Sada je: pon stu 18, 2019 18:44.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]





Započni novu temu Odgovori  [ 393 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17 ... 20  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri vel 20, 2013 09:39 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
BOŽIDAR KAVRAN I POGLAVNIKOVO PISMO

Dne 31. prosinca 1955.

Dragi bojniče ! (Možda će zauvijek ostati tajna tko bi mogao biti ovaj "bojnik", jer se ime nigdje ne spominje, mo)

Kako sam Ti već javio, nemili slučaj Srečka Rovera, koji se je tečko ogriešio o svaku stegu pa i neopravdano i neistino obiedio niz čestitih hrvatskih rodoljuba i boraca, nije ostao osamljen, nego se je snjime poistevjetio i general Luburi, koji mi je tim povodom upravio pismo i u njemu naveo, da se odriče čina i svih dužnosti u organizaciji upravivši ujedno i nekoliko pogrdnih izraza prema meni. Na osobne uvrede nisam se nikada u životu i napose ne u javnom radu za narodnu stvar osvrtao, pa to ne bih ušinio ni sada, nu njegovu ostavku sam morao prihvatiti i razriešiti ga dužnosti.-

Rovera ne poznam osobno, (po pisanju i izjavi satnika Dinka Šakića u opisu koji je izišao na portalu Ustaški Pokret u dva nastavka "Akcija Deseti Travanj" Božidara Kavrana, tu Dinko Šakić tvrdi da je u njegovu nazočstvu u Rimu 1946 god. Srećko Rover predao Poglavniku izviješće koje je došlo iz domovine, mo) nu velikoj množini Hrvata u emigraciji je poznato, da je upravo on bio onaj, koji je najviše nagovarao pojedine rodoljube i borce, da u tragičnom slučaju pok. borca i velikoga rodoljuba Bože Kavrana podju u domovinu u šumu, a u više je slučajeva prikazivao, da je to i moja bila želja i ako sam ja, čim sam za tu akciju saznao, pok. Kavrana pismeno zamolio, da se ne ide, jer, da za to nije još vrieme. (Pročitajte gore spomenuti opis Dinka Šakića na portalu "Ustaški Pokret", uočiti ćete da je Poglavnik bio upoznat o toj Akciji Deseti Travanj od prvog dana, mo)
Napose je poznato, da je Rover sve te osobe u grupama i grupicama prevodio preko granice i predavao u ruke u ruke navodnim Križarima, a da ih oni vode dalje u šumu, a kasnije se medjutim bilo izpostavilo, da to nisu bili Križari nego OZNA-ši, koji su ljude odvodili u zatvor i na stratište, dočim se je Rover svakog puta natrag u Austriju vraćao, pa i posljedni put nakon predaje i istog pok. Kavrana.- (Po svim znacima i saznanjima koje mi danas poznajemo, izgleda po ovome što Poglavnik ovdje iznosi, da je on bio loše ili krivo obavješten. Ja sam o tome pisao u ovim pismima 28 lipnja 2012. pod naslovom ČASTNI SUD i iznio u 10 nastavaka slučaj Rovera. Molim, koga zanima neka po datumima opisa ovih PISMA MAKSA LUBURIĆA to pronađe, pa će se tu moći vidjeti šta su tu izjavili tada živi i svjedoci i sudionici "Akcije Deseti Travanj", koju je vodio i predvodio Božo Kavran. Tu će se moći vidjeti, između ostaloga, da je Božo Kavran zadužio Srečka Rovera da izradi 10.000 Poglavnikovih fotografija. Jedna slika da je bila u gradjenskom odjelu s oznakom "Dr. Ante Pavelić - Hrvatski Državni Poglavar", a na drugoj u vojničkoj bieloj odori "Dr. Ante Pavelić - Vrhovni Zapovjednik Hrvatskog Narodnog Odpora". Mo)

Težko je vjerovati, da je i one izgrede, koje je sa svojim uputama australskim družtvima, koje je slao i po svim ostalim zemljama, učinio iz neke puste odanosti prema Luburiću i da to što je u stvari značilo sijanje razdora u našim rodoljubnim redovima, nije imalo neki drugi i dublji razlog. I ako nije jahko na temelju svega toga praviti skrajne zaključke, ipak je u najmanju ruku neobhodno potreban najveći oprez, jer nema nikakve dvojbe, da neprijatelj hrvatskog naroda nastoji sve poduzeti, kako bi ometao i spriečavao oslobodilački rad. Potreban je dakle oprez i sve mejre sigurnosti, jer bi u danom odlučnom času mogla stradati sama stvar a uz to biti izvrženi najvećoj pogibelji i životi stotina i tisuća boraca u domovini i inozemstvu.-

Ja sam na to opetovano upozorio Luburića nu to nije ništa koristilo i on je vjerovao više Roveru nego meni te preko toga prelazio, pa i nakon moje odluke u gornjem smislu kod toga ostao. Osim toga je Luburić u posljenje vrieme poduzimao posve na svoju ruku i samovoljno bez moga znanja i pitanja stanovite čine a kraj toga je izpadalo, kao da to čini u moje ime, spominjući ga. Za takove samovoljne čine nisam mogao više snositi odgovornosti tim više, što ista ne pada samo na mene, nego i na sve vas, kao što je to bivalo i u prošlosti, pa to moramo barem sada u tudjem svietu spriečiti.-

Svima nam uviek mora biti pred očima narodna stvar a nikada osobna pitanja nesmiju rad za nju ometati ili spriečavati. Svi smo prolazni, samo su domovina i narod vječni i za njih moramo sve žrtvovati i na taj način s Božijom pomoći konačni cilj postići.-

Ove pripomene stavljamo do znanja i ostalim istaknutim pripadnicima Hr. Oružanih Snaga kao i članovima oslobodilačkog pokreta, da svi budu izravno i od mene neposredno o pravom stanju stvari obaviešteni, kako ne bi bili izvrgnuti bilo kakovim neistinitim informacijama.-

Za Dom Spremni ! Tvoj

Ante (vlastoručno)

Nastavlja se. Otporaš.

Napomena:
Ovo pismo je kopija Poglavnikova Pisma. Na vrh pisma olovkom je napisano "kopija" i vrlo čitljivo se vidi original i plava boja penkala. Pismo sam pronašao u pismu Anti Kršaniću, kojega je njemu poslao Frank Fekter iz Berkeley Californija 18 siječnja 1956., - bojnik HOS, kako sam mogao saznati iz generalovih pisama, - i u kuverti Franka Fektera je ovo Poglavnikovo pismo, pretipkano, po svoj prilici, s originala. U popratnom pismu Frank Fekter piše svojem prijatelju Anti Krišeniću između ostaloga i ovo: "...Kako vidiš iz priložene kopije "hladni rat" između Ćaće i Maksa se nastavlja nesmanjenom žestinom. iz ove nove obtužbe mi se čini, kao da Ćaća nema pametnijeg posla, nego se latio starih tračara (rekla, kazala) možda želi da nas time udobrovolji.-".


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri vel 20, 2013 09:53 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
SAMO ZA TEBE - PROČITAJ I SPALI

(Donosim jedno vrlo važno i vrlo tajno pismo kojeg je general Drinjanin pisao svojim vrlo povjerljivim i nadasve pouzdanim suradnicima. Jedan od njih je za sigurno bio i Danijel, Dane Jolić koji je živio u Torontu. Dane Jolić je bio vojnik HOS-a NDH i kao hrvatski vojnik podržavao je tijesnu veze s generalom Drinjaninom. Njigov sin Ivo je pratio PISMA MAKSA LUBURIĆA te me kontaktirao i rekao da ima jedan snopak pisama koje je general pisao njegovu sada pok. otcu Danijelu. Vrlo rado mi ih je uručio. Pisma datiraju od 1952 pa do 1959. Ima jako zanimljivih stvari, kao i u svakom generalovu pismu. Ovo pismo kojeg sada donosim je u ta doba, tj. godine 1955 kada su se koplja lomila između Poglavnika i njegove "okoline" i generala Drinjanina i HOS-a koje je on predstavljao, bilo jedna velika TAJNA, dok danas nije. Zato je general na vrh ovog pisma svojom rukom i olovkom napisao : "Samo za Tebe - pričitaj i spali". Zato sam i stavio ovom pismu taj naslov. Ovim putem se želim javno zahvaliti gospodinu Ivi Joliću na darovanju pisama njegova pok. otca Danijela meni. Hvala ti Ivo! Mo)

HRVATSKI NARODNI ODPOR

GENERAL DRINJANI.
Ured Glavnog Tajnika.
Stan, dne 7. XI. 1955.

Dragi brate !

Po ustanovljenom običaju šaljem Vam nekolicin ovo svoje osobno pismo, kao moje osobno pismo, ali koje tumači jednoglasno mišljenje Stožera i glavnih suradnika, kao i ogromnog diela naših ljudi u emigraciji.

Najvažnije je, da se sada pkrene sve u korist Poglavnika i naših u Argentini, a onda dolazi vrlo važno pitanje, koje moramo medjusobno riešiti. I mi i Vi učinismo sve i učiniti ćemo i više i nije važno tko je učinio, ali ima problema, koji mogu medju nas unieti klicu nesuglasica, pa i razdora.

Radi se o pismima, koje ministar Ilić šalje pojedinim ljudima i u kojima se na neovlašten način predstavlja u boji, koja je neistinita ili na vlastitu želju uveličana. On je dobio od Klaića, šefa propagandističkog ureda kao i od nekih drugih ovlast, da vodi stvar odašiljanja protesta. Učinili su to oni, koji su se skupa s njime usosili u glavu, štetnu i nebratsku rabotu Šubašića i IZBORA, koji je kriv za ono, što se našima dogadja i što je Poglavnik u bjegstvu, radi čega nam je strahovito naškodjeno politički i moralno u svietu i još se ne vide konture (opsezi, ishodi, mo) kraja. Ilić se na glup način upleo u to nakon što mu je ponudjena prodaja knjige, koju je IZBOR izdao. Tada se je zaletio i u zadnjem Izboru napisao gluposti, koje nam ne služe na čast. O tome ćete se još uvjeriti.
Može se braniti Poglavnika, biti ustaša, napadati protivnike kao što smo i mi to činili, ali ne hvaliti onoga, koji nas je nazvao "ustaškom paščadi", "koljačima" i koji hvale Srbe, Dražu, Stojadina (misli se na Dra. Milana Stojadinovića, mo) itd., a napada naše svećenstvo radi koljačtva. Pa mjesto da priznaju, da je Stožer na vrieme vidio opasnost, prave se martirima, napadaju Stožer i generala Drinjanina, a sve radi toga, jer su napali onoga, koji nam je ovu tragediju priredio.

Poglavnik je htio zavaditi Srbe, ali je nevjerni Subašić podvalio i zavadio nas. Kada je klika, koja je kriva za IZBOR vidila nesreću, nisu imali smionosti ni pameti, pa priznati, nego se osvećuju Stožeru i guraju Ilića protiv nas. Najprije zeta S. Pšeničnika, (Srečko, mo) poslije Klaića i promidžbu, zatim komunistu Subašića i IZBOR i na kraju nesretnog Ilića., nekada našeg prijatelja, kuma i suradnika. (Koliko je meni poznato, a ovo treba do temelja provjeriti, Dr. Andrija Ilić je bio generalov tajnik u Glavnom Stožeru HOS-a i generalov vjenčani kum, ili kum na krštenju generalovu sinu Domagoju koji je rođen 19 listopada 1954., dakle, dok još nije među njima bilo razdora. Mo) I mjesto da kažu mea culpa, oni napadaju Stožer i DRINU i kao uvijek nagovještavaju, da će biti zaplienjena, zabranjena i obustavljena. Ilić je neliepo, nekorektno i neustaški prema nama postupao. Mi do sada ni rieči nismo dobili od njega, nego nam braća šalju njegova pisma i prepise istih i daju znati, da se Ilić predstavlja kao jedini, koji u svim poslovima ima ovlast od vodećih.

Mogu Vam kazati : Mi smo ovdje načinili plan za spašavanje Poglavnika, te od Njega dobili i ovlast za sliediti. trebali smo ga dovesti ovamo i kamo sreće, da je odavno tu. Dali smo ogromna sredstva na raspolaganje i to pomoću naših španjolskih prijatelja i bankovnog uloga moje žene i rodbine. Sve je bilo priredjeno, a ja sam dva puta bio u Tangeru (Tanger je luka na sjeveru Maroca ili između Španjolske i Maroca kod ulaz u Gibraltar, mo) i priredio za doček kuću itd. (Po ovom izgleda da bi Poglavnik doplovio parobrodom gdje bi ga general dočekao, mo)
Nakon toga bi se išlo ovamo, gdje smo imali dozvole. Prijatelji su trebali su trebali dovesti ih od tamo u Tanger. Medjutim članovi obitelji, koji neće da Poglavnik dodje ovamo kao i Klaić, koji je izjavio pred povjerenikom DDRINE, da sve ide u zahod, što od Stožera dodje, oni su spriečili, da Poglavnik prihvati našu ponudu. Mi danas nemamo veze, jer ista idje preko obitelji, zetova i kćeri, a ovi ne daju, da Poglavnik dodje ovamo, jer imadu interesa da bude tamo, pa makar i u stalnoj pogibiji.

To je žalosno, ali istinito. Cieli Stožer kao i španjolski prijatelji pratili su cielu stvar i svi skupa se zgražamo, da se ovako što može dogoditi. Falilo je političke mudrosti, pa su naveli Poglavnika na tanak led sa nesretnim pokušajem s IZBOROM, a sada ustraju u nesreći, i dok se Subašić šeta i dojavljuje adrese, gdji bi mogao biti Poglavnik, Njega traži policija, a nas su stavili na listu neprijatelja Crkve.
To je rezultat genijalnog pokušaja rata protiv Crkve, kojeg smo osudili na vrieme i spasili barem dio ugleda našega Pokreta. Falilo je gradjanske, ustaške i ljudske hrabrosti, da priznaju ovu pogrešku i odterete Poglavnika, nego kažu, da se nije ništa dogodilo. To nije istina. Vatikan je dobro obaviešten, a čak i novine Španjolske, gdje smo bili br. 1 donose viesti, koje će nas u crno zaviti. da se nismo ogradili od mahnitanja, danas bi i mi ovdje imali istu sudbinu kao i oni.

Pasti ćemo svi za Hrvatsku, za Poglavnika, ali pasti u borbi protiv svoga svećenstva i Crkve, a za Stojadina i peronizam, to je zločin, i one koji su zato krivi, trebalo bi staviti pred ustaški sud. Zato se osvećuju Stožeru, koji je jednodušno s generalom Drinjaninom sve napisano, sve vodio i sada je jednoglasno solidaran, kao i ogromnas većina onih, kojima je stvar poznata.

Poglavnik se ne može javljati i ta klika je sada dobro izkoristila čas nesreće, pa žele da se sve zaboravi. Ne, ni zaboraviti, ni oprostiti. Doživili smo tragediju Kavrana vlastitom krivnjom, (trebalo je imati "petlje" i to reći sedam godina poslije tragedije, preuzeti odgovornost za poraz i td., mo) iako sam došao iz Domovine i upozorio ih na stanje. Rekli su: mi smo vodstvo.
I sada smo na vrieme upozorili i opet su rekli : mi smo vodstvo. Tako se predstavlja i Ilić, ali se vara. Mi nemamo vodstvo nego vodju. Imamo Poglavnika i Predsjednika Vlade. Ni od Poglavnika ni od Predsjednika Vlade, koji nema pojma o svemu, nema ni glasa.
Nije vodstvo nitko, jer ga nema. Imamo Poglavnika i Vladu. Imamo Vrhovnog Zapovjednika, i general Drinjanin i Stožer nisu dobili ni jednog slova, pa tako Ilić nema prava miešati se u poslove Stožera ni Odpora, nego ono, što mu je Klaić dao.
Mi ne priznajemo vodstva, jer smo vojnici. Ne može se jednog djelatnog generala obavještavati preko čarkara, niti Stožer preko promidžbe. Ja bih radije objesio sablju za svagda, nego da mi promidžbenjaci, koji su do sada uviek slabe rezultate pokazali, zapovjedaju. To bi bila degeneracija vojske, i to ni jedan borac, ni jedna vojska neće prihvatiti niti će to Poglavnik dopustiti.

Nije dosta, ako mi jednostavno kažemo da nismo krivi. Krivi smo jer smo dali podloge sa negativnim IZBOROM. Subašić je komunista, plaćenik Srba, i neovlašteno se služi imenom Poglavnika, izkorišćujući to. Ponudio nam je uslugu, i napravio uslugu Srbima i komunistima.
Za napasti nevaljale svećenike ne treba ići tim putem, dapače treba biti dobar katolik, i u obrani ideala, Boga, Crkve, Domovine, Poglavnika i Pokreta možemo napasti ne samo svećenika, nego i kardinala, ako treba.
Ali IZBOR se je težko ogriešio o Crkvu i nas usosio. Ne dajte se u rat protiv Crkve, jer ćete ga izgubiti. Svećenici su, pa i naši protivnici svi ustali u obranu Poglavnika, osim par degeneriranih. Oni su nas jedini branili 1945. god. i danas u većini zemalja okupljamo se oko svećenstva i Crkve. To Vi svi znadete. "Plovidba" je nečastna, (Ne znam šta bi to moglo značiti "Plovidba je nečastna". Možda je to u ono doba bio jedan izraz među Hrvatima koji su emigrirali u Argentinu i došli s parobrodom, tj. plovidbom, mo) ali zar ju mi nismo napali davno prije, nego je Subašić došao medju nas? Zar je itko ljuće napao protivnike Poglavnika, pa i onda kada su svećenici? Pa ipak uživamo podporu i zaštitu Nuncija, kardinala, nadbiskupa i svećenika, jednom rieči Crkve. I svi su skočili za Poglavnika i nije mala stvar, jer ovdje su jamčili uglednici Crkve za Poglavnika i to je vriedilo više nego sve naše predstavke. Svi smo odgovorni Bogu i Narodu i zato pazite što radite.

Naša braća u Argentini zaboravili su, da je Franco mač Vatikana, da je Njemačka, Italija i Austrija u rukama kršćanskih vlada, i da u mnogim zemljama jedino Crkva štiti Hrvate. Gdje su nam novi prijatelji? Nije pupak svieta u Pampi, (Pampa je pokrajina srednje Argentine, gdje je bilo nastanjeno mnogo Hrvata, mo) pa ne možemo svi gledati kroz njihove naočale, koje su subjektivne. Prema istom pravu moramo i mi u fanatički katoličkoj Španjolskoj misliti na sebe kao i na Hrvatsku, koja treba Španjolsku.
Neka sutra nagare Rusi, tko će nas primiti? Neka se ide sutra napried, zavisiti će mnogo toga o Francu. I svaki dan više. Stoga naši nemaju prava nametati nam jednu štetnu politiku, koja će i nas ovdje uništiti kao njih tamo.

Ne znam šta je sa Poglavnikom, ne znam kako će se sve svršiti. Jasno je da će biti težkih posljedica za sve nas, za Pokret, za Hrvatsku, jer jedva smo bili oprali od obtužba 1945. i sada smo mi vlastitom krivnjom naprtili glupu, nepotrebnu i tragičnu hipoteku IZBORA.
Zato nećemo nikakovo vodstvo, nego Vodju i Valadu, Poglavnika i Predsjednika. Neka se osnuje politički odbor, neka se traži mišljenje sviju, neka se uzmu u obzir interesi svih, u svim zemljama, neka se dade mjesta novima, koji su se istakli u borbi za ovih 10 godina.
Nije dosta, da se zetovi, kćeri i propagandisti slože i ovlaste nekoga. Kakva smo mi vojska, gdje se generala obavješćuje preko čarkara, da je "vodstvo" sve povjerilo Iliću, neborcu, koji je ratovao u Beču, a rezistirao u Engleskoj.
Kakve smo mi ustaše, gdje jedan Subašić može dieliti lekcije jednom generalu koji je 25 godina u prvim redovima. Ja sam godinu dana prije nego itko osjetio izdaju Lorkovića, pa su me proglasili ludim. Osjetio sam tragediju Kavrana, pa su me proglasili "kompromitiranim".
Osjetio sam propast u koju idemo u Argentini dvije godine unapried, pa sada mi sole pamet oni, koji su krivi za tragediju, jer nisu imali ni hrabrosti ni pameti. I mi nismo crnički tribuni, nego tražimo, da se napravi Pokret, hierarhija, odgovornost.
Mi smo u Stožeru napravili 10.000 pisama , i neka nam daju jedno gdje nije najčešći ustaški duh i duh Poglavnika, i to u doba, kada to nitko drugi nije radio. I usporedite ustaški duh IZBORA I DRINE.

