na portal dnevno.hr. Tamo ga više nema. Ove izvadke sam izvukao iz pisma kojeg je general pisao Dru. Dabi Peraniću. Za siguron če nam to trebati. Potraži, prekontroliraj i stavi gdje spada. Bog! mb.

KOMENTARI

Otporaš 2012-05-01 23:49:29

Izvadak iz jednog pisma Maksa Luburića

Pismo je pisano dr. Miljenki Dabi Peranić 23 studenoga 1967. Navesti ću samo neke odlomke iz tog pisma: "...Ako padnem - Rankovićevci će Te napsati da si me Ti ubio. O tome smo već jednom govorili. Logično: kada su pucali na Poglavnika, okrivili su mene. Pucat će na mene - okrivit će tebe...To je logika. I što je najtragičnije, emigracija će im povjerovati. Nažalost...

...Što se mene tiče, ja sam s Bogom uredio svoju savjest. A s Hrvatskom? Za nju ne bih dosta učinio niti da živim tri ljudska života. Pao dakle danas ili sutra ili za dvadeset godina, za moju je savjest sporedno, jer kada se za Hrvatsku dade život, daje se ono najviše.

...Kada sebe stavim prema Hrvatskoj, umirem mirne savjesti. Učinio sam mnogo. Jednom smo razgovarali - sjećaš li se? - da bih se dao rado objesiti, kada bih visio među Titom i Rankovićem...Kada bih mogao vješati se uz Tita, ali tako, da Ranković bude među nama, ne bih mi bilo žao, pa makar bilo vješanje ono pravo. I tako hrvatski narod neće biti sretan dok nas sve skupa ne vidi obješene...

...Svi danas vide da sam ih vrački razdjelio. Kao avet stojim među njima. Jaz je mešu njima, kao što je i među Srbima i Hrvatima. Tu je veliki dio moje, ali i Tvoje, povijesne misije...

...A ako ništa drugo, postoji Jasenovac. I dokle bude postojala ta uspomena, mira neće biti mešu Srbima i Hrvatima. Mogu oni govoriti kolikogod hoće o "bratstvu i jedinstvu"! Neće ga nikada biti, je ga ubija spomen na Jasenovac. Na njemu se danas kolju hrvatski i srpski komunisti, kao i svi Hrvati i svi Srbi. Hrvatski komunisti su ovjekovječili s onim spomenikom - Jasenovac. Baš kao da su radili pod mojom sugestijom. (Možda i jesu, jer se pokazalo da se "bratstvo i jedinstvo" sastojalo samo u likvidiranju svega hrvatskoga, pa i komunističkoga, kako su to dokazale "žrtve" Hebrang i tisuće Hrvatskih Partizana - pobijenih da bi se moglo ostvariri to Rankovićevo "bratstvo i jedinstvo"). Baš taj njihov i moj Jasenovac uništava svaku Jugoslaviju. Htio sam razdvojiti Hrvate i Srbe. Dogadjaji, o kojima sam najprije sa skepsom mislio...dokazuju da sam ih razdvojio..."

Eto tako general DRINJANIN, Vjekoslav Maks Luburić piše, a što piše tako i misli, o događajima iz godine 1966 kada se je Ranković smjenio i 1967 povodom Deklaracije Hrvatskog Književnog Jezika, dakle događajima o kojima se još uvijek mnogi živući Hrvati mogu prisjetiti. To su bila burna vremena kada je KPJ sa svim svojim polittičkim aparatom u ime "narodne vlasti i u ime bratstva i jedinstva" nastojala što više ocrniti hrvatski narod, podižući taj spomenik "žrtava fašizma" u Jasenovcu, kako bi time, još jednom naturili hipoteku kolektivne odgovornosti ratnih žrtana na podrušju Hrvatske.

Sada je vrijeme, poslije skoro 45 godina od ovoga pisma, da se jave oni kojima je do ISTINE stalo. Ja ću. prikladno mojim prilikama, iznositi neka pisma MAKSA LUBURIĆA.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet sij 31, 2013 23:14 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
Predsjedniku H.O.Pokreta
Dru. Stjepanu Hefer
11, de Noviembre 786
San Antonio de Padua
Prov. B.A. Argentine Paris, dne 7 svibnja 1964.


(Ovdje donosim jedno obrazloženje: Ovo pismo mi je dao jedan moj dugododišnji i dobri prijatelj. Zašto ovo pismo iznosim među PISMA MAKSA LUBURIĆA. Mnogi su čitali Pisma Maksa Luburića a među tim mnogima je gospodin Pavo Miličević koji mi je ovo pismo dao. On je primijetio da je general Drinjanin često puta spominajo neke trzavice između članova HOP-a i članova drugih organizacija. Pukovnik Ivan Štir i general Drinjanin su pisali OTVPRENO PISMO DRU. STJEPANU HEFERU. Kako se u ovom pismu radi o predsjedniku HOP-a Dru. Heferu, i kako se je isti spominjao u već do sada objavljenim pismima, mišljenja sam da se ovo pismo treba uvrstiti među PISMA MAKSA LUBURIĆA. Moja opaska. Otopraš.)


Poštovani Predsjedniče Hefere !

U prvom redu Vas molim, Poštovani Prerdsjedniče, da mi oprostite što Vam pišem ovo pismo. Jedna revolucionarna organizacija za oslobođenje domovine i svojega naroda, mora u prvom redu imati čestite, odvažne i stegovne članove. kao takovi možemo mnogo pridonieti u borbi za ostvarenje naših već odavno željnih snova tj. Uspostavu Nezavisne Države Hrvatske a na čelu s našim Predsjednikom i vodećim ličnostima u Pokretu. Budući da sam član H.O.P-a od prvpg dana emigracije tj. od 1959. i uviek sam bio stegovan član i redovito izvršavao obaveze prema društvu i Pokretu i mojim predpostavljenim. Mislim, kao takav da imam pravo reći ono što me je potaklo da Vam pišem ovo par rieči.

Ne osiećam se ništa drugo nego pošten i dobar Hrvat i čekam s najvećom željom da postanem i budući vojnik i borac za oslobodjenje hrvatskog naroda; te poradi toga nisam sposoban u obširnije detalje niti mi je to svrha. Ako vodeće osobe jednog Pokreta zahtijevaju i hoće da ih se poštuje i sluša, što je tako normalno, onda i vodeće osobe su dužne da svojim članovima ulievaju energiju i nadu u njihova srdca za buduću borbu. Vi ste, Poštovani Predsjedniče, imali jedan negativan pokus iz Europe, koji je vrlo koban bio, i danas je, za nas mlade i buduće hrvatske borce koji se nalaze u Europi; a Vi vierujete tek ono što Vam se servira. Čitajući često puta u hrvatskim novinama kako su pojedine organizacije diljem svieta stekle jednog dobrog i uglednog prijatelja, a nezaboravimo da je taj stranac i uviek će ostati stranac, dok se hrvatski rodoljubi i bivši čestiti hrvatski borci nazivlju komunistima, udbašima, Jugoslavenima i drugim raznim ološima, što je vrlo žalostno. (Osobno sam doživio, kao bivši član HOP-a, te prozivke i te klevete. Za današnji naraštaj moram reći, kako bi oni bolje razumijeli situaciju iz onoga doba, da je organizacija HOP u tim klevetama i prozivkama prednjačila. Članovi HOP-a su sumnjali u svakog Hrvata koji nije htio biti član HOP-a, a one Hrvate koji su sami istupili ili su bili isključeni iz organizacije HOP-a, nazvani su: dezerterima, izdajnicima, Udbašima, Jugoslavenima i sl., mo) Oni koji to najviše čine su na vodećim mjestima (u Europi) a Vi im dali potpunu podršku. To je žalosna činjenica da se jedini Musliman i sin našeg nezaboravnog Gorostasa i Predsjednika Hrvatske Državne Vlade Džafer-Beg Kulenovića (radi se o Nahidu Kulenoviću, kojeg su agenti Udbe ubili 30 lipnja 1969. u Njemačkoj, mo)nazivlje onakovim kakvim ga nazuvlju osobe koje su Vama vrlo dobro poznate, i čak što više ga tuže njemačkim vlastima da je svakakav. To je više nego žalostno.

Ne želim ovdje nikoga napadati, nego mi je glavni cilj da rečem ono što se svaki dan čuje po raznim mjestima u Europi, da je novac koji se kupi za našu braću koji su u zatvoru u Njemačkoj, upotrebljava za obtužbu pojednih Hrvata. Isto je još žalostnija činjenica kada se koji čestiti rodoljub i Hrvat usudi napisati istinu da bi spriečio daljnji kaos u društvima, odmah ga se izbaci iz društva i nazove svakakvim. Često puta se čuje medju Hrvatima, a Vi to vrlo dobro poznajete, Poštovani Predsjedniče, da revoluciju nisu nikada vodile žene( ovdje se radi o Luciji Rukavini iz Njemačke, mo) nego muškarci i da je nama muškarcima to jako teško, da na čelu revolucionarnog Pokreta stoji žena koja nije nizašto drugo sposobna nego za domaćinstvo.

Ja Vas molim u vlastito moje ime, Postovani Predsjedniče, da dobro otvorite oči na nas u Europi. Meni se čini da Vi svi hrvatski političari ne polažete toliku važnost na nas koji se nalazimo u Europi, ali Vam svima mogu reći da se svi varate. Svi smo mi naje više mogli emigrirati u prekomorske zemlje kao i dosta drugih, ali smo imali samo jedan jedini razlog da ostanemo ovdje te da se koncentriramo u jedan Pokret i udarimo što prije na tugoslaviju, a danas koji su dušom i tielom nastojali da se ostvari taj jedini Pokret, postali su svakakvi od onih koji ruše i ono što se je s velikim radom i požrtvovanošću steklo. Pazite dobro, Poštovani Predsjedniče, da nebi izgubili ljude obamo, a sa ovim, nemojte me pogriešno razumieti, ne govorim Pokret, jer je isti simbol hrvatske slobode, borbe i naroda. Navesti ću jedan primjer što ga je rekao g. Putica kada je bio proške jeseni u Parizu i kada je rekao: "Veoma me veseli kada vidim toliki broj energičnih rodoljuba, ali Vam mogu reći i to: da se mi ne smimo igrati vojske; kada smo mogli čekati 18 godina, onda možemo još 18." Budite uviereni, Poštovani Predsjedniče, da je g. Putica sa tom svojom izrekom pokopao za uviek simpatije kod nas i onih koji na ništa drugo ne misle nego na borbu za slobodu Hrvatskog Naroda.

Ja Vas molim još za jednu važnu stvar, jer sa time postajete objektivan prema svim Hrvatima, da odmah naložite da se javno iznesu troškovi koji su se utrošili za obranu naše braće. Takodjer i uložak novca, i da se gospođa Lucija Rukavina, Kovačić i Kukolja odstrane iz odbora za obranu, jer više štete nego koriste. Ako Vam je dobro poznata stvar u pogledu svih nesuglasica, onda sam uvieren da ćete me potpuno razumieti, mislim nesuglasice u Njemačkoj. Sada na kraju Vas molim, Poštovani Predsjedniče, da mi oprostite što Vam pišem i izvolite primiti moje iskreno štovanje.

Za Dom Spremni! Vaš odani Ustaša Miličević Pavo.

Kraj ovog pisma.

Svaki komentar sa moje strane je suvišan. Otporaš.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: uto vel 05, 2013 00:59 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
NE PRESTAJE NAM DRUGO NEGO GURATI I ŽRTVOVATI

HRVATSKI NARODNI ODPOR
ured Glavnog Tajnika

general Drinjanin,
Stan, 29. VII. 1954.

Dragi Daniele!

Sto godina od Tebe ni avaza, ko' da je sav duvnjaluk potamanjen. Piši štogog, kako si, šta i kako radiš i kako deveraš. Mnogi se tuže na bezposlicu.

Šta je sa sinom? (Radi se o sinu Danijela Jolića Viktoru. Viktor je ostao kući odmah iza rata. Kada su godinama kasnije ukućani saznali da je otac Danijel živ i zdrav i da živi u Torontu, Danijel je preko Rim nastojao dovesti sina k sebi u Toronto. Zato ga general pita o sinu, mo) Ja sam pisao u Rim, do danas nema ništa. Oni su najgori za pisati, ali vjerujem da su nešto napravili i intervenirali. Svakako mi javi i ako treba, iznova ćemo pokrenuti, možda koje nove ljude.

Prilažem ti izvadak iz "Drine", koja će imati 300 stranica i 100 klišeja. Okružnicu sam poslao na Vladu, on će ti reći ostalo. Sva je puna izvješća o proslavama u cielom svietu.

Pisao sam Vladi, i nekim drugim prijateljima. Da svaki od Vas uzme par prijatelja na sebe, da ih obidje, pa da pomognu "Drinu", a ne samo da ju čitaju i hvale. Boli me da uvijek ista imena čitam, ali šta mogu. Ovaj je broj izvanredno važan, ima stvari na engleskom, i jezicima naših naših prijatelja, Slovaka, Romunja, Ukrajinaca, Madžara itd.

Ja sam Ti jednom poslao dopis za Madžara, one od Szalasy, pa mi nisi ništa odgovorio o tome. (Radi se o jednom dopisu od dvije stranice na mađarskom jeziku. Imao sam kopiju tog dopisao kojeg sam poslao mojem prijatelju u Njemaču koji će to prevesti na hrvatski jezik te mi povratiti prevedeno tako da znamo o čemu se radi. Mo,)

Kako si mi pisao, da nešaljem na tebe, nego samo na Vladu, ja Ti nisam slao posebno "DRINU". A ko želiš, da osobno za Tebe posebno šaljem, mogu, nu kako si uvijek tamo, Vlado Ti ju sigurno da. Svakako mi javi.

Šaljem ovaj avionski izvadak, da Vam bude lakiše nešto za "DRINU" učiniti. To je knjiga, a klišeji su jako skupi, pa ako bude za Vas
slabo samnom i sa "Drinom". Ne prestaje nam drugo nego gurati i žrtvovati, ako nećemo da stane. Sve izgleda, da će vrag doći po svoje. Ne možo dugo ni ovo trajati.

Pisao mi je jedan svećenik, koji je bio kod Eisenhowera (To je bio fra. Silvije Grubišić koji je sa skupinom istaknutih Hrvata USA i Canade posjetio američkog predsjednika početkom 1954 godine te predali mu HRVATSKI MEMORANDUM kojeg su potpisali skoro 150 hrvatskih svećenika, mo) da su oni upoznati s našim problemom, da znaju da mi i Vlasi ne možemo skupa.

