Stina hrvatskih pradidova - SHP

Hrvatska nacionalna uzdanica - HNU
Sada je: pon sij 22, 2018 00:21.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]





Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: TAJNA STROGO SKRIVANOG DNEVNIKA NIKOLE TESLE
PostPostano: čet lis 18, 2012 07:52 
Offline
Avatar

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
TAJNA STROGO SKRIVANOG DNEVNIKA NIKOLE TESLE

ZAŠTO BEOGRAD SKRIVA TAJNI DNEVNIK NIKOLE TESLE?

_______________________________

Piše: DRAŽEN STJEPANDIĆ


"Drago mi je što me i Hrvati smatraju svojim jer su moji preci hrvatski koljenovići Draganići iz Zadra. Kao hrvatski plemići u 16. stoljeću došli su u Liku i tu ostali. U Liku su moji prapreci došli preko Novog Vinodolskog. Preci moje majke, Kalinići,također su hrvatski plemići iz Novog Vinodolskog. Moj pradjed, stjecajem okolnosti, morao je otići u Bosansku Krajinu (Turska Hrvatska). Tamo je oženio pravoslavku i prešao na pravoslavlje. On je imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao "Tesla" prema alatki kojom se obrađuje drvo i otud dolazi i moje sadašnje prezime Tesla, što je zapravo nadimak. Moj djed je bio časnik u ličkoj regimenti, a moj otac pravoslavni prota!"

Ove su rečenice iz neobjavljenog dnevnika Nikole Tesle. Citirani dio navodno je jedan od razloga zašto taj dnevnik slavnog znanstvenika nikad nije objavljen, već se u strogoj tajnosti skriva od javnosti u Beogradu, zajedno s mnogim tajnama koje su u njemu zapisane. Ove Tesline riječi, iz njegovog neobjavljenog dnevnika, prvi put u javnosti isplivale su 1977. u središnjoj informativnoj emisiji nekadašnje TV Zagreb. Te tvrdnje tada nisu izazvale nikakve reakcije, ni potvrdne ni oprečne. Na veliku tajnu iz tajnog dnevnika Nikole Tesle ponovno je podsjetio dr. Petar Vučić, autor brojnih stručnih i znanstvenih članaka iz područja politologije i gospodarstva te ustavnoga, financijskoga i autorskoga prava. U svojoj knjizi "Govor Hrvatima o ispravnom putu" uz mnoge zanimljivosti podsjetio nas je i na priču o dnevniku Nikole Tesle koji spletom okolnosti nikad nije ugledao svjetlo dana."Senzacionalno je kako hrvatska javnost ne zna za podatke iz Teslinog dnevnika premda se profesorica Ljubica Štefan, autorica brojnih knjiga, pobrinula da mnogi zanimljivi podaci dospiju u Hrvatsku. Ona je, ipak, dok je živjela u Beogradu, imala priliku vidjeti Teslin dnevnik i još neke tajne podatke. Mislili su da je ona Srpkinja i tako su joj pokazali neke strogo čuvane tajne" rekao je dr. Petar Vučić, poznati hrvatski inetelektualac čija je specijalnost geopolitika. Zapis iz tajnog dnevnika Nikole Tesle, koji se krije u državnom arhivu u Beogradu, objavljen je na 55. stranici knjige dr. Vučića.Njegova obitelj nije iz Smiljana niti postoji u tom selu prezime Tesla

O genijalnom pronalazaču i znanstveniku iz Like napisane su brojne biografske knjige i u većini njih navodi se kako je priča o podrijetlu obitelji Nikole Tesla dosta mutna i neistražena. Primjerice, u knjizi "Nikola Tesla istraživač, izumitelj, genij" potpisanoj od grupe autora: Rudež, Muljević, Petković, Paar, Androić (Školska Knjiga, 2006) u predgovoru Vladimira Muljevića stoji:"Kada se o Nikoli Tesli govori i piše, uvijek se počinje sa selom Smiljanom. Njegova obitelj međutim nije iz Smiljana, nego iz drugog dijela Like pa i dalje. U podacima o svim obiteljima koje su prije više od stotinu godina živjele u svim dijelovima Like nigdje nije pronađeno prezime Tesla. Bio je to nadimak jednog od Teslinih predaka, koji se zapravo prezivao Draganić, a bio je doseljenik vjerojatno iz Ledenica. Priženio se u obitelj prote Mandića, pa je tako nastala lička obitelj Tesla."Prof.dr. Vladimir Njegovan, jedan od Teslinih hrvatskih biografa starije generacije, također se posvetio proučavanju povijesti Tesline obitelji, te u knjizi "Nikola Tesla: 1856-1956" (Zagreb, 1956) također navodi prezime Draganić. Prema predaji, u obitelji Tesla jedan od predaka te obitelji imao je istaknute prednje zube slične tesli, alatu za obradu drveta po čemu je ta grana Draganića dobila nadimak, a poslije i prezime Tesla. Draganići su u Liku na područje Divosela došli vjerojatno u 17. stoljeću iz sela Ledenica pokraj Novog Vinodolskog, kamo su se naselili iz Dalmacije. Iz rodoslovlja obitelji vidi se da je 1485. sedam muškaraca nosilo ime Nikola. Djed Nikole Tesle, otac njegovog oca Milutina, također se zvao Nikola i služio je kao narednik u Napoleonovoj vojsci - tvrdi prof.dr. Vladimir Njegovan.Priča o tome da bi veliki znanstvenik mogao biti genetski i etnički Hrvat mogla se nazrijeti u nekolicini njegovih biografija, ali uglavnom onih pisanih od hrvatskih autora. O Nikoli Tesli do sada je napisano dvjestotinjak knjiga i postoje američki, ruski, njemački i naravno hrvatski i srpski biografi.Hrvatski biografi su najprecizniji kada je u pitanju podrijetlo obitelji Tesla, i svi do jednoga se slažu da obitelj Tesla bez obzira na nesumnjivu pravoslavnu vjeroispovijest Teslinog oca i djeda potječe iz Hrvatske, i svi do jednoga negiraju tvrdnje nekih Teslinih srpskih biografa koji pišu da su preci Tesline majke rođene Mandić došli u Liku iz Šumadije. Koliko su se hrvatski biografi trudili podrijetlo Tesline obitelji što više vezati uz granice današnje Hrvatske, toliko su se srpski biografi trudili priču što više posrbiti.

