Sada je: pon lis 21, 2019 18:15.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]





Započni novu temu Odgovori  [ 393 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6 ... 20  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon lis 22, 2012 08:34 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
TORONTO KULA HRVATSTVA

Čitajući ova PISMA MAKSA LUBURIĆA olako se može primijetiti da je težina rada HNO u svim pogledima bila u pravo u Torontu. Naravno da je jezgra bila u Glavnom Stanu HNO kojim je rukovodio, upravljao i smjernice davao general Drinjanin. Također se olako može primijetiti da je general Drinjanin stalno pisao, na pisma odgovarao, - pogledajte datume na svakom pismu - reklo bi se kao da ni spavao nije. Ideja vodilja mu je bila Hrvatska.


" D R I N A " - Revija za odgoj i formaciju hrvatskih vojnika, dočastnika i častnika.

Uredničtvo i Uprava Madsrid, 15.9.1964.

general Drinjanin

Vel. T. Vidovu, dužobrižniku Odpora,
Br. V. Šimincu, gl. povjereniku,
Br. Z. (Žarko, mo) Bojčiću, odsjek za promidžbu,
na znanje br. R. Gagri, Predsjedniku
Toronto, Kanada

Draga braćo !

U svoje vrijeme pisao sam Vam o materijalu vjerske prirode, te o želji, da bi se za tu stvar dobila suradnja i drugih osoba, koje recimo nebi htjele s nama suradjivati na čisto vojno-političkom, društvenom itd. radu. Potreba je bila da u tom radu sudjelujemo, te smo padre Oltra i general Luburić predstavnici Hrvatske u toj medjunarodnoj organizaciji i predstavljati ćemo Hrvatsku na raznim Kongresima i priredbama. Nu ne kao Odpor, Vojska itd. nego kao - katolici. I svaki od nas ima pravo kao vjernik sudjelovati. I naravno i druge osobe, koje politički misle drugačije. I ovdje ih ima raznih gledišta, nacija, ideologija, ali su pristalice svog pokreta.

Naravno da ovu stvar treba i pomoći, jer tiskanje sličica, knjižica, pravljenje i slanje paketa, itd. isto košta. Nastojte dakle nekako tu nešto sabrati, pa ili poslati izravno ili predati bratu Šimuncu na posebni konto. Mi naravno ne možemo teretiti fond Drine sa tim izdatcima, nego smo to pokrili osobno padre Oltra i ja. Nismo nikome postavili uvjeta, silili na prodaju, pa iako su nam neki obračunali dolar po paketu od deset knjižica i 10 sličica, većina nije ništa dala. Kao i uvjek: mi vršimo jednu misiju, a kao i uvjek oni najsvjestniji pomažu stvar, koja nam je isto potrebna kao i kruh u tijelu. Hrvatska će imati koristi i od ove pobožne akcije.

Poslao sam pakete (svaki deset kuverata kompletnih) ovako : Šimuncu 6, Nosić 3, Markić 1, Ostojić 6, Sreter 1, Ćurić 3, Alilović 1, Fra Berto Dragičević 2, vlč. Vidov 10, Papec 1, GDJA Lavinski 6, GAGRO (za Bojčića) 6 paketa.

Poslao sam i knjižicu SOCIJALNI ESEJI (Pro. Mirko Meheš, izdanje DRINAPRESS-a 1964. o radu Dr. Felix Niedzielski, mo) total no komada: Šimunac 180, Nosić 20, Markić 10, Ostojić 60, SRETER 10, Ćurić 30, ALILOVIĆ 10, FRA BERTO 10, Papec 10, GAGRO (bojčić) 60. Ta je knjižica zgodna za sve, jer upoznaje sa komunističkom doktrinom, a zgodna je s vjerske strane jer upoznaje sa socijalnom naukom Crkve.

I ovom zgodom mogu reći dvoje: možda sam slab trgovac u ovim stvarima i možda bi drugi to bolje vodio, - ali onoga časa nebi vršili misiju i onda bi moje sposobnosti trgovca bolje izkoristio, nego prodajući sve te knjižice. Vjerujem da smo svi toga sviestni. Ova će nam stvar mnoga vrata ovdje i drugdje otvoriti, a kao vjernici uživamo u duhu, kao drugi u vrsti slastima. Duša se hrani, kao i tijelo. I mi smo oboje. Pokušajte nekako, skupa il posebno, učiniti što možete, barem u Torontu, kamo i pišem za ovu stvar i neka se materijal proširi, šalje kući rodbini i dade u ruke svima, a koliko se može pomozite. Mi smo stari marijanski narod. Širimo tu pobožnost, jer nastavljamo sa radom. Ostalima, u provincijama nisam poslao, nego ću drugom zgodom, a vi mi predložite rješenje. Bog!

Odani vam general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon lis 22, 2012 08:38 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
T R Z A V I C E,

general Drinjanin
16.II.1965.

Br. Došenu i Eriću. Usa
Br. Gagri i Šimuncu, Kanada

Dragi moji !

Već se nalazi u tisku okružno pismo, koje će stići u sve dijelove svijeta s pozivom, da pošalju svoje pozdrave za proslavu Desetog Travnja u Toronto i svoje sugestije na pismeno za RADNI SKUP ODPORA, na kojem se trebaju izraditi norme i sve ostalo za rad VANJSKOG FRONTA. Naveo sam i razloge. Uputiti ću to na sve povjerenike u Usa i Kanadi sa sugestijom da osobno prisustvuju svi kojima je moguće, a da se dogovore radi eventualnog zajedničkog putovanja u Toronto i natrag, te da svi pripreme svoj referat o domaćim prilikama, kao i o idejama za rad na tom LEGALNOM VANJSKOM FRONTU. Vjerujem da će Vam se sviditi i vjerujem u uspjeh proslave i zaključke samog sastanka. Ja ću isto poslati referat kao i pozdrav.

Na Vama je da organizirate vezu medju Vama, tj. najbližima. Staviti ću na taj poziv adresu Gagrinu u Torontu, te Rudinu u Usa, kao i adresu ODPORA U TORONTU, da se na te adresu mogu svi obratiti.

Prilažem Vam kopiju pisma Dru. Krnjevića radi dvorane. U isto vrijeme viditi ćemo dokle su voljni ići oni iz HSS-a koji hoće Hrvatsku Državu. (Pojašnjenje današnjim naraštajima koji nisu upoznati, malo ili nimalo, sa hrvatskom situacijom u emigraciji. Državotvorni Hrvati su htjeli svake godine slaviti hrvatski državni praznik koji je bio DESETI TRAVNJA. Mi Hrvati prije 10 travnja 1941 godine nismo imali naš hrvatski državni nacionalni praznik. Svake godine od 1945 pa sve, rakao bih, do 1990 Hrvati u iseljeništvu su bili razdjeljeni što se tiče slacljenja hrvatskog nacionalnog i državnog praznika.
Hrvatski Oslobodilački pokret, HOP je držao monopol nad tim danom. HSS taj dan nije priznavala, tj. Deseti travnja kao dan hrvatske državnosti. Njihovi članovi su mogli ako su htjeli ići na te proslave kao gosti ili kao dobri državotvorni Hrvati. Mnogi Hrvati koji se nisu slagali sa politiko HOP-a nisu htjeli ni ići na njihove proslave Desetog Travnja; te bi samo za sebe i svoje simpatizere održavali proslave Desetog Travnja posebno i zasebno. Sjećam se natezanja u Parizu i kada se nismo mogli složiti, isti dan bi se u gradu parizu slavele dvije pa čak i tri proslave hrvatske državnosti Deseti Travanj. Tako je bilo, na svu žalost, i na drugim mjestima. Zato general u ovom svom pismu piše o dvorani HSS koju su Hrvati Toronta iznajmili kako bi imali svoj sastanak RADNOG SKUPA ODPORA I VANJSKOG FRONTA, a u isto vrijeme imati i proslavu DESETOG TRAVNJA, pošto će tog puta biti Hrvata sa svih Kontinenata. mo
).
Mi nikoga ne uključujemo, a niti izključujemo. Mi pružamo ruku svakom Hrvatu, koji je za Državu (Hrvatsku, mo). Ako smo voljni razgovarati, a jesmo, sa prevarenim hrvatskim istarskim partizanima, kako nebi sa HSS-om, koji nam je dao medju inim i šefa HOP-a Dra Hefera. (Dr. Stjepan Hefer je iz Osjeka. Bio je istaknuti član HSS. Za vrijeme NDH bio je neki službenik pri nekom miniastrastvu, što mi nije sada najpoznatije kojega. Doselio se u Argentinu poslije Bleiburške Tragedije kao i mnogi drugi Hrvati. Poslije Poglavnikove smrti 28 prosinca 1959 god., postao je predsjednik HOP-a. Postoje priče da ga je na smrti Poglavnik dr. Ante Pavelić "svojom oporukom" imenovao za predsjednika. Tu "oporuku" navodno je izmislio dr. Fra. Branko Marić, jer je on bio tu nazočan prilikom Poglavnikove smrti. Zato general govori o HSS da su oni dali Hefera za šefa HOP-a, mo).
Ne vjerujem da itko misli da je Dr. Hefer jedini Hrvat u HSS.
Vjerujem da bi PRIJATELJI ODPORA IZ USA morali izdati parolu: SVI U TORONTO ! Ove godine imati ćemo, vrlo vjerovatno proslavu HOP-a, a možda i saveza, kojemu je kako sam tek sada saznao br. Meheš (predsjednik, mo). On je napola naš, - ali Savez se pojavljuje sa idejom da sabotira Odpor. U tom nisu uspjeli sa Dubičancem, ali mi nemožemo samo zato da udovoljimo našeg polubrata Meheša otići u Savez. Bilo bi to glupo, kao što bi bilo glupo da ja osobno pomažem ljude, koji baš najmanje mene vole, a protiv ljudi, koji skupa s menom dijele zlu sudbinu dugi niz godina. Treba egzistirati, da bi mogli koegzistirati, zar ne? To ne znači da se trebamo odreći niti suradnje sa Savezom, niti vlastite proslave, kao što je to već tradicionalno. Australija i Njemačka su delikatne, a u Usa vjerujem da radi suradnje sa Uj. Hrvatima nemožemo. Ako sada zatajimo u Torontu, onda smo se odrekli nastupa KAO ODPORA. A to nesmijemo, ako hoćemo da nas se ozbiljno shvati.
Zato: svi u Toronto ! Bog.
podpis olovkom general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon lis 22, 2012 08:39 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
OLAKŠICA

general Drinjanin
9.2.1965.

PRIPADNICIMA ZAPOVJEDNOG SKUPA ODPORA

Draga braćo !

Prilažem vam kopiju pisma, koje sam uputio našem dragom prijatelju prof. Mehešu. (Pogledajte u pismo kojeg je general pisao prof. Mehešu dan ranije, tj. 8 veljače 1965. i tu ćete vidjeti generalove jade. Pismo je priloženo na ovim stranicama 16 lipnja 2012., mo) Nakon ozbiljnih potečkoća koje sam imao krajem 1964., kako u mom privatnom životu, (koliko je poznato general je živio sa svojojom četvero djece odvojeno već od 1960 godine. Te 1964 godine je bio razvod braka, mo) tako upogledu tiskare, zahvaljujući Bogu i pomoći i izdržljivosti vas sviju, vjerujem da je došao čas, da afirmiramo ime i organizaciju Odpora na način, da organizacija može funcionirati samnom ili bez mene. To je preduvjet, da se može ići korak dalje. Oni koji su nam negirali političku pamet, davno su propali. Oni koji su nam negirali pravo da vodimo revoluciju, frakasirali su. Oni koji su dirali u našu čast - dokazali su da su bili nečastni. Sada je na nama red. Ne smijemo zatajiti. Legalizacijom kruga Prijatelja ODPORA U USA stvoreni su za našu afirmaciju. Svaki na svom području neka taktizira kako može, neka sudjeluje u radu društava kojih hoće, ali ne gubiti vrijeme u očekivanju nemogućeg.

Treba izvršiti podpunu reviziju naše taktike i strategije na političkom polju. Ja se nadam, da ću za najkraće vrijeme moći izbaciti nekoliko OBRANA manjeg obima i u mnogo primjeraka, kako bi vi mogli na svojim područjima povezati nama sklone ljude. Podpuni frakaso Hop-a, Vijeća i HSS - da ne govorimo o H,B,Z. (Hrvatska Bratska Zajednica, H,B,Z koja je osnovana 1893 godine u Ameriki kao jedno "bratsko društvo" koje je pomagalo Hrvate u potrebi. To društvo se je naglo širilo i proširilo se i u Canadi. Svojim uzajmnim radom je vremenom postalo jedno od Životnih Osiguranja u USA. I ja sam bio član HBZ. Presta sam biti članom najviše zbog jugoslavenske orijentacije tog osuguravajućeg društva, mo) - stavlja nas u svijetu pred čisto politički problem. Vama prepuštam taktički dio, pa ostanite u drugim društvima gdje mislite da je potrebno, a stvarajte ODPOR gdje se to može.

Ja vjerujem, da ću u nizu okružnih pisama pripadnicima Zapovjednog Skupa moći obraditi aktualna pitanja i posvetiti se domovinskom sektoru. (Rekao bih da su baš u to vrijeme počela slanja raznih letaka u Domovinu Hrvatsku, na jednom finom i tankom papiru. U tim letcima se je govorilo "domovinskim ili tamošnjim jezikom", kako bi ljudi bolje mogli razumijeti PORUKU u tim letcima. Iznijeti ću par tih letaka kako bi se mogla primijetiti TENDENCIJA istih, mo). Ako Husnija i njegova familija budu mogli izdržati ovu klimu t.j. vlagu - onda će i stvar tiskare imati svoga čovjeka. Na svaki način ja ću napraviti ono što mognem, a učiniti i vi isto tako. Vjerujem, da ću tokom ovoga tjedna staviti u pogon LINOTYP, a to će biti početak jednog novog doba za Odpor.

Ovih dana razaslati ćemo malu ali značajnu raspravu puk. Štira : "Strateška Važnost Bosne". (Radi se o jednoj maloj stručnoj knjižici od 48 stranica, koja je tiskana u knjižnici DRINAPRESSA 1965 god., a koja daje sažetu analizu Bosne. Ovu knjižicu bih preporučio svim Hrvatima, a posebno preporučujem samonazvanim Bošnjacima, da i oni vide svoje podrijetlo, mo) Naravna stvar da vam svima sravljam na srce, da za 10. Travnja afirmirate gdje je god to moguće ODPOR, ako ne drugo - jednom Misom ili bratskim sastankom, pa da odmah o svemu tome pošaljete izvještaje i fotografije u crno-bijelom, a ne u bojama, kako bi neposredno iz toga mogli tiskati jednu spomen DRINU o 20-godišnjici ODPORA, za koji broj od sviju vas očekujem suradnju. Od sada ubuduće, ukoliko se ne dogodi štogod nepredvidjenoga, naše će veze biti češće i sigurne.

Uz naš vojnički pozdrav, odani vam general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon lis 22, 2012 08:40 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
HRVATSKI NARODNI ODPOR

Glavni Stan Oružanih Snaga
general Drinjanin,
17.VIII.1962.

Nekolicini braće predstavnika Odpora, Toronto, Canada

Draga braćo !