Skoro ću ići u Madrid, razgovarati sa fra. Brankom i prijateljima. Ako što želiž, piši. Dali imaš vijesti od brata? Šta šišu od kuće.

Pozdravi svu braću,

Za Poglavnika i Dom Spremni!

Tvoj odani general Drinjanin.

Nastavlja se. Otporaš.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pet vel 08, 2013 23:50 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
Komentar od: Otporaš | Komentirano: 11. prosinac 2012. 21:00
Otporaš


TAKO LJUDI ŽELE

(Ovo pismo je pisao Vjekoslav Luburić, general Drinanin, uredniku
"NAPRIDAK" Peri Tutavcu u Buenos Aires. Pero Tutavac je izdavao novinu
"NAPRIDAK" isključivo na ikavici. Prvi broj je izišao upravi na Deseti
Travnja 1955 godine. Ovo pismo je Pero stavio kao uvodnik na prvoj
stranici "NAPRIDKA" za listopad 1964 god. Mnogo polemika, kritika i
trzavica je ova navina "NAPRIDAK" progutala. Ovo generalovo pismo se
odnosi na tu našu staru IKAVICU. Mo)

GENERAL DRINJANIN

TAKO LJUDI ŽELE

Dragi brate Uredniče, dobio sam "Napridak" br. 28 i vrlo mi se
svidio članak Duška Kalebića na šp. jeziku o Dalmaciji. Dao sam
nekoliko primjeraka našim španjolskim prijateljima, koji su se zaista
pohvalno izrazili o istom. Oni uvik uzporedjuju njihovu Valenciju sa
našom Dalmacijom - mnogo bolje shvaćaju našu stvar s ovom uzporedbom.
I Valencija je nekada igrala posebnu ulogu u španjolskoj prošlosti,
bila posebno kraljestvo, uz more je - ali je opet uvik bila španjolska
u najširem smislu riči. Ovakvi članci su zaista koristni. Čestitam
bratu Dušku i Uredničtvu.

U pogledu članka, kojeg sam napisao za naš dragi "Napridak" o
problemima ikavice i čišćenja jezika, dobio sam mnogo pisama - i
posebno iz Buenos Airesa. To stanovište se prihvaća kao izpravno, t.j.
neka i naše ikavice, neka i kajkavštine, neka i čakavštine, neka i
svih drugih vlastitih hrvatskih vrednota. Može se, eto, braniti i
ikavica i ne samo kao nešto sentimentalno, nego kao i književni jezik,
a da se za to ne uvride ni običaji ni govor drugih hrvatskih
pokrajina.

Posebno moram naglasiti, da ljudi žele, da "Napridak" izlazi - i
da izlazi ikavicom. Pogotovu sada od kada je fra. Gracijan Raspodić
tiskao svoj novi roman "Za Stolom od Kamena" na ikavici; jeziku kakvim
se zaista govori u našim selima. (Roman fra. Gracijana Raspodića "Za
Stolom od Kamena" Marijan Mikac u novini OBRANA ga je nazvao
Hercegovačkim Budakom, što se za sigurno misli na dra. Milu Budaka i
na nj***** Roman "OGNJIŠTE". Mo) Znaš da smo tiskali njegov roman
"Djevojka Drina" (Roman fra. Gracijana Raspodića "Djevojka Drina" je
tiskan u izdanjima "DRINE" 1951 god. Taj roman opisuje borbe Hrvatskih
Križara, kojima je jedna Hercegovačka djevojka imenom Drina, čuvajući
ovce, sikući drva, sakupljanje šušnja, pjevajući gangu, donosila hranu
i potrebne potrebštine. Među tim istaknutim Križarima se je istica
Vinko Škrobo od Širokog Brijega. Partizanima i Ozni je zadavo tolike
muke, da su partizani izmislili jednu pjesmu: Vinko Škrobo ko' te
hrani, but će ga partizani, mo)- i sićam se, da je već tada htio
tiskati ikavštinom...Čujem da će se uskoro tiskati još jedan roman.

Neka dakle ikavice, neka i polemike, neka i kritike i napadaja. Ne
trebaš se radi toga žalostiti. Ti nastavi i uvik akademski raspravljaj
s onim, koji eventualno nisu istoga mišljenja.

Već smo rekli, da "Odpor" kao takav, ne može sudilovati u
polemiki, što je i logično. Nu meni se osobno svidja ikavica, jer je
to bio i jest jezik našeg sela, naših didova - I TO SIGURNO NISMO
UZELI OD SRBIJANACA. PA NEKA SE GOVORI ŠTO JE NAŠE IZVORNO HRVATSKO!

U pogledu napadaja i svadja, znaš naš načelni stav, da se nikog ne
napada. Dao Bog da i kod svih prevlada taj duh - i da pristanu (ovdje
se misli na riječ "da prestanu", mo) napadaji na Odpor i njegove ljude
i suradnike. Mogu se napadati konkretna dila, nečastna - ali nikad ne
zato što neko nije na našoj političkoj liniji.

Istaina, nitko od nas nije ostao poštedjen od napadaja i najgore
vrsti, i to, uglavnom, sa strane listova i pripadnika HOP-a. Ali
virujmo, da to nije bila želja dra. Hefera, nego rasova, koji će
pomalo biti svugdje razkrinkani - i uklonjeni s odgovornih položaja.
Dužnost je dra. Hefera, vele ljudi, da napravi reda u pokretu.

Nastavlja se.

Napomena:

Ovo pismo nije potpuno. U cijelosti će izići u knjigi PISMA MAKSA LUBURIĆA na kojoj se radi. Otporaš.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon vel 18, 2013 11:53 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
VRLO POVJERLJIVO I ZA UŽE SURADNIKE

general DRINJANIN,
6.II.1966.

Dragi brate !

Neka mi bude unapeijed oprošteno, ako Vama nekolicini budem pisao u ovoj zajedničkoj formi o jednoj delikatnoj temi, koja se tiče svih nas. Možda bi meni bilo lakiše svakome reći ono što želite čuti, ili nenu izliju, ali to nebi riješilo problema, nego bi ga samo kompliciralo, a na kraju bi ipak naša zajednička stvar trpila. A to nikome od nas nije cilj.

Radi se o inicijativi s više strana, da bi učinili posjet našim organizacijama naši istaknuti prvoborci od prestiža, kako bi se pokrenuli duhovi s jedne strane, a s druge, da bi se nekako parirali posjeti, koje imaju ostale organizacije.

Tako braća su iz Australije zahtjevala da ih posjeti br. Brbić, naš Gl. Povjerenik za Oceaniju, a eventualno još netko iz Evrope. Braća iz Švedske, Austrije, Njemačke itd. tražili su, da ih se posjeti u ime Gl. Stana i po osobi mladjih godišta, radi mladosti, koja želi viditi u Odporu mlade intelektualce.

Braća iz Kanade želila su da ih posjeti pukovnik ŠTIR iz Buenos Airesa, te da ujedno obadje braću u USA., a po mogućnosti da to bude prigodom neke proslave, Gl skupštine, Dana Odpora, Dana 10 travnja itd. Braća iz Usa. predložili su da bi brat vitez Pjanić obišao naše gradove u Usa. počevši u New Yorku, i onda i u Kanadi, moguće za 10 travnja 1966.

Bilo je i drugih planova, ponuda, ideja. U prva dva slučaja pokrenuli smo brata Envera Mehmedagića i brata Stipu Brbića, koji su sami platili sve putne proškove i obavili jedan i drugi povjerene zadaće na način, da im samo moremo odati priznanje, zahvalnost i čestitati sami sebi, da Odpor ima takovih ljudi, koji su svoju uštedjevinu i praznike upotrebili i obavili putovanja i posjete.

U pitanju pukovnika ŠTIRA i viteza puk. Pjanića stvar je malo drukčija. I njima šaljem jednu kopiju ovoga pisma, i oni će potvrditi ono što velim. U prvom redu pukovnik Štir živi od skromne plaćice, a poznam i njegove obiteljske probleme, kao i on moje. On treba 300 dolara samo za svoj pasoš. treba dopust, obskrbiti obiltelj, i onda od polaska do povratka imati osigurane troškove, a ovi nisu maleni.

U pitanju viteza Pjanića je stvar pasoša, vize i troškova, isto tako od polaska do povratka. On živi od skromne penzijice, i nemože se računati da bi mogao bilo što dati.

Istina je da su u svim prijedlozima ljudi ponudili snositi troškove, pomoći, voziti ljude, dati im konačište, itd. Nu to nije dosta. Oba pukovnika trebaju garanciju, konkretnu, trebaju dobiti karte, putne troškove, sve to mora biti osigurano, po dogovorenoj i konkretnoj osobi, treba uglaviti termine, pripremiti sve, datume, itd., itd. Računati da će i "oni drugi naši pomoći" moglo bi uroditi situacijom, da pukovnici moradnu trpiti poniženja, a i meni bi se predbacilo. Mene je mnogo ljudi posjetilo, pa i Vitez više puta, nu uvjek smo unaprijed osigurali na jedan ili drugi način troškove i stvar je uvjek bila medju nama, starim prijateljima i suborcima, dostojno, bez problema. Nu nisu to bili ni veliki troškovi, i tu je bio moj dom. Ali nije isto ići iz Južne Amerike i Evrope u USA. i Kanadi.

ja bi se osjećao neobično sretnim kada bi moji stari drugovi, suradnici i prijatelji pukovnici Štir i Pjanić mogli obaći neše sastanke, ljude i grupe. ODPOR BI DOBIO NA PRESTIŽU s ovim starim borcima. Stvar HRVATSKE VOJSKE za budućnost samo može dobiti s ljudima, koji su i aktivni i poznati. Dakle, sretno, i neka bude za dobro Hrvatske.

Neka se inicijatori stave u kontakt sa pukovnicima s jedne strane, a sa organizacijama, grupama i odborima s druge strane. Neka se uvjek odrede osobe prestiža, koje uzimaju na sebe organizaciju, i neka oni obave materijalnu stranu izravno sa pukovnicima, ovi neka razmisle, reknu svoje mogućnosti i brzo na rad, do 10 travnja ima vremena, ali ne previše. Za 25 godišnjicu DESETOG TRAVNJA, kao pukovnik Štir i vitez Pjanić.

Sa svoje strane mogu sa žaljenjem reći, da ja tu ne mogu materijalnu stranu pomoći, niti mogu služiti kao veza, za prenošenje vijesti, jer se može dogoditi nešto, što si nikad ne bi oprostili. Na pr. ja sjutra idem u Madrid, gdje moram biti od 8-10 dana. Za to vrijeme ja ne mogu poštu za sobom vući, ni girigirati, jer idem trgovačkim poslom, a neću biti nigdje dva dana. Kroz to vrijeme može se dogoditi neke nesporazum, koji bi mogao veselje pretvoriti u sramotu, žalost i predbacivanja. Nego organizatori neka izravno obave sa svakim izravno sve potrebno, a mene obavijeste reda radi.

Kako i sami znate nakon putovanja NA SASTANK VIJEĆA u NEW YORK, bilo je gorkih predbacivanja sa svih strana. Ljudi su zahtjevali suradnju, akciju, rezultate, slogu, - medjutim jedva su Jelić i Oršenić izašli iz New Yorka, počeli su napadati i blatiti medju inim i one, koji su im ta putovanja platili. Tada smo rekli, da nećemo zagovarati POLITIČKI TURIZAM, tj. putovanja "uglednih ljudi", jer su isti sami opovrgli sve dobre želje. Nastala su predbacivanja, i ja sam pojeo mnogu gorku pilulu, zašto sam pisao ljudima, da pomognu itd. To nam se dogodilo i s putem Rovera u USA., s putem Jelića u Pariz i Švedsku, i evo vidim da opet zagovaraju SASTANAK U SAN FRANCISKU. Mi smo svi o tim neugodnim dogadjajima razgovarali, pisali i na sastanku Gl. Stana zaključili, da nećemo pozivati JAVNO na financiranje nikakovih puteva, nego ili sami interesirani mogu platiti, ili organizacije plate bez obraćanjima javnosti. Čitali ste što Hefer i Barbarić poručuju jedan drugome, jer su za POLITIČKI TURIZAM POTROŠILI PARE UBRANE ZA OBRANU zatvorenika u Njemačkoj. Mi smo ostali poštena obraza, iako mi predbacuju iz Australije da đto je HRVATSKOJ I ODPORU koristio put Rovera, koji je nakon povratka uništio organizacije koje su postojale u svom području.

To nije slučaj s Vitezom i Štirom, - ali ako bi se obratili javnim putem, moglo bi se i nama dogoditi, da i na nas primjene istu taktiku, a to ni jedan od njih nije zaslužio, a oba su ponosni i stari vojnici, koji nemaju obraz od djona, kao neki političari., zato, stvar treba diskretno, ali brzo i načelno osigurati, uz odgovornost konkretne osobe, i izravno s njima stvar obaviti. Bez javnosti, moljakanja, ili da ih se onda izvrgne ruglu, nestašici, ili čemu goremu. Ako toga nema, te sigurnosti i odgovornosti, bolje je onda, da stvar odgodimo, dok se riješi načelno.

Ja ovo pismo šaljem na sve one, koji imaju riješ, a kako ste svi interesirani u vezi, to riješite stvar bratski i gospodski, da služi na čast Odporu i svima nama.

U nadi da neće biti nikakve sumnje u jasnosti argumenata, ja Vas sve bratski pozdravljam, uz naš vojnički pozdrav,

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon vel 18, 2013 11:55 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
NAŠA JE MISIJA OSLOBODITI HRVATSKU

general DRINJANIN
18.III.1968.

DRAGI BRATE !

"OBRANA" br. 83/84. otišla je danas jednim posebnim kanalom, avionski kao roba, putem komp. IBERIA. Nije važno kakvi pečat vidite, dali ide "via Africa" ili drukčije, ali se nadam, da ćemo ovako moći slati veće količine jeftinije. Tako će ovim brojem početi slanje za sve američke države i Australiju.

Paketi idu na slijedeće adrese:
1. Ratko Gagro, 47 Cloverdale Rd, Toronto, 9. Ont. Canada
2. Barbara Wajdich, 13314 Sherry Ave, Cleveland, Ohio, Usa
3. Lukas Jurich, 4398. Laprida, Villa Martelli, prov. Buenos Aires, Arg.
4. Stipe Brbich, 51 Sewell Str, E. FREMANTLE, W.A., 6158 Australia.

