Sada je: pon srp 23, 2018 13:53.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]





Započni novu temu Odgovori  [ 5 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: JEDNO POGLAVNIKOVO PISMO
PostPostano: sri stu 28, 2012 12:57 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
Povijesne potrebe radi donosim ovo pismo ovdje na "žvakanje" svim onima koji ga pročitaju, a posebice onima koje sadržaj istoga bude zanimalo. Mnogim Hrvatima danas smisao i sadržaj pisma neće mnogo značiti. Ne zato da ih to pismo ne bi zanimalo, nego zato što se je sadržaj pisma do sada krijo, reklo bi se kako zmija noge, sve u ime neke veće "sile i tajne".

Kako vrijeme čini svoje, iz prašine iđemo u prašinu, prirodnim procesom Bog nas poziva, dobre i plemenite "gore" a zle i opake "dolje", prilažem ovo pismo u nadi da će netko tko je još živ i tko je upoznat sadržajem ovog pisma iznijeti iznijeti podatke nesuglasica između Poglavnika dra. Ante Pavelića s jedne strane, te generala Drinjanina, Vjekoslava Maksa Luburića i Srećka Rovera s druge strane. Meni su neke stvari poznate i posjedujem kopije pisama koja su pisana na pisaćem stroju preko indiga. Tako se je to prije radilo i pisalo. Uz ova pisma posjedujem i omotnice u kojima su poslana. Sve sam to godinama i desetljećima u****o čuvao. Vrijeme nosi svoje; u prašinu se mora ići, (nekako mi se ova riječ "u prašinu" čini blažijom nego, recimo, ići "u smrt"), te sam odlučio s nekim pismima izići u javnost. Znam da će ih biti koji će "graknuti" i reći: da još nije došlo vrijeme. Da, ne za nas Hrvate koji se bojimo ISTINE a skloni smo povjerovati neprijateljskim LAŽIMA. Pismo je malo poduže (kao i moj uvod) pa molim cijenjene čitatelje da ga pažljivo pročitaju. Svakako napravite bilješke o onim stvarima koje vas zanimaju te ih stavite na vaš komentar, a ja ću po mojim mogućnostima i znanju odgovoriti najbolje kako znam. Usput ću staviti moje opaske undje gdje budu potrebne za bolje razumijevanje pisma. Otporaš.

POGLAVNIK
NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE Dana 12. veljače 1956.


Dragi Franjo! (ne znam tko je ovaj Franjo ako nije Franjo Mur koji je u to doba živio u Londonu,mo)

Emil Klaić (jejedan od urednika povremenog časopisa "IZBOR" koji je izlazio u Buines Airesu) mi je uputio Tvoje pismo od 19 siječnja, u kojem spominješ slučaj Rover-Luburić sa željom, da saznaš što pobliže o toj stvari i pravo stanje, pa ti evo ukratko ja odgovaram.

Iz obaviesti, koju si do sada primio, možeš razabrati, da sam smatrao svojom dužnošću Luburića razriešiti svih dužnosti, jer je to bilo neobhodno potrebno i u interesu ne samo ustaškoga oslobodilačkoga pokreta, nego i same sudbine borbe za oslobodjenje hrvatskoga naroda i za uzpostavu Nezavisne Države Hrvatske. U stvari se pako radi o slijedećem:

U Australiji se nalazi bivši namjestnik kod našega redarstva u Zagrebu, Srećko Rover, (u Srećka Rovera se posumnjalo da je bio izravni doušnik Ozne/Udbe i kao njihov doušnik bio je vodič u brebacivanju skupina Božidara Kavrana u Domovinu 1947-48. Akcijom Deseti Travanj je bio zadužen Božidar Kavran i preko svojih vodiča je poslao više skupina u Domovinu da se spoje sa već postojećim skupinama u hrvatskim šumama koje su vodili hrvatski generali Rafajel Boban i Maks Luburić. Te skupine čim su prešle slovensko/mađarsku granicu, padale su u zamku Ozne/Udbe. Zadnja skupina u kojoj je bio i Božidar Kavran je bila u srpnju/kolovozu 1948 god. Čim je prešla granicu bila je uhapšena, dok se je Bimbo (konspirativno ime vodiča Srećka Rovera) uspio vratiti na BAZU u austriju,mo.) koji već nekoliko godina se ponaša sumnjivo, jer se nameće svim našim tamošnjim družtvima i terorizira ih kao najveći ustaša, sve u moje ime, a na taki način, da ne samo ustaštvo, nego i isto hrvatstvo ljudima omrazi. Prilikom događaja, koji su se prije četvrt godine sbili u Argentini, (ovdje se radi o državnom udaru u Argentini gdje je vojnička junta sa generalom Leonardi zbacila s vlasti predsjednika Juana Perona i njegovu suprugu Evu Peron. Peronova vlast je bila jako sklona Hrvatima i na tisuće i tisuće Hrvata je zemlja Argentina primila kao svoju djecu. Titina Jugoslavija je to iskoristila i optužila novoj vlasti Hrvate kako su oni svi fašisti koje je uveliko pomagao i štitio fašista Peron. Nova vlast je povjerovala jugoslavenskim smicalicama i počela progoniti Hrvate, hapsiti najaktivnije...Poglavnik se je morao kriti iako mu to nije uspjelo, jer uz pomoć svih hrvatskih neprijatelja, ubojica/atentator ga je pronašao u ispalio u Poglavnika pet (5) metaka upravo na dan hrvatske državnosti Desetoga Travnja 1957 god.,mo) nastupio je taj Rover na takav način, da je postalo posve očito, da ima nakanu što više iztaknutih i čestitih rodoljuba i suradnika na narodnoj stvari pred širokim krugovima hrvatske emigracije ocrniti i obijediti, izdavši jedno okružno pismo, koje nije poslao samo australskim družtvima, nego po svim krajevima svieta, a našto sam ja smatrao dužnošću razaslati jednu obaviest australiskim družtvima, koju Ti u prepisu prilažem, a iz koje ćeš razabrati, o čemu se radi. Na to je Luburić reagirao tako, da mi je upravio jedno pismo u kome se odriče svoga čina i svih dužnosti, poistovješćuje se sa Roverom, upotrebljavajući i upravljajući na mene i na niz čestitih rodoljuba vrlo teške i uvredljive izraze. Nisam se nikada osvrćao na osobne stvari i napose ne na narodnom poslu, pa to nisam ni u ovom slučaju činio, nu njegovu sam ostavku smatrao dužnošću prihvatiti i napose iz sliedećih: Već dulje vremena sam opažao i ustanovio, da si je Rover uzeo za zadaću, na najbezočniji način laskati Luburiću , prikazujući ga u svojim dopisima, koje je slao po svim krajevima jedinim vriednim i nenadkriljivim borcem, velikanom i zapovjednikom a sve druge prikazivao kao nevriednim i nepoštenim. To je Luburićevom samoljublju i njegovoj bolestnoj ambiciji toliko godilo, da se je s tim Roverom podpuno povezao, te počeo sam na svoju ruku bez ičijeg znanja i pitanja izvršavati razne čine, koji nisu bili u skladu i u interesu našega oslobodilačkoga rada, a sve je prikazivano kao da je radjeno u moje ime i u ime svega vodstva (i) pokreta, te je odgovornost padala na sve nas, kao što je to bilo i u domovini, gdje je svojedobno počinjao teške stvari, pa čak i ubijanje naših čestitih vojnika i častnika, te inih dužnostika, radi čega sam ga onda bio prisiljen suspendirati na cielu jednu godinu dana, kroz koje se vrieme nije smio nigdje pokazivati niti odore nositi. ( Ovdje treba reći riječ/dvije. Što se tiče "suspendiranja" generala Luburića ima tu i jedna druga verzija, a ta je da su njemački vojnici bili tako bahati i nesnošljivi na području na kojem je zapovjedao genera Luburić, da je to dovelo do tog stupnja da je general Luburič silom uhapsio sve glavno vojničko osoblje, prekonoći prefarbao njemačke tenkove u hrvatske vojničke oznake itd. To je toliko razljutilo njemačko vojničko zapovjedništvo da su od Poglavnika zatražili da se Luburiča odmah uhapsi. Tim postupkom Poglavnik je bio stavljen pred zid: ili uhapsiti generala Luburića i izgubiti jednog vrlog i odanog hrvatskog vojnika i zapovjednika, ili prešutiti njemački nalog. Tada je general Luburič poručio Poglavniku: Poglavniče, ako ste vi Poglavnik u Zagrebu, onda sam ja Poglavnik ovdje na terenu. Ipak Njemci su se zadovoljili tim da je Poglavnik poslao ustaškog pukovnika Luburića u Domobrane da nosi domobransku odoru umjesto ustaške. Tu u Domobranima i u domobranskoj odori, Maks Luburić je bio promaknut u čin generala,mo.) Kada je dakle tako bio počeo opet i u inozemstvu raditi, bila mi je dužnost tome za vremena na put stati, da ne bi u odlučnom času, kada dodje vrieme posljednje i definitivne akcije za oslobodjenje stvar stradala uslied Roverove izdaje i Luburićeve povezanosti s njim, kao što je u malom obsegu to bilo u tragičnom slučaju rodoljuba i boraca Bože Kavrana i drugova.

Prilažem Ti ovom pismu i obaviest pod naslovom: "Do znanja", koju sam takodjer razaslao, a iz koje ćeš, ako je već do sada nisi primio redovitim putem, razabrati, što je i kako je Rover radio u Kavranovu slučaju. Ovo razrješenje je u svim redovima čestitih boraca primljeno sa zadovoljstvom, te sam sa svih strana dobio pisma i dopise sa podpisima pojedinaca, grupa i svih članova društava i organizacija, pa i napose od članstva australskih družtava, Kola Vitezova iz Sjev. Amerike te naših organizacija evropskih i južnoameričkih organizacija, ustaških vojnika i častnika, u kojima se to zadovoljstvo izražava, i tek se žali, da do toga nije već prije došlo, budući su se mnogi čestiti Hrvati držali po strani upravo radi prošlosti i sadašnjega nevaljanoga ponašanja i djelovanja Rovera i Luburića.

Naša borba neće radi toga slučaja ništa izgubiti, nego će se naprotiv i pojačati unatoč i tome, da će Rover u okviru svoje službe neprijatelju hrvatskoga naroda i nadalje pokušavati, kao što se to vidi iz njegovih pisama, koje okolo razašilje uz sudjelovanje Luburića u toj raboti, a što će svakome razumnome biti najbolji dokaz odakle ta rabota potiče i ujedno dokaz, da je trebalo postupati upravo onako, kako je protiv njima i učinjeno. U skoro ću vrieme izdati obaviesti o potrebnim reorganizacijama u pojedinim tjelima te pojačanju rada oko pripreme za konačno oslobodjenje. (Ovom svađom i razlazom između Poglavnika i Maksa Luburića se rodila reorganizacija HOP, Hrvatski Oslobodilački Pokret, mo) I te obaviesti ćeš pravodobno dobiti.

