Sada je: pon srp 23, 2018 13:54.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]





Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: VITEZOVI, KRILNICI I HRVATSKA
PostPostano: ned stu 25, 2012 16:36 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
A šta više reći! Hrvatske majke su uvijek u prošlosti rađale VITEZOVE
i KRILNIKE i rađat će ih dok god Hrvatska bude živijela. Zato se zove
HRVATSKA!

Početna » Govor generala Ante Gotovine iz Zadra
Braniteljske udruge

UBIUDR: Generala Markača za počasnog građanina Koprivnice
7. gbr PUME slave 20. godišnjicu osnutka
Poderana hrvatska zastava na Spomen križu u kninskom zaleđu
Poziv: obilježavanje 18. godišnjice akcije HV-a "Zima 94"
Ministarstvo pravosuđa o slučaju Marić


Kolumna

ZONA SU-MRAKA JEDNOG "ENTER" MINISTRA
Vraćanje u život - vukovarski branitelj o haškoj presudi i
reakciji hrvatskog državnog vrha
11 godina progonili su ga kao zvijer, ali nikad nije bio ogorčen
Damaška: oslobađajuća presuda ruši srpsku protutužbu za genocid
'HTV odbija prikazati 'Heroje Vukovara' da ne probudi nečiju
nečistu savjest'


Izdvojene vijesti

Zadrani dočekali generala Gotovinu (VIDEO-FOTO)
Zaključci sa 2. sjednice Odbora za branitelje HDZ
PRIOPĆENJE: KNIN- RASTRGAN HRVATSKI STIJEG POVIŠE SLAPA KRČIĆ
Haaško tužiteljstvo: Odluka Žalbenog vijeća je konačna
General Gotovina: zaželio sam se prijatelja i domovine

Početna » Govor generala Ante Gotovine iz Zadra
Govor generala Ante Gotovine iz Zadra

Govor generala Ante Gotovine
"Zatvorili smo jedno poglavlje naše povijesti, koje zasluženo nosi
naslov "Pobjednici u ratu". U Hrvatskoj je svanulo", stoji među
ostalim u govoru Ante Gotovine koji vam donosimo u cijelosti.


Zadre moj, dragi moji prijatelji!

Čast mi je i zadovoljstvo danas , nakon 12 godina biti ovdje zajedno s
vama i proslaviti dan grada Zadra. Zadar je moj grad, naš grad, grad
tisućljetne bogate povijesti, arhitekture, umjetnosti. Zadar je
hrvatski grad, koji je oduvijek pripadao svim svojim žiteljima.

Kroz svoju burnu povijest, Zadar je uvijek bio najjači kada je bilo
najteže. Predanost zajedničkom cilju , zajedništvo i odlučnost svih
njegovih građana bili su presudni.

1991. godine, naš Zadar i naša Hrvatska napadnuti su od daleko
moćnijeg, daleko opremljenijeg protivnika. Zauzimanjem Zadra protivnik
je prijetio razbiti Hrvatsku na dva dijela. Dogodilo se ono što se
samo može usporediti sa pričom o Davidu i Golijatu.

Obrambene snage grada Zadra, sačinjene od ljudi iz svih krajeva
Hrvatske i svih nacionalnosti koji u njemu žive, uspjele su obraniti
grad i spriječiti razbijanje Hrvatske. Da nije bilo hrabrih branitelja
grada Zadra, te 1991. godine, ne bi kasnije mogli obraniti Hrvatsku i
u konačnici izvojevati pobjedu u Domovinskom ratu operacijom Oluja.

Vojno-redarstvena operacija Oluja kao i cijeli Domovinski rat , danas
pripadaju našoj zajedničkoj svijetloj povijesti. 16. studenog ove
godine međunarodna zajednica je posredstvom tribunala Ujedinjenih
naroda potvrdila: Domovinski rat bio je pravedan, obrambeni rat. Naše
su namjere bile časne, a naša obrana čista.

Napokon, od 16. studenog konačno možemo reći "Domovinski rat je završen".