Na koju zemlju je mislio kad je govorio o prebacivanju ostavštine

Po nekim pitanjima Teslini biografi, domaći i strani, su gotovo jedinstveni. Nakon smrti velikog izumitelja u New Yorku 1943. u njegov su apartman upali agenti FBI-a i dugo kopali po negovim papirima. Pretpostavka je da su se najviše zanimali za Tesline pokuse s oružjem sa smrtonosnim razarajućim zrakama, odnosno tragali su za izumima primjenjivim u vojne svrhe. U knjizi "Tesla - čovjek izvan vremena" jednoj od najpoznatijih Teslinih biografija objavljenoj u SAD-u, Margaret Cheney je pisala da je veliki dio Teslinih rukopisa i prijavljenih i neprijavljenih patenata pod velom državne tajne smješten u Washingtonu.
Drugi dio Tesline rukopisne ostavštine, koji nije bio toliko zanimljiv agentima FBI-a, a odnosi se na njegove zabilješke vezane za njegov život i podrijetlo, prebacio je u Beograd Teslin nječak i kraljevski diplomat Sava Kosanović.
Poslužio se Teslinom željom da njegova rukopisna ostavština završi u zemlji u kojoj je rođen i Amerikanci su, pošto su dobro pročešljali po Teslinim patentima, udovoljili želji velikoga znanstvenika da ostatak njegovih rukopisa završi u starom kraju. Međutim, Teslin stari kraj nije Srbija, on je rođen u nekadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji, točnije u Hrvatskoj, i umjesto u Beogradu njegovi su rukopisi trebali završiti u Zagrebu.
Nigdje nije precizirano što je veliki pronalazač točno mislio kada je želio da njegovi rukopisi završe u zemlji gdje je rođen, ali iz današnje perspektive gledano to bi trebala biti Hrvatska.Nikola Tesla u Beogradu je boravio samo jednom, bio je srdačno dočekan i premda je poznato da se nije rukovao s ljudima, poljubio je ruku svog omiljenog pjesnika Jovana Jovanovića - Zmaja, koji je u čast Teslinog dolaska napisao i prigodnu poemu. Međutim po svjedočenju Ivana Meštrovića, u knjizi "Prisjećanja na ljude i događaje" za vrijeme boravka u Beogradu Tesla je doživio još nešto, zbog čega se više nikad nije vratio u Beograd.
Kasnije u Americi je rekao velikom hrvatskom kiparu kako ne bi želio da Meštrovićevo kiparsko portretiranje Nikole Tesle završi u Beogradu.
Stoga je originalni odljevak slavnoga Meštrovićeva portreta velikoga znanstvenika izložen u Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, a kopija se nalazi u Muzeju Nikole Tesle u Beogradu.

Tesla nije autor izjave "Ponosim se srpskim rodom i hrvatskom domovinom"

Svi se danas pozivaju na ovu Teslinu izjavu. Međutim malo se zna kako ta rečenica ne pripada svjetskom poznatom izumitelju. Izreka sa statusom parole, za Hrvate idealnoga stava za Srbe iz Hrvatske, parafraza je čestitke koju je povodom Teslinog 80. rođendana velikom pronalazaču 1936. uputio dr. Vlatko Maček, tadašnji predsjednik HSS-a.
U čestitki je dr. Vlatko Maček napisao:
"Obraćam vam se kao sinu srpskoga roda i hrvatske domovine" na što je Tesla ljubazno uzvratio da se ponosi i jednim i drugim, i to se kasnije pogrešno uzelo kao glavni dokaz osobnoga nacionalnoga izjašnjavanja najpoznatijeg znanstvenika s ovih područja.
Sam Tesla Hrvate i Srbe podjednako je volio, često je recitirao narodne pjesme.
Listajući brojne Tesline biografije, može se zaključiti da je bio rojalistički Jugoslaven naklonjen kralju Petru II. Karađorđeviću, s kojim se sastao 1942. u hotelu "New Yorker".
Proveo je zadnjih 10 godina svog života u tom hotelu.Kad je 1930. otvoren "New Yorker" bio je najveći hotel na svijetu, raspolagao je s 2500 soba na 40 katova. Kad je stanoviti Joseph Kinney u izlogu hotela napravio "Hall of the Fame" (kuća slavnih), jedna pored druge našle su se fotografije Nikole Tesle, snimljene 1942. upravo u vrijeme posjeta tadašnjega jugoslavenskog kralja Petra Karađorđevića.
S velikim znanstvenikom i kraljem na fotografiji je i Teslin nječak Sava Kosanović, tada još kraljevski diplomat. Odmah do te fotografije bila je izložena fotografija Muhammada Alija snimljena u sobi New Yorkera nakon njegovog poraza u Ožujku 1973. u meču protiv Joea Fraziera.
U svojim dnevnicima objavljenim pod nazivom "Kraljevo naslijeđe" pod datumom 8. Srpnja 1942 mladi Petar II. je napisao:
"Posjetio sam dr. Nikolu Teslu slavnoga američko-jugoslavenskog znanstvenika. Kad sam ga pozdravio, stari znanstvenik mi je rekao: "Izuzetno sam počašćen.
Drago mi je što ste još tako mladi i radujem se što ćete jednom postati veliki vladar. Vjerujem da ću poživjeti do Vašeg povratka u oslobođenu Jugoslaviju. Od svoga oca ste naslijedili njegove posljednje riječi "Čuvajte mi Jugoslaviju". Ponosan sam što sam Srbin i Jugoslaven. Naš narod ne može izumrijeti. Čuvajte zato jedinstvo svih Jugoslavena - Srba, Hrvata i Slovenaca". Posljednji monarh iz srpske dinastije Karađorđevića uz to je opisao koliko su ga ganule starčeve riječi i da su nakon toga obojica zaplakali.
Nije suvišno spomenuti da su Amerikanci i Englezi te 1942. Kralja Petra još smatrali saveznikom, i on je u SAD došao tražiti od Franklina D. Roosevelta zrakoplove za četnike.
Dakle, premda su se kralj i veliki znanstvenik pozivali na jugoslavenstvo i pozdravljali ga, pri tom nisu mislili na isto.
Dok je Tesla bio iskren Jugoslaven zaista začuđen kako se to Hrvati i Srbi ne mogu dogovoriti, kralj je bio šovinist kojem je jugoslavenstvo bilo samo najbolji način za provedbu velikosrpskih pretenzija.
Profesor Bogdan Radiša, tadašnji voditelj informativne službe, u kraljevskom veleposlanstvu u Washingtonu često se susretao s genijem iz Like i svjedočio da su Tesla i njegov nječak Sava Kosanović predvodili bitku za razvijanje bratstva među Srbima i Hrvatima u Americi.
Bogdan Radiša tvrdi da, premda je bio veliki znanstvenik, jedan od najvećih umova s ovih područja, zapravo nije uopće bio svjestan velikoga sukoba između Srba i Hrvata.
U vrijeme najveće klaonice čak se u New Yorku uglavnom družio s Hrvatima kao što su Zlatko Baloković, violinist svjetskog glasa; pa braća Živčić; tada vrlo popularni boksači; te već spomenuti Ivan Meštrović.
Kada je zbog jasnih antisrpskih stavova Teslin nećak Sava Kosanović 1943. dobio otkaz iz kraljevske diplomatske službe, slavni pronalazač tome se nije mogao načuditi i po riječima njegovog nječaka Kosanovića, to je dosta doprinijelo skoroj Teslinoj smrti.