Hoće propast DRINE. Subašić ju najavljuje u pismima, koja posjedujemo. Klaić baca sve u ćenifu (nužnik, mo) što dolazi od Stožera, a bacili su možda i spasenje Poglavnika.
Dižem obtužbu, tražim ustaški i vojnički sud, pa da se ustanove činjenice.
Čitave pošiljke DRINA su tako nestale u Domu, nastojalo se podvaliti Stožeru, jer su imali koristi od Stojadina, (Stojadinovića, mo) s kojim su pravili poslove, koji nam ne služe na čast. Ima u Argentini 10.000 nacionalista i na što smo spali.

Držite se uz svoje svećenike i onda, kada se sa njima politički ne slažete. Recite im svoje. Ja sam se ispovjedio u Barceloni na Kongresu kod čovjeka, kojega bih politički smrvio, kad bih mogao. Napadao sam ga, ali ga kao svećenika poštujem.
Crkva je snaga, ne zaboravite to, a to su i naši osjetili. Neron je otišao, Staljin je otišao, Peron je otišao i Tito će otići, svi ćemo otići, a Crkva će ostati.
I nama je mrieti i moramo umrieti spokojni i smireni s Bogom i Crkvom. Crkva je naš saveznik. Danas Rusija i USA traže veza s Vatikanom, muslimani, hindusi i pogani uzpostavljaju veze, a mi ih kidamo s Crkvom, sa Stepincem, sa 1000 mrtvih svećenika za Hrvatsku. Nedavno se njihao na vješalima Fra Herman, moj bivši suradnik zato, jer nije zatajio Poglavnika ni Hrvatske, i to u isto vrieme dok je Subašić pisao, da je svećenstvo anacionalno, da su fratri klali, da je Draža pošten, a da su njegovi rasovi krivi, iako znamo, da je Draža bio onaj, koji je klanje vodio. Mene je IZBOR proglasio i Srbinom i na usta srbskog generala Djukića rekao, da n eznam tko mi je otac, zvao se "Luburić koji je navodno u Madridu".

(Evo šta o tome u "Otvoreno Pismo Srbskom Generalu Svetomiru Djukiću", pisano 10. X. 1955., između ostaloga, general Drinjanin kaže u DRINI br.8/12 1955., strana 218/219. "... Imam i previše dokaza o radu najnovijega "srpsko-hrvatskog stručnjaka" Josipa Subašića i njegova - i vrag zna čijeg još - lista "Izbora", pa na silu moram tražiti i nalazim, srodnost ideja i misli vodilja u pisanju toga lista i ideja, koje ste Vi iznieli u Vašem članku. obrazložit ću:

1.) Ćini se kao da ste se posebno trudili , da vaš susret sa mnom dobije nedužnu formu slučajnog sastanka. Kažete doslovno: " Tu primjetih jednog ustaškog generala, prirodnog držanja. Izgledalo mi je, da je jedan od naših, i kad ga potapka po ramenu i upitah: "Ama, jeste li Vi naš čovjek. Jako ličite..."- on se nasmija i odgovori: "Ja sam general Luburić. Osjećam se hrvatski, a tko zna od koga sam..." Svi prasnusmo u smieh na ovu dosta masnu dosjetku. Inače Luburić je iz Hercegovine." Istina jest, da sam ja prisustovao viećanju izmedju Vašega predstavničtva o Glavnog Stana Poglavnika, čiji sam bio član...Tako Vi ste meni predstavili punomoć iz Glavnog Štaba Draže Mihailovića, a ja Vama sa Zapovjedi Glavnog Stana Poglavnika...Ova punomoć i danas postoji u arhivi II. Ustaškog Zbora. Nije bilo slučajnog nalaza, a niti doskočica, niti smijanja...

2.) Zamislite si, kada bih i ja imao stručnjaka za "hrvatsko-srbske probleme", pa podvalio u jednom mom članku sliedeći dialog:

Luburić: Slušaj, bre, Djuiću, ama Vi izgledate naš čovek, Jako ličite...

Djukić:Znate gospon Maks, Ja sam Srbin, srbski osjećam, a vrag bi si ga znal, kak je to s tatekom...

Šta biste Vi na rekli?

Znate, ja sam čitao Vuka Karadžića, čitao sam i ono što Srbin Dr. Jocić (Eugen, mo) piše o Srbijancima, pa ipak se nikad ne bih usudio napisati o svom dragom prijatelju, srbskom generalu, da ne zna tko mu je otac. Možda to u Beogradu, na čaršiji, medju niškim ciganima, koji su Srbiji dali Cvetkovića Ministra Predsjednika, (nije ni danas stvar bolja, jer su im dali Tomislava Nikolića za predsjednika, mo) ili u stanovitim krugovima, gdje je moral bio jako slabo predstavljen, i ne bi bilo fatalno, ali u Ljubuškom je to pitanje od prvorazredne i sudbonosne vriednosti. Toliko načelno o moralu u Ljubuškom. A mogu Vam takodjer predstaviti obitelj Luburića, koji su oduvjek bili poznati patriciji, gazde, gospoda, dobrotvori, duboko religiozni, priznati i poznati patrioti, što nije težko ustanoviti kod kojega god starijeg čovjeka Hercegovine. Bili su gazde i gospoda, dok niste došli Vi Srbi i Srbijanci, uništili patriote, gazde i gospodu, a stvorili proletere, revolucionarce i osvetnike. Sa slobodom vratio se sjaj obitelji gazde Franje i gospodina Ljube Luburića, a sa ropstvom opet smo postali prognanici, proleteri, ali uviek goapoda, i uviek u službi Boga i Domovine. Tako će to uviek i biti u domu Luburića, kao i u gotovo svim domovima Hercegovine. tamo se, gospodine generale, zna točno, tko je kome otac. Strana 220,..." Mo
)

I svakom srbskom generalu daje generalski naslov, zove Nedića rodoljubom, a mene, ustaškog generala koljačem. Ja sam osobno ponosan, a osiguravaju me svi članovi Stožera i svi suradnici Odpora, da su i oni vrlo ponosni na ulogu Stožera i DRINE. Bilo je vremena, da ni HRVATSKA nije pola godine napisala rieč Ustaša i Poglavnik, a mi smo i poslije Kavranove tragedije rekli: Ustaše srdca gore ! Kažemo i sada. Subašić i Klaić poručuju, a Ilić je na tom putu, da je Poglavnik napustio ustaše, kako bi se sporazumio sa Srbima i židovima. To ne stoji, a kada bi i stajalo, mi nismo napustili Njega, jer znademo, da će nas trebati. Ne vjerujemo u uspjeh antiklerikalne politike i zato smo protiv nje. I u tom moramo ostati jasni, ako nećemo da nas razganjaju po svietu kao razbojnike i komuniste. Neka se prestane s novim glupostima, jer ćemo se javno buniti, da spasimo ugled i čast i ljude za novu borbu.

Amerika traži Vatikan, a mi ga napuštamo. Kome to može služiti? Komunistima i Stojadinovom agentu Subašiću, a ne Hrvatskoj. Stojadin hoće Hrvatsku, ali sa granicama na Kupi i muslimani imadu pravo sumnjati u našu dobru vjeru.
DRINA je bila jasna i Džafer je u njoj iznio naš stav. Čast svima pa i Stojadinu, ali na Drini.
Čast liberalima i svima, ali oni vladaju u Hrvatskoj i služe komunizmu, a u svietu ga pomažu, a Stepinac je branio Hrvatsku i sada je za tu Hrvatsku na robiji.
Vatikan daje emisije na hrvatskom i o nama ovisi, dali ćemo uspjeti da radi za nas. IZBOR nije taj put. Samo abnormalni i nepošteni ljudi mogu odobravati IZBOR.
A IZBOR još uviek vodi duhove, sada u osveti prema DRINI i Stožeru. Ilić je najnovija poluga IZBORA pa makar kako god izgledalo, da radi za Poglavnika.

Engleska nije naš nego petrov i Titin prijatelj. Sve što pišete Iliću i što ta budala piše Vama ide kroz ruke engleske policije, a 1945. smo vodili kakova je.
Da li je pametno pravite centre tamo, a ne ovdje gdje imamo prijatelje, sigurnost i punu zaštitu? Ilić je profesor i pjesnik. Može voditi propadangu, pisati članke i vjerujem, da je to ono što bi trebao raditi i zašto smo ga bili i pozvali u Španjolsku. I onda je bio ministar, ali zato nije zapovjedao Odporom niti će sada zapovjedati.
Nije nikada hitca izpalio, nema pojma o ničemu i svaka bi mu akcija svršila kao ona Kavranova. Žena mu je bila gestapovski agent, Čehinja, a Ilić (po), mo) radi strašne osobne mane sasma je u rukama svoje žene. (Ja sam upoznao gosp. Dra. Andriju Ilića u Parizu u siječnju 1960., po povratku iz Madrida kada je bio na pogrebu pok. Poglavnika. Naše društvo HOP-a Dr. Ivan Šarić ga je primio i nas nekoliko smo otišli posjetiti Georges Desbons-a, branitelja atentatora na srpskog kralja Aleksandra Karađorđevića. Dr. Ilić je imao skoro cijelu jednu stranu lica crvenog mladeža, što je dio njegovog rođenja. Kada si sa njim, nekako pogled uvijek i nehotice leti na taj maladež, što izgleda vrlo upadno. Kod Georges Desbone-a me je prijatelj opomenuo da ne gledam u dr.a Ilića tako upadno. O toj "osobnoj mani" general govori, mo) Zato je morao ići odavle, jer nije mogao medju ljude. Ona je inteligentna, ali nesavjestna i dominira ga. U ovakovim okolnostima ne može biti ni govora o nadzoru nad Stožerom, bez obzira kakova pisma njemu pisali Klaić ili pojedini članovi Poglavnikove obitelji.

Nama ne zapovjedaju kćerke, zetovi i zetovski prijatelji, ni klika ni promičbenjaci, ni oni, koji su nas zvali ustaškom paščadi, nego Poglavnik i Predsjednik Vlade. Zato učinite sve u obranu Poglavnika, preko banke počaljite na obitelj novce, dajte i Iliću sve što hoćete, ali znajte da on živi u Engleskoj i da nema nad Odporom ama baš nikakove vlasti.
Smiešno je ono što njemu pišu i smiešno ono što on piše. To je bio pokušaj Klaića, pa je propao, to kuša i Ilić i propasti će kao i naši, ako podju tim putevima. Pazite da nam i više štete ne nanesu, prikazujući se kao martiri, koje Crkva progoni.
To ne stoji, mogli su zgriešiti i svećenici, i mi ćemo ih osuditi, ali ogromni dio nas je branio. Zato i mi moramo braniti Crkvu i svećenstvo. Sve drugo je samoubistvo i dreka, da se sakriju vlastite pogreške. I to čine naši u Argentini. Za nesreću smo krivi i sami, jer u Argentini živi mnogo tisuća nacionalista, gardista, madžarskih nacista i samo su nas tjerali, pa su još uvijek u zatvoru Dr. Bulat i drugi, šefovi peronista i grupe Izbora.
A lopov Subašić pod zaštitom komunista i socijalista denuncira naše. To je stvarnost. Nije dakle Crkva, nego IZBOR, koji su krivi našoj nesreći i Poglavnikovu bjegstvu. Iz istih razloga je zatvoren i Stojadin.

Držite na okupu vaša družtva, nedajte praviti razdor niti uplesti se u protucrkvenu rabotu. Ali braniti Poglavnika i Hrvatsku zubuima i noktima i pomozite u tom poslu svakoga, pa i blesastoga i pokvarenoga Ilića, koji je na onako nekorektan način htio mimoići i uništiti Stožer i svoje dojučerašnje prijatelje, koji se nisu dali navesti na tanak led sa šeftovima IZBORA i Subašića.

Vrieme će nama dati pravo, ali na žalost, vrieme nas raztvara, jer smo si uprtili na ledja težko breme, obtužbu neprijateljstva Crkve, koja je kako tako bila uz nas, a sada je protiv. Trebat će mnogo truda, da se ti izpravi i na nama je, da to učinimo. Nije najsretniji braniti Poglavnika sa Ilićem, koji je i sam sudjelovao u radu IZBORA, nego je to trebalo učiniti iz Španjolske, gdje imamo dvadeset visokih crkvenih dostojanstvenika, koji su uzeli u zaštitu Poglavnika PRIJE NEGO ILIĆ JE I DOBIO OBAVIEST O SVEMU.

Nisam Vam se mnogo javljao, jer sam baš zato mjesec dana stalno na putu, radimo i pojačavamo rad. DRINA je u tisku, a iz Amerike nam dolaze novi i svježi mladi suradnici. Bio sam dva puta na granici i javio Vam se odanle. Opet ću se skoro javiti s drugo mjesta. Stožer je jednodušan, jači i biti će pojačan. Imamo dobre veze, nalazimo se okruženi prijateljima, imademo konzulat i legalni službeni pravac, koji uživa podržku velikih i najvećih. (U to doba Španjolska je još uvijek priznavala NDH i imali smo konzulat u Španjolskoj, mo)

Mislimo na sve, imamo i potrebne veze s Amerikancima, koji misle kao i mi. Treba dočekati vrieme i ne izgubiti glavu i nerve. Ne gubiti prijatelje, nego sticati nove, kao što to mi radimo. Klika koja je kriva za nesreću i razbacivanje snaga, odgovorna je i ja sam to Poglavniku i Predsjedniku Vlade pisao. Pazite što radite. Oni, koji misle da nas mogu samo tako konspiracijom maknuti, varaju se.. Ovdje se bori i pada i ne poznajemo drugog riješenja osim pobjede ili poraza. Na dobrom smo putu i idemo tim putem.
Obaviestite braću o svemu a vas kao Ustašu i suradnika osobno činim odgovornim za ovo pismo, koje ne smije pasti u ruke neprijatelja. Ima ga se pred najvjernijima pročitati i pred njima spaliti. Za sve odgovaram ja i Stožer, dok se stvar ne postavi na svoje mjesto.

ZA POGLAVNIKA I DOM SPREMNI!


Napomena:
Za razliku od drugih pisama - i svih pisama - ovo pismo nema generalova potpisa, osim što na početku nosi službeni naziv i naslov HRVATSKI NARODNI ODPOR, grb i sve ostalo je originalno. Moje osobno mišljenje je, da je pok. Danijel Jolić napravio kopiju pisma i sačuvao, a original, po želji generala Drinjanina, spalio, jer general nije ništa rekao da se kopija pisma ne može sačuvati.

Nastavlja se. Otporaš.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri vel 20, 2013 09:55 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
FRA. BRANKO MARIĆ VJENČAO MAKSA LUBURIĆA

HRVATSKI NARODNI ODPOR
Ured Glacvnog Tajnika
Stan, 5.XII.1953.

Nekolicini braće u Kanadi !

Za prvi čas, da Vam se javim ovim skupnim pismom, a skoro čemo opet po redu svakom odgovarati i učiniti potrebno. Znate i sami mali zastoj u našim vezama, a radi moje ženidbe. Eto, kad smo već kod toga, da Vam kažem par rieči i o tome.

U prvom redu, topla hvala na čestitkama i telegramima, a molim Vas, da i drugima u svojoj okolici izrazite zahvalnost moju i moje supruge na tom sjećanju i na čestitkama, kao i na darovima, a poslije ćemo se svakome posebno zahvaliti. Ovaj čas moram u Madrid radi Božićne DRINE, koja je i tako zakasnila radi tehničkih poteškoća u tiskari, koja je zauzeta, iako je materijal već odavno spreman čekao.

Par prijatelja je izrazilo bojazan radi toga, jer je žena Španjolka. Nu ona je visoka dužnosnica Frankove Falange, tj. španjolskih Ustaša, koji su na svietu nama najbliži Pokret, koji je toliko krvi dao kao naš, borio se i pobiedio komunizam, te nas razumije. Uskoro će i oni ustati na svoje noge, jer su dugim godinama progona i izolacije ekonomski slabi. Mi kao katolici i muslimani, kao Ustaše i Hrvati kod njih uživamo simpatije kao nitko drugi i vjerujem, da će moj brak ne samo koristiti, nego će možda biti i odsudan kod ovdašnjih krugova, a to je neobično važno. Inače španjolska žena je sigurno primjer, kakva treba biti žena, vjerna, dobra i uzorna u svakom pogledu. Moja je iz ugledne obitelji, i odgoja od 9 gdo. kod časnih sestara, čto ovdje svi čine. Ona je već Hrvatica i kaže, da je iz Ljuguškog...Uči Hrvatski i ako Bog da sina, samo će se hrvatski govoriti. (E, moj generale. Nisi ti sam koji je stranjkinju oženio i mislio tošno tako kao i ti. Ja sam oženio stranjkinju, francuskinju. Imam šestero (6) djece. Kako su se djeca rađala, rasla, supruga je sa njima uvijek govorila francuski, dakle materinskim jezikom, a ja kada dođem s posla, kada sam kući i kada smo skupa, govorim s njima hrvatski. S moje strane je to bilo plemenito i lijepo, jer sam ja to tako htijeo, a sa njihove strane za njih je to bilo vrlo na****o. Sa suprugom sam se dogovorio da jedan dan govorimo hrvatski, drugi dan francuski, treći dan engleski, a nedjelja, slobodan dan, neka se govori kako tko hoće. Kada je dan hrvatskog jezika, u kući se najviše šuti, dok ja dovorim. Kada je dan francuskog i engleskog, tada u kući sva čeljad razgovara...Tek sam tada shvatio koliku ulogu škola, ulica, sredina utječu na odgoj djece, zatim majka koja je 90% sa djecom više nego suprug, otac djece. Zato se i kaže: govorim matreinskim jezikom., mo)
Ona neće smetati moj rad, nego ga pomoći i kako je iz dobre obitelji, stvar će krenuti sam napried. Dakle u svakom slučaju samo je dobro. Rekao sam već jednom : nas je mnogo više, nego naših hrvatskih djevojaka, a na nekim mjestima ih uopće nema, kao ovdje. Nas je pak malo i treba misliti na rod. Zašto da se baš zatre naš rod, koji smo sve dali, pobijeni kod kuće?

Inače, ženio sam se u Bilbao, u jednom velikom gradu, u ustaškoj generalskoj uniformi, sa emigrantskim pločicama, (ovdje se misli na "emigrantske pločice" koje su nosili svi Ustaše povratnici iz prve emigracije, mo) našim odlikovanjima, oznakama, i sve, kao da je usred Zagreba 1941. god. Ženio me fra. Branko, naš franjevac i ustaški borac i bili nazočni mnogi hrvatski borci, dok ste drugi duhom bili nazočni o čemu je, na veliko veselje obitelji, govorilo oko 1000 karata i telegrama sa svih strana svieta.

Ja idem u Madrid, nu pišite mi na adresu : Roberto Campos Caballer, Apartado 979, Valencia, Espana., jer se skoro vraćam i tako ću dobiti prije u ruke poštu, nego preko madridske adrese. Taj sektor vodim osobno i svakako meni treba doći. NETREBA pisati ništa drugo, niti Drinjanin, niti išta, jer je to moje ime, (Već sam o tome pisao u izvješću Stjepana Crničkog, da je imao velikih poteškoća sa bankom, postom i sudstvom, jer je Roberto Campos Caballer bilo generalovo službeno ime kod španjolskih vlasti, mo) i samo smeta.

Kako se primiču Božićni praznici, te Vas molm, da u moje ime čestitate svim katolicima Božić i svima Novu Godinu, našu vojničku Novu Godinu. Zakasnio sam i ne mogu svima posebno šestitati baš radi DRINE, a toliko nas je već, da ne znam gdje bih počeo ni sa korespodencijom, ni čestitkama, a ima sto drugih poslova. Braća će razumiti. Ja mislim na sve, kao i Vi svi na mene, i to neka nam bude dosta. Recite svimato, i naka se braća ne ljute na mene, što neću svakom posebno čestitati. Vi to učinite u cieloj Vašoj okolini u ime moje i u ime Stožera.

Nalazim se u stalnom kontaktu sa vodjama PRVOG ANTIKOMUNISTIČKOG KONGRESA što će se održati u Meksiku 27.V. Vjereujem da će se nešto učiniti i da će se i o nama čuti. Imat ću osobnog predstavnika.

Pojačajte rad sa strancima, posebno sa sklonima, Ukrajincima, Macedoncima, Slovacima, Madžarima itd. Lakiše je probijati led skupa sa drugima. Nije istina da su raspušteni, nego su najurili van ludoga Buća i Jelića, jer su se uvjerili, baš na osnovu veza sa nama na terenu, da ovi nemaju nikoga, nego Poglavnika. Na sjednicama su stranci branili Poglavnika protiv ove živine i na kraju su ih najurili. Osim toga ovi ne vole Čehe, Srbe i Ruse radi imperijalizma, pa to nama konvenira. Upozorite strance na naše prilike.