Netko dulje, netko kraće vremena, ali svi ste bili, jeste, i nadam se, ostajete, predstavnici Odpora. Prema tome sasma je logično i prirodno da to dodje do izražaja na Konferenciji u New Yorku. (Ovdje se radi o prvom poslijeratnom sveopćem hrvatskom emigrantskom nastojanju da se dođe do jedne snošljive i zajedničke platforme svih Hrvata u iseljeništvu. Reklo bi se da su se tu sastale sve hrvatske političke grupacije osim HOP-a i HSS-a. Oni su svojim uobičajnim standardom bojkotirali s izgovorom da su samo oni izravni i legalni predstavnici hrvatskog naroda, te prema tome, oni se ne priklanjaju nikome, jer da bi se svi drugi trebali prikloniti njima. Tada je u New Torku osnovano PRVO HRVATSKO NARODNO VIJEĆE. Organizaciju HNO za Oceaniju je trebao predstavljati Srećko Rover iz Australije. Tko prati ova PISMA MAKSA LUBURIĆA nesumnjivo će uočiti početak prikrivenog razlaza između Srećka Rovera i generala Drinjanina. Iz ovih PISAMA koje sam do sada objavio može se primijetiti da je Srećko Rover pao pod jedan veliki utjecaj dra. Branka Jelića. Mo).
Iz Australije dolazi Gl. Povjerenik za Oceaniju, brat Rover. On predstavlja prema, odluci viđe druđtava, u kojima Odpor ili ima, ili su jednostavno kompletna društva Odpora. Logično je, da će brat Rover predstavljati Australiju, ali je isto tako logično da će u osnovnim pitanjima, kada se bude radilo o Odporu, biti uz brata Rudi Erića, našeg glavnog predstavnika. Ako dodje Dr. Hefer (koji se nije pojavio, mo), Dr. Oršanić, Dr. Jelić, itd., oni će svaki govoriti o problemima u Americi, Evropi itd., ali će predstavljati svaki svoju stranku, Pokret, Organizaciju. Logično je zato, da se vi nadjete uz bok brata Dubičanca, ili ostalih predstavnika Kanade, kada se bude govorilo o Kanadi, a isto tako je logično, da budete uvjek, svakom zgodom, u dobru i u zlu, uz brata Erića. Bez toga nismo ništa. Na Konferenciji će svaka Organizacija biti predstavljena po nekome. Vi predstavljate Odpor. I mjesto Vam je uz onog, tko Vam je Glavni Predstavnik, a to je za svakog pripadnika Odpora bez ikakve rezerve Rude Erić.

Osnovna je stvar političkog poštenja i ljudskih vrlina biti vjeran organizaciji, koja Vam je dala mandat, da ju predstavljate. Nitko od nas kao pojedinac ne predstavlja ništa. Skupa predstavljamo našu organizaciju. I svi skupa emigraciju. Osnovna je vrlina biti u dobru i zlu sa zapovjednikom, predvodnikom, odborom, ili skupinom, koja nas vodi ili predstavlja. Ne samo da tim korakom ne štetimo rad Nac. Hrvatskog Vijeća, nego dapače, istome dajemo neku solidnost, jer predstavljamo neku anarhičnu grupu, nego jednu solidnu i jaku organiziranu skupinu, koja ima svoja načela, statute, norme, organizacijsku snagu. KONFERENCIJA individualiteta, bez organizacijske stege i strakture nebi mogla pokrenuti snagu. Demokratski, dobrovoljno prihvaćena stega sprovedena u djelo je snaga jedne organizacije bilo kakvog stila. Jedna organizacija, kao Odpor, sastavljena od veterana jednog rata, posebno mora poštivati zakone, koje je sama sebi postavila. Stega u ime skupnog dobra je mjerilo naše sviesti i iskrenosti. Prema našemu držanju će nas ocjeniti naši članovi, prijatelji pa i naši protivnici.

Znate, na Konferenciji u New Yorku, svi kao jedan oko Erića, a on će se sa Vama, odnosno svim predstavnicima Odpora, dogovoriti. Ja Vas sve u to ime pozdravljam, sa našim vojničkom pozdravom,

general Drinjanin (podpis olovkom sa vojničkim štembiljem HNO)


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon lis 22, 2012 08:43 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
KRITIKA ILI KLEVETANJE

Gospodin Rudi Tomić iz Toronta je bio glavni i odgovorni urednik hrvatskog mjesečnika novine GLAS DOMOVINE koju je izdavao šestesetih godina. Kasnije kada je gospodin Rudi Tomić bio ili izbačen ili samovoljno napustio organizaciju HNO, je počeo izdavati privremenu novinu "NAŠ PUT".

Imao sam priliku upoznati tog otmjenog i uštirkanog Hrvata u Torontu. Za njegovo hrvtstvo nitko mu ne može ama baš ništa loše reći; ali za njegov jezik i njegovo pero je sasvim druga stvar. Više je bio poznat Hrvtima svojom arogantnošću nego svojom inteligencijom. Sve u svemu bio je velika žrtva hrvatstva i za Hrvatsku mnogo žrtvovao i pomagao. Kasno bi ligao a rano bi se ustajao kako bi mogao krajeve dnevnih obveza pozavršavati. Tako je, kao član Hrvatskog Narodnog Odpora ogranka ERIK LISAK u Torontu, napisao podug i dobar članak s naslovom HRVATSKI NARODNI ODPOR i pod naslovom masnim slovima: STRAH I TREPET SRBOKOMUNISTIMA A NADA NAŠE SUTRAŠNJICE. Članak je podug i, rekao bih, napisan s puno ljubavi, poštovanJa i odanosti TEMELJNIM NAČELIM HRVATSKOG NARODNOG ODPORA i njegovu Glavnom Zapovjedniku generalu Drinjaninu. Među hrpom hvalospjeva da spomenem samo ovo: "...Iako su neki od starih boraca odrekli se ODPORA i generala Maksa, ali to nije sudbonosno za Hrvatski Narodni Odpor, jer se iz dana u dan borbeni redovi ODPORA podmladjuju i nove snage pridolaze, koje su pune borbenog duha i ljubavi prema svojoj domovini, a odani svome narodu i svome generalu Vjekoslavu Luburiću.

Zbilja lijepo i plemenito, bratski i hrvatski, puno ushićenja i samopouzdanja, kako u sebe tako i u organizaciju HNO koje je bio član; te svoj rodoljubno dugi opis hvale HRVATSKOM NARODNOM ODPORU završava ovim riječima: "...Domovina je majka, koja će nas uvjek moći razumjeti.

ŽIVJELA NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA! ŽIVIO HRVATSKI NAROD! ŽIVIO GEN. VITEZ VJEKOSLAV LUBURIĆ!
Potpis Rudi Tomić.

Kao naslov ovog opisa sam stavio KRITIKA ILI KLEVETANJE. Neka ovo bude kao uvod na pismo jojeg ću sada dolje iznijeti. Moj komentar pismu ostavljam dragim čitateljima da se izjasne dali naslov odgovara sadržaju pisma ili ne. Pozdrav svima. Otporaš.


"N A Š P U T"
- our way -
Mr. Ivan Hrvoj,
Box 98,
Arlov, Sverige, Eurpoe. Toronto, 9. lipnja ' 65

Dragi prijatelju !

Primili smo Vaše cij. pismo s priloženim izvješćem o Vašem boravku u Šoanjolskoj i posjeti gen. Luburiću, a nešto kasnije primili smo (ovdje Rudi Tomić govori ili piše u množini, a za cijelo se radi o njegovu bratu Srećku Tomiću koji su uistinu bili i ostali jedini urednici spomenute novine, mo) i poslanu nam predplatu za "HP" (putem pošte $ 4.35), te Vam se na svemu bratski i od srca zahvaljujemo.

Drago nam je, da ste se uz osobnu žrtvu htjeli uvjeriti u rad "Drinapressa", kao i to, da se sastanete sa gen. Drinjaninom u Valenciji. Vi Nam pišete, da se ima šta vidjeti u tiskari i da radi punom parom. Smatram, da bi bilo i sramota kad se ne bi imalo što vidjet, jer u ime tiskare dobiveno je dosta novca, najviše dolara i funta, ali i pored toga ne vidimo da iz nje izlazi mnogo tiska. O materijalu, koji je "namjenjen za domovinu", ne mogu govoriti. Ali, iskreno rečeno, ljudi u mnogo šta sumnjaju.

Nemojte dobiti pogriješno mišljenje, da mi imamo nešto protiv gen. Luburića i "Drinapressa", ali nam se ne svidja način na koji je tiskara kupljena, (tiskaru je kupio i platio osam tisuća (8) američkih dollara Stipe Šego iz Chicaga, mo) kao i propaganda, koja se tamo stvara. Nitko od nas nije zaboravio toliko obećanja, osobito zadnjih godina, a koliko je tih obećanja ostvareno? Stvorena je sumnja u sve, pa i u generala, s pravom ili ne. Vi ste uvjerenja, da je ODPOR u kanadi tolika sila, po broju i idealu, da joj nema pramca u hrv. emigraciji. To je, dragi prijatelju, samo štetna propaganda. Kako sam naglasio, nemam ništa protiv Odpora, ali sam protivnik svake laži. U Torontu ima grupica ljudi (na zadnjoj god. sjednici bilo ih je svega 29), a sve od zla oca i gore matere. I pored toga što gen. sve zna, on nagovještava treći korak iz Toront! Mi iz ljubavi za domovinu još šutimo, ali mi se čini ne ćemo moći dugo. Tiskara je korisna, ali nije uputno da u njoj pravi revolucionarci troše vrijeme. Za takove stvari ima i drugih ljudi (svakako je mislio na sebe i svojeg brata, mo), prema svojim zvanjima pozvanijih. Kada bi Odpor bio Odpor, što znači jedna revolucionarna organizacija (ne svakako voj. formacija), onda bi se na Odpor gledalo kao na jednu pozetvinu skupinu, koja zna da radi i da ne stavlja sve na bubanj što čini, ili što kani činiti.

Nepromišljene stvari, obmane i laži, klevete, a najviše naši hrvatski "idoli" rezultat su našeg neuspjeha za ovih dvadeset godina. Ipak, ne bi nam bilo toliko teško, da su zablude pravljene nenamjerno, ali očito je, da su pravljene i da se još uvijek prave namjerno! Naši Hrvati i danas slave one, koji su stvorili partizane (a oni postojali u redovima KPJ prije proglašenja NDH i iskočili na površinu zemlje 22 lipnja 1941., kada im je tavariš Staljin dao mig, mo) i Bleiburg! Gdje nam je pamet?

Dragi prijatelju, poznato nam je da Vi pripadate Odporu i da ste mu povjerenik, ali ipak vjerujemo da volite istinu i da ljubite svoju Hrvatsku. Stoga, vjerujemo, da ćete bratski shvatiti i rastumačiti ovih nekoliko riječi. Konačno isti nam je cilj: sloboda i nezavisna Država Hrvatska.

Vi ste krasno napisali sastavak, opisali put i dodir s ljudima, ali to uglavnom spada u privatnu stvar i donekle u propagandu Odpora, onoga o kojemu sam Vam naprijed pisao, pa se nemojte ljutiti, što Vam ne možemo udovoljiti želji i objaviti članak. Mi ne vidimo, da iz jedne fašističke i diktatorske Španjolske može ikome sunce ogrijati, a najmanje njenom narodu.

Ako želite po nekim pitanjima možemo još izmijeniti misli, koja bi nam mogal koristiti u našem budućem radu za Hrvatsku...Hrvatska nam mora biti prvom mjestu pa onda sve drugo. Mislimo svojom glavom i nedajmo se zavaravati nikome, a osobiti je grijeh zavaravati poštene rodoljube.

Javite nam se opet, prema želji i potrebi. Mi Vas svi oko !NP" pozdravljamo.
Vaš R. Tomić (podpis).


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon lis 22, 2012 08:46 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
POSLIJE SMRTI GENERALA DRINJANINA.

Donosim ovdje jedno pismo gospodina Štefa Crničkog (1903-2006) pisano olovkom Ratku Gagri u Toronto. Koliko god ovo pismo moglo izgledati nevjerodostojno glede nekih iskaza o ubojstvu generala Drinjanina, ipak ovo pismo je pisao čovjek koji je bio upoznat sa mnogim stvarima u Tiskari Dranapress-a i sa životom samog generala. Dakle osoba koja je bila na licu mjesta neposredno gnjusnog zločina i imala uvida u mnoge stvari, i velike i male sitnice. Tada sam živio u San Franciscu i dobio izvještaj kojeg su dr. Miljenko Dabo Peranić i Štef Crnički pisali. Taj izvještaj sam stavio ovdje 20 svibnja, pa ako netko treba neke pojedinosti neka potraži taj datum opisa ovih pisama. Također ću prilikama potrebe ubaciti neke nadopune poradi bolje jasnoće samog sadržaja pisma. Otporaš.


Carcagente 8 svibnja 1969.

Gospodin

Ratko Gagro Toronto


Dragi Ratko !

Ja sam primio obavjest i Vaše pismo od 28.IV. Ja sam Vam svima javio u okružnom pismu IV/1 i IV/2 što i kako se dogodilo. Policija je ubojici u tragu, ali više Vam ne smijem pisati u interesu istrage, premda znam mnogo više o tom, jer postoji mogućnost da cenzura čita i ovo moje pismo. General je s nama i mi idemo dalje. To smatram ovaj čas najvažnijim, jer u žalosti ne smijemo klonuti, budući da imamo pred sobom Domovinu i njezinu slobodu.

Za ovaj šas je najvažnije što sam Vam već pisao. Trebamo ovlaštenje od Vanjskog Fronta uz podpis Predsjednika i Podpredsjednika (t.j. Erića i Gagre) uz supodpis Ivana Prcele, jer njega Padre Oltre najviše pozna, i nju najviše vjeruje a drugi Španjolci vjeruju zato, jer je ozenio Španjolku. (Ivan Prcela se je oženio sa Španjolkom 26 prosinca 1963., a vjenčani kum mu je bio general Drinjanin, mo) Kad ja taj dokumenat imam, onda mogu prevesti tiskaru, jer mi je sud prije neće uručiti. Taj dokumenat se ima poslati na Padre Oltra (ili ga Ti možeš donijeti). Oltra će tada dati to Fernandu Matteo Ross, koji ima glavnu riječ, jer tiskara glasi na njegovoe ime.

Ovdje je naime zakon, da stranac ne može na svoje ime imati nikakovo poduzeće niti obrt. Obrt mora glasiti na ime španjolskog državljanina. (Gdje su oni Hrvati sada koji su spočitovavali prvom predsjedniku RH dru. Franji Tuđmanu koji je u zakon RH stavio DA SVAKI DRŽAVLJANIN RH. MORA UZ DRŽAVLJANSTVO IMATI I DOMOVNICU AKO ŽELI POSJEDOVATI NEKRETNINE U RH, mo). Toliko o tome.

Ovamo je stigao preključer Dinko Šakić, šogor Maksov iz Argentine, i biti će ovdje dok Vi dodjete, a s Vama skupa putuje u Toronto do Zore...