U ove zemlje ovim brojem prestaje slanje redovnom poštom, jer je ogromna većina za avionsko slanje, te one koje stignu redovnom poštom gube svaku vrijednost. Iz ove avionske pošiljke valja dostaviti i one, koje šaljemo "U ZAMJENU", kao i za izravne predplatnike, koji su meni izravno platili ili imam posebna interesa da im šaljem OBRANU kao suradnicima i prijateljima.

Gornje ne znači, da će ovaj pokušaj zaista biti definitivan, ali je svakako korak naprijed posebno radi nekih zemalja, kamo avionski nismo mogli slati, pa ni pojedinačno, jer smo na pr. u Sydneyu javno prodavali (iz prestiža) pasošarima, za manje nego bi nas koštala sama poštarina avionska. I k tome ovdje je i opet povišena taksa, jer vele, da je dosada bila ispod univerzalnih taksa. Svakako će uspjeh ovisiti o mojim prijateljima ovdje, s jedne strane, i o Vama, Povjerenicima, s druge strane, jer će na Vas pasti dio posla. Nu to je potrebno, jer je samo decentralizacija administracije i raspačavanja sposobna rasteretiti mene. Svakome od Vas i posebno šaljem plan rada i raspodjele, a sve Vas molim, da mi odmah javite stečene eksperijancije, te na pr. točno dan kada ste dobili pakete, da li ste imali poteškoća, da li ste morali i koliko platiti, kako bi mogli napraviti točan proračun. Mislim da moramo slati kao minimum svaki paket barem 10 kg., jer toliko treba platiti, pa sam nadopunio knjigama, ali je moguće da je jeftinije redovno ako nema 10 kg., kao na pr. Argentina, pa skorom i Usa. KANADA I AUSTRALIA imaju odnosnu težinu i više. Problem raspodjele je uglavnom u Usa. dok Australija, Kanada i Argentina imaju već organiziranu raspodjelu za cijelu zemlju.

To ćemo pokušati sada u USA. Ako bi to značilo mnogo posla, velikih potežkoća i više troška, promjeniti ćemo opet na stari sistem. Ako ide, bolje. Dakle treba kontrolirati troškove počam odavle u Madridu, kamo ide express, odatle u Cleveland, zatim odatle u New York, Chocago, Oakland i san Pedro, California. Kako ćete primjetiti paketi idu na gagru, a ne na Šimunca, jer Gagro može lakše ići na poštu, urede, carinu itd. sa kolima, što Vladek nemože, a u Cleveland šaljemo na Barbara Wajdich, sestru Štefa Crničkog, jer su stari Amerikanci, imaju stalnu adresu itd. Lukas i Brbić imaju stalne adrese.

Desetotravanjska Obrana (br. 85/86) otišao je, kako sam Vam javio, brodom svakom na svoju adresu i možda je stigao, možda ne, negdje će stići prije, negdje poslije. Ponavljam to ne ovisi već o meni, ali u buduće u ove zemlje ide samo i jedino ovim putem, avionski, i na Glavno Povjereniđtvo, dok ne promjenimo sistem za drugi bolji. recimo ako bilo gdje ide na jedno mjesto oko 300 kom. OBRANE, onda se može slati i posebno, recimo Sydney. Nu to mora imati i jednu podlogu materijalnu, jer nemožemo izdržati troškove tog prestiža. (kako bi stara hrvatska poslovica rekla: "Od sile puca, a od hrđe propada", mo)Ili u Argentinu, gdje plaćamo 10 kg. minimum, a nešaljemo toliko, i vjerojatno da će biti jeftinije platiti por avion poštanske proškove. zato je važno, da mi i Glavni Povjerenici i Povjerenici odmah jave sve.

Mogne li funkcionirati sve ovo totalno, onda možemo mirno gledati na pravljenje dobra Obrane i njeno avionsko odašiljanje, a da nemoradnemo povisiti cijene, i ne sniziti broj stranica. Na posao svi, jer samo tako može ovo i sve drugo dobro i uspješno funkcionirati.

Ostanimo pri cijeni 0.50 dol. po primjerku, iako znamo da to nije moguće za Argentinu, ili za javnu prodaju u Sydneyu. Nu inicijativa braće i društava trebala bi i to pokriti, kako bi znali tošno s čim moramo računati. I ruke na posao oko proširenja broja predplatnika, jer svaki novi predplatnik jača pozicije Odpora, omogućiva rad tiska, i domovinske propagande, koju valja financirati iz ovih 0.50 dol. i prodaje drugog tiska.

U paketima poslao sam i knjige LA CROATIE MARTYRE (Siva knjiga na francuskom), POLITIČKI RAT (general Diaz, sva četeri svezka) i SRBOKOMUNISTIČKI ZLOČIN NAD BOSNOM (Safet jaskić), zato, ako redovno nebi bilo stiglo, pa da prigodom proslave pokažete ljudima.

Ne zaboravite da sam ja samo koordinator Vaših nastojanja i žrtava, te da mogu samo zajedničkom cilju privesti ono, što bi sami Vi učinili, i još drugi na svojim mjestima. Jedan general na čelu odjela, koje Vi vodite. Zato ne zaboravite moje probleme, koji su i Vaši, i uopće hrvatski. Svi bi mi ugodnije i bolje živjeli kada bi se svi bacili na naše poslovne probleme, osobne i obiteljske, a ne na hrvatske. Ali naša je misija osloboditi hrvatsku, i sve što učinimo, zato je.

Grli Vas odani Vam, uz naš vojnički pozdrav,

general Drinjanin


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon vel 18, 2013 11:56 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
STAVITI SVE NA OLTAR DOMOVINE

general DRINJANIN
5. XII.1967.

Bratu Viktoru Stračeviću putem br. Ratka Gagre, Predsjednika Središnjice Odpora ERIK LISAK" Toronto, Ont. Canada

Dragi brate !

Putem br. Gagre i br. Majića dobio sam 535 dolara (pet stotina tridesetpet dolara), koju svotu ste sakupili medju Vama, i u koju svrhu ste i Vi dali pet dol., slovima pet za potrebe Glavnog Stana Odpora.

Ja Vam se od srdca zahvaljujem i ujedno čestitam i na ovoj novoj manifestaciji i afirmaciji ideja i ekipe Odpora u slobodnoj i plemenitoj zemlji KANADI.

Isto tako svima čestitam na uzoritom vladanju, na novom stilu, koji je jedino moguć da Hrvate zbliži i svrsta u borbene redove za zajednički ideal. Čestitam svima koji su znali i drukčije misliti, ali svoj "ja" uklopili u jedan kolektivni "mi", i stegovno prihvatili volju većine. Mi smo dokazali i Vi ste dokaz, da se može i mora sjediniti snage starih i maldih, um i snagu, iskustvo i dinamiku, krv i sredstva, htijenje i dolare i staviti sve na oltar Domovine.

Kako sam poručio i bratskom Odboru putem br. Majića, sve to Vas sve i obvezuje, jer Vam je narod dao povjrenje. I mi smo dio svoga hrvatskog naroda, i naš kolektiv Toronto je dio živih snaga, i dolazi do izražaja naša borbena demokracija. Zato Vam i posebna hvala i moje priznanje.

Koristim ovu zgodu da Vam svima i putem vas svim Hrvatima Toronta i Kanade zaželim

Sretne Božićne blagdane i Sretnu novu Godinu !

Uz naš vojnički pozdrav, odani Vam

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon vel 18, 2013 11:57 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
"GAGRIN HOTEL U TORONTU"

general DRINJANIN
19.VIII.1968.

Dragi Ratko !

Odpratio sam profesora Dabu na aerodrom, obišao dicu, koja su vani, i evo počimamo iznova s poslom.

najprije o profesoru. Drago mi je da je svima Vama bio ugodan, jer je jednostavan, pametan, trijezan pri sudovima, narodni čovjek, i svi mi pišu, da je ostavio najbolji utisak. Dakle sve u svemu trebamo ipak smatrati da je sve za Zborovanjem ispalo dobro za našu stvar, posebno o ovim šašavim prilikama i radi turističkih putovanja naših Argentinaca. Ali ja se osjećam vrlo sretnim i zadovoljnim da imam suradnika, prijatelja i braće, kakve je on našao tamo. Razgovarali smo nekoliko sati o "Hotelu Gagri", (ovdje se za cijelo radi o Gagrinu gostoprimstvu svih Hrvata koje posjete Toronto i odsjednu kod Gagre, mo) prešli na drugo, pa se uvjek vraćali. nema on riječi da se nahvali tvojim prijemom, požrtvovanošću, a o Lenki kaže ako su mnogi Odporaši dali svoje i mogu biti ponosni radi sebe, to ti možeš radi sebe, a i radi Lenke. Eto vidiš ipak ljudi imaju srca i dobro se uvjek priznaje. Hvala još jednom i Tebi i mjoj.

Jučer smo otpravili oko 40 pisama, kao ono tebi, sa par riječi osobno svakom, što je prof. napisao. On će inače sa tobom i dalje držati kontakt, pa koliko se stigne, držati vezu, recite si par riječi, jer je ovaj čestit i pametan i netreba se gledati kao kod nekih, hoćeš li niz dlaku ili uz dlaku. Budi iskren, kakav si bio, reci što misliš, jer je to osnovno pravo svakog čovjeka i posebno predvodnika, i nekako ćemo uvjek naći riješenje. Najgore je kada se čovjek drži kao vlaška mlada ili beba na tuti, pa neznaš bili reka istinu, jer je ne trpi, bili mu lagao, jer je nedostojno medju užim suradnicima za jednu svetu stvar, gdje barem medju nama valja biti iskren. Hvala Tebi i njemu, i sada znaš koliko je sati.. Jedan prijatelj više, kojega su uvjerio radom i bratskim prijemom. Ako si dosta puta izgubio vremena i novaca na ljude koji to nisu zaslužili, ovoga puta je "inverzija" vremena i sredstava i truda, bila opravdana.

Ako je proradila pošta dobit ćeš pismo kojim sam potvrdio primitak čekova od 200 i 460 dol., a ujedno poslao sam i svima ostalim po par riječi.

Dobio sam sada ovih 200, tj. 136 dolara od obećanih, te drugo za tisak. U redu, hvala. Da: prije si mi javio točno koliko je ko dao, ali sada nisi. Velim to zato, ako misliš, da pošaljem svima pismo-zahvalnicu, kao što sam znao prije, jer je to potrebno zato, da ljudima potvrdimo i zahvalimo već i zato, jer javno o tom ne pišemo.. Pa barem u osobnom pismu, pa makar bio i najmanji dar. Dakle javi o ovih 136 da pošaljem za sve, one i ove, potvrdu i pismo. Potrebno je ovdje reći riječ/dvije o tome kako se general trudi i želi pismeno zahvaliti svakome i poslati potvrdu svim onima tko je pridonio za našu zajedničku "SVETU STVAR", tj. hrvatsku stvar, "...pa makar to bio i najmanji dar...", mo) Imam pri ruci onaj popis, netrebaš ga ponavljati, nego samo ovaj drugi od obećanih.

Poslao sam i OBRANU i nadam se da je stigla. Ako bogda brzo ide i DRINA posvećena komunističkim problemima (DRINA br. 1/2 1968., 308 stranica, donosi obilato i opširno srbokomunističke zločine koja su počinili nad Hrvatima i nad hrvatskim narodom, mo) i tu ćemo imati uspjeha. Imam i nekih drugih stvari, koje smo priredili, i brzo će. NOVA DRINA isto će brzo. I sav materijal o Zborovanju. Imam sve, jer je Štef poslao, a o mom govoru je napisao profesor, jer sam mu dao čitavi govor napisan. (Ovdje se radi o generalovu govoru - na vrpci - kojeg je poslao Hrvatima grada Toronta prilikom proslave dana hrvatske državnosti DESETOGA TRAVNJA 1968 godine. Taj govor je poznat svim Hrvatima kao vrlo značajan povijestni govor o značenju i veličini tog nadnevka DESETOG TRAVNJA. U tom govoru general je rekao da "...svi oni koji zagovaraju ustaško partizanski rat, su IZDAJNICI HRVATSKE NACIONALNE STVARI...". Na kraju govora se može čuti i (po)kraći govor prof. dra. Miljenka Dabe Peranića, koji je upravo te godine, lipanj 1968., posjetio hrvatske zajednice Canade i Amerike, mo) Imam dakle sve samo je falio tvoj govor, i sada ga imam. Bit će sve u redu.

Dabo mi je dao pismo, a dobio sam i od Envera. Ti si Ratko neše gore list, pametan si čovjek, rodoljub i daješ sve od sebe za Hrvatsku. Pa kao takvom samo par riječi: kao da ništa nije bilo. On je htio jače zaigrati, jer se osjeća sposobnim, mladim, jakim, poletnim i tu se je vidilo, da mu fali veteranstva u kontaktu sa ljudima. O tome smo govorili i sa Dabom, i pisali mu. Opet se smirio. Argentina je te ljude uništila. On ostaje u Odporu i baš sada smo podpisali novi letak, koji će biti masovno poslat na sve strane. (Ovdje se radi o Dru. Enveru Mehmedagiću. On je bio član Glavnog Stana H. N. Odpora i potpisivao sve letke koje su general i Dr. Mehmedagić pisali za Domovinu. Ovdje se radi o letku ČLANOVIMA SK HRVATSKE KAO I BIVŠIM UČESNICIMA NOB-a. Letak završava: SMRT JUGOSLAVIJI - ŽIVJELA HRVATSKA! Za hrvatski Narodni Odpor General Drinjanin i Enver Mehmedagić, mo) Da je on s nama spavao u slami, uši trijebio i čarkario, ne bi se to dogodilo, ali na nama je da znademo što treba činiti. Ide dakle sve u redu i izmjenite misli i ideje.

Dobio sam 2 Hrvatska Naroda. I od Oršanića REPUBLIKU. Govnanje, kao i prije. Imam za odgovoriti ideje, koje smo promozgali. Sve je to bilo pripremljeno, kao u uvjek, ali vide se vražiji papci pod ruhom. Predložimo da se "uglednim Hrvatima" stavi oglav oko vrata, kako bi se razlikovali od ostalog naroda ! GLAVNO JE DA NEDAJTE NI PARE, A RAZGOVARAJTE SA SVIMA, a PODPIŠITE ONO ŠTO VIDITE DA JE PAMETNO I PO NAMA VIJEĆANO. O tome posebno.

Vijesti iz Domovine su 100% za nas, a eno i Vrančić najavljuje "da će hvatati vezu sa političkim ljudima u Domovini". A ono sranje sa Tomićima? Pošalji mi taj broj i druge zadnjih dana ili recimo 3 mjeseca, da pregledam. Kao ono prije.