O glasovima, koje stalno iz Madrida šalju naši "beati" (u ovom smislu riješ "beati" bi mogla znašiti: naši "blaženi", naši "srećonoše" itd., mo) da je zadnji svečani broj DRINE bio rastanak, reci te im, da je na putu novi broj od 132 strane, i dok je nas pet, da će DRINA izlaziti. Uvijek će ju netko pomoći, pa makar nekad i zapelo, netko će ju izvući.
Novi broj posvećen NEZNANOM JUNAKU bit će bojli nego sve dosada i ima izgleda, da ćemo tiskati i jedan roman o našoj borbi (ovdje se po svoj prilici misli na roman DIJEVOJKA DRINA kojeg je 1951. napisao fra. Gracijan Raspudić, a radnje su bile u tom romanu borbe za vrijeme NDH i borbe hrvatskih KRIŽARA, mo) i nekih drugih novosti. Radi se, žrtvuje se i vjeruje se. Mi ćemo zato i pobjediti i onda kada se ne tuže, da smo zlođasti. Mi smo tukli komuniste, a i ne trebamo se ni plašiti, ni stiditi. Sviet će ići našim stopama, ili će k vragu otići sve skupa pred 1000 milijuna Rusa i Kineza.

Javite se, a i mi ćemo češće pisati svim povjerenicima i prijateljima.

Uz naš vojnički pozdrav, ZA POGLAVNIKA I DOM SPREMNI !

general Drinjanin.

Nadodano i rukom napisano:

Dragi Dane ! Javio mi se Kordić i poslao sam mu Okružnicu, pismo, foto i "Drina" starih. Bit će dobar - i hvala Ti na tome! čekam viesti o proslavi i fotografije. Ti si mi dosada prvi o tome pisao u pismu od 11. IV. Evala! Tražiti ću Nikolinu adresu (Nikola i Dane Jolić su braća. Nikola se nalazi u Španjolskoj a brat mu Dane ne zna za njegovu adresu, te preko generala nastoji saznati za brata, mo) za pisanje i poslati drugi put. U Rim ću pisati još danas i sve učinitišto se može, da Tvoj sin mogne u Canada. A onda ću te obavjestiti. Javi se i opet čim uhvatiš vremena i piši o Vašim poslovima. Pozdravi sve borce, a Tebe grli odani Ti

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri vel 20, 2013 09:58 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
BORBA ZA HRVATSKU

Madrid, 25.XI.1952.

Dragi Dane !

Dobio sam obadva Vaša pisma, kao i prilog od 5 dol. za poštarinu Hvala na svemu, kao i na viestima od tamo. Za ovaj čas bih želio zamoliti Vas, da se zauzmente za "Drine", jer smo došli na kraj naših snaga. Prilažem Vam jedan cirkular, kojega smo poslali svim povjerenicima, a i tamo oko Vas na neke prijatelje. Ja ću Vam na obadva pisma i na sve upite odgovoriti za koji dan.

Nova "Drina" je u tisku i ne mogu je dobiti van, jer stari dugovi nisu podmireni. Ljudi vole "Drinu", traže ju i čitaju, nu samo uži krug pomaže. Ovoga puta se mora na širu bazu staviti, jer više ne možemo. Razgovorite sa prijateljima i nešto učinite. Najbolje bi bilo kakovu zabavu ili čajanku ili sližno, pod bilo kakovim imenom.

Pozdravite svu braću i nastojte da se složno radi, barem medju onima, koji su naši. Razgovarat ću sa fra. Brankom o Vašem bratu i javiti ću Vam sve. "Drinu" ću Vam poslati koliko trebate za Vašu grupu Ajax (16 kom.)

Toplo Vas pozdravlja odani Vam

general Drinjanin.


Napomena:
Jutros(3.12.2012.) mi je jedan Hrvat iz domovine, koji redovito prati i čaita PISMA MAKSA LUBIRIĆA, pisao na osobnu adresu da je jako zadovoljan i da mu je drago što se je netko potrudio te iznosi ova pisma iz kojih se mnogo može saznati i naučiti kako su se Hrvati mučili, patili i borili za Hrvatsku, Ali, kaže taj pošteni i nadasve iskreni Hrvat, da nije potrebno iznositi sva generalova pisma koja ne zasijecaju u suštinu borbe. Koliko god poštivam mišljenje dotičnog Hrvata, ipak se s tim ne slaže iz jednog jedinoga razloga, a taj je koji će sve razloge pokriti, da sva generalova pisma nisu uopće osobne naravi, nego općehrvatske naravi.

Ja kada sam se odlučio iznositi ova pisma, zamislio sam to tako da sva pisma iznosim onako kako su pisana, bez ikakovih ispravaka, a kda su kroz budućnost PISMA MAKSA LUBURIĆA budu pisala kao SABRANA DJELA MAKSA LUBURIĆA, neka to tadašnji stručnjaci ispravljaju onako kako bude odgovaralo. Ali, ipak, na savijete dobrih i dobronamjernih prijatelja kako iz domovine tako i iz iseljeništa, da bih ja trebao dok pisma prepisujem neke popravke činiti, kako bi pismo prilagodio danšnjim prilikama. Odnedavno sam počeo neke vidljive ispravke činiti, pa molim sve one koji ova pisma prate i čitaju. da to uvaže. Hvala! Pozdrav. Otporaš.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri vel 20, 2013 10:01 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
POGLAVNIK OPTUŽUJE ZA DJELA KOJA NITKO POČINIO NIJE

general DRINJANIN
Stan dne, 16. VIII.1956.

Braći u Kanadi.

Do pojave Subašića. Izbora i glorificiranja Stojadinovića, medju nama se je točno znalo, tko je Ustaša, tko je za Poglavnika, tko je protiv. A onda je došla zataja 25 godišnjice Ustaškog Pokreta, akcija protiv "Drine" i ugovor sa Stojadinovićem, došao Marković, Prpić, i s njima sve ostalo, kako kod Vas, tako i na sve strane. Tako smo za par mjeseci, u zadnja vremena, postali izdajnici, i kako mi kažu prijatelji iz Argentine, Poglavnik sam i obitelj mu, posebno zet Pšeničnik, (Dr. Srećko Pšeničnik oženio je Poglavnikovu kćer Mirjanu, mo) šire neku knjigu, koju je zet donio sa jugosl. poslanstva u kojoj se napadaju "ratni zločinci", posebno moju malenkost, i gdje smo svi obični lopovi, profesionalni provalnici, koljači i pataloški tipovi.

Nedaju da dodje do suda, a udarnički bacaju nove laži, prietnje, optužbe, i to gore nego i one, što srbokomunisti i četnici dižu protiv nas. To je najnovija Poglavnikova politika i Vrančić i drugovi sa tajnim ugovorom sile Poglavnika do kraja i on će uvriedjene taštine i ljut, što smo napali Izbor, Stojadina, zetove i gadove, ići s njima do kraja i propasti s njima skupa. Stare smo prijatelje izgubili, moral je pao, novih prijatelja nemamo. I još jedino ostaje unovčiti ime Ustaša, Poglavnik, prodati našu baštinu, kako bi gospoda ministri, klika i obitelj mogli od toga živiti u Argentini. To nas ne vodi u Hrvatsku, ni ta politika vodi u USA, Rim i Madrid, jedini, koji nam mogu pomoći. Zato smo mi izdajnici i svaki nas je dan više, i svatko će izdajnikom biti proglašen, tko se suprostavi.

Ja sam Ustaša od postanka organizacije i izvršio sam svega i svačega za taj Pokret i po nalogu Pokreta. Danas sam Poglavnik baca oprtužbe i one, za koje je on kriv, i za one, koje nitko nije kriv, i za one, za koje nas nitko tužio nije, nego je cilj mene uništiti i sve one, koji nisu pred Ilićem i drugovima glavu prigeli i priznali podjelu Bosne, uvjet i temelj novoj politici. Ustaša sam i sada, kada me Poglavnik optužuje za djela koje nitko počinio nije, pa je čak pao tako nisko, da se služi i Titinim lažima. U mom temeljnom listu je sve što imam kazati, i moje akcije od najranijeg djetinstva, na koje sam i te kako ponosan, i koje bi sve ponovio za dobro domovine.

Par rieči još o meni. Posebni Častni sud hrvatskih generala suditi će na moju zamolbu, i ja sam u tu svrku zamolio generala Hreenčića, zapovjednika PTB-a, zatim one hrvatske generale, koji su samnom skupa u Glavnom Stanu pogl. vodili Hrvatsku Vojsku, a to su generali Dragojlov i Rupčić, te kap. bojnog broda Vrkljan. (Andrija Vrkljan, mo) Isto tako neka zapovjednik Vojnog redarstva pukovnik Rukavina ispita sve što protiv mene imaju, i neka pročelnik osobnog odjela puk. Gračan prikaže moje osobne podatke. Svi su ovi živi i pozvani suditi i kazati istinu i kazniti. Samo kukavice je mogao Poglavnik preplašiti žigom izdajstva i prietnjama sa maljem, ali se toga ne boje herojski zapovjednici ustaške i hrvatske vojske. Kao moga branitelja naznačio sam pukovnika Džala, (Pukovnik Jakov Džal je oženio generalovu polu sestru Zoru, rođenu Tambić, mo) a ponudili su se skoro 100 hrvatskih časnika, svih grana oružja, koji su voljni tražiti istinu.
Tko dakle optužuje a nije voljan ići na sud, taj je nepošten. Imamo dokaza da je zet Dr. Pšeničnik česti gost na jugosl. poslanstvu, i da je još u Italiji bio smatran Titinim agentom. Poglavnik se uvjek okružio takovima, a komunisti znaju šta rade.
Poglavnik više nije kadar izvesti nas iz jada i dovesti u Hrvatsku, jer je ciela njihova akcija u skupljanju dolara, opskrbi obitelji i obrani zeta, svi skupa u rukama Srba i crvenih. Zato su padale naše posade, zato smo padali kao stoka, jer smo uvjek bili izdani i danas smo. I danas hoće ubiti u meni rieč, kada mi nemogu glavu razmrskati, i ubijaju čast, jer borci nisu prihvatili moju likvidaciju, ni onih rdagih zapovjednika i drugova, koji su imali hrabrosti oduprieti se teroru ***are.

Upoznati ste sa akcijom Rude Erića u Washingtonu. Nešto ste malo čitali u Danici, nešto i čuli. To je put, kojim treba ići u Washington, jer će se tamo odlučivati. Postignuti su uspjesi, ali Eriću treba legitimacija. Mnogo ima prijatelja, senatora, odlučnih antikomunista, i uspjeh bi bio veći, da je mogao u Washingtonu imati legitimaciju. Dajmo ju u ime HRVATSKIH ANTIKOMUNISTIČKIH BORACA, kojih ima svugdje u svietu.
Ostavili Vas zadnje, jer ste najbliži i jer ste i tako povezani. danas se u Australiji, Zelandu, Argentini, Venezueli i europskim državama organizira taj Savez. Stvorite i Vi. Stvorite incijativne odbore, a ako nebi dozvolili ima boraca, stavite SAVEZ HRVATSKIH ANTIKOMUNISTA. Svakako najvažnije pošaljite na adresu:

Rudolf Erić
716 Grant Street
AKRON, 11. Ohio, USA.

Jedan pozdrav u ime grupe boraca, društava, povjereničtava Odpora, pojedinaca, i s time će se Rude legitimirati. Imamo moćnih prijatelja koji rade protiv Tita, ali od nas traže demokratske forme i norm, i posebno je od velike koristi da budu američki državljani, oni koji to vode. Učinite dakle svoju dužnost, jer je za Hrvatsku potrebno. Stvorite Ogranak saveza, bez obzira koliko Vas bilo. Ne pomažite društva za koja ste uvjereni, da rade protiv ideala. I budite složni, ne pašuštajte druga u nevolji, nedajte se protiv Crkve nikada i ne dajte dirati u Drinu, i u mrtve.

Sve što dobijete za DRINU prepuštama Vama za poštarinu i troškove, i u buduće nemojte slati nikakva novca ovamo, ja ću sam snašati sve troškove, i ako Bog da nadam se moći i više učiniti. Od nas se traži da jednom nešto u slobodnom svietu naučimo, pa stoga pazite, da Vaše organizacije budu legalne, da ne budu vezane za nikakvu instituciju izvan Kanade, kako Vas zakoni nebi poklopili, a bit će ih koji će Vas denuncirati. Pomozite ovo grupiranje i svakako obaspite Erića sa pozdravima. On je isto proglašen "izdajnikom" kao i mi svi, i nije mu naškodilo u Washingtonu, a jest koristilo, kao i meni.

Erić*radi sa američkim prijateljima, da se ukine pomoć Titu i već je mnogo učinjeno. Treba pojačati akciju, Erić je pozvan, sposoban i voljan, pa ga treba pomoći. Učinite Vašu dužnost i pozovite prijatelje da to učine.

Srdačno Vas i bratski pozdravlja, odani vam Drinjanin.

Za Dom Spremni ! Bog i Hrvati !

Nadodano rukom:

Dragi dane!

Jednom se moram odlučiti. Pokrenuli su se naši sa svih pet kontinenata i stvaramo Savez. Učinite to odmah i pozdravite i pomozite Erića u njegovu radu. Ja sam pisao Vladeku, Nižiću, Gagri, Mariću i Erešu. Pokreni ih, ili oni Tebe, glavno da se nešto učini. Ja vjerujem u uspjeh, jer putevi vode u Wasjhington i mi smo na dobrom putu, koji vodi pobjedi.

javi se. Tvoj odani, Maks.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri vel 20, 2013 10:02 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
NE MRZIM NIKOGA, A VOLIM SVE ONE KOJI SU ZA HRVATSKU

general DRINJANIN
30.VII.1959.


Br. Daniel Jolić,
TORONTO, Kanada

Primioo sam Tvoje pismo, a i da ga nisam primio, uviek je lit Tvoj i svih drugih prijatelja predamnom. Da, šutio sam, jer sam htio dokazati, da nemam ama ama baš nikakvih ambicija i da nisam htio postati novi Poglavnik. (Ovdje se mora o tome reći nekoliko riječi, za današnje hrvatske naraštaje, kako bi oni mogli znati pravi razlog ili prave razloge sukoba i razlaza Piglavnik/Luburić. Iz ovih pisama će se mnogo toga saznati, a što se već zna, a to je da je polazna točka bila sastanak Poglavnika dra. Ante Pavelića s hrvatske strane i dra. Milana Stojadinovića s srpske strane. Navodno da je do tog sastanka došlo nagovorom Stjepana Subašića, glavnog i odgovornog urednika časopisa IZBOR. Navodno da su se tu Poglavnik i Stojadinović dogovorili o podjeli BOSNE. Kada je taj sastanak izbio u javnost, general Drinjanin je odmah reagirao i upozorio hrvatsku emigraciju Okrućnim Pismom: POZOR USTAŠE, PRODANO JE POLA BOSNE. Kako su tada stvari izgledale, nije bilo najsjajnije. Iz dana u dan napetost je rasla. Oni koji su bili za taj sastanak Poglavnik/Stojadinović automatski su bili za Poglavnika, iako su mnogi prije bili protiv njega. Oni koji su bili protiv toga sastanka, automatski su bili za generala Drinjanina, odnosno HRVATSKI NARODNI ODPOR. Nastala su pripucavanja, upiranje prstom u krivce, izmišljale se krivice i mane i jednih i drugih, uzajmno se napadalo, neprijatelj se veselio, od veselja ruke trljao itd, itd. NIKLA POLARIZACIJA HRVATSKE EMIGRACIJE!!!

Sada smo tu gdje jesmo, u vrtlogu nacionalne svađe. General Luburić odriče se svih zasluga, slava, kumstva i svega što je u borbi za Hrvatsku Državu na bojnom polju zaslužio, te vraća Poglavniku sva odličja i činove, a za sebe sam zadržava ustašku čast i ustaško ime. To je tako bilo sa generalove strane, ali sa strane Poglavnika je bilo malo drugačije. Preko časopisa IZBORA i preko službenog glasila HOP-a ili Hrvatskog Domobrana novine HRVATSKA, počela su napadanja na generala Drinjanina, prozvavši ga i nazvavši ga IZDAJNIKOM. Tako je to počelo, i svi oni koji su na bilo koji način stali uz Maksa, prizivani su izdajnikom, pa ni moja malenkost nije bila pošteđena. Nisu me mogli prozvati da sam "ipak izdajnik", ali su me zato prozvali da sama "beogradski Hrvat".

U ovom velikom metežu najogromnija većina Hrvata je stala po strani, po onoj starinskoj: "brigo moja priđi nadrugoga"General Drinjanin je osnovao HRVATSKI VOJNIČKI ČASTNI SUD u svubnju 1956 godine. Po do sada izloženim pismima moglo se je vidjeti da s Poglavnikove strane ama baš nitko nije došao na taj sud. Ali su zato nastavili napadi na generala da je on to sve izmislio kako bi postao novi Poglavnik. I dans, poslije više od pola stoljeća, dok ovo pišem, tako sam i ja mislio i u toj srdžbi napisao generalu pismo od 53 žučljive naravi pitanja. Dobio sam odgovor gdje mi general između ostaloga kaže "...A kada ti srdce rekne, da vjeruješ starom Maksu, onda mi se javi..." Pismo možete u cijelosti pročitati ako se povratite na datum 17 studenoga ov. ili opis 498.

Poslije Častnog Suda 1956 godine, general Drinjanin se potpunama povlaču u samoću, a dr. Dabo Peranić mi je pričao da je on njemu rakao: da je otišao proživijeti ZIMSKI SAM. I u ovom pismu Danijelu Joliću general o toj šutnji govori. Usput, ovo pismo je zadnje pismo kojeg je general pisao Danijelu Joliću. Neznam točno kada je Danijel Jolić umro. Mo, Otporaš.
)

Htio sam dokazati dostojanstvo jednog borca, koji je branio ideale istine i prijatelje, a štono kažu kod nas "prezkurac" puklo kud puklo. Osta sam isti od uviek, a eto današnjica mi daje za pravo u svakom pogledu. Zato se nisam javljao jer sam to htio dokazati, pa tko je bio prijatelj, ostao je, tko nije, daleko mu kuća.

Ne mrzim nikoga, a volim sve one, koji su nešto učinili za Hrvatsku ili su voljni učiniti. I to se odnosi na sve.

Neobično sam zahvalan svima Vama drugovima za držanje, koje ste pokazali. Nismo ***ara, bolan, nego koljenovići, pa makar u opancima, ali koljenovići.

Neznam ništa o Tvom bratu, jer je tu stvar imao Fra. Branko Marić. ofm. San Francisco el Grande, Madrid.piši njemu, a ako ti ne razjasni, ja imam prijatelja u direkciji zatvora, pa ću Ti razjasniti ja.

Mi se možemo osjećati pobjednicima, jer nitko više ne govori o podjeli Bosne, a ustašuju sada i u Buenos Airesu, Vrančić je dacvno izletio iz redova. Ja, a i svi mi, nemožemo biti drugo nego smo bili "cilog vika", pa neka nas zovi kako im ćeif.

Ne samo Artuković, nego ogromna većina starih boraca na našoj je strani, i bez te garde nema ništa. rekli su da će svaki 15 dana izdati jednu "DRINU" od 100 klišeja i od 400 stranica, pa šta su napravili? (Ovdje se radi o tome da je Poglavnikovo "vodstvo" najavilo - poslije Maksova razlaza sa Poglavnikom i njegovog povlačenja i "šutnje" - da će oni izdavati svaka dva tjedna "DRINU". kako je poznato da od konca 1956 pa do početka 1960 godine, niti jedna jedina DRINA nije izišla, mo)

Ja sam zahvalan svima Vama, koji ste me u svoje vrieme pomagali u radu, i zahvalan sam Vam, jer ste pokazali kasnije, da ste drugovi. Hvala tebi i ustašiji, borcima.
Pozdravi sve, Bog Vas štitio, Hrvatska će Vas trebati.

Tvoj odani Maks.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri vel 20, 2013 10:04 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
BIO SAM HRVATSKI I USTAŠKI SA SVAKIM

general DRINJANIN
Stan, dne 10.I.1953.

Dragi dane ! (ovo pismo je pisano olovkom, mo)

U svoj evrieme sam odgovorio u kratkim crtama na Tvoja dva pismo i obeća posle malo više pisati. U medjuvremenu sam Ti poslao "Drinu" kako avionski, tako i redovnom poštom, i nadam se, da si sve u redu primoi i da si sa "drinama" zadovoljan. Vidiš, da Te se sjećam i da nisam zaboravio ni Tebe. Evo vidim, da ja pišem Ti, - jer sam tako naučio. Piši i Ti meni isto tako. Ja sam u mojim jedinicama bio hrvatski i ustaški Ti, pa zašto nebih bio sa Tobom. Kod na je takovi adet, zar ne!?