Zatvorili smo jedno poglavlje naše povijesti, koje zasluženo nosi
naslov "Pobjednici u ratu". U Hrvatskoj je svanulo. Nova poglavlja
hrvatske priče čekaju da ih zajedno ispišemo. Moramo se okrenuti,
punim jedrima zaploviti u novo vrijeme i svojim djelima postati
„Pobjednici u miru“.

U godini, koja je pred nama, zauzet ćemo svoje mjesto za stolom
europske obitelji, kojoj oduvijek pripadamo. Mnogi će reći "mi smo
mali narod, naša ekonomija je slaba, kako se uopće možemo nadati
uspjehu i pronalaženju svojeg mjesta u Europskoj Uniji?". Ne smijemo
se prepustiti malodušju. Nismo ni 1991. . Bez hrabrosti, ne bi se
obranili i danas ovdje ne bi uspravno stajali. Uspjeli smo, jer nas
nikada nije napustila nada, imali smo snažnu vjeru, imali smo
pouzdanje i odlučnost. Bilo je biti ili ne biti, bez obzira na
prepreke. Nismo imali izbora. Tu istu nadu, vjeru i pouzdanje ponijeli
smo sa sobom u zidove Haaga i ni u jednom trenutku nismo dopustili da
nas obuzme sumnja, nismo klonuli duhom.

Dragi prijatelji, sve je u našim je rukama. Budimo lučonoše nade,
danas, kada stojimo na pragu velike europske obitelji, s vjerom u sebe
i svoje mogućnosti. Sa takvim stavom, uspjeh neće izostati.

Naša mala Hrvatska puno je postigla tijekom zadnjih dvadesetidvije
godine. Ne dopustimo glasnicima malodušja da svrnu naš pogled sa onoga
što nam je cilj: snažna europska Hrvatska. Neka se u lijepoj našoj
svaki hrvatski građanin budi s uvjerenjem da je ovo zemlja u kojoj će
ostvariti svoje snove: biti idući Luka Modrić u nogometu, maestro
Šutej u glazbenoj umjetnosti, Ivan Meštrović u likovnoj umjetnosti,
Nikola Tesla u znanosti.

Dragi građani moga Zadra, naše Hrvatske. Sve je pred nama. Sve ovisi o
nama. Zajedno pišemo novo poglavlje povijesti.

Svanulo je. Jutro je u Hrvatskoj.

Hvala!

Zadar, 24. studeni 2012. godine

U intervjuu za HTV u Zadru general Gotovina odbacio je bilo kakvu
mogućnost o budućem aktivnom političkom angažmanu. "Neću u politiku.
To nije moj izbor", kratko je odgovorio Gotovina.
Objavljeno: 24 studeni, 2012 - 21:56

braniteljski portal


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: VITEZOVI, KRILNICI I HRVATSKA
PostPostano: sri pro 12, 2012 14:18 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
VELIKA POBJEDA I MALI POLITIČKI TRGOVCI

O slobađajuća presuda generalima Markaču i Gotovini nesumnjivo je najvažnija pravna i politička pobjeda koju su Hrvati ostvarili u posljednjih petnaestak godina. Žalbeno vijeće Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) nije samo utvrdilo da su godinama u pritvoru čamili nedužni ljudi, niti je tek potvrdilo inače apsolutno neprije****o načelo međunarodnoga prava prema kojemu je Hrvatska imala pravo i oružjem spriječiti terorističke napadaje te osloboditi dijelova svoga okupiranog područja, nego je pomoglo da se još jednom pokaže pravo lice i Hrvatske i hrvatskih političara.
Prava erupcija oduševljenja koje je istog trenutka preplavilo hrvatske zemlje i hrvatske zajednice u iseljeništvu nesumnjivo je bila pravi šok za sve one koji su se ponadali da je petnaestak godina svakodnevnog ponižavanja i ustrajnog nastojanja da se nacionalna svijest obezvrijedi i amputira, ipak urodilo plodom, i da je nacionalni zanos 1990.-1995. bio, iz njihove perspektive, samo posljedica spleta nepovoljnih okolnosti u vrijeme modernoga proljeća naroda, kad su milijuni demonstrirali Bukureštu i Berlinu, u Pragu i u Moskvi, i koji se nikad više ne će ponoviti.