Hrvati i Tesla voljeli su se javno

U knjizi "Tesla - čovjek izvan vremena" Margaret Cheney, poznata američka Teslina biografkinja, citira profesora Bogdana Radišu na još nekoliko mjesta.
Tako navodi i slijedeći zaključak:
"Nema sumnje da je cjelokupna krvava tragedija Jugoslavije od 1941. do 1943. morala utjecati na Teslu i da je zbog toga bio utučen. On bi me često znao upitati mogu li mu objasniti što se događa među nama i zbog čega se ne možemo složiti..."
Zapisala je da je Teslu 8. Siječnja 1942. zanemarujući poruku na vratima "Ne smetaj" pronašla spremačica Alice Monaghan. Mrtvozornik je kao vrijeme smrti upisao 7. Siječnja u 22:30, a kao uzrok smrti je naveo srčanu trombozu. Louis Adamic (Alojz Adamič) napisao je ganutljivi posmrtni govor koji je 10. Siječnja na radijskoj postaji pročitao tadašnji gradonačelnik New Yorka Fiorello H. La Guardia. Velikoga znanstvenika na posljednjem ispraćaju uoči kremiranja ispratilo je samo 12 osoba, od kojih je bilo nekoliko novinara.
Zbog velikih napetosti između Hrvata i Srba, Amerikanci su ga procijenili da je tako najbolje. Ipak, kad se 12. Siječnja u katedrali svetog Ivana održalo pravoslavno opjelo, u nju je nagrnulo oko 2000 ljudi, podjednako Hrvata i Srba. Smjestili su se na suprotne strane katedrale, a biskup William T. Manning prije službe tražio je obećanje da ne će biti političkih govorancija i međusobnih provokacija. Biskup je počeo misu na engleskom, a na srpskom ju je okončao prota Dušan Šukletović.
Od balkanskih političara uz Teslinog nječaka Savu Kosanovića bili su nazočni veleposlanik Konstantin Fotić, hrvatski ban Ivan Šubašić, bivši premijer Kraljevine Jugoslavije, te ministar poljoprivrede i obnove. Spomenute biografske činjenice pokazuju koliko su se Hrvati i Tesla voljeli javno.Nema mnogo poznatih Srba koji su prema Hrvatima iskazivali toliko ljubavi i obratno.

Teslini životni postupci pokazuju kako bi rečenice iz navodnog Teslinog tajnog dnevnika mogle doista biti napisane rukom velikog znanstvenika.Nesumnjivo da je Teslin otac Milutin Tesla bio pravoslavni svećenik, djed Nikola također je bio pravoslavac, ali što je bilo prije toga? Začuđuje kako nitko od brojnih hrvatskih biografa i brojnih drugih hrvatskih znanstvenih i kulturnih radnika nije službeno upitao za postojanje Teslinog dnevnika.
Bio Hrvat ili Srbin, Teslin znanstveni rad nije ništa manje impresivan, ali nije li sramotno od javnosti kriti nečiji dnevnik zato što tamo piše da su preci najvećeg "srpskoga" uma bili Hrvati?


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: TAJNA STROGO SKRIVANOG DNEVNIKA NIKOLE TESLE
PostPostano: čet lis 18, 2012 12:30 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 250
Poštovani Drinski ovo što si ovdje iznio je od velike vrijednosti i važnosti. Sijećam se da sam negdje pročitao - a ne znam točno gdje - da je Bodan Radica pisao da se je pred smrt sasta sa N. teslom u New Yorku, s njim govorio i da je ovaj rekao da je on Hrvat.

