Sada je: ned stu 17, 2019 02:31.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]





Započni novu temu Odgovori  [ 393 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16 ... 20  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: uto vel 19, 2013 09:19 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
OSTATI NA PUTU U BORBI ZA HRVATSKU

general DRINJANIN
6.III.1966.

Bratskom Odboru Središnjice
KANADSKO HRVATSKOG NARODNOG ODPORA
" E R I K L I S A K "
Toronto

Draga braćo !

Ovog časa želio bih samo čestitati novom Odboru i zaželiti mnogo uspjeha u radu u novoj godini. Još jednom su ljudi ODPORA dokazali da su proživlli jednu staru epoku, u kojoj su bili ljudima postavljeni Predsjednici i Tajnici na bazi osobnih ćeifova ili još drugih gorih motiva. Ljudi Odpora izabiraju svoj predstavnike, živu demokratskim normama, a da pri tome nisu izgubili ništa od svoje borbene kategorije.

Dobio sam i fotografiju i vidim jedan Odbor pun mladosti, ali mladosti okupljene oko veterana. Čestitam svima Vama, jer je to put kojim valja ići.

Za kojih desetak dana dobit ćete od mene konačni plan rada za radne RADNE SKUPOVE, novu OBRANU u kojoj ćete vidjeti, da smo napravili i još jednu veliku stvar. Siguran sam da ćete odmah i tu preuzeti inicijativu i biti prvi kao u uvjek.

Ostanite na tom putu. Ja se nisam miješao u izbor, nisam niti rušio one, koje ste medju sobom izabrali. Pokažite članstvu, da ste i svijestni, sposobni i spremni za voditi. Tu je škola, koju pokojni Poglavnik nije znao ili mogao napraviti, jer su ga spriječili. Sada ljudi u nas gledaju. Jedan primjer : u Cassiaru je br. Pero Papac, i piše, da oni, koji su ga zvali izdajnikom, danas obaraju oči i nemogu u lice mu pogledati. Toliko se tog reklo, i život je dokaza drugo. Nemojte imitirati one, koje smo pobjedili, preživili, nego smjelo, ali izračunato naprijed. O tome skoro više.

Mnogo sreće u radu. Uz naš vojnički pozdrav, odani

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: uto vel 19, 2013 09:23 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
I SA BOLESNIM SRCEM U BORBI ZA HRVATSKU DRŽAVU

general DRINJANIN
31.VII.1967.

Dragi Ratko !

Danas mi je pisao stric Došen. Nisam o tome htio pisati, nego uzgred spominjem. On se ljuti na mene, mjesto na Jelića. On bi htio viditi stvar drukčiju, nego jest. Jelić je takav bio, jest i takvi će umrijeti. Ljudima u Švedskoj govori neka u ime naše sloge stupaju u Legiju, i Vijeće i da nam je Jelić politički šef, a kada ljudi pritisnu i pitaju, onda veli "idem do Maksa. Nu slijedi sa prevarom. Meni izgleda da stric bi htio nešto što nije, ili da Odpor prihvati Oršanića, Jelića itd. za šefa. Što o nama govore, to stric neće da vidi, pa ne razumijem što hoće zapravo. Odgovorio sam mu odmah. Pukovnik Batušić i prof. Prcela su tu, znaju da je tako. Nu ti tu ne možeš ništa, ni ja.

Ostavilo je na mene mučan dojam jedna stavka, gdje kaže da sa zdravljem nije uredu kod Tebe, izgleda srce. To me zabrinulo jer iako si znao reći nekada da je mnogo posla, zbrke, neugodnosti, što svi znamo, nisi mi nikada rekao otvoreno da bi se radilo o bolesti srca. Reci mi, molim Te, makar sa par riješi o čemu se radi, jer me je to uznemirilo.
Svi smo mi prošli svoje, na svima je ostavilo traga, ali opet negdje je to samo pitanje efikasnosti, raspoloženja, a negdje je stvar ozbiljnija.
Na Tebi je da u prvom redu misliš na tu stvar i odeš dobru dokturu. Znam da ih ima svugdje, a ako trebaš odmora, uzmi ga, dodji ovamo, pa imamo prijatelja u Madridu, gdje će te pregledati najbolji liječnici Španjolske i neće te koštati centa.
Pa ćemo onda malo odmoriti se, obići malo interesantna mjesta, ako se mogne kad popusti vrućina, jer za srce nije dobro velika vrućina, pa onda opet svježim snagama za sebe, za Odpor, za Hrvatsku. (Ratko Gagro (1913) je umro 31 siječnja 1975 godine u Torontu od poljedica srca. Nisam ga osobno poznavao, ali sam za njega čuo kao i mnogi drugi Hrvati. Bio je jako požrtvovan za Hrvatsku stvar. Mnoge Canadjane je upoznao o Hrvatima i Hrvatskoj. Kroz ova PISMA MAKSA LUBURIĆA mnogi čitatelji će upoznati lik Ratka Gagre. Mo)

Pisao sam Vladeku, poslao sam mu izvješće o Jeliću, i samo se čudim onima iz Hamiltona, da se ne javljaju. Od njih još ni izvješća nisam dobio o proslavi, koja iako nije bila uspjeh, valja izvjestiti i opravdati. Nevrijeme za piknike nije nikad dobro bilo, i nikom ništa.

Ovdje je bilo dosta ljudi, pa i jedan Vlah iz domovine. Pjanić se povratio u Njemačku i dobro je. Bio sam sa Meštrovićem. (Dr. Mate Meštrović, sin hrvatskog kipara Ivana Meštrovića, mo). On je dobra glava, misli revolucionarno, radika_lno i ne boji se ništa tobožnje kompromitacije. Ipak on je kao američki novinar i bojim se da se nigdje neće kod nas založiti.
On misli osvojiti Bratsku Zajednicu (Hrvatska Bratska Zajednica osnovana 2 rujna 1894. u državi Pennsylvaniji, najprije kao dobrotvorno društvo Hrvata koje će pomagati onim Hrvatima u nuždi itd., mo) i to bi bilo dobro, nas cijeni, ali neće s nama. Možda se i varam, ali takvi sam dojam dobio.

Vele da Oršanić bijesni. Njemu smo svi koljači. Nikoli je i opet meni "posveti" lijep dio Revije, napada nas ona luda Jure Petričević. Lupaju po nama, fratrima, vlč. Kamberu, fra. Gracijanu (Raspodić, mo), po Hercegovcima, koji su svi nepismeni i primitivni iako imaju po 3 dokturata. Čak i Nevistića napadaju, fra. Vendelina (Vasilja, mo) što je držao govor, Danicu i fra Ljubu (Čuvalo, urednika novine Danica, mo) što je uvrstio. pomahnitalo, a naš stric to ili ne čita, pa ne vidi šta o nama govore, ili hoće da nam zaista Jelić i gospoda sjednu na vrat.

Posebno su napali Kambera, jer da nas brani, da blagosivlja, da ide na proslavu Odpora. Nikada nemoj požaliti da si bio uz Crkvu. To ostaje za uvjek. Pa kako nama nije cilj otvorati birtije, i imati Domove, nego praviti knjige i osvajati DOM, Hrvatsku, to se drži društva, pa makar ne bilo uvjek kako bi mi htjeli.

Sada sam pisao onima u Cleveland, da bi Veterani financirali jednu propagandnu akciju medju Vlasima u Hrvatskoj na bazi jedne Pribičevićeve brošure, koju je izdao u Parizu 1931. g. Nitko nije tako govorio o Srbiji i Jugoslaviji, o Beogradu kao on. Tu su bili dvojica. Jedan sin jednog, koji je s nama suradjivao i bio ubijen zato. Sada je mladi profesor, još bez službe, ali profesor. I drugi sin jednog bivšeg partizana. Vide da bez Hrvatske nema budućnosti, jer ona strana Jugovine pada pod Rusiju, a ova pod zapad.
Isto tako i za Slovence. Imm vezu sa grupom Župan, koja hoće SLOVENSKU DRŽAVU. Ale nedostaju snage. Vama se ne usudim ni govoriti. Davno bi stalo da nije bilo Toronta i to sam im i rekao. Pa sam im pisao svima : Rudiju, Džebi, Crničkom, Pivcu, Marasu i drugima.

Jugoslavija još postoji, ni nitko u nju ne vjeruje. Tito ima 75 godina i ulazi u 76, i svatko brusi zube, pa i mi. kakva god zgoda može sve pokrenuti. Mi imamo ideje, imamo i ljude, ovdje i u domovini. I kad smo izdržali dosada, neće nas smesti ni naša gg. profesori, a ako ih trebamo, imao ih i mi.

Sradačno pozdravi tvoju polovicu, kao i sve naše. Javi mi odmah u pogledu tvojeg srca, i ako je kako sam rekao, javi pa dodji mali i ti na odmor. Grli te tvoj odani

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: uto vel 19, 2013 09:25 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
SVAKO PISMO JE VRLO VAŽNO - DOGADJAJI U DOMOVINI...

general DRINJANIN
4.VIII.1966.

Dragi Ratko i Vladek !

Dobio sam pisma i posebno ću to potvrditi. Ovog časa ću Vam obojici reći po nekoliko riječi o najvažnijim problemima, o kojima morate oba znati. Poslije ostelo.

1. Dogadjaji u domovini razvijali su se u onom pravcu kako sam bio dobio obavijesti. Mislimo se i na to da se Ranković nedadne, u tom bi se slučaju stvari drukčije razvijale. Nije još sazrelo, ali se ide dobrim putem u onom pravcu, kako to interesi hrvatski zahtijevaju : da se pokrenu Hrvati protiv Srba, a ne da se tuku medju sobom. Svaki takvi rat unaprijed je za nas izgubljen bez ozbiljne vanjske pomoći. Dakle treba ići putem kako smo to predpostavili. Imam mnogo toga za reći, i čim mognem, učiniti ću. Imao sam više posjeta i mnogo sastanaka sa domovinskim ljudima i sve sam pomalo zapustio. Nu znam da ćete tamo održati stvari.

2. Bila je ovdje gospodja Mira Buntić i donijela nam od Zore poruke. Ona mi je mnogo govorila o Vama i našla samo lijepih riješi i više objektivnosti, nego bi se to moglo očekivati od bilo koje žene. On Vam u cijelosti priznaje zasluge i kako Vladek, tako daidža Ratko ostaše u dobroj uspomeni. Poslali smo Vam skupa i kartu a ujedno ona će Vam donijeti i mali dar za kuću od mene.

3. OBRANA. Poslao sam br. 41-42. avionski dva paketa po 100, skupno 200, te redovno od svake OBRANE po 50 kom. na adresu Vlade. Avionske na Ratka radi toga, da mogne podići. Molim Vas obojicu, da još uvjek od ovih brojeva odpošaljete na druge, dakle za cijelu KANADU, jer nikom drugom ništa nisam poslao. Jednostavno nisam imao vremena poštu srediti, iako znam da Vi želite da se za okolinu šalje na Vas, a ostalim posebno. Nu kako nisam mogao to srediti, molim da bi na osnovu bilježaka i veza sa svih 250 komada svake udovoljili cijeloj Kanadi, dakle i za Windsor, Suddbury, London, Montreal, etc. Kasnije mi javite koliko ste kome poslali i kome konkretno želite da se šalje posebno od Vas, a kome odavle.

4. Ovdje je poštarina poskupila od 1.VIII. i ova pošiljka je i veća, jer OBRANA ima 18 stranica. Tako da je koštalo svaki paket 645 pesota, to jest 1.290 pesota oba. To je valjda 25 dol.

5. Ako skupljate marke ostavite i upotrebite. Ako ne za pošiljke za Domagoja, (generalov sin, mo) koji to skuplja i mjenja. Hvala.

6. Nadam se da su DRINE stigle. Kad odgovorim na poštu, a to će biti 6.VIII. nadalje, osvrnut ću se na to.

general Drinjanin.

(Nadodano rukom,mo)

Dragi Ratko !

Dobio sam pismo i isječke. Za koji dan ću odgovoriti. Gdja. Mira mi je toliko o Tebi govorila. Ona te zaista cijeni. Donijeti će za Lenku jedan moj mali dar. Skoro više. Tvoj Maks.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: uto vel 19, 2013 09:28 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
CROATIA'S WAY OF THE CROSS - THEY FELL FOR THEIR COUNTRY

general DRINJANIN
5.VI.1966

Mil. gdja Zora Levenski,
Toronto

Milostiva gospodjo i draga sestro !

Dobio sam knjigu Tovila Mate na engleskom jeziku i ja Vam se zahvaljujem. (Radi se o knjigi koju je napisao gosp. Mate Tovilo iz Toronta: KRIŽNI PUT. Prevedena je na engleski 1966. Mate Tovilo je bio vojnik HOS-a NDH. Pozvao sam ga u San Francisco 1978 godine da prikaže film HRVATIMA SAN FRANCISCA I OKOLICE: JEDAN DAN POGLAVNIKOVA ŽIVOTA. On se odazvao. Iznajmili smo u Redvood City Kinodvoranu. Hrvati su se znatiželjno odazvali i bilo je oduševljenje iznad svih očekivanja. Knjiga na engleskome nosi naslov kakav sam gore stavio. Mo) Mi ćemo preporučiti stvar, kao i svaku, koja je dobra, i posebno ako je na stranim jezicima.

Mi od svega dadnemo vodećim ljudima i posebno vojnim zapovjednicima sve na stranim jezicima. Molim Vas da bi zamolili brata Tovila da bi zamolili br. Tovila da nam pošalje deset komada, koje ćemo dati vojničkim zapovjednicima, kao što smo im dali i sve drugo. Mi ćemo mu rado dati u zamjenu naše stvari.

Znam da Vam je br. Ratko povratio novce i vjrujem da ste kupili izravno dukate. Mi to kao i svaku drugu stvar preporučimo, ali nemamo veze sa trgovačkim dijelo. (Ovdje se radi o jednom Hrvatu, Zlatku Tudjinu, koji je otvorio svoju trgovinu zlatnina ili zlatarstva na adresi: 8 Munchen 2, Gabelsbergerstr. 69, W: GERMANY. Mnogi Hrvati su naručivali razne zlatnike kao dukate u obilku hrvatskih velikana, mo).
Ovdje ima potežkoća oko stranih novaca, i ja sam uvjek slijedio u tom pravcu instrukcije i dobio od njih priznanje. Ja sam davao državi čekove i onda kada je dolar vrijedio dvostruko na crnoj burzi. Oni su meni dali zaštitu za moj život i jedan general ne smije se baviti poslovima ovakove prirode, iako skoro svi čine. (Ne mogu odoljeti da ne kažem i ja koju riječ glede ovoga što je upravo general rekao. Ovo je jedno izvanredno svjedočanstvo jedno častnog, poštenog hrvatskog generala. Kamo sreće da su svi oni koji su se koristili "ratnim profiterstvom" bili kao i general Drinjanin, možda, kažem samo MOŽDA, da nikada ne bi izgubili NDH, ili u najmanju ruku da nikada ne bi doši do Beliburga, tj. da Bleiburga ne bi bilo. Ima toga mnogo za reći, ali neka ova PISMA MAKSA LUBURIĆA kažu nama Hrvatima ono što bi trebali znati a ne znamo. Znam, kroz ova pisma sam to primijetio, da ma mnogo ponavljanja, ali zato se i zovu pisma koja su u jednu ruku kao i osobni razgovori. Jer kroz osobne razgovore se mnogo kaže, što se inače ne bi reklo preko novina i knjiga. Zato če ova pisma imati svoju specifičnu ulogu u hrvatskoj literaturi, osobito onda kada se netko potrudi i sve stavi u: SABRANA DJELA MAKSA LUBURIĆA. Mo) Mora se uvjek braniti vlastita kategorija, da je i drugi onda priznaju.

Ja Vas molim da svima oko Vas izručite pozdrave i stavite im na srdce, da traže ruku brata, a ne nebrata, pa i onada ako se ta braća ne slažu u svemu.

Još jednom topla hvala za sve ono što ste na svim poljima učinili, a i u našim akcijama isto. Uz rukoljub, odani Vam

general Drinanjin.


Napomena:
Maloprije sam nazvao prijatelja Blagu Nižića u Toronto i pitao ga o gospođi Levinski. Blago Nižić mi je rekao da ju je vrlo dobro poznavao. Ona je podrijeklom Čehinja ili Slovakinja. Udata za Hrvata. Njen muž je bio hrvatski vojnik u HOS i da je poginuo u borbama u Trstu ili oko Trsta 1945. Blago nadodaje da je gospođa Levinski velika Hrvatica kao i Katerina Zrinski. Tako veli Blago Nižić.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: uto vel 19, 2013 09:32 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
I MAGNETOFONSKE VRPCE U SLUŽBI HRVATSKE

general DRINJANIN
14 ožujka 1968.

Bratu Ratki Gagri,

Dragi brate !

Danas sam poslao na Vas magnetofonsku crpcu za Deseti Travnja. (To je taj famozni i poznati generalov govor prigodom proslave Desetoga Travnja 1968. Hrvatima Toronta. Zamolio bih one koji ovo pročitaju a nisu imali priliku čuti taj govor, neka kliknu na You-Tube i potraže taj generalov govor. Tu će pronaći dva dijela po deset minuta., mo).
Ona je za područje Kanade, dok sam za ostala područja poslao izravno. Vrpca je na brzini 9 i plo, mjera univerzalna i za sve aparate, ima trajanje od nešto preko sat. Sadrži : Hrvatsku Državnu Himnu, (kojoj prethodi najava s minutom šutnje), prigodni govor generala Drinjanina za Deseti Travnja, Starčevićevu Himnu, recitaciju in Tyrannos S.S Kranjčevića, te dva odlomka iz opere "Zrinski" : "Zakletva" i "Boj, u boj".
Posebno pripazite da ne prekinete poslije "Zakletve", jer "Uboj, u boj" slijedi poslije kratke pauze. (Sve sam ove stvari vidio kod mojeg vjenčanog kuma Dra. Miljenka Dabe Peranića, kojeg govor je na kraju ove vrpce. Pošto je Dr. Peranić glazbenik i sve ove stvari imao kod sebe kući, velika mogućnost postoji, tim više da je Dr. Peranić bio član Gla. Stana HNO i često posjećivao generala, da je on sve ove stvari sa sobom ponio i u zajednici s generalom sastavili ovaj govor. Mo)

Ujedno Vam dajem do znanja da pripreman posebnu vrpcu za Antunovo, kao i niz drugih vrpca o predmetima o kojima nije zgodno pisati i koja se ne mogu objavljivati.

Vodite računa da su vrpce dosta slabe, usljed nesavršenosti aparata koji su mi pri ruci. Trebate dakle dati izraditi druge primjerke dobrim stručnjacima. To je skuplje, zato zatražite da Vas pripomognu i ostali članovi.

U Argentinu i Australiju šaljem po jedan primjerak. Tamo uredite ostalo prema prilikama, koje vo bolje poznajete jer ste na terenu. U U.S.A. šaljem četeri (New York, Cleveland, Chicago i Kaliforniju) radi udaljenosti mjesta, te da razmnažanje ne bi onemogućilo predvidjene datume za proslavu.

Unio sam na vrpce gornji program, jer će biti centara gdje možda nema odgovarajućih ploča. Naravno, tamo gdje postoje kulturne skupine, koje same izvode svoj program, napraviti će onako kako im diktiraju prilike i mogućnosti.

U veze s gore najavljenim vrpcama, poznato Vam je da su izdaci veliki, te Vam stavljam na srce da ih i Vi sami pomognete Vašom pripomoću ostvariti.

Uz naš vojnički pozdrav grli Vas sve Vaš

general Drinjanin.

ps. rukom napisamo, mo

Dragi Ratko !

Dobio sam poslatu vrpcu, ali nisam mogao razviti ju, jer je na više komada, pa ću je odnijeti na jedno mjesto. Ovih dana ti odgovaram i urediti ću ostalo. Probaj vrpcu i onda upotrebi tamo i u Hamiltonu kako najbolje znadeš. Tvoj Maks.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: uto vel 19, 2013 09:41 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
U VRTLOGU SVAĐA ILI U VRTLOGU SVRSTAVANJA

general DRINJANIN
3.VII.1967.

Vladeku, Ratku, Marijanu, Nikici
Canada

Dragi moji !

Kao u uvjek Vama pišem najmanje jer sam siguran da ćete i bez mojih savjeta znati u svim prilikama činiti nešto dobra i pametna, što se nažalost ne može reći za sva ostala područja. Reći ću Vam svoj četvorici što ima zajedničkog i što nije u OBRANI.

Dobili ste OBRANU 67/68. i s time moj članak o uhićenima. (Radi se o članku kojeg je general napisao "HRVATSKI REVOLUCIONARCI U MREŽI UDBE I INTER-POLA (Povodom hapšenja i sudjenja HRVATIMA U EVROPSKIM zemljama)", Obrana, Posebni Prilog, br. 67/68. Mo).
Kako sam i najavio, da bi moglo biti i novih, sve izgleda, da ima. Tamo mi ovog časa javlja Batušić i iz govora viteza Pjanića, koji je jučer stigao, izgleda, da bi moglo biti, da je u zatvoru vlč. Rafo Medić, te neka centralna osoba Macedonaca, osim onih u vezi Bratstva (Turk i drugi). Dobio sam jednu dopisnicu od Vučića Ilije, našeg Gl. Povjerenika ali sa zakašnjenjem, pa kako je bio kod mene prije deset dana, vitez misli, da je i on u zatvoru. Logarića (Slavko, mo) smo spasili iz već na brzinu spremljena transporta, koji je bio za ekstradikciju u vezi ljudi i djela, s kojima nema veze, kako sam pisao.