Pisao sam već (u povj. listu), (za mene nečitljivo, mo) da se ne obraćate na Beluhana, (Eugen Beluhan Kostelić, duhovnik Hrvata u Španjoloskoj, napisao knjigu u Valenciji 1967 godine u vlastitom izdanju od 525 stranica "STEPINAC GOVORI". Njega u svojoj knjigi "POGIBIJA GENERALA LUBURIĆA" prof. dr. Miljenko Dabo Peranić u mnogo čemu sumnjiči kao potrebno ili posluženo oružje u uroti ubojstva generala Drinjanina. U daljnjim pismima koja ću iznositi bit će još spominjanja Eugena Beluhan Kostelić, mo) jer u njegovoj kući se skovala urota (a da on možda i nezna ništa, jer je bedast). U istom kolu je i Bebek, (Željko Bebek je bio glavni urednik novine OBRANA u prvim početcima 1963 god. Radio je s generalom i bio je vrlo neodgovran. Došao je u sukob s generalom a u isto vrijeme se usko sprijateljio s Ilijom Stanićem. Koliko se do sada doznaje iz samih izjava Ilije Stanića, ubojice generala Drinjanina, bio je Ilija kod Željka Bebeka čeasti gost tih pripremnih dana za ubojstvo generala. Ja sam pisao Željku Bebeku u siječnju 1979., našto je on meni odgovorio 8 siječnja iste godine sa adrese: Željko Bebek/ Av. Cardenal Benlloch, 89 Valencia - 10, Španjolska...Mnogi su sponjali tu istu adresu gdje je često navraćao Ilija Stanić. Mogao je Željko Bebek biti prijatelj Ilije Stanića a da ovaj uopće ništa nije ni zna niti u što posumnjao. Ali u zadnjim izvještajima Ilije Stanića, on govori da je imao ortake, tu u Valenciji, ili okolici, samo ih nije htio spominjati. Mo), kao i Filipović, pomoćnik Tijanov. (Pava Tijan je bio glavni urednik Hrvatskog Radio Sata GLAS MADRIDA, a Karlo Filipović o kojem dr. Peranić u spomenutoj knjigi piše na str. 100 "...da Vjerni Generalov vojnik nije ništa znao, ništa naslućivao..." Svi ovi su pod polic. paskom. Isto tako i Oreč (Jozo Oreč, živio u Australiji, bio član Hrvatskog Revolucionarnog Bratstva, HRB, udbini agenti ga ubili u južnoj Afriki u gradu Johansburgu 1979 g., mo), koji je došao iz Australije, a koji stanuje kod Beluhana. Dakle, nikakove veze ne imati s njima.

Danas me je obavjestio Padre Oltra, da fra Branko Marić želi govoriti sa mnom. Nazvat ću ga (možda?) telefonski i pitati šta hoće, ali ništa više. Ja si mislim šta hoće?

General je bio za njih sve previsok, pa ga nisu mogli preskočiti, ali sada kada njega nema, misle da će nas "male" prevesti žedne preko vode. varaju se! Mi idemo i dalje putem Odpora, kojeg je označio naš Veliki General.

Za sada stanujem u hotelu Espana Carcagente telefon br. 230. Poštanska adresa je stara Apartado 32, Carcagente.

oprostite što pišem rukom, jer su mašine zatvorene u tiskari i ne mogu do njih, Prije su mi posudili fratri, ali i oni trebaju svoju mašinu. Dakle, ja moram čekati dokumenat, kako sam spomenuo. Operacija X znači: dabo Peranić je takodjer trebao biti ubijen, nakon što sam ja otišao ovamo 23 travnja na večer. (Mišljenja sam da je ova stvar MALO preuveličana. Dr. Miljenko Dabo Peranić je moj vrlo dobar osobni prijatelj. Radili smo skupa u istom poduzeću LIBRAIRIE HACHETTE preko šest godina. Bio mi je vjenčani kum. U kolovozu 1978 godine sam ga otišao posjetiti u New York. Tada mi je dao rukopis svoje knjige "POGIBIJA GENERALA LUBURIĆA" da pregledam te da dadnem moj opažanje, obzirom da sam mnoge spomenute Hrvate u toj knjigi poznavao i sa njima bio godinama dobar prijatelj. Prekonoći kod njega sam rukopis pregledao i stavio neke primjedbe. Sutra uz doručak sam mu rekao da se mnoge stvare iz te knjige trebaju izbaciti, našto je on rekao: NI SLOVA. SVE ILI NIŠTA. Njegova supruga Marija se je složila s menom. On je knjigu izdao u vlastitoj naklad 1984 god. u New York-u, mo). Izmaknuo je i danas sam primio pismo, da je za sada to odklonio (putem policije).

Kopiju ovog pisma šaljem Rudi Erić na znaje.

Primio sam pismo od Jakova, i odmah ću mu odgovoriti. Do malo prije sam bio na konferenciji sa policijom. Kako vidite nikad malo mira. Jučer smo ja i Dinko u Valenciji.

Mnogo pozdrava Vama, gdji Lenki (Ratka Gagre supruga, mo), Vladeku i svoj ostaloj braći.

Sloboda Hrvatskoj! vaš (podpis) Štef Crnički.

PS.

Kada dodjete u Carcagente (avionom možete u Valenciju te uzeti željeznicu do Carcagenta. Ako možete javite dolazak, da čekam u Valenciji). ako dodjete sami u carcagente, javite se policiji, Gardia Civil, da Vas oni dovedu k meni. Štef.

NB:

Sada imamo pismo pukovnika Stjepana Crničkog, starog Maksova prijatelja još iz Janka Puste. On nam je dao do znanja kako stvari stoje četeri (4) tjedna poslije pogibije generala. Prethodno pismo kojeg je pisao Rudi Tomić je sasvim suprotnog značenja i sadržaja. zato se može reći da je bilo mnogo naklapanja i nagađanja sa svih strana oko pogibije generala Drinjanina. Danas nam je kamokud zgodnije povezti sve te spletke i nagađanja, jer je sami udbin ubojica Ilija Stanić izišao sa svojim pričama, osobito iz sarajevske udbine arhive gdje je Ilija Stanić 29 travnja 1969 god. u detalje dao izvještak kako je ubio generala Luburića.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon lis 22, 2012 08:47 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
OSTAVŠTINA GENERALA LUBURIĆA

Prilažem ovdje izvještaj pukovnika HOS gospodina Stjepana/Štef Crničkog upućen dužnostnicima VANJSKOG FRONTA HRVATSKOG NARODNOG ODPORA. Iz ovog izvještaja se može jasna slika vidjeti SVE IMOVINE GENERALA DRINJANINA. Mnogi su si zamišljali da general živi u velikom bogatstvu i raskošnu životu. Tako je i generalov ubojica Ilija Stanić nedavno izjavio u "seriji jugoslavenskih tajnih služba" kako je general raskošno živio.

Ja posjedujem par kutija pisama generala Drinjanina koje je on pisao svojim suradnicima, prijateljima i znancima. U tim pismima je izražena GENERALA DRINJANINA SVA LJUBAV ZA ONIM ŠTO ON VOLI, A TO JE NAŠA HRVATSKA, KAO I SVA MRŽNJA ZA ONIM ŠTO ON NE VOLI, A TO JE SVAKA JUGOSLAVIJA.
Neki su već mogli primijetiti u do sada iznešenim pismima kako se je general obraćao svojim suradnicima da mu novčano pomognu snositi nagomilane troškove oko tiskare DRINAPRESS-a. Pripustimo riječ očevidcu Štefu Crničkome, koji je po ovlaštenju VANJSKOG FRONTA HRVATSKOG NARODNOG ODPORA i po španjoloskom zakonu preuzeo OSTAVŠTINU GENERALA LUBURIĆA.



"DRINAPRESS"
Carcagante, Španija Carcagente, dne 7 kolovoza 1969.


Draga hrvatska braćo,

Javljam vam ovime, da sam kao opunomoćnik VANJSKOG FRONTA HRVATSKOG NARODNOG ODPORA preuzeo dana 5. kolovoza 1969. imovinu hrvatskog Narodnog Odpora iz ruku španjolskog suda u Alciri.

Sud je uručio Hrvatskom Narodnom Odporu na moje ruke tiskaru, koja se sastoji iz 1 Lynotipa, 2 tiskarska stroja, 1 stroj za prelamanje listova za knjige, 1 mali stroj za štampanje naslova, posjetnica i ostalih manjih stvari. Zatim jedan nož za rezanje papira i 1 presa za prešanje papira.

Osim toga olovo sirovo, te u slogu, kao i sav ostali pribor, koji pripada tiskari.

Zatim mi je sud predao radnu sobu Generala, koja se sastoji iz 1 stola, i vitrina, 3 stolca, te ormarića za papir i pisma, 1 jedan vojnički krugoval za primanje na sve valove, te jedan televizor.

Zatim mi je sud predao arhivu, koja se je nalazila u stanu, dok je najvažniji dio arhive uzela policija, te se sada ona nalazi kod zapovjednika žendarmerije (guardia civil), (Nadati se je da će ta ista GUARDIA CIVIL jednog dana dati HRVATSKOJ DRŽAVI, za koju se je general borio cijeli svoj život, svu tu ARHIVU u jojoj se nalaze generalove zapisane USPOMENE preko 30 tisuća stranica, mo), te knjige na svim jezicima osim španjolskog, kao i knjige koje su na skladištu.

Osim toga predao mi je sud svu poštu, koja je usljedila poslije tragedije Generala, kao i sve ćekove, koji su kasnije stigli.

Zatim mi je sud predao i dugove, t.j. još ne isplaćene račune, u prilično velikom iznosu.

Ostalu imovinu i to pokućstvo, posteljinu, odjela, španjolske knjige, kuhinju, hranu, predao je sud bivšoj suprugi Generala za djecu jer su djeca sada kod matere svoje. Ona si odprema stvari, koje joj je sud dodijelo svojoj kući.

Drinapress je jučer 6. kolovoza počela radom. Jučer i danas štampali smo 4 stranice OBRANE, te se nadam, da će za tjedan dana po prilici OBRANA mići izići. Strojevi su u ispravnom stanju.

Nadam se, da ćemo uz pomoć Božiju i suradnju svih Vas, hrvatskih rodoljuba poći brzim korakom naprijed.

Meni je hvala Bogu uspjelo spasiti imovinu Odpora, a na Vama je braćo, da je očuvamo i povećamo.

Molim svu braću, da ovo uzmu na znanje, te Vas sve pozdravljam sa bratskim pozdravom SLOBODA HRVATSKOJ !

Stjepan Crnički.

Odposlano:

R. Erich
R. Gagro
M. Nosić
S. Brbić
M. Mikac
Lukas Juričić
Ilija Vučić
Pavle Vukadin
S. Mikulić
S. Fištrović
Ivan Džeba


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon lis 22, 2012 08:49 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
JEDNA ŽALOSTNA SREĆA

Donosim ovdje jedno pismo pukovnika Stjepana/Štefa Crničkog, koje će za sigurno biti citirano mnogo puta i koje će za sigurno poslužiti popuniti prazninu generala Drinjanina. Na kraju pisma ću reći par riječ i za sada ništa više. Otporaš.

DRINAPRESS
Santa Ana, 33
CARCAGENTE Carcagente, dne 20 siječnja 1970.

Gospodin

R A T K O G A G R O

Dragi brate ratko !

Primio sam Vaše pismo od 12 siječnja ove god. i osvrnut ću se njega kasnije, čim dospijem, ali sada bih Vam rado svratio pozornost na jednu stvar.

Vidim teškoće Vaše, a da o svojim i ne govorim. Ljudi su mi u prvo vrijeme cvilili neka izdam OBRANU, a sada kad ju imaju hoće Bog zna što. Svi stavljaju zahtjeve, ali oni sami malo rade.

U ovom pismu rado bih Vas upozoriti na jednu stvar:

Oisali ste mi, da ste poslali na Padre Oltra ček na 400.- can.Dolara za djecu. Ček je ispunjen na Domči-a. To je učinjeno vrlo loše, jer djeca od toga neće imati ništa. Njihova mama će to potrošiti Bog zna zašto. To je takova baba, da ja takovu nisam vidio u životu. Nisam htio o tom pisati osim familiji i to Dinku (Šakić, mo), kako je postupala.

Na dan Svih sveti bio je okićen grob Generala, i ljudi su dolazili u masama, bilo ih je više stotina, koji su došli posjetiti grob Generala.

Bivša žena Izabel niti djeca nisu bili. Poslao sam Logarića u Beniganim, da vidi, nisu li možda otišli u Bilbao, ali nisu, jer su bili svi u Beniganimu. Logarić je pitao Domči-a (General je imao četvero (4) djece: Domagoj, 1955, hrvatsko ime, Domći, Drina, 1956, hrvatsko ime, granica na DRINI, Vjeko, 1957, hrvatsko i očevo ime i Marica, 1958, hrvatsko ime, mo) zašto nisu došli na grob oca, a on je slegnuo ramenima -- znači ona im je zabranila ići.

Za Božić sam poslao djeci dar kao i obično, i Logarić (Slavko Logarić, mo) je odnio na badnjak u Beninganim. Predao je djeci, a ona je rekla Logariću, da ga zove Guardia civil /policija/. On je išao. Tamo su mu rekli, da ona traži, da nitko ne smeta djecu i ne posjećuje. Logarić se vratio natrag k njoj i pitao ju šta to znači. Ona mu je rekla, da ne želi da i jedan Hrvat dodje posjećivati djecu. Logarića je to razbjesnilo, što je posve naravno.

Ja ne mogu doći niti blizu, jer sam se posvadio s njom kad sam preuzimao tiskaru /5 kolovoza/ jer je ona htjela arhivu, koju ja nisam dao. Tada se je ona izlajala do mile volje, govoreći, da ju hrvatska politika ne zanima. Udba bi imala ti arhivu, da ju nisam ja oteo, i to preko nje.

radi toga sam pisao Padru Oltri, ako još ima ček, neka ga vrati natrag, i ček se neka položi u banku. U buduće se neka čini tako, jer nije poželjno da se dade babi i jedna centa, da ona troši, a djeca ne će od toga imati ništa. Ona je sve kriva, i mene čudi, da je naš Maks živio s nojme i tri dana. To je takova osoba.

O tim stvarima ja nerado pišem, jer to su osobne stvari, koje se ne tiču Odpora, ali vidim, ali vidim, da se u ovom slučaju i tiču, jer ne želim, da ljudi daju novac, a baba da troši, dok djeca nemaju ništa od toga.

U buduće neka se novac stavlja u banku, tamo gdje je zaključano. Ako Padre Oltra nije taj ček poslao Domći-u, zadržat će ga, a Vi mu javite neka ga šalje natrag.

Toliko o tome.

Uz bratski pozdrav avima Vama.

SLOBODA HRVATSKOJ ! (podpis Štef Crnički.)


NB:

Prije nešto više od godinu i pol imao sam priliku preko telefona razgovarati s čovjekom koji je otišao u Španjolsku posjetiti djecu generala Drinjanina.
Tom prilikom je saznao da su djeca skoro izgubljena. Nezainteresiranost djece da saznaju nešto više o njihovu ocu ga je toliko raztužilo i ražalostilo da je zaplakao.

Djeca su bila mala i ostali su kao SIROČAD. Drugi ih odgajao onako kako je to drugima odgovaralo. Dok su bili s ocem, bili su pod okriljem HRVATSTVA. Kasnije sve što se je dogodilo je JEDNA ŽALOSTNA NESREĆA. Ima u hrvatskoj DIJASPORI takovih slučaje na pretek. Pričao mi je Ante Miletić iz Toronta da je bio krizmani kum sinu njegova prijatelja. Sin nije govorio hrvatski a otac nije govorio engleski. Ante Miletić je morao biti i kum i prevoditelj. Obitelj se odgajala u dva smjera: jedan hrvatski a drugi kanadski. Žalosno ali i često puta istinito.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon lis 22, 2012 08:51 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
Malo prije mi se javio jedan prijatelj s ovom porukom prof. Ivana Prcele. da reknem nekoliko riječi o devedesetgodišnjaku maldiću Ivanu Prceli. Ivan Prcela je rođen 9 ožujka 1922 godine u selu Kašute kod Trilja. Bio je student bogoslovije u Sinju kada su ga partizani mobilizirali u NOB. U svibnju 1945 sa svojom jedinicom u sastavu JNA bio je u Trstu, odakle je dezertirao i prišao na savezničku stranu. Po njegovim iskazima vidio je mnoge brutalnosti JNA što ga je potaklo u slobodnom svijetu raditi na tome da prikupi što god je više moguće iskaza živih svjedoka o partizanskim zločinima počinjeni, kako gosp. Prcela kaže, nad mojim hrvatskim narodom i mojim naraštajem. Uzelo mu je mnogo godina prikupljajući te podatke, sastaviti, složiti, prevesti na engleski i, konačno, napisati obujmu knjigu OPERATION SLAUTHERHOUSE od 557 stranica, 1970 godine.