Eto toliko o svemu tome, da budeš imao podpunu sliku. Veseliti će me, ako mi se češće javiš i obaviestiš o tamošnjim prilikama, ljudima i radu, te kako živiš i kako se u životu tamo snalaziš. O ovome, što sam ti ovdje naveo, obaviesti sve naše tamo, s kojima u doticaj dolaziš, da i oni budu pravu sliku imali.

Primi medjutim moj srdačni pozdrav i uruči ga svim našim borcima i rodoljubima tamo.

Za Dom Spremni!
Tvoj

A n t e (vlastoručno)
Registrirani Korisnik


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: GDJE JE ZAVRŠILO HRVATSKO ZLATO ?
PostPostano: pet pro 14, 2012 01:55 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
GDJE JE ZAVRŠILO HRVATSKO ZLATO ?

Na temi se je spomenulo gdje je zavrsio novac i zlato NDH:
Nikakav pretovareni avion sa zlatom i novcem nije postojao, zracni
prostor su nadzirali RAF_ovi avioni Spitfire i rusili bi sve
bezuvjetno tako da bilo kakav let nije bio moguc ..
S Borongaj aerodroma nije poleti ni jedan avion a kamali s
Bleiburga kako se navodi......
Vodila se je tocna evidencija o kolicini iznesenog novca i zlata...
Dokumentacija Hrvatske državne banke i Državne riznice te OZNE i
UDB-e (pohranjena u Hrvatskom državnom arhivu u{Zagrebu) omogućila je
rekonstrukciju događanja , uvid u stvarnu sudbinu i kolicinu
hrvatskog zlata...Tj koliko je izneseno novaca i zlata prilikom
napustanja Zagreba...
7. svibnja 1945. u vrijeme kada su ustaške vlasti napuštale Zagreb
i Hrvatsku izneseno je oko 290 kg u 13 sanduka dok su u jednom sanduku
bile razne valute, najviše njemačke marke i talijanske lire,te
jedna kaseta dragulja.....Zlato i ostale dragocjenosti pohranjene na
Kaptolu predane
su kasnije Narodnoj banciJugoslavije, centrali u Zagrebu.Sanduci
sa zlatom i ostalim vrijednostima, namijenjeni da se ponesu u
izbjeglištvo, bilisu
utovareni u dva kamiona i u automobil dr. Mirka Puka. Kamioni i
Pukov automobil (kojim je i on sam napuštao Hrvatsku) krenuli su iz
dvorišta zgrade
Hrvatske državne banke u Jurišićevoj ulici u Zagrebu prema Krapini
s namjerom da se pridruže koloni Glavnog ustaškog stana na čelu s
poglavnikom.
Pouzdano se zna da je kamion sa 2 sanduka zlata pao u ruke
partizana (10. svibnja 1945.) a za filatelističkom zbirkom nema
podataka gdje je zavrsila
gubi joj se svaki trag... U kamionu, koji je dalje krenuo bilo je
11 sanduka zlata, valute i dragulja. Uz velike peripetije sanduci su
stigli do blizine mjesta Wolfsberga.
Tu je ustaški bojnik JosipTomljenović uspio razbiti jedan sanduk i
podijeliti zlatnike nazočnim časnicima i vojnicima.Ostalih 10 sanduka
smješteno je 18. svibnja u franjevačkom
samostanu u Wolfsbergu, ukojem je tada boravio dubrovački
franjevac i sociolog dr. fra Bonifacije Perović. Najodgovorniju ulogu
pri spašavanju i smještanju zlata
u tom trenutku imao je visoki ustaški dužnosnik Božidar Kavran.

Početkom srpnja 1945. došao je iz Rima u Wolfsberg svećenik dr.
KrunoslavDraganović i za potrebe emigranata u Italiji uzeo dva sanduka
zlata
(u jednom su bile samozlatne šipke) te ih otpremio u Rim.
Svaki je sanduk sadržavao približno oko 22 kg zlata, što znači da
je od prvobitne količine ponesene iz Zagreba u okolici Radstadta bilo
zakopano
oko 180 kg zlata i jedna kasetadragulja.O sudbini zlata i
dragulja, koji su bili zakopani u okolici Radstadta, postoje određeni
podaci u svjedočenjima
pojedinaca koji ili su sudjelovali u trošenju zlata ili su o tome
neštosaznavali (iskazi Moškova komunističkim vlastima 1947.,
svjedočanstva dr. Lovre Sušica idrugih). Na temelju niza dokumenata
utvrđeno je
da su se Marko Čavić i Josip Tomljenović urujnu 1945. preselili iz
Austrije u Italiju. U međuvremenu, Moškov i Šarić bili su u ilegalnom
posjetu Hrvatskoj
s ciljem da provjere vijesti o velikoj aktivnosti hrvatske gerile
protivkomunističke vlasti. Za boravka u sjevernoj Hrvatskoj vidjeli da
su te vijesti neistinite.
Moškov i Šarić su se vratili u Austriju, pa potom prešli u
Italiju, gdje su boravili od listopada1945. do srpnja 1946. Pred
odlazak iz Austrije Moškov je iskopao i
prenio u Italiju diozlatnika (850), tamo ih promijenio u lire i
kupio auto, a ostatak (760 zlatnika) pohranio u sef banke Conigliano.
Moškov je dio zlatnika (1037)
u kolovozu 1946. predao Božidaru Kavranu,koji je trebao sredstva
za organiziranje poznate akcije upada ustaške grupe u
Jugoslaviju,nazvane >>operacija gvardijan<<.

1947. Dok su Moškov i Šarić čekali na izručenje Jugoslaviji, Marko
Čavić je prešao u Argentinu i sa sobom ponio znatan dio hrvatskog
zlata iznesenog iz domovine.
Podatak o cinu Marka Čavića nije poznat kao i brata mu Kuzmana
koji se ne navodi a brat navedenih Jakov Čavić civil u sluzbi UNS_a
{ustaska nadzorna sluzba}uhvacen
u Zagrebu 1945 osudjen na 20 godina kao sluga okupatora.Odsluzio
10 godina...Ovo napominjem da se ne mijesa Jakov Čavić jer do kraja
zivota zivio skromno premda se navodi da
je bio informiran za dva sanduka zakopana negdje u okolici
Radstadta ...I da je iste prisvojio ,netocan podatak...

Marko i Kuzman ČaviĆ {pokojni} tj sad vec nasljednici ali ne pod
prezimenom Čavić jedan od njih je imao kcer koja se je udala prezime
{ne navesti radi koprimitiranja}
Imajuci u vidu s kojim bogadstvom raspolazu sklon sam vjerovanju
da su velike kolicine zavrsile upravo kod njih tj znatan dio ....
Izmedju ostalog velike kolicine su se dijelile i ostalim
emigrantima za putovnice ili zivot opcenito dok se ne snadju...

MOZDA SU MALO

Citiraj Citiraj

Saznajte više: Strogo moderirano Tko je tko u NDH - Stranica 5


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: PROCES PROTIV POGLAVNIKA
PostPostano: pet pro 28, 2012 01:04 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
DANAS JE 53 GODINE OD SMRTI PRVOG POGLAVARA HRVATSKE DR\AVE POSLIJE
PUNIH 839 GODINA. SJETIMO GA SE U NA[IM MOLITVAMA!
SLAVA MU!

Proces protiv Poglavnika

Ovo je izišlo, kako ćete i po datumima vidjeti, na portali javno.com.


HRVATSKA I USTAŠTVO (88)

PROCES PRITIV POGLAVNIKA

Zbog nagomilanih dezinformacija i zbog razvikanih počinjenih
zločina na našim područjima za vrijeme WW2, pokreće se proces protiv
DRa. Ante Pavelic.

P O K R E C E S E P R O C E S S T O L J E Ć A.



Jedna zainteresirana skupina GRADJANI NOVINARI s portala javno već
duže vremena vodi "žučljivu" polemiku oko počinjenih zločina na
području Hrvatske, još bolje rečeno na području Nezavisne Države
Hrvatske, poznate u svojoj skraćenici inicijalama NDH. Kada kažemo NDH
tim mislimo reći i uključiti BiH kao sastavni dio Nezavisne Države
Hrvatske, NDH, što je uistini bila i činjenica.

Zločini su uistinu počinjeni i mnogi nedužni i nevini su stradali
zbog sulude i neodgovorne politike, kako Ustaškog Pokreta tako isto
partizanskog mokunističkog pokreta pod vodstvom Josipa Broza Tita kao
i srpskih četnika koje je vodio general Draža Mihailović u ime
jugoslavenske kraljevske vlade sa sjedištem u to doba u Londonu.
Najviše su polemike dolazile: tko je manje a tko više zločina počinio?
Naravno da su jedni GN (Građani Novinari) branili jedne a drugi
branili druge bez da se je moglo doći do zaključka: bilo u prilog
jednih ili drugih, pa je izgledalo po onoj: Tko je stariji, ili kokoš
ili jaje? Komentirajući često puta o toj te istoj temi od 1945 pa sve
do danas, utrošilo se je na milijune sati žučljivih debata i polemika
a da se nije pomaklo ni za jotu s mrtve točke.

Za to se je preko komentara i privatni "sandučića" došlo do ideje
da se sastavi odbor zrelih, odgovornih i nadasve poštenih i ne
obojenih Hrvata prema jednima ili drugima, s jednom svrhom da se
pročešljaju/procesuiraju svi počinjeni zločini, kako bi se moglo, iako
više simbolično nego pravno, na tu bolnu našu zajedničku stvar staviti
konačnu točku, nazovimo ju: TOŽKA HRVATSKOG IZMIRENJA!

U tu svrhu već sam kontaktirao jednog prominantnog odvjetnika koji
još nije dao svoj DA ili NE, ali je rekao da je stvar, koliko god da
je dobra, još više je poželjna.

Za to pozivam sve zainteresirane Hrvate kojima je stalo da do ovog
"stoljetnog" procesa dođe i da se u djelo sprovede, da se preko ovih
stranica portala počmu javljati svojim komentarima kako bi se razvila
iskrena i poštena suradnja sviju nas za naš zajednički cilj, a taj je:
Iznijeti ISTINU, ništa drugo nego ISTINU.

Znam i svjestan sam da sve to neće biti lako. Ali moramo se držati
one naše narodne: AKO HOĆU LAKO ĆU, AKO NEĆU KAKO ĆU! Pošto je ovaj
proces u našem zajedničkom hrvatskom interesu, onda će ga biti lako i
ostvariti.

Ja za sada neću ništa predlagati osim što ću reći da će se morati
izabrati: Sud, javni tužitelj, obrana, porota i slično. Uloge sviju
njih nama su više manje poznate. Javni tužitelj imperativno mora
raditi kako što svrsihodnije sudu podnijeti prijavu težbe s naznačenim
detaljima i krivičnim djelima svakog optuženika.

Želio bih da se ova namjera shvati jako ozbiljno, ne toliko poradi
nas samih, koliko poradi naših budućih pokoljenja, kako nas ista nebi
ismijavali za naše neozbiljne i neodgovorne čine, nego još i gore: Da
smo kukavice, jer im nismo ostevili dovoljno povijesnog materijala
kako bi oni mogli nastaviti dovršiti ono što mi iz našeg "kukavičluka"
nismo ni započeli, ni dovršili, ni njima ništa ostevili.