Razumijem Tvoju brigu radi ljudi. Vidim, da si dobar psiholog i da dobro opaziš, što se u tvojoj okolici dogadja. Zaista je tako, jer smo opazili, da su mnogo odlični borci nakon ženidbe jednostavno zamukli. No nisu svi ni takovi, ima čelik ljudi, koji obavljaju sve dužnosti i zadovoljavaju sve obveze. Posebno je opasnost piće, Ti to znaš iz našeg užeg kraja. Nu to su ljudske mane i nemožemo mnogo učiniti.

Ja nekada ne mogu shvatiti te ljude, kao Meheša (Mirko Megeš, mo) i posebno Šolu, (Marijan Šola, mo) za koje mi pišeš, da su spriečili, da se Poglavniku šalje pozdrav. Meheš se dopisivao sa Štirem i uvjeravao me ovaj, da je Meheš Ustaša. Posebno što hoće Šola - Sladojević, jer on je povratnik (Marijan Šola pristupio ustaškom pokretu 4 siječnja 1934 god., kao 242 Ustaša koji je položio ustašku prisegu. Marijan Šola je poznat po svojim rodoljubnim hrvatskim pjesmama. Živio je u Canadi, mo) i uviek ističe svoje ustaštvo i privrženost Poglavniku. Valjda i tu će biti stvar žene. Pisat ću mu ovu stvar, koju nerazumiem! (U svim normalnim prilikama ovo pismo bi se trebalo smatrati kao "osobne naravi pismo", te kao takovo general Drinjanin ne bi trebao o tome ništa pisati gosp. Mirki Mehešu, jer bi time stavio smutnju ili svađu izmedju dva prijatelja. Pošto ovo pismo zasijeca u hrvatske nacionalne interese i stvari a ne u neke osobne, i pošto je general Drinjanin odgojen vojnički, gleda sve iz visina i sa vojničke strane, stavlja sve stvari na svoje mjesto, odgovornost za odgovornost, što se je moglo primijetiti iz svih njegovih do sada iznešenih pisama, general i ovdje iđe vojnički da pronađe gdje je problem ili gdje je istina. Kod generala nije bilo "osobne stvari" ako se je radilo o našoj zajedničkoj Hrvatskoj. To se može vidjeti iz svih njegovih pisama. Mo)

Butkovića (Dr. Ante Butković, jedan od vrlo "umišljenih hrvtaskih velikana". Svojom doktorskom titulom mnoge svađe i razdore je prouzrokovao u emigraciji. Čak svojim piskaranjem je imitirao svoj podtpis koji da liči na podpis Poglavnika, mo) Ti poznaš iz Munchena i tjeraj ga da ide odakle je došao. Američki su ga Vitezovi protjerali pa sada ide po sjeveru Amerike i po Kanadi, gdje ga ne poznaju. Udri po njemu i obaviesti članstvo. Tko mu plaća put po cieloj Americi već godinu dana?

Fra. Lujo je dobar i čestit svećenik i on je Ustaša i vjeran našoj stvari. Možda ponekada da ne istupi tako, jer se boji napadaja, a znaš, da ima mnogo neprijatelja svaki svećenik.

Dobro bi bilo da odeš u Hamilton, jer sa njima nemam veze. Odnesi par "Drina" i pogledaj šta tamo ima, jer čitam o tom Ogranku i neznam dali ima naših tamo.

Toronto se pokazao za "Drinu" dobro, a i ja sam slao i slati ću novine koliko god treba. Da li je bolje, da se šalje po grupama ili na jednoga?

Inače držite se Crničkog i Erića, to je najsigurniji put. Oni su u USA oprali ustaško časno ime pred novom Republikanskom Vladom, sa kojima stojimo dobro i od čega se mnogo nadamo!

Fra. Branko mi je obećao, da će ići viditi Tvojeg brata, (Radi se o Nikoli Joliću, koji je bio kovač i skoro bio slijep. Nije bio u vojsci HOS, NDH, ali se je povlačio sa hrvatskom vojskom u svibnju 1945 godine prema Bleiburgu. Uspio je ostati živ i sa svojim bratom Danom došli su u Francusku. Tu su ostali neko vrijeme, te odatle došli u Španjolsku. Kao izbjeglice i stranci, španjolske vlasti su ih razdvojili tako da brat za brata nije znao. I tu se je Dane Jolić obratio generalu da mu pomogne pronaći brata Nikolu. Ovu stvar mi je nedavno saopćio njegov bratić Ivo Jolić koji živi u Torontu. Mo) jer tamo može samo svećenik ići. Ja sam si i opet napravio bilježku i ovih dana ću ga pokušati nagovoriti da ode, a ako treba, ja ću platiti put, troškove i paket.

Javi mi se sa viestima, kao u zadnja dva pisma, jer su interesantna. Ja sam u "Drini" svima Božić čestitao, pa molim, da Novu Godinu zaželiš u moje ime svim prijateljima!

Bratski pozdrav svim prijateljima.

Tvoj odani general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri vel 20, 2013 10:06 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
HRVATSKA NA STOLU PREDSJEDNIKA S.A.D.-a

general DRINJANIN
Stan, dne 14 veljače 1953.

OKRUŽNO PISMO POVJERENICIMA U CANADI

Dragi brate !

Svima Vam je poznato, da je na izborima u USA pobiedila Republikanska stranka i da je Predsjednik USa general Eisenhower. Jamačno ste čitali i tisak i vidjeli da počima jedna nova era u borbi protiv komunističke svjetske revolucije. Nema nikakove sumnje, da je nama mjesto na strani Zapada i protiv svakog komunizma i svake Jugoslavije. Mi čvrsto vjerujemo, da će general Eisenhower kao stari i izkusni vojnik znati ocienuti i zabludu u pogledu Tita, kao što je znao ocienuti i veliku zabludu u pogledu Rusije. Radi svega gornjega potrebno je, da mi pozdravimo generala Eisenhowera kao i vodstvo Republikanske stranke, a ujedno da im iznesemo naše stanovište i naše poglede na vodjenje rata protiv snaga svjetske revolucije.

U gornju svrhu poslan je iz Buenos Airesa jedan memorandum, i to putem Generalnog Konzulata u Barceloni, dakle našega Hrvatskog Konzulata i to službenim putem. (U to vrijeme Španjolska je još uvijek službeno podržavala Vladu NDH, mo) Sada je potrebno, da svi mi Hrvati po svietu podupremo tu akciju. Molim Vas radi toga, da bi najžurbije postupili ovako:

1. U ime Vaše grupe, društva, kolonije ili u kakvoj god formi napišete što više ovakovih pisama:

.................................................. ..................................................

TO HIS EXCELLENCY
GENERAL DWIGHT EISENHOWER
PRESIDENT OF THE UNITED STATES OF AMERICA
WASHINGTON
U.S.A.


MEMBERS OF THE CROATIAN SOCIETY IN ............................... IN EXILE
ADHERE TO THE CABLE (SIC) SENT TO TOUR EXCELLENCY FROM THE REPRESENTATIVES
OF THE CROATIAN NATION ABROAD FROM BARCELONA SPAIN AND TO THE LETTER
AND MEMORANDUM SENT TO YOU FROM THE SOUTH AMERICAN CROATIAN ORGANIZATIONS
FROM BUENOS AIRES.

WE FIRMLY BELIEVE THAT YOU WILL BE SUCCESSFUL IN FULFILLING ALL THE HOPES OF THE
OPPRESSED NATIONS AND AMONG THEM THE HOPES OF THE CROATIAN PEOPLE AND
THEIR INDEPENDENT STATE THAT THEY WILL SOON BE LIBERATED FROM THE
BARBARIAN COMMUNIST YOKE.

MAY PROVIDENCE HELP YOU IN YOUR WORK FOR THE BENEFIT OF YOUR NATION
AND OF THE WHOLE HUMANITY.
.................................................. .....

.................................................. .................................................. .................................................. .................................................. ..........

Na početku, gdje su točkice u tekstu treba staviti ime društva, a na kraju gdje su točkice podpis, pečat i adresu, jer čete svi dobiti odgovor. Što više takovih pozdrava iz Vašega mjesta ode tim bolje.

2. Ovako napisane i podpisane pozdrave poslati na adresu:
"RUDOLF ERIĆ
718 GRANT STREET
AKRON 11 - OHIO - USA"

gdje Vam je god moguće šaljite i jednu kopiju na istu adresu, kako bi se ta kopija mogala predati vodstvu Republikanske stranke, koja je uviek imala više razumievanja za naše prilike nego drugi. Po mogućnosti šaljite preporučeno.

Uz naš vojnički pozdrav
Za Poglavnika i Dom Spremni!

(ovdje pečat ili ako hoćete grb Odpora, mo)

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri vel 20, 2013 10:07 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
UPUTITI ĆU POGLAVNIKU TVOJE POZDRAVE

general DRINJANIN
Stan, dne 27. travnja 1953.
00909

Bratu
Danielu Joliću
Predsjedniku UH
Toronto.

Dragi brate !

Potvrdjujem primitak Tvoga pisma od 30.III. o.god. Hvala na čestitkama za Uzkrs i Deseti Travnja, a kako znaš, mi smo u DRINI čestitali svima, pa tako i Tebi. Koštalo bi nas mnogo vremena i mnogo novca pojedinačno čestitanje, jer nas je hvala Bogu dosta. Molim Te, da gornje objasniš i drugoj braći.

Od srdca Ti čestitam na izboru za Predsjednika UK (Ujedinjenih Hrvata, mo) i nadam se, da će to biti početak jedne plodne ere u našem radu. Idi putem, kako smo rekli i nemoj se obazirati na one, koji kritiziraju, pametuju, a ne stvaraju ništa. Drži se Jelineka, a jednom kad budeš Ti i on dobre volje, on Ti može izpričati malo više o Nižiću. (Ante Nižić je djed Blage Nižića koji i danas živi u Torontu. On mi je malo prije preko telefona rekao da je Ante Nižić otac njegove majke i da je on otišao u Canadu 1927 godine, dakle trbuhom za kruhom. Bio je član HSS i kada su počele dolaziti nove skupine Hrvata u Toronto odmah poslije rata, ili poslije Bleiburške tragedije, tada je Ante čuo priče kako su istaknuti članovi HSS surađivali sa Titom i partizanima, kako su u Londonu u jugoslavenskoj kraljevskoj vladi Dr. Juraj Krnjević i drugi prvaci HSS, on, Ante Nižić napusti HSS i pristupi organizaciji Ujedinjenih Hrvata, mo)
Bojim se, da Vi tamo niste razumili moje intencije, ali Crni i Jelinek da. Ne može se uviek sve napisati, posla je mnogo, ima i mnogih drugih interesa i veza, i vrlo je težko biti uviek pametan.

Ja podržavam odavle mnoge veze u Canadi, i volio bih kada bi Vi tamo malo jače zagrabili i malo na odteretili, jer nam je zaista nemoguće svakome dospjeti i na vrieme.

U pogledu Tvoga brata, ja sam postupio sve onako, kako si me molio i poslao u Belgiju na naznačenu adresu. Ukoliko nešto želiš u tom pravcu, ja ću rado sve napraviti.

vrlo rado ću uputiti Poglavniku Tvoje pozdrave, a Tebe molim, da budeš vjernim tumačem naše borbe. Vlado ima veze sa Štirom, no ja ću ako želiš i Tebe spojiti sa istim. U pogledu invalida Jelinek isto ima tamo vezu.

Molim Te, da mi najžurnije javiš točnu situaciju društvenog života u Torontu i okolici, a nakon zadnjih promjena. Nisam shvatio iz Tvog pisma, dali postoje dvije vrste Ujedinjenih Hrvata u mjestu, ili su formirana neka nova društva. Svakako nastoj što prije poslati mi tošan izvještaj.

Današnjom poštom šaljem izvanredno izdanje DRINE sa Poglavnikovim govorom, (Radi se o Poglavnikovom govoru kojeg a je on održao na radio postaji Montevideo - Uruguay 12 Travnja 1953., prigodom dvanaeste godišnjice uzpostave NDH., mo), a ovih dana ide u tisak nova DRINA, pa gledaj sa Vladom, da svi dobiju DRINU, jer mnogi mi ju izravno traže i tuže se, da ju ne primaju. S obzirom na važnost tamošnje grupe od sliedećeg broja poslati ću više nego do sada. Želio bih da nam borci jave šta im se svidja u DRINI i šta bi se trebalo izmieniti.
Javi se što prije, a sada primi mnogo pozdrava.
Tvoj odani Ti ZPIDS!

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri vel 20, 2013 10:08 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
"DRINA" JE U SLUŽBI DOMOVINE HRVATSKE

general DRINJANIN
Stan, dne 12. lipnja 1953.
01022

Dragi Dane !

Primoio sam Tvoje pismo od 29. pr. mj.., i nadam se da si i Ti u medjuvremenu primio pismo što sam Vama trojici poslao u pogledu DRINE.

Nadam se da si razumio ono što sam Vam pisao, jer nam je voda došla do grla. Živimo u težka vremena i pojedinci u svietu rade, mnogi i vjeruju u našu stvar i voljni su žrtvovati, ali ako nema dobra vodstva, sve je džaba. Zaista je težko o tim stvarima govoriti, nu mi ovdje si nemamo šta predbaciti, jer smo sve učinili, što se je ljudski moglo učiniti. Da smo upbće šta mogli učiniti ima se zahvaliti nekolicini jačih organiziranih grupa, koje su uspjele održati oko sebe naše male i čestite ljude. nadam se da ćete nas u ovim težkim časovima razumiti. DRINA je zaista zaslužila, da ju se pomogne, a u tom pravcu mi ovdje ne možemo zaista ništa učiniti.

Kad sam Ti govorio o suradnji sa Jelenekom, nisam mislio pri tome na neko upozoravanje, ili kako da te suradnje nema, nego sam Ti stavi na srdce i opet stavljam i Tebi i njemu i svima, jer će sudbina naših tamo zavisiti o tome, kakva će ustaška harmonija vladati medju Vama nekolicinom..

Hvala Ti mnogobrojnim viestima od tamo, jer ovako zaista imam čitavi pregled o svemu. Nije bezuvjetno potrebno svršiti univerzitet za voditi jedno društvo, iako je potrebno za neku drugu vrst posla.

Ovaj potez sa Hamiltonom ako uspije, to će biti korak naprijed. zaista me vesele dobri potezi naših ljudi i očekujem u tom pravcu od tebe viesti.

Jesam se od srdca nasmijao na Tvoju primjedbu, da Nižić sliči na magare, kad ide na vodu. Bog zna šta će se sve roditi u glavi toga čovjeka. Mi si ne možemo predbaciti ništa, jer smo sve pokušali, da ga odvojimo od ljudi, koji ga vode u propast. U onom društvu netko radi za Tita, a Nižić sigurno ne. Sam će biti kriv, ako ga povuku sa sobom u dubinu, iz koje nema izlaza.

Letak mi nisi poslao, pa molim Te učini to. Kada god izadje što slično, pošalji mi i ne lakaj na drugoga, jer oni sigurno misle, da ćeš mi Ti poslati i tako ne počalje nitko.

Razgovarao sam sa pukovnikom Pušićem o Doležalu. On je zaista s njime bio, a i nama se je poslije javljao dok je bio u Njemačkoj, medjutim čim je odselio u Canadu, prestao se je javljati. On je uviek isticao, da je Hrvat i Ustaša, medjutim pukovnik imade dojam, kao da je on ustaško ime izrabljivao samo zato, da se umili našim ljudima i da izvuče neku korist. Inače inteligentan i sposoban je čovjek i veliki katolik. Ova informacija je strogo za Tebe i ja Te obvezujem, da o tome nikome ništa ne govoriš.

Žurim se da Ti dostavim gornju informaciju i molim Te da mi javiš što prije ovu stvar sa Kamitonom, a i o razvoju dogadjaja sa Nižićem i drugima. Javi se što prije, grli te tvoj odani Ti ZPIDS!

Podpis nečitljiv.

Nadodano rukom i olovkom: Oprosti na podpisu, skoro sam se drukčije podpisao.

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri vel 20, 2013 10:09 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
EVO SAMO PAR RIEČI - ŽENIM SE

Stan, 21.X.1953.

PISATI MI NA ADRESU:
R. Campos Caballer,
Apartado 979, Valencia, Espana

Braći Jelenek, Jolić, Nosić i Šimunac.

Dragi moji !

Evo sam par rieči, da ne budete zabrinuti. Za nedilju dana dobiti ćete okružnicu o "DRINI" i tamo je sve potanko razjašnjeno o Domovinskom broju i redovnom 9-10. koji je na putu i možda Vam je već stigao. Okružnica je na prepisivanju u Madridu, a ja sam izvan radi mog namještenja i radi priprave za ženidbu. O tom ću Vam skoro pisati i poslati obaviest.

Sada o avionskim, da znate, da nebudete u brizi:

Nova "DRINA" radi lakšeg slanja u domovinu ima manji format, ali ima 60 stranica i tvrde korice. Ima format knjige i na avionskom slanju stalna je cenzura.
Nitko nam ne brani slati, ali imam razloga i o otm pišem u većoj okružnici. Ja nisam u Madridu i ne mogu svladati potežkoće, niti posjetiti moje prijatelje na pošti, a pukovnik je star i bolestan (mislim da se radi o pukovniku Marijanu Pušiću, mo) nezna ove ljude, pa se nije moglo urediti. Nadam se, da će i to odpasti skoro, pa ćemo avionski slati.

Ja nisam poslao DRINU grupama, koje nisu odgovorile na zadnje okružno pismo, kako sam i najavio. Mnogi traže DRINU, i ja sam svakome poslao, tko ju je tražio, da tako odkrijem i stvorim nove grupe. Nu poslije otidju, presele se a nama to ne jave i trošim vrijeme, novac i DRINE, koje se vraćaju nakon pol godine, jer nema adresanta. Nisam nikom obustavio zato, jer nije platio, dobro znate i sami. Molio jesam, nu tko je platio, odnosno mogao čini to i za one koji neće, ali ju svi dobiju. Ali tražim, da mi barem odgovore i kažu šta i kako da činimo.

Za Toronto u Sudbery nisam poslao koliko zadnji puta, ali ako će Vam trebati za Vaše dvie grupe ću dati iz rezerve uredničtva. Ovaj broj je otišao mnogo u domovinu.

Recite svim pojedincima, da nisam nikome posebno slao, bađ zato, jer me nema tamo u Madridu ovaj čas i nemoguće mi je bilo sve to odavde dirigirati. Neka se strpe i razumiju i neka traže od povjerenika. Na koricama DRINE je to objašnjeno. Nebih želio, da se itko uvriedi, a ima ih, ma zaista, koji su zavriedili tu pažnju, jer su dobri, vriedni i jer su i pomogli, ali mi je nemoguće. Čitavi sam materijal pripremio i poštom poslao pukovniku. zato će biti i pogrešaka nešto više, posebno u tvrdom i mekom "ć", - što pukovnik nezna razlikovati, kao i mnogi iz gornjih krajeva. Nu DRINA je dobra, i vjerujem, da ćete biti zadovoljni.

O svemu ostalom u Okružnici, koju ćete dobiti za nedilju dana najkasnije a poslat ću je i drugima čije adrese imam kod sebe.

Grli Vas odani

general Drinjanin.

Nadodano rukom:

Dragi Dane !

Prilažem ti kopiju, što su iz Madrida poslali preko Romića u Belgiji, na ženu Nikolinu. (Ivo Jolić iz Toronta je Nikolin bratić, i on mi je preko telefona nedavno rekao da mu se je žena preudala i da je živijela u Domovini, a da je stric Nikola uvijek tražio da se sa njom dopisiva kako bi ju nekako doveo k sebi u Španjolsku. Nažalost to se nikada nije ostvarilo, mo) Tražio sam nove obaviesti o Nikoli i ćim dobijem javiti ću ti.

Grli Te Tvoj Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri vel 20, 2013 10:10 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
HERCEGOVAČKO IME - "ZEMLJAK"

HRVATSKI NARODNI ODPOR
Ured Glavnog Tajnika
Stan, 8.III.1954.

Dragi Dane !

Primih Tvoje pismo od 6.II.1954. i evo Ti šaljem za prijatelja Tolja jedni fotografiju. Ivan Tolj je bio veliki ustaški borac i već prvih dana je tjerao Srbe preko Drine. Pozdravi ga. Napisao sam da je zemljak, jer je to Hercegavačko ime. Ako se varam, - svejedno, glavno, da je dobar Hrvat.

Hvala Ti na obširnom listu i viestima. Kad god mogneš javi se i piši o tamošnjim prilikama!