Početkom šesdesetih godina prof. Prcela dolazi u Europu, obilazi hrvatske iseljeničke zajednice, dolazi u Španjolsku posjetiti neke svoje prijatelje, s kojima je išao posjetiti hrvatskog generala Vjekoslava Maksa Luburića. Kako je sam pričao da je bio više nego oduševljen izjavama generala Drinjanina o svim hrvatskim zbivanjima. To je bio početak iskrene suradnje između generala Drinjanina i prof. Ivana Prcele. kada se je Ivan Prcela 26 prosinca 1963 godine oženio s Španjolkom, general Drinjanin je potvrdio svoje iskreno i hrvatsko prijateljstvo prof. Ivanu Prceli tim da mi je bio vjenčani KUM. Eto, to je upravo KUM prof. Ivan Prcela koji je poslao svom prijatelju G. Vuškić ovu dolje niže poruku da se zna što bi svi Hrvati trebali znati. To ovdje prilažem jer se uistinu odnosi na moje prethodno pismo koje sam ovdje iznio. Otporaš.



G. Vuskic Fri, Jul 6, 2012 at 1:18 PM
1ivanprcela@roadrunner.com <1ivanprcela@roadrunner.com> Fri, Jul 6, 2012 at 2:26 PM
To: "G. Vuskic" <trup1959@gmail.com>


I ja sam godine 1970., skupa sa svojom suprugom Spanjolkom, htio posjetiti djecu mojega nezaboravnoga kuma, ali Isabel nas nije htjela primiti. Ni DOMCI, sada doktor medicine, pred dvije godine ne htjede me primiti nego naprotiv... Isto tako Mirica NE HTJEDE ME primiti, iako sam iz stana gje sam bio u Valenciji kamen mogao baciti u njezin stan. MIRICA TREBA BITI ZAHVALNA SVOME VELIKOME OCU STO JE ZIVA JER MAJKA JE HTJELA NJU POBACITI. Ovo sam nekidan istakao u prijevodu jednog spanjolskoga casopisa - neka to udje u biografiju koja se u Zagrebu pise.

BOG I HRVATI i ZA DOM SPREMNI!

J. Ivan Prcela


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon lis 22, 2012 08:53 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
DRUGO POGLAVNIKOVO PISMO

Donosim ovdje pisko kojeg je Poglavnik dr. Ante Pavelić pisao nekom svom prijatelju. Ne znam koji bi to prijatelj mogao biti. Iz pisma se može razabrati da je taj Poglavnikov prijatelj u to doba živio u Njemačkoj, jer spominje Luciju Rukavinu koja je bila glavna dužnostnica HOP-a za Njemačku. Pismo je po sadržaju povijestne važnosti, jer spominju se Srećko Rover i Maks Luburić. Pismo je u originalu a ne u kopiji. Iako je prošlo kroz mnoge ruke i previjanjem i savijanjem izlomljeno i prilomljeno tako, da je netko, ne znam tko, na pozadini pisma prilijepio drugi papir koji dobro drži originalno pismo. Pismo je ipak čitljivo i nastojati ću ga prepisati onako kako ga je Poglavnik pisao.

Ja sam nedavno na ovim stranicama u nastavcima pisao o ČASTNOM SUDU HRVATSKOG NARODNOG ODPORA koji je bio sastavljen i održan u svubnju 1956 godine, kako bi se mogla dokazati KRIVNJA/NEKRIVNJA nadporučnika Srećka Rovera. Sve što želim sada reći je to: Da oni koje ovaj slučaj zanima, uzmu u obzir i ovo Poglavnikovo pismo, te usporede izvješća raznih svjedoka s tog suda. Ja o ovom slučaju pišem trijezno i bez predrasuda; jer su svi o kojima se ovdje piše bili visoki dužnostnici NDH, a danas nisu mežu živima. Poglavnikovo pismo je pisano na službeno papiru. Otporaš.



P O G L A V N I K
NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE DNE 14 RUJNA 1958.



DRAGI PRIJATELJU !

Primio sam Tvoje pismo od 14 kolovoza, koje mi je poslao veleč. R. (Rafajel, mo) Medić, pa Ti lijepa hvala na izražaju rodoljubnih misli i osjećaja, kao i na požrtvovanom doprinosu od 20 dolara.

Razumijem da tezko i sa bolju osjećaš onaj nemili i žalostni dogadjaj, (Ovdje se radi o slučaju S. Rover, mo) nu koji je bio neizbježiv, i to ne iz kakovih osobnih ili sporednih razloga, nego s razloga izdaje svete hrvatske narodne stvari, koju je izdaju počinio Rover. Kroz dulje se je vremena bilo počelo opažati, da njegovo držanje i postupci nisu u skladu ne samo sa dužnostima prema našem organiziranom radu, nego da i inače s njim nije uredu, dok se nije pokazalo bjelodano, i dokazano, (Sada se ozbiljno može postaviti jedno pitanje Poglavniku NDH, dru. Anti Paveliću, kao jednom auktoritetu: DA ZAŠTO ON ILI NETKO DRUGI KOGA ON POŠALJE NA TAJ ČASTNI SUD HRVATSKOG NARODNOG ODPORA, NIJE DOŠAO NA TAJ SAZVANI SUD I IZLOŽIO SVOJE DOKAZE PROTIV SREČKA ROVERA, mo) da se on nalazi u službi beogradskog komunističkog režima, a sa glavnom zadaćom unašanja nereda i neslog u rodoljubne i boračke redove hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta. Što više, iztragom unatrag se je ustanovilo, da je on izdao Kavrana i drugove, nametnuvši im se za prevodjača preko granice, i predajući ih nakon prelaza preko granice u ruke agenata Ozne. Imajući sve to uglavljeno i kada je povodom jednog akta, izvršenoga po povjereniku Pokreta za vanjsku promidžbu, a po mom nalogu i odobrenju, zapodjeo veliku kampanju u našim redovima s pokušajem da unese zabunu i nered u istima, izdao sam obaviest, da ga se ne može više smatrati članom našega Pokreta.

Na to sam dobio od Luburića jedno vrlo bezobzirno pismo, kojim se on stavlja na stranu Rovera, navodeći neistinite izreke i završavajući time, da se odriče Pokreta i svoje suradnje u njemu, te i vojničkog čina, kojeg je imao.

On je time sam sebe odstranio iz Pokreta i suradnje, a da ni ne spominjem izmišljotina, koje je nakon toga širio o tobožnjoj prodaji polovice Bosne. Rover pako je bio i nadalje pokušao sa i najsramotnijim sredstvima i širenjem neistina razbijati hrvatske boračke redove, nu rodoljubi i borci su mu to uskoro onemogućili.

Evo, to je bilo na stvari, a izdajici ja ne mogu opraštati, jer izdaja, jer izdaja narodne stvari je neoprostiva, a onaj, tko se je s njime poistovietio i svega odrekao, sam se je iz redova Pokreta odstranio, (misli se na generala Luburića, mo) a drugi nitko od boraca nije s tim dogadjajem pogodjen, pa nema nikakova razloga, da se otudjuju od Pokreta i rada u njemu, nego im je dužnost kao rodoljubima i borcima, te kao poštivateljima položene prisege, da se na rad u Pokretu povrate, ukoliko su se udaljili radi nepoznavanja pravoga značenja odnosnoga dogadjaja i radi neistinitih viesti, koje su neprijatelji hrvatskog naroda i pokreta bili razširili.

Dragi prijatelju, znam da su Tvoja sviest i rodoljublje ostali netaknuti i da si onaj isti nepokolebivi borac, koji si bio u slavnoj Crnoj Legiji neumrlog viteza Francetića, te po hrvatskim planinama u borbi za obranu hrvatskog naroda i države, pa Tebi i preko tebe ostaloj braći, koja su s Tobom, evo ova moja bratska poruka, da se opet svrstate u redove Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta u radi i pripremi za konačnu oslobodilačku akciju za odstranjenje iz domovine tudje i komunističke tiranije i za ponovnu uzpostavu Nezavisne Države Hrvatske, u koje vas redove opet bratski primamo i pozdravljamo.

Primi srdačni pozdrav i izruči svoj braći borcima.

Za Dom Spremni ! Tvoj dr. Ante Pavelić.

Nadodato:

Veseliti će me skore Tvoje viesti a možeš mi pisati na sliedeću adresu Središnjeg Odbora: L. (Lucija, mo) Rukavina, Rosenbisch Str. 3 II. MUENCHEM 22. - West Germany. Sve daljnje obaviesti će Ti poslati Ured HOP-a. Ante.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon lis 22, 2012 08:57 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
Z L A T O N E Z A V I S N E D R Ž A V E H R V A T S K E - N.D.H.

Mnogo se je pisalo a još više nagađalo šta je bilo sa zlatom Hrvtske Narodne Banke NDH? Jugoslavenski novinari hrvatskog podrijetla su napisali stotine Feljtona o tom "ustaškom zlatu"; pa čak je u svojoj knjigi GREH, KAZNA I POKANANJE Simo Dubajić je pisao kako je u Kočevlje, gdje je on bio "komadant" došlo 30.000 zarobljenika, nemački general Lor, "ustaško zlato" i zarobljeno oružje...

Donosim ovdje jedno pismo generala Drinjanina od 3.XI.1967. kojeg je pisao dru Miljenki Dabi Peranić u Pariz. U ovom pismu general uzgred spominje i i dio zlato hrvatske narodne banke. Dali je tadašnji hrvatski general Vjekoslav Maks Luburić znao više od svih jugoslavenskih novinara o bilo kakovome zlatu hrvatske narodne banke, to je teško pogoditi. Ali svakako nije teško pogoditi da je general Maks Luburić bio tu na terenu, u Zagrebu, u to vrijeme, i kao glavni zapovijednik obrane grada Zagreba, je trebao ili morao nešto znati, pa je danas do nas, poslije 67 godina dali hoćemo ili nećemo vjerovati šta u ovom pismu general Drinjanin kaže. Otporaš.



3.XI.1967.

genral DRINJANIN

Dragi Miljenko !

Ostavio sam Obranu dogotovljenu, a ja odoh na dva dana van, i samo bi htio upodpuniti što sam ti javio o Draganoviću. (Stjepan, Krunoslav Draganović je bio hrvatski svećenik u Rimu. Mnoge Hrvate je spasio a još VIŠE mnogima pomogao da se isele u druge zemlje, posebice "preko lokve", u Argentinu, Australiju i USA. Kako tvrdi Šime Balen u svojoj knjigi "KRVNIK PAVELIĆ 1952., da je Krunoslav Draganović pomogao prebaciti Poglavnika u Argentinu kao i Eichmenn. Usko je surađivao s prof. Miroslavom Varoš, koji je uistini bio ubačeni agent jugoslavenske Udbe među Hrvate. S Krunoslavom Draganovićem je osnovao koncem pedesetih godina HRVATSKI DEMOKRATSKI ODBOR i tako još više rastočio i pocijepao hrvatsku političku emigraciju. Ljeta 1967 godine agenti jugoslavenske Udbe su kidnapirali iz Austrije Krunoslava Draganovića. Kasnije se je nagađalo da se je sam prijavio, što se za sada skoro za sigurno zna da se je sam vratio u sporazumu sa agentima Udbe. Na Miroslava Varoša se je uvijek sumnjalo da radi za Udbu, ali se nije imalo konkretnih dokaza. Negdje početkom 1972. se je saznala da radi za Udbu i da je njihov tajni agent. Udba mu je javila da se sprema "ražanj za zeca" što je bio mig da je talijanska policija za njim da ga uhpse. U zadnju minutu je uspio pobjeći i živio je u Splitu. Mo ) Ako uspijem poslat ću ti odtiske iz Obrane, a ako ne kad se vratim. Nema sumnje da su ga prodali Azevi, i odlučio sam ići s tim pojmom.

U Usa su mislili to propaganda, ali ako su ga uhvatili i kako izgleda prodali gotovo je, on i njegovi, a ako je to propaganda, onda je najgore što su mogli učiniti, jer kako je slično nešto bilo više puta, moglo bi se dogoditi da ih u Beogradu nabiju na kolac, i neće nitko vjerovati da nisu na Kapari u društvu kakvih Švedjanka. Previše je daleko otišlo, a da bi to moglo biti. zato ne mogu vjerovati da je to farsa. I sada kada je donijelo mnogo stranih i hrvatskih, idem i ja (vijestima, mo), inače su mi sugerirali da tiskam jednu izvanrednu Obranu. Nu slavko (Logarić, mo) mi veli, da nije kod Popa Gene (po svoj prilici se ovdje misli na Eugena Beluhana Kostelić, mo) sjedi i piju. A onda stvar sa Bleiburškom knjigom. Prcela je sve dao ovome (Draganoviću, mo) da to poboljša, a ovaj zadržao i ode sa svojom knjigom. To sam rekao Prceli pred 10 godina da će mu to biti. (Ivan Prcela je prikupljč podataka od preživjeli hrvatskih vojnika s Bleiburga i Križnog puta. Uzelo mu je preko 20 godina prikupiti te podatke. Tada je sve dao Krunoslavu Draganoviću da pregleda i uljepča. Ipak od kopija tih podataka i tog materijala Ivan Prcela je izdao 1970 godine knjigu OPERATION SLAUTERHOUSE, a 2005. prevedena je na hrvatski jezik HRVATSKI HOLOKAUST, Zagreb 2005., mo). tako je i mjo izkaz o povlačenju (hrvatske vojske, mo) via Prcela svršio kod Draganovića i izgleda via Draganović kod Udbe. I mogao bi izaći i u VJESNIKU U SRIJEDU.

Drugo: kapotalisti Rojnica i Tudjina su kupili linotip u Munchenu Nikoliću (Vinko Nikolić urednik Hrvatske Revije, mo) i misle izići sa tjednikom, osim Revije i još čega. Ovaj će publicirati Rojničinu knjigu (SUSRETI I DOŽIVLJAJI, mo) o strategiji, kao što mu u Argentini tiskaju o povjestnim, filozofskim i političkim pitanjima, iako je čovjek nepismen. Nu Husnija je znao pričati kako su iz Zagreba ponijeli Rojnica i drugi ruksak iz narodne Banke. I neke zaglavili, neki ostali. Možda i nije tako, ali svakako je sposoban. Ja predo državi zlato i zaprtio moj ruksak i askericu (to je ustaška parabela iz prve emigraciju koju su Ustaše povratnici zvali RODA, mo) i s municijom. Draganović se isto ganjao po Rimu sa Pećnikorom i Herenčićem (general Ivo Herenčić, pregovarač s Danijelom Crljenom o predaji hrvatske vojske i civila Saveznicima na Bleiburgu 15 svibnja 1945., mo) za zlato s pištoljom u ruci i policijom, Englezima. Sve će to sada van. Jugoslavija ga može tjerati radi kradje zlata, jer su čipke, vele mi, još nosile staru oznaku Jugovine. Voditi će ga u Sarajevo i Zagreb, ako se odluče na proces. Ovisi o tome što će Austrija biti kadra učiniti za toga svoga Krobata. Vjerujem ništa neće učiniti sretna da ga se riješila., iako će crno-žuti i sveti kuk / K und K / cesarski i sveti / Beč drečati kao jare kad ga kolju. jare dreči, ali zašuti. Bojim se da će se naši revolucionarni Azevi instalirati definitivno, jer onda imaju martire: Gezu, Šimundića, Draganovića, jer im je to trebalo. Pokušaj doznati šta o Gezi. Kad se vratim poslat ću ti izvadak iz Uzdanice(novina u Australiji koju su izdavale razne hrvatske grupacije, mo).