Čestitam ti na ovom opisu i nastavi iznositi i o drugim stvarima. Bog! Pozdrav. Otporaš.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: TAJNA STROGO SKRIVANOG DNEVNIKA NIKOLE TESLE
PostPostano: uto vel 05, 2013 16:20 
Offline
Site Admin
Avatar

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
Tesla nije zadužio Srbiju niti jednim elektroimpulsom!

piše: Goran Jurišić

Nikola Tesla nije bio Srbin, niti srpskog podrijetla, niti je ikada pripadao Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Hrvatska nema razloga, osim politikantskih, dijeliti Tesline zasluge sa Srbijom

Obradovao sam se u povodu najave vlade, koju je priopćio predsjednik dr. Ivo Sanader, da će Hrvatska sljedeću godinu (2006.) obilježiti kao godinu hrvatskog i svjetskog znanstvenika Nikole Tesle, rodom iz hrvatske Like, koja je Hrvatskoj dala dva najveća čovjeka u posljednjih 200 godina - Antu Starčevića i Nikolu Teslu. Neugodno sam se, međutim, iznenadio kada je ministar obrazovanja i znanosti, dr. Dragan Primorac, na tiskovnoj konferenciji u povodu Teslina jubileja, najavio projekt proslave pod naslovom "Hrvatska-Amerika-Srbija", jer Srbija zaista nema ništa s Nikolom Teslom. To čak nema veze s nekom suradnjom u "regiji", koja se danas nameće iz inozemstva i koja je najednom popularna u Predsjedničkim i Banskim dvorima.

Austrougarski i američki državljan

Nikola Tesla nikada nije bio državljanin Srbije, niti je u Srbiji živio, niti je ikada bio srpske nacionalnosti, niti mu je Srbija bila matična država. Naš najveći znanstvenik bio je austrougarski i američki državljan, po nacionalnosti bio je Hrvat, a po vjeri pravoslavac i pripadnik pravoslavne crkve, ekumenski ovisna od Crkve u Bukovini. Kao povjesničaru mi je dužnost naglasiti da Tesla nije bio Srbin, niti srpskog podrijetla, niti je ikada pripadao Srpskoj pravoslavnoj crkvi! Ministar Primorac, kada iznosi publicističke projekte vlade, poput promocije Hrvatske na račun Nikole Tesle, mora itekako voditi računa o ugledu Hrvatske u svijetu, jer nitko našu zemlju ne cijeni po tome što mazohistički dijeli Teslinu povijesno-znanstvenu vrijednost, par excellence, sa Srbijom i srpstvom, s kojima Tesla nema nikakve veze. Gaf ministra Primorca na primjeru povezivanja Hrvatske sa Srbijom preko Teslinih leđa je razumljiv, jer ministar ne provodi kvalitetnu reformu cjelokupnog obrazovnog sustava u Hrvatskoj. Dr. Primorac nije bio u stanju promijeniti niti svoje savjetnike u Ministarstvu obrazovanja koje je naslijedio iz tko zna kojih vremena, koji nisu bili u stanju svog ministra upozoriti na notornu povijesnu činjenicu kako Tesla nema veze sa srpstvom niti njegova pravoslavna vjera ima veze sa Srpskom pravoslavnom crkvom. To ne tvrdi samo moja malenkost, nego to tvrde povjesničari svjetskog glasa, poput dr. Ive Pilara i Save Markovića Štedimlije.
Hrvatski povjesničar Ivo Pilar u svojemu je djelu "Die Südslawische Frage" (Južnoslavensko pitanje, Beč 1918. godine), na osnovi opsežnog povijesnog istraživanja podrobno obrazložio zašto pravoslavci iz Hrvatske u 19. st. nisu bili Srbi, te zašto pravoslavci iz Hrvatske u 20. st. jesu Srbi, a kao što vidimo, Srbi su i danas, iako većina današnjih Srba iz Hrvatske nisu srpskog nacionalnog podrijetla. Crnogorsko-hrvatski istraživač povijesti, novinar i književnik iz Zagreba, Štedimlija, istraživao je povijest pravoslavaca iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine isključivo na srpskim izvorima, i došao do istih rezultata kao Pilar, da, naime, pravoslavci iz Hrvatske 19. stoljeća uopće nisu pripadali SPC, a do 1918. uopće nisu bili srpske nacionalnosti, nego su pripadali hrvatskoj političkoj naciji, upravo onako kako je Otac domovine Ante Starčević u svojoj politici hrvatskog državnog prava govorio i tvrdio (vidi, Štedimlija: "Verschwörungen gegen den Frieden", Zagreb, 1944. godine). Poslije su Pilar i Štedimlija znanstvenim argumentima potvrdili Starčevićevu tezu o hrvatskim, a ne o srpskim pravoslavcima u Hrvatskoj.