Brošuru !Izbor" i pismo od 16.I. sam isto dobio. Ja sam ju preporučio, nu više neću, jer nije nešto uredu Slogaška je to stvar i nema ništa dobra od toga. Vi je nemojte širiti. (Kako se po datumu može vidjeti da je ovo pismo pisano u početku godine 1954 kada su stvari izgledale mirne medju Hrvatima u Buenos Airesu i drugdje. Međusobni trzavica nije bilo. Poglavnik, Ilić, Vrančić i drugi istaknuti Hrvati su pisani u "DRINAMA" i bili stalni suradnici iste. Kako je časopis IZBOR bio taj koji je pripremio susret Poglavnik/Stojadinović, i kako je upravo taj časopis branio taj susret, što je svakako rezultiralo na podvojenost Hrvata. Po datumu ovog pisma se može uočiti da je general Drinjanin bio taj koji je prvi primjetio skoro dvije godine unaprijed da je to: "Slogaška stvar i nema ništa dobra od toga..." Ako koga zanimaju detalji ovih nesuglasica ili trzavica, zamolio bih ih da se povrate na stranice ovih pisama 99, 101, pa sve ako hoće do stranice 159, počevši od datuma 24 lipnja pa do 21 srpnja. Mo)

Prilažem Ti pismo za Madjare. To su dobri i od povjerenja. (Ovdje je pismo na mađarskom jeziku kojeg je general napisao za one Mađare koji bi došli na proslavu hrvatske državnosti Desetog Travnja. Mi Hrvati, bilo gdje u svijetu, kada vi slavili dan hrvatske državnosti Deseti Travnja, uvijek bi pozvali strance i razne delegacije da, kao gosti, posjete hrvatsku zabavu. Tu bi se uvijek nešto reklo na jeziku dotične delegacije, a svi govori bi bili na jeziku zemalja gdje su se proslave održavale. Najprije bi se pozdravilo goste na hrvatskom jeziku te zatim na svim drugim prikladnim jezicima. Govori bi bili u glavnom na na jeziku domaćina. Mo)
Pozdravite ih u ime 10 Travnja i suradjivajte s njima. A meni odmah javi kako su Te primili. Drugi put više.

Grli Te odani

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri vel 20, 2013 10:11 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
OKRUŽNO PISMO HRVATSKOG NARODNOG ODPORA BR. 8/54

URED GLAVNOG TAJNIKA
Stan, dne 3. Travnja 1954.

SVIM POVJERENICIMA HRVATSKOG NARODNOG ODPORA U SVIETU!


U našim smo osobnim vezama mnoge od Vas obaviestili o sliedećim poslovima, a sada dajemo svima na znanje :

1. Odlučili smo izdati posebni broj "DRINE" o proslavama 10 Travnja koje znamo, da se ove godine organiziraju po čitavom svietu gdje Hrvata ima. Lanjske su proslave dokazale, da ih je nemoguće registrirati u jednom redovnom izdanju "DRINE", pa ćemo zato, i jer znamo, da će ove godine proslave biti još mnogobrojnije i svečanije, izdati posebno izdanje, da se tako odužimo tom najvećem nadnevku novije hrvatske poviesti. Snaga 10. Travnja privukla je mnoge, koji do sada nijesu htjeli shvatiti važnost 10. Travnja za prošlost, a niti za budućnost. Rekli smo lanjske godine u uvodniku DRINE, da je 10. Travnja naša polazna točka za budućnost. Radi toga pošaljite nam izvješća o svim proslavama, sa svim potrebnim podatcima, fotografijama, imenima itd. Pa i one najmanje proslave, koje hrvatski borci prirede u najužem krugu, gedje ih je jako malo, trebaju biti registrirane. U slobodnom svietu nitko nas neće progoniti radi 10. Travnja, kojeg slave svi Hrvati, koji su slobodni i živi. (A eto, ima danas Hrvata u domovini koji su "slobodni" i živi, pa ne smiju slaviti najznačajniji državotvorni dan u hrvatskoj povijesti. Ja vas uvjeravam, drage Hrvatice i dragi Hrvati, da će doći dan kada će Hrvati biti ujedinjeni u DUHU HRVATSKE DRŽAVE i priznati DAN DESETOG TRAVNJA kao stalni i vječiti dan hrvatske državnosti, po uzoru Francuske, gdje su se vlade i režimi mjenjali, ali je dan francuske državnosti 14 Srpnja uvijek ostao isti, niti ikada francuzima padalo na pamet da ga mjenjaju. Mo)

2. Prvi dvobroj DRINE za ovu godinu počeo je stizivati u svoja odredišta i skoro će ga svi dobiti. zavisi mnogo puta o brodu i vezi, ali će doći. Taj je veliki i svečani broj posvećen 25 godišnici USTAŠKOG OSLOBODILAČKOG POKRETA, (Ovo je DRINA br. 1-2 siečanj 1954., gdje od prve pa do 15 stranice Vjekoslav vitez Luburić, General HOS-a i pukovnik PTB-a opisiva ČETVRT STOLJEĆA ORUŽANE USTAŠKE BORBE. Kada sve ovo pročitam i shvatim ljubav i požrtvovanost koju su ustaše imale u borbi za Hrvatsku Državu, onda mi je žao što me Mater nije ranije rodlia pa da i ja budem USTAŠA!, Mo) ima 112 stranica i 40 novih klišeja i poslan je u količinama da svatko može dobiti taj broj, pun štiva, posvećenog tom velikom nadnevku.

Veliki travanjski broj, posvećen BORCIMA, KOJI SU GINULI ZA TEKOVINE DESETOGA TRAVNJA, biti će takodjer na 112 stranica i skoro će biti gotov i odpremljen. u koliko bude mogućnosti razalati će se nešto i avionski, da ga borci barem vide, dok stignu paketi.
Od prošlog broja nismo nikome poslali ni jednog primjerka avionski, jer nije bilo moguće. "DRINA" je već knjižica, poštarina je sve skuplja i potežkoće veće. Božićni praznici, invalidske akcije, (Ovdje se treba nadodati to, kako bi današnji hrvatski naraštaji shvatili kako je prije bilo, u tuđini, u emigraciji, gdje je bilo na tisuće i tisuće hrvatskih invalida rata NDH koje je trebao uzdržavati dobrovoljnim doprinosima. Osobno sam u Parizu bio zadužen sakupljati doprinose za hrvatske invalide. Najteže mi je bilo kada mi neki Hrvat kaže: Pa već sam dao, pusti me na miru, i sl. A kada ga priupitaš, pa komu je dao, onda se naljuti i htio bi se tući...mo)briga za svoje itd. ekonomski su oslabili naše ljude, a na mnogo mjesta ima i bezposlice. Zahvaljujući brizi dviju - triju skupina ipak smo svladali potežkoće i DRINA će doskora izići. Mi ponavljamo: tko može neka pomogne, tko ne može, neka traži DRINU i neka zna, da radi svojih materialnih potežkoća neće ostati bez DRINE.

3. Svugdje u svietu pojačajte veze sa strancima, bilo na kojoj bazi. Poglavnik je poduzeo šitav niz mjera u tom pravcu i vjerujemo, da će ova godina biti sudbonosna. nama je dužnost upozoriti strance, suradjivati sa drugim zarobljenim narodima i organizirati svoje redove. Naš Ospobodilački Pokret priprema potrebno i dogadjaji nas neće zateći nepripravne. Naša je snaga u prvom redu u nama samima, a znamo da sa komunizmom ne može biti sporazuma, jer bi taj sporazum pokopao slobodni sviet. Budimo i mi spremni za rat, jer bez njega nema pobjede nad komunizmom, (To su Hrvati osjetili u Domovinskom ratu kako je bilo teško iskorijentit srpsko/jugoslavenski komunizam, mo) koji je bio i jest dvostruki neprijatelj hrvatskog naroda.

Uz naš vojnički pozdrav:

ZA POGLAVNIKA I DOM SPREMNI!

Za Hrvatski Narodni Odpor

general Drinjani v.r-

Stan, dne 3. travnja 1954.



TAKO LJUDI ŽELE

(Ovo pismo je pisao Vjekoslav Luburić, general Drinanin, urednimu "NAPRIDAK" Peri Tutavcu u Buenos Aires. Pero Tutavac je izdavao novinu "NAPRIDAK" isključivo na ikavici. Prvi broj je izišao upravi na Deseti Travnja 1955 godine. Ovo pismo je Pero stavio kao uvodnik na prvoj stranici "NAPRIDKA" za listopad 1964 god. Mnogo polemika, kritika i trzavica je ova navina "NAPRIDAK" progutala. Ovo generalovo pismo se odnosi na tu našu staru IKAVICU. Mo)


GENERAL DRINJANIN

TAKO LJUDI ŽELE

Dragi brate Uredniče, dobio sam "Napridak" br. 28 i vrlo mi se svidio članak Duška Kalebića na šp. jeziku o Dalmaciji. Dao sam nekoliko primjeraka našim španjolskim prijateljima, koji su se zaista pohvalno izrazili o istom. Oni uvik uzporedjuju njihovu Valenciju sa našom Dalmacijom - mnogo bolje shvaćaju našu stvar s ovom uzporedbom. I Valencija je nekada igrala posebnu ulogu u španjolskoj prošlosti, bila posebno kraljestvo, uz more je - ali je opet uvik bila španjolska u najširem smislu riči. Ovakvi članci su zaista koristni. Čestitam bratu Dušku i Uredničtvu.

U pogledu članka, kojeg sam napisao za naš dragi "Napridak" o problemima ikavice i čišćenja jezika, dobio sam mnogo pisama - i posebno iz Buenos Airesa. To stanovište se prihvaća kao izpravno, t.j. neka i naše ikavice, neka i kajkavštine, neka i čakavštine, neka i svih drugih vlastitih hrvatskih vrednota. Može se, eto, braniti i ikavica i ne samo kao nešto sentimentalno, nego kao i književni jezik, a da se za to ne uvride ni običaji ni govor drugih hrvatskih pokrajina.

Posebno moram naglasiti, da ljudi žele, da "Napridak" izlazi - i da izlazi ikavicom. Pogotovu sada od kada je fra. Gracijan Raspodić tiskao svoj novi roman "Za Stolom od Kamena" na ikavici; jeziku kakvim se zaista govori u našim selima. (Roman fra. Gracijana Raspodića "Za Stolom od Kamena" Marijan Mikac u novini OBRANA ga je nazvao Hercegovačkim Budakom, što se za sigurno misli na dra. Milu Budaka i na njebom Roman "OGNJIŠTE". Mo)
Znaš da smo tiskali njegov roman "Djevojka Drina" (Roman fra. Gracijana Raspodića "Djevojka Drina" je tiskan u izdanjima "DRINE" 1951 god. Taj roman opisuje borbe Hrvatskih Križara, kojima je jedna Hercegovačka djevojka imenom Drina, čuvajući ovce, sikući drva, sakupljanje šušnja, pjevajući gangu, donosila hranu i potrebne potrebštine. Među tim istaknutim Križarima se je istica Vinko Škrobo od Širokog Brijega. Partizanima i Ozni je zadavo tolike muke, da su partizani izmislili jednu pjesmu: Vinko Škrobo ko' te hrani, but će ga partizani, mo)- i sićam se, da je već tada htio tiskati ikavštinom...Čujem da će se uskoro tiskati još jedan roman.

Neka dakle ikavice, neka i polemike, neka i kritike i napadaja. Ne trebaš se radi toga žalostiti. Ti nastavi i uvik akademski raspravljaj s onim, koji eventualno nisu istoga mišljenja.

Već smo rekli, da "Odpor" kao takav, ne može sudilovati u polemiki, što je i logično. Nu meni se osobno svidja ikavica, jer je to bio i jest jezik našeg sela, naših didova - I TO SIGURNO NISMO UZELI OD SRBIJANACA. PA NEKA SE GOVORI ŠTO JE NAŠE IZVORNO HRVATSKO!

U pogledu napadaja i svadja, znaš naš načelni stav, da se nikog ne napada. Dao Bog da i kod svih prevlada taj duh - i da pristanu (ovdje se misli na riječ "da prestanu", mo) napadaji na Odpor i njegove ljude i suradnike. Mogu se napadati konkretna dila, nečastna - ali nikad ne zato što neko nije na našoj političkoj liniji.

Istaina, nitko od nas nije ostao poštedjen od napadaja i najgore vrsti, i to, uglavnom, sa strane listova i pripadnika HOP-a. Ali virujmo, da to nije bila želja dra. Hefera, nego rasova, koji će pomalo biti svugdje razkrinkani - i uklonjeni s odgovornih položaja. Dužnost je dra. Hefera, vele ljudi, da napravi reda u pokretu, kojem stoji na čelu - ili da povuče konsekvence...

Pitaju me prijatelji, da li je točno ono o fizičkim napadajima, kao što si javio u ovom (28) broju, a i drugima. nažalost, to je istina - i ovim je potvrdjujem. I ne samo to, nego se je dogodilo još desetak sličnih slučajeva, koja smo prišutili, ili ih izpitujemo. A dilomično nismo htili trovati ionako već otrovanu atmosferu. Ako dr. Hefer, i oni s njim suodgovorni, ne naprave reda, moglo bi se dogoditi, da taj red budu pravile oblasti zemalja gdi se nalazimo. U tom slučaju ćemo biti prisiljeni izniti sve na javnost - i zahtivati od Hrvatske Emigracije, da se stvore častni sudovi i obranbeni odbori, te da se pokrenu kriminalni procesi protiv kriminalnih čina i pokušaja. Dosada smo uspili spričiti, da se dogodi ono đto Udba želi, t.j. da počnemo obračunavati medju nama istim sredstvima . Izkorišćujem ovu zgodu, da se zahvalim svima, koji su poslušali moj savit i dokazali, da su stegovni, svistni i odgovorni ljudi.

Vele nam, da su iz redova HOP-a već odstranjeni neki, koji su godinama trovali Emigraciju, varali nove i neupućene emigrante - i na kraju se ustanovilo, da su nestali i fondovi, koji su bili sakupljani za obranu hrvatskih revolucionaraca. I još mnogo gori stvari. Nu mi nećemo sudilovati u pranju prljavog rublja. Zauzet ćemo tek načelan stav i, kako smo to u svoje vrime rekli u "Obrani", tražiti da se objavi sve što su ljudi dali u tu svrhu. Tako se onda lako može ustanoviti, da su lopovi vikali: "Ljudi drž'te tata!"...

Žalostno je da se sve to dogadja. I mi ćemo donekle biti sukrivci, jer smo šutili. Nama mnogi pridbacuju, zašto nismo javnost upozorili i pokazali prstom, kako je to "Napridak" hrabro činio.

general Drinjanin.



MOBILIZACIJA HRVATSKIH BORACA

HRVATSKI NARODNI ODPOR
Ured Glavnog Tajnika
Stan, 5.V.1954.

Dragi moj Dane !

Nadam se, da ste već primili "Drine" i novu okružnicu u kojoj sam potvrdio zadnje Tvoje pismo. Pisao mi je i Valdo i čekam fotografije i veliko izvješće. trebam govore i sve i sve ću donieti.

Javio mi se Medić. To je stari borac i poznam ga dobro. Mislim, da ćemo u njemu imati dobra povjerenika Hrvatsku (sic) i to Tebi hvala!

Ja sam pisao u Rim dvojici utjecajnih ljudi i poslao podatke, broj afidevita i drugo i čim dobijem bilo kakvu obavjest, odmah ću ti javiti. (Koliko sam mogao saznati ovdje se radi o suprugi Nikole Jolića, Dane Jolića brata, koja je ostala u Hrvatskoj a njen suprug Nikola ju želi, preko generala Drinjanina i drugih veza, pribaviti k sebi u Španjolsku. On je ostala u domovini i preudala se, mo). Nadam se, da će ići i vrlo ćeme veseliti, ako pri tome mognem pomoći.

Vrdoljak udara u Draganovićeve žice, nu sve je to uzalud. Bio je Draganović u Madridu i htio se sa nama sastati, ali je ostao bez susreta. Sa takovima ne želimo.- Vi budite dobri katolici, ali se nedajte smesti u borbi za NDH.

Mislim, da govoriš sa Vladom (Šimuncem, mo) i bojnikom, pa da mi pošaljete izvješće i fotografije sa proslave, kao i o našem sudjelovanju u ABN (ABN je skraćenica za Antibpljševički Blok (porobljenih) Naroda. I mi Hrvati u Parizu smo pripadali toj međunarodnoj organizaciji. Vjerovali ili ne, svi porobljeni narodi su mogli biti članovi te organizacije, osim Rusa, Srba i Čeha. Nijh se je smatralo kao tlačitelji potlačenih naroda, mo) To je vrlo važno.

Da li si stupio u kontakt sa madžarima? Želio bih imati jednu dobru fotografiju Fra. Lujinu, pa pogledaj sve što imaš i pošalji mi što prije. Za ovaj čas to, a skoto više.

Pozdrav svima, odani Tvoj

general Drinjanin.


Napomena:
(Neki su mi se javili e-mailom a neki su me telefonski nazvali. Svi su zadovoljni Pismima Maksa Luburića. Jedan moj prijatelj iz Francuske, kojeg poznajem od konca pedesetih godina prošlog stoljeća, me je jučer nazvao telefonom, izrazio svoje divljenje o pismima, a usput mi govori da - po njegovu mišljenju - ne bi trebalo stavljati i iznositi Maksova pisma koja su osobne naravi, a osobito ona koja bi naš hrvatski neprijatelj mogao iskoristiti protiv njega a preko njega i protiv Hrvatske. Tu se je priča razvela preko jednog sata, gdje sam ja obrazložio: da niti jedno Maksovo pismo nije "osobne naravi". Sva njegova pisma su pisana njegovim prijateljima koji su bili i ostali prijatelji Hrvatske. Dakle, pisma su pisana poradi Hrvatske i takav sadržaj u sebi nosi, i svako pismo, svakom prijatelju, svakom poznaniku, svakom povjereniku general nalaže i zaduživa ga da poradi u svojoj okolici i među svojim prijateljima u okupljanju Hrvata u borbi za oslobođenje Hrvatske. tko je pomno pratio Maksova Pisma, očito je to mogao primjetiti. Osim toga, više od 95% spomenutih osoba u Maksovim Pismima su danas mrtvi, nisu živi. Dakle, Maksova Pisma pripadaju hrvatskoj povijesti i kao takove ja ću ih u cijelosti iznositi, bez cenzure, jer to ostavljam budućim hrvatskim pokoljenjima koji se budu bavili SABRANIM DJELIMA MAKSA MUBURIĆA. Tu i tamo, dozvoljavam sam sebi, neke neznačajne ispravke poradi boljeg razumijevanja samog pisma.

U Francuskoj je postojala, bila jedna grofica Marie De Rabutin-Chantal (1626-1696) koja je svojoj kćeri komtesi Grignan pisala mnoga pisma o životu na dvoru a ponajviše o intimnosti života pojedinaca na dvoru. Ova pisma desetljećima kasnije su postala tako popularna da su se knjige i knjige i tisuće i tisuće knjiga o tim pismima napisale, a grofica je postala poznato po tim pismima kao autorica pisama: LES LETTRES DE MADAME DE SEVIGNE. Imao sam priliku čitati i pročitati ta pisma prije nego sam posjedovao ovu gomilu Pisama Maksa Luburića. Usporedivši danas i jedno i drugo, velika je razlika u tim pismima. Grofica De Sevigne je isključivo pisala o nemoralu na dvoru, dok general Drinjanin isključivo piše o Hrvatskoj, o problemima koji tište Hrvate, o prikupljanju Hrvata u zajedničku borbu protiv zajedničkog nam neprijatelja, o pomirenju sivh Hrvata, o Obnovi Hrvatske Države...

Koristim ovu priliku da zaželim svim Hrvaticama i Hrvatima diljem svijeta, a posebno u Hrvaskoj, Sretan Božić i Sretnu, čestitu, veselu i berićetnu Novu 2013 Godinu. Otporaš.
)



USTAŠKI ČASTNI ZNAK = ZNAK VJERNOSTI

HRVATSKI NARODNI ODPOR
Ured Glavnog Tajnika
grl. Drinjanin
6.IV.1954.

Dragi brate !

Evo pišem Vama trojici u Toronto /bojk.J, Dane i Vlado/, te Nosiću, Sudbury, za Kanadu. Trebam od Vas jedan savjet. Prije svega, zasada, o ovome vani nikome ništa ne govoriti, dok stvar ne stigne. Dakle, ja ću svakom javiti, ako je potrebno i kome je potrebno, a Vi nikome ništa. Za svaki slučaj.

Radi se o jednom ZNAKU, kojeg ćemo po svoj prilici nazvati ZNAK VJERNOSTI. Odpor je to izdao prigodom 25 godišnjice Ustaškog Pokreta i oružane borbe za NDH. Već sam dobio ogledni primjerak i upravo je to nešto krasnoga. Ukusno, jedna imitacija srebra, a izvjesni dielovi od srebra. Ima veličinu 22 / 24 i 8 mm bebljine. Ptavljeno je tako, da će se moći nositi u svečanim zgodama u gradjnskom zapućku, a na uniformi će se nositi kao nekada USTAŠKI ČASTNI ZNAK, povrh odlikovanja. Ima u sredini grb sa mčem, okolo troplet, gore "U" u sredini tropleta, dolje TROLIST. Na dvije strane godine 1929 - 1954. tj. 25 godina borbe. Oni koji su vidili oduševljeni su. Prave se ukrasne škatulje, sa zlatnim nadpisom i ukrasima, da bi u svakom pogledu bilo na visini i za budućnost. Pravit će se povelje, itd. Zavisi još po neki detalj o tome, kako ćemo odlučiti i kako Poglavnik misli. Nu dok stignu značke-odlikovanja, stići će i drugo.