Ovog časa ne znam sigurno što i kako stvar stoji. Javlja mi Dabo da je Čavčić u Parizu zatvoren, pa iako nema veze sa našim akcijama, odmah smo mu dali 50 dol. od tiska, za advokata, jer je bolestan.
(Kako su ova PISMA MAKSA LUBURIĆA povijesnog značenja, onda ću navesti slučaj JOSIPA ČAVČIĆ (1917-1972) iz Pariza, kao dokumenat jednog povjesnog slučaja u borbi za oslobođenje Hrvatske, jer sam bio dio tih uhićenja. Josip Čavčić je bio moj predsjednik u Parizu. Poštivao sam ga - kako se kaže - po ustaški - kao čovjeka, kao predsjednika, kao borca, kao Ustašu...
Za vrijeme rata NDH radio je u UNS sa Erik Lisakom i drugima. Uhapšen 1945 i preko veza, kako mi je pričao, uspio je pobjeći iz zatvora. Godinama lutao po raznim logorima dok nije došao konačno u Pariz. Tu sam ga upoznao koncem pedestih godina. Sprijateljili smo se. Mnogo smo svi od njega naučili. Bolovao je od srce od koje bolesti je i umro u lipnju 1972. Mlad čovjek! Na pritisak Jugoslavije a preko ove i Interpola djelatni, istaknuti i državotvorni Hrvati su bili proganjani, pod paskom, i prvi napadaj ili bilo koji napadaj od bilo koga na Jugoslaviju, u skoro svim europskim državama nastala je racija na istaknute Hrvate. Tako je ta racija zahvatila i Hrvate Pariza u lipnju 1967. Meni su pokucali na vrata u pet sati ujutro. Doveli me u glavni pritvor, gdje sam vido Čavčića i još neke moje prijatelje Hrvate. Bilo je i Srba u toj raciji, ali oni su bili Jugoslaveni, jer tako ih je policija zvala. Kako sam govorio francuski bolje od svih njih, policija me je zadužila da budem tumač. Ali evo jednog čuda. Tu je bio jedan čovjek, kao "Francuz" i kao "službenik" policije koji je tu bio i dobro govorio francuski i mene pratio od riječi do riječi dali točno prevodim. Ostali smo tri dana u pritvoru, te nas pustili. Josipa Čavčića su zadržali poradi toga, jer su prilikom premetačine njegova stana, pronašli pištolj bez dozvole. Ja sam mu pronašao odvjetnika koji ga je uspio spasiti zatvora, i nakon mjesec ili nešto je pušten i oslobođen svih krivnja. To toliko o tome. Mo
)
U Švicarskoj opunomoćoli jednog našeg prijatelja Španjolca da pomogne Županu. (Vlado ili Vladimir Župan, tako smo ga zvali. Njegova je nesreća bila ta, kad je čuo da je nastala racija hapšenja Hrvata, on je, kobajagi, otišao u Švicersku na odmor. Tu ga je Interpol pronašao, mo) On je prijatelj Logarića. Kod svega je opasnost da se dobije kojega od njih u Jugovinu, kako bi se pravio pritisak radi mene i ove zemlje, jer su počeli trgovati. (Ovdje se radi to da je Španjolska i Jugoslavija uspostavile uzajmno trgovačke veze te godine, ili možda godinu dvije ranije. Sada Jugoslavija koristi tu privilegiju kako bi uvjerila španjolsku vladu - a ovu preko Interpola - da general Drinjanin stoji iza svih tih "terorističkih čina" protiv Jugoslavije, kako bi se mogao zabraniti svaki rad generalu Drinjaninu i naravno izdanjima DRINAPRESS-a, mo) Kao i drugi. Poduzeo sam sve mjere opreza, i odlučili smo kao i uvjek braniti svakog Hrvata koji je radi Hrvatske u nevolji. Jučer je bio Oltra pater i on se brine u Madridu za Logarića, jer su ga tamo premjestili bili.

U vezi cijele stvari Dra. Branka Jelića; on i Oršanić su u Buenos Airesu sve učinili da se nas mimoidje zato, jer nam nisu uspjeli nametnuti SVOJE KANDIDATE OSJEČANE; puk. Štira i Cecelju. Ali masa je graknula, jer ako nema sa Odporom dogovora, da sve drugo i tako nema smisla.. Nato su nakon podpisa "velike trojice" bili prisiljeni uzeti i Lukasa, ali da se onda oduzme karakter jednakosti, dali su podpisati "svima". Manever jedan, koji je ispao smješan. Jelić je kasnije u Munchenu dao zvati "na tajni i historijski sastanak" pukovnika Batušića i rekao, da je JELIĆU DAT MANDAT I DA ĆE ON BITI POLITIČKI VODJA SVEGA. itd. Nato mu je Batušić rekao neka se mani ćorava posla i ide do Maksa, kako je bio obećao prije u New Yorku, i sada u Buenos Airesu. Bili su rekli, da će "nekoga poslati k Maksu", ili "da nema vremena" te da će se "kasnije" sazvati sastanak sviju itd.

I počeli na veliko govoriti o "LEGIJI I REVOLUCIONARNOM VIJEĆU". Ja sam poslao kratke, ali jasne upute, kakvu vidite u OBRANI. Pokušali su slati medju ljude, da "svi u Legiju", ali su dobili pakrački dekret, i sve je svršilo kao u uvjek : ODPOR JE ZASEBNA ORGANIZACIJA I IMA SVOJE VODSTVO.

Brat Lukas je podpisao DESETOTRAVANJSKU IZJAVU, i ona je generalne vrijednosti i obvezuje nas kao i sve ostale podpisnike, DA ĆE SE STVORITI TA RADNA ZAJEDNICA.
Ali ni manje, ni više, kako sam to rekao u uvodniku prošle OBRANE. Takvu i Vi na Vašem području možete, ali nemorate, podpisati. Lokalna stvar. Pa kao god ne obvezuje druga područja, još manje VODSTVO ODPORA izvan lokalnih granica suradnje.
A najmanje da nam gg. Oršanić, Jelić, Vrančić postave nekoga, tko je NJIMA MILIJI, kao Rovera u New Yorku, i puk Štira u Buenos Airesu.
Moram ovdje spomenuti, da je Vrančić bio korektan u pogledu nas, da nas je Oršanić već napao, a Jelić mislio izigrati. Nu Vrančić je pametan i misli svoje, a Oršanića smo eliminirali, ako to vidite. I sada osim Hefera, Korskog, Štira, Asančaića, Oršanića i osječke grupe, podpisali su svi, pa i HSS i untelektualci. I sada zadnaj;

Danas sam dobio od Dra. Jelića osobno pismo, da dolazi na 7. u Valenciju i da potvrdim telegram da ga čekam. Poslao sam telegram, rezervirao mu sobu, i ako Bog da, idem skupa sa vitezom Pjanićem i prof. Prcelom na razgovore. I moglo bi se dogoditi da u isti dan, ili dan kasnije bude ovdje šovjek iz domovine, koji je već u Parizu i očekuje da uredi papire kao turista za doći ovamo. (Možda se ovdje radi o bratu Dra. Miljenka Dabe Peranića. Baš te godine 1967. brat gosp. Peranića je bio kod brata u posijeti i imao sam ga priliku vidjeti kod gosp. Peranića. koliko se sijećam bratu mu je ime Miro, Mirko, Miroslav ili tom slično. Mislim da je bio inžinjer šumarstva te kao takav je išao u Afriku na neko službeno istraživanje vezano te struke. Bilo je govra da bi ona dvojica, dakle dva brata, Dabo i brat mu, išli posjetiti generala. Ovo ne tvrdim, ali ne bi bilo ni isključivo, mo)

Dakle : držite se kao i uvjek složno, razgovarajte sa svakim i suradjute sa onima, koji budu dali jamstvo da Vas ne misle osedlati i zajašiti raznim supersavezima, superfrontama, super imenima iza kojih bijeda i siromaštvo duha caruju.

Sve što izadje s ovog dogovora bit će pisano, i o svemu ćete dobiti izravnu obavjest, prema tome svako drugo tumačenje je hoštapleraj. Jelića su ostavili i ono par ljudi, pa i Muftić, i Vrančić ga je upotrebio da izigra pijanog Bonifačića (Dr. Ante Bonifačić, drugi predsjednik HOP-a poslije Poglavnikove smrtimo) kojega je bio Hefer doveo radi Dalmatinaca! dioničara Doma. Ali Vi gledajte oko Vas, tamo je Barbarić, drugi dolje u Argentini kao naš neprijatelj br. 1. i znamo da spremaju samima sebi drugu organizaciju, te da će razići, kao i mladi Kulenović sa grupon Uj, Hrvata Mile Rukavije u Munchenu.
Dolje je još gore, jer ih je samo sjedinila mržnja na Hefera s drugima, jer niti je bolji, niti gori od ostalih. Mi ne samo da u Argentini nismo eliminirani, nego je Enver i STALNI TAJNIK SKUPA, dok se na čelu Odbora predsjednici smjenjuju mjesečno. Skorom će biti dobrih vijesti o pokretanju OGRANKA U ARGENTINI. Lukas radi pametno, ima ugled, Enver isto, i Bušić i drugi isto. Pukovnik Štir je i opet ostao kao u uvjek SAM, jer nije mislio sa svojom glavom ni dogovorno sa vojnicima i braćom, niti samnom, nego sa profesorima, koji su izigrali sami sbe, i mrze prije podne sami sebe, poslije podne, cijeli svijet. Naprijed, dakle na Vašem području, dogovoreno, razgranjujte se, dogovarajte se i naprijed.

U pogledu rada : mi smo ne samo sa našim tiskom priredili ambijent u domovini, nego smo i dezorijentirali komuniste, pokrenuli nemirne intelektualce i sada iskorišćavamo Deklaraciju. (Deklaracija Hrvatskog Književnog Jezika koja je izišla u proljeće 1967., a koju su podpisali nekih pedesetak hrvatskih uglednika, književnika, profesora, jezikoslovaca, među njima i Dr. Ljudevit Jonke, koji je bio jedan od podpisnaka novosadskog ugovora o zajedničkom "srpskohrvatskom" ili "hrvatskosrpskom" jeziku, mo) Očekujem jednu vrlo zamašnu stvar, kao nastavak, i zadovoljan sam sa samim razvitkom. To je predigra revolucije, sve drugo je psihološki rat i mi u tu stvar možemo indirektno putem tiska, i drugim kanalima. tako ćemo pomagati i braniti sve sve te naše "usijane glave" jer vrše jednu funkciju.
Rafo Medić je najprije bio pobjegao sat prije nego bi ga uhitili u Stuttgartu, jer su uhitili neke koji su snjim bili u zatvoru. Možda da zgrabe i našeg Iliju (Iliji Vučić a ne Stanić, mo), jer je i on bio tamo. I neke druge. Svejedno. Idemo pametno naprijed. I sa tiskom , i s političkom akcijom, kako u domovini, tako i u emigraciji. I sa guranjem psihološkog rata i sa obranom ugroženih. I sve drugo o čemu se može, ne može i ne smije pisati. naša je ideja kompletna, ona je suvremena, ona je dokazala svoju vitalnost, i ona će pobjediti. To će biti pobjeda ODPORA I EKIPE VODSTVA ODPORA, koja je godinama šutke, stegovno i požrtvovano radila, žrtvovala radom, novcem i vjernošću ekipi. To je put, kojim valja nastaviti. Razdijeliti uloge i jedni znojiti se i zaradjivati i pomagati, drugi intelektualnim radom, treći propagandnim, organizatorskim, četvrti konspirativnim, borbenim, vojničkim. (Bruno Bušić je temeljito proučio generala Drinjanina taktiku, pa je to sveo ovako: "Jedni znojom (rad), jedni perom (pisanjem), jedni migavicama (novac) jedni kažiprstom (prstom na obaraču), mo) Svi ste diplomati, svi ste konzuli, svi ste zapovjednici, svi ste intelektualci, svi ste vojnici jedne svete stvari.

Mogli ste primjetiti da smo izbacili van mnogo OBRANA s mnogo stranica i najraznovrstnijeg materijala. OBRANA je danas najbolja novina. Ona jedina ide u količini u domovinu. Šaljemo stotine hiljada raznih letaka. Naše DRINE se plaćaju u domovini zlatom. Sve ono što se dogadja mi smo navijestili. Idemo sada dalje.

Držite se skupa, učinite sve što možete da nas pomognete materijalno, jer nam je to crna strana unatoč velikodušnosti mnogog od Va. Ali oni koji daju život, daju zdravlje, krv, daju više. Pa i opet utičem na Vas, na ljude, na odbore, na skupove. Trebamo novca za tisak, letke, obranu ljudi, za putovanja, odgoj, za sve. I činiti ćemo do mjere koliko možemo i nešto više, jer onoga časa kada budemo davali od sebe samo koliko možemo, gotovi smo. Mistika nemogućih dohvata neka nas i sada gura i neka ljetna žega ne ubije u Vama onaj duh, koji nas je doveo do ovih zavidnih uspjeha, koji su očiti i koje nam priznaju svi. I zavide.

Grli vas sve i moli da ove misli prenesete na sve naše, odani Vam general Drinjanin.

Generalov podpis i nadodano rukom: Ovog časa stari nije ovdje, nego će posebno pisati. (misli se na Antu Došena, mo).


Zadnja izmjena: Drinski; uto vel 19, 2013 10:25; ukupno mijenjano 1 put/a.

Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: uto vel 19, 2013 09:43 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
OTVORITI SRDCE SVAKOM HRVATU

general DRINJANIN
5.VI.1966.

BRAT

Ilija Mijatović
17 Jockson St.
ST.THOMAS, Ont., CANADA

Dragi Ilija !

Hvala na čestitki i pismu. Mene načelno uvjek veseli kada kada mi se bilo koji Hrvat javi, a s Vama smo odavno u vezi i sjećam se da sam Vam poslao adrese naših u Torontu, i isto i od br. Ostojića, našega povjerenika u St. Thomasu.

Meni je isto drago da mi jedan Hrvat otvori srdce i tuži se, jer je i previše razloga zato, i jer smo u tudjini. Ja sam dosada izvršio zadanu riječ, i svakom Hrvatu odgovorio osobno na pismo. Ale za sve se treba vremena. A jedna hrvatska organizacija i svi posli ne mogu biti na jedno generalu. Ni u vojski se ne brine general za sve jer ne bi dospio nikuda.
Zato su pukovnici, bojnici, narednici, rojnici i organizacije, skladišta, stožeri. Tako je i u emigraciji. Imamo svoju organizaciju i dužnosnike. Trebate se ukopčati. Velite da nije sve kako treba i ja ne mogu znati, što to znači, tko ne radi dobro, niti dali dobivate tisak, jeste li u veza s našima i tako. Makar se meni i javili i kako bi ja odgovorio kad mognem, treba uspostaviti vezu sa onima, koji misle kao i Vi i ići skupa protiv zajedničkog dušmana.

Evo ti adrese: Vlado Šimunec
15 Nickle Street,
TORONTO, 15. Ont. CANADA

on je povjerenik za svu Kanadu i ima sve.
Ratko Gagro,
47 Cloverdale Rd.
TORONTO,9.Ont. CANADA

Ovaj je predsjednik Središnjice Odpora u Torontu.
Javi im se. Pozdrav odani Ti

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: uto vel 19, 2013 09:45 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
CIJENJENOM G. GENERALU M. LUBURIĆU!


Winnipeg, 28.I.1966.

Dragi hrvatski sine i brate dugo sam tragao i tražeći Vašu adresu i konačno sam dobio i velikom radošću Vam se javljam iz Canade, grada Winnipega. Moje želje su slijedeće, kao prvo da mi pošaljete Vaš list "Drinapress", za isti sam čuo još dok sam živio u Beču Austrija, a sada se nalazim u Canadi svega 3 mjeseca u ovom pismu želim biti kratak sa Političkim novostima i pojedinim ljudima naših izbjeglica Hrvata. Ovdje postoji naša organizacija H.O.P. ali slabo funkcijonira, ima premalo čvrsti i odvažni ljudi a što je najžalosnija činjenica ovde u Winnpengu postoji tako zvani HSS - pod rukovodstvom Titovi plaćenika i izdajnika našeg potlačenog Hrvatskog Naroda, što mislim da ste o tome već čuli a sve što bi Vas u potanje zainteresiralo izvolite mi pisati i točno saopćiti što i kako da radim.

G. Luburiću ovde sam upoznao nekoliko dobrih ljudi i dobrih Hrvata pa bu u budućnosti bili usko povezani i poradili na što boljoj i uspješnijoj organizaciji H.O.P. sada su kupili zemljište sa kućom da imamo svoj Dom tj. 10 Travanj ujedno bi Vas molio ako postoji mogućnost danam pošaljete Ustaške Hrvatske značke da ih ponosno i bez straha nosimo viza vi naših protivnika. (Ovdje se ne radi o "Ustaškim Hrvatskim značkama" kako pisac pisma Milan Brozinčević kaže. Ovdje se radi o malim značkicama Hrvatskog Narodnog Odpora koje je general dao izraditi 1962 godine u Madridu. Dok ovo pišem gledam u jednu originalnu značku koju posjedujem preko pola stoljeća. Značka ima zapinjaču ili špijodu pozadi tako da ju se vrlo lako može prikopčati na kaput, košulju, jaknu, itd. Značka je u obliku hrvatskog grba s 25 polja, s prvim bijelim poljem, pričvršćena na mač u obliku križa, što izgleda kao štit stari hrvatskih boraca/ratnika, kao i uspomena na hrvatske Križare poslije rata NDH, na sred grba je križ u obliku jednog vojničkog visokog častnika čina, što bi sve u svemu dalo jednu potpunu sliku značke vojničke prirode. Mo)

A sada G. Luburiću da Vam dadnem u kratko moju biografiju. Zove, se Milan Brozinčević rođen u Brinji Lika. od p. oca i Majke Kajković Katice, dugo godina živio u Zagrebu po zanatu izučeni Postolar i šuster, za vrijeme rata tj. Nezavisne Države Hrvatske bio sam u Ustaškoj postrojbi 19. Stojeći zdrug kod G. Hajdinića u Petrinji II. Bojna II. Satnija. Za vrijeme rata bio sam ranjen u Vrat fala Bogu sve je dobro završilo, prošao Križni put 1945. koji se neće nikada zaboraviti i ne smije, bio u Staroj Gradiški na robiji 8 god. poslije togo prebjegao u Austriju, dobio politički Azil neko vrijeme tamo živio ali uvjek u opasnosti i konačno uspio doći u Canadu sada bi želio raditi da ostvarimo naše želje a to su da Oslobodimo našu lijepu Domovinu od Titinih razbojnika i zaista koljača i Srpski cigana.

G. Luburiću unaprijed se zahvaljujem radi Vašeg odgovora i Molim vas pošaljite mi novine i ujedno upute da se na iste predplatim, kao i sam značke - sa puno bratski Ustaški Pozdrava

Uvjek Za Dom Spremni !

Moja adresa
Milan Brozinović
726 Victor St.
WINNIPEG, 3. Man., Canada

Napomena:
Ovo je pismo je pisano rukom. Nastojao sam ga ne ispravljati, tj. staviti onako kako je pisano. Na par mjesta sam ispravio samo toliko kako bi se što bolje razumijelo. U idućem opisu donosim generalov odgovor na ovo pismo.mo


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: uto vel 19, 2013 09:45 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
BRATU HRVATU

general DRINJANIN
5.VI.1966


Brat
Milan Brozinčević
726. Victor St.
WINNIPEG, 3. Man,. Canada

Dragi hrvatski brate !

Dobili smo Vaše pismo, ali nismo odmah odgovorili jer dobivamo na tisuće sa vih strana. Mnogo se je starih boraca spasilo i pišu, kao i Vi i traže vezu.

Bojnik Hajdinović je u Argentini. Mogli bi sada staviti u novinu oglas, da tražite prijatelje iz Vaše jedinice, a ako ste bili u 19. Stojećem Sdrugu onda ste bili u mome II. Zboru, jer je ta divizija u kojojo je bio zdrug meni pripadala i ja sam branio Petrinju, odnosno spasio je napadom iz Sunje u ledja kada je bila opkoljena. Moj je Glavni Stan bio u Sisku na povlačenju.

Ako su u HOP-u budi tamo, sve su organizacije dobre, nu mi se vojnici i posebno organiziramo u ODPOR kao vojničku organizaciju. Stavi se u vezu sa našim centrima u Torontu:

VLADO ŠIMUNAC, 15 Nickle Street, TORONTO 15. Ont. Canada.

On je Glavni povjerenik za tisak, ima novine, vojničke knjige, reviju i značke, stare i nove. S njime uredi što trebaš za tebe i prijatelje, njemu možete platiti i sve.

RATKO GAGRO, 47 Cloverdale Rd. TORONTO 9, Ont. CANADA.

On je Predsjednik Središnjice HRVATSKOG NARODNOG ODPORA "ERIK LISAK" i ova vojnička organizacija okuplja sve bivče i sve nove borce za novi pohod. Ti možeš biti u HOP-u, naša je želja, da se svi nadjemo u borbi za Hrvatsku, pa su nam svi Hrvati prijatelji, i svi Srbi neprijatelji.

Pozdrav Tebi i svima našima, svima koji nisu zaboravili Boga i Hrvatsku, uz naš vojnički pozdrav,

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: uto vel 19, 2013 09:48 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
KNEŽEVSKI DAR "KNEZA" RATKA GAGRE

general DRINJANIN
4.XII.1967.

Dragi Ratko !

Danas sam ti pisao i poslao fotografije. I one koje sam upotrebio za klišeje i sve ostalo i u isto vrijeme poslao sam okr. pismo povjerljivo, koje neka bude samo za osobnu informaciju.

Dobio sam od Tebe više pošiljaka. Nastojat ću odgovoriti na sve, a ako ne stignem, sutra. Dobio sam pošiljku maraka, hvala od strane Domagoja, (generalov sin i prvo dijete, rođen 1955, mo) koji to sabire. Dobio sam dva čeka, Tvoj i Stanićev. Hvala i pisati ću svima i potvrditi. Neznam tko, ali netko mi je jednom za Tebe pisao da si "knez Gagro". Neznam zašto, možda te zovu tako, možda se je netko htio i narugati, možda našaliti, ali tvoj je dar bio kneževski. Hvala Tebi na Tvom daru, na trudu oko drugih, a kako vidim da i daješ i tjeraš druge da daju, to ostane činjenica, da "dobar pastir a što kaže inom, i sam svojim potvrdjuje činom".
Ovoga časa uzimam materijal za OBRANU, a onda pomalo o svemu. Poslao sam isti cirkular Staniću, Vladeku i Marijanu i pisao im. I ako što izostane to ću zabilježiti i čim mognem učiniti. Toliko da znaš.

Ako su dosada svi rekli, da si bio duša i pokretač to sada vele i tamo tvoji i naši "amerikanci", kako ih Vladek zove. Svi vele kao jedan, da je ovaj uspjeh bio kao nikada, i da je zasluga Tvoja najveća. I kad je tako, onda je to uspjeh ne samo Odpora, nego i Tvoj. To neka Ti bude neke vrsti zadovoljštine i plaće, jer svi koji radimo za jednu ideju hranimo se duševno uspjesima i djelima. Prema tome to je i odgovor onima, koji su se mnogo trudili da dokažu, da "nepismeni Gagro" nije pozvan, nije sposoban itd. Narod je progovorio i nema sumnje da će svaki novi uspjeh za tebe značiti imati više neprijatelja u isto vrijeme kao i prijatelja. To je u politici normalna pojava, pa neka ti bude na zadovoljstvo i ovaj uspjeh i neka bude opomena onima, koji čovjeka mjere ne prema zaslugama i pravici, nego prema svojoj mizeriji iz perspektive ljudske zavisti.