U to ime Otporaš vas očekuje za ovaj ozbiljni zajednički podhvat,
pozdravlja vas sve s našim iskrenim pozdravom: Bog i Hrvati!

Objavljeno: 04.11.2009. u 14:05h

DOMOLJUB 4.11.2009 15:32 h

Otporaš. Dobra ideja ali ti moram reći da je neizvediva. Žalosno
ali je to tako. Hrvati kako se danas ponašaju radije spavati u
mamurluku - ne znanju - u kojem se vrlo dobro sanja, nego prijeći
jednoj ozbiljnoj stvari, kao što je to otvoranje procesa SVIM
ZLOČINCIMA, a ne sam takozvanim "ustaškim". Želim ti uspjeh i dobru
sreću! Jako intezivno ću taj proces pratiti samo da vidim ozbiljnost
Hrvata. Mnogo puta Hrvati su propali na ispitu, kao sada u Švedskoj
potpisavši ugovor sa Slovenijom kojim se na pladnju dariva hrvatsko
područje.
Kada je Poglavnik pod ratnim pritiskom potpisao rimske ugovore 18
svibnja 1941., prvom prilikom on je te ugovore poništio i izgubljena
hrvatska područja povratio Hrvatskoj. Sada se postavlja ozbiljno
pitanje: Hoće li i kada će se Jadranka Kosor ugledati na oštrinu i
snagu Poglavnika dra. Ante Pavelića i poništiti taj Stokolnski ugovor
sa Slovenijom i povratiti izgubljno hrvatsko područje Hrvatskoj.

colonia.tino 4.11.2009 22:27 h

Ideja je dobra, treba iznijeti vjerodostojnu dokumentaciju kako bi
mogli baratati sa stvarnim činjenicama. Da bi mogli krenuti.

Domobran 5.11.2009 00:10 h

Domoljub pročitao sam tvoj komentar više puta kako bih ga razumio
u onom kontekstu u kojem si ga ti pisao. Došao sam do zaključka da si
ti mislio na Hrvatsku Državu koju su Hrvati teškom mukom stekli nakom
839 godina; a koju su odmah u početku neprijatelji napali sa svih
strana, tako da, netom stečena Hrvatska Država, nije imala snage se
razvijati pa niti održati. Tako je sa svakim idealnim početcima, pa se
neću iznenaditi da i ovaj početak nezainteresirani Hrvati - pa i drugi
kojih se ovo bude ticalo - počmu omalovažavati kako bi se pažnja
skrenula na nešto sasvim sporedno.

Domobran 5.11.2009 00:22 h

colonia.tino. Jest! Ideja je dobra, ali će biti sasvim i kamokud
bolja ako ju svi zajednički uspijemo sprovesti u djelo. Ja ne strepim
za dokumentaciju, koliko strepim na bojkotiranje iz straha da je to
nemoguća nemogućnost. Za svaki pa i najmanji proces ljudi se spreme; a
za ovaj biti će interesa za svakoga i svak na svoj način će tražiti
način(e) kako što više prikupiti dokumentacije. Treba se raspitati u
Beogradu pa tek onda u Zagrebu za svu povijsnu dokumentaciju vezanu za
NDH, Ustaše i Poglavnika. I neka se svak pripremi onako kako mu to
bude njegovo srce dirigiralo! I sljedbenici ISTINE će sa sa njihove
strane pripremiti. I na tebe, tino, mnogo se računa, tim više da si se
već javio da bi želio biti BRANITELJ. Dogovoreno!

colonia.tino 5.11.2009 09:34 h

Put od ideje doo realizacije je trnoviti put i uglavnom
nedostižan, da biste nešto ostvarili prije svega morate imati ljudi
koji će bez fige u džepu, i bez " maskirnih uniformi "raditi. Drugim
riječima, treba ići sa konkretnim programom, konkretnim stvarima ili
sve ovo tek " lajanje na mjesec ".
Naime, da biste imali " Sabirni centar ", ukoliko se radi po
principu na Memorijalni centar iz Domovinskog rata, vi onda prije
svega morate imati prostorije, morate imati nešto poput muzeja ( to ne
mora biti ništa megalomansko, ništa glamurozno, tek dostupno javnosti
), odnosno arhiva, gdje bi se građa prikupljala, arhivirala,
strukturirala, te pohranjivala.
Ukoliko se radi o originalnoj dokumentaciji, vi morate tu
dokumentaciju pravovaljano zaštititi od propadanja, treba je uvezati ,
treba je obložiti i spremiti za postav, odnosno izložiti da bi je i
drugi posjetitelji mogli vidjeti.
Uzmimo primjer, ako se radi o originalnim pismima UDBE ili
hrvatskih emigranata, vjerodostojnim svjedočanstvima vi to morate
pregledati, izložiti i učiniti dostupnim javnosti, radi se o
prevrijednoj građi da bi se s njom budzašto razbacivalo. Da biste vi
to mogli morate imati sve ono s početka priče ili tu nema
vjerodostojnosti ili tu nema budućnosti a time ni razloga raditi nešto
što je osuđeno na propast. Da biste sve to imali, morate imati
čovjeka, puno je ljudi, ali čovjeka treba tražiti.
I kod braće, nesloga se javlja, a prevare nisu rijetke.
Naravno i prikupljanje same dokumentacije je zahtjevan posao,
međutim, kada imate ono prvo i to drugo ide lakše, jer ako nešti
institucionalizirate, onda imate i veći legitimitet. Sa institucijom i
druge institucije lakše i brže surađuju te im ustupaju lakše i brže
dokumentaciju koja se traži, treba raditi, ali ponavljam, ukliko se to
misli raditi ozbiljno.

To vam je isto kao i kod novinara, kvazi profesionalci ili
marginalci, koji nisu Sljemena ni vidjeli, ali su dva dana kasnije
napisali izvještaj sa Sljemena, vrlo loše i kranje nepismeno, su
ispred Vas koji ste to isto napisali ranije od svih ostalih u
HRVATSKOJ, jer su institucionalizirani, jer imaju zaleđe, odnosno
pozadinu koja ih zbog tko zna kakvih interesa gura naprijed gdje im ni
u kom slučaju mjesto nije.

Otporaš 5.11.2009 13:14 h

colonia.tino. Vrlo lijepo obrazloženo kroz sve koje poteškoće i
probleme se prolazi za ostvariti jednu zamišljenu i plemenitu zamisao,
ideju.
Čitao sam negdje kako se je više vremena potrošilo u planiranju
gradnje "Notre Dame de Paris", nego sami početak gradnje. General
Drinjanin u " PIMO HRVATSKIM ELITAMA" godine 1968 kaže: "...Sve ono
što se gogadja oko nas bi trebali donekle smatrati "nemogućim", pa
ipak se dogadja i moglo bi se dogoditi mnogo toga, što na oko, izgleda
"nemoguće", a to nije, a nama ostaje uvijek da postfactum komentiramo:
"izgledalo je nemoguće" i "tko bi to mogao reći". Nakon svega što se
nama Hrvatima dogodilo, morali bi ne samo naučiti na pogreškama
vlastitim i tudjim, nego i promijeniti dio samog našeg mentaliteta,
kako bi pojmovi "moguće" i "nemoguće" dobili i za nas konkretno
značenje".
Dragi tino, tako kaže general Drinjanin, da treba "promijeniti i
dio samog našeg (hrvatskog) mentaliteta, a vi kažete da treba stviriti
zgradu ( biblioteku), ljude od povjerenja, tim za sroktiranje papira,
uvezivanje dokumentacije, prilagodjenost publiki itd. To stoji!
Kinenska poslovica kaže: " Ako hoćete napraviti deset tisuća koraka
hoda, šta najprije morate učiniti"? Odgovor je: Njaprije učiniti prvi
korak. Slično i sa ovim, našim, hrvatskim i zajedničkim potezom;
moramo početi s prvim korakom: PLANIRANJE.
Ja sam o tome, o mojim nagomilanim knjigama, papirima i sl.,
pričao s jednom nada sve povjerljivom osobom u Zagrebu, koja poznaje
moje selo i moju rodnu kuću, te mi je rekla da mi je kuća velika i da
bi najbolje bilo sve "dopeljati" u kontenjeru, police ili stalaže
napraviti i sve poredati po redosljedu...Čak je ta osoba povjerenja
dala ideju kako bi se ta "Knjžnica" trebala zavati: "KNJIŽNICA FRA.
SILVIJE GRUBIŠIĆ". Tino, ako želite nešto više znati o ovom fra.
Silvije Grubišić, obratite se na Saborskog zastupnika Boro Grubišić.
On će vam moći dalje reći tko je bio fra, S. Grubišić. To je što se
tiče tih poteškoća: "moguće" "nemoguće".
Što se tiče PROCESA PROTIV POGLAVNIKA, mišljenja sam da je to nača
hrvatska dužnost da mi te ZLOČINE PROČEŠLJAMO, ili ćemo mi to ostaviti
našim neprijateljima da to čine za nas, mimo nas i protiv nas.
Ugledajmo se u Srbe. Oni bez srama i stida, naprotiv s velikim
PONOSOM, sada rade na tome kako Rehabilitirati Dražu Mihailovića, a ne
kako dokazati kako je on bio najveći ratni zločinac. Svakome bih
preporučio knjigu: ISTINA O DRAŽI MIHAILOVIĆU koju je napisao dr. Ivo
Omrčanin prije pola stoljeća i koju je potkrijepio sa svim mogućim
dokumentim i u ta vremena živim svjedocima. Tino, vi ste mlad i nada
sve prirodnom nadarenošću uporan, pa ćete možda doživjeti vrijeme kada
će se velikom žestinom, u sred našeg glavnog grada svih Hrvata
Zagreba, raspravljati o PROCESU PROTIV POGLAVNIKA i svega onoga što je
bilo vezano za NDH. Jedino tada, poslije svih "ZA" i "PROTIV" dokaza
moći će se staviti konačna TOČKA, kako za Poglavnika dra. Antu
Pavelića, tako i za sve ostale, i iz dna naših srca i sa velikim
usklikom reći im: SLAVA VAM I POČIVALI U MIRU BOŽIJEM!!!

colonia.tino 5.11.2009 17:50 h

treba konkretno odrediti ciljeve, po točkama, što i kako to
postići. Da se zna, kako raditi.