Hrvati pravoslavne vjere nisu Srbi

O čemu se radi? Srpstvo kao politički pojam u Hrvatskoj se pojavio tek u vrijeme mađarske revolucije 1848. - 1849. kada su Srbi iz Ugarske (Vojvodine) s patrijarhom Rajačićem ušli u vezu s Hrvatima kako bi vodili zajedničku borbu protiv mađarske hegemonije (političko-nacionalne prevlasti). Do tada se srpsko pitanje u Hrvatskoj nikada nije razmatralo zato što su se članovi pravoslavnih Crkvi u Hrvatskoj smatrali Hrvatima pravoslavne vjere. Čak i u kasnijem razdoblju su brojni i istaknuti pripadnici pravoslavnih Crkvi u Hrvatskoj bili pristaše hrvatskih nacionalnih prvaka dr. Ante Starčevića i Eugena Kvaternika. Pravoslavni Hrvati surađivali su u nacionalističkim novinama, pisali su knjige i brošure, držali političke govore na skupovima i kao kandidati Stranke prava bili izabrani u Zastupnički dom hrvatskog Sabora. Srpstvo je kao politički pojam u Habsburškoj Monarhiji bilo poznato samo u zemljama južne Ugarske gdje su im vladari Monarhije, nakon useljenja iz Srbije, udijelili u 17. stoljeću određena prava.
Pod utjecajem spretno vođene propagande i organizacije vlade Srbije i Srpske pravoslavne crkve (SPC) u južnoj Ugarskoj (Vojvodini), koja je imala za cilj sve pravoslavce u južnoslavenskom dijelu Monarhiji podrediti svojoj crkvenoj jurisdikciji, počeli su se tu i tamo pojedini pravoslavci izjašnjavati (deklarirati) Srbima u nacionalnom smislu. Svoju dotadašnju grčko-orijentalnu Crkvu u Hrvatskoj počeli su po programu srpske stranke u Hrvatskoj i po uzoru na Srbe iz Vojvodine nazivati SPC, i na taj način hrvatskim pravoslavcima nametali srpsko ime kako bi pravoslavlje u Hrvatskoj identificirali sa srpstvom. Krajnji cilj takve propagande je bio, na osnovi velikosrpskog programa "Načertanije", hrvatske zemlje pripojiti Srbiji, što se 1918. i dogodilo. Tek od godine nasilnog pripajanja i okupacije hrvatskih zemalja Srbiji, 1918. godine, SPC po prvi puta u povijesti uopće djeluje organizacijski na hrvatskom tlu, i sve pravoslavce svrstava u SPC, i automatski ih vlada u Beograda broji kao Srbe, i time na umjetan način povećava broj Srba u velikoj Srbiji odnosno u Jugoslaviji u odnosu prema broju Hrvata.

Hrvatsko srpskom koalicijom do velike Srbije

Pripadnicima pravoslavnih crkava u Hrvatskoj uspjelo je na hrvatskom tlu tek 1887. osnovati jednu političku stranku koja je nosila ime Srpska samostalna stranka (SSS). Sve dok srpska stranka SSS nije ušla u koaliciju s nekim hrvatskim strankama, nije na izborima dobila niti jedan jedini mandat (to je povijesna činjenica), jer se pravoslavci u Hrvatskoj nisu osjećali Srbima nego Hrvatima. Cilj osnivanja srpske stranke u Hrvatskoj bio je isključivo agitirati za veliku Srbiju. Zbog toga je osnivač i vođa Hrvatsko-srpske koalicije, g. Fran Supilo, godine 1909. i podnio iz "političkih razloga", kako je naglasio u svojim memoarima ("Politika u Hrvatskoj", Rijeka, 1911. godine) ostavku na članstvo u toj koaliciji jer je srpski dio koalicije na čelu sa Svetozarom Pribićevićem radio isključivo u korist velike Srbije.
Kao što je vidljivo iz političkog programa Srpske samostalne stranke, njezino je vodstvo neposredno stajalo pod utjecajem propagande iz Srbije i postavilo zahtjev za ravnopravnošću "Srba" u Hrvatskoj s Hrvatima. Tvrdili su sami o sebi da su zaseban narod, i nisu ništa htjeli znati o priznanju narodnog jedinstva s Hrvatima. Tvrdili su čak da je jezik kojim su govorili, i koji je bio identičan s hrvatskim jezikom, s Gajevim morfološkim "korienskim" pravopisom u to vrijeme, a različit od srpskog jezika kojim se govorilo u Srbiji, neki zaseban jezik koji da se mora nazivati srpskim jezikom. Iz cijelog programa SSS jasno proizlazi da za "Srbe" u Hrvatskoj trebaju biti izborena prava koja nisu uživali ni Hrvati u Hrvatskoj - ocjena je Štedimlije. Težište programa je ležalo u priznanju srpskog naziva pravoslavne crkvene organizacije u Hrvatskoj. To je trebalo služiti prividu da svi pripadnici pravoslavne Crkve u Hrvatskoj pripadaju srpstvu, iako to od strane pravoslavaca nije uopće bilo tvrđeno, čak i više, uopće im to nije palo na pamet da bi se razlikovali od Hrvata katoličke vjeroispovjedi.

Mig iz Beograda

U knjizi "Politika u Hrvatskoj" Supilo je o srpskoj opoziciji, čiji je organ bio "Srbobran", napisao sljedeće: "Opozicija 'Srbobrana' je Hrvatima i pravima Hrvata (u članku Srbi i Hrvati iz 1902. godine, pod sintagmom Do istrage vaše ili naše!) najavila sustavnu borbu koja je daleko nadmašila 'učinkovitost' Khuenova 'srpskog kluba' (u hrvatskom Saboru). Način pisanja Sime Lukina Lazića, koji Hrvate briše sa kugle Zemaljske, koji sve Slavene pretvara u Srbe, i čak pokušao dokazati kako su svi Indo-Europljani, koji nisu željeli biti Srbi, bili srpski renegati, je naravno bolesna pojava, i nitko se nije mogao naći tko bi ga shvatio ozbiljno. Međutim, ipak je znakovito da su ti spisi, u kojima se vode navodni dokazi kako ne postoje Hrvati, godinama objavljivani u Zagrebu, bez da je Laziću itko prigovorio, i to u isto vrijeme kada je jedan učitelj iz Slavonije, koji je napisao svoju 'Živila Hrvatska!' bio zbog toga kažnjen (...) iz pera ljudi oko 'Srbobrana', 'Vrača pogađača' i Lazićeve 'Istorije' dolazile najveće uvrede na račun Hrvata. Treba otvoreno reći da se taj cijeli lonac u glavnom gradu Hrvatske kuhao pod pokroviteljstvom Khuena Hedervaryja. Opozicija Srba oko 'Srbobrana' sastojala se u tome da joj je Khuenova vlada bila premalo prosrpska, kao i da je 'Srpskom klubu' i Srbima iz Hrvatske uopće premalo plaćena potpora koju daju sustavu, režimu i vladi! Tako je izgledala ta 'opozicija'!"
Pošto Srbi do 1905. u Hrvatskoj nisu bili priznati kao politički narod, što u Hrvatskoj nitko u ime nekog postojećeg organiziranog političkog foruma nije ni tražio, osim skupina oko "Srbobrana", mig za zahtijevanje konstitutivnog nacionalnog statusa za Srbe u Hrvatskoj došao je iz Beograda, posebno, dakle, meritorno priznavanje Srba kao političkog naroda u Hrvatskoj, kako bi se nakon toga mogli postavljati novi i drugi politički zahtjevi. Iz Zadarske rezolucije predstavnika srpske stranke, koja je donijeta nakon hrvatske Riječke rezolucije, koja je prethodila osnivanju Hrvatsko-srpske koalicije 1905. godine, može se iščitati da sa srpske strane nigdje nije istaknuta misao jednog mogućeg jedinstva Hrvata i Srba, nego samo priznanje Srba od strane Hrvata kao uvjet dvostrane suradnje. Djelatna snaga srpskih članova Koalicije i njezinih pristaša išla je tako daleko da su već osmislili plan da u Hrvatskoj, a pogotovo u prvom redu u Bosni i Hercegovini provedu prevrat u korist Srbije.