Pismo od 13.XI.1967. iza sastanka u Hamiltonu. Do ovoga časa od njih nisam dobio ništa, ni pismo ni izvješće, ni novce. Vladek mi jest pisao da su obračunali OBRANU , te obećali urediti ostalo. Čim što dobijem od njih, obavjestiti ću te da znaš. Nemam tako ni točnog popisa odbornika, osim što ti veliš da su na čelu Dragušica i Jurić. U pogledu Medića : on je bio moj vojnik, pisao sam mu isto, i on je odgovorio, nezadovoljan je, i nemogu da ga pročitam što bi htio. Svi smo za slogu, ali tu smo izgubilo mnogo godina. Ne možemo svi biti jedno, ali možemo svi suradjivati. Da li bi on htio voditi sve skupa? Zašto gubiti vrijeme na to, kada je to drugdje propalo? Dobro si učinio što si mu dao mogućnosti da se izjasni. Imaj ga na oku. Možda je zlata vrijedan, ali je razočaran, kao i mnogi drugi. Možda ga se uspije spasiti za borbu. Probaj.

Možda su prema njemu negdje nelijepo postupali? Neznam, samo stvar je u tome, da se ne može vječno čekati neko čudo, jer toga nema, niti će svi andjeli s neba uspjeti sve nas u andjele pretvoriti. Ali zato nećemo napustiti nastojanja, da k sebi privučemo najbolje, koje vrijeme i borba nisu uništili. Bit ću ti zahvalan ako pokušaš s njim iznova i sve dok ne bude na onom mjestu, koje bi možda želio i znao braniti.

Vuksan mi je pisao par riječi i rado ću mu odgovoriti. Vjerujem u tog čovjeka, jer mi je uvjek Marijan najbolje o njemu pisao i još dok je bio u Suddbury, a kasnije naši iz Hamiltona. Pa iako je star može biti jako koristan.

Pišu svi da je Tomica lijepo govorio. Pisat ću mu i zahvaliti se. Pisat ću i stricu Došenu, iako još nisam dobio odgovora. Pozdravi ga na telefon, jer znam da sa njim razgovaraš. Nadam se da će gripu preboljeti brzo.

Varaš se ako misliš da nerado priznam kritiku. Bez kritika bi na se dogodilo što i drugima. Jedino uvjek molim da se i mene kozultira, da se čuje i moj glas, i da uvjek iznova tražimo načina za dialog medju nama i da tako jaki mognemo dijalogirati s onima drugima. Vidiš kako je ova stvar sa jelićem. Kad se razumijemo lakše je. Nu potrebno je uvjek biti u vezi. Stric mi je sam priznao da sam bio u pravu. On je gledao to kroz svoju osobnu afirmaciju, ali je stvar Hrvatske jača od nas osobno. On je trebao predsjedati ono u Clevelandu, a ne Jelićevu skupštinu, koja nije bila ni sjena samo jedne torontske naše proslave, a kamoli onoga u Clevelandu, gdje su nas morali progutati mnogi, koji su meštarili u New Yorku protiv nas.

Moslati ću potvrdi Majiću na adresu i navesti imena, a pisati izravno onima, čije su adrese poznate ili si ih poslao. Vidim da ima mnogo troškova oko proslave : dvorana, muzika, putni troškovi, darovi itd. Ali ako masa dolazi, ipak se moralno uspjeva, a i materijalno. Što mogneš učini, znam da je bilo najviše što se moglo.

Svakako me obavjesti o demonstracijama kako je bilo.

U pogledu Markovića i drugova: (Josip Marković predsjednik društava HOP-a za Canadu, mo) srali su godinama na sve i svi su posrani. Ako ne već će ih posrati Jakov, (Jakov Barbarić iz Argentine, dužnostnik HOP-a,mo) i oni njega. Znam da te neće prevesti žedna preko vode.

O Tomislavu Mesiću neznam ništa. Samnom je bio jedan Mamić u školi, bilo ih je mnogo časnika. Osobno se ne sjećam.

Marijan mi se ukratko javio, Rude Erić je isto pisao o onim delikatnim stvarima, za koje ćemo opet razmisliti i izmijeniti misli.

Pričekao sam poštu radi Hamiltona, ali dosada ništa. Čim bude javiti ću, da znaš. Tebi i Lenki sve najbolje, čuvaj zdravlje, potraži dobra liječnika, i držise savjata, ali bojim se da će nama svima najbolji doktor biti borba. Čim svršim Obranu i uvrstim što se može, obraditi ću ostalo u osobnim okr. pismima. Ostalima malo kasnije. Bog ratko. Tvoj odani

general Drinjanin.


Zadnja izmjena: Drinski; uto vel 19, 2013 10:26; ukupno mijenjano 1 put/a.

Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: uto vel 19, 2013 09:51 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
JEDNO ZABORAVLJENO PISMO - I TVRDA ĆIVERICA

(Stavio sam kao naslov "Jedno zaboravljeno pismo" kako bih dao neka pojašnjenja ovom generalovu pismo kojeg dolje niže iznosim. Reći ću ukratko ono čega se još uvijek dobro sijećam.

Dr. Andrija Ilić, koji je živio u Londonu, na povratku iz Madrida gdje je bio na Poglavnikovoj sahrani, navratio se je i kod nas u Pariz, društvo HOP-a "DR. IVAN EVEN. ŠSRIĆ". Društvo je mene zadužilo da pratim Dra. ministra Andriju Ilića sve do Pas de Calais, odakle će Dr. Ilić uzeti parobord do Londona. Za vrijeme naše vožnje u vlaku prve klase, naravno da sam ja to sve platio iz vlastitog džepa, Dr. Ilić se najviše okomio na generala Drinjanina, kojeg je nazivao svakojakim pogrdnim riječima. Kako sam ja tada bio mlad, i po godinama i novi politički emigrant, mnoge mi stvari nisu bile jasne ni poznate. Skoro sam doslovno povjerovao pričama Dra. Ilića.

Kada sam se povratio u Pariz, kući, nisam bio lijen i napisao sam pismo generalu Luburiću, za kojega sam zanao i čuo još od kuće da je bio jedan dobar borac i dobar Hrvat, a sada, priča Dra. Ilića me potpunama zbunila, te iz te zbunjenosti sa 53 pitanja žučljive naravi pišem pismo geleralu Luburiću. Za dugo mi nije odgovorio, što mene nije smetalo da mu i dalje pišem, i osim toga, na moje zagovranje preporučim Dra. Miljenka Dabu Peranića 1962. da svoje radove hrvatske povijesti pošalje u Madrid generalu Luburiću, što je Dr. peranić i učinio. Tako je počela suradnja između Dra. Peranića i generala Drinjanina. I tako sada dolazo do ovog "zaboravljenog" pisma. Mo
)


general DRINJANIN
13. III. 1963.

Bratu Mile Boban
France

Dragi brate !

Hvala na pismu. Mene veseli svako pismo, svako mišljenje, svaki stav, pa mi se svidjao ili ne. Glavno je, da netko još nešto radi, da živi, da ima mišljenje i da ga brani. Znaši, da još ima ljubavi za Hrvatsku.

Adresu Jerkinu (Jerko Boban (1934-1994) moj kolega, moj sumještanin, iz istog sela, zajedno smo prešli granicu i došli u emigraciju, dijelili sve tegobe i nedaće zajedno, on branio mene ja branio njega, o tom Jerki general govori, mo) su mi poslali Hercegovci, mislim Pavo Gagro i Hercegovci iz Sydneya.

Ja sam general i organiziram vojku. ta će biti Hrvatska. A neka se hrvatski političari slože gdje i kako hoće. Meni je svejedno, ako hoće i u HOP, ali neće. Eto i oni, koje je Poglavnik ostavio, svadjaju se. Pa sada i opet ista priča : Hefer zove Markovića izdajnikom, a Marković Hefera. Kud ćemo tim putem? Vojska se ne može tako voditi, ni borba za oslobodjenje. Eto šta je napravio HOP? Proglasio izdajnikom svakoga, tko nije u HOP-u, pa sada se kolju i medjuse.

Da je Ranko Boban živ, bio bi danas isto izdajnik, kao i skoro svi živi stari zapovjednici, generali, ministri, pukovnici. Tako je i Maks postao izdajnik, a bio je Ustaša kada svi ti razni viećnici nisu znali ni šta je Ustaša. Tako je i Andrija Artuković, i Lovre Sušić, i stotinjak pukovnika, generala, viših ust. dužnostnika utučeno. Ali mene neće. Ja imam tvrdu ćivericu, i idem vojničkim putem i prihvatiti ću svakoga bez razlike. Tko bude dobar, upotrebit. Tko bude lopov, toga treba objesiti, a ne u novinama ga blatiti.

U svietu vlada demokracija. Neće Washington razgovarati sa drom Heferom, jer da ga je Poglavnik ostavio. treba imati od naroda i demokratskih izbora mandat. Hefer nije Ustaša bio, nije ni sada, a osim toga NIJE ISTINA DA IH JE POGLAVNIK OSTAVIO. To su izmislili sami. Sada jedni druge optužuju. Nema medju njima nijednog starog borca, kao što smo bili Francetić, Boban, Maks, Artuković, Dumandžić i drugi. Eto, pa ti razmisli i slušaj šta ti vele oni sami zadnjih dana. A kad ti srdce rekne, da vjeruješ starom Maksu, onda mi se javi. (Vjerovali ili ne, ovo pismo me je uvjerilo u potpunu iskrenost Maksa Luburića i od toga dana sam postao član HRVATSKOG NARODNOG ODPORA, a dotle sam samo bio simpatizer u krugu PRIJATELJA DRINE u Parizu, kojeg su vodili: Dr. Dabo Peranić, Igor Bulja, i ja...mo)

Reci mi da li si dobio "DRINE", jer u njima je sve potanko i jasno rečeno. U Parizu ih imaju naši.

Da si ti meni zdrav i živ, a meni je svejedno u koju stranku, grupu ili odranizaciju ti išao. Hrvatska će se borba voditi savezno sa velikim silama: Amerika, Španjolska, Njemačka, a ne Argentina. Pa valja gledati selameta u ovim zemljama. Eto, a drugi puta više.

Pozdravi sve naše. Tvoj Maks

general Drinjanin.


Napomena:
Eto, uz sva do sada objavljena PISMA MAKSA LUBURIĆA moglo se je uočiti samo i jedino da je on hrvatski vojnik, hrvatski genera i da se je borio za Hrvatsku i njene probitke kao što su se i prije njega hrvatski vojniški zapovjednici borili za dobrobit i probitke hrvatske države i hrvatskoga naroda. To smo upravo jučer i danas mogli vidjeti i u srcima osjetiti šta znači biti hrvatski general Ante Gotovina, i svi drugi, a takonih je bilo i u prošlosti, ima i danas i, fala dragome Bogu, da će ih biti i u budućnosti. Među istaknute hrvatske generale nesumnjivo spadaju i svi drugi hrvatski generali, bez vremenske, ideološke i ine razlike. Pozdrav svima i u ime svih hrvatskih generala Nezavisne Države Hrvatske, svih vojnika, svih žrtava ŽELIM DOBRODOŠLICU NA SLOBODU NAŠIM GENERALIMA DOMOVINSKOG RATA!!! Mile Boban, Otporaš.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: uto vel 19, 2013 10:00 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
SIVA KNJIGA IDEJA JE MLADIH HRVATA IZ PARIZA

general DRINJANIN
14. OŽUJKA 1968 (Ovo pismo general je pisao 13 mjeseci i 6 dana prije pogibije, mo)

Povijerenicima Odpora u svijetu

Budući da će se prilikom Desetog Travnja održati mnogi Radni Skupovi Odpora, htio bih da se iskoristi ovu priliku, te Vam stavljam na srce neke misli o kojima biste raspravljali i koje biste produbili:

1. Negdje su se već formirali, a negdje se tek formiraju Radni Skupovi. Jedni već rade normalnim tokom, a drugi bi trebali pojačati djelovanje i jače izražavati svoj rad. Radni Skupovi trebaju postati autokefalna (samostalna, mo) tijela unutar Odpora, s odgovornim funkcijama na svim područjima. To je Sabor, koji mora na svojim terenima vršiti sve zadaće Odpora.
Zato stavljam na srce Enveru Mehmedagiću za područje Južne Amerike, Eriću za Nord i Brbiću za Oceaniju da učine od odnosnih Radnih Skupova jaka tijela, a u područje "Skandinavije" šaljem Dabo-Peranića, radi pokretanja snaga, te da se i "Skandinavija" formira u jači mladji Skup, što ona može i dati. Radni Skupovi neka su čvrsto povezani na unutar; Pročelnici sa glavnim povjerenicima neka su povezani s predsjednicima društava. Tek tako ojačana i cjelinski povezani područni Radni Skupovi dolaze u obzir za dijalog s ostalim Skupinama i za stvaranje višeg koordinacionog tijela. - Hrvatski Narodni Odpor nesumnjivo raste, ali bez logičnog formiranja i solidne baze nema budućnosti. Moramo izbjeći sve nesolidnosti koje su u i HOP i Jelićev Odbor gurnule nizbrdo. Nisu se temeljili na ekipama. Može zatajiti jedna ekipa: - ostaju ostale, te ostaje bivstvo.

2. Koordinaciono tijelo je nužno. Ono će nadoći kao logična posljedica daljnjeg djelovanja. radni Skup će se sastati s drugim radnim Skupom, Ekipa s Ekipom. Svi zajedno. Ali to će onda biti snaga i - svetinja.

3. Nije samo dovoljno postojati. Važnije je djelovati. Uzpostavite pročelništva, paralelna pročelništva na unutar Radnog Skupa. Naka Glavni Povjerenici koordiniraju medjusobno. Povjerenici "Drinapressa" takodjer. Referent ili pročelnik za tisak neka je u vezi s istoimenim dužnostnikom. Drugi isto. Što posebno treba stvoriti, to je pročelnik veze s društvima izvan Odpora, i posebnog pročelnika za veze s ostalim nacijama. te veze treba posebno gojiti, redovito i sa svima, samo neka su neprijatelji Jugoslavije. Znači, jesu ili će postati naši saveznici. Ne gledati da li su Makedonci ili Ukrajinci u vezi s nekim drugim s nekim drugim hrvatskim organizacijama. Oni su i naši prijatelji. Naši saveznici. Što je vrijednije, to će i ostati.

4. Dok bi se tako jačali i osamostavljivali Radni Skupovi, nastojat ću pokušati ostvariti neke prelazne koordinacione dodire u Vanjskom Frontu. - Jedan od naših starih boraca, Stjepan Crnički, (1903-2006, mo) ide u penziju kako će financijski biti lično osiguran, i kako i dalje želi ostati u službi Hrvatske, a i još više nego prije, stavlja se Odporu na službu, i spreman je doći u Španjolsku.

kako je potrebo da svi dužnostnici Odpora, koji svoje dopise izmjenjuju medjusobno, šalju jednu kopiju i meni. da imam uvid na djelovanje Skupova, i da ne budem obavješten od Oceanije što se odigrava u Americi, namjeravam postaviti privremeno za to koordiniranje u Fanjski Front Stjepana Crničkog. tako ćemo imati ovdje jedan centar za koordiniranje četeri postojeća vanjska sektora, koji će u svojstvu Pročelništva Vanjskog Fronta vršiti koordinaciju medju pročelništvima Skupova, Predsjedništvima ogranaka i ostalim dužnostnicima Odpora. To bi za sada bila baza koordiniranja, iz koje će se stvoriti pravo koordinaciono tijelo. Tek uspjesnim ovim privremenim pokusom pristupiti će se formiranju stvarnog formiranja Vanjskog fronta, kao što je formiran i Domovinski Front, koji je formiran ovdje.

5. Davna je moja želja da bi Mehmedagić došao u Madrid. Svi znadete da to nije lako ostvariti. Dobio sam neke povoljne vijesti iz Madrida u tom pravcu. Svi znadete takodjer koliko bi to pridonijelo uspješnoj efikasnosti našeg djelovanja, jer bi onda on kao Pročelnik Glavnog Stana posvetio svu svoju snagu i svoju dinamičnost zadaćama Odpora, i uspješno pripremio koordiniranost variabiliteta (različitosti i sl., mo) pritoka u smjenama generacija koje Odpor u sebi sadrži.

6. Nesumnjivo je jedna od jačina Odpora i Drinapress, čija su slova živi topovi hrvatske nacionalne misli. Drinapress vrši svoju ulogu dalje negoli možemo svi mi doprijeti, ne samo jer "verba volant, scripta manent" ("riješi lete, zapisano ostaje), nego jer tisak Drinapressa dopire do skrovitih ladjica rodoljuba u Hrvatskoj, pokreće duhove i razplamćuje hrvatska srca, te harangira na odpor i za Odpor ljude Domovine.
- Ovih je dana Drinapress završio i tiskanje Sive knjige, koju je već jednom 1942 g. publiciralo Ministarstvo Vanjskih Poslova NDH-e. Knjiga je na francuskom i namjenjena strancima. Drinapress će s njom prodrijeti i u kuće stranaca, i govoriti im o Hrvatskoj tragediji, o zločinstvima počinjenim i nad Hrvatima i nad Hrvatskom, te o borbi hrvatskoj za nezavisnost. (Neka mi bude dozvoljeno ovdje ponoviti za one koji nisu imali priliku pratiti i čitati ova pisma od početka, a u kojima je bilo riječi o ovoj SIVOJ KNIGI, kako je došla do rukuh ovih mladih Hrvata u Parizu, kako ih je nazvao general Drinjanin.
Zahvaljujuću Dru. Miljenku Dabi Peranići i meni, Mili Bobanu, mi smo ovu knjigu pronašli u Francuskoj Nacionalnoj Biblioteki, i snalažljivosti upravo "tih mladih Hrvata Pariza", ta je knjiga dospijela u hrvatske ruke, i zahvaljujući ovoj dvojici Hrvata, a najviše dr. Peraniću, knjiga je prevedena na francuski, poslata generalu Drinjaninu koji ju je tiskao u DRINAPRESS-u. Tako je došlo do ove zaboravljene knjige, Mo,
)

Podpuno logično da jedan general ima i većih zadataka nego se zaokupljati tiskarstvom! Tragično bi takodjer bilo da bi Drinapress uspao kada mene dogadjaji zatraže da budem u Hrvatskoj, baš tada kada će trebati pojačati vanjsku promidžbu. I Drinapress je daleko sada na dnevnom redu, kao i potreba Crničkog za koordiniranje Vanjskog Fronta. Koordinacija je potrebna i za Drina press i povjerenike Drinapressa. Mislim u tom pogledu na Dabu- Peranića, koji Vam je dobro poznat iz tiska Drinapressa, koji je svake godine tu, i skoči iz Pariza kada ga zatražim.


Napomena:
(Ne mogu a da Vam ne kažem. Nedavno i nema tome dugo, nazavao me je jedan stari i dugogodišnji dobri prijatelj. Reči mi da redoviti šita PISMA MAKSA LUBURIĆA koja iznosim, te mi, najprije čestitao na izdržljivosti u u****osti, kako bi me zatim "ispeglao" do to sve skupa ne vodi nečemu, da su to sve ćorava posla, da je to prošlost koja nikoga ne zanima, da pustim mrtve kosti na miru, da mirno u mojim starim danima uživam moj umirovljenički život, da smo mi svi u emigraciji završili našu misiju, i stotine drugih i sličnih bisera. Mirno sam ga slušao dok je govorio, nisam ga prekidao, nego sam samo razmišljao šta bih mu na kraju odgovorio. Kad je završio, uljudno je rekao da je to samo njegovo mišljenje.
Ja sam mu se zahvali na telefonskom pozivu, na njegovu mišljenju i ukratko rekao slijedeće:
Ja ova PISMA MAKSA LUBURIĆA iznosim za povijest i zbog povijesti i za one koja ova pisma budu zanimala. Ali je ipak čudno da ima Hrvata koji bi tako mislili kao ti, iako ih ima. Recimo, junače, točno sam tako rekao, da neki stranac, Kinez, Amerikanac, Francuz, Rus, Njemac pa čak i Srbin, iznosi ova PISMA MAKSA LUBURIĆA, kako bi se Hrvati požurili da ih prevode na hrvatski i da se snjima ponose...Eto, junače, takovi smo ti mi Hrvati! Na kocu se je složio da je ova pisma potrebno iznositi. Pozdrav svima. Otporaš. Mo
)

7. Spomenuo sam Sivu knjigu. Ideja nije moja. To je ideja hrvatskih radnika iz Pariza, sve samih mladih ljudi, koji sami sebe smatraju nepismenima. (Kada je riječ o "nepismenima", nas nekoliko Hrvata grada pariza se odlučili poslati pismo Poglavniku u Madrid, jer je tada Poglavnik bio jako bolestan. Kada samo pismo završili, na dnu pisma smo stavili po jedan red točkica, zareza, uskličnika, dvotočaka, upitnika i sve što je trebalo za pravila interpukcije, te na kraju zamolili Poglavnika da on to stavi ondje gdje treba, jer da mi ne znamo, jer smo sinovi seljačke majke. Nama je Poglavnik na to pismo odgovorio: Draga moja djeco, ja sam sa sinovima seljačke majke oslobodio Hrvatsku i stvorio Hrvatsku Državu, a sa školovinima sam ju izgubio..., mo)
Čisto me začudila njihova svijest i njihovo uvjerenje u vrijednost i snagu knjige. Dio troškova su snosili oni. Pomogao sam im! U Vietnamu se ne osaja teren, nego čovjeka, a čovjek se osvaja knjigom. Pogotovo stranci.
U Zagrebu se slavi 500-godišnjica prve hrvatske štamparije. Zar je moguće da samo naši, kada su knjige tu, osudjuju knjigu? Kako se formirati bez njih? Kako upoznati državotvornost Oca Domovine, ako nema knjige o Starčeviću? U tiskanju je i zato knjiga o Anti Starčeviću, (DRININA KNJIŽNICA KNJIGA br. 25 1968., mo), o Budaku; u pripremi su nove Drine. I još je jedna svrha tiskanja knjiga: od mnogih povjerenika Drinapressa od prodanih Obrana ne dobijem ni toliko koliko iznosi samo jedan dio koji uplatim za poštarinu. Bez knjiga nebi bilo ni Obrane, a ni Drine. Koji je imao posla sa tiskarnom, znade da je to jedno s drugim povezano. Neka dakle povjerenici izprazne zalihe, da mogu na njihovo mjesto doći nove knjige, nove ideje. To će biti najljepša čestitka za Antunovo.

8. Naidjem koji puta na imena čak naših predplatnika, koji prema Obrani račune ne uredjuju, a imena im se nalaze medju darovateljima za druge novine. Sudjeluju u socijalnom fondu za nešto izvan Odpora, a sami trebamo za naš fond. Živimo, jer uvijek isti podmeću ledja. Neka na to misle i drugi, jer i od nas se traži mnogo.