Pošalji našima u Toronto pozdrav u našem duhu. Na 18.XI. slave dan Odpora. Treba im dati pomoć, jer i tamo su digli glavu naši nihilisti. U Evropi manji od makova zrna, čim stignu preko, dreknu i hoće, da ONI KOJI SU DOSPJELI NA DRUGU STRANU BARE, dignu revoluciju. Bojim se da su sve to Azevi. Da nas razbiju i u Torontu, i Usa. I da Hrvati kod kuće ne dodju do spoznaje, da smo izgubili nesamo NDH. i dva destljeća, nego i zdrav razum. Pošalji im par pametnih misli, iako ukratko, jer duge stvari ne čitaju. Toliko ovog časa.
Pozdrav svima.

General Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon lis 22, 2012 08:58 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
HRVATSKA JUČER, DANAS I SUTRA

Donosim jedno pismo Maksa Luburića kojeg je pisao Ratku Gagri u Toronto 1956 godine, u godini krize i godini razlaza sa Poglavnikom. Što god više čitam pisma Maksa Luburića, sve više i više se pitam: Dali je uistinu taj Maks Luburić čovjek o kojemu se je toliko negetivnosti napisalo i reklo, čovjek pun zloće...

Danas me je jedan pouzdan prijatelj nazvao telefonski iz Splita, jer je, kako je rekao, htio sa mnom u živo porazgovarati o pismima Maksa Luburića koje iznosim. Čim smo se predstavili da znamo tko s kim govori, odmah, bez ikakova uvoda: "...gospodine Otporaš kako ti možeš iznositi pisma o jednom KRVNIKU Maksu Luburiće. Ja sam stavio velika slova KRVNIK. Znaš li ti šta je on sve radio i koliko je zlo Hrvatima nanio. Slušao sam i slušao do određene mjere. Tada sam mu rekao da je sveta Magdelina bila prostitutka i to joj nije smetalo da postane svetica. Ako je Maks Luburić i činio ono što mu se pripisuje, on je to činio u ratno doba kada je vladao zakon oružja, s jedne strane, a sa druge strane trebalo je Hrvatsku braniti i on je bio zadužen da ju brani. Na kraju smo se sporazumijeli da dok živi uspomena na Maksa Luburića, da će živijeti i uspona i na Hrvatsku. Drugog izbora nema. Ovaj izbor su nam naši neprijatelji nametnuli, bez nas ali protiv nas.



general DRINJANIN

Glavni stan, 26.IV.1956.

Br. R. Gagro, Toronto

Dragi junače!

Hvala na daru i hvala na držanju. Jedan ustaški častnik, ako želi takav biti, mora imati i ustaški ponos, a taj je iznad i samog života. (Ovdje se može reći da Maks Luburić ostaje dosljedan svojoj ustaškoj prisegi koju je položio na Janka Pusti pred Poglavnikom, jer u druge nije vjerovao. Bez obzira na razlaz s Poglavnikom, on, Maks Luburić, i dalje odaje, po vojnički, veliku počast Vrhovnom zapovjedniku Hrvatskih Oružanih Snaga Poglavniku dru. Anti Paveliću. To se može očitovati iz svakog njegova pisma. Mo) Ja vjerujem da će se izgubljeni otac (ovdje se misli na Poglavnika, mo) povratiti svojoj djeci, ili će nas svih nestati. Poveli su nas u propast a Ti pogledaj samo društvo u Torontu i bit će Ti jasno, kuda se ide. Mi ćemo sve učiniti, da se stvar u red uvede, ali se izdajničkoj gospodi nećemo predati.

Tebi i svoj braći srdačni pozdrav, uz naš ustaški pozdrav,

Za Poglavnika i Dom Spremni!

Tvoj Maks.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon lis 22, 2012 08:59 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
POSTANAK OGRANAKA HRVATSKOG NARODNOG ODPORA " ERIK LISAK " U TORONTU

Karlo Sopta (1934/2001) je iz Lištice pokraj Širokog Brijega. Emigrirao je 1957 godine, naprije u Austriju, te nedugo iza toga je došao u Toronto, Canada. Odmah se je povezao sa Hrvatima nacionalistima i svojim istomišljenicima. Pošto je već postojala veza između generala Luburića i nekih istaknutih rodoljuba Hrvata u Torontu, Karlo je odmah došao na ideju da se stvori Ogranak Hrvatskog Narodnog Odpora kojem bi se trebalo dati ime ERIK LISAK. Mnogima je poznato ime Erik Lisak iz slavne NDH. Karlo Sopta i drugi su htijeli ovaj novi Ogranak Hrvatskog Narodnog Odpora, koji je osnovabn 1957 god. počastiti imenom Erik Lisak.

Na sudjenju nadbiskupu dru. Alojziju Stepincu 1946 godine sudilo se je u isto vrijeme i Eriku Lisak, kojeg su u sudnicu dovodili sudski službenici polomljenih ruku u zamotanim zavojima.



general DRINJANIN Stan, dne 9.I.1955.

Bratu Ratki Gagri,
putem br. Nikole Jerković,
Toronto, Ont. Canada

Dragi Ratko !

Evo već više puta čitam Tvoje ime medju onima, koju šutke daju za našu stvar, i to medju prvima. Hvala Ti na svemu, pa makar Ti i ne očekivao uviek hvalu. Dobra je skromnost ali ipak ne vidim razloga, da ne napišeš svom starom povjereniku i zemljaku par rieči. Pošalji mi tvoju fotografiju, a reci i drugima, da isto učine. Ja sam svima Vama poslao moju i reda je, da uzvratite. Znaš šta: Sastanite se jednom i napravite Vas nekoliko jednu skupnu, pa mi to pošaljite. Stavite naslov: prijatelji "Drine" šalju pozdrav borcima itd. i ja ću to donieti u rubrici: Borci pišu. Ili jednom zgodom, možda dogovoreno sa Vladom (Šimuncom, mo) organizirajte jedan mali piknik (teferić) i tom zgodom se javite. "Drina" ima mnogo neprijatelja, a neka se vidi, da ima i prijatelja.

Hvala Ti na Božićnom daru. Ipak je previše. Dobro je da pomažete, dobro je, da se tako kavalirski sjetite svog zapovjednika, koji Vam je bio brat i u dobru i u zlu, ali svi imate svoje obitelji i svoje potrebe. Za mene je 30 dol. kraljevski dar, ali je za Tebe isto, jer znam, da ima bezposlice. hvala Bogu, da seuvjek nadje netko tko pomogne i za sebe i za druge. Ima ih svakakvih. Ima ljudi, koji 4 godine dobavaju "Drinu" i uviek kažu: trebate li pomoć ili vele, drugi put. A naš narod kaže: crkni kenjče dok nikne trava!

Za...D....P...koji je bio u Križarima i sada je u Australiji. Hoćeš li da Te sastavim s njim ?

Javi se prvom zgodom i napiši nešto za "Drinu". Piši o tamošnjim prilikama.

Pozdrav sve naše, koji vjere u Boga, Poglavnika i Hrvatsku izgubili nisu.

Za Poglavnika i Dom Spremni!

Tvoj odani general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon lis 22, 2012 09:02 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
JEDNO BRATSKO PISMO

5.I.1967.
general DRINJANIN

Br. Mato Ćurić
299 Grosvenor,N.
Hamilton, Ont. Canada


Dragi brate Mato !

Dobio sam pismo od 27.XI:1966. kao i ček na 60 dol. (šesdeset dolara). Hvala. Znam da nije nemarnost, jer su mi i drugi pisali, i svi su rekli da si ljudski radio kako na priredbama, tako i sa tiskom, na organizaciji i drugom gdje se moglo.

Veseli me da si bio sa gdjom Buntić Mirom. Mali dar za Tvoju suprugu nije mnogo, nego tek da imate uspomenu. Kamo sreće da bi mogli obdariti kako bi zaslužili. Dat će Bog pa u slobodi, (Hrvatskoj, mo) u njoj i sa njom ćemo se obradovati.

Nebojse za sliku. Nije se izgubila, nego je toliko toga bilo i prijatelj koji je bio došao da mi pomogne, malo mi je stvari zametnuo. Nu ja ću to skoro naći, jer se ništa izgubiti nemože. Znam gdje je i bit će u redu.

bilo bi mi drago ako uspiješ s planom za budućnost, jer znam da bi tako i obitelj bila sigurnija i da bi mogao za našu stvar (hrvatsku, mo) više praviti.

Znam za Marijana (Nosić, mo), jer od tamo su otišli i drugi, koje poznaš, kao tebe i Nikicu, a vjerovatno još koji. Oni bi isto htio nekamo, vjerojatno u Toronto, a time bi stvar Odpora dobila mnogo. Danas mislim i njemu pisati.

U pogledu Tvoga brata neznam ništa, a ako misliš, da bi šta mogli napraviti naši svećenici, javi mi. Ja sam u dosta dobrim odnosima sa nekima, pa bi možda mogli pomoći.

U pogledu rada neću ti ništa pisati, jer znam da činite što možete i koji puta i više! Pišem i Nikici, a i našima u Toronto. Dogovorite uvjek bratski, a u pogledu tiska i grbova (radi se o značkama HNO i hrvatskim grbovima koje je DRINAPRESS proizvodio, mo), ako ustreba, kao i uvjek uredi sa Vladekom, jer sam njemu poslao više.

Neznam da li imaš tamo smutljivaca, ali nedaj se s puta svrnuti, idi skupa sa onima, koji ste uvjek bili isti, i nebojse. Nama neka gospoda prilaze kad vide koristi, odlaze kad vide, da im nema koristi, vraćaju se i tako. Zato budi uz Vladeka, Marijana, Ratka i braću, kao i uvjek.

Tvojoj dobroj stopanjici i dječici bratski pozdrav, a Tebe grli odani Ti

Tvoj general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon lis 22, 2012 09:05 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
MAKS LUBURIĆ U BORBI ZA HRVATSKU DRŽAVU

Pismo pisano Ratku Gagri i drugima a na vrh pisma nadodano olovkom: " Obaviesti sve naše. Ovog časa javljaju da su se pojavili letci u Argentini protiv Jelića a sa podpisom "Ero iz Obrabe". To je Udba ili Oršanić i Štir. Maks.


13.V.1967.
general DRINJANIN

Ratku, Vladetu i Marijanu !

Dragi moji !

Prije nego predjem na pravljenje Obrane, što će me sasma absorbirati za neko vrijeme, želio bi da vam kažem par riječi:

Dobio sam od Cecelje novi paket nadosiranja. Nećemo mu biti zahvalni, jer je tek sada dokazao kakva je babetina u najgorem, a ne najboljem smislu riječi. Dužnost jednog tajnika nije vjetriti sve što mu tko pošalje, nego biti T A J N I K tj. čuvati tajne društva. Nu dokaz je da nam je bio ubačen odozdol, da nam se približi svojim piskaranjem, i kasnije "preuzme što nije organizirao" kao ni Štir. Ovaj ni u oči izlazka na javnost u Argentini nije stupio, nego se davno prije NOVOG PROGRAMA povukao zato, jer nije bio izabran predsjednikom.
I sada nam Cecelja IZLAZI IZ ODPORA. Nu vjetri stvari kao TAJNIK. Time će samo sebe zasrati, a i onoga, tko ga je poslao. U isto vrijeme istu metodu počeo je Rover, koji je počeo razašiljati na papiru Odpora svoje prijedloge, čestitke Štiru, Cecelji, itd. Dakle sistem, organizirani. Cilj je bio, kako smo rekli, stvarati VANJSKI FRONT I IZVRŠNO VIEĆE KOJE BI SA JELIĆEM I ORŠANIĆEM pravilo politiku...

Vidio sam novu DANICU (tjedna novina koju izdaju hrvatski franjevci u Chicagu, mo). Glupo su nas htjeli izigrati. Ugovor je bio i trebao podpisati VRANČIĆ, LUKAS, JELIĆ I ORŠANIĆ, a da zajebu Lukasa i Odpor, onda su dali svima da se podpisuje. Nu šta, ako u Usa, Argentini i Kanadi nema drugo doli 200 podpisa, što je to. Dobro je rekao Dumandžić, da bi bilo više afekta da su podpisali PREDSTAVNICI ČETERI SKUPINE. Ista stvar kao i u NewYorku, i mene veseli da su se sami izigrali i prikazali. Sada pazite, nedavajte nikakve izjave, javne ni tajne, neodgovarajte nikome, pričekati ćemo šta će napisati Jelić i Vrančić, pa da sa malo riječi, lijepim jezikom i manirama, dokažemo DA ONI NE ŽELE SLOGU. htjeli bi nas navući da mi njih napadamo, pa da nas mogu prikazati rušiteljima sloge.

Pisao sam u tom pravcu Došenu (Ante Došen, mo), koji svakih pola godine diže i ruši Jelića. Tako to čini 20 godina, jer su stari prijatelji i jer zaista želi napredak stvari. Nu to nije dosta. Dakle pazite. Piše mi Batušić (pukovnik HOS NDH Krunoslav Batišić, mo) da mi je rekao Jelić da će doći k meni, da stvorimo HRVATSKU LEGIJU. Mi istu nećemo stvarati, jer nam je dosta bilo LEGIJA. Mi smo HRVATSKI VOJNICI nikakvi i ničiji legionari. Ništa od toga. I osim toga to treba konzultirati sa RADNIM SKUPOVIMA I PODPISATI GENERAL DRINJANIN. Sve drugo je čisti Hoštapleraj, izigravanje. Mi imamo lekciju iz NewYorka, i Buenos Airesa, i nismo je zaboravili. Dajte punu podršku bratu BRBIĆU (Stjepan Brbić Pročelnik Australskog Hrvatskog Narodnog Odpora, mo)
JER SADA JE NA NJEMU RED. Kao i Cecelja i Štir oni ignoriraju Brbića, centralu i 3 Ogranka mladosti, a o trošku i parama Rovera sazivaju RADNI SKUP. (Koliko je meni poznato iz korespodencije sa njim, Srećko Rover se je volio isticai i bio je vrlo samoljubljiv čovjek, drugim riječima želio je paradirati na tuđi i društveni račun. Zato ga RADNI SKUP ODPORA sada saziva na odgovornost, mo). Taj će se održati kad ga sazove Brbić, i odobrim ja. Pišite Brbiću i dajte mu podršku, jer će ju trebati, i jer ju zaslužuje. Ja ću još razmisliti što će se moći učiniti. Inače dobio sam obavjest da će vjerovatno za par dana biti puštena i zadnja dva čovjeka što još imam u bajbuku tu. (Zatvoru, mo). I Logarić isto. Advokat mi je donio iz Njemačke bomba materijal za obranu.