Imamo sada u Sonji Nikoli jaka intelektualca. On je šogor Dabin. Trijezan, pametan, mlad. Pozovi ga jednom k sebi, vidit ćeš. On se dobro sa Krstićem drži, a izgleda i sa Osmanagić. Pa čerkić kako hoće. On je stričeva desna ruka za brisanje riti... bojim se da će ometati, ali je kasno. Sonje je jači od svih njih. Evo baš Krstić javlja da ide dobro i mnogo je kao povjerenik uspješniji od Ismeta. Ja nikada ne napuštam prijatelja i Krstića neću žrtvovati, jer je spasio ogranak i Obranu i povjereništvo, kad je Ismet popustio s tim kao sa "begovom slamom". Podupri Sonju i Krstića i nadalje.

Vrlo me veseli da se je Bojčić pokrenuo. Vidio sam da je dao 50 dol. i više me raduje njegov gest nego da mi je dao netko 1000 dolara. Kum sam mu ! Ti moraš imati negdje kijameta sa mnogobrojnim kumovima i kumčetima, ali dalje ! Hvala ti što si pomogao Džebina roda, jer je Džeba sjajan. Da nije njega, neznam šta bi tamo u Clevelandu sa tiskom. Pazi na zdravlje i kako smo rekli, kad htjedneš, mogneš i želiš, dodji, pa bi otišli u Madrid, da te vide dobri lijećnici. Pozdrav svima, a posebno Lenki. Grli te odani Ti

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon vel 18, 2013 11:58 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
"UDBINA POSLA"

general DRINJANIN

(Ovo pismo nema datuma. Po svoj prilici general ga zaboravio staviti; ali po sadržaju pisma mogo bi biti da ga je pisao 1966. jer se govori o Srećku Reveru iz Australije i atentatu na njega koji je bio te godine, mo).

Bratskom Glavnom Odboru Središnjice Odpora "ERIK LISAK" Toronto, Ont. Canada
na ruke br. gl tajnika

Draga braćo odbornici !

U zadnja vremena dogodilo se mnogo toga. Medju inim dobili smo od prijatelja sasvim sigurne vijesti, da će se preko agenata provokatora započeti sa organiziranim difamacijama (što bi u ovom slučaju moglo značiti ozloglasiti, oklevetati i osramotiti osobu ili osobe, ustanovu ili organizaciju, ocrnuti čast i ugled istaknutih ljudi u tisku i svim javnim propćenjima, mo), optuživanjima i blaćenjima svih onih, koji imaju ugleda i snage u emigraciji. Nastojati će se zavaditi ljude, grupe, društva medju sobom, pokrenuti će se procesi, da se zavade još više i istroše materijalno.

Iz gornjih razloga ja bih Vas sve molio, da bi s jedne strane nastojali spriječiti sve one elemente koji bi pokušavali unutar naših redova izazvati sukobe, intrige, tučnjave, svadje i slično. Posebno Vas molim, da nebi pokretali nikakvih procesa, da nebi udgovarali u novinama, da nebi pisali pamflete, okružna pisma, itd. jer neprijatelj to jedva čeka, da može nanovo tužiti, voditi parnicu, jer oni znaju začim idu, imaju sredstava i mogu izdržati više. Oni će svaku osudu pravno napisati i javno interpretirati. To znači novi škandal, novi proces, nove svadje. To bi nas odvelo s našeg puta.

Što bi bilo iz mene da sam svima na sve odgovarao? vidili ste kako je svršio proces prof. Prcele, koji je bio oblaćen, tužio, izgubio novce i morao stati. I nekoliko viđe takvih slučajeva. Ja nisam nikada zapovjedao, nego sam molio i sugerirao. U ovom slučaju, koji Vi imate osobno osobno bi se smatrao krivcem, jer sam ja poslao pismo. Nu poslao sam ga za informaciju, ne za sud. Ako bi imali poteškoća, osjećao bi se osobno krivcem, jer sam morao računati s tim, da ćete s pravom braniti svoju čast. Nu kako ste mogli viditi novine pišu svega i svačega, veliki ljudi nazivlju jedan drugoga magarcima, šuftovima, (huljama, nitkovima, pokvarenjacima, podlima, ništarijama isl., mo), izdajnicima, i nikom ništa. U slučaju pokušaja umorstva Rovera u Australiji sud uopće nije dozvolio raspravljati. Ujeo vuk magare...

Koristim ovu zgovdu da Vam zaželim dobar uspjeh za Dan Odpora, i uspješan sastanak Radnog Skupa.

Uz naš vojnički pozdrav, odani Vam

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon vel 18, 2013 12:03 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
TKO JE KRIV ZA SUDBINU VOKIĆ/LORKOVIĆ?

general DRINJANIN

(Ovo pismo nema datuma. Po svoj prilici general je zaboravio staviti datum. Po sadržaju pisma izgleda da je pisano 1968., mo.)

Vladeku u Ratku

Dragi moji !

Nadam se da ste dobili okr. pismo, koje sam kao prvi korak poslao na Vas dvojicu, na Matu Sretera, Ćurića, Jurića, Štokana, Vukšana i Dragušicu u Hamilton, Nosiću, Staniću, Luburiću M., Odboru Toronto i Hamilton, i Galcu.

Pisao sam Ratku i potvrdio primitak dva čeka: 200 Stanića, i 460 dol. ostali, ali kako mi je javio, da su obećali još nekih 200 dol. nisam poslao potvrde, dok i ovo bude, pa ću onda svima poslati par riječi, kao i obično.

Htio bih vam reći par riješi obadvojici, jer na kraju krajeva, u Torontu će o vama dvojici ovisiti stvar. Iz Buenos Airesa sam dobio više kontradiktornih pisama i izvješća i putu Vrančića i odjecima. Osjeća se naime da je Vrančić umjetno i namjerno pokrenuo pitanje odgovornosti za Vokića i Lorkovića, pustio biva da se govori, ali sa namjerom, da nekoga povuče za jezik. (Po mom skromnom mišljenju, ova izreka: "...da nekoga povuče za jezik..." bi se moglo olako misliti da se odnosi osobno na generala Luburića, iako on sam za sebe tu to nije rekao, mo) Pitali su ga da nam dade tu izjavu, toga tobože Grabovca, ali izlaze druga imena, jer je taj Grabovac u Jugovini, u svom selu.

(Ovdje se radi o Miji Grabovcu, rođ. 2.2.1913. u Proložcu kod Imotskog. Povratnik. Pristupio Ustaškom Pokretu i položio ustašku prisegu kao čarkar 11 siječnja 1934. pod rednim brojem 264. Vidi PAVELIĆ I USTAŠE, Bogdan Krizman, str. 557. General Drinjanin tvrdi da je on živ i zdrav i živi u svojem selu, i da ga nije htio izložiti opasnostima i progonima Udbe, jer bi tako ispalo da ga je zadnji Zapovjednik Hrvatskih Oružanih Snaga NDH general Vjekoslav Luburić prozvao ili izdao Udbi. Radije šutjeti. O ovome je bilo malo govora u do sada iznešenim pismima. Za što bolje i donekle potpunije razumijevanje ovoga slučaja, donosim ovdje izjavu gosp. Marka Čavića koja je izišla u novini OBRANA br. 150 za travanj 1971.

" HRVATSKA MISAO "
Cordoba, Argentina 7. lipnja 1970.
Poštovani Gospodine Uredniče !

U pismu od 31 svibnja o.g. javljate mi, da ste - u dogovoru sa g. drom. Vjekoslavom Vrančićem - odlučili objaviti u Hrvatskoj Misli moje izvješće o smrti Vokića i Lorkovića koje sam napisao 12 prosinca 1959. i original predao g. ing. Ivanu Asabčaiću na čuvanje u uredu Hrvatskog Domobrana, a kopiju t.j. prepis dao g. dr. Vrančiću; takodjer sam poslao jedan prepis pokojnome generalu Maksu Luburiću od prilike sedam mj. prije njegove tragične smrti. Luburiću sam poslao na njegovu pismenu želju on me je zamolio u pismu da mu pošaljem rečeni izvještaj, ja kao njegov stari prijatelj nisam mu mogao to odbiti nego sam mu to vrlo rado učinija, samo sam mu poslao malo skraćeno ono po vojnički. Ne samo da nemam ništa protiv toga da se objavi, nego naprotiv želim da se to učini, i to čim prije, a Vama hvala što će te to učiniti.

Marko Čavić
Cordoba, Rep. Argentina
B. Acosta 434, Cerro las Rosas.

U nastavku donosimo izjavu Marka Čavića u vezi sa sudbinom bivših ministara u vladi NDH, dra. Mladena Lorkovića i ustaškog krilnika Ante Vokića. Smatrali smo uputnim ne vršiti nikakvih jezičnih izmjena, kako na naprijed objavljenom pismu, tako ni u izjavi, jer nismo željeli da u bilo čemu ograničimo slobodu izražavanja i neposrednost izvjestitelja. Držimo, da je sadržaj posve jasan, pa mu je stoga nepotreban bilo kakav komentar s naše strane.

SLUČAJ VOKIĆA I LORKOVIĆA

Cordoba, republika Argentina 12. prosinca 1959.

Niže podpisani (Marko Čavić, rođen 25.4.1898 u Starigrad, Novigrad, pristupio u Ustaški Pokret i položio prisegu 29.XI.1932., Mo) izjavljujem da sam napustio Zagreb kao i ostala većina Hrvatske Vojske i velik broj hrv. civilnog pučanstva 6. svibnja 1945. g. Kako smo cijelu noć putovali kroz onu pustu gužvu nekako u zoru sedmoga istoga mj. stigli smo u Krapinu. Slučajno sam se u Krapini našao sa generalom Antom Moškovom sa kojim sam bio intimni prijatelj još od godine 1933. iz prve emigracije. Moškov je sjedio u svom automobilu te i ja sam ušao knjemu i počeli smo razgovarati o našoj tragediji i tako smo bili oboica tužni da skoro nismo mogli ni razgovarati, ali kako smo bili umorni od puta počeli smo oba drijemati i tako smo se naslonili jedan na drugoga i zaspali, malo kasnije netko nam zakuca na prozorčiću od auta i oba se prenusmo iz sna. Tko je zakucao to je bio ustaški satnik Mijo Grabovac takodjer stari emigrant iz prve emigracije a to je bilo ujutro kada je počelo sunce izlaziti iza onih krapinskih šuma. Grabovac daje prijavak generalu ovako: Gosp. generale ustaški javljam da sam se iz Lepoglave povukao sa svima po Vašem brzoglasnom nalogu, general preupita a dgje su ti njih dva misleći na Vokića i Lorkovića. Grabovac odgovara ja sam jih primio kao izdajice i postupio kao sa izdajicama. General upita a šta si sa njima učinija? Streljao sam ih gospodine generale. Moškov se je zgrabio za kosu i čupao sam svoje kose i plakao kao djete suza za suzom su mu tekle niz lice, preupita ponovno Grabovca i reče mu što da od tebe radim nesretni brate. Grabovac odgovara, streljajte me gospodine generale drugo nisam ni zaslužija...Moškov je ponovno sebi čupao kose i plakao i kroz plač govorio Grabovcu odstup da te ne vidim. Kada je Grabovac otišao, ja govorim Moškovu zašto nisi dao da ja te ljude čuvam pa bi bili sada ovdje sa nama. Moškov odgovara sada je sve kasno dragi moj Marko.

Grabovac je rodjen u okolici Imotskog ako se ne varam mislim da je iz Runovića ali to bolje znadu svi imoćani.

Jedini živi svjedok koji ovu izjavu zna i čuja rečeni prijavak to sam ja.

Marko Čavić
Pripadnik bivše P.T.B.

(Svjedočanstvom gosp. Marka Čavića je razjašnjena tajna smrti Lorkovića i Vokića. A koliko se za nju nepravedno okrivljivalo generala Luburića! Kao u ovom slučaju, tako će istina izići vremenom na vidjelo i u drugim slučajevima. Tko je ubio Vokića i Lorkovića, bilo je odavno poznato generalu Luburiću, ali on je radije nevin podnosio lažne optužbe, nego da bude tužitelj. Uredništvo "Obrane")

(Tako donosi novina Obrana br. 150 travanj 1971. Mo.)

Cilj: nakon 12 godina potaknuti to pitanje, da sam ja bacio krivnju na Vrančića, a on u četeri oka i u govorima o meni lijepo, ali on i njegovi ljudi pokreću pitanje, da bi izazvali škandal, pa kada bude opet Vijeće, da mogu Jelić i Oršanić kazati, da sam kompromitiran. (Kako sam u prvom opisu napisao da je ovo pismo, izgleda, po sadržaju, pisano 1968 god. Sada kada general piše: "Cilj: nakon 12 godina...", što bi uistinu trebalo biti "nakon 22 godine", tj. 1945 + 22 = 1967 godine ovo pismo bi trebalo biti pisano, mo) To sada kaže i sam Lukas, koji je vrlo diskretan, škrt na riječi, hladan i obziran. To je sve prokleta kuhinja, kao i onda u New Yorku. Može nam izgledati glupo o tome govoriti, ali zar neće biti glupo trošiti vrijeme i energije, kao i dosta puta dosada sa tom "finom gospodom" koji su čisti kao sunce, a mi raja, koljači.

Kako prolaze godine, a kako znaju da nemože reći da nećemo razgovarati, to priredjuju manevre, kao i onada kada su nas mećali u Savez, u Vijeće i td. Pazite, jer znate da je tako. Veli mi iz Sydneya Galić, da i opet Rover izbija i povezuje se sa svima koji su protiv nas, posebno sa Tomićima, Štirom i starim prijateljima. To je predigra za Vijeće. Mi možemo smatrati da stari Došen govori i piše gluposti ili jer nema drugog posla, ali ja vidim na pr. po Čerkiću : kada je bio kod mene, uvjeren i obećao sve, a čim je došao tamo, opet isto. Jedini cilj Odpora bi trebao biti eliminirati Marka Krstića, koji je sa Pivcem i Dabinim šurjakom i 60 naših slavio 10 travnja kao Odpor, a Čerkić sa Vrančićevima. Lani je počeo odmah nakon dolaska došena zahvaljivati se na povjereništvu, i sabotirao Marka, kad sam ovome dao. Kad je vidio da ide i bez njega, došao je s ciljem, da sada rušim Marka. Ja bi trebao biti lud, sasma lud, kada bi to činio. Pa ipak, vidite, tu sam ga trpio 10 dana, i nije mi se ni zahvalio, ni javio jedne riječi, ali javljaju drugi, da će raditi protiv nas. treba dakle s tim računati, pa pazite Marka, koji je išao do Tomića i Čerkića, pružio im ruku, Obranu i dr. i poslali su ga "u neku stvar i u materinu".