9. U vezi s Obranom dva problema: Traži se slanje avionskom poštom - svugdje. Sve je moguće, ako bi se povećao broj predplatnika. Poradite svaki na svom području. Svima može biti udovoljeno.

U vezi s suradnjom. Mnogo se prigovara za uvrštenje, a najviše oni koji najneurednije šalju svoje dopise i suradnju. Svaki neka pomisli prije nego što pošalje dopis, da sam prisiljen sve pretipkati, ako je loše pretipkano, jer su u tiskari sami Španjolsci koji hrvatski ne znaju. Neka zato dopisi budu čitljivo na mašini, šire nego ovo pismo, da bi se moglo izvršiti potrebne popravke ili dopune. Neka su slova mašine očišćena, jer Španjolac ne zna, razlikovati nejasna slova. Čovjek treba pokazati svoje lice u jednom dopisu. Neka bude savjesno i ozbiljno. - Bez klišeja nema ovakve Obrane: s povećanjem predplatnika, riješava se i njihov problem.

10. Upravo sam dobio poziv jednog studenta, koji ni študira ni radi, da se organizira pomoć za Draganovića. Slučaj Draganovića je slučaj svih nas, te se o tome pitanje uopće i ne postavlja. Ali Vam stavljam na srce da kontrolirate te ljude, jer ih Evropa obiluje, a šire se i po Americi. Jadni naši ljudi po Evropi im nasjedaju. daje se pomoća za zatvorenike, za akcije, a onda nestaje i novca i tih ljudi. ispitajte prije ne krije li se Udba iza tih sakupljanja i akcija. Barem zreli ljudi ne bi smjeli nasjedati prevarantima. Utječite i na druge.

11. Proslava Desetog Travnja htio bih da bude predigra Antunova, dana Hrvatkih Oružanih Snaga. U ova slučaja treba nastupiti i prema vani i prema unutra. Odpor je do sada pokazao kojim putem treba ići hrvatska sloga. Budite i od sada širokih pogleda, jer svaki će se Hrvat boriti za Hrvatsku (pripadao on bilo kojoj političkoj grupaciji). Svaki će Hrvat poći u borbu za onim koji ga povede u rat za oslobodjenje Hrvatske. Pokazujmo uvjek naš nadstranački stav. U njemu je naš moral i naš zalog budućnosti. Hrvat je čovjek morala, pa ga zato privlače i poštene ideje. Moral privlači sve" Ne gledajte na predvodnike stranaka! Gledajte na običnog pripadnika H.O.P-a, koji je idealista kao i mi, koji priginje koljeno pred Poglavnikom kao i mi. Mi idemo s njima rame uz rame, jer i on vidi u Desetom Travnju, i Antunovo - Dan Državnosti, Dan Revolucionarnosti. Nek ovi dani ne budu za nas dani folklora i nadzdravičanstva, nego centripetalna sila koja će okupljati duhove nacionalnih ideala.

12. Iza kako su udbini agenti uništili razne hrvatske organizacije u emograciji, pokušavaju se uvući i u Odpor i nastaviti svojim razornim djelovanjem. Ima medju njima i "titinih rovatelja". Njih je teže odkriti. Ali oni koji govore o revoluciji, bombama, terorističkim akcijama, oni koji su najgrlatiji "revolucionarci", a nemaju pojma o hrvatskim tradicijama, o hrvatskoj povijesti, ne čitaju ništa, ne kupuju nijednu hrvatsku emigrantdsku novinu i knjigu, to su 99 postotno Udbaši. Upravo danas dobih iz domovine vijesti o takvim "revolucionarcima", koji otpremaju u Titove tamnice hrvatske rodoljube, i koji onda prelaze na nove dužnosti. Nažalost medju njima ima i odnarodjenih Hercegovaca, koji baš radi toga svog porijekla lakiše uvlače nemir i razdor u emigraciji. Povjerite trijeznim i sposobnim dužnostnicima zadaću pratiti takve pojedince, i tražiti od naših povjereništava iz zemalja iz kojih su oni tamo dođli podatke o njima. Odstranite ih na vrijeme iz svojih sredina, onemogućite ih u njihovu djelovanju. Dužnostnici Odpora moraju se sposobnošću izdignuti nad ostalima, koje i vrijeme prelazi i nepoštenje nadvladava.

Imam mnogo planova i mnogo veza. Bez vas ih ne mogu uspješno riješiti. Računam na Vas.

Uz naš vojnički pozdrav

grli Vas vaš general Drinjanin.


Napomena:
Da li je ovo pismo i u njemu izraženi OPREZ generalova predodžba, slutnja opasnosti koja mu se sprema, ili ne, teško je danas odgonetati. Ako pogledamo knjigu koju je napisao Dr. Miljenko Dabo Peranić POGIBIJA GENERALA LUBURIĆA, on tu isplicito govori da su ga on i Crnički opominjali na opreznost, na sumnju u Iliju Stanića, na željeznu šipku na koju su nailazili u kući generalovoj itd. Možda kroz daljnja pisma moći će se ponešto više saznati. Živi bili pa vidjeli. Otporaš.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: uto vel 19, 2013 10:01 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
SVI SKUPA MOŽEMO I MORAMO

general DRINJANIN
28.II.1968.

Brat
Dimko Šimundić
Triumph Street. 2301.
VANCOUVER, 6, B.C. Kanada

Dragi brate Dinko !

Dobio sam Tvoje drago pismo od 20.II.1968. U prvom redu da razjasnim nešto, a to je Tvoja adresa. Ti pišeš na adresi USA kako na kuverti, tako i u pismu, iako ja mislim da to spada Kanadu. Nu kako ima mnogo sličnih imena, to šaljem putem brata ratka Gagre, Predsjednika Središnjice Odpora u Kanadi. On će se staviti s Tobom u vezu, i dostaviti ovih par riječi. Nakon toga, kada se adresa provjeri i dobiješ moje pismo učiniti treba slijedeće:

1. Javi se opet, i naznači točnu adresu, i uvjek kada bi istu promjenio, na vrijeme javi, da se pošta ne bi gubila. Dušmani koriste svaku priliku i love naša pisma, a onda ih upotrebljavaju kod načih ljudi, varaju ih i škode našoj stvari.

2. Stavi se na raspolaganje bratu gagri i organizaciji, priključe se našima, a ako nema gdje si, prikupi ti sam i poveži s braćom, pomozi u radu. Dobro veliš da jedan nemože sam, ali svi skupa organizirani, vodjeni i spremljeni za borbu, možemo i moramo.

3. Tvoja obitelj je dala mnogo boraca za Hrvatsku, i sam si spreman boriti se. To je biti dosljedan i vjeran idealima. Ali to i obvezuje. Vidio si da osamljeni borci padaju kao žrtve, vidio si da ne postizivaju uspjeha. Nama nije cilj pogunuti nego dušmana istrijebiti, a ako treba pasti i padamo, ali pametno i trijezno, i ne kao janjad. Toliko za početak.

Pozdravi su braću oko Tebe, a Tebe grli odani uz naš vojnički pozdrav,

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: uto vel 19, 2013 10:04 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
DRINAPRESS U SLUŽBI HRVATSKE

general DRINJNIN
Apartado 1523. VALENCIA - Espana
Carcagente, 23.II.1966.

Dragi ratko !

Odgovorio sam ti ukratko na pismo od 31 siječnja. Nisam dobio od Društva ništa, ali ću za OBRANU sastaviti iz Tvoga pisma što je potrebo, i poslati avionski 200 komada. Nadam se, da će stići i od društva kakva fotografija, a ako ne, imam starih, pa ću upotrebiti koju. Čestitam još jednom Tebi, i Odporu.

Poslao sam 200 komada OBRANE avionski. Istina ovaj je broj bio deblji, dvostruki, a nije moglo ići kao Medjunarodna štampa, nego kao obično. gledaju. Dakle tako mogu i odavle poslati. Poslati ću i novi broj, a neka ostali s Vama dogovore, pa bi za Kanadu mogli slati tamo k Vama, a onda da razdjelite. Bit će kao i uvjek : jedni ne odgovore, drugima skupo i džabe, i tako. Ali Vama ću poslati.

Jesi li me predplatio na HRVATSKI GLAS? (Glavno glasilo HSS-e, mo)

Trebam brojeve u kojima je izišla serija članaka OD MOSTARA DO DRAVOGRADA, što piše Polić. ima mnogo podataka koje trebam za povjest Odpora tih dana, a kojih se ne sjećam, jer sam dobio bio potrez mozga. (Ovdje se radi o izvanrednoj sjednici Glavnog Stana Poglavnika na koju je iz Sarajeva bio pozvan i general Luburić, pošto je bio član istoga. Poradi mnogih rupa na zagrebačkom uzletištu i u noći, pri spuštanju, zrakoplov je udario gdje nije trebao udariti i u tom udesu general Luburić je imao potres mozga. Onesviješćen je otpremljen u bolnicu i tu ostao tri dana. Kada se je probudio, pokraj sebe uz krevet vidio je Poglavnika i neke druge istaknute članove glavnog Stana Poglavnika. Tu se je saopćilo generalu Luburiću da se je na sjednici Glavnog stana odlučilo na povlačenje. Sve malo po malo, tko prati ova pisma, moći će se mnoge nepoznate javnosti stvari saznati. Mo)
Nabavi mi sve te brojeve, počam valjda iz listopada 1965. ili prije, jer sam dobio samo jedan broj od 23 listopada i vidim da XII nastavaka. Vrlo ćeš me zadužiti, ako mi to nadješ, ili preko kojeg HSSovca kupiš od uredništva.

U pogledu Pjanića i Štira sam pisao. Pjanić i Štir nemogu sami platiti put, i sto stvari, a s druge strane Pjanić je star i neznam kako će se u Americi s novim ljudima snaći, ako ga počmu šta pitati, a on će poslati u materinu. Štir je bolestan, i on misli ostati tamo. Ima rodjaka a boluje od odobravanja, intelektualaca, i dosada je sve propalo što je vodio. Cecelja je njegov časnik bio, oba vole pisati mnogo, i bojim se da ćete imati problema. Ali kako učinite, neka bude. Samo pazite. Izravno sve uredite i dogovorite, bez moga posredovanja., jer niti trebate dozvole od mene, niti ja mogu šta učiniti. Pisao mi je Batušić da je preuzeo brige okostaroga na sebe. Obavjestite me.

Od Rude ništa. Kad si mi pisao da mu je otac na umoru, ja sam mu pisao i izrazio saučešće, ako umra.

Od Došena ništa. Vjerujem da će se javiti.

Dao Bog pa se obistinila Tvoja da dodješ do mene i odmoriš na suncu. Obavjesti me svakako ako do toga dodje na vrijeme, da mogu i ja osigurati vrijeme i prirediti što trebadneš.

Jelenek se drži, kao Rover. Kada je Brbić izvukao naprije, te i opet stvorio, htio bi se nametnuti, nu rekao sam da ne. Pitanje ću RADNIH SKUPOVA riješiti, i Enver će ih obavjestiti o tome. Ništa oni nemogu učiniti, kad nisu kadri medju 4000 ljudi stvoriti Ogranak, ni naći deset predplatnika OBRANE.

zato ti u pogledu Štira velim, da bi imao poteškoća, jer on voli sa "velikim" i "učenima". Nu ne pokaži nesklonost. On ima rodjake u Kanadi i Usa., i vjerujem da bi i ovi htjeli, medjutim on ima i djecu veliku, na školama i neće ići tako lako.

Tugomir, tj. Fištrović (Oni koji su pratili tisak OBRANA i DRINA mogli često puta naići na članke koje je podpisivao "bojnik Tugomir". Sada znamo da je taj "bojnik Tugomir" Stjepan Fištrović, mo) je čovjek bez živaca, kao i Rover. ili u dva mjeseca revolucija, ili sve u materinu...Ptolaze mjeseci i Tugomir će viditi, da nije tako. Bojim se da mu MUFTIĆ ne vitla mozgom. On je inače duševno bolestan, nekada više, nekada manje, ali uvjek je patio i nije sasma pri svojoj. Konzultiraj uvjek Crničkog. Ja sam pisao Tugomiru, jer već nas javno napadaju radi toga. inače tamo ima svega i svačega što ni pas s maslom nebi pojeo. Ono normalan i sredjen čovjek ne može napisati. Meni ga je žao, jer nas je prvih dana pomagao, jer ga poznam, jer je pošte, ali usamljeni mozak ne vodi revoluciju.

Husnije se vratio iz Pariza, ovdje je, ali će ići tamo. To je problem obitelji i kćeri, koja hoće da francuski študira. Svak ima svoje breme.

Vladeku ću isto danas pisati . Stanić (Nije ovaj Stanić, Ilija Stanić. Kada general pise o jednom Staniću iz Canade, to nije onaj ilija Stanić koji je ubio generala, mo) mi je poslao fotografiju i dao sam ju izraditi preko cijele stranice DRINE, i Nikica isto, u uniformi, pa ću ih ulentirati (po svoj prilici ta riječ znači "uvrstiti", mo) u Drini i zahvaliti se Staniću javno za sve. Pisat ću mu.

Pisat ću Zori i jakovu i pozvati ih. dao Bog da došli. Uvrstili smo članak kojega si poslao o FOČI od Zulfirkapašića. Nego upitaj toga prijatelja gdje je to izišlo. Vjerujem da je bilo u BOSANSKIM POGLEDIMA. Neka ti kaže broj novine, jer je važno. Piši o njemu nešto. Moga bi još suradnje poslati. Stvar sam razmislio i uvrštavamo ČITAVO.Već je otisnuto i ulazi sutra u mašinu. na kraju Drine ćemo staviti gdje je izišao članak. požuri. Našao sam i neki drugih stvari. (Članak Adila Zulfikarpašića PUT U FOČU o kojem u ovom pismu general govori, je izišao u SANDŽAČKOJ DRINI br. 1-2 1966. na stranicama 122-144. Članak opisuje strašne cetničko/partizanske zločine nad muslimanskim pučanstvom. Te zgode Tito je Adil Zulfikarpašiću rakao da u njegovim partizanima ima 95% Srba i da on nije u stanju za sada situaciju izmijeniti,mo)

Pozdravi Lenku. Mnogi mi pišu o njoj i ja Tebi čestitam, jer bez sredjena i uredna života, bez žene nema doma. pozdravi i prijatelje.

Javi se. Grli te odani Ti

general Drinjanin.

Napomena:
Na zahtijev nekih koji redovito prate ova pisma, javili su mi se privatno i pitali da li ću i kada iznijeti generalovo PISMO HRVATSKIM ELITAMA, jer je u iznešenim pismima bilo govora. Naglašujem da će slijedići opisi biti upravo to pismo, koje će izići u nastavcima, jer je pismo sadržajno dugo i idejama jako bogato. Otporaš.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: uto vel 19, 2013 10:16 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
PISMO HRVATSKIM ELITAMA

(Želim reći par riječ o ovom pismu. Vjerovali li ne, ovo pismo nema datuma, ali ja sam jedan od svjedoka preko Dra. Dabe Peranića, koji mi je o nekim potankostima govorio. Veliko je gibanje bilo te godine 1968: Studenski štrajkovi diljem svijeta, a počeli su u Francuskoj u svibnju iste godine, kriza u Češkoj kada su jedinice Varšavskog Pakta uletile u Prag 21 kolovoza, svrgnuće liberalne vlade i intezivni rat u Vijetnamu i drugim mjestima. General je to pratio iz dana u dan, a ospbito su ga njegovi prijatelji Španjolci iz vojničkih krugova obavještavali o situaciji. Na osnovi trenutne situacije u svijetu i informacija sa kojima je general raspolagao, on je napisao svojim užim suradnicima ovo pismo, u kojemu je razradio mnoge aspekte glede hrvatskog slučaja u Jugoslaviji. Ja posjedujem ovo pismo pod rednim broje 45. više od od četiri desetljeća. Često puta sam ga čitao sam sebi i iz njega crpio što mi je bilo potrebno. Više puta sam sam sebi rekao da je ovo pismo pisao neki general stranac, zbog ovog pisma bio bi njegova zemlja u zvijezde okovala veličinom svojeg vojničkog znanja, duha i sposobnosti. U tu svrhu donosim ovo pismo hrvatskoj javnosti da se uvjere u vidovitost i veličinu jednog hrvatskog generala. Naravno, čitajući ovo pismo, treba se staviti u odraz vremena kada je ovo pismo pisano kako bi ga se što svrsihodnije moglo razumijeti. Ako se ovo pismo bude gledalo kroz naočare današnjice, tj. danačnje politike RH kojoj je na čelu sin partizana, protiv kojega se je general Luburić borio, a otac predsjednika RH Ive Josipovića, Ante se borio protiv generala Luburića, za sigurno možemo reći da se je borio protiv Hrvatske; kako je i Dr. Andrija Hebrang rekao da se je Luburić borio za interese Hrvatske Države, a otac predsjednika RH, Ante Josipović se borio protiv interesa Hrvatske Države. To su činjenice i zbog tih činjenica ovo se pismo MORA PROMATRATI IZ VREMENA KADA JE MISANI 1968 godine. Otopraš.)

general Drinjanin:

PISMO HRVATSKIM ELITAMA

U prvom redu molim Vas da bi ovo pismo smatrali izričito osobnim iako je umnoženo u ovoj formi. Tehnički mi je nemoguće, učiniti to individualno. zato smo ga ovako umnožili, ali će svakome biti dostavljeno na njegovo ime i adresu i pod brojem.

Možda će netko primjetiti da to nije običaj. Možda, ali mi ga radi potrebe uvodimo u nadi, da će biti dobro primljeno.

Pismo upućujem HRVATSKIM ELITAMA. Pri tome sam mislio na sve one Hrvate u inozemstvu koji još nešto osjećaju za Hrvatsku i nisu digli ruke od traženja riješenja za ono što nam je svima zajedničko. Elitama smatram sve one koji su spremni bilo što učiniti i bilo što žrtvovati za stvar svoje domovine. Elite su se uvijek raspoznavale po sposobnostima za traženje riješenja za stvar duha i slobode, ako su pri tome htjeli za ta riješenja i žrtvovati bilo u kojoj formi. Nisam mislio identificirati elite sa klasom ljudi koja se ističe vanjskim i sporednim vrlinama, nego unutarnjom vatrom, koja je živa u mnogim Hrvatima svih ideologija, političkih stranaka i raznih socijalnih klasa.

Zato cilj i svrha ovoga pisma nije snubljenje pristaša, prelijevanje simpatizera, obrana jednoga ili napadnje drugoga stava, osobe ili organizacije. Cilj i svrha ovoga pisma jest molba jednog Hrvata koji je od najranijih dječačkih dana pa do zrele muževne dobi bio u službi Hrvatske i spreman je svoj život dokončati u toj službi, (što se je uistinu i ostvarilo, mo) a da od Vas ne traži niti priznanja za prošlost niti podrške za budućnost. Jedino što se moli jest: nastojati shvatiti ono što Vam želim reći i dati moralnu i materijalnu pomoć za ono što će se prema mom mišljenju dogoditi, a što se tiče sviju nas.

Neposredni povod za ovaj korak bio je jedan letak koji je proširen iz domovine po ljudima koji stoje vrlo blizu onoj grupi ljudi koju bi s pravom mogli nazvati"HRVATSKI KOMUNISTI"

Mi smo taj letak mogli donijeti u zadnjoj "OBRANI", br. 97/98, ili u slijedećem broju, ali smo imali dovoljno razloga da to ne učinimo i nastojati ćemo Vam objasniti te naše razloge.

HRVATSKA VLADA NARODNOG IZMIRENJA

Predsjednik republike HRVATSKE: JOSIP BROZ TITO
DOPREDSJEDNIK REPUBLIKE I PREDSJEDNIK VRHOVNOG SUDA: DR. STJEPAN HEFER

Predsjednik Vlade HRVATSKE: DR. branko jelić
Dopredsjednik Vlade i Ministar spoljnih poslova: MIKA TRIPALO
Ministar unutarnjih poslova: gen. MAKS LUBURIĆ
Ministar narodne odbrane: gen. IVAN GOŠNJAK
Ministar pravde: Prof. MIROSLAV KRLEŽAŽ
Ministar financija: AVDO HUMO
Ministar narodnog gospodarstva: Dr. JURAJ KRNJEVIĆ
Ministar poljoprivrede: Dr. V. BAKARIĆ
Ministar industrije: Dr. V. VRANČIĆ
Ministar šuma i ruda: Ig. HAMID HROMALIĆ
Ministar socijalnog staranja: Dr. EUGEN JOCIĆ
Ministar mornarice: ADM. VICKO KRSTULOVIĆ
Ministar turizma i povratnika svih Hrvata iz inozemstva: VJECESLAV HOLJEVAC
Ministar narodne prosvjete: Prof. PAVLE TIJAN

Predlaže se (dvanaest Državnih Sekretara) i to:
(šest) Hrvata katolika
(tri) Hrvata Muslimana, (tri) Hrvata Pravoslavne vjere,
isto tako se predlaže: (dvanaest) Ambasadora po istom ključu kao i državnih sekretara, te da ovako sastavljena
HRVATSKA VLADA NARODNOG IZMIRENJA - poradi na ocjepljenju - mirnom izlasku iz tzv. Jugoslavije i organizovanju
izbora na cijelom Hrvatskom povjesnom teretoriju. Moguća je izmjena i evnt. dopuna ličnosti u prvoj
Hrvatskoj VLADI NARODNOG IZMIRENJA.


PRIPREMNI KOMITET
za nezavisnu državu i
socijalističku republiku
HRVATSKU

**************************

Napomena:
Po sadržaju ovog pisma kojeg iznosim u nastavcima, moglo bi se reći da je general ovo pismo pisao isključivo na bazi sadržaja ovog letka koji je se je širio p domovini Hrvatskoj i dalje... Otporaš.


Budući da je letak u formi fotokopije stigao slučajno u vrijeme kada sam imao prilike razgovarati sa više uglednih Hrvata raznih tedencija, pokazao sam letak istima i pratio dojmove i geste tih ljudi. Jedan od duhovitijih intelektulaca je rekao, nakon što je pregledao imena i prebrojio "ministre": "Ako ima 16 milijuna Sraba i Hrvata, lakše će se sporazumiti tih 16 milijuna Srba i Hrvata, nego ovih 16 ljudi". Jedan ugledni vojnik iz starije generacije rekao je doslovno: "pametno ali nemoguće". treći je rekao slijedeće: "logično, u skladu sa stvarnim potrebama, a u duhu s intimnim osjećajima, iako nažalost neprovedivo".

Konzultirao sam još nekoliko osoba. Neki su manje više razgoračili oči, neki sa manje više finog humora kulturnih ljudi označili materijal kao zgodan za šaljivi list, a neki su po starom hrvatskom običaju počeli odmah na papiru križati imena onih koje osobno ne simpatiziraju, odnosno stavljati imena svojih kandidata. Ali kod svih je ostalo "nešto", što ne bih znao definirati, a skorom uvijek je ostao kao prizvuk svim komentarima "nemoguće".