U Domovini, Zagrebu i rijeci manifestacije studenata već osam dana za Deklaraciju. (Radi se o "Deklaraciji Hrvatskoh Književnog Jezika" koju su potpisali hrvatski književnici i drugi proljeća 1967 god., mo). Vlasi kordinaši se prijete marša na Zagreb. Krleža istupio iz partije, i moglo bi biti da je ili u zatvoru ili u bjegstvu u Austriju. Počeli su progoni. Oko 80 profesora komunista je podpisalo Deklaraciju, i sada policija skuplja profesore okolo na protivdeklaraciju, a to će pokrenuti omladinu. Ide dobro. Ima i na drugim sektorima svega, i to će samo potvrditi našu politiku "otvorene ruke svima". (Ovdje se uistinu misli na: PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA koja je izišla u Istarskoj DRINI 1964 god., mo). Ranković će naučiti hrvatske komuniste moliti Očenaš.

Prema svemu izgleda Ranković je pripremio akciju u Macedoniji protiv Grčke a za izlazak na Solun. To znači stari srpski san i jer vidi da od Jugovine nema ništa. Zato su Grci uveli diktaturu. Ali je bolno da Amerika prijeti Grčkoj da će obustaviti pomoć. U Macedoniji Titovoj koncetraciju se stari partizani (protiv, mo) Markosa. Sve to dokazuje da je JEDINI ODPOR VODIO NEKU DOMOVINSKU POLITIKU I ONDA KADA SMO TRAŽILI SAVEZNIKE MEDJU MUSLIMANIMA ( Ovdje se za sigurno misli na Arapske zelje, posebice Jordan koji je 1962 godine priznao Hrvatsku Državu, ali pod uvjetom da da Hrvatska Država bude muslimanska država, našto je general Drinjanin rekao NJET. Donijeti ću generalov odgovor na ovo priznanje, mo) DA NAM DAJU ORUŽJE ŠTO JE BILO OBEĆANO I SADA KADA SMO MI POKRENULI HRVATSKE KOMUNISTE PROTIV BEOGRADA. Naše su Istarske, dalmatinske, bokežke i druge DRINE i milijuni letaka učinili svoje.

Nedajte se navući na izjave koje bi ovi kurvini sinovi mogli iskoristiti protiv Hrvatske. (NEDA MAKS NA HRVATSKU!, mo). Mislim na Rankovića u pogledu Vatikana. Nedajte se u politiku protiv Vatikana i svećenstva! i nepodpisujte ništa. O svemu ćemo se dogovoriti.

Izgleda da su Nikoliću zaplijenili novu Reviju. Nama nije ni obavjest poslao, da se ne bi tobože kompromitirao on i gospoda. Pa ipak mi nismo napadali, nego bili ljudi i preporučili reviju. Sada će svi koji su srali po nama, morati lizati, a mi smo bilo, jesmo i ostajemo gospoda, pa makar bili i "nepismeni". (Reći ću riječ dvije o ovoj nepismenosti. Ja sam simpatizer Hrvatskog Narodnog Odpora od 1962 godine a članom sam postao dvije godine kasnije. Mnogi istaknuti hrvatski intelektualci su otvoreno pisali i govorili kako su ljudi Odpora nepismeni; jer ne pišu korijenski hrvatski, a Ante Primorac iz Toronta je nazvao Odpor HERCEGOVAČKIM ZIDOM, mo)

Dobio sam od Ratka vrbcu. Krasno! Uspjeh u Hamiltonu velik. Prisustvo Šabana značajno. naprijed. Čestitam svima. Bog Vas čuvao za budućnost Hrvatske, jer vidite kakva govna nas predstavljaju u svijetu.

Cecelji ništa ne odgovarajte. Zar se nije obistinilo ono što sam Vam pisao o pikantnom vicu o Francuzkinji, koja je bila tako, tako naivna, pa je sve što su joj gurnuli u ruku, stavljala u usta....Nije istina da ja nisam odgovorio Štiru. Nego sam mu rekao, da neka mi da časnu riječ, da neće moja pisma umnažati na šapirograf Jakiše Barbarića i možda tiskati NAŠ PUT. Ili čitati komunisti i četnici.

Pošaljite mi izvješće i fotografije sa proslave, jer do danas ujutro nisam dobio. Trebam govore sve i fotografije. Nemogu ja to iz vrpce izvaditi, jer se pola nečuje dobro, a engleski ništa, pa niti imena. Dragi Ratko i Vladek! Uhvatite mašine pa makar bilo kako vele i "nepismeno" samo neka bude posebno, razmak veliki i na jednoj strani, i imena korektna. Ostalo ću ja srediti i pripremiti.

Čestitam Vam još jednom, posebno Ratku, jer znam da je imao najviše zasluga, i očekujem vijesti, podatke i fotografije.
Grli Vas odani Vam general Drinjanin.

NB.

Pripisivajući na ovaj Forum ova Maksova pisma u kojima on sustavno spominje naše drago ime Hrvatska, sam sebe pitam; Da je Tito pisao pisma svojim suradnicima za sigurno bi stavljao na svako mjesto gdje Maks piše Hrvatska, Tito bi stavljao ime Jugoslavija. Tu je velika razlika između ova dva Hrvata. Otporaš.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon lis 22, 2012 09:07 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
NAŠ PUT, PISMO GENERALA DRINJANINA

Na 5 srpnja sam donio jedno pismo kojeg je pisao u ime novine NAš PUT glavni i odgovorni urednik Rudi Tomić. Rudi Tomić i njegov brat Srećko Tomić su izdavali šesdesetih godina u Torontu novinu GLAS DOMOVINE. Ta novina je bila u službi Domovine Hrvatske I pri organizaciji HRVATSKI NARODNI ODPOR, OGRANAK ERIK LISAK. U pismu kojeg je Rudi Tomić pisao nekom svom prijatelju Ivanu Hrvoj u Švedsku, mogla se je primijetiti sva žuć prema organizaciji HNO koje su on i njegov brat bili članovi. Sada donosim pismo generala Drinjanina koje može dati malo svijetla u razmjernice između generala Drinjanina, organizacije HNO i braće Tomić.

general DRINJANIN
20.XI.1963.

Br. Rudi Tomić,
urednik "Našega Puta"
Toronto, Ont. Canada

Poštovana braćo !

Primio sam pismo od 12.XI.1963., kao i priloge. Moja je norma da uviek i svakome odgovorim, pa i sasma nepoznatim ljudima, a braća Tomići mi nisu nepoznati i dosada smo se dopisivali, izmjenjivali misli, pa iako se nismo uvjek i u svemu mogli sporazumiti, ostala je veza i moja je želja da ostane i u buduće.

Drugo je pitanje Vaših odnosa sa družtvom Erik Lisak, ili pak sa pojedincima. Ja nisam pristaša političkog liberalizma, ali liberalno postupam sa mojim suradnicima, prijateljima i uopće ljudima. Dapače mislim, da je liberalizam baš u tome, u ljudskom osobnom nastupu i načinu ophodjenja sa bližnjima. Bio sam takvi i za vrieme NDH. kao zapovjednik, iako sam znao biti strog u pitanju stege. Dakle: nikada se nisam miešao u lokalne probleme, niti postavljao, niti skidao tajnike, niti nametao mišljenja, posebno ne obveze. Eto zato jedva se i dopisujem sa društvima, ali uvjek dogovorom i sasma novim i nepoznatim ljudima na njihova pisma. Može taj sistem biti pogrešan, ali ja sam ga upotrebljavao odonda odkada sam, već kao zreo čovjek i još jednom išao u pobunu. (Pobuna i razlaz sa Poglavnikom 1956 god., mo). To je logično.

Mene nisu pitali za dozvolu, niti odobrenje, pa ni za savjet u pogledu lista. I kada sam saznao da je list tu, odobrio sam i bio pristaša, da se tiska, kao što jesam i danas. Sviestan sam da će mnogo krvi proteći, mnogo kostiju i brda polomiti u borbi za slobodu, mnogo idola slomiti, mnogo laži odkrivene i misterija razsvietljeno. Zato neka se lome koplja, neka se ljudi nekada i svašaju, neka se bore i uči u borbi, jer će samo borba odgojiti nove "kadrove" spremne za sprovesti hrvatsku revoluciju, a svi naš legitimiteti iz prošlosti ne vrijede ni po pičke vode, da oprostite na izrazu. Bio sam zadovoljan da startiraju mladi i pozdravljam svaki novi start, pa i onda, ako ide izročito protiv mene.

I sada konkretno: ja neznam detalja kako je došlo do stvaranja lista, nisam preuzeo obveza, jesam dao suradnju i u moje ime dao je jedan dobri Odporaš prilog. Dobro: Vi meni govorite o jednoj nabirnoj listi, o jednom dokumentu podpisanom po br. Ragužu, i to je sve što znam. Nije to sve, jer mora postojati neko knjigovodstvo, računi, izdatci, primitci, i mnogo detalja juridičke, formalističke i trgovačke naravi, a da bi ja mogao iz Madrida reći tko je u pravu i do koje mjere.

S obzirom da ste startirali u ime Odpora i da je moje ime i prijatelja u pitanju, moralno i politički, smatram se odgovornim za sve, pa i za to, kao i Vas dva, kao i svi oni, koji ste bilo šta imali pri tome. I nikome (osim Titovih agenata provokatora) nije u interesu da u javnost prodire bilo što, jer to škodi Odporu, hrvatskoj i jednom hrvatskom generalu, koji gradi na mladosti radi budućnosti.

Mislim da smo svi, stari i mladi, u tome sporazumni. Tako dugo dok netko javno Vašu čast ne napadne, mislim, da nije ljudski, da se javno branite. Ta šta bi tek morao raditi ja na toliko napada?

Ja sam išao, već prosiede kose i nakon trideset godina ustašovanja, u pobunu radi časti ustaškog nadporučnika Rovera, nepoznatog i malog nadporučnika. Ja bi bio hulja kad bi niekao pravo Vama, da branite čast pred sudom, ako nemate nikakva izgleda za častno riešenje, ako Vam se u čast dira.

Kao Hrvatima dužnost je nama svima, da pokušamo prije stvar riešiti pred jednim častnim sudom dobrih ljudi, kako se nebi izlagali troškovima, blaćenjima, i davanje materijala našim neprijateljima. Ja sam vama dvojici zamjerio što ste se javno u listu izjavili, da ste pokušali sa Odporom, ali da se nije moglo. Mogli ste i bez toga, jednostavno, reći, tu smo, to je naš program, naš put i "NAŠ PUT". Nitko u životu nije sagradio politički kapital na pogreškama drugih, nego na svojim vrlinama. Nu vidili ste, da Vam to nisam spomenuo, niti predbacio, i prešao sam elegantno preko toga, ljudi su zaboravili, i mene veseli, da je to jedva i primjećeno. Znamo da postoji Vaš list, i mene ta činjenica veseli, i mogao bih Vam staviti na raspolaganje kopije pisama, gdje sam ljudima preporučio, da list pomažu i čitaju tako dugo, dok je za Državu Hrvatsku. Ostali smo prijatelji i nije iskljušeno, da ćemo se svi, pa i oni, koji sebe smatraju našim protivnicima pa čak i neprijateljima, naći u rovu protiv srbokomunizma i neojugoslavenstva.

zato predlažem Vama, kao i prijateljima iz Odbora, da iznesete stvar, sa KOMPLETNIM PRO I KONTRA, pred jedan častni sud dobrih ljudi. Pa ako mogu, neka nadju jedno pravedno, pošteno i prihvatljivo riešenje. Istina je samo jedna, i izmedju partikularne istine braće Tomića i Odbora, mora biti jedna istina, istina-istina, koja se vrlo često nalazi na pola puta. Mnogo je toga što rade ljudi vrlo relativno, pa čak i kod ljudi, koji raspravljaju o onoj jednoj jedinoj istini: o Bogu.

Tko je voljan primiti se takva nezahvalna posla? Vjerujem u ljude, jer bez ljudi nema Hrvatske. Pokušajte posredstvom vlč. Vidova, Kambera, ili recimo g. Ante Nižića, ili kojeg drugog koji nije luka jeo ni lukom mirisao, naći tri čovjeka, i iznesite pred te ljude cieli problem: dokumente, knjige, podatke, a ako je problem samo u 200 dol., ja ću biti prvi, koji će dati jednu svotu, pa da svi skupa platimo i ne sramotimo se pred stranim sudovima, i još manje novinama. Ima još ideala koji vriede više od 200 dolara, i Hrvati Toronta još nisu pali tako jako nisko, da ne mogu riešiti problem 200 dol.

Vjerujem da sam iskreno rekao i iste misli šaljem nekolicin ljudi, koji su dokazali, da se znaju uspeti na visine, odakle se iz ptičije perspektive drugačije gleda na mizernu hrpu od 200 dolara. Ako živite za povjest i gledate stvar iz ovih horizonata naći ćete riešenje.

Toplo i bratski Vas pozdravlja odani Vam general Drinjanin.

NB.

Bilo bi poželjno da se netko iz Toronta javi na sadržaj ovog pisma i svađe među Hrvatima. Mnogi suduonici ove mizerne svađe i još mizernijih 200 canadskih dolara. Mnogi su se u ovoj svađi držali one bosanske: Da ne bi prešao na drugu vjeru za blago cijelog svijeta, ali za kapric, BI DŽABE!


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon lis 22, 2012 09:08 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
KAKO MOBILIZIRATI HRVATE U EMIGRACIJI

General Drinjanin je sve svoje snage usredotočio/skoncetrirao na povezivanju Hrvata razbacanih po svim kontinentima svijeta. Njegova pisma to svjedoče. Donosim ovdje jedno od njegovih prvih pisama koje je pisao Ratki Gagri u Toronto.


general DRINJANIN Stan, dne, 18.VIII.1956.

Br. Ratki gagro,
Toronto

Dragi brate!

Vladek će Ti pokazati što sam mu pisao, da ne pišem svima isto, šaljem skupa. Molim Te pomozite akciju Erića, (Rudi Erić, mo) jer će se sve odlušivati u Washingtonu, a Erić je američki državljanin i ima veze. Naš je dušom i tielom.

Stvorite Savez hrvatskih Antikomunističkih Boraca (ili Antikomunista). To će vlast dozvoliti, jer i drugi narodi imaju isto. Ti kao častnik pokreni i ostale i odmah nešto napravite.

Gospoda su nas i još jednom prodali, ali ovog puta ćemo paziti. Zet Poglavnika (Pšeničnik, mo) je u službi Tita, imamo novih dokaza, a zet sve vodi, pa će nam biti kao i sa prebegom. (Koliko mi je poznato, a ne znam mnogo, taj Prebeg je bio visoki ustaški dužnostnik, mo). Zato su partizani znali za našu akciju prije nego mi.

Nedajte se i stvorite Savez. Ima nas na sve strane i to će se brzo dokazati. General Herenčić (Ivo Herenčić pregovarač na Bleiburgu sa Danijelom Crljenom, mo), kapetan bojnog broda Vrkljan (Andrija Vrkljan koji je skupa sa drm. Vjekoslavom Vrančićem 4 svibnja 1945. odnio MEMORANDUM HRVATSKE DRŽAVNE VLADE da ga predaju Saveznicima u Casserti, Italija. Na svu žalost u tome nisu uspijeli. O ovome treba pročitati knjigu dra V. Vrančića S BIJELOM ZASTAVOM PREKO ALPI, mo) isto, pukovnik Štir isto, puk. Starešinić, boj. Cerić, i stotine častnika. javi mi se na moju adresu, ISABELA HERNAIZ, BENIGAINM, a govori sa Vladekom i Nižićem o sveme.

Za Dom Spremni!
Tvoj Maks.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon lis 22, 2012 09:13 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
HRVATSKA MAKSA LUBURIĆA

Donosim jedno značajno i poučno pismo kojeg je general pisao svojem suradniku, danas pok. Marijanu Nosiću u Canadu.


7.I.1967.
general DRINJANIN


Dragi Marijane!