Enver i Lukas vide sada stvar u redu. Izmjenili smo nekoliko pisama. Oni su reagirali jer se je Vrančić od tamo povratio sa vijestima, a oni nisu znali ništa. Pisao je Enver i Rudi Eriću, i dobro bi bilo da izmjenite par riječi s njima. Oni ih bolje poznaju kroz dugi niz godina. Vjeko Vrančić je pametan čovjek, inteligentan, državotvoran, - ali njemu je cijeli problem kako slupati Hefera. (Ovdje se radi o dva predsjednika i dva HOP-a. Prvi HOP je onaj kojeg je Poglavnik ostavio Dru. Stjepanu Heferu, a drugi HOP je REORGANIZIRANI HOP kojemu stoji na čelu Dr. Vjekoslav Vrančić, mo).
Kod ovih pak tuku se Herenčić (general Ivo Herenčić, pregovarač na Bleiburgu s puk. Danijelom Crljenom u svibnju 1945., mo) i Sušić, podvaljuju jedni drugima, pišu letke, da ni Udba nebi bolje mogla podvaliti. Tužakaju se, troše pare na sudove, advokate i politički turizam. Nu Odpor nesmije glupo poslužiti kao magare, da se preko nas tuku.

Tomić sigurno ništa pozetivno neće tiskati, a ni sam Hrv. Narod, (novina koju je izdavao Dr. Vjekoslav Vrančić kao gl. glasilo REORGANIZACIJE HOP-a kojemu je on predsjednik, mo) iako vjerujem da će Hrvati Toronta zapamtiti i pozetivno suditi ono što je rekao Vrančić.

Svakako budite u vezi sa Lukasom i Enverom, izmjenite ideje i podatke. Njima je danas jasno, da ste korektno postupali.

Kako sam vam pisao za 15.VIII. očekujem prof. Dabu, i onda ćemo govoriti o detaljima.

Toliko za ovaj čas. Grli Vas obojicu, odani Vam

general Drinjanin.

(Nadodano rukom, mo)

Dragi Ratko !

Rekao sam ti šta je pisao prof. Dabo. Znam da je tako i da si zaista Motor i dinamika Odpora u Canadi. Mogu samo biti ponosan da ima Odpor takove predvodnike. Hvala tebi i dobroj Lenki, za koju znam, da je i opet bila mučenica. Grli Vas oboje, odani Vam general Drinjanin.

Ps.

Posebna hvala na velikom osobnom daru. Pišem Staniću isto.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon vel 18, 2013 12:10 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
"MEHANIČKI MOZAK" GENERALA DRINJANINA

REFERAT O EDITORIALU DRINA I DRINAPRESS za RADNI SKUP "NORTH"

general Drinjanin,
3.VI.1966.

Br. Vladi Šimunac
Glavnom Povjereniku
Roronto

Draga braćo !

Govorim predstavnicima Odpora u Usa. i Kanada, a to bi praktički značilo onima, koji su bili glavni faktor u stvaranju EDITORIALA DRINE I DRINAPRESS-a, tj. našega Nakladnog poduzeća i naše tiskare. Budući da se to područje poklapa sa područjem RADNOG SKUPA "NORTH" i ujedno je to područje, koje po svom političkom značenju u svijetu, te ekonomskoj moći hrvatske emigracije, - govorim praktično onima, koji imaju u svojim rukama i sudbinu ovog dijela našega rada i ujedno vanjsko-političkog nastojanja u slobodnom svijtu. Zato i molim braću, da me saslušaju, te prenesu moju poruku na ostale, mjesne povjerenike, predplatnike, kupce i prijatelje. Kako bi se lakiše razumili nastojati ću grupirati stvari po brojevima, i ako se neki od Vas bude referirao, neka čini isto, tj. naka odgovori ili piše u vezi točke, kako bude naznačena.

1. ) Neurednosti oko odpreme, stizanje i eventualnog gubljenja djela odpremljenih stvari.

Nastojao sam u nekoliko notica u OBRANI, a nekima u okružnim pismima, pa i običnim pismima reći nešto o tome. Ponoviti ću glavno, s tim, da onda prenesete na ostale, jer nemogu sve ni napisati u novini, a niti mi je moguće fizički u osobnim pismima svima sve reći.

Vjerujem da se u vašim državama malo toga izgubilo, ali znate da su u Argentini čak i preporučene pošiljke nestajale ili leže radi nemarnosti i štrajkova mjesecima. Odavde sve ode, ali sve ne stigne, i to posebno u evropskim državama : Njemačka, Italija, Australija i Francuska. Glavni krivci su Dr. Ilić i bojnik Biošić, koji su kriminalnim postupcima u mnogim zemljama denuncirali na jedan, drugi ili treći način naš tisak, jednom kao fašistički, jednom kao komunistički, jednom kao revolucionarni, što Vam je poznato. Biošić je tako osigurao monopol sebi i svome listu HRVATSKA GRUDA, a znate Ilićevo geslo : DRINE IMA NESTATI.

Tu je i Udba, tu su i predrasude u mnogim zemljama, tu su i Srbi. Neće Vam biti težko sve to razumiti. Pasošari se boje, nadzirani su, a u Njemačkoj čitav niz okolnosti, medju njima i Dr. Jelić. Mnogo Njemci nas simpatiziraju, nu i oni su ili proganjani, ili nemaju mogućnosti učiniti izravno bilo što. To je važan faktor, jer je tu Domovina, Pasošari, masa, i tu su se našli mnogi elementi protiv nas. Pukovnik Batušić je i opet dobio upis u svoj pasoš, da mu je zabranjen rad. Povjerenici su nam šikanirani, napadani, denuncirani. Borimo se da stigne nešto, koliko bilo i kako bilo, i to naravno, bez gledanja da li pri tome nešto dobijemo, ili ne. Važno je to da znate iz više razloga, koje neće trebati posebno nabrajati.

Jedan dio potežkoća je u tome, da ogromna većina ne želi, da se šalje preporučeno, jer u većini zemalja, treba ići pridignuti, i gube se nadnice i vrijeme. Odpremanje brodovima nekada ima i svojih slabih strana, jer su i ovdje i u mnogim zemljama hrpe tiskanica nagomilane, i tako se moglo dogoditi, da je br. 27 OBRANE stigao prije nego br. 26. Ne idu ni svi brodovi jednako, neki idu izravno, neki odlaze i stižu kada stignu. Ništa mi tu ne možemo promjeniti, nego samo dobrom voljom spasiti što se dade.

2. ) Obrana, njeno uredjivanje, broj stranica, broj primjeraka.

Tu je najveći broj potežkoća. kada bi mi montirali jedan "mehanički mozak" ili kako se zovu ti moderni aparati za komputaciju, pa kad bi isti automatski registrirao sve što meni pišu povjerenici, čitatelji, prijatelji ili neprijatelji, onda bi taj stroj pomhanitao o odrekao poslušnosti, iako riješi, kako vele, takove matematičke operacije, kao i formule za atomske bombe, koje ljudski mozak ne može riješiti. Ja sam nastojao udovoljiti sada jednima, sada drugima, a onda opet učinio što sam mogao, a ne što sam htio, jer i to je fakat o kome valja voditi računa.

Imamo povjerenika koji neće novine ni džaba, ni dobre, ni zle, ni tjedno, ni mjesečno, ni na 4, ni na 8, ni na 16 stranica. Jednostavno : neće novina. Drugi opet neće ništa drugo, nego samo novine, a sve ostalo neki zovu smećem. Pri tome nisam mislio na one naše, velim naše, jer su naši, koji vele da neće nikakva tiska, nikakva piskaranja, nego revoluciju, i to odmah, ili neka sve ide u "materinu". Tko ne vjeruje, neka mi piše, pa ću mu poslati ta originalna pisma.

Dakle ne radi se o tome da OBRANA ne bi bila dobra, kratka, duga, redovna, brza ili okasnila, nego neće ništa. I hoće revoluciju, a ako ju ne napravim u roku od dva mjeseca, da sam ih prevario, da sam staro magare, koje ne vrijedi zaništa, da sam se ugojio, da sam prodao Hrvatsku ! (kao i Poglavnik da je prodao Dalmaciju, neprijateljska posla, mo).
I ako k tome da tražimo da se nešto i plati, da je to trgovina. Tako da sam se pretvorio u čifuta, koji eto hrvatskoj sirotinji prodajem novine i knjige. Dakle dio kritika je uopće protiv svakog piskaranja, kako vele, u isto vrijeme dok komunistička, stranačarska, neojugoslavenska, četnička štampa zalazi u sve kute hrvatskih kuća i u mozak hrvatskih ljudi.

Rekao sam Vam, dakle, tri glavna naša brenzara, koji koče rad OBRANE : pomanjkanje interesa uopće, sabotiranje jednih i nerazumjevanje drugih, te neprijatelj. I sada jedna važna stvar a to je broj primjeraka kojega tiskamo. Vele nam mnogi, da neka tiskamo manje primjeraka i mirna Bosna. U tom pravcu dat ću Vam dva odgovora. Prvi je načelni : mi pravimo novine da zastupaju naš ideal, i novine su one, koje nas povezuju, osvješćuju, brane, informiraju. Valja ju, dakle, praviti. Drugi razlog je tehnički. Dat ću Vam to u brojkama, da bi me lakiše razumili. Napraviti samo jedan jedini primjerak novine znači slijedeće : napisati suradnju, prepisati ju načisto, izliti u linotipu u olovo, izvršiti prelamanje, ispraviti pogreške, koje je počinio linotipista, komponirati stranice, napraviti klišeje, staviti u mašinu i početi sa tiskanjem.

Uzmimo dakle da jedan broj ovakav košta 400 dolara. Izvukli smo dakle jedan broj i košta 400 dolara, a ako ima klišeja i više. Ali ostanimo pri tome, da košta 400 dolara. Napraviti 1000 komada znači dva sata više rada na mašini i 50 dolara papira, papira za tiskanje, pakovanje, marke za odpremu itd. Napraviti još jednu tisuću košta još 50 dol. Dakle 500 dolara. Jedan primjerak 400 dolara, tisuću primjeraka 450 dolara, i 2 tisuće 500 dolara. I tao dalje. Nije ovo točan omjer, ali jest razmjer. Dakle nije bitno dali se tiska tisuću, tisuću i pol. ili dvije, nego je problem napraviti JEDAN BROJ. Imajte to u vidu. Manje ili više ipak smo uspjeli tiskati jednu novinu, koja je manje ili više prihvaćena. Nije problem u drugom, nego u prodaji, širenju, da izvrši svoju misiju, - drugi u financiranju, bilo putem predplate, bilo putem pomoći društva, bilo putem žrtve nas nekoliko, kao i dosada.

3. ) JEDAN OD ZAPREKA JE DIJELJENJE NOVINA DŽABE.

Mnogi od Vas mi vele, da se većina novina u emigraciji dijeli, pa i silom naturava džaba. Nijedna novina i koja se prodaje, ne može živjeti od predplate. Uvijek je iza novina jedan interes, stranka, kapitalistička grupa, društva, crkva, organizacija, i sa druge strane oglasi, propaganda, koje mnogo pomažu. OBRANA JE NOVINA ODPORA i izlazi zato, jer ju vi držite i jer imamo svoju tiskaru. Na Vama je da odredite gdje, kada i koliko treba dati džaba, a gdje se može ili mora naplatiti, a gdje se ne smije dati džaba, jer kvari one, koji zaista pomažu. Vi to sami skupa ili svaki na svom terenu treba riješiti. Ja mogu poslušati što mi kažete, napraviti novinu, poslati ju, a ostalo je na Vama. Razgovorite, odlučite i recite.

Drugo je pitanje odakle novci onima, koji dijele novine a moraju plaćati tiskaru, jer nemaju svoje. Izravno ili neizravno dio tog novca dolazi od Udbe. Vidi se to iz pisanja. Drugi dio iz nama nepoznatih izvora, a što se dogadja u HOP-u to vidite. U novini i putovanjima su svršili i novci koje su skupljali za borbu, za obranu uhićenih, za invalide, i za mnoge stvari, o kojima ovaj čas ne želim govoriti. Ima novina koje služe raznim stranim agentima da špijuniraju hrvatske redove i zato trebaju novinu i odbore. I imaju ih. I to se vidi ili ćemo brzo i to viditi, a dotle na nama je, da sačuvamo obraz i tiskamo što možemo. I to je problem, kojega vi trebate riješiti.

4. ) /TISKANJE KNJIGA u DRINAPRESSU.

Mnoga braća su mi pisala da se većina stvari ne može prodati ni za kakvu cijenu, neki su rekli, da je to sve skupa smeće, osim DRINE. Tu ćemo postaviti dvije točke : a.) mislilo se u prvom redu na masu pasošara i radnika u Njemečkoj, čiji kulturni nivel nije tako visok i zato se je pravilo više vrsti tiska. Bilo je priča, pjesama, iz raznih krajeva i od raznih ljudi. Preko ovoga tiska, da kažemo koji nije sasma politički, ni sasma vojnički, valjalo se približiti i da nam se nije dogodilo, da smo morali u Njemačkoj voditi bitku sa raznim jadima, bili bi prodrli u masu, koja je htjela hrvatsko štivo, ali ne vojno-političko. B.) valjalo je i zauzeti stav, pa tiskati Štirovo otvoreno pismo, (Ovdje se radi o OTVORENOM PISMU kojeg je puk. Ivan Štir pisao Dr. Stjepanu Heveru 1966. na 34 stranice, kojeg završava sa: "Vaš mještanin i "kumaš" I. Štir". DRINAPRESS je ovo Otvoreno Pismo tiskala u obliku knjižice. Mo) jer se radi o čovjeku, koji je skupa s nama bio u težkim časovima optuživan, vrijedjan, i to za čine, koje oni sami i danas vrše i svadjaju se i blate.
Moramo braniti svoje ljude. Moramo tiskati knjige kao Revolucionarni rat, Gradjanski rat, i evo sada radim na trećem dijelu koji se zove OBRANA i napadaj. Poslije dolazi PSIHOLOŠKI RAT. Tiskali smo i Štirovu knjigu na hrvatskom i španjolskom.
Evo tiskali smo i o Sandžaku, kao i o Boki i Istri, i to većinom ljudima, koji nisu iz tih krajeva. Nu to je naša misija, zato smo tu. DRINA I DRINAPRSS su izvršili svoju dužnost, tj. mi svi skupa, koji smo dali ideju, sredstva, koji smo uzeli na sebe neugodnu i težku odgovornost da predstavljamo jedan ideal.
Znam da je sve to neugodno, težko, ali bez toga se ne može ni zamisliti uopće nikakav rad. Zato molim sve, da bi imali uvidjavnosti, obzira, razumijevanja, jer sve što se radi odgovara stanovitom cilju. I primitivne pjesme, i priče iz Zagorja, i stručne knjige, i knjige o Boki, Istri, Sandžaku, sve to ima svoj cilj, sve je to dio cjeline.