Trebam od Vas žurni savjet. Kome sve da se da? Ja sam mislio ovako da imati konkretni priedlog, a Vi stavite svoje primjedbe. Da se odsnuje za svaku zemlje jedno povjerenstvo, na ćelu sa najstarijim, tako tamo sa bojk. Jelenekom. Mjesni zapovjednici stave priedlog, da se častnim ljudima, koji su zaista zaslužili da nose taj častni znak-odlikovanje, dade znak, a onda se naprave male priredbe, intimne, i da se tom prigodom podieli, skupa s poveljom. Povelje bi Vam poslali i Vi bi onda tamo imena popunili. Mislio sam da bi za Kanadu, za svu Kanadu, tako za Toronto, Sudbury Winsdor, Wawa, Noranda, Port Arthur, Port Alberni - trebalo 200 komada. U Torontu bi trebali postaviti Glavni centar za Kanadu, tamo postaviti sve primjerke, osim recimo organiziranih, kao Sudbury, gdje se zna koliko treba, pa da se ne dogodi, da se pošalje previše na jedno mjesto, a na drugo da ne stigne. Pomalo bi se iz centra ustanovilo kakav je tko, itd. SAMO MATERIJALNI KRITERIJ NE SMIJE PREVLADATI PA DA NETKO DADE TISUĆU DOLARA. Mora biti častan i naš čovjek. (Ovdje je general htio reći da bi i naš hrvatski neprijatelj, Jugoslaven, Udbaš i sl. mogao dati tisuću dolara, imati taj znak-odlikovanje i s njim se šprdati i ruglu izvrgnuti poštenu i častnu hrvatsku nakanu, mo)

Nažalost, treba govoriti i o materijalnoj strani. Moja je žena dala 300 dol. u fabriku i jedno povjerenstvo je isplatilo fabričke cijene u najboljoj tvornici u Madridu, a fabrikant je prijatelj i solidan. Cijena će zavisiti o broju primjeraka. Tako, ako bi naručili tih 200, koliko sam ja za Kanadu predvidio /zasada/ samo za najbolje, tada bi svaki morao doprinieti, kako vidim 2 dol i 20 centi, a ako se heće manje, tada će koštati 2.50. Ako pak Kanada treba 300, kao i drugi, tada će cijena biti manja, recimo 2 dol. ili manje. Baza je 2 dol. 2.15 ili 2.20 prema zadnjoj kalkulaciji. Ako će pak sa drugih strana tražiti više i ostane novca, tada će se poslati zapovjednicima oko 50 kom. za rezervu, za one, koji su još, posakrivani, za one, koji će još doći, za one u Evropi, kod kuće, i one, koji će to još zaslužiti. Nitko ni jednog centa neće zaraditi, nego će komisijski sve biti zaključeno i glavni povjerenici će dobiti obračun povjerenstva i fabrike. Plaćeno je 300 dol. tada će fabrika izraditi 500 kom., jer ima garancije, ali će nam dati samo koliko platimo. logično je da se žele osigurati, jer šta će vraga raditi sa našim značkama, ako ih ne predignemo. E sada.

Ja ću značke odpremiti onim redom, kako ovih pet šest grupa u svietu budu stavili sredstva na raspolaganje. Mi smo uložili 300 dol. ali više ne možemo. Prema tome, tko prije pošalje, taj će prije dobiti, ostali pak čekati, jer če fabrika raditi, koliko naručimo.

U koliko Vi tamo možeta naći dva tri čovjeka, koji ovu svotu, ili dio svote, mogu staviti na raspolaganje, ili ako Društvo zaključi, da za sve svoje članove želi, tada pošaljite u čeku tu svotu, isto na ime Campos, kao u uvjek i odmah pišite, što i kako mislite i želite. škatulje i povelje će biti, kao i sve upute, a Vi javite šta mislite o raspodjeli. Poslie, kada se značke budu dielile, i ja vjerujem, da nijedan naš čovjek neće žaliti tu svotu, onda će se naplatiti Društvo, ili uža grupa, koja raspolaže sa novcem. U Australiji će jedan čovjek preuzeti svu materijalnu brigu i sam će staviti svotu na raspolaganje. Meni je podpuno svjedno, pa neka svaka grupa prema svojim željama i potrebama zaključi. Dogovorite stvar i javite.

U Kanadu zasad nikmo drugom ništa ne javljam. U koliko se pak sam odlušite na svu kanadu, ja ću Vam dati upute, adrese itd. a obavjestit ću sve ljude posebnim okružnim pismom, ali - tek, kada kada značke budu stigle u Kanadu. Razmislite o adresama, eventualno da pošaljemo na više sigurnih adresa, da ne ide na jednu. Možda je i bolje, za svaki slučaj.

Prilažem okružno pismo.

"DRINA" /travanjska/ (br. 3-5, 1954., mo) posvećena "HRVATSKOM NEZNANOM JUNAKU", koji se vitežki borio i padao za tekovine DESETOG TRAVNJA. tako ćemo najbolje taj dan proslaviti. Drina ima 112 stranica i krasan Džaferov članak. (Članak nosi naslov: SUVIŠNI PRIEDLOZI, Par misli za 10 Travnja 1954 godine., mo)

Uz naš vojnički pozdrav, ZPIDS!

Nadodano rukom:

Dragi Dane !

Nadam se, da si primio moje pismo. Nastoj sa bojnikom i Vladom, da ovo što prije uredite. Imat ćete jedno hrvatsko odlikovanje i uspomenu za čitav život. Čim dobije prve primjerke poslat ću Vam avionski. Grli Tebe i Tvoje odani Ti

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet vel 21, 2013 09:40 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
...JER LJUBIMO HRVATSKU PREKO NAŠIH SNAGA

general DRINJANIN
Stan, dne 21.VIII.1954.

Dragi Daniel !

Jučer Ti pisah i poslah drugi dio DRINE, odnosno drugi dio avionskog izvadka i popratni list. Danas dobih Tvoje pismo i vidim, da imaš novu adresu. Pogledaj zato na staroj adresi i podigni dvije pošiljke sa DRINOM.

U Madrid idem poslie dolaska nasljednika. Čekamo svaki čas, ali još nema novosti. (Radi se o prvom sinu Maksa Luburića, Domagoju, koji se je rodio - pripisivam sa razglednice koju je general poslao svojim užim suradnicima - " Zahvalni Svevišnjemu Saopćujemo Vam Radosnu Viest, Da Nam Se je Rodio Naš Prvienac

D o m a g o j Dana 23 listopada 1954 god.

Sretni Roditelji
Isabel i Vjekoslav vitez
Luburić, mo
)

Samo osobno mogu saznati o Tvome bratu, jer fra. Branko Ti je lienčina u pisanju, a on je u Madridu uvjek. Ja sam daleko 700 kilometara, a borba za ktuh neda mi da svaki čas trčkaram. A drugi, moj, Dane, znaš kakoje. Ono što napraviš i jest napravljeno.

Razumio sam Vaše jade tamo u svakom pogledu. Ja sam siguran da će Vas par održati Društvo u našim rukama, a još uvjek ima ustašije, koja se neda ni prevariti ni zastrašiti.

Pisao sam i drugima, evo Tebi ponavljam, pa govori sa glavnim ljudima i Odborom : ako ne skup što novaca tiskara neće nastaviti, jer je račun velik. Pogledaj dosada su 200 svršenih, a 62 sastavljene i fali složiti do 300. Obećao sam svima sve uvrstiti i izvršiti ću ga. Svatko bi želio, da udje njihovo izvješće, a moramo svačije izlaganje i žrtvu jednako ocjeniti, pa bi bilo nepravedno, da samo treći dio stavimo. Tako smo došli do 300 stranica i to je tri dvobroja. Svi su želili svoje klišeje, donio sam sve i sada ima 300 dolara računa, a od ljudi kaka do pet i deset dolara, nakon pola godine slanja po deset i dvadeset DRINA. I to od onih, odakle kapa, jer od većine, kako znaš, ništa. Ako Vaša, clevelandska i sudneška (Sydney, Australija, mo) grupa ne uzme stvar u rukeonda sam stradao.. Kada bih mogao dobiti za SPOMEN ZNAK, gdje su mi ženine pare, onda bi bilo lako. Dosada smo od Vlade i to siromah dao svoju uštedjevinu i mora šekati dok proda. Ako dakle DRUŠTVO ne odkupi po jednoj cieni recimo 100 kom. ili 50 za sebe, invalide, za domovinu, logore, svjedno, pa mi to pošalje, neznam koga vraga ću učiniti sa DRINOM. jesam li ja lud, ili smo svi ludi, jer ljubimo Hrvatsku preko naših snaga?

Nema sumnje da će ovakova jedna knjiga imati silna uspjeha, svi će ju hvaliti, ali pomaže ih malo. Morat će se obligirati (dati obveza, mo) platiti recimo 2-3 dolara za ovaj broj one, koji ju hoće imati, a nikada ne daju ali šta učiniti sada? Ili da Društvo odkupi, kupi 100 kom. ili da se održi jedna zabava, priredba, veselica, i da nastupe umjetnici, koji su već nastupali i čije su fotografije izišle. Oko 100 dol. koštaju samo klišeji Kanade, jer ih je mnogo i veliki su. Reci im to, umjetnicima i odbornicima i pokaži nastavk, koji mi je sinoć stigao.

"Izbor" nije naš i to možeš svima reći, ali po sriedi je jedan politički pokušaj. Netreba ga otvoreno sabotirati, ali trebate znati politički misliti i raditi. Poglavnik je ne samo ustaški vodja nego i državni Poglavar, pa on mora, na oko, biti svima jednak. Pametno s tim, i neka se previše ne širi, jer je to kukavičije jaje snešeno u naše ustaško gniezdo. (Ovo je najbolje ogledalo bistrine i dalekovidnosti generala Drinjanina. On je prvi upro prstom da "IZBOR" nije državotvorno hrvatski i da je on najviše kriv za sve smicalice, razdore, svađe i podjeljenost Hrvata, najprije u Argentini odakle se je proširilo svugdje po svijetu. Tko prati i čita ova pisma, mnogo će se iz njih saznati. Mo)


Netreba ni jednog časa kolebati i treba primiti državljanstvo Kanade. naša ljubav nije time dirnuta i kako živimo u težkim i izvanrednim prilikama, to moramo tako i postupati. Ja dajem svakome u tom pogledu podpuno slobone ruke. Budućnost ustaškog pokreta i s tim Hrvatske leži u narodu, a danas više nego ikada narod vidi, da je spas u ustaškoj borbi. Inače smo gotovi. (Proštudirajmo na trenutak ove generalove riječi : "...a dans više nego ikada narod vidi da je spas u ustaškoj borbi. Inače smo gotovi..." Nije li se obistinilo u Domovinskom ratu!? Zar se Franju Tuđmana, Brunu Bušića i Franju Mikulića nije optuživalo da su upijali svaku generalovu riječ u borbi za oslobođenje Hrvatske. Ovdje nije riješ o nikakovu "ustaštvu" kao ustaštvu. Ovdje je riječ o Ustaškoj ideji za Hrvatskom Državom. Zato se nije čuditi Srbima i svim neprijateljima Hrvatske, kada ovi prozovu svakog državotvornog Hrvata Ustašom, ne mari dali je dotični bio fašista ili antifašista, komunista ili antikomunista. Važno je da je on za Hrvatsku Državu i odmah je kvalificiran da bude Ustaša. zato se trebamo zapitati: Da li je Dr. Ante Pavelić, kada je u siječnju 1929 godine osnovao Ustaški Pokret, mislio da je tim imenom USTAŠTVO poistivijetio sa imenom HRVATSKA !?, mo) zato treba čuvati vodstvenu ustašku ekipu, jer ju Hrvatska treba. To te ovlašćujem da kažeš svakome.

kako će biti sa onima, koji "zglajzuju" radi kriva imena, to neznam, ali moja kuća i dom su otvorena svakome od ugroženih, a vrata ove zemlje isto. To je moja briga svakom ugroženom ustaši, dok je meni na ramenu glava. Netreba se bojati. I tko strada, neće stradati težko. I ako strada težko to je potrebno, stradao je u borbi, nadljudskoj borbi, koju vodimo za Hrvatsku.

Radi sina pošalji sve podatke, najnovije, adresu, broj, itd., pa ćemo ipak pokušati. Dužnost nam je uvjek sve poduzeti, pa makar i ne uspjeli.

Drago bih mi bilo ako bi mogli zaposliti Raguža. Sa Vama tamo bio bi berićetniji, jer nemože sa ugursuzima, a kako ga je borba izgradila, ima slabe živce i pati. Borac je i drago bih mi bilo, ako mu se može pomoći. Vidim da ima jada, besposlice. Ali mi ćemo sve to izdržati i doći u svoju Hrvatsku, jer nam je to životni cilj.

Mogao si viditi ove godine, da smo izašli sa duplim i boljim Drinama. To zahvaljujući daru moje žene. Ove godine nisu mi borci dali ni za jednu jedinu DRINU, a kamoli za poštarinu, koja je 100 dol. mjesečno. Ako meni uspije jedna stvar, i to uz pomoć ženine obitelji, onda ću godinu dana davati DRINU bez i jednog centa i napraviti dvije tri druge stvari. treba nešto činiti da se izdrži ovo kritično vrijeme. Nesumnjam ni časa, da će sve ovo brzo proći, jer se borba približava. Ova zemlja dobiva svaki dan više, Japan i Njemačka sve stari neprijatelji Amerike. Progledali su oni i skoro će i na nas doći red. Šakom i kapom će nas pomoći, ali mi najprije moramo pokazati vitalnost i snage. To je životni zakon, da se jake pomaže, a slabe žali.

Gore srdca!

Pozdrav tebi i Tvojima, svim čestitim ustaškim i hrvatskim sinovima,

Za Poglavnika i Dom Spremni !

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet vel 21, 2013 09:44 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
HRVATSKI NARODNI ODPOR
Ured Glavnog Urednika
Roberto Campos Caballer
Apartido 979
VALENCIA- ESPANA

general drinjanin,
Stan, 29.IV.1954.

Povjerenicima Odpora u Kanadi.

(Ovo pismo je jedna stranica i nema podpisa. Ili ga je general ovako završio ili mu fali druga i završna stranica. Donosim što imam, mo)

U prvom redu hvala na Uskrsnim čestitkama, koje ste mi skori svi poslai, što ja nažalaost nisam učino, jer sam se prehladio i kako se nisam dao u krevet, to se bilo pogoršalo i shrvalo me oko 3 tjedna u krevet, pa sam samo najhitnije stvari odgovorio. Inače sam u "DRINI" kolektivno čestitao.

Uspostavili smo u svim zemljama GLAVNA POVJERENIČTVA DRINE, a sa ciljem, da tamo pošaljete preostale primjerke, ili da od tamo tražite, ako koji broj trebate. Osim toga, tamo će biti glavno skladište i slati će se na one, koji su osamljeni okolo. Mi nebi rada da ijedan hrvatski borac ostane bez DRINE, ali nas je mnogo i težko mi je svladati taj posao, kraj uredjivanja i tiskanja DRINE, vršenje drugih poslova i borba za život., koji je ovdje gori nego kod Vas. Zato će par braće u Torontu pomagati na taj način, da će taj posao vršiti mjeso nas. Nu svi će MJESNI povjerenici i dalje dobivati izravno, kao i do sada, držati vezu sa nama, pisati, slati izvješća o od nas dobivati poštu izravno. Dakle javljajte se i dalje, slati ćemo DRINE i dalje, ali neka znate, da imamo Glavnog Povjerenika, koji će nam u poslu pomagati. Poslie ćemo proširiti taj rad, da sebe olakšamo svladavanje poslova oko naše borbe.

Adresa Gl. Povjerenika za Canadu :
Vlado Šimunac,
1321. Jane Str.
Westen Mont Denis,
Toronto, 9., Ont. Canada

Ima jedna vrlo delikatna stvar i molim, da se razborito i inteligentno postupi. "Plovidba" (Po svoj prilici jedna i nečija novina. Nikada za nju nisam čuo ni znam kome je pripadala, mo) nas je napala na osam stranica i čak sama Petra Karadjordjevića (Sin srpskog kralja Alexandra Karađorđevića, mo)
stavila i njegove izjave donosi, u kojima kaže, da mu je Poglavnik ćaću ubio, i da traži novo sudjenje. Plovidba i klerikalci to donose, da nas prestraše. Hoće da naprave iz Stepinca jugoslavenskog kardinala i s pomoću partizana Kokota da dokažu, da nije rekao na procesu, ono što je rekao. Izdali su i jednu knjigu protiv nas.
Denunciraju nas, jer su uvjereni da Vatikan traži sporaum s Titom na našoj grbači. To su oni, koji kažu, da smo najprije katolici (mene je moja majka najprije rodila kao Hrvata, a krštenjem mi dala vjersko opredjeljenje kao katolik, mo) i da moramo sliediti njihovu političku liniju, a ta vidimo da vodi u Jugoslaviju, u Monarhiju madjarsku i austrijansku, u vraga doma, samo ne u NDH. Malo će uspjeha imati, ali moramo biti pametni i nedati se navući na tanak led. Iznio sam naše stanovište u DRINI.
Mi smo vjerni Crkvi, ali nam neće talijanski jezuiti kazati kakvu ćemo politiku voditi. Rat će brzo i mogu oni vragu ići sa svojim mudrovanjem. Borci će se tražiti i nas će se tražiti. Rusija je njihovom krivnjom /Amerika/ previše jaka i sve će nas trebati.
Mi idemo u borbu, ali za NDH. i nećemo davati glave za bradu cara Josipa, starog ni novog, pa ni onda, ako to iz Rima htjeli. Nebojte se, Amerika i Kanada, i cieli zapad zna o čemu se radi i zna tko smo. Treba izdržati i mi smo naučili izdržati do kraja.
Čujem da i don Jure Vrdoljak psuje po nama. Mirth i drugi denunciraju nas, i zatajuju da su i jučer sami nosili ustašku uniformu. Kažu da su pogriešili, nu mi nismo, nego smo ponosni. Nebojte se denuncija i branite se pametno, ali energično na svakom mjestu.
Uputite ljude da ne nasjedaju evet. (Sic) provokacijama, kao onoj budali Matasiću, koji izgleda nije normalan. (Ovdje se radi o jednom Hrvatu imenom Josip Matasić. Ne znam mnogo o njemu. Sve što znam je to da je bio vrlo grlati Hrvat, s nikim se nije mogao slagati. Napisao je letak PAŽNJA 16 kolovoza 1954. u Torontu i dijelio ga okolo. Kada bih ja taj letak stavio ovdje, kroz sadržaj istog bi se moglo otvoreno vidjeti kako je Udba radila među Hrvatima, sve u ime hrvatstva. Osobno sam prošao kroz ovakove spletke, koje su i te kako dobro kurile kod folklornih Hrvata i onih Hrvata koji nikada nisu imali snage reći GLASNI I JASNO DA SU HRVATI. Mo)

Kraj ovog pisma bez podpisa.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet vel 21, 2013 09:54 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
PISMO DRAGUTINA KAMBERA : DRAGI MOJ GENERALE!

Toronto, Febr., 11 1969.

(Nekoliko riječi o Dru. Dragutinu Kamberu. Rošen je 9 prosinca 1901 u Rudi kodSinja. Stupio u Travničko Sjemenište 1915 a položio ispit zrelosti 1925. Ostaje u Bosni a najviše u Sarajevu. Bio je proganjan, hapšen i zatvaran za vrijeme prve srpske Jugoslavije. Za vrijeme NDH vršio je razne dužnosti: bio je vojni vikar za Bosnu i Hercegovinu. Povlačio se sa hrvatskom vojskom 1945. Uspio se spasiti. Živio je u Austriji, Italiji, Španjolskoj te u Argentini, dok konačni pedesetih godina nije došao u Ameriku i imenovan župnikom hrvatske katoličke zajednice u Torontu, gdje je i umro 30 lipnja 1969 godine.