Otporaš 5.11.2009 18:44 h

colonia.tino. Vrlo rado ću iznijeti moj cilj(eve) po točkama kako
to početi (ili kako vi kažete postići), tako da se zna kako raditi...
Samo moram nadodato to da će to biti jedan "kostur plana" koje
mogu svi zainteresirani nadopunjati, popunjati, dodavati i oduzimati
sve do one točke ili stupnja kada bi svi zaintereserani potvrdili i
rekli da se slažu. Tek onda se prelazi na izvodbu tog "kostur plana".
Ja ću taj, nazovimo ga, "moj cilj" iznijetu na mojoj naslovnoj
stranici tako da bude pristupačan svim onima koji, za dobru stvar,
žele sudjelovati na ovoj drugoj sudskoj parnici u odsustvu optuženika.
Prva se je vodila preko slobodnog hrvatskog tiska 1956 godine, kada se
je sada pok. Srećka Rovera okrivilo i čak neslužbeno optužilo da je
bio agent Ozne i kao vodić predvodio skupinu Božidara Kavrana ravno u
ruke Ozne 1947 godine. Prvi koji se je digao u obranu Srećka Rovera,
bio je general Drinjanin. Na njegovu u****ost da je dotični nevin i da
bi se to moglo dokazati, sastavili su "ČASNI SUD" od neutralnih osoba
Hrvata, koji su preko službenih i******ava, pisama, telefonskih
razgovora, gdje su i jedna i druga strana imali priliku, u ta vremena,
bez današnjih kompjutora i e-maila, ustanoviti što je istina a što
nije. Dakle, Tino i svi drugi koji budu ovo čitali i pratili,
potrudite se u vašem krugu i medju vašim prijateljima pronadjite
istomišljenike i zainteresitane Hrvate, pa čak i Jugoslavene ako ih
još ima i Srbe, da iskreno priskoče u pomoć, sa željom i voljom, ne da
ruše, nego da priskoče u pomoć za sprovesti u djelo ovu dobru i
nadasve plemenitu stvar. Svi oni koji kažu odmah u početku da je to
"NEMOGUCE" su za STATUS QUO, to jest da mi Hrvati i dalje patimo od
hipoteke grijeha prošlosti, umjesto da kao kulturni ljudi znadnemo se
postaviti tako da prave stvari pohvatimo a krive osudimo za vjeke
vjekova, tako da poslije ovoga PROCESA UZDIGNUTE GLAVE idemo dočekati
novog, demokratskim putem, slijedećeg Predsjednika RH. Pozdrav,
Otporas.

colonia.tino 6.11.2009 11:45 h

Dragi kolega Otporaš da li bi se tu radilo o institucionalnom
obliku arhiviranja dokumentacije, odnosno o nekoj vrsti Sabirnog ili
Memorijalnog centra koji bi onda bio smješten u nekom gradu u RH ili
van nje? Ili virtualnom, odnosno iznošenju određenih povijesnih
činjenica na webu?

Otporaš 6.11.2009 12:44 h

colonia.tino. Može i jedno i drugo. Istini za volju, Tino,
uvjerenja sam da i sada neki koji prate webs i pronađu nešto za njih
zanimljivo, to kopiraju i zadrže za nekada buduću potrebu. Uzmimo, na
primjer, knjigu Ivana Prcele " HRVATSKI HOLOKAUST II " i početak ili
početke kako je došlo do te knjige. Najprije je došla ideja da se
počmu sakupljati dokazi od živih svjedoka. Mnogo ih je bilo
zainteresiranih dati svoja svjedočanstva, uspomene, sjećanja i zapise
partizanskih zločina, ali gdje ih poslati i kako će to sve skupa izići
u javnost. Ivan Prcela sa nekim svojim istomišljenicima (vidite, Tino,
kažem ovdje "svojim istomišljenicima" je počeo prikupljati sve do čega
je mogao doći glede tih dokaza...) je osnovao odbor za istraživanje "
BLEJBURŠKE TRAGEDIJE ". Znam da vam je poznato iz ove spomenute knjige
kroz sve i kakve poteškoće i teške muke je ovaj ODBOR prošao dok
knjiga konačno 1970 godine nije ugledala svijetlo DANA. I mi, Tini,
imamo naših istomišljenika za ovu stvar, a ako ih nemama, naša je
dužnost ih pronaci. Ideja je tu. Želja nam ne manjka, za rad i trud se
kolektivno žrtvujmo, i sve će biti, s pomoću Božijom, dobro. Pozdrav,
Otporaš.

Domobran 7.11.2009 00:07 h

Prijatelju Otporaš pojedini komentatori ti indirektno daju
naslutiti da ih ne zanima tvoja prošlost. Kakvi su razlogi da ti to
tako u****o iznosiš? Meni su tvoji opisi zanimljivi kao kada čovjek
čita pisma razni ljudi kroz koja vidi ogledalo ljudi. Što druge zanima
ih kao u očenašu: Daj nam ga danas, i to je sve. Ti forsiraš
idealizam; ma kakav idealizma? Vidiš da su ljudi ogorčeni, jedvo kraj
s krajom vežu. Sada jadnu raju nagone da glasaju za budućeg
predsjednika. Nije to loše da svak kroz tajnu kutiju kaže stisnutih
očiju za koga je glasao. Svaki kandidat ima neku stranku kojoj se je
priključio kako bi ga stranka podržavala i snosila. Ni to nije loše.
Ali šta je loše da naš dragi Milan Bandić nema stranke koja bi ga
podržavala. Ona stranka kojoj je on bio član br. 2 ga je izbacila.
Sada luta kao janje izgubljene matere. Koja god mu dadne podojiti, on
je prisvojen, njezin. Možda to nije loše. Zašto? Neki dan je rekao da
su mu uzor njegova Majka i Bog. Pa, dragi moji Hrvati, šta drugo i šta
još mi hoćemo. Čovjek nam je rekao sve. Da voli sviju Majku i da voli
Boga! Hajdete junaci i na demkratski način dignite svoje ruke, i to
uvisoko, tko je protiv svoje Majke i protiv nšega Boga? Nadam se da
nije nitko. E, onda nam ostaje samo jedna stvar, a ta je: SVI NA
IZBORE 27 PROSINCA I GLASUJMO ZA MILANA BANDIĆA.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: NEKA SVATKO ZNADE, DR. ANTE PAVELIĆ
PostPostano: pet pro 28, 2012 14:22 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
Otporaš uvaženi Korisnik

21 lis 2012 20:04:47


Otporaš 19.04.2009 11:11 h

Ovaj članak kojeg prilažem dragim i uzvišenim, cijenjenim i ljubeznim
Korisnicima ovog vrijednog Foruma Slobodna Dalmacija sam stavio na
portal javno.com prije tri godine,vrlo jasno obznanjuje osobna
promišljanja dr. Ante Pavelića za odvajanje Hrvatske iz beogradskih
žvalja. Pročitajte i komentirajte, a ne napamet komentirati a da
članak niste ni pročitali. Pozdrav. Otporaš.


DR. ANTE PAVELIĆ: NEKA SVATKO ZNADE!

Borba hrvatskog naroda, što ju vodi proti beogradskim nametnicima ima
potpuno određene ciljeve. Do danas je već svakome postalo jasno, da
hrvatski narod ne će ovoga stanja u kome se sada nalazi, te da upire
sve svoje snage, da ga promijeni. Ne samo hrvatski narod, nego i svi
drugi narodi, cijela svjetska javnost, znade danas posve dobro, da će
ta borba biti povedena do kraja, a dokaz tome su već do sada pružili
hrvatski borci- osvjedočavaju svakako da će ta borba donijeti pobjedu
i rezultate, koje hrvatski narod želi.

Tkogod se je malo interesirao za hrvatsku narodnu stvar, te ju
pregleda ma i površno, mogao se osvjedočiti, da cilj hrvatske narodne
borbe nije tek rušenje i promjena momentalnog beogradskog režima, nije
borba tek za rušenje i mijenjanje sadanjeg unutarnjeg državnog
centralističkog uređenja tako-zvane ¨Jugoslavije, nije borba tek za
neku autonomiju, federaciju ili konfederaciju nego je to borba za
podpuno prekinuće i razrješenje bilo kakovog državopravnog veza sa
Beogradom, i Srbijom, a za uzpostavu potpuno samostane i nezavisne
Hrvatske.

SAMOSTALNA I NEZAVISNA HRVATSKA DRŽAVA IMA SE USPOSTAVITI NA CIJELOM
HRVATSKOM POVJESTNOM I NARODNOM PODRUČJU, TO JEST U SVIM POKRAJINAMA
HRVATSKE, KOJE SU U PROŠLOST OBITAVALI I SADA OBITAVAJU HRVATI, ONA
IMA BITI TAKO SAMOSTALNA I NEZAVISNA, DA BUDE IMALA SVE ATRIBUTE
DRŽAVNOSTI, KAO I SVAKA DRUGA SLOBODNA DRŽAVA.

Boreći se za slobodu, hrvatski narod ne će da uspostavljena Hrvatska
država, nakon što razriješi veze sa Srbijom, dođe opet u bilo kakovu
državopravnu vezu bilo s kojom drugom državom.

Slobodna i nezavisna država Hrvatska živjet će u prijateljstvu i u
dobrim gospodarskim odnošajima sa susjednim državama, naročito onima,
na koje je upućena prirodnim putem i posebnim prijateljstvom, nu ona
ne će niti ne smije doći u bilo kakovu političu ovisnost, o kojoj
drugoj državi ili o kom drugom narodu.

NITI SE SMIJE POVRATITI ONO ŠTO JE NEKADA BILO; NITI SE SMIJU PRAVITI
KAKOVI NOVI ODNOŠAJI PA BILO S KIME, ŠTO BI ZNAČILO OPET NEKU
ZAJEDNICU I VEZ S DRUGIMA, PA MAKAR I TAJ VEZ BIO I NAJMANJI I
NAJNEZNATNIJI.

Ovo što je ovdje rečeno, nije tek želja ili misao pojedinca, nego je
to sigurno misao, želja i čvrsta odluka cijelokupnog hrvatskog naroda.

To je tako i prirodno, jer je hrvatski narod u svojoj davnoj i
nedavnoj prošlosti a i u sadašnjici gorko izkusio svu težinu i nesreću
svojih veza bilo s kime, to je izkustvo skupo platio svojom krvlju,
svojim mukama i svojim bolovima, pa je i odatle naučio, da je uvjet
njegove sreće i blagostanja njegova podpuna državna nezavisnost, te se
danas i bori samo za nju i nikakovu drugu kombinaciju.

Ovo je prirodno i jasno, te o tome nebi trebalo potrošiti niti jedne
riječi, kada se od vremena do vremena nebi pojavljivale neke aluzije
na to, kao da hrvatski narod želi, da Hrvatska, kada se oslobodi, bude
opet sačinjavala neku zajednicu sa kojom drugom državom, ili kako se
je to bilo pisalo s Austrijom.

NE, TOGA HRVATSKI NAROD NE ĆE I NE ŽELI, NI S AUSTRIJOM NITI IKOJOM
DRUGOM DRŽAVOM, BAŠ TAKO KAO NI SA SRBIJOM. TOGA HRVATSKI NAROD NE ĆE
I NE ŽELI, NITI ĆEMO TOGA IKADA DOZVOLITI, PA I POD CIJENU SVOJIH
ŽIVOTA.

Ne ćemo dopustiti, da se ikada više povrati godina 1918., kada su
zvani i nezvani, ili bolje rekuć baš nezvani izručivali hrvatske
zemlje tuđinu u ruke pod vidom tobožnjeg nekakvog bratstva, i
zajednice.