Još veći šok morali su biti oni - doista povijesno važni - zvižduci kojima je zagrebački Jelačićev trg spontano uzvratio na prve riječi generala Gotovine, one kojima se zahvalio predsjedniku Republike i aktualnoj vladi. Nisu oni, doduše, donijeli ni skandalozni Ustavni zakon o suradnji s međunarodnim kaznenim sudom; nisu oni presudno odlučivali ni pri imenovanju onih ustavnih sudaca koji već više od petnaest godina otklanjaju odlučivati o ustavnosti tog propisa (istodobno servilno usvajajući zahtjeve trgovačkih lanaca da se protuustavnima proglase one odredbe Zakona o radu kojima se ograničavao rad nedjeljom); nisu oni - u tehničkom smislu - ni locirali, identificirali, uhitili i transferirali generale. Ništa od toga oni nisu učinili, ali javnost vrlo dobro znade, i još više osjeća, da bi oni sve to, pa i više od toga, učinili da dokažu svoje sluganstvo, uslijed čega ni ti zvižduci nisu bili neumjesni i promašeni.
No, ti su zvižduci i generalu Gotovini pokazali da i kredit koji on uživa - a takav valjda nije uživao nitko u posljednjih petnaest godina - ima svoje granice, i da puk (makar na osobnoj razini suosjeća s ljudima koji su bili nepravedno pritvoreni, ozloglašeni i progonjeni), u prvom redu slavi nacionalnu pobjedu. To je ono što nikad nije dovoljno naglašavati! Jer, bilo je u našoj povijesti ljudi, stranaka i pokreta koji su krivo iščitavali znakove vremena i glasova masa, pa su pomišljali kako Hrvati poistovjećuju pojedince i stranke s narodom, te su na tome gradili konstrukcije o nekakvom legitimitetu i pravu na odlučivanje o nacionalnoj sudbini. Svi koji su tako pomislili, ljuto su se prevarili, vrlo brzo se suočivši s činjenicom da su Hrvati htjeli i da hoće vlastitu državu, pa da stranke i pojedince (makar se oni zvali «vođama») prihvaćaju i podupiru samo toliko i samo dotle dok oni zastupaju tu težnju, a čim joj se iznevjere, da dojučerašnji «vođe» atrofiraju kao bolesno tkivo. Zato bi bilo tragično da i danas doživimo isto, pa da se ljudi i događaji koji simboliziraju vrhunce nacionalnog ponosa i pobjede, možda i nehotice izvrgnu u instrument političke manipulacije.

Danas, desetak dana poslije drugostupanjske presude, jasno se razaznaje kako osobite ambicije u tom smjeru pokazuje predsjednik Josipović. Dok vrh vodeće oporbene stranke jedva prikriva nelagodu u suočavanju s oslobođenim generalima (pa Vladimir Šeks poručuje Gotovini da mu želi osobno, u četiri oka, razjasniti tobožnji nesporazum oko onoga locirati, identificirati, uhititi i transferirati, a Tomislav Karamarko se unaprijed ispričava, tumačeći kako može svakomu pogledati u oči), Josipović koristi situaciju da zapravo nema političke odgovornosti ni danas, kad je predsjednik države, kao što ju nije imao ni one znamenite 1996., kad je s nekog mjesta - znamo s kojeg - dobio befel, da priredi nacrt teksta ustavnog zakona koji će «omogućiti potpunu suradnju s MKSJ-om». Josipović je priredio upravo takav zakonski tekst, i upravo takvoga su izglasovali oni koji su kasnije s generalom Bobetkom (koji je također glasovao za baš takav zakon, dijeleći lekcije oko sebe kao šamare!) kupili kestenje ispred Bobetkove kuće, oni koji su bučno negodovali na splitskoj rivi, kao i oni koji su se godinama prostirali ispred Carle del Ponte poput prostirke na kakvoj provincijskoj tržnici.
Danas su svi kao sve zaboravili i nitko kao ništa ne pamti. Jedino Josipović traži način kako kompenzirati slom svoje regionalne politike, nakon što je njegov najbolji prijatelj Boris Tadić otplovio u političku ropotarnicu, Toma Grobar pokazuje da je svjestan kako spremnost na suradnju s Hrvatskom i priznanje gubitka Kosova u srpskoj javnosti zapravo znače sigurnu političku smrt, a ni Miloradu Dodiku ne ide baš najbolje, makar nas bosansko-hercegovačko izdanje zagrebačkoga Večernjeg lista uvjeravalo da je u Dodikovu slučaju gubitak glasova i mandata, po nekoj čudnoj dijalektici, zapravo - pobjeda.