Upravo radi toga "nemoguće" htio sam napisati ovo pismo HRVATSKIM ELITAMA i bez obzira na ozbiljnost, namjere, značenje ili posljedice ovog letka. Zato i ne ulazim u meritum samog letka, nego se samo ograničavam na izraz "nemoguće".

Sve ono što se dogadja oko nas trebalo bi smatrati donekle "nemogućim", pa ipak se dogadja i moglo bi se dogoditi mnogo toga, što na oko, izgleda "nemoguće", a to nije, a nama ostaje uvijek da postfactum komentiramo: "izgledalo je nemoguće" i "tko bi to mogao reći". Nakon svega što se nama Hrvatima dogodilo, morali bi ne samo naučiti na pogreškama vlastitim i tudjim, nego i promijeniti dio samog našeg mantaliteta, kako bi pojmovi "moguće" i "nemoguće" dobili i za nas konkretno značenje.

Pogledajmo najprije malo unatrag, pa da vidimo, kolika je bila ograničena naša moć imahinacije (imaginacija, mašta, i sl.,mo) za predviditi, do koje mjere je bila opravdana naša nada, da će se kapitalisti i komunisti odmah "ZAKAČITI" 1945 godine? Ili možda i još ranije, da kako je, uopće, došlo do toga da se uopće mogli sporazumijeti, unatoč svega, kapitalisti i komunisti tj. rusija i Amerika? Ili da razmotrimo skakutanje Tita u ponore svjetskt revolucije, da se odmetne i u lakiranim cipelama i nakićen medaljama kao Božićno drvo, snadje u salonima Engleske Kraljice, pa da opte sretno stigne u Moskvu, i sretnije iz nje izidje, kao "prejasni stari drug" i opet se nadje poput modernih "hyppy-a" na fronti protiv svega i svakoga, a u sred Beograda na strani studenata i protiv njih, na čelu milicije! Najveći dio hrvatske emigrantske akcije se sastoji iz nezgrapnih reakcija na te Titove skokove, padajući u teške kontradikcije i izlažući se stalno nelogičnom objašnjavanju i uvjerenju, koji ostavljaju jako siromašne dojmove na našu okolicu. Jer, uvijek se dogodilo i opet nešto, što je prema nama "nemoguće", ali nije za Tita, odnosno za ostale protagoniste.

U novoj "DRINI" koja je posvećena žrtvama komunizma i ima u sebi gradivo počam od "Oktobarske Revolucije" pa do "Češke krize", moći ćete primijetiti da insuiramo o mogućnosti "druge strategije" tj. na strani Sovjetskog Saveza ili Rusije. (U seriji "jugoslavenska tajna služba" koja je početkom ove godine bila prikazana na RTV u Zagrebu, moglo se je vidjeti kako generalov ubojica Ilija Stanić govori o neki "šifriranim" pismima koja je on, navodno, vido na stolu generala drinjanina, a da su ta "šifrirana" pisma se odnosila na suradnji s Rusijom. Pa, ipak Dr. Franjo Tuđman, general JNA, je uspio sa Sovjetskim Savezom ili današnjom Rusijom postići ono na čemu je - ako je - radio general Drinjanin, da Rusija prizna Hrvatsku Državu, mo) To je istina jedna strateška vizija, kao što je i svaka druga. - ali znamo da će biti ljudi (koji vole da im se dade legitimacija "političke pameti", ako ne, daju je oni sami sebi) - koji će reći da je to jednostavno "nemoguće".

Čitao sam nedavno članak u madridskom uglednom "ABC" iz pera Arnold J. Toynbee, velikog engleskog filozofa poviesti, koji govori o Trećem svjetskom Ratu skorom jezikom Marcuse-a, koji da će se voditi unutar generacija i klasa. Njemu je sve "moguće" a samo nama, Hrvatima, nije moguće nešto što bi trebalo, a to jest koordinacija hrvatskih političkih ljudi, ideologija, organizacija i generacija, k istom cilju: stvaranje vlastite i nacionalne Hrvatske Države.

Najveći dio naše emigracije nalazi se mentalno u 1945., a oni od prije, jer i takvih ima, od novih generacija nisu uopće ozbiljno shvaćeni čak ni kao protivnici, a to je vrlo težka stvar. Govoriti u 1968. o legalnosti starih izbora, o zastupnicima, koji su većinom umrli od starosti u koliko nisu bili pobijeni za vrijeme rata ili u ovih 25 godina, podsjeća mladje na ono malo što znaju iz legende Zrinjskih i Frankopana, Muse Kesadžije i Ive Sibinjanina, Gričke Vještice, Od Doboja Muje, ili iz doba borbe staranih dinastija na našem području. Kao što ti ljudi nisu shvatili desetotravanjsku generaciju, ni ova nije malo ili ništa shvatila iz zadnjih četvrt stoljeća političkih i društevnih promijena, iz dolaska nove generacije, koja nije da je bolja ili gora, nego je jednostavno drukčija, kao i svaka nova generacija kod nas i svugdje u svijetu moderne civilizacije.

Ovi naši opet gledaju sve kroz izričito pitanje mejdana, vojničkog oružanog ustanka, oružanih sukoba, trećeg svjetskog rata, pitanje komunizma i antikomunizma, pitanje istoka i zapada, i ne vide ni političkih ni društvenih promijena, koje uvjetuje budućnost i s kojima treba bezuvjetno raćunati. Isti ti naši dragi ljudi uvijek svaku moguću vanjsku vojnu siruaciju bezuvjetno povezuju sa našim hrvatskim problemima, sa našim pravima, našim zaslugama u prošlosti, pa i jednostavnim našim željama za budućnost, jer da "nema rata bez Hrvata", - i kako smo inače junaci i naš teretorij od odsudne važnosti, da brate: "kud će bez nas", a "tko će protiv nas". Mi smo se rugalai nekada našim Crnogorcima, da su svaki svoj politički i strateški plan počimali sa kalkulacijom "nas u Rusa 200 milijuna", ili sada nasljednici Jure Kastriota Skenderbega "Nas i Kineza 800 milijuna".

I ako je netko mogao ustvrditi "nemogućnost" takvog stava, to smo bili mi, hrvatski vojnici. Tu bi trebalo tražiti i izvore naše tragedije na Bleiburgu, pa i tragedije Bože Kavrana i drugova jer se mislilo na bitke i mejdane, na komunizam-antikomunizam, a nije se mislilo na ono što je što je uvjetovalo naču tragediju, tj. polotički rad, ili politički ambient, koji je manjkao za svaki djelatni odpor nakon 1945. godine u hrvatskim šumama i brdima, i koji nije imao političkih uvjeta ni u akciji Kavrana.

Zato smo i u pitanju nedavne Češke krize gledali samo na tenkove i računali odmah na intervenciju Amerike i zemalja "NATO". kako smo god "nemogućim" smatrali svaki evolutivni napredak komunizma prema jednom socijalnom humanizmu ili socijalnoj demokraciji, a što se ipak dogodilo u češkoj i donekle u Hrvatskoj, smatrali smo "nemogućim" da bi ruska vojska stvara riješila "tenkovskom demokracijom" - kako sam to napisao u zadnjem uvodniku u "OBRANI".

Neznam do koje mjere su zadnji dogadjaji na granicama Jugoslavije pojačali moć imaginacije hrvatskog čovjeka da shvati realnu definiciju "mogućeg" i "nemogućeg" u politici. Meni je na pr. bilo sasma logično da su Rusi zahvatili oružjem u jedan politički proces, tj. vodili politiku "drugim sredstvima", kako ju je definirao von Klausewitz i o čemu sam u svoje vrijeme pisao u "Vojnom Priručniku" u raznim člancima.

Isto smo opetovano govorili o tome da će se pokrenuti evolutivni proces u domovini. Danas je to stvarnost, ali kad smo mi to počeli tvrditi, trebalo je biti hrabar i izložiti se. sjetite se samo uzvika jedne Buenosaireške revije: "kako se usude u Frankističkoj i Flangističkoj Španjolskoj ovako pisati". I sada su tu "nove političko-strateške mogućnosti". koje bi vrlo lako kod većine ljudi mogle biti žigosane kao "nemoguće", a mnoge od nas će se žigosati kao komunističke agente, a da ni ne spomenem ono tko ima a tko nema "političkog ugleda" i "političke pameti". (Pa to je ono što je u svojim izjavama u seriji "jugoslavenskih tajnih službi", generalov ubojica Ilija Stanić i nastojao progurati u javnost, kako bi rasteretio svoju odgovornost za ubojstvo generala, a još i neke druge u to ubojstvo umješao, kako bi javnost zbunio i podvojio, mo)

Pa ipak, pa makar to nama bilo drago ili ne, situacija je takva da mi moramo povući konzekvence iz nastale vojno-političke situacije, a jedna od tih je i potreba da podvrgnemo analizi stanje oko nas i kod nas, da nas i opet "nemoguće" stvari nebi stavile pred još "nemogućnije" posljedice.

Rusija će braniti i svoje stratežke interese čak i na uštrb svoje politike i sprovoditi će tenkovima "drugim sredstvima" svoju politiku na uštrb svoje komunističke ideologije, koju će pak nastojati širiti i politikom i onim "drugim sredstvima" (promidžba, hladni rat, gerila, lokani ili mali klasični ratovi), i ako ne imadne drugog izlaza i globalnim, klasičnim ili atomskim, ratom.

Ta Rusija je na našim granicama. Ustaše su već jednom bacile u Dravu jednu Rusku pukovniju, a Poglavar Hrvatske Države je odbio prolaz Rusima na Jadran, pa i uz cijenu priznanja NDH., sa strane Rusa. Nismo babe vračare pa da sad postfactum nagadjamo šta bi bilo da smo Ruse pustili i prihvatili NDH u sklopu ruske strategije, te što bi bilo od Sredozemlja danas, da je Rusija imala jadran u rukama i našu Boku Kotorsku kao bazu za svoje atomske i druge podmornice, a za ledjima solidan hinterland od Hrvatske, Crne Gore i Albanije, tj. da se je mogao stvoriti naš san da spasimo Hrvatsku Državu, a Ruski san Petra Velikoga i Katrine, da izidju na topla mora. Ali ovoga puta je nazočna Rusija na Jadranu i Sredozemlju sa svojim ratnim brodovima, koje je "došlo" za vrijeme židovsko-arapskog rata i "ostalo" ovdje te se kasnije o "pojačalo" i kako izgleda i "učvrstilo" u lukama Egipta, Alžira (Mazalquivir, velika baza bivšs francuske flote na Sredozemlju, danas je u rukama Rusa) te možda i u Libiji i Sirijskoj obali, uz slobodni prolaz kroz Bosfor i Dardanelle i pasivnost Američke VI. Flote u Sredozemlju i okolnih naroda , koji sa ironijom svoj "Mare Nostrum" (naše more, mo) zovu "Mare Vestrum" (Vaše More). tj. Američko i Rusko. Kina bi teoretski i praktično mogla biti nazočna u Albaniji u bazama koje su u svoje vrijeme Rusi sebi izgradili i kasnije napustili. Logično je da sada Rusija želi dolinom Vardara iziči na Solun, a to znači priključenje Makedonije svom vijernom i najsolidnijem savezniku Bugarskoj, ali to znaći i komadanje Jugoslavije.

Prema svemu Bugarska se sprema na akciju. Jake Radio postaje na samoj bugarskoj granici dan i noć obradjuju stanovništvo Makedonije, te "Kosova i Metohije". Odakle i žurba da se samim Makedoncima prizna pravo na federaciju, jezik, crkvu i samoupravljanje, a Područje Srbije "Kosovo i Metohiji" kategoriju NOVE REPUBLIKE, koja bi isto federirala sa svojom albanskom zastavom, albanskim jezikom, albanskim ljudima i albanskim sudbinama, (poput srpska republika u Bosni i Hercegovini, mo) koje su na kraju krajeva, pripojenje matici zemlji, tj. Albaniji. Nedaju se više zvati Šćipteri, što je slično nazivu Gedže ili Vlasi, za Srbe.

Pokreću se Rusi, Bugari, Makedonci, - i naravno pokreću se Srbi, Rankovićevci, koji su uspjeli pokrenuti i nove "Protogeroviste" u formi grupa nesvijesnih ili prodanih Makedonaca, koji za srpske pare počimaju, otvorenim napadajima na Ustaše i komuniste, dobre i zle, mlade i stare, krive i prave HRVATE, na čitavi hrvatski narod, na sami pojam i ime Hrvat, navješćujući rat Hrvatima. To isto spada u "nemoguću mogućnost", znamo da su u svoje vrijeme Bugarska (Makedonstvujući) i Srbija (Protogerovisti) vodili krvavi bratski rat izmedju tih frakcija i koji je paralizirao svaku djelatnost, a za volju tobožnje "Stare" i "Južne" Srbije!

U zadnja vremena dogodilo se više toga što naslućuje aktivnost tih novih "protogerovista" (čitaj Srba, mo) u službi Rankovićevaca, (Paris, Goteborg, Malmo, Sydney, pisanje novine Makedonija itd). Dogadjaju se sasma neočekivani dogadjaji, rekli bi "nemogući", da u tučnjavi na jednoj strani stoje recimo "vječni saveznici" Hrvati i makedonci, Ustaše i Mihajlovisti, - a na drugoj strani "Hrvatski Revolucionarci.Udbaši" i makedonci - Protogerovisti-Rankovićevci i Ljotićevci, koji "čuvaju jugoslaviju"..To je sve u teoriji zapadnog čovjeka u Americi, koji bi htio na Balkanu gledati očima američkog demokrate, sasma "nemoguće", ali znamo iz prošlosti da je sve to ne samo "moguće" nego da se i odigravalo to, i još mnoge druge stvari, kao što će se i opet odigravati, a nama tek ostaje da postfactum i sa gorčinom komentiramo: "nemoguće" i "tko bi to bio rekao".

Tako se dogadja i dogoditi će se da će mali konspiratori Balkana i opet driblati generalštabce bilo koje nacije, - ali će to plaćati narodi i medju njima i naš hrvatski narod.

Ako bacimo jedan pogled na "hrvatske revolucionarne akcije" i na "slučaj Draganović" viditi ćemo, da smo samo slijedili, rekli bi, našu tradiciju neshvaćanja "nemogućih stvari". Mi smo te dogadjaje ne samo pravilno ocjenili, nego i najavili. Jedni su nas shvatili, jedni nisu ali su nam vjerovali, treći su u pomanjkanju sigurna kormilara hrvatske politike u emigraciji i nama prilazili, četvrti su nemoćno slijegali ramenima i prepustili drugima taj "nemoguć" teret, peti su ostajali "kod svoga" u pomanjkanju snage da uoče činjenice, i umirali s tim svojim nostalgičnim i senilnim uvjerenjem, a bilo ih je i ima (ih, mo) dosta, koji su rekli da sve to ni Gospodin Bog nebi razumio i povukli se u svoj mir, svoju obitelj, svoj usamljeni bunker, koji su davno Boga i Hrvatsku zaboravili u tudjini, nego govorimo samo o pozetivnim ili barem poštenim reakcijama naših ljudi.

Bili ste svjedoci našega stava, koji je upodpunjen sa nekoliko poruka na magnetofonskim vrpcama, o kojima ste mogli samo djelomično saznati iz nešega tiska. Nastojali smo biti konkretni mjesto apstraktnih bulažnjenja. Naišli smo na mnogo otvorenih ruku i sredca, ali i na povika: "Opet Maks", i "Maks ne može", i mnogo toga, sto nije potrebno prenašati, analizirati o podvrgavati kritici.

Istina bilo je i takvih, koji su sve svoje negativne ocjene moje osobe završavali sa rečenicom: "Doći će njegovo vrijeme" i "trebati ćemo mi Maksa".

Pa dobro, rekao bih, to je vrijeme došlo i treba se iznova baviti #neugodnim hrvatskim poslovima", koji su redovno u svojem pozitivnim aspektima bili iskorišćavani po našim političkim predvodnicima, a u negativnim aspketima padali osobno na moja ledja.

Iz gornjih razloga mi smo izvršili reorganizaciju struktura Odpora i stvorili "VANJSKI FRONT ODPORA" koji će, ako Bog da, brzom prohodati svojim vlastitim nogama i često vezan uz sve ono što bi mogli nazvati "DRINAPRESS", a koju djelatnost mislimo izdvojiti od djelatnosti "DOMOVINSKOG FRONTA" ili "POKRETA ODPORA", gdje moraju doći do izražaja, kako u unutarnjim hrvatskim odnosima, tako i u vanjsko-političkoj koncepciji, elementi "nemogući" za bilo kakvi tretman u emigraciji, u zemljama, gedje se u dobroj obitelji ne govori ni o Fidelu Kastru, ni o Titu, ni Maksu, ni o logorima, ni o humanom socijalizmu, kao što se ne govori prostituciji, homoseksualcima, popovima gerilcima, oženjenim kanonicima i vambračnoj djeci.

Pokrenuli smo jedno vojno djelovanje "neugodnih poslova", koji mogu izgledati "nemogući", ali koji su, možda i najbitniji dio hrvatskih napora za izvojevanje hrvatske nezavisnosti.

"Gdje si Maksu" - znao sam čuti i čitati od mnogih! Ali tu smo i opet u problemu politike, a ne četovanja. Ja sam kao dijete otišao u "Pravašku Radničku Omladinu" i kasnije u "vojno-revolucionarnu bazu. - Jankapustu. O mojim pogreškama i grijesima mnogo se raspravljalo i pisalo i mnogo toga ostalo za napisati, a ako je napisano, (napisano je, mo) za objelodaniti. Čitavu istinu zna samo nekoliko ispovjednika (dakle svećenika, mo) i Svemogići Sudac griješnika i ispovjednika, tužitelja i tuženih, pa ostavimo i to po strani, jer nećemo ništa definitvna ustanoviti. Ali ostaju problemi, koji su službeno po većini proglašeni "nemogućima", a neslužbeno prepušteni "Maksu na nadležnost".
Jedan maldi intelektualc pokrenuo je bio jednu novinu i u njoj napisao: "da je ijedan od nas rekao ono, što je rekao Drinjanin, bili bi nas proglasili komunistima".
Pa ipak na kraju je i on pošao Maksovim stopama, i rekao, ali previše kasno, a da bi bio dobio naslov "pametna heroja". Ne, niti je Maks komunistia, niti treba da to bude, niti bi bilo pametno takvim se predstavljati, jer baš kao takav ne bih imao šta reći. Ali kao hrvatski nacionalista, stari borac za Hrvarsku Državu i kao antikomunista, kao hrvatski vojnik, konspirativac, mogao bi biti koristan.

Ponavljam da ne tražim pristaše, jer ih nikad nisam imao, želio, ni trebao. Nisam političar, nego borac, pa neka svaki od Vas toj mojoj boračkoj kategoriji dade kakvu hoće nijansu. Tu ništa ili malo znači neki čin, javna priznanja ili javna napadanja. Tome ste bili svjedoci. Prenemaganja, zapomaganja, proklinjanja, zaklinjanja, plač i blačenje, niti su mene skrenuli s puta, niti su spriječili druge da me u borbi slijede. Što bude više "nemogućih" problema, čto jači bude ranković. što mahnitije stanje i ambijent, čto bučniji četnici i srbokomunisti, što pasivniji i dekadantniji "zapad", to će suze manje vrijediti. U Katangi se interveniralo radi rudače urana za pravljenje atomskih bombi.
Onda su Uj. Nacije "mogle" intervenirati i intervenirale su. U Biafri kolju dvevno stotine i umiru desetci tisuća . Umire jedan narod, ali je "nemoguće" intervenirati, jer su svi interesirani u petroleju NIGERIE i uloženim kapitalima. Česi su prepušteni Rusima u Yalti, a sve drugo je prenemaganje i zapomaganje. Dubček to mora riješiti u Moskvi i tamo je otišao, iako zna da je "moguće" da se ne vrati. I kao što to može biti "moguće" i mnogom od nas, pa i Maksu, koji se htjedne baviti "nemogućim" poslovima. Zato se ovim pismom obraćam i predstavnicima onih, koji mi niječu bilo kakvu katagoriju, ali dopuštaju "da će doći Maksovo vrijeme".

Ja im velim: tu je to vrijeme i treba se požuriti, da ne prodje. (Ovo, nazovimo ga "Maksovo vrijeme", je uistinudonekle, urodilo plodom Hrvatskim Proljećem, koje je počelo najprije Deklaracijom Hrvatskog Književnog jezika 1967., pokretanje Hrvatskih Samostalnih Pisaca TIN UJEVIĆ i HRVATSKI KNJIŽEVNI LIST 1968/69., Hrvatski Tjednik 1970., pomol hrvatskog slobodnog govora, što je sve skupa rezultiralo SJEDNICOM KARAĐORĐEVO prosinac 1971., mo)
Neću zalaziti u tehničke detalje, jer ne spada u okvir ovog pisma, nego govorim načelno: jeste li voljni pomoći taj rad. AKO JESTE, POMOZITE, AKO TREBA DA SE OGRADJUJETE, OGRADITE SE I TAKO SI OSIGURAJTE ALIBI.

Pred par dana najnoviju interpretaciju jednog njemačkog komičara o razlozima izgubljena rata. on je naime pozvao publiku da digne ruku svaki onaj koji je bio u ratu protiv Rusa, Engleza, Francuza i Amerikanaca. Naravno nitko nije digao ruku. "Eto, sada znate zašto smo izgubili rat, jer na fronti smo bilo samo je i Hitler". Tako nešto se dogadja i samnom. Iznima je bio Veliki Stepinac, koji niti je nijekao svoje veze sa mnom, niti me se htio odreći pred sudom. Ali, naravno, to je bio Stepinac...

Ljudi koji će Vam uručiti ovo moje pismo biti će diskretni. Oni su i pouzdani. Ako mošete, pomozite nas materijalno, dajte svoj obol, jer bez sredstava ne može se voditi nikakva politika, a najmanje ona "nemoguća".
Mi smo stigli pred "PRVI KORAK" i idemo na svaki način. Ljudi Odpora će i nadalje raditi u novim oblicima i nastojati hrvatskim konspirativnim potezima dati političku podršku u koliko je to potrebno radi državotvornog karaktera. "Čupavci" (0vdje general misli na studente koji su pokrenuli masovne štrajkove po cijelom svijetu, a većina njih, ako ne i svi, imali su dugu kosu, pa je izgledalo kao da pred sobom vidiš čopor skitnica, mo) se bune radi bune, a mi se borimo radi Hrvatske Države. Bez toga sva nastojanja ne bi imala smisla.