5. )/ Mnogi su od Vas u više navrata iznosili plan u pogledu financiranja našega tiska na drugim bazama. Pred par dana dobio sam isto takvu ideju, da se naime 200 ljudi nadje, koji bi dali mjesečno po 5 dolara, pa da se onda barem u pogledu novine može drukčije raditi, tj. davati ju predplatnicima i članovima, a ostatak za propagandu, kako u Domovini, tako i u emigraciji. Na Vama je da razgovarate o tome.
Ja sam već u par navrata rekao, da se bojim, da će mnogi mrzovoljno to prihvatiti, drugi da će obećati i kasnije bi iza toga došlo do neugodnosti medju Vama, tj. koji bi to trebali dati, ili pobirati. Osobno mislim, da bi trebalo konbinirati i to, ali i stari sistem.
Htio sam reći, da neka se pokuša sa manjim i sigurnim brojem, kako nam se nebi dogodilo, da se brzo umore davati, a naučili smo ih dijeliti im novine i džaba.
Nego neka bude jedna baza od ljudi, koji će dati svojih 5 dolara, zatim nešto i društva, ali slijediti sa prodajom novina onima, koji nisu dali svoj stalni obol. Više ih je medju Vama koji ste mi o tome pisali. Pokušajte kombinirati sve, da osiguramo novine, i kao uvijek vjerni našim idealima i idejama u provedbi, tražiti uvijek nove načine, jer je moje uvjerenje, da bez toga nema ništa ni na ovom i nikojem drugom polju.

Zahvaljujem se svima, koji su i dosada stvar držali i koji sada pokušavaju naći druge načine. To moramo činiti sada i sve do kraja. Jedno je sigurno i to nam priznaju već i protivnici, da smo mi sa tiskarom izvršili već jedno važno poslanje. Imamo mnogo ideja, i novine i knjige su sprovodnik tih ideja do naroda, a i do svijeta, u kojem se nalazimo. Isto vrijedi i za Operaciju HISPANIA 23, tj. za knjigu pukovnika Štira, koja će nam više prijatelja donijeti za našu stvar, nego sva dosadašnja tiskanja. U to sam uvjeren na osnovi pisama i odjeka samo u ovoj zemlji i onoga što mi pišu iz Argentine i drugih zemalja. Bog Vas živio i hvala svima.

general Drinjanin.

(Nadodano rukom, mo)

3/VI.1966

Dragi Ratko !

Poslao sam ovo Vladi, kao i onoj četvorici u USA da znaju za slučaj, ako ne bude išlo. Nikica mi je pisao, da je govorio s Tobom o ovom problemu, o čemu si mi Ti već prije pisao. Neznam hoće li ih biti 200. Zadovoljio bi se i sa 100. Pokušaj. Želi ti svako dobro odani Ti Tvoj general Drinjanin.

* Želio bih biti živ i vidjeti kada iziđu knjige: SABRANA DJELA GENERALA DRINJANINA.Ove knjige SABRANA DJELA GENERALA DRINJANINA će biti doživotna INSPIRACIJA SVIM HRVATICAMA I HRVATIMA. Otporaš.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon vel 18, 2013 12:11 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
VENTURA BALJAK - JUNAK RATA N.D.H.

general DRINJANIN
27.IV.1967.

Br. Pero i Mihovil Baljak
386 Delaware Av.
Toronto, 4. Ont. Canada

Dragi moji !

Nadam se da ste primili novu OBRANU i u njoj odgovor na oglas. kako ste vidili nismo ni zaboravili, a nije bilo ni bez rezultata. Napisao sam par riječi na zahvalnici, koju sam poslao preko br. Gagre, i koju ćete dobiti za par dana. još ću i ja pisati jer je Ventura bio pod mojim izravnim zapovjedništvom u borbama u Lici 1941. godine na jesen i u zimi, na Kordunu. On je bio junak, i pao je kao takav.

Da, imate pravo, mi pravimo novine za mladost i borce u domovini, pa nam ne konvenira vjetriti gluposti, iako nekada i mi moramo reći štogod baš radi mladih, koji neznaju istinu, pa kada stalno ponavljaju o stvarima, koje ne poznaju počnu vjerovati da je tako. Mnogo puta smo dobili pozive mladih, da im reknemo istinu, jer da ima mnogo otrovanih mladih ljudi, koji traže istinu.

Da, dobio sam jednu pošiljku natrag iz Švedske, letke, pa sam se čudio, ali me je obavijestio Picek, da ste otišli u Kanadu.

Hvala na podatcima o Venturi, jer ja skupljam sve to za veliku knjigu HRVATSKI VITEZOVI. Ako imadnete kakvu fotografiju pošaljite mi. Pisati ću u OBRANI o tome. Isto o Kruni, (Devčić, mo) s kojim sam bio dragi i veliki prijatelj.

Znam da ste tamo s našima. Nastavite. Javite se ponekad i meni izravno, a ja kad mognem ipak ću makar i sa zakašnjenjem odgovoriti. Pozdravite sve borce i držite medju njima onaj duh kojega svi propovjedamo, jer je to potrebno ne radi mene i Odpora, nego radi naše hrvatske budućnosti.

Grli Vas i želi Vam sve dobro odani Vam

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon vel 18, 2013 12:13 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
DVADESET I TRI GODINE KLIČEMO "SPREMNI" I ZA BOGA I HRVATSKU!

general DRINJANIN

(Ovo pismo nema datuma, ali po sadržaju bi moglo biti ili 1964., ili 1968., jer se isplicito govori o Dvadeset i tri godine. Dakle, ako se uzme u obzir godina 1941 kada je Deseti Travnja postao stvarnost i naš hrvatski državni praznik i ove dvadeset i tri godine o kojima general govori, onda bi ovo pismo moglo biti pisano 1964. Ali ako uzmemo u obzir da je general Hrvatima grada Toronta poslao famozni govor prigodom proslave Desetoga Travnja 1968 godine, onda ovo pismo ne bi imalo smisla za Hrvate Toronta za tu istu 1968 godinu. Opet, ako uzmemo u obzir napon američkog rata u Vijetnamu i rata u Bijafri, položaj hrvatskog kardinala Franje Šepera u Vatikanu, odvojenje makedonske pravoslavne crkve od SPC, onda bi ovo pismo moglo biti pisano upravo te godine 1968. Mo)

Nekoliko misli za 10 Travnja, koje naši predstavnici mogu upotrijebiti u svojim govorima tamo gdje budu slavili Dan Državnosti s oatalim društvima.

Braćo Hrvati i Hrvatice!

Po svim kontinentima svijeta, kao i po svim mjestima Domovine, uzdizat će se hrvatska misao svih ovih dana ne samo na Deseti Travnja, nego još više na one dane koje su ga predhodile i kada se on stvarao.

Oni koji su ga stvarali, prisjećat će se osobito svih onih tegoba, stradanja i poteškoća, kojima su prolazili dok su ga stvarali. Kada je Hrvaoje Vučkić Hrvatinić bio na vrhuncu svoje moći, nije se u svom utvrdjenom gradu opajao slavom svoje snage, nego ratištima gdje je tu snagu pokazao, i pobjedama koje je dobivao. Domagoj i Branimir su nam najslavniji banovi po svojim akcijama, borbama i pobjedama, kao i kralj Petar Svačić, kao Francetić i Boban. Spominjem to, ne da govorim o prošlosti, nego da govorim o akciji. Jer nema ciljeva današnja proslava uzdisati prošlost, nego se njom nadahnuti - i stvoriti novi Deseti Travnja.

Nije budućnost Hrvatske i nezavisnost njezina živjeti u uspomenama, nego stvoriti tu nezavisnost, taj novi Deseti Travnja - a to je akcija. Prema toj akcijihtio bih uperiti pogled sviju nas ovdje, ne kako smo došli 1941 g. na Markov trg, nego kako ćemo pred hrvatsku sabornicu osvanuti. Uputiti se treba, stvoriti preduvjete da se već jednom uputimo : treba poći u akciju ! Dvadeset i tri godine tapkamo na istom mjestu, dvadeset i tri godine vičemo "Hoćemo!" Dvadeset i tri godine obnavljamo naše zavjete. Dvadeset i tri godine kličemo "Spremni!" I lanjeske godine na ovaj isti dan smo to isto govorili - a da od zajedničke proklamacije nije ostalo ama baš ništa do mrtva slova ! Mi se Hrvati rado ponosimo svojom zadanom riječi, svojim junaštvom, herojstvom naših predaka, borbom za slobodu, devizama "ili život ili smrt!", "za Boga i Hrvatsku", "Hrvatska Hrvatom"!

Nedostojno bi bilo neponosti se svime time, svim našim svetinjama; - ali gdje je naše junaštvo i (što nas se direktno tiče kao ljudi) gdje je naša zadana riječ? Zadana riječ od prošle godine? Sramota za sve nas. I još hoćemo da smo ljudi od riječi! Ako se danas ne stvori odluka da sjednemo svi mi za okrugli stol (ali ne i pismena deklaracija kao i prošle godine!) i ako ne ugovorimo dan da se sastanemo i nanj ne dodju predstavnici svih hrvatskih organizacija, morat ćemo mi sebi priznati da nismo "ljudi od riječi", da nismo vojnici - a to znači da nismo za ništa, i da nam je sve draže nego sloboda hrvatske zemlje.
Osuditi će nas svi!, nas, pred čijim očima crnačka plemena Afrike imaju onda jaču svijest od nas hrvata! Gledajte Bijafru: Koliko li već vremena krv liju za svoju samostalnost! Gledajte Vietnam: Ni ne zna što je to sloboda, a bore se upravo herojstvom za nešto što su im drugi nametnuli da je PRAVO. Dijete i starc, muško kao i žensko, crveni i bijeli (ili kako hoćete) svi su jedan za drugoga, ginu jedan za drugoga, jer su Vietnamci.
Madjarski komunisti su se bili udružili s Mindszenty-jem, makedonska pravoslavna Crkva s makedonskim komunistima, Kardinal Šeper je bio pružio ruku komunisti Bakariću; Amerika danas nema jačih saveznika od dojučerašnjih smrtnih neprijatelja Njemačke , Španjolske i Japana, a mi, svi mi, koji smo stvarali zajednički Deseti Travnja, odbijamo sjesti za zajednički stol da bismo obnovili taj isti Deseti Travnja.

Našli su se divlji proroci koji pljuju po onima s kojim su stvarali Deseti Travnja, i bacaju se pod noge onima koji su ih klali. To je nedostojno čovjeka! Divlji veprovi se nikada ne tuku medju sobom sučelice s vukovima, a i s vucima će se okrenuti protiv čovjeka, koji im je zajednički neprijatelj. Dublje smo pali od čopora zvjeradi. I mi: svi zajednički, da; svi Hrvati protiv neprijatelja Hrvatske, da! "Pa neka to bude i pandža s kojom branimo rod i dom!" - kako je Nehajev stavio u usta Bernardinu Frankopanu u romanu "Vuci". Ali izdavati svoje suborce, nijekati svoju prošlost, onemogućavati tako borbu za oslobodjenje Hrvatske, nedostojno je ljudi!

Činjenica da smo tu, znači da prisutni više nismo protivnici. Vjerujem da se zaboravlja na podvojenost, i da se naša razna gledanja na stvarnost pretvaraju u krošnju stabla, koja živi od istog korijena. Zagledajmo se u te grane, koje su živo biće Hrvatske, i gledajmo u svakom Hrvatu, koji se bori za Hrvatsku, i kojemu je cilj Država Hrvatska - ništa drugo nego Hrvata. Pavao je postao Pavlom.
Toliki su hrvatski pokajnici izgubili život za Hrvatsku, pa znajmo slijediti primjer sv. Pavla, i ne osudjivati one čija je glava pala rade Hrvatske. I to je akcija, o kojoj sam prije govorio, akcija našeg preporoda. Dogadjaji pokazuju da je i Zagreb danas u Hrvatskom Narodnom Preporodu; i to je akcija. Sve dakle uslovljuje zajedničku akciju, onu za konačno oslobodjenje Hrvatske. U tom duhu neka je ova proslava Desetog travnja. Neka je poticaj za ostvarenje novog Desetog Travnja! Zajednički smo stvarali 1941 godine; zajedno mu danas obnavljamo uspomenu; zajedno dakle u borbu za novi Deseti Travnja. Budimo jednom ljudi od riječi.

Živila Hrvatska!

(Ovo pismo general nije potpisao, jer je bilo namjenjeno onima koji bi ga čitali za vrijeme proslave. Također je nadodano rukom ovo što ću ovdje staviti, mo)

Dragi Ratko !

Šaljem ti ovo kao govor ili ideju za isti, iako znam da će biti i drugih govornika. Ako netrebaš neka ostane za Hamilton ili što bude trebalo. Za 3 dana idu Obrane.

Tvoj Maks.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon vel 18, 2013 12:18 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
H.N.O. U IZGRADNJI HRVATSKOG DRŽAVOTVORNOG KADRA (prvi (1) dio)

general DRINJANIN
4.XII.1967.

PREDVODNICIMA PODRUČJA "NORTH"

Draga braćo !

U prvom redu želim Vam čestittati na novoj afirmaciji ideja, ekipa i masa Odpora. Ovo je prvi put da govorim o IDEJAMA, EKIPAMA - i MASAMA ODPORA, jer su tu, jer te mase, relativne, ali stalne u pokretu uz nas, daju podršku idejama i ekipama Odpora. Neka vas pri tome ne smeta što svi ne mislimo u svemu jednako. Smatrao bi se frakasiranim kada bi svi jednako mislili, i kada manjina ne bi imala mogućnosti da dodje do riješi i čak i dokaže, da je u ovom ili onom u većini. Bez te igre i dolaženja do izražaja mi ne bi bili što jesmo. Idemo dalje, idemo na novim i smjelim idejama, podvrgavajući iste mišljenju masa, diskusiji elita i stavljajući te ideje na probu u akciji, širimo naš intelektualni horizont, bez kompleksa inferiornosti ni superiornosti, skromno, ali sigurno.