I dok mu kola idu nizbrdo, Josipović traži pojas za spašavanje. Čini to očajnički do te mjere da je 16. studenoga 2012. na Pantovčaku ugostio i čitavu svitu tzv. umirovljenih generala, šaroliku skupinu pojedinaca različitih pogleda i svojstava, koji su - na čuđenje zadnjih naivčina - jedva dočekali da ih se pozove tamo gdje služe na slavu i na diku onima koji su ih do jučer ponižavali. Oni se, kao u Kani Galilejskoj, iz umirovljenih generala i paraobavještajne zajednice tamo pretvoriše u prave pravcate generale, s čašom šampanjca u ruci i umiljatim pogledima upravljenima drugu predsjedniku. U odnosu na svoje srpske prijatelje, Josipović je ipak u nesumnjivoj prednosti: generali koje je doveo da uzveličaju predsjednika, pravomoćno su oslobođeni; Dodik je razdraganoj srpskoj masi mogao trijumafalno pokazati ipak osuđenu Biljanu Plavšić, a Boris Tadić se srdačno grlio s Veselinom Šljivančaninom nakon što je ovaj pušten poslije dvije trećine izdržane kazne. No, dok je hrvatska javnost tada ostala prikraćena za vijesti iz «regiona» (da se ne bi previše sablaznila, pa se možda upitala, s kim to prijateljuje predsjednik Republike Hrvatske, i s kim to mi «uspostavljamo suradnju»), srpska je javnost preplavljena - i ogorčena - vijestima iz Hrvatske koje su uslijedile 16. studenoga. Možda se zato generalu Gotovinu učinilo zgodnim da preuzme ulogu propovjednika, i da pozove Srbe na povratak u Hrvatsku?
U čitavu tome tužnom igrokazu koji se odvija iza kulise iskrenoga, posve nepatvorenoga narodnog oduševljenja, postrance je ostalo haaško sudište koje su odjednom počeli naivno slaviti oni što su ga do jučer bezrezervno kudili. Usporedno s time, oštro ga počinju kritizirati njegovi aktivisti i plaćeni podupiratelji, koji više i ne primjećuju da time manifestiraju kako doživljavaju tu instituciju. Jer, svi oni koji skoro dva desetljeća trube o tome kako je MKSJ instrument zakonitosti i prava, svojim kritikama nakon oslobađajuće presude Markaču i Gotovini pokazuju da ga u prvom redu shvaćaju, prihvaćaju i koriste kao instrument politike. A mi se polako navikavamo na to da MKSJ, tobože, nije osudio nijednoga Hrvata. Oni naši sunarodnjaci koji tamnuju već više od jednog desetljeća, polako i neopozivo prestaju biti našim sunarodnjacima, a tek će se vidjeti što će biti u postupku protiv tzv. hercegovačke šestorice, postupku koji se u hrvatskoj javnosti posve nezasluženo i očito sasvim organizirano podcjenjuje i ignorira, a u kome je i hrvatski državni vrh također optužen za sudjelovanje u zločinačkom udruženom pothvatu...

Tomislav JONJIĆ


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: VITEZOVI, KRILNICI I HRVATSKA
PostPostano: sri pro 12, 2012 14:39 
Offline

Pridružen/a: pon lis 01, 2012 12:36
Postovi: 91
Ako je i od Ante, previše je!