Pravi prijatelji naše slobode i uzpostave naše nezavisne hrvatske
države to od nas ni ne traže. Proti neprijateljima, koji bi nam takova
šta nametnuti htjeli, znati ćemo se boriti baš tako kao i proti
beogradskim uzurpatorima, a može biti o tom na čistu i siguran da ćemo
svakom onom, tko bi o tom odlučnom času pokušao obnoviti godinu 1918.
stati najodlučnije na put, sa svim sredstvima to zapriečiti i u samom
zametku bezobzirno ugušiti.

BORBU, KOJU SMO POVELI, NE VODIMO ZA NIKAKOVE POLITIČKE KOMBINACIJE,
NEGO ZA UZPOSTAVU SAMOSTALNE I NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE TO TREBA
SVATKO ZNATI!


Dr. Ante Pavelić

(Nezavisna Hrvatska Država, Glavno glasilo Hrvatskog Domobrana, Siječanj, 1935.)


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: PROCES PROTIV POGLAVNIKA
PostPostano: sub svi 25, 2013 16:39 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
---------
HRVATSKA I USTAŠTVO (14)‏


POGLAVNIK NDH DR. ANTE PAVELIC (14)

Kada se sve povijesne ISTINE iznesu o Poglavniku i NDH, za sigurno će se mnogo manje o tome pisati. Tada će se stvar prepustiti povjesničarima.
Ovdje donosim iz jednog hrvatskog portala ovo zanimljivo opisivanje o dr. Anti Paveliću.


Ako je ikada djelatnost koje jake ličnosti bila odlučna za sudbinu naroda i države, tada se to sigurno može kazati za osobu Poglavnika dr. Antu Pavelića. Bez njega nije moguće zamisliti osnutak i djelatnost Ustaškog Pokreta; uspostavu kontinuiteta Hrvatske državnosti nasilno prekinute 1918., godine te obnovu potpune Hrvatske nezavisnosti, kakva je bila do 1102 godine. Sve ono što je raspravama o povijesti rečeno u prilog mišljenja o presudnoj ulozi jakih povijesnih osoba za života pojedinih naroda i država, najbolje potvrdjuje slučaj Poglavnika Nezavisne Države Hrvatske dr. Ante Pavelića. Narodna snaga, ot****ost i sposobnost ne dolaze do izraza preko gomile, nego preko značajnih osoba, koje prema tome ne nastaju slučajno, nego su odraz sredine, iz koje su nikli.

Radi toga, kada promatramo lik dr. Ante Pavelića, tada treba upozoriti na njegovo porijeklo, na okolinu u kojoj se rodio, odgajao i duhovno izgradjivao. U tom pogledu je dr. Ante Pavelić potomak najčišće hrvatske sredine. Njegov otac rodom je iz Like, dakle iz onog hrvatskog kraja, koji je bio najmanje zagadjen duhovnim utjecajem tudjeg svijeta, koji po svome zemljopisnom položaju predstavlja sponu hrvatskih zemalja i postojbinu branitelja i čuvara hrvatske državotvorne svijesti i ideje. Ta Hrvatska Sparta jest hrvatski kraj, koji radja zdrave i čvrste ljude, hrvatske vitezove i junake. Izraz toga su toliki odlični hrvatski vojnici. I Otac Domovine dr. Ante Starčević nosio je na sebi neizbrisivi pečat svoga rodnoga ličkoga kraja. Ista svojstva nosio je i dr.Ante Pavelić u svojoj krvi. Činjenica je, da se je rodio (14. srpnja 1889.), u selu Bradini na Ivan Planini, u kraju, odakle su njegovi preci došli u Liku, upravo u kraju, za koji se kaže da voda s jedne strane krova otječe Neretvom u Jadransko more, a da s druge strane krova teče Bosnom, Savom i Dunavom u Crno More, pa taj kraj simbolički označuje središnju točku razmeće velikih vodenih puteva Hrvatske zemlje.

Taj kraj južne Hrvatske, koji daje i uvijek je davao hrabre i ponosne Hrvate, leži u središtu srednjovjekovne hrvatske države, nedaleko od Tomislav grada (nekadašnji Duvanjsko Polje), na kojem je krunjen i prvi hrvatski kralj Tomislav. U tom kraju naš svijet govori čistim hrvatskim jezikom i odatle kod dr. Pavelića tolika ljubav i smisao za dobar hrvatski govor, što je zapravo jedna od bitnih postulata svakog zdravog nacionalizma. Uostalom svi noviji hrvatski politički pokreti obilježeni su, bilo borbom za hrvatski jezik, bilo posebnim pogledima na to veliko narodno blago. Vitezović, Gaj, Pavlinović, Starcević pa i sam Stjepan Radić, imali su izgradjena stanovišta s obzirom na pitanja hrvatskog književnog jezika. Taj duboko ukorijenjeni jezični osjećaj kod dr. Pavelića učvršćen je tijekom srednjoškolskog naukovanja u Travniku, tako da ga nije nikad mogla oslabiti ni zagrebačka sredina, ni dugi boravak u inozemstvu. Dr.Pavelić se rodio pod seljačkim krovom i oduvijek je stare seljačke obitelji, ali budući da mu je otac radio na gradnji željezničke pruge i budući da je sam kao sin poštovane, ali siromašne obitelji, kao mladić radio je i teške fizičke poslove, upoznao je u ranoj mladosti život radnika i seljaka i to baš u onim krajevima, u kojima se živi vrlo oskudno. Odatle dolazi njegovo duboko razumljevanje i poštivanje žuljeva hrvatskog seljaka i radnika, što je svojstveno svim pravim narodnim vodjama, a čega nikako ne mogu razumijeti profesionalni gospodski političari, ma koliko god govorili o radnom narodu.

Poznato je da su i drugi vodje velikih suvremenih nacionalističkih pokreta prošli kroz istu životnu školu. Dr. Pavelić je u svojim mladim danima upoznao Hrvatsku, njezin krš, šumu, more i bogatu ravnicu; neustrašive dinarske Hrvate, koji uz gusle pjevaju o junacima; radišne i skromne, ali i buntovne Hrvatske Zagorce, kao i bogate, vrijedne, a ponekad i obijesne Slavonce.

Sve je to doprinijelo tome, da se dr. Pavelić učio svome hrvatskom rodoljublju, ne samo iz knjige, ne samo iz riječi i spisa Oca Domovine, nego i neposredno iz života, obuhvaćajući u svome umu i svome srcu sa jednakom ljubavlju sve Hrvatske krajeve, poznavajući ispraznost umjetnih pokrajinskih granica i unutar jednoga te istoga jedinstvenog naroda; uzdižući se iznad svih regionalizama i kampanilizama, iznad svih uskih shvaćanja o Hrvatskoj i Hrvatima; duboko shvaćajući koliko je za Hrvatsku bio žalostan tijek povijesnih dogadjaja, koji su težište hrvatske državnosti i narodnosti promicali od juga prema sjeveru ispravno ocjenjujući da snaga i budućnost Hrvatske leže u uspješnom spoju svih hrvatskih krajeva, snaga i svojstva. Samo takav čovjek mogao je izvesti ono što je izveo dr. Ante Pavelić, a to je obnova hrvatske državne nezavisnosti nakon punih 839 godina.


POGLAVNIKOV GOVOR


Slavimo 10. Travnja jer se ne odričemo boraca za Hrvatsku Državu, za Nezavisnu Državu Hrvatsku. Oni i njihov Poglavar nisu se borili ni za kakav fašizam, komunizam, nacionalsocijalizam, njima je to bilo strano, oni su ginuli samo i jedino za Hrvatsku Državu. Upravo zato se ne odričemo i ne ogradjujemo od Nezavisne Države Hrvatske, njezinih hrabrih branitelja i njezina Poglavnika dr. Ante Pavelića, jer ih je vodila ljubav prema domovini i narodu!

Kucnuo je čas našeg oslobodjenja, diži se da svoju domovinu od neprijatelja otisnemo i uspostavimo svoju slobodu u svojoj kući, u samostalnoj i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, u kojoj će biti ujedinjene sve Hrvatske Zemlje, od Mure i drave do Drine, od Dunava do sinjega Jadranskog mora, a u kojoj će vladati samo Bog i Hrvatski narod.

Ante Pavelic, 5. IV 1941

Sada smo stvorili Hrvatsku Državu i nju nitko više nikada ne može srušiti, jer ćemo našu slobodu znati braniti. U Hrvatskoj vladat će red i rad. U Hrvatskoj državi nitko i nikada neće moći piti krv naroda. Svatko će raditi i biti odgovoram Poglavniku, a Poglavnik će biti odgovoran Hrvatskom narodu.

Ante Pavelic, 14. IV 1941

U našoj oružanoj snazi vlada geslo : "Bog i Hrvati" i "Za Dom Spremni". To znači da je ova oružana snaga prisegla Bogu, da će braniti zadnji dom, pa bio na drini, bio na dunavu, bio na kršu.

Ante Pavelić, Veljača 27, 1942
Objavljeno: 15.02.2010. u 21:32h
Broj jedinstvenih otvaranja (prvih 24h): 29
Prosječna ocjena: 1
Broj bodova: 29

Broj otvaranja uratka - Prvih 24h: 1612
Ukupno: 1620

Delivuk
16.02.2010 02:18 h

Domoljub, meni se sve čini da ti tvojin pisanjem misliš reći da ti voliš Rvacku više od mene. E puremi Sinjske Gospe to nije istina. Meni je moj dida svašta priča. Priča mi je i to da su se njegova dva sina uvik svadjala zbog Tita i Pavelića. Čuja san dida govoriti da bi bilo bolje za naš rvacki narod da se nije rodija ni jedan ni drugi. A sad ti meni tu pričaš o nekoj veličini Pavelića. Možda je on i bija velik, ali to i ne znači da je bija i dobar.

Otporaš
16.02.2010 14:22 h

Prijatelju Delivuk, vama nešto nije jasno. Ja ću vam ukratko reći, tako da znate. Ako meni ne vjerujete, pitajte vašeg pajdu matrixdc. On mnogo svašta naopako zna, pa vam može i o ovome naopako govoriti.

Najprije govorimo o Paveliću. Da nije bilo Pavelića, ne bi bilo ni Ustaša. Da nije bilo Ustaša, ne bi bilo ni hrvatske borbe za slobodu hrvatskog naroda. Da nije bi bilo borbe za slobodu hrvatskog naroda, ne bi bilo ni Proglasa Hrvatske Države 10 Trvavnja 1941. Da nije bi bilo Proglasa Hrvatske Države, mi Hrvati ne bi imali svoje nacionalne Hrvatske Države. Kako ne bi imali svoje nacionalne Hrvatske Drzave, ostala bi na životu Jugoslavija za koju je bio i Maček, Hitler, Musolini, pa i Tito i njegovi partizani.

Što se tiče Tita i njegovih partizana, on se nije borio protiv Jugoslavije koja je već postojala. On se je borio: SJAŠI DA UDJAŠIM, to jest za vlast i prevlast.