Kada je trebalo boriti se protivu komunizma, ja sam se borio. Nije to tajna za nikoga a najmanje za komuniste. I baš zato može imati stanovite vrijednosti ruka pomirnica hrvatskim konunistima za suradnju u rušenju Jugoslavije. (Ovdje general misli na "PORUKA IZMIRENJA" koja je izišla u Istarskoj DRINI 1964., mo) Tako, a ne obratno, tj. da njima treba suprostaviti ljude "čiste kao ljiljan", koji u životu ni "mrava zgazili nisu". Za vrijeme rata, kako je mnogima od Vas poznato, ja sam vodio rat sa četnicima za svoj račun i onda, kada je Hrvatska Vlada s njim pregovarala, ili su to čini pojedini Ministri ili predstavnici pojedinih institucija lokalnog značenja . Nakon što je general Djikić, zamjenik Draže Mihailovića, dobio od Vlade i Vojnih vlasti dozvolu za prelaz za sebe i svoje ljude, on je tražio tada od Poglavnika, da razgovara sa mnom, i da od mene dobije potvrdu tih ugovora, jer: "prošli su slobodno oni, koji su imali njegovu privolu, i bez dozvole Vlade, a nisu prošli oni, koji su imali samo Vlade i Njemaca".
Komunisti u danom času mogu (i ne moraju) rešpektirati ljude, koji su se protiv njih borili baš zato, jer bi to i opet mogli činiti, a malo ili ništa su rešpektirali one, koji se nisu borili, jer se njih ne trebaju bojati. Vidi u Češkoj, gdje su ušle madžarske divizije onog istog Kadara, koji je prije Nadyove bune ležao kao "kao madžarski komunista" u zatvorima počupanih nokata. One iste divizije koje su se 1956 borile protiv Rusa i bile napuštene od Zapada! I još bi te divizije mogli vidjeti ne samo na granicama, nego i na području Jugoslavije.

Finska se je kao mala borila protiv Rusije, bila je pobjedjena, ali je danas slobodna i priznata od Rusije. Mnogo bolje nego Češka, koja je dva puta postala slobodna i dva puta slobodu izgubila a da hitca opalila nije.

Pojava ruskih snaga nije dovoljna, čak ni samo rušenje Jugoslavije i komunističkog režima. Ništa definitivna nema u povijesti naroda. Ogromni blokovi jesu i ostaju nedni na suprot drugima.
Tako i u Hrvatskoj (bilo kakvoj) ostaje problem komunista, antikomunista i ne komunista, (KAKVA DOBRA PRONICLJIVOST I ISTINA JE IZREČENA U OVIM GENERALOVIM RIJEČIMA, ŠTO SE I DANAS MOŽE OČITOVATI U POLITIKI VLADE REPUBLIKE HRVATSKE, mo) i nitko od nas ne može predvidjeti krajnji rezultat, jer ga nema. Ali ako želimo da nas se smatra ozbiljnim političkim ljudima, potrebno je zauzeti jedan stav i ne ostati skrštenih ruka u ovim časovima. Eto, tu smo. Ni na jednoj strani nema ukrućene monolitnosti, jer se i Rusima bune njihovi sateliti, i Amerikancima njihovi. Svi problemi, pa kako god se riješe, ostaju permanentni za dugo vremena. Ali narod koji želi svoju slobodu, mora voditi borbu za svoju nezavisnost i unutar nezavisnosti za svoju dobrobit, bez obzira sjene tenkova velikih potencija ili ravnoteže atomskog straha kod sviju.
Jedino što se ne može jest ono Mačekovo "Bumo vidili" jer ništa viditi nećemo, doli tragedije svoga naroda i svoje vlastite impotencije, koju skrivamo za tobožnje načelne i taktičke stavove, koji pokrivaju prostotu i golotinju vlastitih i osobnih interesa, komoditeta i često kukavičluka.

U takovu djelatnost valja ubrojiti i skrivanje za krilaticu da će "narod sprovesti svoje oslobodjenje". Da, ali onda neće trebati onih, ni iz Domovine ni iz emigracije, koji nastoje govoriti u ime naroda, kojega su prepustili samome sebi.

I na kraju: što vrijedi Maks, ili netko drugi, što vrijedi ili ne vrijedi, reći će ono što u budućnosti učinimo ili propustimo učiniti. Reklo se mnogo o mojim ambicijama. Da, od najranijeg mojega djetinstva, tjerala me ambicija ulaska u povijest moga naroda. Ovu je probudio fra. Leon Petrović. koji je nas djake vodao po ruševinama naše slave i govorio nam o hrvatskoj veličini i budučnosti. I sada mislim na tu budućnost, koja će nas svrstati prema tome kako znadnemo ne samo sprovesti, nego i završiti jedan život.

Nastavlja se. Otporaš

Napomena:
E, dragi moj i dragi naš generale, kako je tebe fra. Leo Petrović vodao po ruševinama, slavi i veličini naše Hrvatske, tako i ti nas vodaš kroz borbu i borbe za NDH i kroz razne primjere i razne načine kako se međusobno izmiriti, oprostiti jedan drugome, i svi zajedno u jedna ROV ZA JEDNU NAM HRVATSKU!

(Pismo elitama: 1-7, Drinski)


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri vel 20, 2013 09:17 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
PISMO HRVATSKIM ELITAMA (osmi (8) dio)

Svijestan sam činjenice da unatoč svega nisam osoba rekli bi "prihvatljiva" za zapad. Nu recite mi nakon iskrena ispita savjesti što se krije iza velikih "veličina", iza zavjese koju vlade, vojske, promidžba, institucije, pa i povijest, montiraju o pojedinim velikim ljudima, a da ne padamo tako nisko i konzultiramo lakaje, kućne sluge, pa i supruge i punice. Pa i ono što jest u pobjedama uvijek izgleda drugačije, a u porazu drukčije. Iza gloriosnih figura, medelja, zlatnih gumba, pripremljenih biografija, retuširanih stranica, moralnih veličina, čvrstine, karaktera i drugih vrlina, obično ima mnogo a nekada i previše mizerije, kruhoborstva, oportiniteta, svakidašnje sivosti, (u ovomo slučaju "svakidašnje sivosti" bi nekako značilo kao:"svakodnevne nakićenosti, mo) prosječne kulture, pa i nepismenosti. Tin Ujević bi rekao da se daju nagrade ne za "pismenost", nego "protiv pismenosti". (KANA, br. 5. 24 svibnja 1972. na stranici 44 donosi slijedeći opis kojeg bi se moglo, donekle, usporediti o gore navedenim pretjerivanjma i lažima o kojim general Drinjanin piše: "LAŽ
Zovem se Laž. Odmah po stvaranju svijeta krenula sam s Istinom u Svijet, u šetnju. Put nije bio lagan. najedno smo došli do neke rijeke. Hoćemo li se ovdje okupati - pitala sam Istinu. I Ona je pristala. I dok se Istina bezbrižno skinula i kupala, ja sam smislila plan. Žurno sam se vratila do obale i ukrala joj haljine. Ona je ostala sama, gola golceta. Odtada se krećem svijetom obučena i Njene haljine i kitim se Njenim perjem, a Ona se potucava svijetom gola, siromašna, bez šarma i privlačnosti. Kažu ljudi da se opasno širim svijetom. Moj je jedini saveznik starh. Nastanio se u svakome više ili manje. Najbolje uspjevamo izdaleka. Naša je najbolja publika masa. Imamo mi i svoje aktiviste. Vrlo su nam odani. Ima ih mnogo, veoma mnogo..." Tako to kaže KANA odmah iza Hrvatskog Proljeća i Bugojanske Akcije Finex 72. 1972., mo
)

Da samo znate koliko se je "velikih ljudi" mizerno prodavalo ne za spasiti život, ili nekoga svoga, nego i za zdjelu čorbe ili komad kruha. Bilo je toga i kod nas, i na drugoj strani, a ne govorimo o najbjednijima, koji nisu bili ni na jednoj strani, i koji nisu poznavali granica ljudske mizerije, koju nije mogao zamisliti ni tragični De Vigny, (Plemić, Alferd de Vigny (1797-1863) francuski pisac, mo) koji je pisao o veličinama i podložnostima, (mizeriji), vojnog zvanja. I to sve kada se ratuje na zapadu i u klasičnim ratovima. Ali ratovati sa Srbima, sa četnicima, na Balkanu i usred gradjanskog rata, gdje smo divljali dobri i zli, pet i šest raznih vojska i u vrtlogu ideoloških borbi i upotrebljavajući metode partizanskog rata.
Ne, nisam htio sebe pravdati, jer sam mogao to učiniti i u listovima koje sam stvorio, nego sada pišem da bi hrvatske elite promislile na sve ono što nas dijeli, a medju time je i često hipoteka "grijeha hrvatske revolucije". Nisam mislio revalorizirati te jade, niti ih braniti same po sebi, nego sam nabrojio nekoliko "olakotnih okolnosti" koje bi se davno zaboravile da smo rat dobili. Nismo ni mi tako zli, niti su tako oni "veliki", koje bi mnogi od Vas rado gledali na čelu hrvatski vojnika.

U redu tih misli treba imati u vidu i još jednu činjenicu: da sam ja bio jedan od onih, koji se nije skrivao za ledja šefova, iz naših redova nestalih odgovornih ljudi, iako sam to mogao. Mislim da će ipak trebati radi povijestne istine govoriti i o tome, pa ako ikada trebadne, ja neću bježati iz moga djela odgovornosti zato, jer to nikome nebi koristilo, a njamanje Hrvatskoj. Negdje je mislim Leon VIII. napisao da bi svako pisanje povijesti trebala voditi dva osnovna zakona: ne lagati u namjeri da se čovjek predstavi boljim nego jest i drugo, ne imati nikada straha u kazivanju istine, iako osobno nije ugodna. Mogli ste vidjeti na pr. da se nisam branio u pogledu odgovornosti za Vokića i Lorkovića, i dočekao vrijeme da se je ustanovilo da nemam nikakve krivnje, da ih nisam ni zatvarao, ni sudio, ni tjerao, ni ubio.

Napomena:
Iako sam već o tome iznio tko je ubio i kada ministre NDH, Vokića i Lorkovića, ipak ću u idućem opisu, koji će biti kraj ovoga pisma, napisti tko ih je ubio.


PISMO HRVATSKIM ELITAMA (deveti (9) dio)

(Kako sam rekao u prošlom opisu da ću navesti podatak tko je ubio ministre NDH Antu Vokića i dra. Mladena Lorkovića. Taj podatak se nalazi u novini OBRANA br. 150, travanj 1971. Pošto sam to već iznio u detalje u prošlim opisima, ovdje ću samo navesti izvor i ime počinitelja. Njegovo je ime Mijo Grabovac iz Proložca kod Imotskog. Ovu informaciju je službeno saopćio Mirko Čavić, a državni bilježnik Republike Argentine potvrdio 12 prosinca 1959 godine u Cordoba, Republica Argentina. Mo)

Mogao bih lako nastaviti pokazujući prstom na žive i mrtve, na zakone, herarhije, itd. ali to neću ušiniti. Neću to ni u novom koraku privodjenju "neugodnih poslova" tj. u pokušaju da neutraliziramo stare i privedemo Hrvatskoj, kroatiziramo, mlade hrvatske komuniste i njihove suputnike, što je odgovoran i "neugodan posao". Možete svi biti sigurni, da se neću skrivati za druge, ni prebacivati krivnje, kao što ljudi često čine, nego ću znati snašati odgovornost, biti dosljedan prošlosti i misiji, koju mi nitko nije navalio na ledja, doli ja sam sebi. Kao što sam uvijek nastojao sačuvati slobodu vlastitog duha, znao sam biti vjeran i jednoj ekipi ljudi s kojima mislim da mogu nešto učiniti za Hrvatsku. Nova vremena, novi zahtjevi, novi ljudi, nove tehnike. Ta se sloboda unutarnjeg duha može sačuvati u svojoj nutrini i onda kada se prema vani mora prividno sklapati kompromise. Ne ulazim u ovu igru bez unutarnje rezerve i opreza. Ne znam dali sam uspio izraziti što sam htio, ovako na brzini, jer se radi o jednom pismu, a imam slab običaj, da sve pišem na brzinu i skorom nikada, već i radi pomanjkanja vremena, nikada ne korigiram. Ako sam uspio, bit će mi drago, a ako ne, ništa Vi izgubili niste.

Samo još jedan konkretni primjer, kako je teško boriti se na više frontova odjednom: u Australiji su naši tragali za jednim previše bučnim vikačem i "superrevolucionarcem", koji je proglasio izdajnikom svakog tko nije voljan dati svoje uštede u "fond za revoluciju". Kad su imali dosta podataka izvršili su mu premetačinu i ustanovili ne samo da je Udbaš, nego k tome i Srbin, sa regularnim posošom jugoslavije, s kojim je putovao od zemlje do zemlje, a onda "nestajao" i uz pomoć infiltriranih Udbaša bio uvijek prihvaćen kao hrvatski "robijaš", "mučenik", "heroj", i naravno "organizator revolucionaraca". I kad su ga progledali, izvadio bi iz kufera svoj pasoš, išao dalje i izlazio na sunce pod drugim imenom, na drugom mjestu, i u drugoj organizaciji. Moga bih Vam nabrojiti stotinjak takvih ili sličnih dogadjaja, sa konkretnim podatcima, imenima, datumima itd. Nu kome nisu dosta ove činjenice, neće ni deset sličnih.

Koristim ovu priliku da vam kažem nekoliko intimnih riješi o "hrvatskim komunistima". Dobar dio Vas je uvjeren da je na mjestu ona naša bosanska, iako vulgarna izreka, da se "ne može iz govana pitu napraviti". Tu bih htio odmah nadodati, da kada se govori o "komunistima" uopće, trebalo bi postaviti najprije jedno pitanje: što je komunizam, odnosno što je tko tražio u komunizmu, pa de se odgovori na pitanje: tko je, ili nije komunista, a onda opet unutar samog pojma: kakve vrsti je komunista, koliko je uvjerenja, koliko oportunista, koliko iz kukavičluka, koliko iz "klasnih" razloga, koliko pak iz same činjenice rata, gdje smo svi bili nekamo svrstani i kad to nismo htjeli. Sjećam se i nikada neću zaboraviti, da smo jednom zgodom jedna grupa svih dužnostnika sigurnosti obilazili zatvore "ustaškog stožera", improviziranih zatvora improviziranih institucija. Kod jednog zatvorenika, radnika iz Like, kao optužba stajalo je da je u jednoj brijačnici rekao da "bi trebalo sabotirati komunizam". U onim blaženim vremenima euforije i prodiranja prema Harkovu nekome se činilo da je to komunistčka propaganda, pa čovjeka zgrabili, prebili i doveli ga u zatvor, gdje je mjesecima ležao "radi sumnje komunističke propagande". kasnije je jedan čovjek pao u borbama na Kordunu kao član Ustških Pripremnih Bojna, a njegov slučaj često spominjan kao karakterističan čega se sve može dogoditi za vrijeme jednog rata, rata-revolucije.

Osim toga svi mi znamo da je u svoje vrijeme svaki isticaj socijalnih prava bio skršen kao "komunizam", i da su najuspješniji antikomunisti postali iz razuvjerenih komunista, ali da su mnogi komunisti to postali, jer smo ih tamo gurnuli. Generalizirati danas o tome značilo bi isto što i govoriti o "ustašama", o "nastašama" i "pristašama". Tko je sve bio Ustaša? Moramo zato i u tom pogledu stvoriti jasnije definicije. I kad smo već ustanovili za koga da je "komunista-komunista", kao što smo nekoć dobru kafu morali zvati "kafe-kafe" za razliku samo od "kafe", koja nije bila kafa, i k tome još uvijek praviti razliku medju starima i mladima, gdje stari komunisti traže u našim Srbima svoju životnu sigurnost, a mladi zaziru od istih i drugih, - ali možada više još od nas, tj. "ustaša", "fašista", "klerofašista", "nacionalista" ili kako su nas već klasificirali.

Još jednom molim da ovih par riječi shvatite kao jedan intimni razgovor ili osobno pismo.

U to ime ja Vas, postovani gospodine i hrvatski brate, pozdravljam uz naš vojnički pozdrav

general Drinjanin

ispod je generalov podpis i grb Odpora.

Ovo pismo je poslato pod brojem 00045 Boži Čuvalu.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri vel 20, 2013 09:20 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
ODIGRATI ULOGU STARIJEGA BRATA

GLAVNI STAN
HRVATSKI NARODNI ODPOR
11 travnja 1956

OKRUŽNO PISMO POVJERENICIMA "DRINE"

Dana 5.IV.1956. poslali smo na Vašu adresu avionskom poštom jednu zaostalu "DRINU", koju, kako smo rekli, nismo htjeli izložiti paljenju i uništavanju, jer znamo, da je tako iz Buenos Airesa od "vodstva" naredjeno, pa kako ljudi nisu obaviešteni o pravom stanju stvari, radije smo čekali. !DRINU" su mnogi zvali svojim ustaškim evandjeljem i ona nije smjela radi "IZBORA" biti uništena.

(Ponoviću da se ne zaboravi, iako sam to ovdje već pojašnjavao, da je u Buenos Airesu izlazio jedan časopis imenom "IZBOR", mjesečni pregled hrvatskog i stranog tiska, kojeg su uređivali Josip Subašić i Nikola Perić. Neznam koliko dugo je ovaj časopis izlazio, ali nije dugo, što ja znam. Izlazio je dovoljno dugo da je uspio svojim pisanjem podvojiti i zavaditi državotvorne Hrvate do te mjere da je rezultiralo do razlaza između Poglavnika i generala Vjekoslava Maksa Luburića. Kroz ova PISMA MAKSA LUBURIĆA koja ovdje iznosim, saznat će se za mnoge pojedinosti koje nisu javnosti bile poznate. Kako sam pročitao mnoga generalova pisama u kojima je on iznosio mnoge stvari šta se je dešavalo u to doba, baš tu u Buenos Airesu, mogao bih, donekle, reći i moje mišljenje o tom razlazu i tim sukobima. Ali ja nisam pozvan niti mjerodavan dati bilo kakav - opravdani ili ne opravdani - sud glede tih sukoba, jer su svi sudionici tih događaja već odavno mrtvi. Sve što nam je ostalo sada je "paletkovati", tražiti po onome što je zapisano i što su nam drugi ostavili. Tako, iz tih "paletkovanja" sam mogao dokučiti da je tu u Buenos Airesu živio Dr. Milan Stojadinović (1888-1962), da je on imao brata u četnicima koji je bio sa Dražom Mihailovićem, a ovoga Udba, odnosno Ozna uhapsila i godinama držala u beogradskom zatvoru, preko kojega su se htijeli, ucijenama naravno, dočepati njegova brata Dr. Milana Stojadinovića. Pošto je i naš Poglavnik živio u istom gradu Buenos Airesu, vrijeme je pokazlo potrebu da se ova dva političara sastanu i porazgovaraju. Do sastanka je došlo najviše podsredsvom Josipa Subašića i drugih neovisnih Hrvata. Na tom sastanu se je pila srpska šljivovica, uljudno se govorilo, i kao inteligentni ljudi, dogovrili su se da se opet sastanu. Ali kako je strah vladao na obje strane, tj. na hrvatskoj i srpskoj, srpske novine su počele iznositi neke dijelove tih razgovora, tako da je svatko ubacivao i nadodavao ono što mu se je dopadalo, a sve na uštrb hrvatskih probitaka, tako da je upravo ovaj časopiS IZBOR najviše o tome pisao i branio više izjave srpskih člankopisaca nego hrvatskih. Šrdža se razvijala iz dana u dan, tako da je urednik časopisa IZBIR intervjuirao Poglavnika i stavio njegovu sliku na prvoj stranici časopisa IZBOR br. 19. god. II. lipanj 1955. Neke Hrvate taj intervju je zadovoljio, mnoge zbunio a one koje je razljutio, među kojima je bio i general Luburić, koji je odmah napisao okružno pismo i naslovo ga: POZOR USTAŠE PRODANO JE POLA BOSNE. To je moja verzija kako je do spora i razlaza došlo. Možda će nadolazeća pisma mnogo toga otkriti. A što se tiče informacije o Dru. Milanu Stojadinoviću, to sam pronašao preko interneta u dosijama beogradske Udbe, kojoj je na koncu upsijelo uvjeriti Dra. Stojadinovića na dopisivanje sa svojim bratom u zatvor, tako da je Dr. Stojadinocić dao neke ustupke Udbi, koja je pustila iz zatvora brata Dra. Milana Stojadinovića. Da li je Dr. Stojadinović znao za Poglavnikovu adresu, to u Udbinim dosijama ne postoji, ali se za sigurno zna da je urednik IZBORA znao za Poglavnikovu adresu, što je preko zubi procurilo i do Udbe, koja je poslala svojeg agenta da izvrši atentat na Poglavnika 10 travnja 1957 godine. Mo).

Nastojte da primjerak, kojeg smo Vam poslali dodje do što više ruku, da se vidi, da "DRINA" izlazi unatoč provedene kampanje po onima, kojima "DRINA" smeta, jer: NAŠE JE IME NAŠ PROGRAM, A ZOVEMO SE "DRINA".

U ovoj pošiljci šaljemo Vam novi trobroj, koji je istina malen po obujmu i posvećen jedino našim internim stvarima, (Ovdje se radi o DRINI br.1/3 travanj 1956. god. VI., od 88 stranica. U ovoj DRINI su iznešeni mnogi razlozi i međusobne optužbe s obje strane državotvornih Hrvata. Kada se bude pisala povijest hrvatske političke emigracije, nikako se ta povijest neće pravedno napisati ako se iz ove DRINE ne budu koristili izvještaji koji se u njoj nalaze, mo), ali prilike su nas prisilile na takovu soluciju. Skoro pola godine traje ludovanje Dra. Vrančića i drugova, i vidjeli ste u zadnjem Vrančićevu pismu, da ne samo, da nas obtužuje, da smo izdajnici, kriminalci, ubojice itd., nego i veli, da šutimo zato, jer da nememo šta odgovoriti na tobožnje Poglavnikove obtužbe. Zato smo, kao i radi obrane časti naših mnogobrojnih suradnika prisiljeni na ovaj korak.

Od ove male "DRINE" šaljemo Vam više primjeraka, kao i ostale podatke s molbom, da na osnovu naših podataka i onoga što Vi u Vašoj okolici vidite postupajte shodno interesima naše oslobodilačke borbe, Odpora i "DRINE". Ni u kojem slučaju ne želimo vriedjati ni napadati one, koji su se ožalošćeni povukli, ili na osnovu krivih podataka, koje su im iz Argentine poslali eventualno prestali biti naši prijatelji. Cilj je uvjeriti ih, a ne definitivno odbiti. Mnogi od njih u duši idu s nama, i uvjeravaju nas u osobnim pismima, dočim u javnoj djelatnosti podliežu pritisku, ili u pomanjkanju hrabrosti i snage na traženju istine jednostavno idu putem, kojega im je "vodstvo" odredilo. Na Vama je svima velika zadaća, da odigrate ulogu starijega brata, koji barem nastoji sve shvatiti, ako ne već i odobriti.