Nitko nema pravo opraštati u ime nas hrvatskih branitelja

Potpuno svjestan delikatnosti moga istupa u vrijeme još uvijek naglašene euforije nakon oslobađajuće presude iz Den Haaga od 16. studenog 2012., osjećam moralnu obvezu upravo to objaviti: Ako je i od Ante, previše je! Puno toga je otišlo u neželjenom pravcu. Kao pojedinac ne bih reagirao, ali kao utemeljitelj Udruge dragovoljaca Domovinskoga rata i kao predvodnik pokreta Stop progonu hrvatskih branitelja, moram se očitovati o svemu što nam se događa.
Da, 16. studenog 2012. je bio dan za pamćenje. Poslije toliko godina konačno se dogodilo nešto pozitivno za ljude koji su stvorili hrvatsku državu. Nakon toliko godina progona hrvatskih branitelja, nakon kriminaliziranja i progona svih koji su išto značili u Domovinskom ratu, nakon rastakanja svega što je hrvatsko, nakon četničkog orgijanja po Brijunima, povlaštenog položaja svih koji rade i djeluju protiv hrvatskih nacionalnih interesa, “pozitivne diskriminacije” Srba u Hrvatskoj, aboliranja počinitelja silnih zlodjela nad Hrvatima, suđenja više od četiri tisuće (4236) hrvatskih branitelja, Hrvati su dovedeni u poziciju inferiorne skupine u vlastitoj državi. Hrvatska je ostala zadnji bastion komunizma u Europi. Sve smo to, pa i mnogo više od toga pretrpjeli očekujući da nam svane drukčiji dan.

Kad je svanuo 16. studenog 2012., oslobađajuća presuda Haaškoga tribunala hrvatskim generalima, mislili smo, sada kad se vrati Ante, okrenut ćemo ploču. Ujedinit ćemo se svi i ne ćemo dozvoliti da nam rade ovo što su nam do sada radili od Države koju smo mi stvorili. Zaboravit ćemo sporadične razmirice među nama braniteljima iz Domovinskog rata i našim udrugama, zaboravit ćemo tko je do sada bio na kojoj strani iz ovih ili onih dnevnopolitičkih razloga, u interesu našeg zajedništva ne ćemo nikome dozvoliti da nam otme Hrvatsku. Svi mi koji smo branili Hrvatsku ponižavani smo na različite načine i raznim perfidnostima mrzitelja svega što je hrvatsko. A to je već postao sustav čiji su predvodnici Josipović, Mesić, Sanader, Šeks, Račan, Kosor, Milanović, Matić, Pusić, Čačić, Puhovski, Pupovac... Ali, neka, mislili smo, konačno je došao i naš dan, vraća nam se Ante, okreće se stranica, stvorit ćemo i zajedno čuvati Državu za kakvu smo se borili, za kakvu su hrvatski branitelji podnijeli goleme žrtve. Apatiju i beznađe narod je zamijenio nadom, ispunio zagrebački Trg bana Josipa Jelačića, pokazao hrvatsko jedinstvo i očekivao da se jasno i glasno kaže kako dalje, jer ovako kao do sada više ne može.
Hrvatskom vladaju oni koji je nisu željeli, narod prekapa po kontejnerima da bi nekako preživio u sjeni pedera i lezbijki koji rame uz rame s predstavnicima aktualne vlasti paradiraju Hrvatskom. Radu Šerbedžiju i ostalu bagru voze brodovi Hrvatske ratne mornarice, četnički vojvode paradiraju u Hrvatskom saboru, kao gljive poslije kiše niču razna takozvana “civilna društva” a zajednički im je sustavni i kontinuirani rad protiv svega što je hrvatsko. Za takva nedjela bivaju odlikovani najvišim odlikovanjima predsjednika Republike Hrvatske. Ali, sada im je odzvonilo! Dolazi Ante, pa u Hrvatskoj više ništa ne će biti kako je do sada bilo! Sve će biti drukčije kad nam se vrati Ante!