Tako, Delivuk, da vam bude jasno, vama i svim onima kojima još to nije jasno: (i) da nije bilo Pavelića ne bi bilo Ustaša, (2) da nije bilo Ustaša, ne bi bilo hrvatske državotvorne borbe, (3) da nije bilo hrvatske državotvorne borbe, ne bi bilo ni DESETOG TRAVNJA, (4) da nije bilo DESETOG TRAVNJA, ne bi bilo HRVATSKE DRŽAVE, (5) da nije bilo HRVATSKE DRŽAVE, ostala bi na životu četničko srpska Jugoslavija, (6) da je ostala četničko srpska Jugoslavija, nas Hrvata ne bi bilo, i (7) danas bi Hrvati bili u Jugoslaviju kao KATOLIČKI SRBI.

Moj prijatelju Delivuk, naveo sam ovih (7) točaka kao sedam smrtnih grijeha koji bi zadesili Hrvate da nije bilo dr. Ante Pavelića. A da nije bilo Tita, dans bi nas Hrvata bilo preko (8) osam milijuna. Pozdrav, Otporaš.

colonia.tino
17.02.2010 00:26 h

Kolega Otporaš slažem se, da nije bilo Tita, Hrvata bi bilo preko osam milijuna, nas i sada ima blizu toj brojci, mislim na DOMOVINSKU I ISELJENU HRVATSKU.

Bilo bi nas gotovo 10 milijuna. Međutim, bez bilo kojeg lidera Hrvatske bi bilo, osim bez Hrvata, dok ima Hrvata, biti će i Hrvatske.

Delivuk
17.02.2010 21:59 h
Gospe mi Sinjske Otporas, niko mene neće u nikakve katoličke Srbe. Meni se čini da ti meni sve malo mo malo oćeš pamet solit. E nećeš, očijumi moji. I ja ću tebi nešto reć pa se ti misli. Kada je mene mater rodila, ispa san iz p.... ko Rvat, a ne ni ko musliman, katolik, pravoslavac ili nešto drugo. Tek nakom nedilju dana naša najbliža susjestva Žutanovica na savojin rukama me je odnila, sat puta oda, u našu goričku crkvu kod pratra koji me je krstija ko katolika i da mi katoličku viru sa škrpoljenjem: U ime oca i sina i duva sevtoga Amen! Eto sad znaš kako san najprije posta, rodjenjem Rvat, krštenjem katolik, roditeljskin odgojon čovik one zemlje ili grude kako bi moj dida reka, di san se rodija, a Ta je Rvacka.

za one koje zanima
Delivuk
19.02.2010 15:25 h

colonija.tino. E moj prijatelju tino mislija san da si malo bolji čovik. Sada vidin da si gori od naši bivši antifašista, jer oni su kako priče se pričaju mučili i ubijali. Po tomu su poznati naši rvacki antifašisti, kazen za stare, a ne daj Bože da to budu radili njijovi sljedbenici, novi antifašisati.
Prijatelju u mom selu je jedan naš dečko i moj dobar kolega. Skupa smo kopali, vinograd obradjivali, lozu poilvali zajedno. Bili smo dobri i znan ga. Jednog dana njijova kokoš nije snila jaje tog dana da on ima šta pojist. On se naljutija i uvatija kokoš koju su svi zvali luga, stavija je u konabu pod varićak i otiša van. Uvečer kada je mater zatvarala kokoše u kokošinjak, luge nema. Tražila je i nije je našala. Njezin sin od bojazni nije tija reći di je luga. Tako dani prolazili. Nakon nekoliko dana ćaća je otiša u konabu i za svoju potribu uzeja varićak, kad pod njin luga mrtva, krepala od gladi. Ćaća na to bija ljut, kako i nebi, počeja svu čeljad u kući tući da kažu ko je kokoš lugu stavija pod varićak. Galama se u kući digla tako da je i selo došlo smirivat situaciju. To se brzo pročulo kroz selo tako da je to bila seoska priča u svakoj kući.
Jadan od dice moj kolega je na kraju krajeva reka do je on stavija kokoš pod varićak zato što nije jaje snila. On nije mislija da će kokoš krepat od gladi.
Colonija tino još mi u ušima ozvanja šta je selo govorilo o ovom mališanu (no je bija mališan, a ti si tino jedan veliki klipan, to jest odresta čovik kako bi moj dida reka) da sram bilo dok god je živ zato što je jadnu kokoš patija samo zato što ona nije snila jaje. Zar i ti tino nisi rekao da ti nebi pobija rvacke fašiste nego bi ji u kavez stavija i ključ bacija neka se muče. Znači da bi se ti izživljava na mukama ljudi koji su Rvati samo za to što su po tvom mišljenju oni rvacki fašisti. Tino ti si mene naljtija jer san ja ima dva strica koji su bili u rvackoj vojski i nisu nosili srpsku šajkaču da brane našu Rvacku. Da si ti moga doći do moji strica, tako bi ji ti mučija. Neka te je sram, iako si reka da nema više rvacki fašista. Kako to da ima rvacki antifašista ako više nema rvacki fasišta.

za one koje zanima
Delivuk
19.02.2010 20:38 h

j.perkovic. Ja tebe volin čitat. Ti pišeš dobro i bez dlake na jeziku. Pitan te josipe perkoviću, kaži ti mi ako znaš, da li si ti ikada susreja jednog rvackog fašistu. Dali ti je u tvom životu ijedan Rvat reka da je on fašista. Molin te to mi javi. Jer ovo piskaralo tino svašta blebleće bez dokaza. On zna za svakog rvackog fašistu a kada ga pitaš da upre prstom u jednog ne zna di je. Traži ga a ne može ga naći jer ga nema i jer ji nikada nije ni bilo. Moj dida bi za takve reka da su noćne delije.

Gospodine Delivuk j.perkovic 19.02.2010 17:03 h

Ja još nisam video nikad Fašistu, samo Rodoljube, ako je bilo Fašista to je davno prošlo ima 65 Godina, oni koji još traže negde Fašiste, oti oćedu da se Hrvati opet vrate u neki Socijalizam, jer im je komunizam bogu hvala propao jer nije valjao.

DOMOLJUB
19.02.2010 23:49 h

Postovani Delivuk!
Vire mi, ja razumim vas dobre moje Rvate iz Dalmacije, zašto vi nevolite Talijane, bolan, ni mi ih nevolimo, jer su i oni nas za vrjeme rata sve do Bradina ( dije se Ante Pavelić rodio) okupirali i sa četnicima nas skupa progonili i ubijali, te je se Max Luburić uvjek sa njima tuka, kao i sa Njemcima, koji su slali oružje Srbima i Crnogorcima. Čak su Luburića i na smrt osudili.
Neznam dali ti je dida pričo, a meni moj je, da je se Franjo Supilo sasto sa A. Pavelićem u Parizu i zamolio je Pavelića da ispravi njegove i Ante Trubica pogreške, što su srljali kao guske u maglu, kako to njima reče Stjepan Radić, pa su ušli u kraljevinu Srba- Rvata i Slovenaca, bez volje Rvatskog Naroda. Tada je se Trubić pokajao i rekao Paveliću, ispravi i osveti našega Radića. Pavelić ko pravi Ercegovac pa posluša i ostvari Trubićevu želju, na ljutu ranu , ljutu travu.
Takoder je meni moj dida pričo, kako je pogrešno, što Papa kaže, da su Rvati iz Rvatske, prezidje kršćanstva. On bi, naime, trebao reći da su RVATI HERCEGOVINE, prezije kršćanstva, jer su se oni borili četiristo god. protiv Turaka i branili današnju Mesićevu RH. Kad je Zvonko Bušić, Ercegovac, izašao iz zatvora, radi naše Rvatske, poslje 32 god., i kad je u svojoj Gorici držao okupljenome dobrome puku govor, reče: "da su ga sve Američke DROBILICE drobile i kada ga nisu mogle zdrobiti, onda su ga izbacile i on je se dokotrljao do svoje Gorice i svoje Rvatske. E, takav ti je Eercegovački Rvat.
I prvi predsjednik naše nam drage Rvatske, Dr. Tudjman je najviše imo viru u Ercegovce, jer je znao da ga neće IZDAT. Pa i naša Gospa je izabrala one, koji ne prodaju Boga, Njenoga Sina i svoj rvatski narod. Barem Gospa zna što radi.
Nema mi moga Dide živa, da ga pitam za savjet, a stalno mu se molim Boga, da mi nekako u snu da na znanje, o jednoj mojoj ludoj zamisli, dali je pametna. Ja razmišljan, da bi se mi Rvati iz Dalmacije i Ercegovine, trebali ujediniti i proglasiti našu samostalnu Rvatsku Državu, i neka nam budu vode Gotovina i Praljak, a od turizma Dalmatiskog i Medugorskog, možemo dobro živjeti. Šteta što i tvoj dida nije živ, da ga pitaš što on o tome misli? Trumbić i Pavelić bi se složili.

DOMOLJUB
20.02.2010 21:16 h

colonia.tino, koliko se meni čini vas nešto uveliko muči. Vas muči što nitko drugi osim Pavelića nije htio preuzeti odgovornost i biti Poglavar Hrvatske Države 1941 godine, uoči WW2 na našim područjima. Osim toga muči vas što je Pavelić bio hrvatski državotvorni Hrvat.

Vi usporedjujete Hitlera i Pavelića i tim ih stavljate u isti koš. Izgleda meni da vama mnoge stvari nisu jasne a još manje poznate, pa kada pišete pišete na pamet. U prvom redu Hitler se nije borio za Njemačku. Hitler se je borio za Treći Riech, te od Hitlerova Trećeg Riecha postale su dvije Njemačke. Dok s druge strane Pavelic je iz ničega stvorio Hrvatsku Državu i, ako se može reći, zahvaljujući upravo Mesićevim hrvatskim antifašistima, mi državotvorni Hrvati skupa sa Pavelićem smo od jedne Hrvatske dobili nijednu. U tome je velika razlika izmedju Hitlera i Pavelića. Medjumarodni antifasisti su se borili protiv Hitlera a ne proti Njemačke, dok hrvatski antifašisti su se više borili protiv Hrvatske nego proti Hitlera. Točka!

Colonia.tino uistinu bih želio da mi iznesete dokaze da je Pavelić bio Fašista, jer biti fašista mora se u prvom rdu biti član fašističke stranke. Ti dokaži, i ako je Pavelić bio fašista, onda negdje postoje dokazi, koji se nisu izgubljeni. Govoriti napamet to ne dolikuje jednom novinaru. U protivnom netko će vas usporediti sa bivšim jugoslavenskim novinarima: Djordje Ličina, Mato Rajković, Igor Mandić i sl.

Američki predsjednik Rosvelt i Truman, i Cherchill su usko suradjivali sa Staljinom i njegovim komunizmom, pa ih ipak nitko živ nije nazvao komunistima, jer su svi novinari koji su o toj temi pisali bili kamokud mnogo objektivniji od vas. Izgleda da vi pišete iz neke "naduvane" mržnje. Kada se oslobodite mržnje sve će se "izduvati".