Jučer sam pisao Vladeku i ratku i odgovorio, ali Tebi nisam stigao, jer sam morao ići u Valenciju. Stigai je Avionom iz Njemačke Ilija Vučić ( Blatnica 18.4.1930, ubijen u Štuttgartu u petak 6 lipnja 1975 godine. Agenti jugoslavenske tajne službe Udba u jutarnjim satima su izvršili atentat na ovog hrvatskog žarkog rodoljuba, mo), jedna od aktivista Odpora (onaj iz afere Mehlem). Pišem ti malo o tamošnjim stvarima, a malo o kanadskim, da bi imao pregled za glavnu godišnju skupštinu, na kojoj ćeš vjerujem biti. Tako su naši želili. Pa kako ima zajedničkih komenata, to ću kopiju ovog pisma poslati Vladeku i ratku na studij, da bi bili obavješteni prije Tvojeg dolaska i da bi mogli sikronizirati rad.

Imam pred sobom dvije vrsti informacija i impresija. Iz domovine je stiga jedan naš intelektualac u Pariz (Radi se o dru. Asafu Duraković koji danas živi, mislim, u Torontu. Asaf Duraković je bio dobar prijatelj i školski kolega na zagrebačkom fakultetu Igora Buljana, o kojem sam pisao 6 lipnja u ovim pismima, a ovaj je bio moj prijtelj i skupa smo radili u istom poduzeću. Kako su se ona dvojica dopisivali a Igor mi pisma pokazivao, te smo zajednički pisali i odgovarali Asafu Durakoviću. Slali smo mu prikladnog materijala i letke koje je DRINAPRESS tiskao specijalno za Domovinu. On je to dijelio po sveučilištu i po Zagrebu. Preko pisama razvilo se naše obostrano poznanstvo. Igor i ja smo ga pozvali da dođe u Pariz. Došao je na staru godinu, tj. 31 prosinca 1966 godine. Bio je s nama. Donio je mnogo povoljnih vijesti, naravno za nas emigrante....Mo) i donio je sa sobom izmedju ostalog i podatke o kretanju u Domovini. Srbi se oružaju, prijete Hrvatima i Slovencima, Macedoncima i Šiptarima, a četnici dižu glave i organiziraju se oko Rankovića. Ovaj Srbuje i zovu ga ACA II. Neki su mladi hrvatski komunisti jednostavno nestali, drugi se uplašili i opet se primiču Beogradu, ali većina i posebno mlada generacija koja nije ničim ogriješila o svoj narod bezuvjetno je smremna na borbu. Na Srbski "Marš na Drinu" ostaje samo hrvatski "Marš na Drinu". Oni se boje starijih komunista, kao Krajičića i drugih, koji su se ogriješili, ali posebno u Dalmaciji nitko se ne boji nikoga, i zrije stvar. S druge strane Ilija nam je donio neposredne vijesti od naših, koji budno prate kretanje medju radnicima i agentima u Njemačkoj. Ne sam da Udba nije svladana, nego ju u Njemačkoj dižu, pod raznim firmama su smjestili legiju agenata, i k tome politika u Njemačkoj ih favorizira. Opet su Vlasi stavili u pokret šljivovicu, pršute, duhan, pozivaju funkcionere u lovove, daruju vile itd.

To se podudara s onim što su nam rekli prijatelji na policiji njemačkoj, koji su nam skloni: dolaze crni dani za Vas i za nas, jer novi predsjednik Vlade Willy Brandt bio je nekada u Internacionalnim Brigadama u španjolskom ratu, a za vrijeme II. bio je partizan u Norveškoj. Odpuštaju radnike, i k tome kako izgleda čitav niz ljudi radi za razne njemačke urede, engleske i američke informacije, i tkogod mrdne, ima za sobom Hrvata agenta za Njemce. Svi, ili skorom svi ljudi na čelu grupa stoje u službi vlasti. I k tome Papa (Papa Pavao šesti, mo) ima tajni ugovor s Titom i prema svemu naši će svećenici obrati bostan. Prema tome situacija je POVOLJNA ZA POČETAK DJELATNOSTI, JER IDE SLABO. Previše je dobro išlo Hrvatima u Njemačkoj, a da bi se moglo što ječega napraviti. Medju inim sa onima koji se vraćaju u domovinu i neće više izlaziti odlaze mnogi naši najbolji, te se time i prenosi djelatnost na domovinski sektor. Kako mi poručuju i vlč. rafo Medić i vitez Pjanić, svaki na svom sektoru, ljudi su voljni. Ovi elementi, već indoktrinirani, pokrenuti će nove i nove veze sa domaćim nezadovoljnicima iz radničkih i intelektualnih hrvatskih krugova. Ovom korakom prelazimo u novi stadij borbe. Ja sam dobio stanovite garancije da se neće ići dalje i da će se izvršiti ono što zaključimo. Dakle u tom pravcu nam konvenira masovni odlazak ljudi iz Njemačke u naše krajeve.

Što Vam je za učiniti na cijelom području NORTH? Nastaviti ovim putem i pod vidom SOCIJALNOG FONDA ubrzati skupljanje materijalnih sredstava. Poslati ću još danas na Ratka jedan dva bloka, i na Vladu isto, da vide kako će to biti, a ostalo ide redovno. Znam da ste se osobno istrošili, ali pokušajte od Društava nešto, a nešto kod drugih, pa da se pokrene ta stvar. Najbolje bi bilo da se za Kanadu vodi posebna evidencija, a Usa. posebna, uvjek sa barem dva podpisa, i treći kao kontrolor. Ostavljam Vama trojici da se o tome dogovorite.

Isto bi trebalo intentirati sa tiskom, u koju svrhu sam poslao Ratku moju poruku, u kojoj sam pohvalio članstvo za ono, što je učinjeno, ali i obrazložio potrebu pokretanja mladih aktivista.

Vladeku sam poslao podatke o tisku, o knjizi o fotografiji itd. kao i kome sam poslao sve okružnice.

U pogledu Radnih Skupova: bez osnovnih vrlina u svakom pojedincu zabadava je čekati sretno riješenje svih ovih na skupu. Na pr. pukovnik Štir je deset puta pokrenuo razne Komitete, ali ih je i srušio kad isti nisu priznavali njegovu recimo extrapripadnost. Tu su slabe strane demokracije. Ni demokracija bez predvodnika neće naprijed. Što bi bilo kad od mene traže iz Toronta govor, poruku itd. ili za Hamilton. Ja kupim magnetofon i vrpce, platim 200 dol. i napravim veliku vrpcu. Ali braća zaključe da se ne odvija, jer raja hoće janjetine, vina, plesa i "rukopipateljnije stvari" nego poruka generala Drinjanina. zaključili i pametno, da se ne čita i sluša, nego na drugom mjestu i pred drugim ljudima. Tako se dogodilo i u Buenos Airesu. Stigli pripadnici svih grupa, ljudi se zagrijali, pili i htjeli pečena mesa, a pukovnik priredio kilometarski doktrinirani govor. To nije išlo, rekli su ostali, jer je pukovnik poznat radi obširnosti, i bojali se, da ih ne zagnjavi. Hoće pjesme, janjetine, vina, kratkih govornika, a ne doktrinirano predavanje. Osim toga naljutio se jer ga nisu izabrali predsjednikom, nego Lukasa Juričića, a njega pod predsjednikom. Dan prije se povukao. Oni smatraju da je dezertirao, jer se nije htio izložiti. On se smatra uvrijedjenim. Vidite, to je eto problem sa Radnim Skupovima

Kad se radi o odnosu prema meni, onda bi htio, da budemo Komitet. kad se radi o njemu dolje, htio bi da se njega smatra pukovnikom, i automatski predsjednikom. Ja sam pisao Vama da ste dobro napravili, jer ste prenijeli moj govor na Radni Skup, a raji dali janjetine, vina, pjesama, plesa itd. s vatrenim govorom. Što bi vi rekli da sam se ja naljutio, i - povukao. To se pukovniku stalno dogadja. Velim Vam sve to jer je on poslao Vjeki Cecelji jednu kilometarsku čitulju, koji će sigurno kao Štirov bivči častnik prepisati i slati okolo, kao i Rover. Nu sve je to sranje i to su klasična "argentinska posla" igranja zapovjednika, vodjenje Fondova, igranje Komiteta, intriga itd. S jedne strane mi se izlažemo u jedan komplicirani i riskantni posao, jer je svaka revolucija to, a oni dolje naprdivaju kao stare usidjelice. Najgore je to što je Dr. prof. Korsky, prijatelj pukovnika iz Osjeka, solio ovome pamet kao jači intelektualac, kao što soli i braći Tomićima (iz Toronta, mo), i kao što su u NewYorku Srećku Roveru. Ljudi kroz 20 godina nisu mogli stvoriti ni Odbor od deset članova, nego sloe pamet drugima, u ime svog intelektualstva. To ste sve i sami upoznali i još ćete upoznati i tamo, iako ne u tolikoj mjeri, kao u Argentini, gdje su sve serdari i "di serdara". I mi imamo u Kanadi bojnika i pukovnika, pa i doktura, nu ne stoje na čelu naših organizacija, a znate i problem sa prof. Mehešom, koji iako je dobar i nama sklon, ipak nikad se neće staviti na raspolaganje jednom krugu ljudi, jednoj ekipi, nego će uvjek stvarati nove Komitete, Saveze, Vijeća, koja dolaze i odlaze. Neznam kako će reagirati Cecelja, jer i on je pripadao tom kružoku Republikanaca, a sada ga vidim i kao povjerenika našeg jadnog Tugomira (mislim da general misli na fra. Tugomira Soldu, mo) i tajnika HOP-a, dok za Odpor nije uspio, ili htio, naći ni jednog čovjek, ni jedne OBRANE, ni jedne DRINE. Tako je radio Rover, jer da u Sydneyu i Melbourne neće nitko ni džabe, a nepismeni Galić prodaje 200 u Sydneyu i mladi Simović 50 u Roverovu mjestu, gdje "ni džabe nisu htjeli".

Sve je to pamet Oršanića (Prof. Ivo Oršanić je osnovao Hrvatsku Republikansku Stranku, HRS u Buenos Airesu 1951 god., mo), Jelića i vijeća. Tu se treba odlučiti: dobro došli gospodo, ali kao braća i ne kao sloitelji pameti, koji dolaze i odlaze, savjetuju, psuju i uvjek misle na nešto drugo, a ne na Odpor. Mislim da nijedan predvodnik Odpora ne bi trebao pripadati drugim organizacijama, jer kako će recimo Cecelja znati malabarirati izmedju HOP-a i Odpora, ako sutra nastane spor, a toga će biti, jer braća Barbarić (Miljenko i Jakov, mo) već ruše Vrančića radi suradnje s nama.

Idealno bi bilo kada bi po jednog Odporaša imali u svakom društvu i to za predsjedenika, ali tako da nadvladavaju ideje naše, (tj. ideje HRVATSKOG NARODNOG ODPORA "POMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA", mo), a ne da nam dovode do razcjepa ljude i organizacije. Cecelja nije ni jednog čovjeka doveo u Odpor, i (mi, mo) stavljamo ga na čelo. Vidimo ga u radu drugih organizacija, ali ne u radu Odpora, onom malom radu, prikupljanja ljudi, indoktriniranja, razpačavanja tiska. Ja isto ne trebam ljude da se imam s kim dopisivati, jer imam i previše malih i novih, kojima je potrebna moja riječ. Zato dogovorite se dobro, analizirajte i odlučite. što Vas trojica odlučite, ja sam podpisao. Ja znam da je Cecelja upao negdje drugdje, možda bi bio drukčiji, ali tamo je sa -ljudima, koji bi bili odporaši kao Predsjednici, kao recimo satnik Hećimović, koji nam je došao da nam proda knjigu, u čemu je i uspio. Da li se Cecelja zna orijentirati? Sumnjam. Osim toga ja nikada neću više pokučati u Argentini stvarati zapovjedno tijelo. Pokušao sam sa Grgićem, da pariram Hefera, ali su ga predibrali u 24 sata, Lukasa neće, a Envera (Mehmedagića, mo) ću dovesti u Evropu. Pukovniku (Štiru, mo) sam ponudio da bude član Glavnog Stana za pitanje odgoja, dao mu mogućnosti da prodajom knjiga pomogne sebe materijalno, ali mene neće po argentinski i "republikanski" "muvati". Ja imam pametnijeg posla. On se uvjek nakon neuspjeha povlačio. Kada su na mene pravili pritisak da se povučem, jer da sam kompromitiran, ja sam to učinio, i šta se dogodilo. Bilo je dosta istom pukovniku Štiru jedno pismo moje žene, da me napusti, (povratite se na generalovo pismo kojeg je pisao prof. Mirku Mehešu 8.2.1965, a ja ga donio ovdje 16 lipnja, pa ćete vidjeti kroz kakove pritiske sa svih strana je prolazio general Maks Luburić, a sve poradi žarke ljubavi za našom Hrvatskom, mo), i zato nije bio prisutan kada smo iznova počeli u Argentini. On je sto puta napisao da mi pruža samo mjestimično i vremenski suradnju, jer je kušao kod Hefera i Vrančića. Kada su ga odbili, onda odjednom zahtjeva absolutnost u Argentini, i šalje okružna pisma na sve kontinente radi gluposti.
On će se i opet povući, ali ja se nikada više i nikome za volju povlačiti neću. Kad sam se povukao (razlaz sa Poglavnikom drm Antom Pavelićem 1956-1960, mo) pukovnik je formirao Komitet sa pet ljudi i za tri mjeseca nitko od njih s nikim nije razgovarao. Ja se trome izlagati neću. Ni usmeno ni pismeno. A na Vama je da ne dozvolite, da bi do toga tamo došlo. Za Predsjednika imamo mnogo kandidata: Jelenka, Hećimovića, i druge, možda gore od ljudi, ali bili ste Vas trojica koji ste teglili i zadržali Odpor. Očekujem od Vas i sada da znadete što treba činiti. Ako bi Marijane išao radi posla u Toronto, onda bi bilo sjajno, a ako ne, gledaj radi stvari Cecelje, za koga neznam da je loš, nego naivan i povezan sa ljudima, koji nemogu da nadju puta. ideje Odpora pobjedjuju, izgradite se u predvodnike, a odstranite one, kojima je dosta da dobiju neki po Udbi progurani plan i program, pa da se ošamute kao Tugomir. On je napola pomahnitao, ali ima novaca. Ja sam svima Vama priznao da nas je pomagao, ali to nije dosta pa da mi soli pamet, i da padam u rupu Udbe. (Ovo pismo je pisano upravo u doba kada je Ilija Stanić - kao njegov kum - preko udbinih kanala došao do generala Drinjanina, mo). On mi je sam pisao da mu je kćer obična drolja, i da mu je dovela agenta Udbe i Srbina na vrat. Muftić je ovoga gurao. Sada i on ima svoj Savez i Muftić vijeće i šta? Kao i deset drugih sličnih. I sada su zašutili, ali mi ne možemo dozvoliti da nam uvjek preko novih budala ubacuju razdor. Mi smo stupili na put s kojeg nema povratka i koji put vodi do slobode (hrvatskog naroda, mo). Izdržite i nedajte se smesti. I ako trebadne sastanite se sa drugim pripadnicima NORTHA, iz Usa., i napravite, ako treba reda. Dolazi vrijeme definitivnih odluka i mi ne možemo prihvaćati tudje ideje u vrijeme kada se naše prihvaćaju kao jedino spasonosne.