A tada – šok!
Dugo očekivano Antino obraćanje narodu izaziva tjeskobu i nevjericu, konsternaciju. Naš donedavni idol opalio nam je takav šamar da nam od njega još bride obrazi. Veseli i razdragani Ante lakonski nam objavljuje: Rat je završio, okrenimo se budućnosti. Ja sam svima oprostio. Ne mogu vjerovati da to uistinu čujem! A na njegovo dodvorničko spominjanje predsjednika Ive Josipovića i Zorana Milanovića, zvižduci i uzvici negodovanja tisuća hrvatskih branitelja na Trgu bana Josipa Jelačića zaglušuju to njegovo ulizivanje.
“Rat je završio, okrenimo se budućnosti”?! A što je s Veljkom Marićem, što je s 326 branitelja kojima se i sada sudi, što je s 384 branitelja koji trunu u kazamatima, što je sa 4236 do sada kazneno procesuiranih, što je s 1934 naših suboraca, stvaratelja hrvatske Države koji su poslije Domovinskog rata počinili samoubojstva?! Što je ostalo od ideala s kojima smo krenuli u obrambeni i osloboditeljski Domovinski rat?! Što je s udbaškom, orijunaškom, jugoslavenskom manjinom koja upravlja i vlada našom Hrvatskom?! Ukazanjem velikog Ante Oslobođenoga krug se zatvara. Sve one koji su pridonijeli da se aboliraju počinitelji zločina protiv hrvatske Države i njenog naroda abolira naš veliki Ante.

Ne, dosta je mazohizma! Neka Ante oprosti svojim progoniteljima, na to ima pravo, ali nema pravo opraštati u ime nas hrvatskih branitelja. To pravo mu nitko nije dao. U Haag je otišao hrabri hrvatski vojnik, dapače general, a vratio nam se kao neznanac. Konačno, poruka hrvatskim braniteljima: Za nas rat nije završio doklegod se proganja ijedan hrvatski branitelj. Okupimo se ponovno u pokretu “Stop progonu hrvatskih branitelja”! Mi vas ne ćemo nikada izdati.
Zvonimir Trusić


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
 Naslov: Re: VITEZOVI, KRILNICI I HRVATSKA
PostPostano: sri svi 29, 2013 18:03 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 17, 2012 14:48
Postovi: 270
---------
...Kralju Dmitre Zvonimire
kroz planine odjekuju krici
u tamnici tvoji su vojnici...


NA SPOMEN NAŠOJ "ŠESTORKI"

Vaša vas je majka dala,
za Hrvatsku da se boriš,
i da uvijek hrabro stojiš,
iz vođa koje voliš.

Rieči nemam da te hvalim
Samo mogu da te slavim
Svaki Hrvat tebi kliče
Neumrli Poglavniče!

Iako te više nema
Hrvatska je uviek spremna
Tebi odat vjernost svoju
Za zaslugu hrabru tvoju.

Pokuša bih kad bi moga
Opisati sve vrline
Tvoje dragi Poglavniče
Ti hrvatski hrabri sine.

Ti si bio uzor svemu
I si u glavi jedno ima
Oslobodit domovinu
Od prokletog tog Srbina.

Neumoran ti si bio
Cieli život si radio
Da bi jednom san hrvatski
Konačno se ostvario.

Ti si mudrost, ti si Snaga
Bio dragi Poglavniče
Hrvatska ti bila draga
Ti je nikad ne zaniječe.

Cviet si bio mirisavi
Koji cvate u Proliće
Gudurama Velebita
Kojeg nitko obrat ne će.

Ti si bio pun Hrabrosti
Pun dobrote i Ljubavi
Svoj si narod ti volio
Koji tebe vječno slavi.

Ovu Pjesmu pišem tebi
I tako me tuga hvata
Jer te nema Poglavniče
Vječni Vođo svih Hrvata!

Svako drvo svaka stiena
Svako brdo i planina
Svaki neka od nas vice
Za Dom Spremni - Poglavniče!

Ponovno si u srdcima
Načeg mladog naračtaja
Jer su mladi sada sviestni
Da te vječno slavit valja.

Na bojišta kad su išli
Pjevali su pjesme tvoje
To je svima hrabrost dalo
Da se četnika ne boje!

ZA DOM SPREMNI


Prijavi post
Vrh
 Profil Pošalji e-mail  
Citiraj (i odgovori)  
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Možeš započinjati nove teme.
Možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži:
Forum(o)Bir:  
cron

Izradi moj besplatni forum! · php-BB© · Internationalization Project · Prijavi zloporabu · Uvjeti Korištenja/Zaštita Privatnosti
© Forums-Free.com 2009