Nema povratka na staro, jer je za nas ostarilo i ono što se dogodilo jednoj generaciji, koja je mladja od nas, pa kako nebi bilo staro ono, što je propalo. U jednom pismu mi Rudi Erić upravo pronicavo objašnjava problem toga područja, ali ne zaboravite, kako to ni Rudi ne zaboravlja, da to područje (North) NIJE HRVATSKA, kao što ni ostala područja nisu, pa ni podijeljeni dijelovi Hrvatske po geografskim, sentimentalnim, vjerskim, političkim i socijalnim pojmovima.

HRVATSKA smo svi skupa, plus naši mrtvi i plus ostali svijet, koji na našu sreću ili nesreću IMA RIJEč u našoj sudbini. Zato Vam čestitam, jer tražite puteve, kritizirate, usvajate, odbijate, ali idete složno, stegovno, odlučno, svijestno i inteligentno naprijed. ODPOR je uspio da uvjeri MASU U EMIGRACIJI I JOŠ VIŠE U DOMOVINI U OZBILJNOST IDEJA I EKIPE ODPORA.
I to se dogadja u isto vrijemedok druge hrvatske grupe na našu veliku žalost frakasiraju u planifikaciji svoje akcije, a za koje smo mi unaprijed rekli da će propasti zato, jer nisu imale uvjeta i preduvjeta za uspjeh.

To je ujedno i jedan razlog više, da nastavimo medju nama sa bistrenjem pojmova, sa jačanjem struktura, da bi u jednom opreznom dijalogu sa našim ideološkim protivnicima privukli jedne, paralizirali druge i neutralizirali i oslabili treće, te tako oslabili front NEPRIJATELJA HRVATSKE DRŽAVE. Bez spoznaje razlike izmedju ovih, tj. bez spoznaje o razlici izmedju ideoloških protivnika i načelnih neprijatelja, ni jedna, pa ni naša akcija nema izgleda za uspjeh. Svaki unaprijed odbačeni i osudjeni protivnik pretvara se automatski u slugu i krvnika u rukama neprijatelja.
Zato ni naš nastup u propagandi nije i nemože ni biti monolitičan, jer ni mi u svojoj djelatnosti nismo i nesmijemo biti monolitični, nego tek u izvedbi stvorenog plana. Ja bih iskreno želio čuti od svako od Vas posebno mišljenje i observacije, (opažanja, mo)a da pri tome ne igra nikakvu ulogu ni jedan momenat ili elemenat iz drugih krugova, gdje odjednom nama manje ili više poznati, pa čak i nepoznati, neprovjereni ljudi, mogu odjednom sve nas postaviti na glavu. ODPOR mora probaviti svoje ideje, stvoriti svoj plan, a onda prožvakati kao cjelina ono, što nam drugi sugeriraju, jer to može biti dobro, ali može biti i nedobro, pa i fatalno.

Posebno se čuvajte ljudi, koji su odjednom izmilili iz podzemlja, nepoznati, nepozvani, ne provjereni, ne prokušani, da Vam vikom, radika_lnošću i demagogijom nametnu čine, koji će Vas uništiti na Vašem području, a da ništa neće koristiti na domovinskom (sektoru, mo), osim štetiti kod naroda, koji će posumnjati da li smo uopće normalni, a kamoli zreli za biti nove predvodje borbe za slobodu.
Što bi bilo da se je Udbaš Mate Luburić (Za ovog Matu Luburića bi trebalo saznati tko je on bio, mo) uspio Vama nametnuti sa pričom o "rodbinstvu" i "poubijenim Luburićima" i "slanjem u šumu". Ispali bi kao i "general Čerkez" (Ovdje treba podsjetiti da je neki Stanko Čerkez iz okolice Širokog Brijega, sa nekoliko svojih istomišljenika, možda u najboljoj namjeri, prikupljao sredstva za polazak u borbu, u hrvatske šume, sam sebe prozvao generalom, i to na odobrenje generala Drinjanina i, koliko se još sjećam, na privolu Dra.Andrije Artukovića. General je to sve opovrgao u novini OBRANA, mo) i akcije bi svršile kao i ostale.
Posebno se čuvajte ljudi, koji su u mladosti bili u SKOJ-u, svršavali škole kao pitomci Partije, bili manji od makova zrna i nisu se usudili ...


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: uto vel 19, 2013 09:06 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
H.N.O. U IZGRADNJI HRVATSKOG DRŽAVOTVORNOG KADRA (drugi (2) dio)

A iz tih krugova je Udba sebi na jedan ili drugi način rekrutirala svoje Azeve (agente, ime Azev po ruskom duplom agentu, mo) i smjestila ih medju nas. (Slučaj Ilija Stanić, dupli agent, kao guja uvukao se kumu u njedra, mo) Oni su bili u 99% nosioci anših akcija. Naša pobuna protiv MATICE (Odnosi se na "pobuna" protiv Poglavnika, što znači MATICA, mo) bila dijelom protiv sistema koji je to omogućavao, i gdje je legitimacuju rodoljuba mogao dobiti svaki vikač i svaki dolarski ček, a medju očajnike uvukla se Udba, i povela ih. Tu je frakasao akcija, a ne u teoretskoj mogućnosti borbe protiv komunizma. Odpor je prebrodio onu fazu kada smo bili IZDAJNICI, prebrodili smo i fazu POBUNE i prešli u IZGRADNJU KADRA. Prešli smo i u fazu PSIHOLOŠKOG RATA, i to sa uspjehom. Razaramo njihove baze, a izgradjujemo svoje. I IDEMO DALJE, a to dalje nećemo prepustiti onima, koji su dosada sev svoje upropastili, pa tako i vlč. Medić, vlč. Draganović, prof. Varoš, Orlović, Geza i dr. Nisu najuspješniji oni, koji najviše drče, ali se dokazalo da je najviše Udbaša bilo medju takovima.

Danas HRVATSKE MASE vjeruju u nas. Pronevjeriti te mase značilo bi ubiti ZADNJU NADU HRVATSKIH LJUDI U KONSPIRATIVNU SPOSOBNOST, u ZDRAV RAZUM I DIJALEKTIČKU MOGUĆNOST HRVANJA SA KOMUNISTIMA. Ono što sam Vam ja najavio dogodilo se, tj. previranje iznutra. U tom smo mi bili sudionici. Neće dugo trajati da to previranje dobije novi oblik. Nedajte da vam itko bičuje živce, ni crvenom olovkom stavlja datume i "sat H" u kalendar. Mi ne pravimo izgrede, nego pišemo povijest. I zato naša djelatnost mora biti raznovrstna, ali koordinirana. Fanjski Front Odpora približava se točci gdje mu je mjesto u općem planu. Nemojte počiniti pogreške, koje su drugi počinili, jer ćete izgubiti postignuto povjerenje MASE, koje danas imate, i tako nećete izvršiti misiju koja Vam je namjenjena, a hoćete pogoršati stanje u domovini, kao što je to uspio učiniti recimo Draganović, koji je pomiješan sa posijama (žitom, mo) bačen u korito da se zadovolje srpske svinje.

2. ) DRAGANOVIĆ

Dobivam mnogobrojne čestitke ozbiljnih ljudi, koji nisu pripadnici Odpora, na članku HRVATSKI AZEVI i na opisu Draganovića. (General Drinjanin u novini OBRANA br. 76/76 god. V. Madrid 1967., donosi izmjeđu ostalog i ovo: "...Azev je bio revolucionarac, protivnik protiv vlasti...U jedno podhvatu pao je u ruke tajne policije...kao sposobna konspiratora i ambiciozna čovjeka, ovga je iskoristila za svoje ciljeve...Azev je organizirao prepade i atentate...pa čak i na samog Cara. Azev je uspješno vrčio zadatke i dobivao na ugledu...nezadovoljstvo je raslo, na teror se odgovaralo terorom, - a tajna policija i Azev igrali su dvostruku igru...I kad se sve te igre završile, ostao je pojam "AZEV"...." Eto, tako je i naš hrvatski dobročinitelj, Dr. Stjepan Krunoslav Draganović, završio svoj život spletkom HRVATSKIH AZEVA, mo) Izlazi nastavak. Dotle nemojte preuzimati inicijativu, netreba dolaziti do izražaja niti histerija, niti napuštanje, jer to nije naš stil. Nemojte niti nasjedati AZEVIMA, jer bi se moglo i to dogoditi da ga hoće "spašavati" upravo oni, koji su ga prodali i kakve smo sreće još bi se moglo dogoditi da ih nagradimo parama i priznanjima. (H.N.Odpor je bio prvi i među prvima koji nije povjerovao u kidnapiranje Dra. Draganovića. Ovaj članak u Obrani o tome otvoreno govori da je to bila igra HRVATSKIH AZEVA s obje strane, mo)

Ja sam dobio toliko toga materijala, da bi trebao mjesec dana samo za proučiti ovu stvar. Siguran sam da je dobar dio materijala upravo iz onih izvora, koji su stvar planirali. Zato pustimo inicijativu onima, koji su "njegovi prijatelji" i "učenici", a mi to nismo bili dok je bio vani, i zašto bi bili sada, kada u njegovo ime govore ne samo Azevi, nego sama Udba. Ostajemo pri tezi, da je ugrabljen, prodan, odveden, a ostalo je pitanje droga, borbe za život, spekulacije. Pustimo tu stvar Vatikanu, njihov je bio vojnik, a mi protestirajmo bez histerije, bez napuštanja, jer Draganović je bio prototip svake negacije suradnje i ekipa. Zato je ostao u rukama Azeva, koji nisu rezonirali, kao što radi ekipa Odpora, nego su mu kadili da je jedini, bogomdani, pozvani i genijalni. Mi u to nismo vjerovali i danas nevjerujemo, kao što ne vjerujemo da je odlučio povratiti se. Upao je u klopku Azeva i ostanimo pri tome. (Ako se za sigurno zna da je prof. Miroslav Varoš bio visoki agent Udbe, a za sigurno se zna da je on bio prvi uz Dra. Draganovića i njegova desna ruka kroz dugi niz godina, i za sigurno se zna da je talijanska policija ušla u trag da je Miroslav varoš jugoslavenski špijun, a Udba za to saznala i odmah javila Miroslavu Varošu "...da je teta skuvala večaru i da odmah dođe kući...", našto je te godine 1972 Miroslav Varoš hitno kliznuo za YU, mo)


H.N.O. U IZGRADNJI HRVATSKOG DRŽAVOTVORNOG KADRA (treći (3) dio)

S druge strane ne nasjedati histeriji onih, koji viču da predustretnu druge da na njih viču. Nažalost ni stvar Šimundića nije kakvom je moramo prikazivati, (radi se o Marijanu Šimundiću kojeg je Udba ubila te godine u Njemačkoj, mo) nije ni Geza ubijen, i mnogo toga drugoga. Nu vrlo je vjerovatno, da smo Pjanić i ja trebali biti ugrabljeni i "sa trgovačkog puta" biti odvedeni kao i Čombe u Alžir, gdje valjda sasvim slučajno bio tih dana prof. Varoš, desna ruka vlč. Draganovića.
Radi se o tome da je trebalo spriječiti "Bošnjake", da postanu Hrvati, jer se je moralo dati mjesta i hrvatskim komunistima katolicima u Bosni "pri vladi", što su dosada bili samo "neoprdijeljeni muslimani", dok su vlast imali samo i jedino SRBI. Draganović, Pjanić i Luburić - dio su te Bosne. Osim toga ako 20 novinara tvrde, da su na hrvatskom i njemačkom razgovarali s njim na Ilidži, da nije izgledao drogiran, nego zdrav, snažan, jak, čil, onda je to znak, da je pao u stupicu i sada spašava život, što je ljudski shvatljivo i u dobi od 64 godine i u svećeničkoj mantiji.

Ima svjedoka koji tvrde, da su ga u Trstu vidili sa kravatom i civilnim odjelom. Znamo i to da je Vatikan i Austrija po srijedi, da su intervenirali. I ako Draganović napada nas da spasi sebe, mi ne možemo sada dokazivati da je bio šef terorista i veći ustaša od nas. Slabu uslugu će njemu napraviti oni, koji u njegovo ime budu tiskali knjige, brošure i davali izjave.
Zašto ga prikazivati nekim superčovjekom i martirom, kada je on odbio tu soluciju pred 20 stranih novinara?
Budite oprezni, jer ova stvar je tek počela, i ostanimo kod verzije : prodan, ugrabljen, drogiran, mućen, prevaren,- što znači gotovo za hrvatsku stvar. On nije emigracija, niti s njim pada pada hrvatska emigracija. On je bio borac, sada je žrtva.
Izkoristimo stvar propagandistički, i naučimo iz afere što je potrebno. Ima ih mnogo pozvanijih tumačiti ovaj "martirij" koji će donijeti mnogo gorkih pilula upravo nama Odporašima.
Kada Draganović nije "izabrao" martirij pred 20 novinara, postati će u rukama Udbe papagaj, koji će dugo vremena biti glasnik optužba protiv emigracije. Zato budite diskretni u žalbama, molbama, protestima i posebno u djelima. Kako ćete skorom viditi iz nove OBRANE, koju kao prvi broj 1968. Mislim ovih dana napraviti da Vam stigne za Božić.

Nema normalna čovjeka koji će vjerovati u dobrovoljni odlazak Draganovića, ali isto tako ga nema, tko bi vjerovao da ga može spasiti. Toliko za ovaj čas. Pozdrav,

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: uto vel 19, 2013 09:08 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
HRVATSKI BORBENI KOLEKTIV IMA SRCE ZA HRVATSKU

general DRINJANIN
27.II.1968.

HRVATSKI NARODNI ODPOR
"Središnjica "ERIK LISAK"
Toronto, na ruke br. tajnika Tomislava Mamića,

Draga i poštovana braćo !

Dobio sam izvješće br. tajnika o sastavu novog odbora te Središnjice, kao i izvješće o toku zasjedanja. Zahvaljujem se br. tajniku u nadi, da će tako biti i u buduće i da ću uvjek i na vrijeme biti obavješten o životu i radu bratske Središnjice "ERIK LISAK" koju smo sa pravom nazvali KULA ODPORA. Želimo da i nadalje bude zaista Kula, gdje će se uvjek naći Odporaša, koji će znati iz Kule izlaziti i osvajati srdca za Hrvatsku i vraćati se u Kulu da ju brane, nju i Odpor, i Hrvatsku protiv onih koji nastoje izkoristiti svaku zgodu da naškode Odporu, ljudima Odpora i Hrvatskoj. Dobar je tajnik duša dobra Odpora i Odbor je srce jedne organizacije. Dakle ja Vam svima čestitam, sve Vas pozdravljam i sve Vas obvezujem na rad, stegu, žrtvu. U to ime, neka bude sretno novom Odboru.