Upozoravamo braću, da ni u kojem slučaju novac ili čekove za predplatu u običnim pismima, jer to u najvećem broju slučajeva bezuvjetno propada. Ako pojedinoj braći nije moguće kupiti ček, nego im je komotnije poslati u novčanicama, tada neka se to bezuvjetno čini na sliedeći način: Dobro zamotati u više papira, po mogućnosti u boji, zatim dobro zaliepiti kuvertu i bezuvjetno slati PREPORUČENO. Bilo je vremena kada se je moglo slati i u običnim pismima, medjutim smo ustanovili da pisma propadaju i braća kasnije reklamiraju ne samo potvrdu na novac, nego i odgovor na svoja pisma. Tako dolazi do nepotrebnih sumnjičenja i neugodnih predbacivanja, a kako vidite imamo i bez toga dosta jada.

Sa svih strana dobivamo od braće molbe, da bi "DRINU" radi novo-nastalih okolnosti pretvorili u mjesečnik, dapače iz Toronta i Melbournea traže, da izlazi dvotjedno. Nama ni jedna žrtva nije težka, pa ako prilike zaista tako budu zahtievale i braća u tom pravcu imadnu smisla, mi smo voljeni. Raspolažemo sa dovoljnim brojem suradnika, da bi mogli izdavati jednu novinu, koja bi dostojno branila velićinu naše stvari, davali obavještenja o svjetskoj politici, jednom rieči vršili misiju, koja se od jednog dvotjednika traži. Mi smo voljni i na materialnu žrtvu s naše strane, ali ipak za taj podhvat trebamo Vašu punu pomoć. kako bi dokazali, da imamo ne samo dosljednosti, hrabrosti i političkog poštenja, nego da raspolažemo i sa intelektualnom ekipom, koja je sposobna zadovoljiti potrebe naše emigracije.

Mi Vam se obraćamo, da još jedno podnesete žrtvu sa onim najužima i da nas pomognete još i prije, nego "DRINA" stigne redovnom poštom, bilo da Vaša družtva dadu jednu stanoviti pomoć, ili da odkupe jedan stanoviti broj primjeraka za svoje članove, bilo da taj uži krug, koji će sigurno odkupiti "DRINE" unapried dade svoj obol. Mnogo se je već govorilo o novcima i još će se govortiti, ali je jedno sigurno, da nemate razloga žrtvovati novce za tisak, koji ne diše onim duhom, kojega Vi izpoviedate, a imate razloga pomagati ono, što je u biti vaše. "DRINA" nije ničije privatno vlasničtvo, od nje nitko ne živi, ona je žrtva za sve nas, ali nam je baš zato drago i voljni smo i nadalje za nju žrtvovati naše vrieme, naše umne sposobnosti i naša materialna sredstva prema našim mogućnostima.

Ako mi ovu krizu u koju smo zapali ne bi prebrodili, izdali bi sami sebe svjedodžbu siromaštva i priznali, da nismo ni imali razloga za obstanak. Mi ne želimo, da Vi svi budete budete automati i da netko za Vas misli, nego vjerujemo i izpoviedamo, da svi trebamo razmišljati o našoj sudbini i to svoje vjerovanje izpoviediti bez straha, da nam koji od ambiciozne gospode zato dobaci, da smo izdajnici, odpadnici itd. Vaša pomoć za "DRINU" biti će odraz Vašeg načina shvaćanja i Vaš odgovor na sve ono, što se je u zadnje vrieme dogodilo. Vi razmislite o svemu onome, što smo Vam mi govorili u zadnjih 7 godina, uzporedite naše rieči i naša pisana slova sa onim, što o nama ambiciozna gospoda pišu, pa stvorite zaključak. Taj zaključak izrazite osim na drugim poljima i u spremnosti za pomaganje "DRINE" ili pak onih drugih. Ima u svijetu listova, koji imaju po šest milijuna čitalaca i sudbina lista zavisi o njima. Neka bude tako i sa "DRINOM". Mi smo ju pisali, uredjivali, plaćali, pa njezina sudbina nije u rukama ni Promičbenih ureda ni ambiciozne gospode, ni neprijatelja naroda, nego u našim rukama. Mi vjerujemo u sviest emigracije i prijatelja "DRINE" i smjesta prelazimo na daljni rad.

S obzirom na novu situaciju i suradnja Vaša u "DRINI" mora biti efikasnija. Morate nam dostaviti Vaše impresije o svemu onome, što se oko Vas dogadja, morate javiti ono što vidite da je u svjetskoj štampi od interesa za nas, staviti na papir, koji u mnogome od nas vlada u pogledu pojedinih problema. Neka nas pri tome vodi naš osnovni program, a to je N.D.H. s granicom na Drini, dakle sa "DRINOM na Drinu.

Zahvaljujemo braći i družtvima na mnogobrojnim pismima, koja su nam stigla u zadnja vremena, a u kojima je progovorili ustaško srdce emigracije. Danas je podpuno jasno, da nije uspjela konspiracija, da nas nisu ni prijetnjama, ni podvalama ni vikom uspjeli uništiti, a iz Vaših pisama se vidi, da smo s pravom govorili o ustaškom preporodu. Pokrenuli smo se s mrtve točke i idemo napried. Mi Vaša pisma još nismo objelodanili, jer ne želimo prije saziva suda na 20 travnja izlaziti van s pismima, koja bi se mogla shvatiti kao pritisak na druge. (Ja sam o ovom sudu pisao u početku opisivanja PISMA MAKSA LUBURIĆA. Koga to zanima, zamolio bih ih da se povrate na stranice tih opisa o sudu, gdje će moći saznati o čemu se radi, jer je u tim nastavcima temeljito obješnjeno o čemu se radi i zašto je došlo do tog suda, mo) Neka to !HRVATSKA" čini, (novina i glavno glasilo Hrvatskog Domobrana i u to doba Ustaškog Pokreta, kojeg je Poglavnik te godine 1956 službeno preinačio u Hrvatski Oslobodilački Pokret, HOP, mo) a Vi uzporedite podpise i količinu istih sa stanjem, koje medju Vama vlada, pa ćete vidjeti, da je učinak bio protivan. Zato mi ćemo pričekati i sviestni težine slučaja postupiti onako, kako nam naša savjest nalaže. Neka oni iznesu sve podpise onih, koji im odobravaju, a mi ćemo poslije iznieti naše.

Pojedincima smo javili, da je iz Argentine stigao ustaški satnik Šakić (Dinko Šakić, oženio polu sestru Maksa Luburića Nadu, dakle, generalov zet, mo) sa obitelji kao prvi od onih, koji su pozvani po Odporu i Stožeru na dužnost. kako vidite ne samo, da nismo prestali sa djelatnošću, nego smo istu i pojačali, i to mislimo činiti i u buduće i u svim pravcima naše djelatnosti. Vjerujemo, da se Hrvatska nikada neće osloboditi onim radom, kojega vrše naša braća u Argentini, pa smo voljni uzeti na sebe onu odgovornost i baviti se djelatnošću, koja nije i ne može biti uzmicanje pred neprijateljem i obtuživanje svoje vlastite izvidnice. Nas su se odrekli, ali se mi nismo odrekli Poglavnika niti to mislimo. Pa ako su oni izgubili živce, naši su u redu, naša je savjest čista, pa su i u tim prilikama braća voljna ostaviti svoje egzistencije i prijaviti se na dužnost, kad ih pozovemo.

Nismo Vam se u zadnja vremena osobno javljali, a rekli smo zašto. Ljudski je to nemoguće, a rekli smo Vam i to, da smo vjerovali, da ludovanje gospode neće zauzeti tolikih razmjera, pa smo držali, da će intervencije mnogih naših političkih i vojničkih prvoboraca imati uspjeha. Zato Vam se nismo javljali, ali jesmo na Vas sve mislili.

Od zaključenja blagajne krajem godine, prije nego smo, kako smo Vas obaviestili napustili zemlju i išli na dulja putovanja, te radi stalnih kasnijih neprilika, nismo poslali potvrde o stiglim prihodima za "DRINU", nego smo Vas samo obaviestili o primitku. Sada ti činimo, a u koliko ima kakovih razlika, ili radi nastalih prilika drugačije treba potvrditi t.j. pojedinačno, molimo Vas odmah obaviestite. Podpuno je logično i shvatljivo, da ima braće, koja su nepovjerljiva, posebno nakon svadja i osobnih razračunavanja. U koliko takovih slučajeva ima, molimo Vas, da nam se javi, pa ćemo poslati individualne potvrde.

Kako vidite padaju obtužbe radi novca, a baš ste Vi bili svjedokom toga, da se čitava ta Klaićeva akcija i nije sastojala od drugoga, nego da fond "DRINE" svrši i njegovom džepu. Uzporedite "DRINE" s onom što Vam on daje, pa prosudite. Mi ćemo Vam pomoći, dajući Vam malu sliku o stanju blagajne. Prije našeg polazka na put i svega onoga što se je savezno s tim dogodilo deficit u našoj blagajnoj je bio oko dvije i pol tisuće dolara, (pretvoriti te dvije i pol tisuće dolara u današnju vrijednost, za sigurno bi se mogla kupiti lijepa i lijepo uređena kuća, mo) o čemu smo poslali Glavnim Povjerenicima zapisnik. I sada smo osim svega ostaloga izdali dvije "DRINE" i idemo s trećom u tiskaru. Mi smo uviek nudili i sada još nudimo svakome, tko je dao i jedan cent za "DRINU", da može imati uvida u knjige "DRINE", pa ako ima takovih, koji se žele domaći fonda "DRINE" u USA ili Australije, mi mi nudimo, da dodju ovamo i preuzmu administraciju i blagajnu "DRINE".

Adrese naše ostaju kao i prije t.j. za europske zemlje, poslove Suda, adresa "DRINE" i pukovnika Pušića, a za prekomorske zemlje i uredničtvo "DRINE" te one poslove, za koje će Vam se posebno javiti satnik Šakić na adresu: Isabel HERNAIZ (supruga generala Vjekoslava Luburića, mo) kao i do sada. Nadamo se skoro staviti u pogon i Generalni Konzulat u Barceloni za stanovite poslove i veze sa strancima, o čemi ćemo Vas na vrieme obaviestiti. (general Franko za njegova života nije diplomatski službeno priznao Jugoslaviju, ali ni službeno nije poništio postojanje Hrvatskog Konzulata u Španjolskoj. o tome se je već pisalo u prošlim pismima. Mo )

O našoj djelatnosti u ova sudbonosna vremena zavisit će, dali smo zreli za vodjenje poslova naše oslobodilačke borbe, da se pod svaku cijenu održi kontinuitet iste do boljih vremena. Nitko od nas ne znal dali će rat izbiti danas ili za 10 godina, ali svi znamo, da isti može izbiti svaki čas. Vidimo, da se štošta zbiva u svjetskoj politici, što od danas na sutra može naše pitanje postaviti na dnevni red. Zato ne smijemo izgubiti vjere ni klonuti, nego nastojati u svietu nešto učiniti, da nam bude od koristi u novim pregaranjima.

Nastojte sa sadržajem ovoga pisma upoznati što širi ktug prijatelja.

ZA POGLAVNIKA I DOM SPREMNI !

Marijan Pušić v.r. DRINJANIN v.r.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri vel 20, 2013 09:33 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
SPLETKE OKO POGLAVNIKA

HRVATSKO NARODNI ODPOR
Ured Glavnog Tajnika
3 kolovoza 1954.

Prijateljima "DRINE" u USA (Donosim ovo pismo u nastavcima. Pažnja! Pažljivo čitajte i dobro pamtite što pročitate. Sve je povijestna stvar, mo)

Komunisti i drugi neprijatelji dali bi mnogo dali bi mnogo, kada bi mogli američkim i hrvatskim patriotima u Usa., jer je Usa. ona snaga, koja je pozvana da skrši komunizam u svietu. Isto tako bi srbokomunisti isto dali, da začepe usta "DRINI", koja je dosljedno prokomunistička bez obzira na odnose Tita i Rusije. To je načelna stvar naše duše i to nije naša taktika. Zbog toga i važnost borbene "DRINE" medju prijateljima u Usa. ima svoju posebnu vrijednost. Zato neprijatelj Vas denuncira, pravi Vam smetnje, zato se veseli, ako "DRINA! okasni, govoreći, da je ocrnila svoje. Godinama uvjek govore, da je to "zadnja", jer novina nemože živiti, širiti se bez fondova, predplata, oglasa i stalnih pisaca.

Ako i okasni ovoga puta, biti će bolja, veća, sadržajnija, nego ikada dosada. Evo Vam malog izvoda iz Usa., pa će Vam biti jasno. Najprije par riješi o proslavi 10 travnja u Usa. kod Vas. Ova je "DRINA" naime posvećena proslavama 10 travnja svigdje u svietu, i imati će 300 stranica i 100 novih klišeja. Bit će to vjeran dokumenat o raspoloženju, koje je vladalo ovoga proljeća i u godišnjicu dana uzpostave NDH. Hrvati su svugdje na svietu, prema mogućnostima i okolnostima proslavili 10 travnja, i ujedno odali priznanje za zasluge i izrazili vjernost onome, koji je NDH uzpostavio, a to je Poglavnik Dr. Ante Pavelić, veliki i dosljedni borac za slobodu i protiv komunizma. Ova je "DRINA" napravljena tako, jer su braća s pravom zahtjevala, da se sva njihova izvješća donesu, i mnogima nije bilo pravo, kao lani, kada su samo par izvješća unišli. Ja sam obeća ovoga proljeća, da ćemo 25 godišnjicu osnutka našega borbenoga oružanog pokreta proslaviti SPOMEN ZNAKOM i posebnom "DRINOM" sa cjelokupnim materijalom o 10 travnju u cielom svietu. (Radi se 25 godišnjica osnutka Ustaškog Pokreta 1929-1954, mo) Tako je "DRINA" dosegla 250 stranica i kako kaže tiskara bit će 300.

Imamo poruku Poglavnika Odporu, imamo Džaferbegov članak o vriednosti naših manifestacija u svietu i moj članak o proslavama 10 travnja u Domovini, na Vranu, (na Vran planini, mo) u Šestinama i Bleiburškom polju. (Radi se o "DRINI" br. 6/9 1954. od 292 stranice u kojoj su izišli spomenuti članci. U svim "DRINAMA" koje posjedujem do razlaza PODLAVNIKA i LUBURIĆA koncem 1955., na stranici kazala se nalazi imena kao pisci "DRINA" svih onih vrijednih i državotvornih Hrvata koje general u svojim pismima sada prozivlje kao "vodstvo". Neću zalaziti u detalje jer ti detalji se nalaze u pismima, mo)

Čuli ste o Šestinama, imam izvorno izvješće, a na Vran planini su golrili kriestovi na 10 travnja, i posebno izaslanstvo Odpora posjetilo je mrtve drugove na Bleiburškom polju, da skupa sa mrtvima proslave 10 travnja. Zatim sve države, kao i Usa., Svaka sa svojim grbom kao hvala za gostoprimstvo, zatim svaka sa originalnim klišejima, sve koliko je stiglo, dosada preko 100.
To če biti krasna uspomena svima Vama, zatim će biti pred svim Hrvatima i strancima dokumenat našeg opstojanja, djelatnosti, snage i borbe.
Posebno su predstavljene zemlje iz željeznog zastora, kao Madžarska, Rumunjska, Slovačka, Ukrajina, itd. imamo članke o sebi i o nama iz pera njihovih ljudi, na njihovim jezicima, sa fotografijama, grbovima, itd., da bi to mogli nači ljudi polazati strancima i dobiti ih za sebe.
To će biti dobra promidžba za nas, a Srbi će gubiti, jer će se svi stranci uvjeriti, da mi idemo vlastitim putem.
Bit će ova "DRINA" dostojan odgovor onima, koji svakog proljeća počmu valjati drvlje i kamenje na ustaše i Poglavnika. To je njihova "akcija" u pomanjkanju konstruktivnih programa, snage i volje za žrtvu. Kao što je hrvatski narod dao dostojan odgovor na jugoslavensko držanje Mačka, (Misli se na Dra. Vladka Mačeka. Doće vrijeme da će hrvatska mladost, i to današnja i buduća hrvatska mladost, saznati pravi istinu i o Poglavniku, Luburiću, Bobanu, Francetiću, a posebice Dru Mačeku, koji je, kada je napustio Hrvatsku u svibnju 1945 godine, tražio samo Jugoslavene i Srbe po Parizu, umjesto da se sastane sa državotvornim Hrvatima kojih je u to doba bilo u Parizu. Treba pročitati opis Dra. Branka Pešelja: S PREDSJEDNIKOM MAČEKOM U EMIGRACIJU o tom putovanju Dra. Mačeka iz Hrvatske u Pariz i odatle 1947. u Ameriku, koji je izišao u Hrvatskoj Reviji br. 4 , Munche prosinac 1970, str. 741-757., mo) tako je i 10 travnja 1954. dao odgovor na 10 travnja svim tim nesavjestnim ljudima.
Zato će posebno biti pogodna za domovinski rad, jer nema u njoj viesti " s unutarnjeg fronta, svadja, itd". Narod će gutati viesti o kolosalnoj snagi, koju je 10 travnja 1954. pokazao.
I zato posebnu pažnju posvećujemo ovom broju, koji izlazi u duploj tiraži, jer pola ide u domovinu sigurnim kanalima.

Usa nema ovaj put mnogo klišeja, jer mi hi nisu poslali. Sve što sam imao upotrebio sam. Ali ima drugih važnih i odsudnih stvari: ozbiljni u uspješni napori Kola Vitezova, (The Knights of Columbus, Kolo Komumbovih Vitezova, je jedna organizacija katoličko/kršćanskog bratstva koje je osnovano 1882 godine. Rudolf Erić iz Clevelanda, Ohio, predsjednik organizacije Hrvatskog Narodnog Odpora za sjeverni Kontinent je registrirao HNO kod nadležnih vlasti 9 ožujka 1955 godine. Od toga dana pa do 21 siječnja 1990 godine organizacija HNO je bila legalna i službeno djelovala na području SAD. Subota večer, 20 siječnja visoki dužnostnici HNO su se sastali u kući, sada pok. Mladena Dedića, vijećali cijelu noć, i zajednički zaključili da je MISIJA H.N.O u emigraciji završena. Sutra, nedjelja, 22 siječnja 1990. gosp. Mile Boban, Pročelnik organizacije HNO, je u dvorani Kardinal Alojzije Stepinac, na banketu koji je bio priređen u čast visokog gosta i predsjednika Hrvatske Demokratske Zajednice Dra. Franje Tuđmana, pred skoro tisuću okupljenih Hrvatica i Hrvata, predao, pred svima, u ruke dru Franji Tuđmanu Organizaciju hrvatskog Narodnog Odpora, koji je bio osnovan u listopadu 1944. na Ivan Sedlu Dakle, HNO je punih 46 godina bio u službi Hrvatske, mo) UJ. Hrvata i hrvatskog svećenstva, koje se nalazi u najvećem djelu u Usa. i odakle potekla inicijativa za Memorandum Predsjedniku Eisenhower. (Ovdje se radi o jednom Memorandumu kojega su hrvatski svećenici napisali 15 lipnja 1954. na engleskom jeziku i poslali tadašnjem predsjedniku Eisenhower-u. Podpisalo ga je 142 hrvatska svećenika. Prvi ga je podpisao Nadbiskup Vrhobosanski Evanđelist Ivan Šarić, zadnji ga je podpisao Dr, fra David Zrne. Memorandum se može naći u "DRINI" br. 6/9 1954. strana 40-50. Koliko mi je poznato ovaj Memorandum nije preveden na hrvatski jezik.
Barem ga ja još do danas nisam vidio prevedena. Na engleskom je jako lijepo složen, napisan i podkrijepljen svim mogućim činjenicama. Koliko mi je poznato, a to sam već čitao negdje, da je ideja počela od fra. Silvija Grubišića. Mo
)
Zato smo donieli engleski tekst memoranduma svećenika, sa svim podpisima, da to možete pokazati strancima, donieli smo iz Viteza engleske članke hrvatski prevod drugih odsjeka, koje smo smatrali važnijim, zatim memorandum i proglas Uj. Hrvata, u kojoj Vitezovi čine fundamentalnu snagu.
Na engleskom jeziku stvari će posebnu vriednost imati u anglosaskim zemljama, a i svim drugim zemljama svieta, jer je to materijski jezik stotine milijuna ljudi i onih, koji vladaju svietom. Sve su ove akcije djelo hrvatskog proljeća, koje je okrunjeno krunom 10 travnja.
Time je naša borba REHABILITIRANA PRED CIELIM SVIETOM I MI S PONOSOM MOŽEMO GLEDATI NA PROŠLOST I SA VEDRINOM U BUDUĆNOST. (Molim poštene i ne poštene Hrvate, jer nas ima i jednih i drugih, da analiziraju ovu generalovu izreku koja je napisana velikim slovima. Ja sam je već analizirao. General je ovo rekao prije 58 godina kako je borba Hrvata za svojom državom REHABILITIRANA. General nije govorio o režimu, ustaštvu, ideologiji, politiki, on je govorio o HRVATSKOJ DRŽAVI, mo)
Naša žrtva nije bila uzaludna, neće biti uzaludna ni u budućnosti. I zato treba da i mi kažemo našu riječ, a ova "DRINA" je izraz našega zbivanja u svietu u godini 1954. Koliko razlika od 1945. godine, kada se životom plaćala rieč: Ustaša, Poglavnik, NDH., pa i samo ime Hrvat.

Reći će braća, da smo donieli i stvari, koje nisu za našu akciju. Istina, mi smo jaki i zato možemo biti širokogrudni. Neka naša braća ne sjete se nas u dane slave, nego samo u dane žrtve, tihe i nečujne. Ali mi smo borci za sebe, radi Hrvatske, i ne radi te gospode.
I ako oni nešto učine, zapravo možemo biti zadovoljni, iako nas neće da spomenu, nego bi se rado okitili našim djelom: NDH. (Bravo generale! I danas ih ima takovih, a jadnici i ne znaju, jer su oprana mozga, da je i današnja RH od osam (8) slova utemeljena i OBNOVLJENA na ostavštinama NDH, mo) poviest je uvjek ispravna, i vrieme će postaviti svaku stvar na svoje mjesto.
Mi smo elitna, borbena i sviestna manjina, koja se žrtvuje, ali i gura pred sobom druge i obligira (obvezuje, mo) ih biti radika_lan. Doći će vrijeme, kada će nas i nadvikati.
Mi ćemo biti zadovoljni, jer nam je to cilj i jer zapravo mjesto nas obavljaju jedan dio posla. Zato, ako i nisu radika_lni kao mi, ne smeta.
Drugi jesu, ali mi životne i druge okolnosti ne dozvoljavaju, ali ipak nadju sklonosti za borbu. Ali idemo svi za NDH. činite tako i Vi.
Pomozite akcije, ako ih i ne vodimo samo mi, a ako su za Hrvatski narod korisne.