U ovim pismima koje sam do sada iznio, bilo je govora o fra. Kamberu, ali se nije moglo mnogo znati osim da je fra. Kamber došao u nesuglasice sa Glavnim Povjerenikom i predsjednikom Hrvatskog Narodnog Odpora za Canadu, gospodinom Ratkom Gagrom. Ovo pismo koje ovdje prilažem je pisao fra Kamber generalu Drinjaninu dva mjeseca i devet dana prije pogibije generala Drinjanina, četiri mjeseca i devetnaest dana prije svoje smrti. Iz pisma se može naslutiti neka vrst bojaznosti ili nesigurnosti...Mo
)

Opet pismo ! Opet jedno objašnjenje ! Na ono moje pismo koje sam Vam poslao u vezi sa Vašim suradnikom i mojim župljaninom g. Gagrom moram Vam reći da mi je g. Gagro takodjer pismeno odgovorio. Lako je moguće da Vam je on poslao kopiju, a ako to nije, onda lako je moguće, da Vam je na drugi način ili pisao ili će Vam pisati nešto, gdje se spominjete Vi.
Lako je moguće, da ono što mi je prigovorio u vezi sa Vašom osobom bude tek onako istinito, kao što su istiniti svi oni citati, kada se točno iznese rečenica, - ali koja se (je, mo) izložena krivom razumijevanju, - jer nije donešena sa kontekstom, ona jedino dobiva ono svoje značenje, koje se autoru smije pripisati.

Dakle: G. Gagro me nekoliko puta prekorava, što sam rekao : A kuda če Maks Luburić, kada više ne bude general Franco na vlasti u Španjolskoj? Jesam. Ja sam o tom mislio mnogo puta a i na glas sam to rekao dva ili tri puta. Bio bih glup, kada mi to pisanje (po svoj prilici pok. fra. Kamber je htio staviti umjesto "pisanje" staviti "pitanje", mo) ne bi padalo na pamet, a ne bih bio ni osobito savjestan, kada o odgovoru na to pitanje ne bih vodio nikakva računa, - jedino zato, jer je general Franco stari čovjek (1892-1975) i nije suviše daleko od kraja svoje karijere, drugo zato jer znam vrlo dobro, koji su i kakvi lovci Vama za petama, a treće jer - ne bih mislio i o onim reakcijama, koje bi nastale medju Vašim suradnicima ( i od tih su stanoviti broj na mojoj užoj duhovnoj brizi i odgovornosti ), - a konačno i o tome, šro bi takova situacija i od mene iziskivala, ukoliko budem živ i u svojo sadašnjoj službi?
Namjera mi je bila (nemojte vi nas plašiti! kako mi to spočitava g. Gagro) a pogotovo mi nije bila namjera da bilo koga odbijem od pomaganja Vaše djece - sada ili ubuduće, - nego kontekst moje opaske imao je pred sobom šire i općenitije značenje i to je sve:

1. I sada dok ste živi i relativno siguran vi ste osoba pod oštrom diskusijom i kod protivnika - da spomenem samo dva članka i na osam stupaca iz beogradske "Politike" (od 13 i 4 decembra 1968), gdje se govori o Višnji, o Mari, o Branku Jeliću, Vrančiću, Roveru, Rukavini, - ali najviše o Vama, a onda jedan dobar stupac je posvećen meni i reproduciran je (uglavnom točno) interview dvaju kanadskih policajaca, gdje sam vas branio ili barem odbio da Vas osudim, a priznao Vam poneko dobro, - iako sam naglasio, da nije po mome ukusu, što politiku velikog dijela hrv. emigracije vode bivši članovi bivše hrvatske vlade ili vojničkog vodstva a što sam uostalom i Vama pisao i Vi ste to u "Obrani" iznijeli.
Tamo sam čak i naglasio, da je s tim stanjem stvari u glavnom tek koegsistiran kao s onim faktima života, koje pokadkad i kada nam ne gode uzimamo do znanja, - jer konačno pri tome se radi o mojim sunarodnjacima o stanovitom broju dobrih mojih župljana, o zajedničkom cilju hrv. nar. slobode koji je i meni drag, - a (kako sam rekao) i o činjenici da Vi poštujete Boga i Crkvu i druge na to putite, pa to meni kao svećeniku nije nikako svejedno.

Ali isto tako pod oštrom ste diskusijom i na našoj hrvatskoj strani i meni osobno nije prigovoreno samo jedanput, zašto ja suradjujem s Vama o od civila i od par svećenika.

2. Ova sadašnja oštra, povremena diskusija, prometnula bi se u mnogo krupniju nepriliku i za Vas i za sve nas, - za slučaj, da Vam više u Španjolskoj ne bude mjesta, a napose, kada bi Vas neprijatelj uhvatio i izveo na sudjenje. danas Vas nazivaju Himlerom i Bormanom (cfr. Politika, kao gore), ali onda bi s Vama doista napravili proces od najokrutnijih dimenzija i predobili bi tom prilikom uši one svjetske javnosti, koja gospodari većinom novina, radia i TV, da se na naš hrvatski račun obnove sve njihove mržnje, strahovi, kompleksi njihove vlastite savjesti i diverzije od tolikih ratnih i poratnih pogrešaka, koje su i sami počinili. Kako da to mene ne zanima, i da ne udje u područje mojih briga?
Sigurno ste se i Vi na to mislili? Ja mislim da u svim borbama onaj tko se smišljeno bori računa kuda i kako treba napredovati, a za uzmaka kuda treba uzmaknuti i ne dati se zbuniti i dokusuriti i sačuvati sve (u prvom redu sebe) za daljnje borbe.
Samo u tome i takvom kontekst pala je i mogla pasti ta moja primjedba, - a evo Vama je napisano ponavljam. ja imam i svoj niz odgovora na postavljeno pitanje, - ali u to ne ulazim, - osim ako me upitate, i mognemo usmeno razgovarati.
Vi vidite kolika je još potjera n. pr. za Njemcima. Čak i gorostasa, von Brauna, (Wernher Braun njemački inžinjer koji je usvaršio onu razvikanu Hitlerovu bombu V2 1944. Poslije rata postao je američki građanin i tako glavu spasio, po onoj: tko jači taj tabači, mo) išli su neki dan u pol USA smetati!

G. gagro mi je naravno nakitio još štošta, ali ja te druge stvari ne smatram takovima da se zadržavam previše kod njih. Ja sam već star, imam dosta posla, a osim toga prilično muke i sa bolešću i na koncu - ja imam još u programu u ovo predvečerje svog života svršiti još par stvarčica, prije nego što se zastor spusti, - ja sigurno neću i ne mogu ući u predugačku diskusiju sa gagrom - niti je iznositi pred vas.

Jedna točka u tom programu mog životnog predvečerja jest da napišem par knjiga. Jedna od tih bila bi izbor mojih članaka i sastavaka od 1926 pa do danas - što ste mi i vi predložili, a i drugi još prije Vas i više puta. Druga bi bila jedna knjiga o povijesti, o vjerovanju, o pravu i moralnim propisima islama, - što sam neprestano odlagao, ali nikada se toga nisam odrekao.

Ja sam već dosad toga materijala za tu knjigu prilično sabrao, ali još se tipka (u Sarajevu) i poslat će mi se štošta iz bivšeg katoličkog Tjednika. Osim sabranog pisao sam na razne strane još. Na onaj Vaš prijedlog da Vi to tamo publicirate i da kontaktiram g. Mikca. Smetaju me dvije stvari:
1.) jednom sam sudjelovao pa poslao suradnje i novac za vojnički molitvenik, koji ste bili jakim izrazima najavili i - i poslije ni mukajet.
2.) U novoj zbirki pripovjesti, od kojih ste mi poslali 10 komada (dar za župu!) bilo je ne samo tiskarskih pogrešaka, nego čitavih praznih stranica izostavljenog teksta! Ono onako nije smjelo van. Ja ne bih htio rizikirati nešto slično sa svojom prvom knjigom!

Uz prijateljski pozdrav (olovokom nadodano velikim slovima samo inicijali, mo) R. C. K.

(Dolje na dnu pisma olovkom napisano, mo)

Dragi g. Ratimire,

kako se u pismu generalu Luburiću osvrćem na jednu moju izjavu, koju ste mi Vi u svom pismu prigovorili i pogrješno je komentirali, ja nisam htio rizikirati da ona s takvim kometarom - bez moga komentara dodje pred njega. Ja sam mu je objasnio i to lojalno uslužujem. Uz pozdrav odani R.C. Kamber.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet vel 21, 2013 09:57 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
NAŠA LJUBAV I ODANOST JE JEDNAKA ZA DRINU I ZA JADRAN!

HRVATSKI NARODNI ODPOR
Ureed glavnog Tajnika

"DRINA"
vjestnik Hrvatskih oružanih Snaga
br. 06145
28 kolovoza 1955

SVIM POVJERENICIMA "DRINE" U KANADI !

U zadnje vrieme nismo Vam se javljali kako smo Vas bili priučili, ali to nije bilo zato, jer nebi cienili Vaš rad ili o Vama vodili računa. Bili smo preokupirani na drugim sektorima rada H.N.Odpora. "DRINA" je takodjer okasnila, ali će Vaše čekanje i ustrpljenje biti nagradjeno sa "DRINOM" od 400 stranica i 250 klišeja. Kako vidite radili smo i mislili i na Vas. Skoro ćemo Vam se svima javiti u pogledu tekućih poslova, a poslati ćemo vam i posebno otiskano Okružno pismo o problemima pilitičke prirode. Ovog časa smo Vam htjeli nešto reći o "DRINI" i o najžurnijim problemima.

1. "DRINA" (br. 4-7 lipanj 1955., mo) je posvećena neumrlom juri Francetiću i Crnoj Legiji, vjernim izvršiteljima Antunove strategije. I to baš na Hrvatsko Antunovo, kada je hrvatska emigracija obnovila vjernost idealizma, granici na Drini i ustaškom Poglavniku, koji je poslao Juru i Legiju na Drinu ! Suradnja Poglavnika, Džaferbega Kulenovića, ministra Ilića, nadbiskupa Šarića, vodje Makedonaca Vanče Mihailova, fra. Branka Marića, pukovnika Štira, velikog broja boraca Crnije legije i posebno braće Muslimana, najbolji je odgovor na sva ona glupa pričanja, koja naši neprijatelji izmišljaju, a naši zvekani i koristne budale šire, 400 stranica i 250 klišeja dokumenat su naše ljubavi za Bosnom i naše spremnosti da umremo za granicu na Drini !
Ova je spomen "DRINA" dostojna uspomene Jure i Legije i dostojan odgovor svim našim neprijateljima i protivnicima. Na putu je i skoro će stići.

2. Nova "DRINA" (br. 8-12 prosinac 1955, mo) će biti posvećena STRAŽI NA JADRANU, kao odgovor drugoj grupu biednika. Suradjuju mnogi borci našega mora. biti će obradjen čitavi kompleks Jadrana, borba u prošlosti sa Venecijom, odnos sa Austrijom, Srbima, borbe sa Talijanima, uzroci partizanstva u Dalmaciji, rimski ugovori, borbe naše mornarice na ruskom bojištu (Crno more), Ustaštvo u Dalmaciji, stanje ustaštva tamo, borbe sa Talijanima.
Posebno borbe na Crnom i Azevskom moru kao i uobće sve probleme Jadrana, Dalmacije i mornarice u prošlosti i sadašnjosti. T
reba pokazati da je naša ljubav i odanost jednaka za Drinu kao i za Jadran. Požurite sa suradnjom. Slati i redovne dopise i suradnju kao i obično. Naša borba u budućnosti ima mnogo veze sa morem, gdje su se trebali iskrcati saveznici u 2. svjetskom ratu i zato će biti obradjena i stratežka vriednost naše obale te pozadina puća Lorković - Vokić,, strategija mora u budućnosti itd. Dati ćemo jednu cjelinu. Pomozite nas u ovom radu sad prikladnom suradnjom i fotografijama.

3. Mi i nadalje šaljemo "DRINE" na povjerenike, koji se redovito javljaju ili imadu jaću skupinu. Za slučaj da netko iz bilo kojeg razloga ostane bez "DRINE" neka se obrati Glavnom Povjereniku "DRINE" za Kanadu na adresu: Vlado Šimunac, 72 Scollard str., Toronto (5), Ont. Ako Vam preostane starih brojeva šaljite ih na ovu adresu, da ih se dade tamo, gdje eventualno treba. Na Šimunca možete poslati i svoju pomoć za "DRINU", ako nemate direktne veze. "DRINA" mora stići u dom svakog borca i zato stvarajte "KRUGOVE PRIJATELJA DRINE", koji će borce pronalaziti i o njima voditi računa.

Doskora ćemo se svima posebno javiti, a skoro idje i posebno Okružno pismo svim vezama. Javite se skoro!
ZPIDS!

Za "DRINU"
General Drinjani v.r. podpis.

Napomena:
Tko je imao priliku pratiti i čitati Pisma Maksa Luburića, nesumnjivo je mogao uočiti da je Maks Luburić izgrađeni i stegovni revolucionarac koji se je pretvorio u Hrvatskog Ustašu.
I ona Poglavnikova izreka koju ovdje prilažem, uistinu se odnosi na svakog izgrađenog Ustašu, a jedan od nijh je svakako i Maks Luburić:


" VIŠE VRIEDE DESET USTAŠA, KOJI SU PRIVIKNUTI STEGI,
KOJI SU IDEOLOŠKI IZGRADJENI I KOJI SU DISCIPLINIRANI
USTAŠE, NEGO LI HILJADU NEORGANIZIRANIH, IDEOLOŠKI
NEIZGRADJENIH I NEIZOBRAŽENIH LJUDI IZ GOMILE "

POGLAVNIK.

Izvor, DRINA, br. 8-12, prosinac 1955., strana 147.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet vel 21, 2013 10:03 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
SRBOKOMUNIZAM DANAS TRAŽI ARTUKOVIĆA GLAVU, SUTRA ĆE TVOJU

HRVATSKI NARODNI ODPOR
Tlavno Tajništvo

OKRUŽNICA:

SVIM HRVATSKIM DRUŽTVIMA. ORGANIZACIJAMA I SKUPINAMA U SVIETU.

Branitelji borca za hrvatsku slobodu Ministra Dra. Andrije Artukovića traže najhitniju moralnu podporu svih Hrvata u slobodnom svietu. Već tri godine traje pročec, koji vode srbstvo i komunizam, da bi se na Titovu klaonicu predao još jedan Hrvat. Hrvati su, bez obzira na stranačke i ine podvojenosti, digli glas u obranu hrvatskog borca i u obranu pravde.
Ako slobodna Amerika danas preda srbokomunističkom krvniku Titu Artukovića, ne samo da se gubi jedan vriedni život, nego će se kao kuća od karata srušiti naša vjera u onaj Zapad i u onu američku demokraciju, od kojih patničkih hrvatski narod, kao i svi slobodoljubivi ljudi u svietu, očekuju svoje spasenje. Poljuljati će se vjera milijuna Hrvata u Domovini u onu Ameriku, koja je jedina kadra spasiti sviet od komunističke svjetske revolucije.

Srbokomunizam to zna - od komunističkog ideologa Moše Pijade do srbskog patriarha - traži glavu Andrije Artukovića. Hrvatstvo mora složno braniti glavu Andrije Artukovića, jer tako brani svoju vjeru u budućnost, svoje pravo na svoju Državu i bioložki obstanak. Srbokomunizam izkorišćuje časovitu političku i strategijsku situaciju, koja je stvorena vrlo problematičnom svadjom beogradskih i moskovskih krvnika.
Srbokomunizam obasipa stratege i političare slobodnog Zapada - posebno velike Amerike - lažima i falsifikatima i služi se svim sredstvima, (Kao danas, i to smo vidjeli, kako ministar vanjskih poslova Srbije Vuk Jeremović, zakazuje sjednicu kod Ujedinjenih Naroda upravo za dan Desetog Travnja iduće godine 2013., kako bi, misli on, uvjerio države i članice UN kako je RH stvorena na temeljima Desetog Travnja, tj. NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE, kao da Hrvati nikada prije Desetog Travnja 1941 godine nisu mislili niti imali želju imati svoju vlastitu hrvatsku samostalnu državu. Kako će se vlada današnje RH staviti u taj položaj, kao što se je stavila u i slučaju Haaškog suda hrvatskim generalima, morati će dokazati i reći, kao što je to rekao i dr. Franjo Tuđman na prvoj Konvenciji HDZ u Zagrebu 26 veljače 1990., "...ovdje su sakupljeni sinovi i kćeri hrvatskih domobrana, hrvatskih partizana i hrvatski ustaša, kojima je zajednički cilj pobjediti...) Večerni list od 26. II.1990., general Drinjanin u svojo "Poruka Izmirenja...sada kada nas bije ista prekodrinska ruka, protiv koje sam se borio kao Ustaša, a moj brat kao Domobran, zaboravimo prošlost: ja skidam sa čela "U", kao što Ti odbacuješ petokraku, te budimo samo vojnici za Hrvatsku Državu...". U protivnom slučaju, ako vlada današnje RH to ne učini i stane u obranu svih onih Hrvatica i Hrvata koji su se borili i u toj borbi padali i ginuli u prošlosti za Hrvatsku Državu, bojim se reći, a tako će se dogoditi, da će se današnja vlada RH svojim stavom približiti srpskom ministru vanjskih poslova Vuku Jeremoviću u obtužbi protiv državotvornih Hrvata, i tim činom dati prednost srpskim tužiteljima isto onako kako je i bivši predsjednik RH Stjepan Mesić dao prednost Haaškom sudu protiv hrvatskih generala. Mo), da se dokopa glave Dra. Artukovića, kako bi uništio onu golemu moć i snagu, koja se zove vjera u budućnost, a koje Hrvatski Narod nije nikada izgubio.

Prije tri godine uputili smo Vam sličan poziv. Branitelji Dra. Artukovića misle, da je došao čas, da se i opet pokrene čitava hrvatska emigracija. Sva ! Družtva i pojedinci: od hrvatskih boraca do Častnih sestara ! Jednako pripadnici logora na granici patničke Hrvatske i rudari u Pittsburgu; dvosječe u hladnoj Kanadi i poljodjelci u južno američkim pampama; invalidi u Švedskoj i rudari u Engleskoj; radnici iz tvornica Sjeverne Amerike i namještenici u Caracasu, braća u Transjordaniji i Egiptu, Monsignori u Rimu i fratri u Chicagu. Od Johanesburga do Sydneya, stari i mladi, bez obzira na vjere i stranke, bez obzira na osobne i lokalne odnose, zajedno ili pojedinačno. Inače ćemo sutra morati braniti i živote svakoga od nas. Nitko sudbini neće izbjeći, jer nam je zajednička, kao što je bila 1941. i 1945.

Dostavite predstavke onima, koji će odlučivati o sudbini Andrije Artukovića. Istina je najbolje sredstvo i mi neodoljivo vjerujemo u tu istinu. Mi za Dra. Artukovića tražimo samo pravdu, jer je on čitav život proveo u borbi, da i u maloj Hrvatskoj bude slobode i istinske demokracije. Iztaknite, da prema svim Božijim i ljudskim zakonima Hrvat na to imade pravo, te da srbokomunizam nema prava tražiti glavu istaknutog protukomunističkog borca.

U koliko nemate u blizini ljudi, koji bi te predstavke znali učiniti, žrtvujete zajednički i nadjite čovjeka, da Vam to sastavi u 7 kopija na pisaćem stroju. Stavite papir i pečat vašega družtva, podpišite u ime tih družtava, skupina ili logora. (Ovdje se za današnje hrvatsko pokoljenje mora nadodati to, da je u ta vremena kada se je ovo Okružno pismo pisalo, bilo mnogo Hrvatica i Hrvata po logorima Italije, Austrije, Njemačke i Francuske. Kako ova Okružnica nema datuma ali po sadržaju i dogodovštinama koja su se tada zbivala, ovo Okružno pismo je pisano 1954 godine. Činjenica to objašnjava kada general govori "...Prije 3 godine (vidi prošli opis, prvi (1) dio) uputili smo Vam slišan poziv...". Jugoslavija je zatražila izručenje Dra. Artukovića 29 kolovoza 1951 god., dakle 3 godine prije pisanja ovog Okružnog pisma. Ovaj prvi proces Dra. Artukovića je trajao do 15 siječnja 1959 godine, dakle preko sedam godina. Ogromni novci su se potrošili za obranu i u obrani Dra. Artukovića, isto kao i za obranu hrvatskih generala na Haaškom sudu. Taj navac za obranu je dala hrvatska nacionalna i svijestna emigracija, koju je general Drinjanin u****o nagonio da se novci prikupljaju, što se je moglo vidjeti iz već iznešenih Okružnih pisama i što će se moći vidjeti iz nadolazećih Okružnih pisama. Po drugi put Dr. A. Artuković je bio uhapšen 14 studenoga 1984 god., a sudske procedure za izručenje su trajale do 18 studenoga 1986., dakle 3 dana manje od dvije godine. u Zagrebu mu je bilo suđenje kao i nadbiskupu Stepincu. Tužitelj Hrvat, sudac Hrvat, porota Hrvati, Srbina nigdje kako bi ga povijest mogla okriviti da su oni, Srbi, bili umješani da Hrvat Hrvata sudi, osuđiva i smrtnu kaznu izvršava, drugim riječima da su Srbi dobro znali kako kamen baciti a ruku sakriti. Dr. Artuković je kratkim postupkom i bez dovoljno vjerodostojnih dokaza i činjenica osuđen na smrt. Umro je u Zagrebu 16 siječnja 1988., a za grob mu se ne zna. Njegov sin Radoslav je tražio u više od vlade RH da mu doznače gdje se nalazi grob njegova oca, kako bi ga mogao dostojno pokopati, kako Bog zapovijeda i naši ljudski i hrvatski običaji zahtjevaju. Do danas Radoslavu Artuković se nije udovoljilo zahtijevu. Mo)
A ako je moguće skupite i što više podpisa od hrvatskih boraca.