Londonski tajni ugovor iz 1915.
DOMOLJUB
28.02.2010 04:47 h

Izvor: Wikizvor
(Preusmjereno s Londonski ugovor)
Skoči na: orijentacija, traži
The Treaty of London/Londonski ugovor
Londonski ugovor bio je tajni sporazum između zemalja Antante (Velike Britanije, Francuske i Rusije) i Italije, potpisan 26. travnja 1915. godine, kojime su zemlje Antante privoljele Italiju na izdaju saveza iz Središnjih sila, obećavajući im teritorije njihovih dojučerašnjih saveznika. Kako je cjeloviti tekst rijedak i nije ga lako (možebitno i nemoguće) naći na internetu, navedene su tri poveznice gdje se mogu naći djelomični tekstovi te knjiga u kojoj se nalazi cjeloviti tekst ugovora:
Članak Londonski ugovor (1915.) potražite u Wikipediji, slobodnoj općoj enciklopediji.
)


Fisher, J. Curzon and British imperialism in the Middle East, 1916-19. ISBN 0-7146-4875-2, str. 307-310



engleski izvornik prijevod
By Order of his Government the Marquis Imperiali, Ambassador of His Majesty the King of Italy, has the honour to communicate to the Rt. Hon. Sir Edward Grey, His Britannic Majesty's Principal Secretary of State for Foreign Affairs, and to their Excellencies M. Paul Cambon, Ambassador of the French Republic, and to Count de Benckendorff, Ambassador of His Majesty the Emperor of All the Russias, the following memorandum:

Article 1.
A military convention shall be immediately concluded between the General Staffs of France, Great Britain, Italy, and Russia. This convention shall settle the minimum number of military forces to be employed by Russia against Austria-Hungary in order to prevent that Power from concentrating all its strength against Italy, in the event of Russia deciding to direct her principal effort against Germany. This military convention shall settle question of armistices, which necessarily comes within the scope of the Commanders-in-chief of the Armies.

Article 2.
On her part, Italy undertakes to use her entire resources for the purpose of waging war jointly with France, Great Britain, and Russia against all their enemies.
Article 3.
The French and British fleets shall render active and permanent assistance to Italy until such time as the Austro-Hungarian fleet shall have been destroyed or until peace shall have been concluded. A naval convention shall be immediately concluded to this effect between France, Great Britain and Italy.

Article 4.
Under the Treaty of Peace, Italy shall obtain the Trentino, Cisalpine Tyrol with its geographical and natural frontier (the Brenner frontier), as well as Trieste, the counties of Gorizia and Gradisca, all Istria as far as the Quarnero and including Volosca and the Istrian islands of Cherso and Lussin, as well as the small islands of Plavnik, Unie, Canidole, Palazzuoli, San Pietro di Nembi, Asinello, Gruica, and the neighbouring islets. Note:
The frontier required to ensure execution of Article 4 hereof shall be traced as follows:
From the Fiz Umbrail as far as north of the Stelvio, it shall follow the crest of the Rhetian Alps up to the sources of the Adige and the Eisach, then following the Reschen and Brenner mountains and the Oetz and Ziller heights. The frontier shall then bend towards the south, cross Mt. Toblach and join the present frontier of the Carnic Alps. It shall follow this frontier line as far as Mt. Tarvis and from Mt. Tarvis the watershed of the Julian Alps by the Predil Pass, Mt. Mangart, the Tricorno (Terglu), and the watersheds of the Podberdo, Podlaniscam, and Idria passes. From this point the frontier shall follow a south-easterly direction towards the Schneeberg, leaving the entire basin of the Save and its tributaries outside Italian territory. From the Schneeberg, the frontier shall come down to the coast in such a way as to include Castua, Mattuglia and Volosca within Italian territory.

Article 5.
Italy shall also be given the province of Dalmatia within its present borders, including Lisarica and Tribanj in the north, and in the south up to a line starting on the shore of the promontory of Planka and extending to the east following the peaks which create divides in such a way as to leave in the Italian territory all the valleys and watercourses descending towards Sibenik, such as Cikola, Krka and Butisnjica and their tributaries. In addition, Italy shall be given the isles situated in the north and in the west of Dalmatia, starting from the isles of Premuda, Silba, Olib, Skrda, Maun, Pag and Vir in the north up to Mljet in the south, including the isles of Sv. Andrija, Bisevo, Vis, Hvar, Torkul, Korcula, Kaciol and Lastovo, along with nearby reefs and islets, as well as Palagruz, but excluding the isles of Veliki Drvenik and Mali Drvenik, Ciovo, Solta and Brac. The following shall be neutralised:
1. The entire coast from the promontory of Planka in the north to the southern coast of the peninsula of Peljesac in the south, so as to encompass the whole peninsula;
2. A part of the coast starting in the north at a point at a distance of 10 kilometres south of Cavtat and extending in the direction of the south all the way to the river Vojusa, encompassing the Bay and Port of Kotor, the ports of Bar, Ulcinj, Sv. Ivan Medovanski, Durres, without encroaching upon the rights of Montenegro based on the declarations of the Great Powers which they exchanged in April and May 1909; these rights shall apply only to the present territory of Montenegro and shall not be applicable to the lands and ports yet to be accorded to it; consequently, no part of the coast in possession of Montenegro at present shall be neutralised; the restrictions relating to the port of Bar consented to by Montenegro in 1909 shall remain in force;
3. Finally, all the islands which have not been granted to Italy.
Note:
The four allied Great Powers shall grant the following territories to Croatia, Serbia and Montenegro: The entire coast in the upper Adriatic from Volosko on the border of Istria to the northern coast of Dalmatia, comprising the present Hungarian coast and the Croatian littoral, including the port of Rijeka and the small ports of Novi and Karlobag, as well as the isles of Krk, Prvic, Grgur, Goli and Rab. In the southern Adriatic, in the area in which Serbia and Montenegro are interested, the entire coast from the promontory of Planka to the River Drim, including the important ports of Split, Dubrovnik, Kotor, Bar, Ulcinj and St. Ivan Medovanski, as well as the isles of Veliki Drvenik, Mali Drvenik, Ciovo, Solta, Brac, Jakljan and Kolocep. The port of Durres shall be left to the independent Muslim State of Albania.

Article 6.
Italy shall receive full sovereignty over Valona, the island of Saseno and surrounding territory of sufficient extent to assure defence of these points (from the Voiussa to the north and east approximately to the northern boundary of the district of Chimara on the south).
Article 7.
Should Italy obtain the Trentino and Istria in accordance with the provisions of Article 4, together with Dalmatia and the Adriatic islands within the limits specified in Article 5, and the Bay of Vlore (Article 6), and if the central portion of Albania is reserved for the establishment of a small autonomous neutralised State, Italy shall not oppose the division of Northern and Southern Albania between Montenegro, Serbia, and Greece. The coast from the southern border of the Italian possession of Vlore up to the cape of Stylos shall be neutralised. Italy shall be instructed to represent Albania in its international relations. Italy is agreeable to this arrangement provided that a sufficiently large territory is left in the east of Albania in order to secure the common border to Greece and Serbia in the west of Lake Ohrid.

Article 8.
Italy shall receive entire sovereignty over the Dodecanese Islands which she is at present occupying.
Article 9.
Generally speaking, France, Great Britain, and Russia recognise that Italy is interested in the maintenance of the balance of power in the Mediterranean and that, in the event of the total or partial partition of Turkey in Asia, she ought to obtain a just share of the Mediterranean region adjacent to the province of Adalia, where Italy has already acquired rights and interests which formed the subject of an Italo-British convention. The zone which shall eventually be allotted to Italy shall be delimited, at the proper time, due account being taken of the existing interests of France and Great Britain. The interests of Italy shall also be taken into consideration in tbe event of the territorial integrity of the Turkish Empire being maintained and of alterations being made in the zones of interest of the Powers. If France, Great Britain, and Russia occupy any territories in Turkey in Asia during the course of the war, tbe Mediterranean region bordering on the Province of Adalia within the limits indicated above shall be reserved to Italy, who shall be entitled to occupy it.
Article 10.
All rights and privileges in Libya at present belonging to the Sultan by virtue of the Treaty of Lausanne are transferred to Italy.
Article 11.
Italy shall receive a share of any eventual war indemnity corresponding to their efforts and her sacrifices.
Article 12.
Italy declares that she associates herself in tbe declara tion made by France, Great Britain, and Russia to the effect that Arabia and Moslem Holy Places in Arabia shall be left under the authority of an independent Moslem Power.
Article 13.
In the event of France and Great Britain increasing their colonial territories in Africa at the expense of Germany, those two Powers agree in principle that Italy may claim some equitable compensation, particularly as regards the settlement in her favour of the questions relative to the frontiers of the Italian colonies of Eritrea, Somaliland, and Libya and the neighbouring colonies belonging to France and Great Britain.
Article 14.
Great Britain undertakes to facilitate the immediate conclusion, under equitable conditions, of a loan of at least 50,000,000 punds to be issued on the London market.
Article 15.
France, Great Britain, and Russia shall support such opposition as Italy may make to any proposal in the direction of introducing a representative of the Holy See in any peace negotiations or negotiations for the settlement of questions raised by the present war.
Article 16.
The present arrangement shall be held secret. Only the consent of Italy to the declaration of 5 September 1914 shall be made public immediately after the declaration of war by or against Italy. Having acquainted themselves with this Memorandum the representatives of France, Great Britain and Russia, duly authorized to that effect, have concluded with the representative of Italy, also duly authorized by his Government, the following Treaty.
France, Great Britain and Russia declare that they are agreeable to the Memorandum proposed by the Italian Government.
Referring to Articles 1, 2 and 3 of the Memorandum which provide for military cooperation between the four Great Powers on land and at sea, Italy declares that it shall enter the war as soon as possible, within a period not longer than a month after the signing of this declaration. In witness whereof the representatives duly authorized for that purpose have signed these presents and affixed their seals thereto.
Done at London, on 26 April 1915, in four originals.
Signed by:

Sir Edward Grey
Paul Cambon
Marquis Imperiali
Count Benckendorff
Naređenjem njegove vlade markiz Imperiali, predstavnik Njegovoga Veličanstva talijanskoga kralja, ima čast priopćiti Uvaženom Edwardu Greyu, državnom tajniku za vanjske poslove Njegovog britanskog Veličanstva, i ostalim ekselencijama M. Paulu Cambonu, predstavniku Francuske Republike, i grofu Benckendorffu, predstavniku Njegovog Veličanstva Cara svih Rusa, slijedeći memorandum:



Članak 1.
Sklapa se vojni ugovor između vrhovništava Francuske, Velike Britanije, Italije i Rusije. Ovim ugovorom se utvrđuje najmanji broj oružanih snaga koje će Rusija pokrenuti protiv Austro-Ugarske kako bi ju spriječila u koncentriranju svih svojih snaga protiv Italije, u slučaju da Rusija odluči usmjeriti glavninu svojih snaga protiv Njemačke. Ovaj vojni ugovor će odrediti pitanja primirja, koja nužno dolaze u opseg poslova vojnih zapovjednika.