I sada ono najbolnije. Tiskanje je u tisku i tiskara, klišeji. papir itd. predstavljaju ozbiljnu svotu, koju neznam kako ću skalupiti. Uzmite zadnji broj od 140 stranica, i ovaj skoro tri puta bogatiji u klišejima, obimu i dva puta u tiraži.
Do sada imam 900 dolara ražuna i još nije gotovo. Tiskara mi neće da nastavi s poslom, traži barem pola. Sami klišeji prema zadnjim stiglim računima su skoro 300 dolara.
Oni veliki preko pola stranice koštaju po 3 dol. i više, a preko cijele stranice 5-6 dolara. Mi do sada nismo zahtievali, a jesmo molili pa ćemo tako i u buduće činiti, a ako nitko nebi imao smisla, mar bi na četeri strane i na šapirografu, ali će "DRINA" izaći i biti džaba razjeljena, jer samo tako može vršiti svoju misiju. tek spominjem, da jedna ovakova knjiga sa 100 klišeja košta najmanje 3 dol. ja bih bio sretan kada bih dobio od sviju, ali za sve primjerke 80 centi, jer bih pokrio troškove. tako izgleda ovog časa stvar.
Ne želim nikom predbacivati, a dajem priznanje onima, koji su uvijek pomagali, za sebe, za one koji nemaju, i one, koji su nesviestni. Ima grupa i u Usa. i Kanadi, koji nisu tri godine dali ni centa za "DRINU", a traže ju, hvale, traže za prijatelje, avionsko slanje itd. Traže da im se javljamo, a ne pitaju, recimo za 1000 veza, tko podmiruje poštanske troškove, koji mjesečno stoje 100 dolara.

Mnogi kažu, da su riješili svoj problem pa neka i "DRINA". Da, "DRINA" bi ga riješila, ako Vama udari cijenu, a tiska pet puta manje primjeraka i obustavi slanje u Domovinu, Južnu svu Ameriku, Orient, sve logore. Čemu onda da i izlazi, zar ne? Nu kako nam to nije cilj, prisiljeni smo mobilizirati naše naše novce, kao što ćemo sutra tražiti Vašu krv za borbu.
Drugačije neiđe, Budite uvjereni, da bi i mi sami svaki riješili svoj problem, netko u Americi netko s familijom, svojim radom i onda nas nebi glava bolila za "DRINU".
Nu mi nismo došli riješavati svoj problem, jer nam je životni cilj riješavati problem Hrvatske. Svi mi radimo, borimo se i nekada u težim okolnostima nego Vi u Usa. i nitko od "DRINE" ne dobije ni centa, a ja bih bio sretan, ako bi "DRINA" mogla pokriti smao tiskarske troškove.

Trebamo znati, da smo mi sami sebi Amerika. Da nas nitko ne pomaže i sve što smo napravili diljem svieta, da je to žrtva Vas sviju i nas sviju, gdjegod se nalazili. Amerika pomaže Tita, nema sumnje, radi svojih računa. Oni će i nas pomagati, ali treba to dočekati. (Mi Hrvati smo to dočekali u Domovinskom ratu kada nas je Amerika pomogla. To se ne može zanijekati, kao što se ne može zanijekati ni ova generala Drinjanina proročanska VIZIJA, mo)
U politici nema sentimetalnosti, načela su ruglo, samilost zaslužuju slabi, a pomaže se samo JAKE I U DANOM ČASU. Ako toga nismo sviestni, onda ćemo doživiti sudbinu ruske emigracije, koja je čekala, da DRUGI oslobode njihovu zemlju. i u prvom redu: ako će se nas pomoći, biti će zato, jer smo dokazali da smo jaki i da smo sposobni nešto učiniti.

Ne varajmo se, zato, nego i opet posegnimo za vlastitim sredstvima, i uzdajmo se u prvom redu, u vlastitu snagu. A to je davanje krvi, davanje sredstava, rad na svim poljima, svim kontinentima, sve to dirigirano i uskladjeno jednom cilju.
Oni koji samo kukaju nad zlom sudbinom i kritiziraju, kao naši intelektualci, nikada neće biti pomognuti. Da je Amerika pomogala naše partizane (Ovdje se svi trebamo zapitati: "Zašto je general Drinjanin kada je ovo pismo pisao treći (3) kolovoza 1954 godine rekao "...da je Amerika pomagala "NAŠE" partizane"...Da li je već tada general mislio na PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA koja je izišla u Istarskoj "DRINI" deset godina kasnije, dakle 1964., teško je danas reći. Ostavimo to hrvatskim povijesničarima. Mo)

Da je Amerika pomagala naše partizane bilo je zato, izmedju ostalog, jer su se uvjerili, da su se partizani borili i da su se žrtvovali. i u to nitko neće sumnjati. Da je pok. Božo (Božo Kavran, mo) uspio, i nas bi pomagali. Da im je konveniralo i vidili snagu, dali bi (i) nama. I dat će nam. A sada mi trebamo dati. Svi ćete reći, da je "DRINA" svaki put bolja, veća i da vrši svoju misiju. Dobro, onda tu akciju treba pomoći. I ja to činim i dosta je svjedoka tome, a najbolji sama "DRINA". Kada sam se oženio, (general Drinjanin se je oženio 19 studenoga 1953. Kopiram sa pozivnice vjenčanja, u cijelosti, onako kako je napisano na pozivnici, a ja to taka sada vidim i gledam:

Gdja. Josefina Santisteban de Hernaiz i Francisco Hernaiz, te

gdja. Marija ud. Luburić rodj. Soldo, imaju čast obaviestiti Vas, da su se njihova djeca:

I S A B E L H E R N A I Z

i

V J E K O S L A V vitez L U B U R I Ć

dne 13. VI. 1953. zaručili. Čin vjenčanja pbavit će se 19. studenoga 1953. god. u crkvi

Nuestra Senora de Begofia u Bilbao, Espana.

Slika vjenčanja je tu u dosiju kojeg posjedujem, a ispod slike piše: Max Luburić - Vjenčan 19. XI. 53.
Ako netko želi i hoće vidjeti tu sliku vjenčanja generala Drinjanina, Vjekoslava Maksa Luburića, neka klikne na: Reci istini i razbiše ti glavu. Prigodom 40 godišnjice njegove mučeničke smrti, uz pomoć jedne novinarka Ivane Josipović, ja sam tu sliku stavio na portal javno.com, mo
)

rekli su: gotovo je sa "DRINOM". Ne, tek je onda "DRINA" dosegla današnju razinu, koju nema nijedna od izbjegličkih vojska. budimo otvoreni, kako smo i naučili. To se je moglo učiniti samo izvanrednim doprinosom moje ustaške žene, koja ljubi svoju novu domovinu kao i mi. Tako smo mogli izdati i "SPOMEN ZNAKE", a Vi najbolje znate, da za njih nitko od Vas ni centa nije dao. Fabrika je tražila i ona je dala, a zatim i dvije grupe, odkupivši svaka po 100 kom.
Ovoga časa mi nemožemo dati, jer imamo sve uloženo u SPOMEN ZNAK, i dok nam braća ne pošalju cijenu istog, nemamo. Osim toga, nije čas za nove žrtve, jer mi je žena od jučer na klinici čekajući porod. (Ovdje se treba reći, da čitaoci ne bi došli do zabune, da je ovo pismo pisano 23 kolovoza 1954., a da je generalova žena otišla u kliniku "jučer" tj. 22 kolovoza, a sin Domagoj se rodio 23 listopada 1954., dakle, puna dva mjeseca se je čekalo na porod. Možda je to bio liječnički pregled, ili nama nepoznate neke "porođajne muke" koje nekim majkama traju mnogo duže nego je to normalno, mo)
Ne zaboravite, da radim i živim daleko od Madrida, da držim ured u Madridu, koji je prvi medju svim narodima, da imamo tamo jednog pukovnika, da se održavaju veze, i da se nalazimo u centru, koji će biti zadnja baza europska u času da Rusi navale. (Ovdje se radi o pukovniku HOS-a Marijanu pl. Pušiću, mo) centar svih naših sličnih oslobodilačkih pokreta je u Madridu. I sve to zahtieva žrtvu. Znate da imamo brigu i nad sinom Džafrebega, (Radi se o Nahidu Kulenović, žrtva udbe u Njemačkoj 29 lipnja 1969., sinu Džaferbega Kulenović, ministar Hrvatske Državne Vlade NDH., mo) koji študira u Madridu i kamo smo ga doveli, jer mu je život bio ugrožen u Siriji. Rekao sam Vam da je mjesečna poštarina 100 dol. ako sve veze želimo držati i biti ono što jesmo: prvi medju prvima.

Tiskara traži novaca i ja ih nemam. Ne zahtjevam, jer ne mogu to činiti, nemam pravo. Niste me ovlastili, da tražim Vaš novac na ustaške ludarije, kako reče jedan. Ali ne zaboravite, da je naša borba rehabilitirana, da je "DRINA" u prvom redu bila, koja je digla ustaški i vojnički barjak, koja je dosegla u sve ruke i da je odavde potekla incijativa poslije tragedije Kavrana i drugova. kada sam došao iz Domovine došao sam sa ciljem da povežem domovinu i vanjski rad. Mogu biti zadovoljan, posebno, jer nakon tragedije jedva da je tko imao volje za rad, a kamoli da digne častni ustaški barjak. Mi smo pisali povijest uvijek: kada smo bili u ilegaliciji, (ilegali, mo) na vlasti, u emigraciji, u šumi. Nitko toga izbrisati neće, a i "DRINA" će tome doprinieti.

Braća su rekla: generale s nama možete računati. Eto, ja moram to učiniti. Ako je Vama težko gurati laktem pod rebra nesviestne ljude, meni je još gore raditi dan i noć, boriti se, žrtvovati i ponizavati se i moliti za jednu zajedničku stvar. Činim to vedra srdca, jer je to jedina mogućnost. Znam da ste tisuće dolara dali za invalide, za druge nevine, akcije, pomoći. Ali treba opet iznova žrtvovati. Tako, dok ne dodju bolja vremena. iza ovog broja sprema se DOMOVINSKI BROJ i redovni broj sa poviestnim i stručnim vojničkim materijalem. To je plan za ovu jubilarnu godinu, kada se navršava 25 godina našeg ustaškog rata za NDH.

ZPIDS. (što znači: Za Poglavnika i Dom Spremni!, mo)

Odani Vam

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri vel 20, 2013 09:36 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
DOK JE DRINJANINU NA RAMENU GLAVA...

general DRINJANIN
Stan, 22.X.1952.

Br. Daniel J o l i ć
c/o Poste Office
AJAX, Ont. Kanada.

Dragi brate !

Nedavno sam pregledavao cieli fascikl Francuska, te tako i sva vaša ranija pisma, pa tako i ona odnoseća se na spor sa nekim prijateljima u Francuskoj. Rekao sam tada prijateljima, da su neke Vaše opaske bile na mjestu, te ako se javite, da ću Vam ja odgovoriti. Zato smo okasnili sa odgovorom, jer je pismo mene čekalo, a i mnogo posla drugoga, koji se skupio za tri mjeseca moga odsustva iz Stožera. Dakle, prvo, primili smo Vaša pisme pismo od 16.IX.1952. i na ovo Vam želim odgovoriti ja osobno.

U pogledu Vašega brata (Nikola Joić, mo) govoriti ću sa fra. Brankom, (fra. Branko Marić, mo) i on će Vam dati potrebno, odnosno poslati pisma. Vratio se i on, nu ovoga časa neznam, dali ima od Vašega brata pošte. Svakako pomagati ćemo ga, koliko bude moguće i voditi o njemu brigu. Ja ću se interesirati. Naime, fra. Branko je bio u provinciji u samostanu na istraživanjima poviestnim, pa ga je to okupiralo. Skoro ćemo se javiti više.

Poznate su nam prilike, koje tamo vladaju, jer su i drugi prijatelji o tome pisali. Molim Vas, da se obratite pismenim putem na ovu adresu:

Barbara Wajdich,
13314. Cherry Ave.
Cleveland, 11., Ohio, Usa.

Inače, dobro je, da imate vezu sa Šimuncem. On nama se javlja i to je čestiti čovjek i borac. Dogovorite se sa njim, pa ako što možete provesti od toga plana za skupiti 100 ljudi, koji bi stalno mjesečno dali po 1 dol. tada bi nam Drina mogla izlaziti svaki mjesec, onako, kako je sada. Meni su prijatelji više puta govorili, neka odredimo predplatu. Nu ja sam načelno protiv toga. Ne, nećemo predplate, niti naplaćivanja. Tko god traži Drinu, kao pripadnik HOS-a dobit će ju badava. Zavisi o njegovoj sviesti, da plati, pomogne. Treba znati, da ju šaljemo i u Europu, tko god i koliko god treba. Zadnjih brojeva smo dali 1000 u europske logore, a mnogo više u Domovinu. I to trebaju platiti oni, koji živu i rade u slobodi. Ja računam samo sa onima, koji sviestno žele platiti, za sbe, za one u logorima i za one u Domovini, pa i za one nesviestne u emigraciji, u Amerikama, (južna, latinska i sjeverna, mo)koji neće. Mislim, budimo dobri, za dobre i zle!

Vjerujem u sviest boraca i nikada ja neću udariti cienu Drini. Ona mora biti kruh sviju, besplatni podpuno. Kada je poštarina bila manja, slao sam paravionski svakome i svim grupama. Danas se nemože i Drina izlazi, kako može. Razaslat je broj 7-8, a sada je u tisku 9-10 i odmah ide u tisak Božićni 11-12. kojega ćemo poslati svim grupama paravionski, tako da stigne za Božić, skoro dva broja odjednom. Biti će najbolja pera emigracije zastupana, na tankom i finom papiru. I tko neće pomoć, bujrum, tko hoće, halal mu - mi idemo svojim putem. Ja računam sa sviestnima i tih je dosta. Ja vjerujem u emigraciju.

Istina je, da ima pogreške kod naših ljudi, koji daju za ženu i vino, i mnogošta, a za svoj vojnički glasnik, za sbe i svoju braću, koja nemogu platiti, nema. Nu istina je, još veća, da je naš mali čovjek izvaran . Zvani i nezvani obilaze, varaju ga, uzmu mu njegovu krvavo stečenu sirotinju i nestanu, ili ta sredstva upotrijebe proti nas samih, za kojekakve zvučne i lažne Odbora, koji se brinu jedino za blagostanje svojih tajnika i predsjednika. (Sama ova generalova izreka naslućiva na ono što se je uistinu tri godine kasnije i obistinilo i što je rezultiralo na sporove, na svađe i konačno na razlaze. Netko će se nekada pobliže (po) zabaviti ovim Pisma Maksa Luburića i analizirati sadržaje istih iz kojih će se točno moći pronaći koji su to bili "tajnici" i "predsjednici" u ime kojih se je "...varao mali hrvatskih čovjek"...mo)

Mi svi radimo, i uz pomoć naših obitelji, vežemo kraj s krajem. Nitko jedan centim nije uzeo i niti neće, dok je Drinjaninu na ramenu glave, za nešto što nije za opću stvar. Pomažem, gdje se može, tiskaju se stvari, ždere poštarina i td. a svaki dan je skuplja tiskara, papir i poštarina, a mi držimo vezu sa borcima na čitavom svietu. Ni jedan čarkar nije ostao, bez da smo mu odgovorili ili barem kazali par riješu utjehe i sokolenja, ako ne drugo.

Javite se odmah na adresu i kažite, da sam vas ja uputio. To je jedan dpk. Crni, (Stjepan Crnički, (1903-2006) mo) koji preko te adrese dobiva pisma. Borac od prvih dana pokreta za oslobodjenje, tako siguran, kao i ja. Uz puno povjerenje pišite mu o svojim planovima, a u svakom slučaju javite se meni i u buduće ćemo održavati vezu nas dva izravno. Vi ste priseban i uravnotežan čovjek i drago mi, da ste takvi.

Inače u medjuvremenu je sigurno stigla Drina dvobroj 7/8, koji je najbolji dosada. I sada izlazi još bolji i ako bi imali sredstava, tada bi izlazili sa više stranica, više štiva, i bolje, i češće.

Kada mognete, napišite nam nešto za rubriku "Borci pišu". Neku zgodu iz rata: (Eto, danas, preko šest desetljeća, možemo uočiti važnost generalova "guranja" onih tada živih hrvatskih vojnika da nešto napišu iz svojih ratnih uspomena, kako se ti detalji nebi zaboravili ili izgubili. Zato, zahvaljujući najviše DRINAMA I OBRANAMA koji su najviše donosili opisivanja ratnih zbivanja NDH. To jedna zapisana povijest koja se može pronaći u DRINAMA. Mo)

Ovdje se radi i skoro možemo očekivati ugodnih iznenadjenja. Drugi put ću Vam poslati slike sa Kongresa, nu ovog časa ih nemam, pa ću umnožiti.

Pišite na adresu, kao i dosada: "Drina" Apartado 5024. Madrid, Espana, jer je to naš pretenac, pa nam je sigurnije. Previše je pošte dolazilo tamo i nije bilo zgodno. Ostalo će Vam dogovoreno sa fra. Brankom javiti.

Toplo mi pozdravite sve, sa kojim dodjete u dodir, držite se naših i poznatih ljudi, to je najsigurnije.

Uz naš vojnički pozdrav, odani Vam

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri vel 20, 2013 09:37 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
---------
MOBILIZACIJA HRVATA PREKO POVJERENIKA "DRINE"

Za Danu Jolić, Toronto

Kako ste svi mogli zapaziti, "Drina" je od početka ove godine počela izlaziti u tisku i svaki je njezin broj bio na visini. Imamo stotine pisama sa svih strana vieta, iz kojih se jasno vidi zadovoljstvo i oduševljenje d "Drinom".

Medjutim ogromni troškovi oko tiskanja i odpreme "Drine" prisilili su nas da Vam napišemo ovu okružnicu da bi svako od Vas poduzeo svrsihodan korak za pomoć "Drini". Broj 9/10, koji je tiskan na finom papiru i u kojemu imade sedam slika, već smo odpremili i u isto vrieme se tiska svečani Božićni broj, u kojemu će suradjivati najbolja hrvatska pera u emigraciji. Taj broj će biti tiskan na finom i avionskom papiru, pa ćemo ga na vrieme odpremiti na sve strane svieta i u Domovinu, da stigne još proje Božića.

Troškovi oko "Drine" i oko poštarine su zaista veliki, pa "Drina" treba žurnu pomoć od svakog hrvatskog borca, koji zaradjuje. Ne zaboravite, da veliki broj primjeraka "Drine" šaljemo našoj braći po europskim logorima, koji bi "Drinu" vrlo rado podpomagali, kada bi bili u stanju. Ali svima nama je poznato, da oni nemaju nikakvih sredstava i mi smo sretni, da im redovito šaljemo "Drinu", koja im pruža veliku utjehu.

Do sada su u fond "Drine" slali uviek isti ljudi, kojih imena već znamo napamet. Bilo bi u redu, kada bi svaki onaj koji može dao svoj obol za "Drinu", jer je ona naš jedini i borbeni list.

U tu svrhu predlažemo, da osnujete KRUG PRIJATELJA "DRINE" i da taj krug priredjuje čajanke, zabave i sastanke, kojima po mogućnosti treba prisustovati što više ljudi, koji bi onda tom prilikom dali svoju pomoć "Drini". Jedino tako može "Drina" izići iz težke situacije, u kojoj se nalazi. Ako ne stigne najhitnija pomoć, iza Božića "Drina" po svoj prilici neće moći više izlaziti., jer se ona već sada nalazi u dugovima.

Kada šaljete novac za "Drinu", manje svote u novčenicama pošaljite u preporučenom i dobrozapečećenom pismu, u tvrdoj kuverti, zraćnom poštom i novac u pismu obložen plavim ili drugim papirom, da se ne vidi. Ako imate jaču svotu, onda nas obaviestite zračnom poštom, pa ćemo Vam kazati prema zemlji i prilikama, kako da nam novac dostavite..- Sve što imate za "Drinu" šaljite na sliedeću adresu:

APARTADO 5024, MADRID, ESPANA.

Pri tome nije potrebno nikoje drugo ime, pa ni rieš "Drina", nego kako je to gore navedeno.

Ovom prilikom Vas molimo, da organizirate suradnju hrvatskih boraca za "Drinu" bilo u prozi bilo u stihovima. Takodjer nam šaljite fotografije sa svojih priredbi i nastupa, da ih možemo objelodaniti u "Drini". Istina, to znatno povećava troškove, ali kada bude stizala redovita pomoć "Drini", bit ćemo u mogućnosti donositi i fotografije. Nadalje molimo hrvatske borce, da opisuju ratne dogadjaje, te uspomeni iz borbi i progonstva. Posebno molimo one, koji su preživjeli strahote Bleiburga i one, koji su bili u kolonima smrti po Titovim logorima, kao i one koji su se u šumu borili u redovima Odpora, da nam šalju podatke o svemu, čega se sjećaju. (U "DRINAMA" i u izdanjima DRINAPRESS-a, više nego u bilo kojoj hrvatskoj iseljeničkoj novini, knjigama ili časopisima od 1945. pa nadalje, može se pronaći opisana hrvatska ratna povijset NDH, opisane patnje hrvatskih vojnika, hrvatskih invalida, opisana stradanja hrvatskog čovjeka uopće, zahvaljujući upravo i ponajviše u****osti generala Drinjanina, Vjekoslava Maksa Luburića, koji je medju prvima pokrenio mobilizaciju SVIH HRVATA U JEDAN ROV ZA BORBU HRVATSKE, mo)

Uvjereno smo, da će svaki učiniti svoje i time omogućiti daljnje izlaženje "Drine". Pri tome računamo na rodoljubnu sviest hrvatskih boraca, kojima leži na srdcu oslobodjenje okupirane Države Hrvatske.

ZA POGLAVNIKA I DOM SPREMNI!

Madrid, 10. studenog 1952.

U r e d n i č t v o "DRINE"

Nadodano rukom: Pozor Kanada! Novac slati na adresu Crnog, (Stjepan, Štef Crnički, mo) sa naznakom "za fond Drine".

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 393 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16 ... 20  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Možeš započinjati nove teme.
Možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži:
Forum(o)Bir:  
cron

Izradi moj besplatni forum! · php-BB© · Internationalization Project · Prijavi zloporabu · Uvjeti Korištenja/Zaštita Privatnosti
© Forums-Free.com 2009