Najhitnije potražite vaše prijatelje Macedonce, Bugare, Madžare, ukrajince, Rumunje i druge narode, koji trpe od komunističkog jarma. Razložite im točno, o čemu se radi, i branite stvar načelno. Ni jedan prokomunistički borac ne smije dopustiti, da Dr. Artuković izgubi glavu samo zato, što je ljubio slobodu i bio protukomunista. Neka se svi oni pridruže našim predstavkama, neka šalju prosvjede s nama ili posebno, ili pak unutar ABN-a, ili drugih protukomunističkih organizacija. Zainteresirajte vjerske uglednike i svečenike.
Neka se studenske, omladinske i vjerske organizacije pridruže našim predstavkama. Pokrenite družtva medjunarodnog karaktera, obaviestite borbene protukomunističke centre, novine, revije i organizacije, jer su snage svjetske komunističke revolucije ugrozile život njih svih.
Pitanje je tek vremena i taktike, i svi će oni doživjeti sudbinu, koju proživljavaju danas porobljeni narodi. Sastavite delegacije od uglednih prokomunističkih predstavnika svugdje u svietu i predvedite svim američkim konzularnim vlastima.
Posjetite na čelu tih delegacija svaki američki centar za promidžbu, svako vojničko ili trgovačko središte u slobodnom svietu i tražite samo pravdu za Andriju Artukovića.

Pismene predstavke pošaljite na sliedeće adrese :

1. Jhon F. Dulles, Secr. od State Departement
Washington D.C. - USA

2. Senator A. Willy, the chairman of the U.S. Senate

3. Senator Bricker
Washington D.C. - USA

4. Senator W. Knowland
Washington D.C. - USA

Jedan primjerak pošaljite na diplomatsko predstavničtvo USA u zemlje, gdje živite, a dva primjerka pošaljite nama, a mi ćemo to od vremena do vremena, kako kopije budu stizale, staviti na razpolaganje braniteljima Dra. Artukovića, odnosno upotriebiti prema njihovim željama.

Nezaboravite stavite svoje adrese, odnosno adrese družtva ili skupine, na koju se mora poslati odgovor, jer je u Americi običaj, da i sam predsjednik odgovori svakom gradjanu ili bilo kome u svietu.

U onim krajevima, posebno u everopskim logorima i hrvatskim kolonijama, gdje slanje tolikih pisama mije moguće zračnom poštom, neka se pošalje običnom. Ali pisma na Američke Senatore moraju stići sa svih strana svieta i to ne preko nas, jer je tako moralna podpora, koju dajete mnogo efikasnija. U posve iznimnim slučajevima mi na sebe preuzimamo troškove sastava i odpreme gornjih predstavki.

U Americi je neobično važan faktor javno mišljenje i mnogi problem dobije svoje riješenje prema omjeru telegrama ili pisama za ili protiv, koje dobije Biela Kuća, pojedine ustanove ili novine. Sve predstavke slati preporučeno, jer ćemo tako omesti eventualne srbokomunističke makinacije, koje nikad nisu izostale, kada se je htjelo učiniti nešto dobra za Hrvate. Nemojte prebacivati odgovornost i posao na drugoga, jer će i drugi tako učiniti, ako Vi dodjete u opasnost.

Pobrinite se, da ovaj poziv dodje u ruke svakom čestitom Hrvatu.

ZA POGLAVNIKA I DOM SPREMNI !

ZA HRVATSKI NARODNI ODPOR

General Drinjanin v.r. Pukovnik Pušić v.r. Pukovnik Humski v.r.

Dr. Gracian Raspudić v.r.

Prof. Fra. Bruno Raspudić v.r.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet vel 21, 2013 10:05 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
MISIONARI SE NE ŠALJU U RIM NEGO U INDIJU

general DRINJANIN
1.III.1969.

(Kako se vidi i po datumu da je ovo pismo pisano samo pedeset (50) dana prije njegove, generalove, pogibije, mo)

Dragi brate Mile !

Pisao Ti je puk. Crnički, i ja sam Te pozdravio, ali nisam bio dostupio da ti kažem nešto više. Nadam se da si već u vezi sa Džebom i Kršinićem, (Ivan Džeba iz Clevelanda, država Ohio, je bio glavni rizničar Hrvatskog Narodnog Odpora za sjevernu Ameriku, a Ante Kršinić glavni Povjerenik istoga za državu Cakliforniju, mo) koji su zlatni ljudi i vrlo aktivni rodoljubi, pa iako ih nisi poznavao, nadam se da ćete se upoznati i pojačati rad. I njma smo javili za Tebe odmah čim si se javio, tako poznate se, iako ne osobno.

Bio je ovdje prof. Dabo Peranić, kao što znaš odavna on dolazi i naravno razgovarali smo i o Tebe mnogo puta. On je uvijek isticao Tvoj patriotizam, sredjenost, ozbiljnost i odgovornost, a to je ono što možda najviše manjka mnogim našim ljudima. On se svakako nada da će i njemu uspijeti neko zaposljenje u Americi, jer mu je ženina rodbina tamo, i svakako svaka obitelj traži selameta. To ne znači da bi on manje radio za Hrvatsku, nego obratno, više, jer kad bi bio materijalno sredjeniji, imao bi više vremena i snage za našu stvar.

Znam da si razmišljao da li od tamo možete išta učiniti. Ja mislim da možete više nego prije, jer proces je politički i borba je ideja i propagande na sve strane, a misionari se ne šalju u Rim nego u Indiju; zato si i ti tamo, a Amerika će odlučivati u svakom slučaju. dali možete od tamo mnogo učiniti, naravno da jest.

Mi smo ovih dana pisali Džebi i svima tamo, a kada se pokreneš i stvoriš jednu grupu, znamo da ćeš izvršiti svoju dužnost. U svakom slučaju javi se i nama. Ako i ne mognem brzo odgovoriti, ja ću ipak uvjek naći par riječi za svakog poštenog Hrvata.

Ono što nam javljaš znamo da je tako. Pa i gore na nekim mjestima. Previše dugo vremena su ljude trovali, previše smo dugo bili tudji robovi, a boli čovjeka srce gledajući Hrvatsku kako se razseljuje a Vlasi pune naša sela i gradove, i k tome Hrvati u tudjini gube čak i narodnu svijest i rade za tudjina. Znam da ćeš svega viditi. Ali mi nismo očajnici, i baš zato jer ide slabo, jaki karakteri daju od sebe sve, za sebe, za svoje i za one, koji nevaljaju.

Dobar je članak o ljudima, koji se stide prošlosti. Sliven je, i ulazi. ([Ovdje se radi o jednom članku kojeg sam napisao za novinu Obrana LJUDI KOJI SE SRAME SVOJIH DJELA, podnaslov, NEZAVALNA ULOGA NOVIH JANJIČARA U SLUŽBI BEOGRADA. Ovaj članak je izišao u zadnjoj OBRANI generalova života, br. 107/108 ožujka 1969 god., st. 22. Opisao sam kako je Ozna/Udba kod nas u Zapadnoj Hercegovini, za koju je rekao Moše Pijada: Da se mora iskorijeniti USTAŠKO LEGLO U ZAPADNOJ HERCEGOVINI. Te godine 1947 pod., zapovjedništvom nekog Ivana Granića, koji je kod nas bio strah i trepet. Raselio je sela: Bobanovu Dragu, Grubišiće, Čuljke, Bošnjake, Pejiće, Šimiće, Prliće pa sve do Vlašića preko mjesec i pol dana u druga susjedna sela. Ova sela su ostala prazna, kako bi Ozna/Udba preko noć nadgledali dali će Križari dolaziti i prolaziti kroz Bobanovu Dragu i selo Soviće. Možda ću za današnju hrvatsku mladost donijeti ovdje u cijelosti taj članak, kako bi vidjeli kako je prije bilo. Ja sam kroz te muke prošao,mo)
I piši još. Treba i njih vratit Hrvatskoj, jer nas je malo, i svi će trebati i baš mnogi od ovih, na mjestima su odakle mogu nešto učiniti.

Pozdrav svima našima. Grli te odani ti Tvoj

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: čet vel 21, 2013 10:11 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
---------
"DRINA"
VJESTNIK HRVATSKIH ORUŽANIH SNAGA



OKRUŽNO PISMO
SVIM POVJERENICIMA, SURADNICIMA I ČITATELJIMA "DRINE"

Najprije postavljamo Vam pitanje: DALI ŽELITE DA VAM ZA ANTUNOVO POŠALJEMO OVAKOVU "DRINU" KAO OVAJ BROJ OD DESETOG TRAVNAJ?!
Da! - To će biti odgovor sviju Vas.
Dobro, u tom slučaju PROUČITE DOBOR OVO OKRUŽNO PISMO I IZVRŠITE ONAJ DIO RADA, KOJI NA VAS ODPADA.

Pred kraj prošle godine tiskali smo tri "DRINE" jednu za drugom u kratko vrieme i svaki put sa većom tiražom, sa većim brojem klišeja i na više stranica. Borci su "DRINU" tražili, slali svoje suradnje i davali na sugestije za uredjivanje iste. Mi smo osjetili bilo boraca i sa geslom "vjernost za vjernost" išli smo smjelo napried.

Sa Božićnim brojem 1952. počeli smo kampanju, da se plate prilično veliki dugovi "DRINE", koji su nastali naglim razvijenjem "DSRINE" i odpremom iste na sve strane svijeta. Ujedno smo odmah pristupili poslu i izdali prvi broj 1953., koji je i opet bio jači i bolji nego svi prijašnji.

Hrvatski borci odgovorili su u duhu lozinke "vjernost za vjernost" i priskočili u pomoć "DRINI". Bilo je braće, koja su i više žrtvovala, nego se je od njih tražilo i očekivalo. Doći će vrieme, kada će "DRINA" istima dati priznanje. Možemo sa ponosom ustanoviti, da se nismo prevarili u našoj vjeri u hrvatske borce, jer je "DRINA" platila dugove i evo, kako vidite, kročila novom snagom napried. Vjernost boraca bila je za nas dragocjena u moralnom pogledu još više nego u materialnom, jer smo se uvjerili, da naš posao nije bio uzaludan. "DRINA" prodrla do svakog hrvatskog borca i osvojila srdca istih. A TO I JEST BILA MISIJA "DRINE".

Sada Vam dajemo "DRINU" na 30 stranica, sa više klišeja nego ikada do sada, sa krasnim štivom iz najboljih naših pera, sa bogatom rubrikom "Borci pišu". Na sugestiju boraca uveli smo tri nove stvari: Rubrike "Viesti i pisma iz Domovine", "Čovjek i znanost u službi rata" i Vanjsko-politički uvodnik.

Osim što se je u četiri broja podvostručio broj stranica. uveli smo mala slova, te tako dobili na prostoru. Uveli smo više vrsta i raznih slova, da "DRINA" imade ljepši vanjski izgled. Papir smo isto poboljšali, i na kraju druga vesela viest: Povisili smo i opet broj primjeraka.

Učinili smo gornje iz više razloga: Spremamo se proslaviti Deseti Travnja, za čije smo djelo za N.D.H. dali sve svoje. Tako smo se htjeli odužiti uspomeni naših drugova, koji su još više dali od nas, a to je život. Vjerujem, da je ovo najbolji način, da im se odužimo.
Zatim: nalazimo se u predvečerje rata, (kriza Trsta i oko Trsta, zona "A" i zona "B", Titina razvikana "Život damo Trst ne damo"!, mo)koji će odlučivati ne samo sudbinom Hrvatske, nego i sudbinom svjetova. Zato kao da osjećamo potrebu, da se duhovno povežemo što više i što brže. Osjećamo potrebu, da Vam kažemo, odnosno, da si kažemo ono što mislimo.
"DRINA" je naš list i u njemu vidite Vaše radnje, sastavke, pjesme, dopise, fotografije (Ovdje moram nešto nadodati, a to je, da sam preko punih šest godina u parizu radio sa Dr. Prof. Miljenkom Dabom Peranićem. On je, uz svoja 3 dokturata, bio i profesorem hrvatskog jezika. Mene je osobno podučavao i ispravljao u hrvatskom jeziku, kako pravopisno tako i fonetički. Nikda nije htio priznati da je "fotografija" hrvatska riječ. Tu riječ su Srbi uzeli od riješi "fotografskog aparata" koji izrađiva slike, a pošto u srpskom rječniku nije bilo riječi "slika" u ovom smislu, oni, Srbi, su iz fotografskog aparata izmislili riječ za "sliku" "fotografija", a mi Hrvati tijekom godina zajedničkog života sa njima to od njih preuzeli. Znam, i to se dnevno može vidjeti, da mnogi Hrvati i dandanas upotrebljavaju riječ "fotografija" umjesto koristiti se našom lijepom hrvatskom riječi "SLIKA". zato se i kaže koda nas Hrvata: on je "slika" i prilika toga ili toga, a ne kaže se on je "fotografija" i prilika toga i toga. general je često tu riječ koristio, a ja ju samo ovdje prenosio. Od dans ću, kada naiđem na tu riječ "fotografija", stavljati našu hrvatsku riječ "slika", jer me ta riječ u grlu tako žulja kao da šljunak proždirem. Mo) i Vaša imena. To je garancija našega obiteljskog kontakta, jer "DRINA" ni nije ništa drugo, nego jedna obiteljska veza medju hrvatskim borcima, razasijanim diljem svieta.
I kada kažemo, da se nalazimo u predvečerje rata, onda to znači, da Vam sa "DRINOM" želimo nešto i kazati, s obzirom na našu budućnost.
I još nešto: "DRINA" je našla puta i načina, da stigne i u Domovinu.

Gornji su nas razlozi dakle potakli, da smo došli pred vas sa "DRINOM" ovakovom, kakova jest.
I sada se obraćamo Vama, da prema planu rada i svaki od Vas doprinese prema mogućnosti i potrebi svoj udio. Bez toga "DRINE" nema.

PRVO.
- Organizirajte u svakom mjestu jednu ili više grupa."KRUG PRIJATELJA DRINE". Šta je dužnost tih KRUGOVA? U prvon redu duhovno povezivanje svih onih boraca i Hrvata uobće, kojima su jasni ciljevi "DRINE". A jedan od glavnih ciljeva "DRINE", kako se iz njezina samog imena vidi je gajenje kulta naše vjekovne medje naše rijeke Drine, koja jest i mora ostati vječna medja izmedju nas i srbstva.
Dužnost "DRINE" jest gajiti i kult naše krvne zajednice, a protiv svih pokušaja razdjeljivanja braće katolika i muslimana.
Nadalje obrana sudbinske povezanosti svih hrvatskih vojnika i boraca, koji su se borili protiv srbokomunizma, jugoslavenstva u komunizma uobće. Ne damo, da nas itko dieli na Ustaše, Domobrane, Oružnike, Legionare, Mornare itd., jer smo se borili za jedno i padamo za jedno. Naravno, da "DRINA" želi obavještavati o aktualnim dogadjajima, donašati stručno i poučno štivo, i sve ono što je hrvatskom vojniku i čovjeku danas potrebno.
Eto, tu je zadaća Kruga prijatelja "Drine".

DRUGO.
- Organizirajte suradnju za "DRINU". Više puta smo Vam u samoj "DRINI", u Okružnicama i osobnim pismima pisali o tome problemu. Svi Vi možete efikasno suradjivati. Ni jedan narod nije sastavljen od samih profesora, a kad bi i bio, ni onda ne bi svi bili za suradnju u novinstvu.
Zato skupite se prema grupama i prilikama Vašeg života, prema radnom mjestu, prema osobnim prijateljstvima ili prema pripadničtvu Vašim terenskim jedinicama.
Tada zajedničkim snagama izradite prikaz jedne borbe, poviest Vaše jedinice, tok Vašeg života u novim prilikama. Vaša opažanja o životu u zemlji, gdje se nalazite, o životu i radu naših neprijatelja i protivnika, o dogadjajima u Vašoj hrvatskoj koloniji.
Oni, koji mogu dati više od sebe, neka sami obrade gornje probleme, neka pišu članke, ili kao drugi pjesme itd.
Ona braća, koja imaju za to dara, neka prate strani tisak i šalju nam izrezke iz stranih novina, neka prate strane knjige, koje govore o našim problemima i neka nas obavješćuju.

TREĆE.
- Moramo se dotaknuti i materialnog pitanja. Odajmo punu počast onima, koji su tako rekuć podržavali "DRINU" na životu. blagajnička knjiga "DRINE" je dokumenat. Znamo imena tih prijatelja i njihove adrese na pamet.
Želimo sada pokušati nešto drugo. "DRINA" je osvojila novi krug čitatelja, a prema izvješću prijatelja svaki novi broj "DRINE" jače drma sa vratima na kući onih, koju kažu, da dora je, potrebna je, ali...
Znademo za slučajeve, da su Povjerenici jednostavno posegnuli u svoj džep i poslali u ime svoje grupe. Pokušajmo sada sa ovim brojem jedan pravedniji sistem. NEKA SVAKI ČITATELJ "DRINE", KOJI RADE DADNU JEDAN MALI OBOL I NEKA NAM TO BILO SAMI, BILO PREKO POVJERENIKA POŠALJU. Tako će "DRINA" moći svaki puta odmah platiti tiskaru i druge troškove, a pojedinci neće morati doprinositi velikih žrtava.

Pri tome ne zaboravite, da se radi o Vama u par zemalja, dok je najveći dio naših i prekomorskih čitatelja u državama, koje su pasivne, ne govoreći o onima, koji su bez posla, odakle se novci ne mogu slati, ili se uobće ne izplati slati ih jer ovdje ništa ne vriede. Kraj toga još nismo govorili o mnogobrojnoj braći u Europi i Domovini. Ne zaboraviti braćo, da kada bi svi Vi u tih par pozitivnih država platili, još uviek na svakoga od vas odpada devet drugih, koji "DRINU" dobivaju i ne mogu je platiti, kada bi i htjeli. "DRINA" nema i neće imati predplate. Svi Vi znate, da je "DRINA" poslana svakome, tko ju je tražio. To je njezina MISIJA.

Eto, rekli smo Vam, kako se može za Antunovo tiskati i opet ovakova "DRINA", koja će stići od Švedske do Zelanda, Sydneya i Damaska, Indokine i Argentine, pa sve prema gore do hladne Canade. kao što će "DRINA" od desetog Travnja čestitati taj veliki nadnevak svakom borcu razbacanom po svietu, tako će i sliedeći broj čestitati HRVATSKO ANTUNOVO, tu vojničku svetkovinu svakom hrvatskom borcu. ZAVISI O NAMA SAMIMA.

Pomoć za "DRINU" šaljite na adresu: Mario Pušić, Apartado 5024, madrid, Espana, po mogućnosti u preporučenom pismu, zračnom poštom, u švrstoj i dobro zaliepljenoj koverti. Kada se radi o malo većoj svoti, tada uplatite u cheku na kojoj banci na gornje ime i gornju adresu. Posebno upozoravamo; da se ne šalju chekovi na ime "DRINA", jer to prouzrokuje potežkoće kod banke. Gdje Vas je više skupa, šaljite kao i do sada zajednički. Posebno molimo one, koji avionski dobivaju, da misle i na to, jer evo "DRINA" je i opet teža, a poštarina svaki puta više. Kako će te mnogi viditi, poslali smo Vam avionski redovne težke brojeve, jer smo zadnjih dana dobili zahtjev na mnogo više avionskih, a tih je samo ograničen broj.

I na kraju: Samo se slučaju može pripisati, ako netko "DRINU" nije dobio, a tražio ju je. To poručite svima.

Uz naš vojnički pozdrav:

Za Poglavnika i Dom - Spremni !

madrid, dne 20 ožujka 1953.
Uredničtvo i Uprava "DRINE"

Kraj ovog Okružnog pisma.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 393 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17 ... 20  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Možeš započinjati nove teme.
Možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži:
Forum(o)Bir:  
cron

Izradi moj besplatni forum! · php-BB© · Internationalization Project · Prijavi zloporabu · Uvjeti Korištenja/Zaštita Privatnosti
© Forums-Free.com 2009