(Ovdje se treba nadodati, jer o tome se zaliveno šuti, da su ideje "PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA" koja je izišla u Istarskoj DRINI 1964 god., urodile plodom. Došlo se do: Deklaracija Hrvatskog Književnog Jezika iz godine 1967., do HRVATSKOG KNJIŽEVNOG LISTA, Tin Ujević, do HRVATSKOG TJEDNIKA, Vlado Gotovac, do sastanka u Karađorđevu prosinca 1971., do HRVATSKOG PROLJEĆA i na koncu DO BUGOJANSKE AKCIJE "FINEX 1972." Sve su to polodovi IDEJA HRVATSKOG NARODNOG ODPORA "POMIRENJA SVIH HRVATA". Zato je morao pasti general DRINJANIN. Mo)

Osim toga ja mislim da niti bi vi trebali drugima na ostalim područjima soliti pamet, a ni oni Vama. Pukovnik Štir ako se definitivno odlučio za Odpor, mora sa tamošnjima suradjivati, a ne ignorirati ih, a htjeti meni i Vama iznašati probleme. Rover ignorira i sabotira nastojanje maldih, koji su stvorili Ogranak, bez i protiv njega, a želi da ja u Usa, Argentini itd. radim ono što mi suflira. stvaranje Glavnog Stana može se samo preko onih, koje ja odabirem, ili koje delegiraju žive snage Odpora preko svog rada.
Ja sam molio i Rovera i Štira, da mi izrade svoj konkretni predlog za rad RADNIH SKUPOVA ITD. nu neće, nego uvjek se koprcaju iz stege Odpora da mogu lokalno KOMBINIRATI ZA SEBE, ali traže od nas solidarnost Odpora i protiv interesa Odpora. Ono što je Rover pravio u NewYorku ili sada pukovnik Štir dolje, jer ga ni Hefer ni Vrančić nisu prihvatili kao svoh "vojnog zapovjednika", nego imaju svoje. Neznam kako misli pukovnik voditi Odpor bez Odporaša svog područja, ni vojnu stvar bez mene i onih, koji smo uvjek vukli, a ne časovitim kombinacijama Korskog, Vijeća, Oršanića, Jelića, Dubičanca itd. S jedne strane se govori da neće "šefa" tj. mene, nego demokraciju, a kada ta demokracija veli da neće dvosatni govor pukovnika na jednom banketu, onda se stvara ideološki i osobni problem. To je dovelo HOP do rasula, nedajmo da se nama to dogodi.

Eto, ovih par ideja želim da stigne do Vas trojice prije skupštine.

Grli Vas odani Vam general Drinjanin.

general Drinjanin
16.I.1967.


Dragi Ratko!

Ovog časa dobih telegram, koji me razveselio i umirio, iako sam bio siguran Tebe birati za Predsjednika. Čestitam tebi i Odporu. lijepo ću to popratiti u Obrani, pa neka se ljute dušmani.

Vjerujem da ću sutra moći obraditi neka pitanja i poslati Vama trojici. Odmah prenosim oncijativu za 10 travnja. zašto ne pozvati Matu meštrovića, Došena i ne treba trošiti na dulja putovanja.

Pisao sam Štiru ovo što dodajem, ali nisam poslao, jer vidim, da i on trubi na uzmak. Pisao mi je. Nu to su negospoda i argentinska posla.

Grli Te i Tvoj odani Ti Maks.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: pon lis 22, 2012 09:19 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
TORONTO KULA HRVATSTVA

Znao sam da je general Drinjanin prozvao Toronto "KULOM HRVATSTVA", ali nikada nisam mogao saznati točno kada je to on rekao. Čvrsto vjerujem da i mnogi drugi Hrvati bi željeli znati kada je to bilo. Ovo pismo kojeg prilažem, to nam točno govori.


VJEKOSLAV LUBURIĆ

Br. ratko Gagro, 8.X.1961.
Toronto

Dragi junače!

Prilažem Ti pismo za ministra Tortića, a ostalo ćeš razumiti iz istog. Nisam mu pisao, jer sam i sam mislio u Chicago. Ali, bit će drugi put.

Ja sam dobro i zdravo, kao i moja obitelj. (Znači da je general Drinjanin još uvijek bio sa obitelji i da ga supruga Isabel (Hernaiz) Luburić te godine 1961 nije bila napustila, mo) Kako znaš da smo kupili tiskaru, i u istoj već na veliko radimo na "DRINI" koja će biti kruna svim naporima dosada. bit ćete svi na svoju DRINU ponosni. Imajte malo strpljenja.

Neželim spominajti detalje, nego sve u skupa: hvala Ti na svemu, jer znam, da žrtvuješ mnogo i u svakom pogledu. Naravno uvjek će se dogoditi da medju braćom bude nesuglasica, a toga je uvijek i prije bilo. Emigracija je žrvanj, koji melje živce, tielo i duh. Pa ipak pomalo treba otupljivati oštricu i nastojati pomiriti zavadjenu braću. Malo nas je, Hrvatska nas treba sve, i još nas je premalo. Pa i Tebe molim nastoj uvjek dobrom taktikom medju braćom da se ne kolju, jer od toga samo komunisti i Srbi imaju koristi. Svi možemo pogriešiti i griešimo, ali svi možemo popraviti sebe, pa onda i druge. reci to svima. Pa kako god žrtvuješ u materijalnom pogledu, doprinesi svrsi nastojanjem da se braća mire i slože. (Meni je moj dobri prijatelj Karlo sopta (1934-2001) često puta pričao o raznim svađama među Hrvatima grada Toronta. Rekao mi je jedne zgode da je netko pisao generalu u Španjolsku da se on sa Gagrom ne može nikako složiti u mnogom stvarima. Ali, generale, kada je došlo do glasovanja, opet sam glasova za Gagru, pa neka tegli, kad hoće. To ti je hrvatsko društveno razumijevanje među prijateljima, mo) I to je mnogo puta žrtva, jer se gubi vrijeme, ali ipak, treba pokušati.

Nadam se da si dobro sa zdravljem, i da ti dobro ide, Tebi i prijatelju Jerkoviću. Pozdravi njega i sve ostale.

Vlado mi je poslao 175 dol. za DRINU i 400 dol. za akcije, koje je on dielom prodao, a dielom dao Ragužu, koji mu je predao 300 dol. a 100 je dao Dugandžić. Uvjek ista imena. Ja se ipak nadam da ćemo sa novim topom - tiskarom i novom bombom - DRINOM stvoriti legiju boraca jer sa svih strana dolaze pisma boraca. Težko će biti izdržati dok se to okupi zdravim idejama, a onda će biti lakše. Kula Hrvatstva Toronto prednjači.

Da si mi zdravo, pozdrav svima, Tvoj odani general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Pisma Vjekoslava Maksa Luburića - generala Drinjanina
PostPostano: sri lis 24, 2012 07:35 
Offline
Site Admin

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
---------
TKO NEĆE HRVATA ZA BRATA - HOĆE SRBINA ZA GOSPODARA


Koji su do sada imali priliku čitati i pratiti PISMA MAKSA LUBURIĆA, mogli su uočiti de je u njima često puta bilo govora o nekim Okružnicama. Ova je jedna od niz OKRUŽNICA koje je general Drinjanin pisao svojim Suradnicima, Radnim Skupovima HNO. Ovu Okružnicu sam pronašao u novini OBRANA, glavno glasilo HNO br. 57/58 1967. kao letak za Domovinu. Poradi općeg hrvatskog interesa, donosim ju u cijelosti i originalu kako bi današnji Hrvati, poslije punih 45 godina, mogli shvatiti mišljenje jednog Ustaše Maksa Luburića.


TKO NEĆE HRVATA ZA BRATA - HOĆE SRBINA ZA GOSPODARA

OPĆENARODNI I VOJNIČKI DESETI TRAVNJA

Približava se i opet Deseti Travnja. Mnogi će se i opet pozivati na svoje pravo da tumače značaj, vlasništvo, tok i posljedice DESETOG TRAVNJA. Ta su intrepretiranja obično svojetanje toga dana i prebacivanje krivnje za gubitak države, dakle tekovine Desetog Travnja, na druge i ponajčešće na hrvatske vojnike. (Zar istu nepravdu danas trpe i podnose i nači Branitelji Domovinskog rata, mo). Zato ne će biti zgorega, ako i mi još jednom ponovimo:

1.) Deseti Travnja je bio sveopći, narodni, vojnički i vanstranački. Toga je dana narod razoružao Jugoslavensku vojsku, uhvatio oružje u ruku i branio kroz četeri godine uz najteže žrtve svoju narodnu Državu. Taj dan zato pripada cijelom hrvatsko narodu.

2.) Hrvatske Oružane Snage su bile one koje su doprinijele najteže žrtve za održanje Države. Na kraju su se na zapovjed svog Vrhovnog Zapovjednika i Državnog Poglavara povukle i predale zapadnim saveznicima. Nisu bile pobjedjene u boju, nisu se raspale, nisu bile svladane pomanjkanjem duha i smisla za žrtvu.

3.) Hrvatska Politika, dakle stranke i političari, koji su u ime hrvatske politike govorili, nisu doprinijeli ni jedne solucije. Ne daju je ni danas, jer nisu kadri suradjivati, iako je svaka od tih političkih stranaka suradjivala ili pokušala suradjivati sa svim susjedima i djelomično svim neprijateljima hrvatskog naroda. Zato te stranke niti imaju moralnog prava danas nama hrvatskim vojnicima niti davati lekcije, niti svjedočbu rodoljublja, a još manje kritizirati radi djela, koja da smo počinili za vrijeme rata, prije ili poslije njega. Oni bi te lekcije mogli davati tek onda kada bi suradnjom dokazali da hrvatski misle i osjećaju. To neka uzmu na znanje i oni, koji su za vrijeme pravljenja, obrane te pada Države, bili u vladama sa četničkim i srbokomunističkim koljačima. (Ovo se odnosi na prvake HSS koji su sjedili sa četnicima u kraljevskoj vladi u Londonu skupa sa drm. Ivanom Šubašićem, Titinim prvim ministrom vanjskih poslova FNRJ, mo)

4.) Solucije? Mi ih dajeme. Svi drugi uglavnom govore o tome KAKO BI VODILI DRŽAVU, a nitko neće da sjedne i da razgovara o tome KAKO TREBA DOĆI DO DRŽAVE. Lakše je brbljati nego borbu voditi. zato izbjegavaju govor o spremanju borbe i izživljavaju se napadima na borce, koji da su mnogo griješili u borbi za slobodu. To je stranačarstvo i ljudska senilnost, impotencija.

Treba u borbi za Hrvatsku Državu okupiti ljevicu i desnicu, Hercegovce i Dalmatince, Sandžaklije i Istrane, Sremce i Medjimorce, Bokelje i Bačvane, katolike i pravoslavce, kršćane i muslimane, sjever i jug, proletere i seljake, fizičke i intelektualne radnike, stare i mlade, muške i ženske, ljude dinamita i ljude pera, - stvoriti HRVATSKE SNAGE, HRVATSKO VOJNO REVOLUCIONARNE SNAGE, te pripremiti HRVATSKU REVOLUCIJU, i obnoviti HRVATSKU DRŽAVU. (Vidite, general Drinjanin nije rekao stvoriti hrvatsku državu, nego je rekao: obnoviti hrvatsku državu, što je za moj pojam jače nego stvoriti državu. Poglavnik je stvorio poslije 839 godina hrvatsku državu, koju su Hrvati izgubili 1945 godine. Sada ju je trebalo samo OBNOVITI, mo)

Prof. Franjo Nevistić dobro je u jenom članku uočio razliku izmedju evolucije i revolucije. Mi bi rekli, da svi moramo najprije evolucionirati, da bi medjusobno izmedju Hrvata postigli jedan prihvatljivi studij političke zrelosti i državotvorne svijesti, a onda udruženim snagama sprovesti revoluciju, hrvatsku i svehrvatsku, protivu srbokomunističke ili bilo kakve druge Jugoslavije.

I polazna točka neće biti ni povratak na kajmakčalansko, solunsko i batinačko doba, ni na ovo i ono izborno doba, na partikularne stranačke, ideloške, osobne i druge polazne točke, nego na onaj narodni, općenarodni, vojnorevolucionarni pokret, koji je doveo do stvaranja HRVATSKE DRŽAVE, a na nama je, hrvatskim vojnicima, da ju OBNOVIMO.

Stranke nisu dovele do Hrvatske Države ni onda, kada su zaista bile okviri naroda, imali jake strukture, bile mlade, dinamične i u rukama autoriteta. Ti su okviri davno propali, stranke zatajile, vodje pomrle, ideologije bile zbrisane, a na licu mjesta se stvorile nove generacije, ideje i osobe.

Mjesto stranačkih snaga imamo folklorne grupe, mjesto političkih predvodnika imamo amaterske diletante, mjesto snažne hrvatske fronte zasnivane na zajedničkom akcionom minimalnom programu, imamo šefove njemačke, australske, francuske, argentinske i drugih policija kao arbitre medju razbijenim, pregaženim i deformiranim političkim grupacijama. I imamo UDBU I RANKOVIĆA KOJI ČEKAJU SVOJ ČAS.

Neka o tome razmisle i oni Ustaše koji su se borili i padali za Državu Hrvatsku, ali i oni partizani koji su bili uvjereni, da se bore tobože protiv okupatora, nacista i fašista a za radnička prava.

I neka nas u tome ne smetu deformirani preživjeli iz bilo kojeg tabora, a najmanje oni, koji jedva čekaju da ih se i opet pozove u Beograd, da spašavaju i drugu, kao što su pokušali spašavati prvu Jugoslaviju. Još manje se treba obazirati na one usidjelice, koje danas u emigraciji daju lekcije pameti živima i mrtvima, a za vrijeme rata su imitirali grotekstne vanjske forme koje hrvatski borci nisu nikada ni trebali, ni prihvatili.

Ne gubimo vremena; RANKOVIĆ VEĆ OKUPLJA I STVARA NOVI SRBOKOMUNISTIČKI, JUGOSLAVENSKI I ČETNIČKI FRONT. Na nama je da mjesto brbljanja, sanjanja i nadmudrivanja, stvorim jedan APARAT KOJI ĆE BITI KADAR SUPROSTAVITI SE ONOM RANKOVIĆEVOM.

Neka proslave DESETOG TRAVNJA budu u tom duhu. Nitko nema na taj dan monopol, nitko nije izključen, nitko ne smije izostati. Neka se slavi kako god tko zna, može i hoće, ali neka nikada ne zaboravi, da taj dan i njegovo slavljenje ima značenje tek onda, ako smo nešto kadri, u Domovini ili u slobodnom svijetu, doprinijeti za njegovu OBNOVU, kao što su i veliki Francuzi padali i dizali se, ali se nikada nisu odricali svojeg najdržavotvornijeg državnog i nacionalnog praznika 14 Juillet 1789. Mi ne slavimo taj dan zato, da bilo koga slavimo ili grdimo, nego zato, da zbližimo borce za novi pohod.

U tome neka bude dostojno, sretno i bratski proslavljen dan obnove Hrvatske Države i neka se borci svuda u svijetu sjete i palih boraca, skupa sa prvim hrvatskim državnim Poglavarom, Poglavnikom Dr. Antom Pavelićem, svih ministara, generala, biskupa, predvodnika i boraca, obnovi, izgradnji i očuvanju HRVATSKE DRŽAVE.

general Drinjanin.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 393 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6 ... 20  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.


Možeš započinjati nove teme.
Možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži:
Forum(o)Bir:  
cron

Izradi moj besplatni forum! · php-BB© · Internationalization Project · Prijavi zloporabu · Uvjeti Korištenja/Zaštita Privatnosti
© Forums-Free.com 2009