Brat tajnik u svom popratnom pismu dobro veli : osjećam izvjesnu odgovornost. To su prave riječi, jer iako smo danas razasijani kao rakova djeca i nemamo svoje države, svoje političke i vojne državne uprave, imamo srce za Hrvatsku i ovako razasijani možemo i moramo stvoriti tu upravu.
Mjesto onih zakona koje jedna vlast nameće silom, mi naše zakone sebi namećemo milom, ljubavlju i tako se spremamo na velebni zadatak oslobodjenja Hrvatske.
Zato trebamo baš to, tj. odgovornost, osjećaj odgovornosti, dobrovoljne stege, gdje se svi pomalo odričemo dijela svoga "ja" u korist zajednice. Samo tako zajedničkim snagama možemo izvršiti i zajedničke zadatke za zajedničke ciljeve. Mi smo i u emigraciji dio jednog hrvatskog borbenog kolektiva.

Od novog Odbora, s novim snagama i novom dinamikom, za uvjek stare ideale, za Hrvatsku državu. Spremajte se svi za tu uzvišenu funkciju i u vodjenju jedne organizacije imate najbolju školu.

Bog Vas pratio na tom putu. Uz naš vojničkim pozdrav,

general Drinjanin.

ps, (nadodano na poleđini pisma i rukom napisano, mo)

Dragi Ratko !

Sutra šaljem pripremljene propagande što si mi poslao. (Ovdje se radi o lokalnoj promodžbi za grad Toronta i okolice, ili za USA i Canadu, koju oni pošalju generalu, koju on tada tiska u tiskari DRINAPRESS-a, mo)
Ima 3000 i nešto ću slati avionom, ostalo redovno. Hvala na vijestima. Pazi na sve i nastoj gdje se može i dokle se može "niz dlaku". Ovo sam poslao na adresu društva. Sutra šaljem i zahvale za Božićni dar. Grli Te odani

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: uto vel 19, 2013 09:10 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
POGLAVNIK I DESETI TRAVNJA

general DRINJANIN
27.II.1968.

Br. Nikica Jurić
Hamilton. Ont., Canada

Dragi moj junače !

Dobio sam pismo od 12.II. 1968. Dobro i u redu. Javljaj se češće, pa makar samo reci da si živ i zdrav, da ste na okupu, i ako ja što mogu, znaš da ću učiniti.

U pogledu zajedničke proslave Desetog Travnja, eventualno i Antunova, skupa sa drugom braćom, to znaš, da je uvjek bilo s naše strane pozdravljeno, uvjek, načelno i bratski. Dobro veliš da se isto tako treba biti oprezan, jer iako ljudi misle jednako, žele bratsku riječ, žele borbu u koju nam je ići skupa, znaš iz prošlosti, da ima, i bit će, gospode, koja su na sve gledali kroz svoj pupak, ambicije i nekada kroz interese Udbe i onih, koji ih plaćaju.

Ne treba čeprkati po starim ranama, ali da gledati, da nam ne zadaju nove. Zato ovakve i sve druge stvari bratski dogovoriti, medju Vama, u Odporu, posavjetovati se sa Središnjicom i ako treba ostalim po Vama izabranim i bratskim i voljenim predstavnicima, u koje imate povjerenje, uvjek složno, i odgovorno, stegovno.
U Clevelandu je i sedam raznih društava bilo, u Buenos Airesu 17, iako je uglavnom bilo najviše Odporaša. Pa ipak i tamo su gospoda, na pr. Jelić izkoristili, da nisu htjeli samnom o Odporu razgovarati, nego varali male ljude u Švedskoj, da nema Odpora, nego neka Hrv. Legija, za koju da smo podpisali.
Na kraju je od svega ostalo ništa, blamaža i ove godine će izmisliti nešto novo, lagati će iznova, jer im nije cilj suradjivati s Odporom, nego ljude Odpora nasamariti, otrgnuti članove i slično.
U svemu se je posebno protiv nas i bilo kakve suradnje s Odporom proslavio Jakiša Barbarić, kojega Ti poznaš. U Buenos Airesu je njegov brat Šćepa, onaj koji je blatio mene i Odpor, dok je bio s Poglavnikom, a sada je neprijatelj br. 1. novog HOP-a protiv bilo kakve suradnje s Odporom. Dakle, naprijed i pazi. Vjerujem u Tvoju pamet, vjernost i stegu.

Sutra ću napraviti govor za petgodišnjicu Odpora u Hamiltonu, na vrpci i poslati na Tvoju adresu. Za Deseti Travnja isto. Za Antunovo ćeš dobiti o HRVATSKIM ANTUNIMA, koja će biti uz cijenu samo jednog dolara, iako će imati 180 stranica. Uvrstiti ću ono TRAŽE SE. Prilažem ti sliku Vrančićevu. Uvrstiti ću u prvu Obranu vijesti o radu Hamiltona i donijeti sliku, koju si mi poslao. Pisati ću i drugoj braći, koja su mi se javila, kao br. Mate.
Pozdrav svima, posebno Tvom dobrom starcu, kao i onom drugom Tomi Vukšanu, i svima ostalima. Znam da ima poteškoća sa ljudima. Što si mi javio, znaš o kome se radi, znao sam i prije. Ali kada nije kruha, dobra je i pogača. Ja sam dobro.

Grli Tebe i Tvoje odani Ti Tvoj stari povjerenik,

genera Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: uto vel 19, 2013 09:18 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
---------
D R I N A P R E S S

Apartado 1523. VALENCIA - Espana

general Drinjanin, 16.III.1966

Dragi Ratko !

Jučer sam poslao Tebi i Vladi skupno, a posebno po dva primjerka "HISPANIA 23", novu OBRANU, te avionski primjerak izvadaka iz nove DRINE o Sandžaku. Pokaži onim muslimanima, ali ne daj iz ruku, nego kao propagandu. Danas ti šaljem još materijala avionski Hspaia, jednu knjigu na španjolskom, a i Vladi. Da znaš. Nikom drugom nešaljem novu OBRANU, a poslao sam i redovno 100 kom. O tome kasnije.

Poslat ću STVAR RADNIH SKUPOVA i sve će biti u redu. Pozdravi fra Vendelina. Pošaljite izvješće dobro, čisto, sa dosta prostora, i samo na jednoj strani, a ja ću onda to srediti. Fotografije crnobijele, a ne u bojama.

Medju nama rečeno Nahid je drek. (Radi se o Nahidu Kulenoviću, sinu ministra NDH Dra. Džaferbega Kulenovića. Nahid Kulenović je jedno vrijeme živio u Španjolskoj i radio sa generalom Drinjaninom. Bili su dobri prijatelji i međusobno su se dobro poznavali. Nahid Kulenović je otišao živjeti u Njemačku i tu je oženo kćerku Berislava Deželića, Mirjanu. Sa njom imao sina Antu/Džafera. 30 lipnja 1965 godine je izvršen atentat na obitelj Berislava Deželića u njihovu stanu/uredu. Berislav Deželić i njegova supruga su radili za Socijalnu Službu i imali ured u svome stanu. Atentatori su ranili Berislava Deželića, njegovu suprugu i kćerku Mirjanu koja je tu bila, a u isto vrijeme bila je u trudnom stanu. Atentatori su bili jugoslavenske Udbe agenti, neki Stjepan Palfija, Dinko Maičić i Ratimir Stanišić, mo).
Sakrio se pod krevet, dok su mu ženu ubijali i punica se borila. On je sa šepavim Jakovom (Barbarićem, mo) najpozvaniji za voditi revoluciju. Nisu mogli bolje se složiti. Lijenčine, dobar im je bio i djavo, dok su fondovi išli u džep. Nisu nikada radili ni jedan, ni drugi, neboračka četa.

Pisao sam gdji Lavinski. Potvrdi mi: ako niste ništa od tamo, onda ću ja dati našima, da pošalju. Članak ću srediti, ne brini. Mislim da naši nebi trebali izvrgavati se neugodnostima radi Tomića. (Braća Rudi i Srećko Tomić koji su u Torontu izdavali novinicu NAŠ PUT, mo) Nedaj. Treba to smlatiti perom.

Hvala ti na pismu od 2.III. u pogledu Tugomira. On je dobar, ali je slabih živaca, imao je nesreću sa kćerkom i tuklo mu, pa vodi od tamo revoluciju, i veli da šta će piskaranje. Na nevidim vlaha ni komunista što pobiše, a ni pet pametnih riječi. Mjesto našeg tiska nadosiranje. Da, svaki na svom mjestu. Ne možeš uhvatiti ni za glavu, ni za rep. Udba ih vitla. Nas neće. Nastojim im rastumačiti. Piđem, ali oni svoje.
Eto tiskali su i sada šta? Tugomir šalje nekakvu mapu, (kartu, mo)tobože iz Zagreba, a pogledaj kako pišu ROMANIJU : R.P. RUMANA. To hoće reći na španjolskom: REPUBLIKA POPULAR RUMANA. Precrtali i prepisali sa španjolskog. Bruka.

Ja ne vjerujem da će biti 200 dobrovoljaca koji će dati pet dolara, a onda će samo biti svadje i sumnjičenja i svršit će jadni. Stari Sušić (Lovro Šušić, ministar vlade NDH, mo) je protiv nas uvjek bio, jer smo Hercegovci. On je bio uvjek protiv mene, i u Hrvatskoj, i kasnije u Odporu, kad se vratio iz Hrvatske ranjena koljena, i poručio mi U IME POGLAVNIKA DA SE POVUČEM.
Nije htio čuti moju opomenu radi odlaska u Kavranovu akciju. To zna Berto (Fra. Berto Dragičević, mo). Ni u New Yorku. Nikada. I neće biti. Izbriši. On je i star. Ne misli više na ništa. Bio je postrojnik, a drži se ko beba na tuti i optužuje druge. Ne gubi vremena.

ANDRIJA (Artuković, mo)je vele bolestan. On je naš, ali ne može radi svoga položaja. Neće se maknuti ni za koga, ni za Odpor, ni mene, ne računaj s tim. Batušić i Pjaniće se izjavljuju uvjek. Oni bi se lako pomogli. Ja bi im prepustio prodaju stvari DRINA I OBRANA I KNJIGA; pa bi tako malo i nastojali. Oni su stari, ali su naš i vrijedni.
Batušić je i umno jači, vitez fizički, i oni se ne boje. TAKO BI PRODALI NAŠIH STVARI I POMOGLI se. Zato sam ti pisao, da ne bi htio da oni plate onih 50 dolara, jer bi ti bio pritisak.
Volim ih i previše. Oni se pomognu nešto, ja im pustim. Ljudi daju za stvari, oni nešto pošalju, nešto za troškove, i tako imaju nešto penzijice, pa ako bi se to povećalo, bilo bi dobro.
JA BI IM DAO ZA DVOSTRUKO U TISKU KOLIKO BI NAMJENILI ZA NJIH.
Andriju treba pomoći, ali to uvjek posebno. Ne bih želio imati posla sa raspodjelom. Uvjek slabi svrši. Nu sa vitezom i Pukovnikom Krunom bi to išlo. Mi smo se o dosad pomagali. Ali ih neće biti koji će dati svaki mjesec 5 dol. Možda je dobar sistem da od vremena do vremena nešto učinite kao i dosad. Pa što se meni pošalje, da ne trebam se ja ponižavati, a ni odredjivati, jer ću sve dati drugima, a onda neće ići stvar sa tiskarom.

SVE ŠTO MOŽEŠ UČINI SADA S AKCIJOM "HISPANIA 23". Sve. I osobno, i drugi, i Društvo, pa čak i neka se obveže ODPOR, a nadjite nekoga, da posudi, kao zadnji puta Vlado, pa je uvjek lakše vratiti pomalo i onda su obvezni. Osim toga je i lakiše nego imitirati Maru, (Poglavnikovu suprugu, mo) Jakova, Višnju i vršiti kupljačinu za mene. Dojadi ljudima sve. Ponekada, dobro,. Ja ti ipak sve upotrebim. Nego dogovori s onim glavnima, pa neka Lenka, Vladek, i uži krug pomognu, a ti drekni : ODPOR KANADE ODKUPLJUJE 1000 knjiga. Tako je i bolje, i elegentnije, i svrsihodnije, a knjige su tu.
Ja sam predložio Prceli, da i onu Bleiburžku tiskamo u 10.000 i bacimo pred one koji ju trebaju DŽABA. Vršiti misiju i prodati, to ne ide. Tražiti od ljudi stalno za generala , vidi si kako je svršilo. Bolje je ovako, a meni je svejedno. Ja za sebe ne trebam, ali želim učiniti što nitko nije do sada učinio : 10.000 knjiga na španjolskom, deset na njemačkom.
Mi to možemo, drugi nitko. (Kakova požttevnost za Hrvatsku stvar! Kakova žrtva za Hrvatsku stvar! Kakova ljubav za Hrvatsku stvar! Neka nam ovo bude putokaz kako se žrtvovati, kako voljeti i kako stalno misliti o Hrvatskoj!, mo).
Narod će to znati cijeniti, mi ćemo imati uspjeha, a neprijatelji nek se grebu. Mi smo uvjek pred svima. I bit ćemo u svemu.

Nadam se da smo se razumili. Ovdje pišem samo Tebi. Žao mi je da je sa Šegom Stipom Tako. (Ovdje se radi o posudbi od 8 tisuća američkih dolara koje je Stipe Šego 1962 ili 1963 god., posudio kao dionica ili dionice DRINAPRESS-a. Kako se stvari nisu poboljšavale, što se tiče same proizvodnje i tiskanja, kako se je moglo iz mnogih generalovih pisama primjetiti, Stipe Šego je postao nervozan kada će mu se novac moći povratiti. S vremenom se je sve izgladilo i stavr se je povoljno riješila, na zadovoljstvo sviju. Mo).
Grli te Tvoj Maks!

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 393 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15 ... 20  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.


Možeš započinjati nove teme.
Možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži:
Forum(o)Bir:  
cron

Izradi moj besplatni forum! · php-BB© · Internationalization Project · Prijavi zloporabu · Uvjeti Korištenja/Zaštita Privatnosti
© Forums-Free.com 2009