Članak 2.
Sa svoje strane, Italija će svim svojim snagama sudjelovati u ratu zajedno s Francuskom, Velikom Britanijom i Rusijom protiv svih zajedničkih neprijatelja.

Članak 3.
Francuska i britanska flota će pružiti aktivnu i trajnu pomoć Italiji sve dok Austro-Ugarska flota ne bude uništena ili dok mir ne bude sklopljen. Mornarički ugovor će odmah biti sklopljen u tu svrhu između Francuske, Velike Britanije i Italije.



Članak 4.
U mirovnom ugovoru Italija će dobiti Trentino, cisalpinski Tirol s njegovom geografskom i prirodnom granicom (granica Brennera), nadalje Trst, grofovije Goricu i Gradišku, cijelu Istru do Kvarnera i uključivo Volosku i istarske otoke Cres, Lošinj, kao i male otoke Plavnik, Unije, Canidole, Palazzuoli, San Pietri dei Nembi (Ilovik), Asinello, Gruicu i susjedne otočiće. Napomena:
Granica, koja se za izvođenje članka 4. traži, bit će povučena kako slijedi:
Od Piz Umbraila do Stilfser Jocha slijedit će rub Retijskih Alpa sve do izvora Etscha i Eisacka i onda će ići preko prijevora Reschena i Brennera i visovima Oetza i Zillera. Granica će onda zaokrenuti prema jugu, prijeći će preko prijevora Toblacha i dospjet će na sadašnju granicu Karnijskih Alpa. Ova će granica slijediti do prijelaza Tarvisia i onda će iza prijelaza Tarvisia (Trbiža) uzduž razvoda Julijskih Alpa ići preko Predilklanca, preko planine Mangart, preko Triglava (Tricorna) i uzduž razvoda klanaca Podbrdo, Poljanišće i Idrije. Od ove točke granica će uzeti jugoistočni smjer prema Snježniku, dok će izvan talijanskog teritorija izostaviti čitav sliv Save i njezinih pritoka. Od Snježnika će se granica spustiti na (morsku) obalu, tako da će obuhvatiti Kastav, Matulje i Volosko u talijansko područje.




Članak 5.
Italija će isto tako dobiti pokrajinu Dalmaciju, u njezinim sadašnjim administrativnim granicama, obuhvatajući na sjeveru Lisaricu i Tribanj, a na jugu dosižući do linije, koja kod rta Ploče (Planka) izlazi na obalu i prema istoku slijedi vrške vrhova, koji sačinjavaju razvode tako, da će sve doline i vode, koje padaju prema Šibeniku, kao Čikola, Krka, Butušnica i njihove pritoke doći u talijansko područje. Dobit će nadalje sve otoke, koji leže sjeverno i zapadno od kopnene Dalmacije: na sjeveru Premudu, Silbu, Olib, Skardu, Maun, Pag i Vir, sve do Mljeta na jugu, uključujući Sv. Andriju (Svetac), Biševo, Vis, Hvar, Torkul (Šćedro), Korčulu, Kaciol (Sušac) i Lastovo, isto kao i grebene i otočiće uokolo Palagruže, a samo se izuzimaju otoci Drvenik Veliki i Drvenik Mali(Zirona Grande i Piccola), Čiovo, Šolta i Brač. Bit će neutralizirano:
1. Cijela obala od rta Ploče (Planka) na sjeveru sve do južnog dijela poluotoka Pelješca (Sabioncello) na jugu; tako da je čitav ovaj poluotok uključen;
2. Dio obale, koji na sjeveru počinje na točki 10 km. južno od rta Cavtat i na jugu doseže do rijeke Vojuše, tako da su uključeni kotorski zaljev i kotorska luka, luke Bar, Ulcinj, Sv. Ivan Medovanski, Drač, a da se ne okrnjuju prava Crne Gore, koja slijede iz deklaracija, izmijenjenih između Vlasti u travnju i svibnju 1909., ali budući da se ta prava protežu samo na sadašnje crnogorsko područje, ne mogu biti protegnuta na područja ili luke, koje bi mogle biti dodijeljene Crnoj Gori; dosljedno ne će se smjeti nijedan dio obale neutralizirati, koji sada spada Crnoj Gori; na snazi će ostati ograničenja u pogledu Bara, na koja je Crna Gora godine 1909. sama pristala;
3. te, napokon, svi otoci, koji ne budu dodijeljeni Italiji.
Napomena:
Četiri ujedinjene velesile će jamčiti slijedeći teritorij Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori: Cijelo područje obale u gornjem Primorju od Voloskog preko granice s Istrom do južne obale Dalmacije, uključujući sadašnju mađarsku obalu i hrvatsko Primorje, uključujući luku Rijeka i lučice Novi i Karlobag, također i otoke Krk, Prvić, Grgur, Goli i Rab. Na južnom Jadranu, na području za koje su zainteresirane Srbija i Crna Gora, cijela obala od rta Planka do rijeke Drima, uključujući važne luke Split, Dubrovnik, Kotor, Bar, Ulcinj i Sveti Ivan Medovanski, također i otoke Veliki Drvenik, Mali Drvenik, Čiovo, Šolta, Brač, Jakljan i Koločep. Luka Drač će pripasti neovisnoj muslimanskoj državi Albaniji.






Članak 6.
Italija će dobiti potpuni suverenitet nad Valonom, otokom Sassenom i nad područjem, koje će biti dovoljno da osigura obranu ovih točaka (od Vojuše na sjeveru i istoku, približno do sjeverne granice okruga Cimara na jugu).

Članak 7.
Ako Italija dobije Trentino i Istru, prema uvjetima članka 4., Dalmaciju i jadranske otoke u granicama naznačenima u članku 5. i zaljev Voloska (članak 6.), i ako se bude srednji dio Albanije pridržao za stvaranje male autonomne neutralizirane države, to ne će protiv toga nikakva prigovora stavljati, da budu sjeverni i južni dio Albanije, u slučaju da bi Francuska, Velika Britanija i Rusija to željele, razdijeljeni među Crnom Gorom, Srbijom i Grčkom. Obala od sjeverne granice talijanskog posjeda Valone (vidi članak 6.) do rta Stylos bit će neutralizirana. Italiji će biti naloženo, da zastupa državu Albaniju u njezinim odnosima s inozemstvom. Italija, s druge strane, pristaje u svim slučajevima ostaviti dovoljno područje istočno od Albanije, da se osigura opstanak zajedničke granice između Grčke i Srbije zapadno od Ohridskog jezera.


Članak 8.
Italija će dobiti potpuni suverenitet nad otocima Dodekaneza, koje sada drži zaposjednute.

Članak 9.
Francuska, Velika Britanija i Rusija priznaju u općoj formi, da je Italija zainteresirana na održanju ravnoteže u Sredozemnom moru, i da mora u slučaju potpune ili djelomične diobe azijske Turske dobiti dolični udio u Sredozemnomorskom području, koje graniči s provincijom Adalijom, gdje je Italija već stekla prava interesa, koji su sačinjavali predmet jedne talijansko-britanske konvencije. Zona, koja će eventualno biti priznata Italiji, ako vrijeme bude došlo, bit će razgraničena s obzirom na postojeće interese Francuske i Velike Britanije. Interesi Italije bit će također uvaženi, u slučaju da teritorijalni integritet Otomanskog carstva bude održan, i u slučaju, da bi trebalo poduzeti izmjene u interesnim sferama sila. Ako Francuska, Velika Britanija i Rusija u toku rata zaposjednu teritorije azijske Turske, to će provinciji Adaliji susjedno Sredozemnomorsko područje ostati pridržano Italiji u gore naznačenim granicama, koja će imati pravo (Italija) da ga zaposjedne.



Članak 10.
Italija će u Libiji stupiti u prava i privilegije, koji sada na temelju lozanskog ugovora pripadaju sultanu.
Članak 11.
Italija će dobiti u eventualnim ratnim odštetama udio, koji bude odgovarao njezinim naporima i žrtvama.
Članak 12.
Italija izjavljuje, da se priključuje deklaraciji, koja je dana od Francuske, Vel. Britanije i Rusije, da Arabija i sveta muslimanska mjesta u Arabiji moraju ostati pod pokroviteljstvom neke nezavisne muslimanske sile.


Članak 13.
U slučaju, da bi Francuska i Engleska svoj kolonijalni posjed u Africi povećale na štetu Njemačke, to u principu ove dvije sile priznaju, da bi Italija mogla tražiti neke opravdane kompenzacije, i to time, što bi pitanja granica između talijanskih kolonija u Eritreji, Somaliji i Libiji i susjednih kolonija Francuske i Vel. Britanije bila uređena u njezinu korist.


Članak 14.
Velika Britanija obvezuje se, da će olakšati zaključak zajma, koji se ima odmah podići na londonskom tržištu i to od najmanje pedeset milijuna funti sterlinga uz primjerene uvjete.
Članak 15.
Francuska, Velika Britanija i Rusija potpomagat će otpor, koji će Italija suprotstaviti svakom prijedlogu, koji bi smjerao na to, da se privuče zastupnik sv. Stolice k svim pregovaranjima o miru i o uređenju pitanja, koja je izbacio sadašnji rat.
Članak 16.
Ovaj ugovor držat će se tajnim. Samo će se pristup Italije k deklaraciji od 5. rujna 1914. objelodaniti odmah poslije objave rata po Italiji ili Italiji. Pošto su gornji memorandum primili na znanje, za to dovoljno opunomoćeni zastupnici Francuske, Velike Britanije i Rusije s isto tako od njegove vlade opunomoćenim zastupnikom Italije, zaključili su slijedeći ugovor: Francuska, Velika Britanija i Rusija daju svoj potpuni pristanak na memorandum, koji je predan od talijanske vlade.
Pogledom na č1anke 1, 2, i 3 memoranduma, koji uzimaju u obzir vojničku i pomorsku suradnju četiriju vlasti, Italija izjavljuje, da će, što prije bude moguće, stupiti u rat i to unutar roka, koji ne smije prekoračiti mjesec dana od potpisa ovih ugovora.
U potvrdu izloženoga potpisnici su potpisali ovaj ugovor i priložili svoje pečate.
Zapisano u Londonu, u četverostrukoj izradbi 26. travnja 1915.
Potpisnici:

Sir Edward Grey (Velika Britanija)
Paul Cambon (Francuska)
Markiz Imperiali (Italija)
Grof Benckendorff (Rusija)


Dobavljeno iz "http://hr.wikisource.org/wiki/Londonski_ugovor_(1915.)"
Kategorije: Izvori za hrvatsku povijest | Pravna povijest


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 5 post(ov)a ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Možeš započinjati nove teme.
Možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži:
Forum(o)Bir:  
cron

Izradi moj besplatni forum! · php-BB© · Internationalization Project · Prijavi zloporabu · Uvjeti Korištenja/Zaštita Privatnosti
© Forums-Free.com 2009