Osjećali su se tako moćni da su srpsko pitanje postavljali čak i u onim izbornim okruzima, u kojima su živjeli i pravoslavci, a u kojima su izabrani hrvatski zastupnici. U spomenutoj Supilovoj knjizi navodi se cijeli niz primjera i pojedinosti u tom smislu. ...


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: TAJNA STROGO SKRIVANOG DNEVNIKA NIKOLE TESLE
PostPostano: uto vel 05, 2013 16:21 
Offline
Site Admin
Avatar

Pridružen/a: čet ruj 27, 2012 11:12
Postovi: 241
---------
NIKOLA TESLA NIJE BIO SRPSKOG RODA

Iako sam mislio da barem pametni ljudi mogu izvlačiti pouke, razočarao sam se, iako ne i iznenadio kada sam čuo kako hrvatski i srbijanski političari Nikolu Teslu u povodu njegove 150. obljetnice rođenja svrstavaju u srpstvo. U Hrvatskom slovu je u broju od 7. srpnja 2006. objavljen članak Ane Tomljenović u kojemu je gospođa Tomljenović dala prekrasan pregled Teslina znanstvenog i privatnog života, ali, i ona je Teslu svrstala u Srbe. Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić imao je žarku potrebu naglasiti da “je Nikola Tesla - Srbin”. Međutim, predsjednik Mesić nije u pravu, niti je itko u pravo tko tvrdi da je Nikola Tesla bio srpskog roda. Kod ponavljača Tesline biografije jedino je točan datum rođenja i navod da mu je Hrvatska bila njegova domovina, pri čemu se na proslavi 150. obljetnice njegova rođenja, u Smiljanu, gdje se okupio hrvatski državni vrh zajedno sa predsjednikom Srbije Tadićem, manje naglašavala Teslina domovina, a više rodni kraj Lika. Tadić, na pr., nije rekao da mu je baka njegove majke rođena u Hrvatskoj, nego je rekao da je rođena u Raduči, i da on ima ličke korijene. Nije htio reći da mu baka ima hrvatske korijene. Također sam se razočarao što je ministar znanosti, obrazovanja i športa RH dr. sc. Dragan Primorac ipak u vezi Nikole Tesle izveo projekt “Hrvatska-Amerika-Srbija”, unatoč tome što sam ga pošteno i u dobroj vjeri pozvao da vlada RH promijeni naziv u “Projekt: Hrvatska-Amerika”. Doduše, službeni Zagreb manje je inzistirao na imenu projekta “Hrvatska-Amerika-Srbija”, a više na djelatnom povezivanju Hrvatske sa Srbijom, preko leđa pokojnog Tesle, što je nepošteno prema hrvatskoj javnosti, i prema samome Tesli u kojega se neki najednom jako puno zaklinju. Da je bilo kojem premijeru RH ili ministru obrazovanja i znanosti bilo stalo do Tesle, ne bi dijelove Teslina hrvatskog rodnog kraja ostavili bez elektrifikacije, i to na početku 21. stoljeća. Ponavljam još jednom, kao što sam argumentirano naveo u svojemu članku u Hrvatskom slovu od 16. prosinca 2005. pod naslovom “Tesla nije zadužio Srbiju niti jednim elektroimpulsom”, i nadnaslovom “Projekt: Hrvatska-Amerika-Srbija”, da Nikola Tesla nije bio srpskog roda. Ponoviti ću znanstvene dokaze i argumente zašto nije bio srpskog roda, ali ne zbog oportunista iz hrvatske politike nego zbog hrvatske javnosti koju su mnogi strani političari i imperatori, kao i mnogi izdajnički hrvatski političari u povijesti varali i vodili zavjereničku politiku protiv hrvatskog naroda. Ovaj odgovor “nevjernim Tomama” ne uključuje da li se Nikola Tesla osobno smatrao Srbinom, jer to je bilo njegovo ljudsko pravo, nego isključivo da li jest ili nije bio srpskoga roda.
Kad bismo postavili hipotezu da je N. Tesla bio Srbinom, još uvijek nije jasno što je predsjednik Republike Srbije Boris Tadić radio na proslavi 150. obljetnice rođenja velikog genija u hrvatskom mjestu Smiljan? Nikola Tesla nije rođen u Srbiji, čak niti u “Velikoj Srbiji”, niti je ijednu sekundu svoga života živio u Srbiji ili u Beogradu. To je povijesna činjenica. Druga je činjenica, koja će uskoro postati povijesna činjenica, da Republika Srbija nije Republici Hrvatskoj platila ratnu odštetu, niti je hrvatski državni vrh do dana današnjega odredio koliko milijardi američkih dolara bi Srbija trebala uplatiti u hrvatski državni proračun zbog pretrpljene invazije srpskih paravojnih jedinica na Hrvatsku 1991. godine, četničke jedinice koje su bile pod zapovjedništvom i ingerencijom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srbije, što je dokazao dokazni postupak u suđenju optuženom i pokojnom Slobodanu Miloševiću, osuđenom i pokojnom Milanu Babiću i optuženom (i uskoro osuđenom) Mili Martiću pred međunarodnim Haaškim sudom ICTY. Srbijanski predsjednik je u Smiljanu 10. srpnja 2006. spomenuo premijera Srbije Vojislava Koštunicu, čija se pol. stranka nalazi u službenoj parlamentarnoj koaliciji sa Socijalističkom partijom pokojnog “vožda” Miloševića koja je pobunila srpsku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj protiv Republike Hrvatske. Ako ne postavimo hipotezu da je N. Tesla bio srpskog roda, nego ako pogledamo, i uvažimo povijesne činjenice, onda imamo sljedeću situaciju:
Otac od Nikole Tesle, koji je u Smiljanu i u Gospiću bio pravoslavni svećenik (pop), nije bio u službi Srpske pravoslavne crkve (SPC), nego u službi pravoslavne Crkve za Dalmaciju, koja je bila ekumenski ovisna o metropoliji u Bukovini. Pošto Srpska pravoslavna crkva u Srbe ubraja isključivo samo pripadnike Srpske pravoslavne crkve, ispada da Nikola Tesla zaista nije bio srpskog roda. O čemu se radi? U Hrvatsku je od vremena tursko-hrvatskih ratova u 16. st. doselio određeni broj pravoslavne populacije koja je apsolutno u najvećem dijelu bila vlaškog podrijetla odnosno radilo se o pravoslavnim Vlasima. Useljenici srbskog podrietla imali su neznatan udio u useljeničkoj pravoslavnoj populaciji u Hrvatskoj. Dio pravoslavnih Vlaha je s vremenom kroatiziran odnosno postao je dijelom hrvatskog političkog naroda, bilo da su postali pripadnicima Grkokatoličke crkve, bilo da su ostali pripadnicima dvjema pravoslavnih Crkvi u Hrvatskoj, dalmatinske pravoslavne Crkve i pravoslavne Crkve koja je bila vezana za metropoliju u Srijemskim Karlovcima, zadužena za sjevernu Hrvatsku odnosno za Zagreb, Slavoniju i Srijem gdje je bilo pravoslavnih vjernika. Onaj dio pravoslavnih Vlaha koji je od njemačkog imperatora Habsburške Monarhije i titularnog kralja Hrvatske naseljen u “Vojnu krajinu”, koja je predstavljala teritorij izuzet iz političkog teritorija Hrvatske, nije kroatiziran nego je od strane imperatora i velikomađarskog režima huškan da se šovinističk odnosi prema hrvatskoj katoličkoj većini kako bi hrvatski narod ostao podijeljen, kao i hrvatske zemlje. Godine 1844. je ministar unutarnjih poslova kneževine Srbije Ilija Garašanin napisao nacionalni program Srbije, pod imenom “Načertanije” (“Plan Srbije za budućnost”), koji je postao službeni tajni program Srbije za obnovu Dušanova carstva ili za stvaranje “Velike Srbije”, i to na račun Makedonije, Crne Gore, BiH i Hrvatske. Velikosrpski program “Načertanije” ostao je tajan do 1911. kada je objavljen, i kada je prva faza stvaranja “Velike Srbije” bila pred završetkom, naime, pripajanje (aneksija) Makedonije Kraljevini Srbiji, nakon Prvog balkanskog rata 1912. godine. Tajni program “Načertanije” izvođen je okruglo 70 godina, s manjim prekidima, sve dok 1918. nije stvorena “Velika Srbija” pod imenom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Za izvođenje velikosrpskog programa su srbijanski vladari izdvajali znatna novčana sredstva iz državnog proračuna Srbije. Tajna služba Srbije je u BiH i u Hrvatsku slala po zadatku svoje agente u vidu “učitelja”, koji su vršili propagandu među pravoslavnim popovima i prosvjetiteljima kako bi se preko popova posrbilo vlaško pučanstvo i kako bi se teritorij na kojemu žive posrbljeni Vlasi jednom pripojio “Velikoj Srbiji”. Pravoslavci u hrvatskim zemljama u Teslino vrijeme nisu se osjećali Srbima, naprotiv, mnogi pravoslavni intelektualci postali su vatreni hrvatski nacionalisti koji su slijedili ispravnu politiku Oca domovine Ante Starčevića, kojemu je majka bila pravoslavne vjere. Da se u unutarnje poslove hrvatskog naroda nisu miješali strani imperatori i tajni agenti Srbije, pravoslavci u Hrvatskoj bi na prijelazu iz 19. u 20. st. svi bili Hrvatima, te ne bi u 20. st. došlo do poznatih tragedija, kako za katolike, tako i za pravoslavce, kako za Srbe, tako i za Hrvate, s obzirom da su vlasti Srbije u dva navrata u 20. stoljeću, naime, u Drugom svjetskom ratu, i u Domovinskom ratu, nahuškali srpsku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj protiv hrvatske većine. Kako bi svoj cilj mogli lakše i brže ostvariti, obavještajna služba Kraljevine Srbije osnovala je u Hrvatskoj jednu političku stranku pod imenom Srpska samostalna stranka (SSS), koja je najednom počela tvrditi da predstavlja “Srbe” u Hrvatskoj, kojih u to vrijeme nije bilo, jer, da je u to vrijeme, dakle, u drugoj polovici 19. st. kojim slučajem bilo Srba u Hrvatskoj,Srpska samostalna stranka prelazila bi izborni prag za hrvatski Sabor. Da je samo polovica pravoslavaca u Hrvatskoj odnosno polovica od onih pravoslavaca koji su imali pravo glasa, glasovalo za SSS, ta bi srpska stranka imala zastupnike u hrvatskom parlamentu. No, SSS nije imala niti jednog jedinog zastupnika u hrvatskom Saboru sve dok se 1905. godine nije udružila s nekim hrvatskim strankama u “Hrvatsko-srpsku koaliciju”, koju je vodio bivši pravaš i hrvatski političar Fran Supilo do 1909. godine, kada “iz političkih razloga” daje ostavku, nakon čega stvarni vođa Hrvatsko-srpske koalicije postaje Srbin Svetozar Pribićević, tajni agent zavjereničkog kralja Petra I Karađorđevića i srpske terorističke organizacije “Crna ruka” (“Ujedinjenje ili smrt”) iz Beograda, zajedno sa svojom braćom, od kojih je jedan brat osuđen godine 1909. na Zagrebačkom veleizdajničkom procesu, zbog terorističke djelatnosti. Drugi Pribićevićev brat bio je zavjerenički oficir u vojsci Kraljevine Srbije, zadužen za nabavljanje eksplozivnih sredstava i oružja za terorističke akcije u Hrvatskoj tih godina. (Krunski svjedok na suđenju u Zagrebu bio je Srbijanac Đorđe Nastić koji je sudu predočio autentične dokumente srbijanskih organizacija koje su planirale i izvodile terorističke akcije.) Poznato je da je Hrvatsko-srpska koalicija, koja je u Prvom svjetskom ratu imala relativnu većinu u hrvatskom Saboru, priredila temelje za stvaranje Jugoslavije 1918. godine, stavljajući, kao dio samozvanog i prevratničkog “Narodnog vijeća”, hrvatski Sabor izvan zakona. Uglavnom, zavjerenička stranka SSS najednom je u Hrvatskoj, između ostalog, tražila ustavni status konstitutivne nacije za “Srbe” u Hrvatskoj, koji je srpskoj nacionalnoj manjini službeno dala Komunistička partija Hrvatske, u Drugom svjetskom ratu, a s pravom ukinuo demokratski izabrani Sabor Republike Hrvatske 1990. godine. Tamo gdje je pravoslavno svećenstvo iz Hrvatske bilo pod utjecajem velikosrbske propagande, pravoslavni Vlasi postajali su “Srbima”. Cilj ove zavjereničke akcije srbijanske tajne službe protiv hrvatskog naroda je bio teritorij na kojemu žive (pravoslavci) “Srbi” priklučiti Srbiji, kako bi se stvorila “Velika Srbija”. U vrijeme Nikole Tesle Srpska pravoslavna crkva nije postojala u hrvatskim zemljama. SPC dolazi kao državna Crkva Srbije u Hrvatsku tek 1918. godine, i dekretom, preko noći, bez da se hrvatske pravoslavce uopće pitalo, pretvorila je hrvatske pravoslavce u Srbe, otimajući hrvatske pravoslavce od hrvatskog političkog naroda, i oduzimajući hrvatskim pravoslavcima njihove dvije pravoslavne Crkve (kao institucije). Bio je to jedinstveni primjer u povijesti do tada da se vjerničku skupinu iz jednog naroda prevelo u korpus drugog naroda. Ovaj obavještajni trik primjenjen je poslije i nad dijelom Crnogoraca, i to s istim ciljem, da se, naime, Crnu Goru prevede u sastav “Velike Srbije”.
Danas u Hrvatskoj svoje predstavništvo ima Crnogorska pravoslavna crkva, za koju bi SPC najradije htjela da uopće ne postoji, jer kvari ostvarenje nikad odbačenog plana o stvaranju “Velike Srbije”. Međutim, naglasak je na “predstavništvu”, a ne na postojanju državne crnogorske Crkve u Hrvatskoj. Međutim, državna Crkva Republike Srbije, Srpska pravoslavna crkva, koju iz državnog proračuna financira država Srbija, danas najnormalnije djeluje u Hrvatskoj, iako bi taj posao umjesto nje trebala obavljati Hrvatska pravoslavna crkva (HPC), koju je 1945. ukinuo komunistički diktator i boljevički agitator Josip Broz Tito. S obzirom da je SPC bila instrument Miloševićeve velikosrpske politike i agresije, nije isključeno da SPC i u budućnosti bude opet bila protiv Hrvatske, kao potencijalna bomba na daljinsko upravljanje. Vrh SPC i neki popovi su 1990. pobunili Srbe u Hrvatskoj protiv hrvatske države.. Ako se u budućnosti opet bude našao kakav novi “vožd” poput Slobe Miloševića, jao Hrvatskoj koja u svojim njedrima ima Srpsku pravoslavnu crkvu. I na kraju, ako netko uspije dokazati da je otac od Nikole Tesle bio pop Srpske pravoslavne crkve u vrijeme kada mu se rodio sin Nikola, onda svjetski znanstvenik i hrvatski povjesničar dr. Ivo Pilar nije bio u pravu glede podrietla hrvatskih pravoslavaca, kao što u tom slučaju i crnogorski istraživač povijesti Savić Marković Štedimlija, koji je 30 godina nakon Pilara potvrdio njegove navode, također nije bio u pravu. Međutim, to je isto kao kad bi se išlo dokazivati da na vrbi rađa grožđe.

Prof. Goran Jurišić, Zagreb.


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Možeš započinjati nove teme.
Možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži:
Forum(o)Bir:  
cron

Izradi moj besplatni forum! · php-BB© · Internationalization Project · Prijavi zloporabu · Uvjeti Korištenja/Zaštita Privatnosti
© Forums-Free.com 2009